Sveučilište u Splitu

Umjetnička akademija

Odjel za kazališnu umjetnost

Preddiplomski studij gluma

Seminarski rad

CICELY BERRY

Petra Krolo i Denis Tomić

Kolegij: Scenski govor 1

Mentor: izv. prof. Bruna Bebić

Stručni suradnik: Davor Pavić

Split, studeni 2019.

1. UVOD

Cicely Frances Berry rođena je 1926. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu, a preminula

je nedavne 2018. godine u Kanadi. „Svjetski je priznati stručnjak u istraživanjima glumčeva

glasa i govora.“1

„Jedan je od kazališnih stvaraoca koji su uvelike obilježili kazalište dvadesetog stoljeća.

Radila je kao kazališna redateljica i vokalna trenerica, a u svojoj je karijeri surađivala s

mnogim svjetski poznatim glumcima kako bi postigli gotovo savršenu dikciju, a ipak prirodan

način govora.“2

„Dvadeset je godina bila pedagog i stručnjak za glas i govor u Central School of Speech and

Drama u Londonu, a zatim u West Endu osniva vlastiti studio. Od 1969. radila je kao

redateljica glaca (Voice Director) u Royal Shakespeare Company u Londonu, tijekom čega je

surađivala s Peterom Brookom i gostovala u dvadeset zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku.“3

Za londonska je kazališta režirala predstave „Hamlet“ i „Kralj Lear“ te s njima postigla veliki

uspjeh.

Tijekom svog djelovanja intenzivno je radila i izvan kazališta. Tako su kroz njenu obuku

prošli i razni učenici, nastavnici, političari, govornici, svećenici, TV spikeri itd. „Organizirala

je i vodila seminare te radila s glumcima i glumačkim družinama u SAD-u, Brazilu, Australiji,

Indiji, Kini, Poljskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj i ostalim europskim zemljama.“4

Iza sebe je ostavila sadržajem bogato književno naslijeđe, od kojih je najčitanija i najpoznatija

njezina knjiga „Glumac i glas“ (London, Harrap 1973.). Osim te knjige, autorica je naslova:

1
Cicely Berry; Glumac i glas, 247
2
Cicely Berry; Glumac i glas, 247
3
Cicely Berry; Glumac i glas, 247
4
Cicely Berry, Glumac i glas, 248
„Your Voice and How to Use It“, „The Actor and his Text“, „Text in Action“ i „Word Play:

A Textual Handbook for Directors and Actors“.

2. IDEOLOGIJA I CILJ CICELY BERRY

Poznati britanski kazališni redatelj i autor knjige „Prazni prostor“, kojeg smo

spominjali na satovima kolegija Povijest drame i kazališta 1 napisao je predgovor za knjigu

„Glumac i Glas“. On se u svom predgovoru referira na iskonski nam date vještine kojima

ljudi u nekim dijelovima svijeta vladaju gotovo savršeno bez neke velike obuke. Potom

objašnjava autoričin cilj; da u glumcu probudi te iste, življenjem izgubljene sposobnosti i

dokaže da one nepobitno leže u svakome od nas.

Cicely Berry svoj rad temelji na uvjerenju da su te naše rođenjem date vještine kroz godine

odrastanja osakaćene društvom i načinom života. Ona smatra da je tehnika mit i da ne postoji

točan glas. Ono što mislimo kada kažemo točan, korektan glas, odnosi se na glas protkan

emocijama i ni pod koju cijenu lišen osebujnosti, izraza, intimnosti i osobnog doživljaja.

Pokušava nas približiti buđenju spomenutih osobina i „nikada se ne udaljuje od osnovne

spoznaje da je govor dio cjeline: izraz unutarnjeg života.“5

„Cicely Berry vidi učitelja glasa uključenog u cjelokupan kazališni posao. Ona nikada neće

pokušati odvojiti zvuk riječi od njihova živog konteksta. Za nju je to dvoje neodvojivo.“6

Svojom uključenošću u što više aspekata glumačkog i kazališnog života, Cicely Berry

dokazuje da joj je zaista stalo da razumije i shvaća sve slojeve onoga čime se bavi, kako bi što

jasnije i efikasnije mogla prenositi znanje.

5
Cicely Berry; Glumac i glas, 8
6
Cicely Berry; Glumac i glas, 8
3. GLAS I ŠTO NA NJEGA UTJEČE

Glas nam je svima vrlo poznat i svakodnevno korišten instrument kojim se služimo od

malih nogu kako bismo izrazili ono što mislimo, odnosno komunicirali. Vrlo rijetko i malo

promišljamo o svom glasu jer nam nitko nikada nije rekao da to treba činiti, a on nas služi

jednako dobro kao i prvoga dana pa nema razloga da to radimo.

Mnogo je faktora koji naš glas čine našim; autentičnim, jedinstvenim i

prepoznatljivim. Najvažniji je od njih okolina. Okolina neprestano mijenja i oblikuje svačiji

glas. U djetinjstvu smo se glasom već prilagodili normama koje su nam bile postavljene u

obitelji i školi; npr. kada treba vikati, a kada treba biti tiho.

