SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: I GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

STATISTIČKO ISTRAŽIVANJE I NJEGOVA PRIMJENA

Seminarski rad

Travnik, mart 2019. godine

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: I GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

STATISTIČKO ISTRAŽIVANJE I NJEGOVA PRIMJENA

Seminarski rad

IZJAVA: Ja Ahmed Kasumović student Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Vitez, Indeks

broj:078-18/RIIT odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad
izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora odnosno
asistenata.

Potpis studenta:

_______________

STUDENT: Ahmed Kasumović

PREDMET: Statistika u menadžmentu i ekonomiji

PROFESOR: doc. dr. Ibrahim Obhođaš

SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................................. 4
1. PREDMET, CILJ, ZADACI I METODI STATISTIČKOG ISTRAŽIVANJA ............. 5
2.1. Kompjuterski prilaz – programska podrška ............................................................... 7
2.2. Izbor i vrednovanje programskih statističkih paketa ................................................. 8
2.3. Statistički skup .............................................................................................................. 9
2.4. Statistička obilježja ........................................................................................................ 9
2.5. Statističke jedinice ........................................................................................................ 11
2.6. Varijacija...................................................................................................................... 12
3. STATISTIČKO POSMATRANJE I PRIKUPLJANJE PODATAKA .......................... 13
3.1. Cilj, predmet, jedinica i obilježja posmatranja i prikupljanja ................................ 14
3.2. Izvori prikupljanja podataka ...................................................................................... 15
3.3. Načini prikupljanja podataka ..................................................................................... 15
3.4. Obim i oblik (metode) obuhvatanja jedinica posmatranja ...................................... 16
3.5. Sredstva prikupljanja podataka ................................................................................. 17
3.6. Kontrola i provjera podataka ..................................................................................... 18
3.7. Grupisanje i sređivanje podataka............................................................................... 18
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 20
LITERATURA ............................................................................................................................ 21
UVOD

Statistika je posebna znanstvena disciplina koja u svrhu realizacije postavljenih ciljeva

istraživanja na organivovan način prikuplja, odabira, grupira, prezentira i vrši analizu informacija
ili podataka, te interpretira rezultate provedene analize.

Statistička istraživanja odnose se samo na mjerljive elemente, jer mjerenjem, registracijom,

popisom i prebrojavanjem određenih činjenica, statistika kvantitativno obuhvata obim
posmatrane pojave.

Cilj statističke analize je da se na osnovu podataka o promjenama obilježja na elementima

statističkog skupa dođe do pouzdanih informacija potrbnih za upravljanje složenim dinamičkim
sistemima. U ovim sistemima se pod uticajem sklopa unutrašnjih i spoljnih faktora odvijaju
izvjesne promjene preko kojih se tumači njihovo kretanje, otkrivaju unutrašnje veze, kako
između elemenata tako i sa drugim sistemima iz okruženja i predviđa njihovo ponašanje u
budućnosti.

4
 1. PREDMET, CILJ, ZADACI I METODI STATISTIČKOG
ISTRAŽIVANJA

Statistička djelatnost u svojim rudimentarnim oblicima bila je predmetno vezana za masovne

