Krimi 1. Čas

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 6

Zločin – istorijski osvrt, naučne perspektive za proučavanje zločina, predmet sociologije

društvenih devijacija – kriminologije

 Hajde da analiziramo načine kažnjavanja u bajkama (Adler et al, 1995):


- Crvenkapa (i vuk)
- Ivica i Marica (veštica)
- Pepeljuga (maćeha)
 Primer - Dušanov zakonik u kažnjavanju alkoholičara
 Opasnost od određenih delatnosti i potreba društva da se zaštiti postoje od davnina
 O tome je pisano u:
- Bibliji
- Hamurabijevom zakoniku
- Zakonu 12 tablica (rimskom)
 Interesovanje ljudi za kriminalitet je izuzetno veliko – književnost, film, štampa...
 Objašnjenje socijalnog psihologa Zvonarevića:
Emocionalna zainteresovanost (strah od zločina, avanturizam, želja za snažnim
senzacijama, osveta, identifikacija sa + i - likovima)
 Strah od zločina (oko 80% Amerikanaca se plaši zločina) I strah od rata, II strah
od zločina
 Istraživanje 1998. - Amerikanci se plaše:
- Provalne krađe u kući
- Da će biti ubijeni
- Da će postati žrtve seksualnih napada
- Razbojništva na ulici
- Napada dok voze automobil
 Smatra se da je borba protiv zločina značajna za podizanje kvaliteta života
građana
 Potiskivanje sopstvenih kriminalnih težnji - psihoanalitičko objašnjenje da svi
ljudi imaju kriminalne potencijale
 Gete – nema zločina za koji se ne bih u jednom trenutku osetio sposobnim
 Kriminalitet je opasnost za etičke i društvene vrednosti - porast kriminaliteta
ukazuje na krizu pravnog sistema i morala i rušenje principa pravednosti –
poremećaje u društvu
 Kriminalitet predstavlja veliki ekonomski teret za društvo – izdržavanje
pravosudnog aparata postaje prava “industrija”
 Proučavanje ličnosti i životnog puta kriminalaca – važno za prevenciju
kriminaliteta, psihologiju
 Krivično pravo štiti osnovne vrednosti društva, bez kojih je nemoguć opstanak
zajednice
 Značaj naučnog proučavanja zločina
 Istraživanja ukazuju da su svakodnevna saznanja o zločinu pogrešna (iz medija)
 Laičko posmatranje kriminaliteta je površno, jer na njega utiču:
- želja za uzbuđenjem
- „novinarske istrage” u sklopu ovakvih površno objašnjenje motiva
zločina
- javno mnjenje
- pripadnost klasi
- uticaj dogmi
- lične emocije i fantazije
 Krivično pravo
 Proučavanje ličnosti i životnog puta kriminalaca (kriminaligeza)
 Emocionalna zainteresovanost
 Potiskivanje spstvenih kriminalnih težnji
 Suđenju prisustvuju osobe koje iz svojih uglova posmatraju krivično delo:
- tužilac
- branilac
- sudija
- radnici obezbeđenja
- publika
- novinar
- kriminolog
 Principi naučnog proučavanja zločina
 Objektivnost – isključivanje predrasuda, pristrasnosti
 Iskustvenost – opservacija – čulno opažanje
 Provizornost – zaključci su podložni promenama, izučavati argumente protiv
zaključaka
 Skepticizam – izbegavati nekritičko usvajanje stavova predhodnika, uključiti
kriticizam
 Etička neutralnost - izostaviti vrednosne sudove o zlu i dobrom, već se usmeriti na
istinito i lažno
 Determinizam – tradicionalni stav - uzrok (antecedent), ali nužan i dovoljan, prethodi
posledici (konsekvent), odnos između – kauzalna veza
 Danas - probabilistički princip – samo mogućnost povezanosti, i višestruke uzročne
veze i konsekvent postaje antecedent – feedback
 Proučavanje u kontekstu
 Za razvoj nauke – sociologije društvenih devijacija (kriminologije), od velikog je
značaja precizna i dosledna upotreba pojmova
 Kriminalni fenomen - obuhvata delo, počinioca, žrtvu, kriminalitet, reakciju
 Kriminalitet – ukupnost svih zločina u određenom vremenu i na određenom prostoru.
Može biti primarni i sekundarni- važan uticaj reakcije, procesa socijalne kontrole-
Bagatelni kriminalitet- dela neznatne druš.opasnosti
 Zločin (kriminalno ponašanje, krivično delo) – pojedinačno kriminalno ponašanje
 Socijalna devijacija - kršenje jedne društvene norme ponašanja, reakcija je
neformalna, može biti primarna i sekundarna
 Delikvencija - proučava je kazneno pravo. Ona je ukupnost zabranjenih dela-
delikata, u koje po našem zakonu spadaju- prekršaji, krivična dela, disciplinske
krivice i privredni prestupi
 U literaturi se koristi (SAD) maloletnička delikvencija u užem smislu – uzrast 7-18
god. Podrazumeva dela, koja bi se označila kao kriminalitet da su u pitanju stariji i
maloletnička delikvencija u širem smislu – bekstvo od kuće, škole, skitnja, opijanje
(preddelikvencija)
 Kriminalizacija – individualna (kriminogeneza) proces nastajanja kriminalca,
socijalna – ponašanje pojedinaca označeno kao kriminalno od strane društva
 Prestupnik - osoba čije je delo plod situacionih činilaca
 Kriminalac - lice koje karakteriše kriminalna karijera, on je osobeni zločinački tip