4. GLASOVNI RAZVOJ

Berry tvrdi kako je bitno da na vježbe ne gledamo samo kao na potvrđivanje tehničke

sposobnosti. One su i fizička priprema i priprema glumca u cjelini, a to dovodi do toga da

instiktivno i opušteno govorimo te da možemo biti fokusirani na radnje, koje su iz trenutka u

trenutka nove.

Pjevanje je izvanredan način da proširimo svoj glas. Ono pojačava naše disanjeni

prisiljuje nas da otkrijemo i koristimo rezonantne centre u prsima i glavi. Najbitnije je kod

pjevanja to što ono pruža osjećaj nadiranja glasa i lakoće bez previše mješanja emocija, a

mladi glumci često forsiraju emocije i time se gubi opuštenost u glasu.

5. GLAS I VIOLINA

„Zvuk jedne violine može biti vrlo različit od zvuka druge. Kvaliteta gudala i žica,

precizne dimenzije kutije i kvaliteta drveta, način izradbe itd., stvaraju različite rezonantne

vibracije pa tako i harmoniju. Zvuk dvaju različitih instrumenata raspoznajemo kao violinske

tonove, iako njihova kvaliteta može varirati. Osim toga, način na koji umjetnik izvodi glazbu

pridonosi golemoj razlici u zvuku. Dužina i zategnutost žica određuju visinu.

Možemo napraviti analogiju između violine i glasa. Kod glasa je dah početni impuls

koji udara o glasnice u grlu, one se priljubljuju i nastaje titranje. To stvara zvučne valove, a

kao rezonator služi prsni koš, ždrijelo, usta , nos, kosti lica i šupljine glave ( sinusi ).“7

Ljudi se tijelesno razlikuju po proporcijama i građi, tako su pojedini glasovi bitno

različiti. Bitno je kako se barata sa dahom, kako rabimo svoje rezonantne prostore pa je prema

tome bitno i da se njima služimo što je moguće bolje.

6. NAPETOST I FORSIRANJE GLASA

Napetost u glasu je normalna pojava. Iskusni glumci znaju kako opustiti glas, kako disati i

maknuti napetost, no kod mladih glumaca je često problem što u takvim trenutcima počnu

forsirati svoj glas.

Tada se često događaju slijedeće stvari:

1. Glas postaje pomalo visok i poprima neobičnu, nerazgovjetnu kvalitetu, gubi

fleksibilnost, prirodnu govornu modulaciju pa se dobiva retorički ton, umjesto

konverzacijskog. Značenje govorenog prestaje biti određeno i počnemo govoriti

općenito
7
Cicely Berry; Glumac i glas, 15.str.
 2. Zvuk izlazi pod istim pritiskom te time odvraćamo slušatelja od slušanja

3. Napestost sputava grlo i isključuje visoke tonove, stavlja takoreći sloj prevlake preko

tona

4. Slušatelj ne obraća više pažnju na riječ nego na zvuk

Tijelo pri govoru mora biti opušteno, osjećaj zatezanja može biti prisutan samo u grlu,

ukoliko zatezanje osjetimo u vratu ili bilo gdje druge, automatski naša misao odlazi na

ukočeno mjesto, energija bježi iz grla i time gubimo moć nad svojim glasom.

Napetost se najviše pojavljuje kod izlaska pred publiku, koja osjeti napetost i time nije

pristutna u iluziji glumčeve umjetnosti.

Vježbama disanja i kontroliranim dahom koji se puni u rebrima , dijafragmi i želudcu

možemo izbjeći napetost ili je bar osvjestiti i pokušati je maknuti tokom govora.

Trebamo si dati vremena da prodišemo prije nego izađemo sa nekim tekstom van na

scenu.

7. SLUŠANJE

U današnje vrijeme se često kaže kako ljudi ne slušaju, nego samo čuju i već

razmišljaju o tome što će oni reći. Berry to povezuje sa glumcem koji čita tekst i već stvara

predodžbu o tome kako će to izvesti i izgovoriti, umjesto da se bavi razmišljanjem o

organskoj situaciji.

Tvrdi da vježbanjem toga da zaista aktivno slušamo sugovrnika ćemo i samo postati

bolji govornici.
8. ZAKLJUČAK

Sav život kreće od jednog daha. Dah nas čini živima, a ono nije sve manje iskonsko u

današnjem vremenu. Što smo stariji to neprirodnije dišemo. Kao glumci si to ne smijemo

dopusti. Dah nas čini prisutnima. Od daha nastaje glas, jedno od najvažnijih instrumenata kod

glumca ( iako je cijelo tijelo glumčev instrument.) Pravilnim korištenjem i kontrolom daha

smo u kontroli nad nama samima i time možemo biti uvjerljivi drugima i obavljati radnju

iskonski i organski.

Berry je mnoge glumce i pedagoge učila o tome, napravila je veliki značaj u

glumačkoj pedagogiji, posebno vezano za sam govor.

Njenim vježbama se koriste večina glumačkih škola današnjice.

Prije nego glumac krene govoriti najprije mora naučiti disati, a to se ne događa preko

noći, već upornim i svjesnim radom, vježbama i tehnikom pravilnog disanja.

9. LITERATURA

C.Berry : „Glumac i glas“ , naklada Prolog, Zagreb, 1997.

https://en.wikipedia.org/wiki/Cicely_Berry