SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

HRVATSKI STUDIJI

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

PAULA MANJKAS

SUKOB PAKISTANA I INDIJE KAO POTENCIJAL ZA

NOVI SUKOB NA SVJETSKOJ RAZINI

Mentor: doc. dr. sc. Stjepan Šterc

Zagreb, 2020.
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................................................................ 3
2. Doba kolonijalizma ......................................................................................................................... 3
3. Indijsko-Pakistanski ratovi .............................................................................................................. 4
4. Važnost pokrajine Kašmir i Džammu ............................................................................................. 5
5. Unutrašnje stanje u Pakistanu i Indiji .............................................................................................. 5
5.1. Pakistan ................................................................................................................................... 5
5.2. Indija........................................................................................................................................ 6
5.3. Nuklearno oružje ..................................................................................................................... 6
6. Odnos Indije i Pakistana s drugim državama .................................................................................. 8
6.1. Pakistan ................................................................................................................................... 8
6.2. Indija........................................................................................................................................ 8
7. Zaključak ......................................................................................................................................... 8
8. Literatura ......................................................................................................................................... 9
 1. Uvod
Sukobi između Pakistane i Indije su u tijekom zadnjih sedamdeset godina mnogo puta izazvali strah za
sigurnost na globalnoj razini. Ono što je pokrenulo cijeli niz sukoba je pripojenje pokrajina Kašmir i
Džammu Indiji nakon povlačenje Velike Britanije iz tog područja. To je bila sporna odluka jer je
većinsko stanovništva u Kašmiru muslimansko kao što su to stanovnici Pakistana za razliku od
većinskog hinusitičkog stanovništva Indije. No što je to što tjera strah u kosti cijelom svijetu kada je su
u pitanju Indija i Pakistan. Za početak je to činjenica da obje države posjeduju nuklearno oružje koje
su obje države razvile upravo zbog međusobnog sukoba. Drugi problem zbog kojeg problem između
Pakistana i Indije odjednom postaje globalni problem je odnos tih država s drugim državama u regiji
kao što su Kina i Afganistan, ali i odnos s drugim državama to jest svjetskim silama kao što su Rusija i
SAD. Da se može razumjeti sam razlog sukoba potrebno je otići u povijest, to jest, u doba kada je
Velika Britanija bila kolonijalna sila, a Indija i Pakistan dio njihovog teritorija.

2. Doba kolonijalizma
Možemo reći da je osnova Indijsko-Pakistanskog sukoba utemeljena upravo u 19. Stoljeću kada je to
bila britanska kolonija. Naime, u tom periodu, britanska je vlast poticala sukobe između različitih
plemena te općenito između muslimana koji danas žive većinom u Pakistanu i hinduista koji
prevladavaju u današnjoj Indiji (Šabanić, 2016: 123). Plemenski, etnički i vjerski sukobi su bili
odlično sredstvo održavanja britanske vlasti na tom području jer ako se tamošnji narod bori
međusobno smanjuje se mogućnost da se ujedini protiv opresivne britanske vlasti. Izazvani
britanskom utjecajem i nasilnim načinom vladanja nad pokrajinom Kašmir hinduisti i muslimani su
počeli željeti odvojene države iako do tada niti jedna strana nije na tome inzistirala (Šabanić, 2016:
124).
S krajem drugog svjetskog rata došlo je do kraja britanske dominacije u pogledu kolonija. To je za
mnoge države značilo umjetno crtanje granica tamo gdje one nikada inače ne bi nastale (Šabanić,
2016: 124). Naravno, iz takve podjele su proizišli mnogi sukobi u svijetu jer se države i etničke grupe
unutar novonastalih država nisu slagale s granicama. Tako 1947. godine nastaju Indija i Pakistan.
Među tim država je tada nastala velika netrpeljivost zbog pokrajina Kašmir i Džammu (Jammu) 1.
Deklaracijom o nezavisnost indije, regije su imale pravo odlučiti kojoj državi pripadaju. U to vrijeme
je regijom Kašmir i Džamu vladao Hari Singh hinduistički maharadža (Šabanić, 2016: 124). Problem
je bio u tome što je većinsko stanovništvo Kašmira i Džammua tada, a i danas bilo velikom većinom
muslimansko. Muslimani su pokušali uvjeriti maharadžu da se priključi Pakistanu što je u tom
trenutku imalo smisla zbog sastava stanovništva spornih regija. No maharadža je bio neodlučan jer je
prije svega želio neovisnu državu. Na žalost, njegova neodlučnost je izazvala nemire u regiji te je on
pod takvim pritiskom potpisao priključenje Kašmira i Džammua Indiji. Naravno, to su muslimani

1
U literaturi sam pronašla da se koristi i Džammu i Jammu. Ja ću se držati Džammu jer se držim toga da je
Kašmir, a ne Kashmir te se s obzirom na to držim hrvatskih naziva za te dvije regije.
vidjeli kao pripojenje muslimanskog teritorija Indiji (Šabanić, 2016: 124). Tako je počeo sukob i
netrpeljivost između dviju država koji traje već više od sedamdeset godina.

