Norman Bryson: Gericault i muškost

 propitivanje nekih aspekata kulturne izgradnje muškosti

 proučavanje nekih radova Gericaulta
 ispitivanje o konstrukciji identiteta muškosti ili identiteta u specifičnom kontekstu njegova
staleža i razdoblja
 milje aristokracije i višeg građanskog sloja, kasno Napoleonovo doba, razdoblje nakon
restauracije
 prigovor usporedbi djela vizualne umjetnosti s raspravama o razlici između spolova jest da
umjetničko djelo samo ponavlja i potvrđuje teme i pojmove iz rasprave o seksualnosti
 stvarnost slike kao vizualne konstrukcije izgubljena ili postaje sekundarna, u verbalnoj
raspravi o seksualnosti
 ono što je vizualno ili figuralno u slikama više nije izvan ili izgubljeno za razgovore, već se
gotovo preselilo u samo središte
 ključna je analiza viđenog, ona jezgra analize koja opisuje dominantno heteroseksualno
viđenje u kojem je vizualna aktivnost kulturološki izgrađena kroz rascjep između aktivne
muške i pasivne ženske uloge – muškarac gleda, žena je predmet gledanja ili slika
 model premda iskušava pitanja povezana s muškim pogledom na ženu kao unaprijed određen
predmet gledanja može biti relativno nerazvijen u bavljenju onim o čemu je zapravo riječ u
muškom promatranju drugog muškarca
 model uspostavlja voajerizam kao središnji proces u odnosu muškog gledatelja prema slici
žene i identifikaciju kao središnji proces u postavljanju muškog gledatelja u odnosu na sliku
muškarca
 lakoća prijenosa projiciranog koja poziva muškog gledatelja da se izjednači s perspektivom
muškog junaka ustvari postoji radi pojednostavljenja i umirenja mehanizma identifikacije
među muškarcima
 SPOL JE PRIMARNO KULTURNA KONSTRUKCIJA
 to muškost svrstava u konstrukciju – ustroj pojedinca kao muškarca uključuje i nužno
maskiranje muškošću
 mehanizmi za proizvodnju spolne maskerade – stalna želja za njenim stvaranjem
 maskiranje se ne može prekinuti
 muško maskiranje usmjereno ne samo prema ženama već i prema drugim muškarcima –
anomalija: muškarac nije samo muški gledatelj već i predmet pogleda
 strahovi, tjeskobe i napori stvaranja muškosti
 asimetrija spolova u odnosu na njihovo maskiranje i poseban intenzitet kojim se mehanizmi
identifikacije moraju urezati u muškarca
 o Noinu pijanstvu  pogled na očevu golotinju, nije pitanje o prepoznavanju i iskustvu
traume razlike između spolova, razlike u genitalijama?, fizički i afektivni odnos djeteta prema
roditeljima
 nova smetnja specifična za muškarcanaloženo mu da bude kao otac, ali on ne može i ne
smije biti kao otac u smislu posjedovanja očeve seksualne povlastice i moći
 Arnold Schwarzenegger  napor u stvaranju muške maskarade
 Polikletov Dorifor  idealizacija muškog tijela, jaz između stvarnog tijela i uzvišene
imaginarne slike tijela koja čini muški ideal, identifikacija kojoj teži muški subjekt, a
istovremeno je u pitanju seksualne moći spriječen u postizanju
 poricanje libidnog u prikazima
 matematička čistoća skulpture, kanon savršenih proporcija, smanjene genitalije 
ograničavanje ili povećavanje
 namjerno smanjenje važnosti i veličine genitalija jer je bitno za više ciljeve  idealizacija
znači da se razlika između gledateljeva osjećaja za vlastiti spol i ideal kao i tjeskoba može
riješiti njihovim smanjivanjem – tako daa se tjeskoba zbog razlike neće ni pojaviti
 jaz između stvarnosti i imaginarne slike riješava se obrtanjem  da idealizirane genitalije ne
budu konkurencija stvarnima – gledatelj pobjeđuje
 i kod bodibildera  po strani se ostavlja pitanje seksualnosti, pozornost prelazi s primarne
zone seksa na sekundarna područja  cijelo tijelo je pretvoreno u falus (napuhanost,
uklanjanje dlaka, vene…)  imaginarna slika muškosti se promatra izbacivanjem
STVARNOG GENITALNOG PODRUČJA I PREBACIVANJEM NJEGOVIH
KARAKTERISTIKA NA SLIKU TIJELA KAO CJELINE  metonimija: cjelina stoji
umjesto dijela
 Gericault, Chasseur  konj i jahač odbludjeli s bojnog polja, ne vidimo vojnu akciju koja
može objasniti jahačevu aktivnost ili pozu, nelogičan položaj mača okrenut prema konju,
odjeća u neredu, udovi na sve strane, nema stabilnosti, torzije i spiralne linije, skretanja, detalji
vojne mode: nove kreacije  izgleda promašeno, linije su out, naglašava udaljenost između