 Neformalna socijalna kontrola – skup mera – neformalna reakcija, kritika, savet,
kojima se podstiče na konformizam
 Formalna socijalna kontrola - delatnost zvaničnih organa koji određuju koja su
ponašanja zabranjena, stvaraju zakonske norme
 Žrtva zločina – (victima – žrtva), ugroženi, povređeni ili uništeni krivičnim delom, i
to osoba, organizacija, pravni poredak
 Viktimitet – ukupnost kriminalnih viktimizacija u određenom prostoru i vremenu
 Viktimizacija - proces u kome se postaje žrtva
 Predmet sociologije društvenih devijacija (kriminologije)
 Predmet:
- zločin (centrala kategorija nauke) prestupnik (autor dela, njegove bitne
crte za sociologiju društvenih devijacija)
- žrtva (odnos između učinioca i žrtve, doprinos žrtve u nastanku dela)
- reakcija pojednica i društva
 Zločin
 Zločin i zakon – radnja ili propuštanje koji su navedeni u zakonu i za koje je
predviđena kazna. Važna je slobodna odluka učinioca dela
 Zločin i greh – bilo je ranije pokušaja moralista da naprave vezu između religioznih
pravila i svetovnih akata. Danas se ističe potreba oslobađanja moralnih normi u
modernom krivičnom pravu – legalistički moralizam, legalistički paternalizam
 Zločin kao bolest - on je izraz bolesti duše i tela
 Zločin kao izraz društvene organizacije - zločin je izraz poremećaja druš.organiz.
(Dirkem, marksistički orijentisani istraživači, novi radikalni kriminolozi...)
 Zločin kao socijalni proces – on je serija međuodnosa, proces, interakcija žrtve i
policije
 Zločin kao kršenje ljudskih prava – zločini redukcije (oduzimanje subjektu
kvaliteta važnog za status), zločini represije (subjekt se sprečava da postigne status).
 Najviše se koristi pravna odredba u shvatanju zločina u užem smislu, jer nudi
precizniju i jasniju definiciju i pored prigovora da je neprikladna i preuska i govori se
o relativnosti pravne odredbe zločina
 Šire određenje zločina – vršenje zakonom sankcionisanih dela. U našem zakonu
kažnjive radnje su – prekršaji, krivična dela, disciplinske krivice, privredni prestupi
 Ignjatović Đ. Smatra da je zločin u užem smislu - kršenje normi krivičnog prava, da
se zločin razlikuje kvalitativno, u smislu opasnosti za društvo i učinioca i težini
propisanih sankcija, od drugih kažnjivih radnji. Treba odvojiti kršenje normi
krivičnog prava, kojih ima jako puno, od drugih navedenih radnji
 Ovo ne znači da sociologija društvenih devijacija treba da zanemari ponašanja sa
neznatnom društvenom opasnošću – bagatelni kriminalitet zbog dekriminalizacije i
inkriminalizacije (unošenje u krivični zakon do tada nekažnjivih dela)
 Shvatanje i definisanje devijacija
 U najširem smislu devijacije znače nekonformističko ponašanje i stil života
 Sociolozi definišu devijaciju kao ponašanje koje u značajnijoj meri odstupa od
društvenih normi i koje izaziva reakciju neodobravanja (alkoholizam, narkomanija,
skitnja, samoubistvo...)
 Definicije devijacija se po Thio-u dele se na tradicionalne i relativističke
 Radulović D. - devijacije se po shvatanju autora dele na:
- devijacije kao kršenje društvenih pravila (Dirkem)
- devijacije kao društvena etiketa – društvena karijera (Lemert, Beker)
- radikalni pristup devijacijama (klasna nejednakost, represivna sredstva
socijalne kontrole)
 Devijantna ponašanja (Thio) su:
- silovanje
- ubistvo
- kockanje
- homoseksualnost
- prostitucija
- zloupotreba alkohola
- kriminalitet belog okovratnika
- devijantno ponašanje vlasti
 Moderni pristupi koji se bave devijacijama su:
- funkcionalistički (devijaca je lična i društvena dezorganizacija)
- interakcionistički (društveno shvatanje pojedinca)
- anomični (nedovoljna integracija u društvo)
- društvenog definisanja (nepoštovanje normi ponašanja)
- društvenog i kulturnog oslonca (kulturna neintegrisanost)
- društvenog i kulturnog sukoba (usvajanje različitih normi koje se
međusobno isključuju, devijano je takmičenje između ovih
normativnih sistema)
 Devijacija i zločin
 Zločin ugrožava vrednosti društva i zahteva delovanje mehanizama formalne
kontrole, a devijacija nije u toj meri opasna po društvo i prati je neformalna socijalna
kontrola
 Različita društva različito shvataju ista ponašanja, kao što jedno društvo u različitim
delovima može da različito shvata isto ponašanje (normalno – devijantno)
 Važno je razlikovanje devijacija od zločina
 Svaki član društva može da bude u odnosu na neku normu devijant, ali ne i zločinac
 Ignjatović – devijantno je svako inkrimisano odstupajuće ponašanje
 Sulejmanov – devijacije su ponašanja u kojima je agresija okrenuta prema sebi, a
zločin – okrenuta prema drugima

You might also like