3. Indijsko-Pakistanski ratovi
Od 1947. Do danas kao odraz četiri rata i nebrojenih sukoba oformljena je granica između Indije i
Pakistana (slika 1). Osnova te granice je linija prekida vatre (na karti „Line of Control“) koja se
zadržala do danas.

Slika 1

Izvor: https://www.bbc.com/news/world-south-asia-11693674

Granica između Indije i Pakistana je izgledala slično i nakon prvog Indijsko-Pakistanskog rata
poznatog još kao Prvi kašmirski rat koji se vodio od 1947. do 1949. godine. Osnova za rat je bila
prisutnost različitih vojnih grupacija odanih Pakistanu u Kašmiru, te je Indija odlučila reagirati na to.
Također u tom ratu su sudjelovale i britanske vojne snage na strani Indije (Sršen, 2017: 110). Ovo je
jedini rat u kojem je Pakistan nije doživio potpuni poraz. Naime, obje strane su imale gubitke, a kada
su u potanju dobitci, Indija je obranila 3/5 Kašmira, dok je Pakistan uspio zadržati osvojenih 2/5
teritorija. No, Indija je dobila većinom plodna i razvijena područja dok je Pakistan dobio većinom
planinsko područje (Šabanić, 2016: 125).
Drugi Indijsko-Pakistanski rat je bio znatno kraći od prvog. Počet je 1965. Te je trajao samo 17 dana
(Sršen, 2017: 110). Pakistan je ponovno isprovocirao rat tako što je pokušao gerilskom infiltracijom
izazvati pobunu u indijskom dijelu Kašmira. Indijski odgovor na to je bila masovna invazija na
Pakistan te su obje strane imale ljudske gubitke i materijalnu štetu. Također, Pakistan nije uspio
osvojiti indijski dio Kašmira, ali je izgubio jedan dio svog teritorija (Šabanić, 2016: 125).
Treći Indijsko-Pakistanski rat ili rat za neovisnost Bangladeša. To je ujedno i jedini rat između Indije i
Pakistana koji se nije vodio zbog pokrajina Kašmir i Džammu. Rat se vodio 1971. Te je počeo kao
unutarnji sukob Pakistana jer je Bangladeš (do tada Istočni Pakistan) proglasio neovisnost na što
Pakistan odgovara napadom kako bi ugušio odvajanje Bangladeša. Ovaj rat je također bio najkrvaviji
rat između Pakistana i Indije te je Pakistanski vojni odgovor na osamostaljenja Bangladeša dovelo do
velike izbjegličke krize u kojoj su milijuni napustili svoje domove (Šabanić, 2016: 126).
Četvrti rat između Indije i Pakistana se još naziva i Kargilski rat, a vođen je 1999 godine. Rat je počeo
jer su Pakistanske vojne snage prešle granicu i zauzele dio Indijskog teritorija. Indijske snage su brzo
vratile svoj teritorij. Specifičnost ovog rata je bila u tome što je Pakistan tvrdio da su pobunjenici
stajali iza napada i osvajanja teritorija (Sršen, 2017: 110). Duga specifičnost ovog rata je bila u tome
što je to bio jedini rat između Indije i Pakistana u kojem su obje države posjedovale nuklearno oružje
koje su razvile između trećeg i četvrtog rata. Tako da je ovaj rat predstavljao potencijalnu opasnost i
za širu ili čak globalnu sigurnost.

4. Važnost pokrajine Kašmir i Džammu

Područje Kašmira i Džammua je izrazito važno područje jer je prije svega bogato pitkom vodom. U
ovom području se nalazi jako veliki broj jezera, najveće jezero je jezero Wullar što je ujedno najveće
indijsko jezero s pitkom vodom. Osim jezera ovim područjem protječu neke velike rijeke, a
najznačajnija od njih je Ind. Osim vode, cijela regija Kašmira se prije svega oslanja na poljoprivredu.
Većina poljoprivrednih područja se nalazi na području Indije. Također pokrajina Kašmir mnogo
prirodnih ljepota te s toga ima i veliki turistički potencijal. Zbog ovih razloga bi upotreba nuklearnog
oružja, svejedno od strane koga, bila katastrofalna upravo za regiju za koju se Indija i Pakistan bore te
bi tada vrijednost te pokrajine, ali i velikog okolnog područja bila nikakva. Osim što bi nuklearno
oružje uništilo cijeli ekosustav, cijela regija bi propala upravo zbog ovisnosti o poljoprivredi. Također,
rijeke bi bile zagađene te bi ljudske žrtve bile ogromne. Prošlo bi jako puno vremena do kada bi to, a i
okolna područja bila u stanju proizvesti i uzgojiti bilo koji proizvod.

