Zločin – istorijski osvrt, naučne perspektive za proučavanje zločina, predmet sociologije
društvenih devijacija – kriminologije
Hajde da analiziramo načine kažnjavanja u bajkama (Adler et al, 1995):
- Crvenkapa (i vuk) - Ivica i Marica (veštica) - Pepeljuga (maćeha) Primer - Dušanov zakonik u kažnjavanju alkoholičara Opasnost od određenih delatnosti i potreba društva da se zaštiti postoje od davnina O tome je pisano u: - Bibliji - Hamurabijevom zakoniku - Zakonu 12 tablica (rimskom) Interesovanje ljudi za kriminalitet je izuzetno veliko – književnost, film, štampa... Objašnjenje socijalnog psihologa Zvonarevića: Emocionalna zainteresovanost (strah od zločina, avanturizam, želja za snažnim senzacijama, osveta, identifikacija sa + i - likovima) Strah od zločina (oko 80% Amerikanaca se plaši zločina) I strah od rata, II strah od zločina Istraživanje 1998. - Amerikanci se plaše: - Provalne krađe u kući - Da će biti ubijeni - Da će postati žrtve seksualnih napada - Razbojništva na ulici - Napada dok voze automobil Smatra se da je borba protiv zločina značajna za podizanje kvaliteta života građana Potiskivanje sopstvenih kriminalnih težnji - psihoanalitičko objašnjenje da svi ljudi imaju kriminalne potencijale Gete – nema zločina za koji se ne bih u jednom trenutku osetio sposobnim Kriminalitet je opasnost za etičke i društvene vrednosti - porast kriminaliteta ukazuje na krizu pravnog sistema i morala i rušenje principa pravednosti – poremećaje u društvu Kriminalitet predstavlja veliki ekonomski teret za društvo – izdržavanje pravosudnog aparata postaje prava “industrija” Proučavanje ličnosti i životnog puta kriminalaca – važno za prevenciju kriminaliteta, psihologiju Krivično pravo štiti osnovne vrednosti društva, bez kojih je nemoguć opstanak zajednice Značaj naučnog proučavanja zločina Istraživanja ukazuju da su svakodnevna saznanja o zločinu pogrešna (iz medija) Laičko posmatranje kriminaliteta je površno, jer na njega utiču: - želja za uzbuđenjem - „novinarske istrage” u sklopu ovakvih površno objašnjenje motiva zločina - javno mnjenje - pripadnost klasi - uticaj dogmi - lične emocije i fantazije Krivično pravo Proučavanje ličnosti i životnog puta kriminalaca (kriminaligeza) Emocionalna zainteresovanost Potiskivanje spstvenih kriminalnih težnji Suđenju prisustvuju osobe koje iz svojih uglova posmatraju krivično delo: - tužilac - branilac - sudija - radnici obezbeđenja - publika - novinar - kriminolog Principi naučnog proučavanja zločina Objektivnost – isključivanje predrasuda, pristrasnosti Iskustvenost – opservacija – čulno opažanje Provizornost – zaključci su podložni promenama, izučavati argumente protiv zaključaka Skepticizam – izbegavati nekritičko usvajanje stavova predhodnika, uključiti kriticizam Etička neutralnost - izostaviti vrednosne sudove o zlu i dobrom, već se usmeriti na istinito i lažno Determinizam – tradicionalni stav - uzrok (antecedent), ali nužan i dovoljan, prethodi posledici (konsekvent), odnos između – kauzalna veza Danas - probabilistički princip – samo mogućnost povezanosti, i višestruke uzročne veze i konsekvent postaje antecedent – feedback Proučavanje u kontekstu Za razvoj nauke – sociologije društvenih devijacija (kriminologije), od velikog je značaja precizna i dosledna upotreba pojmova Kriminalni fenomen - obuhvata delo, počinioca, žrtvu, kriminalitet, reakciju Kriminalitet – ukupnost svih zločina u određenom vremenu i na određenom prostoru. Može biti primarni i sekundarni- važan uticaj reakcije, procesa socijalne kontrole- Bagatelni kriminalitet- dela neznatne druš.opasnosti Zločin (kriminalno ponašanje, krivično delo) – pojedinačno kriminalno ponašanje Socijalna devijacija - kršenje jedne društvene norme ponašanja, reakcija je neformalna, može biti primarna i sekundarna Delikvencija - proučava je kazneno pravo. Ona je ukupnost zabranjenih dela- delikata, u koje po našem zakonu spadaju- prekršaji, krivična dela, disciplinske krivice i privredni prestupi U literaturi se koristi (SAD) maloletnička delikvencija u užem smislu – uzrast 7-18 god. Podrazumeva dela, koja bi se označila kao kriminalitet da su u pitanju stariji i maloletnička delikvencija u širem smislu – bekstvo od kuće, škole, skitnja, opijanje (preddelikvencija) Kriminalizacija – individualna (kriminogeneza) proces nastajanja kriminalca, socijalna – ponašanje pojedinaca označeno kao kriminalno od strane društva Prestupnik - osoba čije je delo plod situacionih činilaca Kriminalac - lice koje karakteriše kriminalna karijera, on je osobeni zločinački