TRAGOVI NASTALI OD ČOVJEČIJEG TIJELA SA POSEBNIM

OSVRTOM NA DNA ANALIZU

Uvod:
Postoji posebna grana kriminalističke tehnike koja se bavi tragovima zločina i naziva se
traseologija (trasologija). Bavi se proučavanjem tragova te sredstvima i metodama za njihovo
pronalaženje, fiksiranje i ispitivanje, a sve to ima za cilj utvrđivanje mehanizma njihovog
nastanka, grupne pripadnosti i pojedinačne identifikacije objekata koje su proizveli tragove.

Jedna od poznatih definicija koju je dao dr. M. Marković glasi : „ Tragovi su vidljive ili
nevidljive promjene koje je fizičkom radnjom proizveo čovjek, životinja ili predmet prilikom
vršenja ili u vezi sa vršenjem krivičnih djela.“

Biološki tragovi su od velikog značaja za razjašnjavanje različitih vrsta krivičnih djela,

posebno krvnih i seksualnih delikata, pod takvim deliktima se podrazumijeva sljedeće;
nanošenje tjelesnih ozljeda, smrtni slučaj, silovanje i sl. Zatim pojedine vrste imovinskih i
saobraćajnih delikata.

Najveći broj tragova potiče od čovjeka, s tim da u ove tragove nisu svrstani dijelovi tijela i
tragovi papilarnih linija zbog specifičnosti. Ovakvi tragovi su svrstani u posebno poglavlje.

BIOLOŠKI TRAGOVI

U procesu trasološke identifikacije koriste se brojne metode, a za promjenu biološke

metode ispitivanja podobni su samo tagovi biološke prirode koji čine:

a) Tragovi ljudkog porijekla- krv, izlučevina – sperma i pljuvačka, dlaka i kosa, koža,
mišići i kosti.
b) Tragovi životinjskog porijekla – krv, tkiva, dlake, perje, krljušt ribe i sl.
c) Tragovi biljnog porijekla – dijelovi biljke, komadi stabla i grana, lišće, trava i sl.

Biološki tragovi ljudskog porijekla (u užem smislu) mogu se podijeliti sa obzirom na to

sačinjavaju li DNK-a ili ne.

Izvori biološkog materijala tj. uzorci za analizu može biti bilo koji materijal koji u
sebi sadrži ćelje sa jedrima kao što su :

1. Krv,
2. Sjemena tečnost,
3. Pljuvačka,
4. Urin,
5. Dlaka,
6. Zub,
7. Kost
 Ljudske izlučevine i tragovi iz kojih se ne moze dobiti DNA analiza, jer nemaju
stanica sa jezgrom su:

1. Serum ( tekući dio krvi bez stanica)

2. Suze
3. Znoj i sl.

TRAGOVI KRVI

Hematološka znanja u okvirima sudske medicine primjenjuju se pri određivanju svojstava,

što svježe, što krvi u tragovima. Često je nalaz krvi na dokaznim predmetima indikativan
prilikom povezivanja određenog predmeta s izvršenjem krivičnog djela ili mjestom događaja.
Krvne grupe jedno su od tih svojstava, a određuju se kada je potrebno usporediti osobine krvi
određene osobe s pronađenim tragovima kod slučajeva fizičkog ozljeđivanja žrtve ili
počinitelja.

Osobine krvi umrlih osoba određuju se kad postoji mogućnost da će tragovi njihove krvi
biti negdje pronađeni. Rutinski se određuje krvna grupa, a općenito govoreći određivanje
krvnih osobina može poslužiti za identifikaciju umrlih osoba.

Tragovi krvi pronađeni ma mjestu gdje je počinjeno krivično djelo mogu pomoći
istražitelju da :

- locira mjesto gdje se odigrao događaj

- utvridi sredstvo kojim je počinjeno krivično djelo
- utvrdi vezu između počinioca i žrtve
- potvrdi ili negira alibi osumnjičenog i td.

Izgled tragova krvi

Oblik i izgled tragova krvi je različit i zavisi od više faktora. U prvom redu je to izvor
istjecanja kvi, razmak između izvora i podloge, ugao između izvora i podloge, te vrsta
podloge.