5. Unutrašnje stanje u Pakistanu i Indiji

5.1. Pakistan
Najveći problem Pakistana je u tome što ta zemlja nije prava demokracija, to jest demokracija se u toj
zemlji nije do kraja razlila. Zbog toga građani nemaju stvarnu vlast u državi i kontrolu nad vladom.
Dugi problem vezan uz vladu je taj što mnoge (pogotovo visoke) funkcije popunjavaju ljudi iz vojnih
krugova, to jest, vojna elita. Problem vojne elite na vlasti je taj što da bi ti ljudi ostali na vlasti
potrebna je potreba za time da su baš oni na vlasti. Najbolji način za to je upravo taj da je država
konstantno u sukobima i/ili nemirima. Na taj način nastaje stvarna potreba za vojnom elitom na vlasti.
S obzirom na to da je tokom zadnjih sedamdeset godina vojna elita bila na vlasti preko pola vremena
možemo spekulirati da je upravo to razlog Pakistanskog napadanja Indije jer kroz sukobe možemo
vidjeti da je u sva tri rata za Kašmir upravo Pakistan napao Indiju prvi. U Pakistanu je također
korupcija na svim razinama izrazito prisutna. U sklopu istraživanja Transparency Internationala iz
2013., Pakistan je bio na 127. od 177 mjesta po percepciji korupcije (Šabanić, 2016: 130). Osim
vojnih elita, sama vojska je izrazito prisutna u svim segmentima društva. Pored vojnih elita, oružanih
snaga i korupcije ostaje vrlo malo mjesta za razvoj civilnog društva, poštivanje ljudskih prava, ali i
poboljšanje kvalitete života građana koji velikim dijelom žive u siromaštvu. Pitanje što će se dogoditi
sa Pakistanom u budućnosti je izrazito teško. Mogućnost za reformu vlasti je mala, mogućnost za
znatno poboljšanje životnog standarda građana je možda još i manji jer Pakistan nema mnogo
prirodnih bogatstava, a veliki dio državnog proračuna ide u vojne svrhe.

5.2. Indija
Indija ima preko milijardu stanovnika što je čini najvećom demokracijom na svijetu. No ni u Indiji u
odnosu na Pakistan „ne cvjetaju ruže“. Indija također ima unutarnjih problema prije svega jer veliki
dio stanovništva živi u lošim uvjetima (Šabanić, 2016: 131), a kada je tako nešto slučaj u tako
mnogoljudnoj zemlji onda je to stvarno puno ljudi koji mogu izazvati velike tenzije i nemire. Također,
Indija ima probleme s etničkim, vjerskim, ali i nasiljem unutar kasti (Šabanić, 2016: 131). Indijska
vlada nije naklonjena Pakistanu, te za Pakistan često govori da je „teroristička država“ te kroz
svakodnevne izjave vlade se može vidjeti da mir s Pakistanom ni za njih nije mogućnost koju se može
odabrati (Sršen, 2017: 112).

5.3. Nuklearno oružje

I Pakistan i Indija su razvile nuklearno oružje do 1998. godine. Od tada se međusobno bore u
proizvodnji i nuklearnog oružja. Pakistan je u periodu od 2010. Do danas konstantno imao između 10
i 30 nuklearnih bojnih glava više u odnosu na Indiju (Sršen, 2017: 112). Na slikama dolje (slika 2) je
prikazan broj nuklearnih bojnih glava Indija i Pakistana u odnosu na druge države koje posjeduju
nuklearno oružje 2019. godine. Nuklearno oružje koje posjeduje Pakistan je opasnije od Indijskog ne
zato što je jače ili zato što Pakistan ima više nuklearnih bojnih glava već prvenstveno jer Pakistan
koristi svoje paravojne snage u čijim rukama bi moglo završiti nuklearno oružje. Nuklearno oružje u
rukama nekih takvih grupa moglo bi značiti nuklearni rat (Šabanić, 2016: 128). Nuklearni rat na
području Indije i Pakistana bi imao strašne posljedice ne samo za to područje već i globalno gledajući.
Na slici ispod (slika 3) je prikazan domet nuklearnog oružja koji posjeduju Indija i Pakistan. Ako bi
Indija ili Pakistan izvele nuklearni napad ljudske žrtve bi se brojile u milijunima ljudi i to ne samo na
području Indije i Pakistana već sve do Afrike. Naime, atmosfera bi bila zagađena što bi imalo loš
utjecaj na svjetsku proizvodnju hrane te bi milijuni ljudi umrlo od gladi (Šabanić, 2016: 128).