pojave, što znači da je u svom istorijskom razvoju nastala iz potreba prakse da se varijabilne
pojave posmatraju na velikom broju. Masovne pojave nisu samo predmet statističkog
istraživanja, već predmet proučavanja tehničkih, društvenih i drugih nauka, što znači da je
statistika samo komplementarna naučna disciplina.
Kako je statistika jasno određena po svojim zadacima i ulozi u sklopu ostalih nauka, proizilazi da
je njen predmet istraživanja varijacija obilježja jedinica posmatrane cjelokupnosti. Varijacija
predstavlja specifičan oblik kretanja koje se ispoljava u raznim oblicima, u zavisnosti od vrste
obilježja koje je nosilac te varijacije, odnosno jedinice koja je nosilac tog obilježja.
Istraživanje masovnih pojava se zasniva na masovnosti i varijabilitetu, kao opštim svojstvima
svih pojava, čije ponašanje nastaje i zavisi od kombinacije niza faktora koji su i sami varijabilni.
Najmanji varijabilitet individualnih slučajeva ispoljavaju elementarne pojave u prirodi, pa se kod
njih uspješno može primijeniti metod pojedinačnog posmatranja upotrebom klasičnog
eksperimentalnog rada. Sistemsko mijenjanje uticaja faktora, koji svoj varijabilitet prenose na
pojavu, zasnovano je na principima formalne logike, tako da statistika koristi indukciju,
dedukciju, analizu, sintezu, analogiju, reprezentativnost, grafiku itd, kao metode istraživanja.
Kod pojava koje ispoljavaju veći varijabilitet ispitivanje jednog ili malog broja slučajeva i
generalizacija rezultata ne bi donosilo pouzdane zaključke. Posmatranje ponašanja ovih pojava u
pogledu varijabiliteta na malom broju slučajeva izgleda bez reda i pravilnosti, skoro haotično i
slučajno.
Prava predstava stiče se posmatranjem većeg broja slučajeva, jer tada dolaze do izražaja
određene pravilnosti i periodika zakonitosti koje autentično odražavaju karakteristike pojave.
Dakle, zadatak primjene statističkih metoda je da omogući otkrivanje opštih karakteristika
varijabilnih pojava kao i njihove pravilnosti i tendencije koje nazivamo statističkim
zakonitostima. Ilustrativnu statističku zakonitost zabilježio je statističar Levi posmatranjem i
obuhvatanjem velikog broja porođaja.

5
Proširujući svoje posmatranje na 100 miliona događaja, konstatovao je stabilan sljedeći odnos:
na 81 slučaj rađanja jedinki dolazi 1 slučaj rađanja dvojki; na 84 slučaja rađanja dvojki dolazi 1
slučaj rađanja trojki; na 85 slučajeva rađanja trojki dolazi 1 slučaj rađanja četvorki i na 85
slučajeva rađanja četvorki dolazi 1 slučaj rađanja petorki.
Dakle, zadatak statistike je da istražuje te pravilnosti i varijacije, polazeći od velikog broja
slučajeva koje posmatra, upoređuje, grupiše, opisuje, obrađuje, analizira i praktično provjerava
kroz masovnost i varijabilitet.
Predmet statističke analize je kvantitativna analiza masovnih pojava kao skupova koji se
posmatraju sa aspekta teorije sistema složene organizovane globalne koncepcije.
U ovakve složene organizovane sisteme ubrajamo: privredu zemlje – skup privrednih preduzeća;
zdravstvo – skup zdravstvenih institucija; siromaštvo – svi građani jedne zemlje, itd. Ako ih
uzmemo kao predmet statističkog posmatranja, postaju osnovni statistički skup ili populacija.
Cilj statističke analize je da se na osnovu podataka o promjenama obilježja na elementima
statističkog skupa dođe do pouzdanih informacija potrbnih za upravljanje složenim dinamičkim
sistemima. U ovim sistemima se pod uticajem sklopa unutrašnjih i spoljnih faktora odvijaju
izvjesne promjene preko kojih se tumači njihovo kretanje, otkrivaju unutrašnje veze, kako
između elemenata tako i sa drugim sistemima iz okruženja i predviđa njihovo ponašanje u
budućnosti. U rješavanju praktičnih zadataka koristimo ograničene empirijske podatke, tako da
rezultat obrade i statističke ocjene nose u sebi element stohastičnosti. Uvećanjem broja jedinica
posmatranja kao i broja ekperimenata, izvedena statistička ocjena na nivou osnovnog skupa
postaje pouzdanija.1

1
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006

6
 2.1. Kompjuterski prilaz – programska podrška

Programska podrška statističke obrade podataka sastoji se iz određenog paketa programa, kao
niza logički povezanih instrukcija, za rješavanje određenog zadatka. Sistemski program, koji se
stalno nalazi u operativnoj memoriji računara, omogućava korisniku da izvrši svoje praktične
aplikativne programe.
Znači, programska podrška podrazumijeva izradu i ekploataciju sopstvenih aplikativnih
programa koji se obično pišu na nekom od programskih jezika prilagođenih konkretnom
problemu. Takođe, postoji veliki broj gotovih paketa statističkih programa, a u zavisnosti od
složenosti zadatka pojedini programi mogu da sadrže i potprograme, s tim što određeni broj
potprograma pojedinačno korespondira s osnovnim upravljačkim programom.
Ovakvi programi su univerzalni tj. Mogu da se koriste za rješavanje šireg spektra zadataka.
Problem različitih n podataka lako se može prikazati kao statistički niz od n nivoa, gdje ne „n“
ulazna konstanta koju korisnik unaprijed zadaje, ili se do nje dolazi prebrojavanjem preko
računara.
Za rješavanje standardnih zadataka koriste se softverski kapaciteti koji čine programski paket, a
neki od značajnih paketa statističkih programa su sljedeći:

 STATISTICA – moćan paket namijenjen statističkoj analizi sa veoma razvijenim

grafičkim interfejsom,
 SPSS – statistički paket namijenjen analizi podataka iz oblasti društvenih pojava,
 MINITAB – namijenjen studentima koji izučavaju početni kurs statistike i dr.
 BMDP – prilagođen novoj tehnici i statističkoj metodologiji.

7
 2.2. Izbor i vrednovanje programskih statističkih paketa

Izbor i primjena određenog paketa zavisi od vrste i prirode problema. Svaki paket programa
oslobađa korisnika rutinskih računskih zadataka, s tim što analiza i interpretacija rezultata i dalje
ostaju na njegovom znanju i iskustvu. Svaki programski paket nameće sljedeće zahtjeve
korisniku:

 da prilagodi svoje potrebe uslovima pod kojim se koristi odgovarajući paket, kao i da
prema uputstvima koristi dobijene izlazne informacije,
 da prihvati računske metode date u programu, iako one ponekad nisu najefikasnije za
date probleme,
 paketom programa nisu naznačene sve moguće izlazne informacije, tako da neki
programi daju konačne ocjene statističkih parametara bez intervala pouzdanosti,
 po pravilu paketi primjenjuju standardne statističke metode što im omogućava
komercijalnost, dok korišćenje nestandardnih metoda podrazumijeva izradu vlastitih
programa.

Ocjena i vrednovanje paketa statističkih programa vrši se na bazi stepena njegove praktične
provjere u primjeni. U principu optimalan program u jednoj situaciji nije optimalan u drugog,
tako da korisnik procjenjuje statistički paket, sa pozicije svojih zahtjeva u odnosu na dati
problem, na bazi sljedećih kriterija:

 razumljivost za korisnika
 statistička efektivnost i
 podobnost za eksploataciju.

8
 2.3. Statistički skup

Ispitivanje ponašanja masovne pojave, koja jepredmet statističkog istraživanja, podrazumijeva

obuhvatanje njene manifestacije tj. registrovanje svih njenih individualnih slučajeva. Skup svih
slučajeva tj. elemenata na kojima se pojava statistički posmatra, naziva se osnovni skup ili
populacija. Osnovni statistički skup (masovna pojava, populacija) jeste određen skup elemenata,
individua, slučajeva, itd. Koji istovremeno postoje ili se ponavljaju, koji se nalaze jedni do
drugih ili se mijenjaju, koji se odlikuju nizom istovrsnih ali varirajućih obilježja, po kojima se
svi elementi mase razlikuju ili su slični i koji su vezani nekom opštom vezom koja omogućava
da se otkrivaju zakonitosti ponašanja pojave.
Pojedinasčni elementi od kojih se statistički skup sastoji mogu biti razni predmeti, objekti,
institucije, događaji, slučajevi, živa bića, subjekti itd, što zavisi od prirode pojave. Kod
formiranja statističkog skupa mora se zadovoljiti kriterijum da skup bude relativno homogen, tj.
da mnoštvo jedinica koje ga sačinjavaju imaju barem jednu zajedničku osobinu. Znači, jedinice
koje ga čine moraju biti istovrsne, a razlike mogu da pokazuju samo u pogledu ispitavanih
osobina, tj. statistički skup je relativno homogen ali i diferenciran s obzirom na odabrana
svojstva čiji se varijabilitet ispituje. Statističi skup mora biti određen suštinski, prostorno,
vremenski i pojmovno. Svojstva po kojima se jedinice posmatranog statističkog skupa
međusobno razlikuju, nazivaju se statističkim obilježjima, a njihovi pojavni oblici –
modalitetima. 2

2.4. Statistička obilježja

Svojstva po kojima se razlikuju ili su slične statističke jedinice osnovnog statističkog skupa
predstavljaju njihova obilježja koje ih označavaju (obilježavaju). Statističke jedinice mogu imati
veći broj obilježja koja variraju, a promjene obilježja predstavljaju varijaciju kao predmet
statističkog istraživanja. Sve moguće varijante ili potklase svojstva jednog obilježja koje se
mogu jasno uočiti i rasporediti nazivamo modalitetima tog obilježja. Npr. ako posmatramo boju
kao obilježje, njeni modaliteti su crna, bijela, plava itd.