tip Neformalna socijalna kontrola – skup mera – neformalna reakcija, kritika, savet, kojima se podstiče na konformizam Formalna socijalna kontrola - delatnost zvaničnih organa koji određuju koja su ponašanja zabranjena, stvaraju zakonske norme Žrtva zločina – (victima – žrtva), ugroženi, povređeni ili uništeni krivičnim delom, i to osoba, organizacija, pravni poredak Viktimitet – ukupnost kriminalnih viktimizacija u određenom prostoru i vremenu Viktimizacija - proces u kome se postaje žrtva Predmet sociologije društvenih devijacija (kriminologije) Predmet: - zločin (centrala kategorija nauke) prestupnik (autor dela, njegove bitne crte za sociologiju društvenih devijacija) - žrtva (odnos između učinioca i žrtve, doprinos žrtve u nastanku dela) - reakcija pojednica i društva Zločin Zločin i zakon – radnja ili propuštanje koji su navedeni u zakonu i za koje je predviđena kazna. Važna je slobodna odluka učinioca dela Zločin i greh – bilo je ranije pokušaja moralista da naprave vezu između religioznih pravila i svetovnih akata. Danas se ističe potreba oslobađanja moralnih normi u modernom krivičnom pravu – legalistički moralizam, legalistički paternalizam Zločin kao bolest - on je izraz bolesti duše i tela Zločin kao izraz društvene organizacije - zločin je izraz poremećaja druš.organiz. (Dirkem, marksistički orijentisani istraživači, novi radikalni kriminolozi...) Zločin kao socijalni proces – on je serija međuodnosa, proces, interakcija žrtve i policije Zločin kao kršenje ljudskih prava – zločini redukcije (oduzimanje subjektu kvaliteta važnog za status), zločini represije (subjekt se sprečava da postigne status). Najviše se koristi pravna odredba u shvatanju zločina u užem smislu, jer nudi precizniju i jasniju definiciju i pored prigovora da je neprikladna i preuska i govori se o relativnosti pravne odredbe zločina Šire određenje zločina – vršenje zakonom sankcionisanih dela. U našem zakonu kažnjive radnje su – prekršaji, krivična dela, disciplinske krivice, privredni prestupi Ignjatović Đ. Smatra da je zločin u užem smislu - kršenje normi krivičnog prava, da se zločin razlikuje kvalitativno, u smislu opasnosti za društvo i učinioca i težini propisanih sankcija, od drugih kažnjivih radnji. Treba odvojiti kršenje normi krivičnog prava, kojih ima jako puno, od drugih navedenih radnji Ovo ne znači da sociologija društvenih devijacija treba da zanemari ponašanja sa neznatnom društvenom opasnošću – bagatelni kriminalitet zbog dekriminalizacije i inkriminalizacije (unošenje u krivični zakon do tada nekažnjivih dela) Shvatanje i definisanje devijacija U najširem smislu devijacije znače nekonformističko ponašanje i stil života Sociolozi definišu devijaciju kao ponašanje koje u značajnijoj meri odstupa od društvenih normi i koje izaziva reakciju neodobravanja (alkoholizam, narkomanija, skitnja, samoubistvo...) Definicije devijacija se po Thio-u dele se na tradicionalne i relativističke Radulović D. - devijacije se po shvatanju autora dele na: - devijacije kao kršenje društvenih pravila (Dirkem) - devijacije kao društvena etiketa – društvena karijera (Lemert, Beker) - radikalni pristup devijacijama (klasna nejednakost, represivna sredstva socijalne kontrole) Devijantna ponašanja (Thio) su: - silovanje - ubistvo - kockanje - homoseksualnost - prostitucija - zloupotreba alkohola - kriminalitet belog okovratnika - devijantno ponašanje vlasti Moderni pristupi koji se bave devijacijama su: - funkcionalistički (devijaca je lična i društvena dezorganizacija) - interakcionistički (društveno shvatanje pojedinca) - anomični (nedovoljna integracija u društvo) - društvenog definisanja (nepoštovanje normi ponašanja) - društvenog i kulturnog oslonca (kulturna neintegrisanost) - društvenog i kulturnog sukoba (usvajanje različitih normi koje se međusobno isključuju, devijano je takmičenje između ovih normativnih sistema) Devijacija i zločin Zločin ugrožava vrednosti društva i zahteva delovanje mehanizama formalne kontrole, a devijacija nije u toj meri opasna po društvo i prati je neformalna socijalna kontrola Različita društva različito shvataju ista ponašanja, kao što jedno društvo u različitim delovima može da različito shvata isto ponašanje (normalno – devijantno) Važno je razlikovanje devijacija od zločina Svaki član društva može da bude u odnosu na neku normu devijant, ali ne i zločinac Ignjatović – devijantno je svako inkrimisano odstupajuće ponašanje Sulejmanov – devijacije su ponašanja u kojima je agresija okrenuta prema sebi, a zločin – okrenuta prema drugima