Po načinu nastanka razlikujemo nekoliko oblika tragova.

a) Tragove nastale slijevanjem niz tijelo zovemo pruge koje nastaju curenjem krvi iz
izvora djelovanjem sile teže. Temeljem tih pruga moguće je rekonstruirati položaj
ozlijeđenog dijela tijela te tako zaključiti o sposobnosti ozlijeđene osobe za djelovanje
nakon ozljeđivanja. Krv iz pruga upije se u odjeću ili se nakuplja na podlozi u obliku
lokve. Lokva krvi je posljedica obilnijeg krvarenja na podlogu iz rana na tijelu koje
miruje. Oblik i veličina ovise o količini krvi, ravnini podloge te svojstvima podloge.
b) Tragovi nastali padanjem kapi krvi s visine, djelovanjem sile teže. Oblik same kapi,
odnosno njezino raspršivanje upućuje na visinu i smjer padanja kapi. Primjerice, kada
kap pada okomito na podlogu razlije se jednako u svim smjerovima, s druge pak
strane, manji kut padanja kapi uvjetuje izraženiju raspršenost kapi u smjeru suprotnom
 od smjera padanja kapi. Prskotine nastaju prskanjem uvis ili u stranu djelovanjem
aktivne sile.
c) Tragove nastale prijenosom krvi dodirom na drugi predmet nazivamo otisci. Na taj se
način mogu prenijeti otisci prstiju, dlana, stopala, gume vozila, što može pomoći u
identifikaciji počinitelja kaznenog djela.

Analiza tragova krvi

a) Identifikacija krvi – potiče li mrlja od krvi ?

Svježi trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. Međutim, zavisno o eventualnom

ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vasnjkih faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju
osnovnu boju i više ne slučiti na krv. Postoje i tragovi nalik na krv, zbog toga u nekim
slučajevima, a radi pravilnijeg i bržeg usmjeravanja istrage primjenjuju se jednostavne
orjentaciske metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali mogu sa određenim stepenom
vrijednosti ukazati potiče li mrlja od krvi.

Pretage koje se mogu izvesti su :

1. Korištenjem filter papira – kojim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto

dodira kapne otopina benzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potiče od
krvi, na filter papiru pojavit će se intenzivno tamnoplava boja.
2. Korištenjem tvornički pripremljene test trake koja se ovlaži destiliranom vodom,
pritisne na sumnjivo mjesto te nakon par sekundi odigne od mrlje. Intenzivno
obojenje trake dokaz je pozitivne reakcije.
3. Korištenjem otopine luminola koja se raspršuje po većim površinama gdje su
tragovi isprani. Ako postoji prisustvo krvi površina će svijetliti svjetlo ljubičastim
sjajem, ovaj potupak se mora izvoditi u potpunom mraku.
4. Korištenjem vatenog štapića navlaženog fiziološkom otopinom koji se protrlja po
sumnjivoj mrlji.

Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od ovih metoda ukazuje na
prisutnost krvi i ne ukazuje na njeno porijeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i
potvrdne metode koje se sprovode u laboratorijima. Ako je izvjesno da je količina traga mala,
potrbno je u labiratori dostaviti čitavu mrlju bez izvođenja predhodnih proba.

b) Određivanje porijekla krvi – radil li se o ljudskoj krvi ?

Analizom treba dokazati specifične ljudske proteine. U tu svrhu izvodi imunološki test
gdje antihumani serum daje s određenim bjelančevinama iz krvi ljudi uočljivu reakciju
taloženja, a koja izostaje ako se radi o životinjskoj krvi.

c) Određivanje genetičkih markera

 Ovo uključuje određivanje antigena crvenih krvnih ćelija, izo enzima, serumskih
bjelančevina, vrsta hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena, te DNA analizu.

d) Određivanje markera koji nisu nasljedni

Ovo uključuje određivanje starosti krvne mrlje, menstrualne krvi, spola, dobi i rase.
Također, može se odrediti ima li u tragovima krvi nekih drugih tkiva kao što su koža, dlaka i
sl.

Prikupljanje tragova krvi

a) Odjeća:
 osušiti na zraku sobne temperature,
 ne izlagati neposrednoj sunčevoj svjetlosti,
 svaki odjevni predmet pakirati u posebnu papirnu vrećicu,
 nikada ne koristiti papirne vrećice ili hermetički zatvorenu ambalažu,
 pakirati tako da se spriječi protresanje ili trenje,
 pravilno označiti i pohraniti ( na suhom, hladnom i tamnom mjestu do
dostavljanja u laboratori).