2
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006

9
Postoji više principa i šema podjele obilježja, a na osnovu logike njihove prirodne
diferencijacije, proizilazi sljedeća podjela:

1. Obilježja prema sadržini:

 Numerička – izražavaju se brojem (cifrom), a razlikujemo:

o kontinuelna – mogu uzimati cijele i razlomljene vrijednosti
o diskontinuelna – mogu uzimati samo cjelobrojne vrijednosti
 Atributivna – izražavaju se riječima (opisno)
 Stalna – karakterišu nepromjenljivo stanje
 Promjenljiva – karakterišu promjenljivo stanje
 Faktorijalna – karakterišu faktore bitne za nastajanje pojave
 Rezultativna – karakterišu konačan rezultat dejstva faktorijalnih

2. Obilježja prema tipu:

 Rodovska – karakterišu vrstu kojoj pripada neka statistička jedinica

 Tipična – značajna za identifikaciju statističke jedinice
 Prostorna (geografska) – prikazuju mjesto očitovanja statističke jedinice
 Vremenska – prikazuju vrijeme očitovanja statističke jedinice
 Stvarna (sadržinska) – suštinski određuju statističku jedinicu

3. Obilježja prema nastansku:

 Objektivna – karakterišu stanje po prirodi stvari

 Subjektivna – nastaju po volji subjekta
 Mješovita – objektivna obilježja koja su pod određenim uticajem postala subjektivna.

Promjena veličine i značaja obilježja statističkih jedinica čini pojam varijacije, kao specifičan
oblik kretanja, čije stanje u određenoj periodizaciji iskazujemo empirijskim podacima. Dobijeni
podaci su rezultat pojedinačnih opažanja i mjerenja varijabiliteta obilježja jedinica posmatranja
10
statističkog skupa. Ovo mjerenje ima za rezultat dodjeljivanje odgovarajućeg broja, simbola,
znaka, klase ili kategorije, odgovarajućem stanju osobine statističke jedinice.
Empirijskim podacima mogu se označavati klase ili kategorije ili izražavati određene algebarske
veličine, s tim što se u prvom slučaju ne mogu primjenjivati algebarske operacije, dok je u
drugom slučaju aritmetika dozvoljena. Jedinice, kao i skale mjerenja i vrednovanja, mogu biti
sasvim različite. Razlikuju se četiri vrste mjernih skala i to:nominalna skala, skala
poretka,intervalna skala i skala odnosa.
Posmatrana obilježja, na bazi čijeg varijabiliteta nastaju numerički podaci, mogu biti (diskretna)
prekidna i (kontinuelna) neprekidna. U tom smislu identifikacione oznake i oznake poretka
uvijek su diskretne veličine, a intervalne oznake i oznake odnosa mogu biti i diskretne i
kontinuelne. Danas postoji brojni i raznovrsni metodi i tehnička sredstva koja nam omogućavaju
brza izračunavanja i izvođenje raznih aritmetičkih operacija u realizaciji većih statističkih akcija.
Ovo podrazumijeva uključivanje savremene računarske tehnike velike memorije i brzine
računanja sa različitim mogućnostima predstavljanja izlaznih informacija. Znači, svako
konkretno statističko istraživanje pojave procesa ili događaja transferira se u nizove empirijskih
podataka, uređene prema zadanim kriterijumima, koje nazivamo empirijskim
distribucijama,odnosno statističkim serijama.