Slika 2:

Izvor: https://www.armscontrol.org/factsheets/Nuclearweaponswhohaswhat

Slika 3

Izvor: http://news.bbc.co.uk/2/hi/south_asia/1732430.stm
 6. Odnos Indije i Pakistana s drugim državama
6.1. Pakistan
Nakon terorističkog napada 11.9.2001. Pakistan formalno staje na stranu SAD-a protiv Afganistana, za
taj potez je Pakistan vjerovao da će mu donijeti više koristi i što je još važnije manje štete nego da se
odbiju svrstati uz SAD (Sršen, 2017: 113). SAD je godinama „plaćao“ (razvoj i financije) prijateljstvo
s Pakistanom prvenstveno zbog velike granice s Afganistanom no s vremenom se SAD odaljava od
Pakistana. Iako se Pakistan 2001. deklarirao za SAD odnosi s Afganistanom su uvijek bili dobri jer
narod Paštunci žive i u Pakistanu i u Afganistanu (u pograničnim područjima) te kontroliraju granicu s
Afganistanom, a i to područje ima visoku razinu samouprave (Šabanić, 2016: 130). S obzirom na to
odnosi s Afganistanom nikada nisu bili loši. Pakistan je tijekom Hladnog rata pokušavao surađivati s
obje strane, to jest i sa NATO-om i s Varšavskim paktom (Šabanić, 2016: 127). Također je i
neizostavan odnos Pakistana i Kine koji dijele granicu. Jedan od razloga za njihov dobar odnos je
gospodarski, a drugi je zajednička netrpeljivost prema Indiji (Sršen, 2017: 115). Za Kinu ta
netrpeljivost dolazi iz rivalstva. Obje zemlje su velike u smislu broja stanovnika, površine i ekonomije
te se bore za prevlast u regiji. Odnosi Rusije i Pakistana su se popravili nakon završetka hladnog rata
te sada surađuju na ekonomskom planu, ali i na nuklearnom planu (Šabanić, 2016: 128).

6.2. Indija
Indija se 2005. godine počinje zbližavati sa SAD-om koji se počinje odmicati od Pakistana i okretati
Indiji (Sršen, 2017: 114). Prvenstveni razlog Američkog interesa za Indiju je njezin potencijal da
preuzme ulogu vodeće sile u ovoj regiji, titulu koja već neko vrijeme pripada Kini (Sršen, 2017: 115).
SAD već dugo ima problematične odnose s Kinom te vidi velikog i moćnog saveznika upravo u Indiji.
Također Indija i Rusija imaju tradicionalno dobre odnose koji su ostali dobi i u današnje vrijeme
(Šabanić, 2016: 128).

7. Zaključak
Odnos Indije i Pakistana je izrazito zamršen i opasan. Zamršenost njihovog odnosa seže daleko u
period britanske kolonijalne vlasti, a opasnost seže daleko čak do globalne razine. Tenzije i izolirani
napadi između Pakistana i Indije su gotovo svakodnevica pogotovo u pograničnim područjima,
Kašmir tu prednjači. Tenzije postaju još oštrije razvojem nuklearnog oružje kojeg obje strane
posjeduju. Također, uplitanje drugih zemalja u konflikt može dovesti, a i dovodi samo do još jačeg
zaoštravanja odnosa. Teško je reći što je budućnost Pakistansko-Indijskih sukoba i jednako je tako reći
koje je trajno rješenje moguće za pokrajine Kašmir i Džammu. U ovom trenutku osobno ne vjerujem
da je pripojenje cijelog Kašmira jednoj ili drugoj državi moguće bez izbijanja novog rata čak i uz
međunarodnu potporu. To ostavlja prostor za samo jedno moguće rješenje, a to je osamostaljenje
Kašmira i Džammua kao samostalne države. Teško je procijeniti koliko je ovo rješenje stvarno
moguće, ali bi ono zaustavilo (ili bi barem trebalo) zaustaviti daljnje sukobe između Indije i Pakistana.
 8. Literatura:
Šabanić, Emir (2016) Povijest indijsko-pakistanskog sukoba. Polemos: Jurnal of Interdisciplinary
Research on War and Peace. 19 (1): 121-136

Sršen, Dario (2017) Prošlost i budućnost indijsko-pakistanskih odnosa. Mali Levijatan, vol 4, br. 1