b) Tekući uzorci:
 potrebno je prikupiti 5 ml krvi u vakum epruvetu s etilendiaminotetraace –
tatnom kiselinom (EDTA) koja služi kao antikoagulans. Ako je potrebno da se
urade i druge analize potebno je uzeti dodoatne uzorke krvi, pri čemu se
uzorcima za serološkaispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za
konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i/ili droge trebaju sadržavati
natrijev fluorid (NaF) koji služi kao antikoagulans i konzervans,
 pravilno označiti, pohraniti u hladnjak na +4 stepena C i što prije dostaviti u
laboratori, u koliko se uzorak za DNA analizu ne može dostaviti u roku od
nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti,
 alternativna metoda ; komadić čistog pamučnog zavoja umočiti u tekuću krv ,
osušiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi filter-papir.

c) Tragovi na ljudskom tijelu:

 sve detaljno dokumentirati i opisati ( položaj, dimenziju, količinu i oblik

traga),
 trag prikupiti na način da se izuzme što je moguće manje epitelnog tkiva kože
a što se obavlja prikupljanjem pomoću ljepljive trake ili pomoćutampona vate
(štapić za uzimanje brisa) navlaženog destiliranom vodom ili fiziološkom
otopinom,
 tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomoću čiste čačkalice, a sami nokti
rezanjem čistim nožicama. Svaki nokat i svaku čačkalicu pakirat posebno,
  pravilno označiti i pohraniti.

d) Sasušenje mrlje:

 Dokumentirati i opisati,
 Ako je moguće, čitav predmet sa tragovima krvi dostaviti u laborator. U
protivnom dio tragova izrezati i zapakovati,
 Ako su mrlje na čvrstoj, ne upijajućo podlozi, moguće ih je sastrugati na list
papira, izuzeti pomoću ljepljive trake ili trljanjem pomoću navlaženog
tampona vate koji se potom na zraku osuši.
Moguće je trag i razrjediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomoću pipete prenijeti u
suhu bočicu ili epruvetu. Svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti trag posebno pakirati,
propisno označiti i pohraniti.

TRAGOVI SPERME

Tragovi sperme uobičajno su povezani sa spolnim nasiljem, mogu biti važan dokaz i u
drugim krivičnim djelima, te i u slučajevima dokazivanja očinstva. Sperma je sluzava
tekućina, sivo bijele boje , koja se sastoji od sjemene tekućine i spermatozoida.

Sperma se može tražiti u rodnici žive ili mrtve žene, na tijelu žrtve , na odjeći i na
mjestu izvršenja krivičnog djela, kao i na počinitelju. U rodnici žive žene spemiji se mogu
dokazivati oko 34 sata nakon snošaja, a kod visokog stupnja čistoće rodnice mogu se naći 2-3
dana poslije smrti, a ponekad i više.

Analiza tragova sperme

Uključujući identifikaciske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili sjemene
tekućine, te individualizaciske testove koji uključuju genetičkotipiziranje, kao određivanjem
konvencionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom se provjerava žrtvin iskaz o
poinjenom seksualnom nasilju, iako odsutnost sperme ne znači potvrdu odsutnosti seksualne
aktivnosti.

Genetičko testiranje u pravilu se obavlja radi prepoznavanje počinitelja. U velikom

broju slučajeva, žrtva poznaje osumnjičenu osobui u tim slučajevima genetičke analize se
obavljaju zbog toga što osumnjičeni negira bilo kakav kontakt sa žrtvom.

Da li je sprema ?

 dokazivanje kisele fasfataze

 mikroskopsko – citološko – prisustvo spermatozoida – jedan cio spermatozoid
je dovoljan dokaz
 mikroskopsko – kristalografsko – kristali spreme

a) Makroskopski pregled
 Mrlja sperme je ljuskava, bjelkasto – sivkasta ili žućkasta. Pod ultraljubičastim
svjetlom fluorescira plavoljubičasto. Međutim, ovaj nalaz nema nekadašnju vrijednost
zbog sve veće upotrebe deterdženta ili umjetnih vlakana koji takođe intenzivno
fluoresciraju, a sličnu reakciju daju i neki drugi biološki materijali, kao što su mokraća
i vaginalni sekret.

b) Hemijske probe
 reakcija dokazivanjaenzima – kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj
koncentraciji,
 probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekućine , kao što su sperma ili
kolin.

c) Potvrdne probe
 mikroskopski pregled – traženje spermija na način da se uzoraksumnjive mrlje
ili bris ekstrahira s fizološkom otopinom te ekstrakt ispituje pod mikroskopom,
 utvrđivanje prisutnosti bjelančevina sjemene tekućine imunološkim metodama.
Provodi se u slučajevima kada se u uzorku ne pronađu spermiji,
 određivanje genetičkih markera a što uključuje određivanje krvnih grupa
(poteškoće proizilaze iz oskudnosti materijala i činjenice da su mrlje sperme
pomiješane i sa drugim izlučevinama), izoenzima, serumskih proteina i analizu
DNA.