stvarne i imaginarne slike
 Ranjeni Cuirassier  dim, plamen, nagovještaj bojnog polja, odmak od akcije ulanja kontekst
naracije, oklopljeno biće čije ranjivo unutarnje tijelo leži zatvoreno iza debelih zaštitnih
slojeva kao i mač, odora je namijenjena stvaranju junačke slike – kaciga, perjanica, kopče,
vrpce  ta slika muške snage i efektnosti istovremeno ne može živjeti u skladu s vlastitim
znakovima snage, nestabilnost
 umnažanje znakova muške neranjivosti i snage – preuveličani brkovi, zalisci, obrve 
sekundarne spolne karakteristike razrađene prema kultorloškom kodu muškosti da izgrade
znakove muževnosti
 subjekt predstavljen uz izvjesni paradoks muškosti  ona se mora PROIZVESTI  znakovi
muškosti umnažaju se da bi pokrili cijelo tijelo i kodirali nsamo tijelo tako da se iz muškog
tijela projicira imaginarna slika snage koja nije samo osobna već nacionalna, kolektivno
uskalđivanje stvaranja muške sile  istovremeno prikazana napetost i umor  unatoč
ogromnom naporu potrebnom za proizvodnju muškosti, slika se ruši i ne uspijeva
 zašto se strukture hijerarhije tako duboko usađuju u muški subjekt  koji zamislivi
mehanizam može opravdati način na koji se politički poredak unosi ili usađuje u psihički
poredak muškarca?
 iskustvo neautentičnosti u stvaranju muškosti, nemogućnost muškarca da ikad postigne
falusnu moć kolko god veliki bio napor
 muški subjekt nikad ne smije poznavati ili introjektirati falusnu moć oca
 penis kao izvor zavisti muškarca  mjesto falusne snage nije nikad unutar muškarca već
jedino u drugim muškarcima
 finese rangiranja u vojnim društvima
 prazno središte muškosti
 niz specifičnih povijesnih konstrukcija muškosti postojeće i raširene u vojnom društvu
Napoleona  muškost prikazana kao raspon imaginarnih slika izuzetno upečatljivih muškim
subjektima kojima se obraćaju a istovremeno izazivajući njihovu moć na stvaranje sjaja kojem
subjekt teži a kojeg nema niti će da možda imati
 junačko tijelo postoji u trajnom položaju nadmoćnog muškarca koji privlači subjekt s nižeg
položaja, podređenosti, obožavanja, prezira
 potreba za veličanjem tijela koje prestavlja državu u postrevolucionarnoj FR
 tijelo se više ne ustupa državi, ono jest država – muško tijelo kao državno vlasništvo – corps
glorieux drži vojnu državu na okupu – moda vojnih oklopa kao vanjska verzija imaginarne
slike u svojim različitim oblicima
 Napoleonov poraz 1815. – najfascinantnija Gericaultova faza rada
 uništenje imaginarne slike supermuškosti  uništenje slike tijela  subjektivni doživljaj:
potpuno poništenje – ranjeni i poraženi vojnici – dezintegracija kolektivne orkestracije muške
slike junaštva  bilježi sakaćenje i agoniju tijela, uništenje koje je istovremeno vojno,
političko i psiho-seksualno
 produženje žudnje za psihofizičkom veličanstvenošću
 raspad slike kao psihoseksualnog sustava - drama ogoljene imaginarne slike
 Utrka konja bez jahača  imaginarna slika muške snage ostvaruje se prikazom jahača i
konja, trkači preuzimaju zavodljivi mačo izgled koji niz kao cjelina nastoji vratiti i ponovno
stvoriti, konjušari kao vojni likovi, oznake muškosti!, upadljivo raširene noge  intenzivan
seksualni identitet – gotovo špaga u pretjerivanju koja graniči s mogućim  kako prikazuju
muškost? muška aktivnost, muško posjedovanje kvaliteta – ispitivanje snage konjušara,
obuhvaća se cijeli proces IDEALIZACIJE i IDENTIFIKACIJE, ustrajnost potrage za
veličajnošću i uzvišenošću prikaza muškog identiteta
 teži sve većoj idealizaciji – nije samo pitanje slikovitog stila, nego cijelog društvenog i
subjetivnog sustava mačističke težnje koja mjeri stvarno i realno u odnosu na višu imaginarnu
sliku
 Splav Meduza  negativna strana potrage, raspon između idealizacije i prezira, zajednica bez
ijednog znaka junaštva, nestali ostaci hijerarhijskog sustava, pobuna protiv podređenih –
suprotnost, preživjeli postoje izvan civiliziranog društva rangiranja i položaja, potpuni gubitak
društvenog poretka, proturječnost naracije i kompozicije, priča o okrutnosti i kanibalizmu i
potpunom gubitku društvenog vizualno preoblikovana u uređeni idealno funkcionirajući
sustav koji se sada raspao