2.5. Statističke jedinice

Elementi osnovnog statističkog skupa koji imaju bar jedno zajedničko obilježje, koje ih
međusobno razlikuje ili izjednačava, nazivaju se statističke jedinice. Statističkim jedinicama se
vrši mjerenje i iskazivanje obima, karakteristika i strukture posmatrane pojave. Statističke
jedinice su varijabilne (promjenljive) veličine, jer statistika istražuje mnoštvo različitih pojava,
tako da se njihov pojam ne može shvatiti statično. Upravo u nejednakosti statističkih jedinica u
određenom periodu ispoljavaju se varijacije njihovih obilježja. Varijaciju, kao specifičan oblik
kretanja, statistika prati sa tri osnovne vrste jedinica:

 Statističke jedinice za obim pojave, u koje spadaju jedinice posmatranja (događaji

i slučajevi) i uslovne statističke jedinice,
 Statističke jedinice za obavještavanje i

11
  Statističke jedinice za mjerenje varijabiliteta, u koje spadaju varijansa, standardna
devijacija i disperzija.

Zbirne promjene koje se dešavaju u statističkim skupovima manifestuju se preko pojedinačnih

promjena, tj. jedinica skupa i njihovih uzajamnih odnosa. Dimenzionalnost skupa određuje se
brojem elemenata – jedinica, a složenost brojem i raznovrsnošću uzajamnih veza. Sa aspekta
statističke analize nisu relevantna individualna svojstva, jer promjene karakteristične za jedan
element (jedinicu) statističkog skupa ne mogu se uopštiti, dok se promjene koje su
karakteristične za sve jedinice mogu smatrati opštim. Znači, statističke jedinice su osnovni izvori
informacija kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika osnovnog statističkog skupa što ih čini
bazom za dalju statističku analizu i zaključivanje. Statističke jedinice treba da ispunjavaju
sljedeće preduslove:

 da su varijabilnost karaktera,
 da su precizno definisane,
 da su međusobno uporedive,
 da se mogu svoditi na kvantitativni izraz. 3

2.6. Varijacija

Varijacija kao specifičan oblik kretanja se ispoljava u vidu promjena veličine ili značaja obilježja
statističkih jedinica. Do konkretnog pojma varijacije dolazimo upoređivanjem podataka o
veličini ili značaju nekog obilježja u vremenu ili prostoru za jednu jedinicu ili za više jedinica u
posmatranom trenutku. Rezultat upoređivanja može da se posmatra kao različita dva uzastopna
stanja istog obilježja – varijacija kao razlika i kao odnos dva uzastopna stanja – varijacija kao
količnik.

3
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006

12
Varijaciju kao razliku iskazujemo u aritmetičkom obliku što znači da nas interesuje njen
predznak, a ne samo apsolutna vrijednost.
Ukupnost svih varijacija tokom nekog perioda (1 godine) izražavaju bilansne jednačine u
vrijednosnom obliku, a balansne jednačine u naturalnom obliku. Bilansne i balansne jednačine
svode se na to da izračunavamo sadašnje stanje na osnovu poznatog početnog stanja i zbira
varijacija koje su se desile.

3. STATISTIČKO POSMATRANJE I PRIKUPLJANJE PODATAKA

Statističko posmatranje je osnova za nastajanje i prikupljanje statističkih podataka koji treba da

budu tačni, potpuni i podesni za obradu. Statistički podatak nije bilo kakav podatak, već onaj koji
je rezultat statističke obrade, tj. koji je rezultat mjerenja, prebrojavanja, upoređivanja itd, tako da
nosi u sebi određenu količinu obavještenja u vidu neraspakovane informacije. Priprema
posmatranja obuhvata izradu plana i programa posmatranja i organizacije istraživanja kao logički
složenog reda rješenja pod kojim se podrazumijeva cjelokupna statistička akcija.
Smisao prikupljanja podataka je pribavljanje obavještenja o odabranim obilježjima posmatranog
skupa jedinica. U tu svrhu koriste se određena statistička sredstva – statistički formulari
(upitnik), hardverska i softverska rješenja koja moraju biti jednoobrazna i sastavljena prema
posebnim standardima. Podaci, kao registrovane činjenice utvrđene posmatranjem, pokazuju
objektivno stanje dobijeno uzastopnim mjerenjem ili prebrojavanjem, kao npr. Podaci o
vodostaju, temperaturi, informacije o zaradi radnika, kretanju produktivnosti itd.
Za uspješno posmatranje potrebno je, pored određivanja pojma jedinice, odrediti i koje će se
karakteristike, tj. obilježja, odabrati za posmatranje. Posmatrano obilježje može imati istu
numeričku vrijednost kod više jedinica, pa se zato broj koji pokazuje koliko se puta ista
vrijednost obilježja pojavljuje naziva frekvencija, a raspodjela statističkog skupa prema
vrijednostima datog obilježja naziva se raspored frekvencija.
Kao preduslov prikupljanja podataka neophodno je da se izvrši prethodno izviđanje i probno
snimanje, kako bi se dobro upoznali sa pojavom koju ćemo ispitivati, kao i da se provjeri
podesnost raznih sredstava koja smo planom predvidjeli. Takođe, tokom posmatranja vrše se