Prikupljnje tragova spermi

a) Odjeća
 osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
 svaki odjevni predmet pakirati u posebnu papirnu vrećicu,
 pravilno označiti i pohraniti ( na suhom, hladnom i tamnom mjestu
do dostavljanja u laboratori).

b) Tekući uzorci
 upotrebom čiste šprice ili pipete prenijeti spermu u čistu, sterilnu
epruvetu, propisno je označiti, pohraniti u hladnjak i što prije
dostaviti u laboratori,
 alternativno, uzorak se može prikupiti pomoću tampona vate ili
čiste tkanine koja se potom osuši na zraku, pakira, označava i
poranjuje.
 c) Tragovi na ljudskom tijelu:

Za prikupljanje uzoraka sa tijela žrtvespolnog nasiljakoriste se standardni

kompleti opreme, dizajnirani na način da pojednostave kolekcioniranje tragova žrtve.
Dostupni su različiti komercijalni kitovi, a neki uključuju i prikupljanje žrtvinih
odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti upustvo i detaljno opisati redoslijed.

Prikupljaju se :

 sumnjivi uzorci : uzorak krvi, sline, stidne dlake i isčupane vlasi kose,
 tragovi sa žrtve : brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i
razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovii razmazi iz usne
šupljine, bris sluznice nosa, stidne dlake češljanjem i čupanjem,
mikrotragovi ispod noktiju, odrezani nokti sasušene izlučevine.

Uzorke je potreno izuzeti što prije, svaki pakirati posebno, propisno zatvoriti i
označiti, te do dostave u laboratori čuvati u hladnjaku. Svaki uzorak koji sadrži
tekućinu potrebno je prije pakiranja osušiti na sobnoj temperaturi.

Potrebno je napomeuti da tragove sperme sa tijela žrtve obavezno uzima

medicinsko osoblje. Prije nego li se započne prikupljanje tragova obavlja se liječnički
pregled kojim se traže i dokumentiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale ne
genitalne ozlijede, ugriz i sl. , a što može da upućuje na seksualno nasilje.
Vještačenjem tragova sperme ili vaginalnog sekrta na osnovu DNK testa, može se sa
sigurnošću ustanoviti identitet osobe – ostavioca traga pa prema tome i dokazivati
kontaktokrivljenog i žrtve.

d) Sasušenje mrlje :

 ako su na predmetima koji se mogu rezati ( a ne mogu dostaviti u cjelosti),

izrezati površinu sa mrljom čistim skalpelom na čist papir, omotati, zapakirati,
propisno označiti i pohraniti,
 ako su na nepokretnim predmetima, čistim skalpelom sastrugati mrljuna
komadčistog papira i omotati, izuzeti pomoću ljepljive trake ili uzeti bris
pomoću tampona vate.
Svaki omot zapakirati posebno, posebno označiti i pohraniti.

Tragovi pljuvačke
 Pljuvačka kao trag se često može naći na mjstu izvršenja krivičnog djela,
najčešće na opušcima od cigarete, na anonimnim pismima ako su koverte ili markice
lijepljene pljuvačkom, na maramicama i td. Na tragovima gdje postoji pljuvačka može
se odrediti krvna grupa i pol,šo je dovoljno da se otkrije izvršilac djela.
Uzimanje uzorka pljuvačkeza DNK analizu uzorci pljuvačke,
odnosnobukalnog brisa, uzimaju se čistim štapićem na čijem se vrhu nalazi vata.
Štapićem istrljati usnu šupljinu sa unutrašnje strane obraza i desni i to po dva brisa sa
svake strane, što znači ukupno četiri brisa.

Tragovi urina / mokraće

Tragovi mokraće uzimaju se samo ako su pronađeni u većoj količini (najmanje 10 mL)
u posudi/kanti/čaši/boci. Ne uzimaju se tragovi mokraće koji su pronađeni na površinama ili
upijeni tragovi mokraće. Pronađeni sadržaj uzima se samo kada je to iznimno potrebno i to
brisanjem vatenim štapićem ili struganjem s podloge, ovisno o tome je li trag u tekućem ili
suhom obliku.

Tragovi mokraće se dosta rijetko javljaju kao relativni tragovi za razjašnjavanje

krivičnih dijela. Mrlje mokraće fluoresciraju pod UV svjetlom, ali je to nesigurno zbog
fluorescencije nekih detrdženata ili tkanine pa se obično ispituju hemiskim metodama.

Tragovi dlaka

Trag dlake je jedan od najčešćih materijalnih tragova i može se pronaći u velikom

broju slučajeva, kako na žrtvi i njenoj odjeći, tako i na predmetima, mjestu događaja i
počinitelju. U praksi su najčešće predmet pretrage u slučajevima seksualnog nasilja. Do
puberteta, a kodžena i kasnije, veći je dio tijela pokriven maljama. To su nježne i tanke
dlačice, bijelog vrška, dok je ostali dio stabljike više ili manje pigmentiran. Kada u
pubertetu otpadnu na njihovom mjestu pojavljuju se dlake, koje su čvršće, duže i složenije
građe. Obzirom na njihovu duljinu i izgled moguće je približno odrediti sa kojeg dijela
tijela potiče.

Analiza tragova dlaka

 Ovo uključuje makrometriska i makroskopska, te mikroskopska određianja, kao i
različite fizikalno – hemiske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se :

a) identifikacija dlake
 ostaci dlaka kose između razbijenih dijelova vjetrobranskog stakla
 idetifikacija vozača i suvozača

b) oderđivanje porijela dlake

c) mikroskopsko ispitivanje i usporedba. Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci za
individualizaciju, već samo podacima kojima se može neka osoba isključiti kao
izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i građa dlake ( kutikula – vanjski
sloj dlake, korijen i vrh).
d) Određivanjem genetičkih markera.

Prikuljanje tragova dlaka

a) Sumnjivi uzorci
 Pojedinačne dlake mogu se prikupljati zaštićenim prstima ili pincetom
pri čemu treba paziti da se ne oštete i da se ne dodiruje korijen. Mohuće
je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisivač,
 Staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinačne dlake
posebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti i pohraniti,
 Dlaka izmiješane sa krvlju, tkivom ili tjelesnim izlučevinama pažljivo
prikupiti sa svim dodacima, staviti u čiste posude i propisno označiti,
 U koliko su dlake izmiješane s vlažnim tjelesnim izlučevinama
potrebno ih je najprije osušiti na zraku.

b) Nesumnjivi uzorci:

Prikupljanje tragova poznatog porijeklavažno je radi usporedbe s onima

nepoznatog porijekla. Pri tome je potrebno voditi računa o načinu na koji je konkrtni
dvojbeni uzorak nastao pa na takav način treba izuzeti i usporediti uzorak.

 Površina sa koje će se uzeti uzorci predhodno se isčešlja da bi se odstranile

odpale dlake a koje se također prikupljaju, pakiraju i označavaju,
 Dodatne dlake se čupaju zajedno sa korijenom. Vlasi kose čupaju se s
različitih dijelova vlasišta ( sa prednje strane, tjemena, bočno i sa stražnje
strane) i to 4-5 dlaka sa svakog područja,
 U koliko je uzorak mokar ili vlažanpredhodno ga je potrebno posušiti na
zraku, a zatim sve posebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti
i pohraniti. Primjena vještačenja DNK dlake koja je isčupana sa korijenom
može se sa sigurnošću ustanoviti identitet osobe.
 Tragovi tkiva, organa i kostiju

Bilo koji dio tijela može biti predmetom sudskomedicinskogi biološkog ispitivanja u
kriminalističke svrhe. Najčešće su to kosti pomoću kojih se može odrediti spol i dob osobe,
probližno vrijeme smrti, ozlijede ili čak uzrok smrti, te obaviti identifikaciju nepoznatog leša.

a) Svježi dijelovi tijela

 svaki uzorak opisati i dokumetovati, te prikupiti čistom pincetom ili rukom

zaštićenom rukavicom,
 svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu bez doavanja sredstava za
učvršćivanje, propisno zatvorti, označiti i pohraniti u hladnjak.

b) Stari dijelovi tijela :

 svaki trag opisati i dokumentovati, te izuzeti čistom pincetom ili rukom

zaštićenom rukavicom, tragove koji su još fizički povezani treba prikupiti
zajedno,
 paziti da se jedan trah ne kontaminira drugim, svaki uzorak zasebno
pohraniti u čistu posudu,
 propisno zatvoriti, označiti i poraniti u hladnjak.