13
potrebne korekcije plana istraživanja, određuju optimalne kombinacije svih elemenata i
postupaka, te kontroliše i provjerava izbor cilja, izbor obilježja jedinica skupa, izbor statističkih
sredstava i drugih instrumenata, regularnost uputstava za rad, podobnost izvora itd.
Dakle, priprema programa posmatranja i prikupljanja podataka obuhvata utvrđivanje i unošenje
planskog reda i sadržaja posmatranja kao i metodoloških rješenja pod kojima podrazumijevamo:

 cilj, predmet, jedinicu i obilježje posmatranja,

 izvore prikupljanja podataka,
 načine prikupljanja podataka,
 metode obuhvatanja tj. obim i oblik jedinica posmatranja,
 sredstva prikupljanja – izrada baze podataka,
 kontrola i provjera podataka.

3.1. Cilj, predmet, jedinica i obilježja posmatranja i prikupljanja

Cilj posmatranja proizilazi iz praktičnih ili naučnoistraživačkih potreba i mora da bude

postavljen jasno i određeno kako bi bio odrednica za ostale elemente. Na osnovu konkretno
formulisanog cilja mogu se jasno odrediti svi aspekti prikupljanja podataka o karakteristikama
pojedinačnih slučajeva posmatrane masovne pojave.
Predmet posmatranja (statistički skup) je masovna pojava ili statistička cjelokupnost o čijim
obilježjima jedinica se prikupljaju podaci. Osnovni statistički skup mora biti stvarno (sadržinski)
vremenski i teritorijalno definisan. Popisom jedinica posmatranja i izborom izvještajne jedinice
konačno se definiše i formalno ustanovljava statistički skup. Jedinica čini elementarni dio skupa,
a određuje se izborom osobina ili uslova koje treba da ima pojedinačni slučaj da bi postao
statistička jedinica.
Statističke jedinice posmatranja prema prirodi postojanja mogu biti: realne, koje vremenski duže
postoje (stanovnik, učenik, preduzeće, škola...) i momentne, tj. događaji koji se dešavaju u
trenutku (rođenje, udes, krađa...)
Obilježja su karakteristike statističkih jedinica prema kojima se one međusobno razlikuju ili su
slične, a definišu se stvarno (sadržinski), prostorno i vremenski.

14
 3.2. Izvori prikupljanja podataka

Statistička teorija i praksa koriste podatke iz sljedećih izvora, i to pojedinačno ili kombinovano:
Primarni izvori – predstavljaju neposredno posmatranje i prikupljanje, tj. organizovanje
samostalnog snimanja podataka koje je pouzdano, ali je često komplikovano i zahtjevno.

Sekundarni izvori:

 posredni – predstavljaju posredno uzimanje podataka ispitivanjem lica; ovaj izvor

se oslanja na odgovore izvještajnih jedinica (starješina domaćinstva daje podatke
za člana),
 neposredni – predstavljaju postojeću dokumentaciju i druge zapise; podaci su
ovdje već prikupljeni, samo nad njima treba izvršiti inspekciju u smislu
zvaničnosti i odgovarajuće upotrbe (matične knjige, zemljišne knjige, poslovne
kjnige i registri, itd).

Podaci iz primarnih izvora su tačni, pouzdani i aktuelni, ali često veoma skupi i vremenski
zahtjevni, dok podaci iz sekundarnih izvora imaju zadovoljavajući stepen tačnosti i aktuelnosti, a
relativno su jeftini i dostupni u kratkom roku.
Pojedinačno ili kombinovano korištenje navedenih izvora najčešće je uslovljeno ciljem i planom
istraživanja.