Tragovi noktiju

Ljudski nokti, kako na nogama tako i na rukama, nose uzdužne barzde koje su nešto
manje uočljive na spoljnoj, konveksnoj strani nokta, a znatno uočljivije i sa više detalja na
unutrašnjoj, konkavnoj strani. Ove brazde se formiraju u procesu rasta noktiju i one
odgovaraju svojim položajem i veličinom paralelnim brazdama koje su formirane na površini
ležišta nokta preko kojeg raste kreatinsko tkivo.

Kao rezultat tog procesa, na unutrašnjoj strani nokta se odslikavaju brazde. Njihov
karakter i raspored je posve individualan i omogućava utvrđivanje ne samo identiteta lica već
i tačno oderđivanje prsta sa kojeg potiče nokat.
 DNK

Potreba za ovakvim vještačenjemse javlja kod onih krivičnih dijela kod kojih, kao
rezultat neposrednog kontakta napadača i žrtve ili napadača i objekta, došlo do lomljenja
noktiju, čije je prisustvo utvrđeno uviđajem.

 Prisustvo stranog sadržaja ispod noktiju – krv, dijelovi epiderma (zaostalo

prilikomodbrane od napadača) – identifikacija izvršioca

Uvođenjem DNK-a metode u posljednjem desetljeću je najznačajnije naučno dostignuće.

DNK-a analiza spada u oblasti forenzičnih ispitivanja tragova krvi, sprme, dlaka i tkiva.
Šta je dnk-a ? - DNK-a ili DNA je kratica organskog spoja čiji je puni naziv
dezoksiribonukleinska kiselina (potiče od acid = kiselina). DNK-a čiji je osnovni bio kemiski
sadržaj oko 90 % hormozoma, koji je aktivna substanca ćeliskog jezgra (neuklusa) živih ćelija
i koji, preko svojih sastavnih dijelova – gena, imaju ulogu direktnih prenosilaca bioloških
poruka upućenih ćelijama.
DNK-a daje genetski „kod“ koji određuju individualne karakteristike svakog čovjeka
pojedinačno.

DNA se može izdvojiti iz gotovo bilo kojeg ljudskog tkiva. Izvori DNK pronađeni na
mjestu zločina mogu uključivati krv, spermu, tkivo umrle žrtve, stanice u folikulu dlake,
pa čak i slinu. DNK izdvojen iz dokaza dokaza se uspoređuje sa DNK izvađenim iz
referentnih uzoraka od poznatih pojedinaca, obično iz krvi.

Metode za odeređivanje DNK-a

Metode za odeređivanje DNK-a se međusobno razlikuju po količini uzorka potrebnog
za analizu. Tačnost rezutata zavisi od količine i kvalitete uzorka.

ZAKLJUČAK :

U većini sljučajeva će se dogoditi da se u zapisnik o uviđaju unesu podaci da su

pronađeni tragovi različitog porijekla.

Biološki tragovi često mogu biti jedini pouzdani dokaz o identifikaciji počinioca
krivičnog djela, a posebno u krvnim i seksualnim deliktima.

U svim krivičnim djelima tragovi su značajni o dolasku, boravku, djelatnosti i odlasku

učinioca, u zaključivanju mjesta izvršenja djela. Tragovi prilikom pronalaženja na mjestu
zločina se detaljno opiši i skicom ili fotogafijom dokumentuju. Zbog izgleda, agregatnog
stanja, kompaktnosti i drugih svojstava mogu sporije ili brže da izmjene svoj oblik.
 Najčešće u krivičnim djelima kao trag odnosno dokaz susrećemo krv, tome može biti
razlog što ne postoje nikakve poteškoće u njihovom otkrivanju.

Prilikom uzimanja bioloških tragova potrebno je nositi propisanu zaštitnu opremu, da

bi se spriječila kontaminacija bioloških tragova. Kada se uzimaju biološki tragovi potrebno je
koristiti mjere samozaštite i svaki biološki materijal pronađen na mjestu događaja treba
tretirati kao potencijalno infektivan. Potrebna je pravilna pohrana bioloških tragova da bi se
spriječila njihova degradacija.

Svaki trag pronađen na mjestu izvršenja krivičnog djela predstavlja biološku materiju
ljudskog porijekla, te omogućava rješavanje najtežih krivičnih djela.