3.3. Načini prikupljanja podataka

Na bazi primarnih i sekundarnih izvora, podaci se mogz prikupljati različito, a izbor zavisi od
cilja i prirode same pojave, tako da prikupljanje može da bude organizovano na sljedeće načine:

 Ekspedicioni: Popisivač na licu mjesta prikuplja podatke, a primjenjuje se

najčešće kod popisa stanovništva; podrazumijeva mrežu popisivača i instruktora

15
 koji istovremeno tumače pitanja i kontrolišu tačnost odgovora što obezbjeđuje
dobar kvalitet ulaznih podataka.
 Prijavni: Statističke jedinice dolaze po pozivu ili zvaničnoj obavezi u određeni
centar statističkog organa i daju potrebne podatke (službe narodne odbrane,
bezbjednosti itd.).
 Samoregistracija: Popisivači donose izvještajnim jedinicama formulare (upitnike)
da ih popune, daju uputstva za nejasna pitanja, kontrolišu ispravnost odgovora i
ispravljaju vidljive greške.
 Korespodentni: Na terenu se organizuje mreža korespodenata koji u određenom
vremenu prikupljaju podatke, unose ih u bazu podataka i u naznačenom roku
dostavljaju nosiocu statističke akcije.
 Poštansko – telegrafski: Materijali za unošenje podataka, zajedno sa uputstvima,
šalju se elektronskom ili običnom poštom statističkim jedinicama koje trebaju da
daju podatke i na isti način vrate u sjedište statističke službe.

3.4. Obim i oblik (metode) obuhvatanja jedinica posmatranja

Statistička istraživanja mogu se vršiti prikupljanjem podataka o svim jedinicama koje čine
osnovni skup ili samo o jednom dijelu, što zavisi od prirode pojave, brzine koju žeilimo postići,
sredstava, stepena tačnosti i naučnosti rezultata i zaključaka itd. U teoriji i praksi često se
pojavljuje zahtjev da se informacije pribave brže i ekonomičnije, ali na nivou aproksimacije.
Prema obuhvatnosti jedinica posmatranja razlikujemo slijedeće dvije metode prikupljanja:
potpuno i nepotpuno prikupljanje:
Potpuno (totalno) prikupljanje, ovaj metod daje vrlo pouzdane rezultate, ali je dosta skup i spor,
a može da se organizuje u vidu popisai tekućih registracija.
Nepotpuno (djelimično) prikupljanje podataka, izborom jednog dovoljno selektivnog broja
jedinica iz statističkog skupa ekspeditivno dolazimo do sudova i zaključaka o
cijelomstatističkom skupu, a taj broj je uvijek obrnuto proporcionalan homogenosti masovne
pojave koju istražujemo.

16
Uzorak predstavlja određeni broj jedinica osnovnog skupa, odabran po principu slučajnosti, tako
da sve jedinice imaju istu vjerovatnoću izbora.
Anketa je posmatranje određenog broja namjerno ili slučajno odabranih tipičnih jedinica
statističkog skupa, a da bi se taj izbor izvršio potrebno je dobro poznavati karakteristike jedinica
pojave koju istražujemo.
Procjena je poseban metod djelimičnog posmatranja i prikupljanja podataka gdje se na osnovu
jednog dijela, koji nas u određenom momentu zadovoljavajuće informiše, donose aproksimativni
sudovi i zaključci o svim jedinicama osnovnog skupa. Procjena može da bude:

 prosta ( od oka ): zasniva se na iskazima i podacima koje daju stručna lica ili se
oslanja na iskustvo;
 sračunata: zasniva se na mjerenju i izračunavanju, kako bi se rezultat
proporcionalno prenio na cjelokupnu masu, a možemo je posmatrati po srazmjeri i
analogiji.

Monografija predstavlja najuži oblik statističkog istraživanja, gdje se posmatranje svodi na jednu
ili mali broj statističkih jedinica koje predstavljaju primjere osobina tj. nose karakteristike sličnih
jedinica.

3.5. Sredstva prikupljanja podataka

Upitnik je relativno praktično sredstvo za prikupljanje podataka o varijabilitetu obilježja

posmatranih jedinica. Sačinjen je u vidu obrasca tj. štampane ili elektronski distribuirane liste
pitanja na osnovu kojih se dolazi do odgovora koje u slijedečoj fazi statističkog postupka
pretvaramo u brojeve za dalju obradu.
Redakcija i sastavljanje upitnika podrazumijeva kreiranje sadržinske i formalne strane,
pri čemu se respektuje cilj istraživanja i kriterijum adekvatne formulacije pitanja.
Upitnik može biti individualan, kada se popunjava pojedinačno za svaku jedinicu i
kolektivan kada se popunjava za svaku jedinicu posmatranja.

17
 3.6. Kontrola i provjera podataka

Sa obzirom na mnoštvo podataka i učešće većeg broja lica i sredstava, objektivno postoji
mogućnost greške, pa je neophodno predvidjeti kontrolu koja moze da se organizuje preventivno
i neposredno nakon prikupljanja.
Kontrola u toku prikupljanja je preventivna i obavljaju je popisivači, a primjenjuje se kod
ekspeditivnog načina i samoregistracije gdje se neposredno vrši uvid u tačnost odgovora. Za
punu efikasnost kontrole u pogledu identifikacije i otklanjanja grešaka potrebno je da
razlikujemo slučajne i namjerne greške. Slučajne greške nastaju bez svjesne namjere da se na taj
način utiče na ishod i u masi se one anuliraju. Namjerne greške nastaju kao posljedica namjere tj.
pod dejstvom sistematskog uzroka da se utiče an konačan rezultat i one se u masi umožavaju.

3.7. Grupisanje i sređivanje podataka

Rezultat prve faze postupka statističkog istraživanja je amorfna i haotična sirova

statistička građa koju treba dalje sortirati, grupisati i sređivati, odnosno obrađivati. Statistički
podaci u izvornom obliku predstavljaju gomilu prikupljenog materijala i izvještaja u tvrdoj ili
elektronskoj formi, koji su kao takvi neupotrebljivi direktno, niti je moguće na osnovu njih bilo
šsta zaključivati. Ovakvu masu statističkog materijala je potrebno određenim tehnikama obrade,
zasnovanim na statističkim principima, učiniti podesnom za statističku analizu. Sređivanjem i
grupisanjem, kao sinhronizovanim poslovima, nastaju podaci grupisani po obilježjima jedinica
posmatranja. 4

4
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006

18
Satavljanje šeme grupisanja predstavlja oblik ili šablon grupisanja podataka po jednim vrstama
obilježja,pa prema tom kriteriju razlikujemo sljedeće vrste grupisanja:

 prema vrsti grupnog obilježja : stvarno, vremensko i prostorno,

 prema obimu : prosto i kombinovano,
 prema cilju : tipološko, varijaciono i analitičko,
 prema atributivnim modalitetima; u obliku nomenklatura i klasifikacija kao
službeno

propisanih i zvaničnih šema koje predstavljaju sistematizovane spiskove svih modaliteta u

kojima se posmatrano obilježje parametarski konkretizuje.

Prema šemi grupisanja i cilju istraživanja prikupljeni statistički materijal tehničko-metodološki

se sređuje rasporedom u serije i tabele koje predstavljaju sintaksu statističkog jezika.

19
ZAKLJUČAK

Statističko promatranje je organizirano prikupljanje statističkih podataka. Nakon precizne

definicije zadatka, cilja i predmeta istraživanja pristupa se organiziranom prikupljanju
statističkih podataka. Uspješnost prvog koraka uvjetuje kvalitetu rezultata ostalih faza
statističkog istraživanja.nepotpune i neistinite prikupljene informacije do kojih bi se došlo u ovoj
fazi značile bi da konačan rezultat statističkog istraživanja sadrži pogrešku. Pogreška može biti
sistematska i slučajna. Sistematsku pogrešku je lakše uočiti, dok je slučajnu pogrešku teže
identificirati jer se ona ne javlja kod svakog mjerenja i ne javlja se istim intezitetom.

Mogli smo zaključiti kako je statistika izuzetno važna nauka u životu čovjeka, jer je prisutna u
skoro svim aspektima života. Ona nam je u velikom obimu olakšala život, prikazivanjem
statističkih podataka pomoću tabela, grafikona, dijagrama i sl. Tačnije rečeno, danas je skoro pa
nemoguće zamisliti život bez nje.

20
LITERATURA

 Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006.

 Dr.Maja Biljan-August,Dr.Snježana Pivac,Dr.Ana Štambuk „Upotreba statistike u
ekonomiji“Rijeka 2009
 https://studenti.rs/skripte/menadzment/statisticko-istrazivanje/
 http://www.bhas.ba/statistickistandardi/IKMetodologija_BOS.pdf
 http://www.parlamentfbih.gov.ba/dom_naroda/v2/userfiles/file/Usvojeni%20materijali_2
017/PROGRAM%20FZS%20-%20%20bos.pdf

21