»TEOLOSKIRADOVI« Christoph Béttigheimer SHVATITI VJERU SHVATITI VJERU Teologija cina vjere KRSCANSKA SADASNJOST age, 2015,‘aslo iavornika: Christoph Boitigheimer, lauben verstehen Eine Thelagie des laubensoktes (© 012 Verlig Herder GmbH, Freiburg im Breisgau (© zahrvatsko idanje: KiSéanska sadabajost doo, Zagreb, 2015, Privo Ian Ivana ektara tore ‘Goxpana Bade Keboennee Prijelom i oprema: (CumisraN . BELING Inds: Kr8€anska sadainjost do. Zagreb, Marulige tg 14, Zanaldadnika: Stepan Brebrié Tisak: Denona do. Zagreb Nakdada: 1000 ISBN 978-953-11-0944-4 ‘Tiskano wrujnu 2085 (CIP zapis dostupan uw ragunalnom katalogu Nacionalne i svewliine knjinice u Zagrebu pod brojem 000911594 Predgovor SADRZAJ Pr aio SHVACANJE VJERE 1, UTEMELJENJE. 4, VJERA KAO KLJUCNI KRSCANSKI POJAM Biti kréanin i vjera . Vjera i znanosto vjeri 2. POJAM VJERE U SVAKODNEVNOMJEZIKU Cetirévariante znatenja ; Razlikovnyja us teoloSkone pojna vere II. BIBLIJSKO SHVACANJE VJERE, 4. OBJAVATVJERA Vjera i hermeneutickospocnavanje Vjera i Bota objava 2. STAROZAVJBTNO SHVACANTE VIERE Pojnovna raznolikst Pojedinaéni uzor vere 3. NOVOZAVJETNO SHVACANJE VIERE . Iusova poruka 0 Bosjem kralivstvu Vjera u Novome zayjetu Pavlovskispst Ianovskispist 4. BIBLIJSKO SHVACANJE VJERE us 1s 19 u au 2 2 M M 16 3 39 “4 so 2III. POSTAJE TEOLOGIJE VJERE . 58 3. VJERA I OPRAVDANJE aya Vera kao dar . else wa 1. PATRISTIKA ee ss Same vera ; ie Postapestolsko dob $5 5 Martin Lather. wn Ranolranak apologeti 9 Reformacihi spor 1 Grijh da sioboda on 1 2, SREDNJIVIIEK 22s cee fobs ih ; _ oe ; i. Uedinjenjew nauku o opravanja. 6 Skolastika 69 ‘VJERA I KRSTENJE a 189) Kasni sed! vijek nominalizam <7 -astene kao sakament vere 189 DOBAREFORMACHE, ; - Kestenje kao novo storene ; oe Lhasa Reformacja Trident sabor 7 Postrdentsto dba... il 6 oe : oe Pest aetna csber te POSREDOVANJE VJERE Reclikovanje naravnoge i nadnaravnoge pe. a 102 Postaborsko doba “0g ‘Da-vjera i ti-vjera as. V. VJERA PO POSREDOVANJU RAZUMA .............. 199 5. DRUGI VATIKANSKISABOR 6.00000 0000000eeeeeeees tir Aaa hen a dig Dogma knstc obotaak) objet oat ny ecaiiis sensi te a tee Posteabarsh Tae #2 fa Razummost uvjerenja 7 et 205, Racumnot vere ; obit alee. ad IV. PROMISLJANJE O KRSCANSKOJ VJERI at 2. ISTINA OBJAVE. ina 1. VIERATOBJAVA a Otitstdogadaja objave sama po sei can edi hee hoodia vi. poeeeee aa Sislenosttvarostobjave epee fe eowee 3 Sadréaj Bote objave : ener aag 3 ODGOVORNOST VJERE : tensa Posredavanje Boje rie... sere eee 839 riod tolgija ny tons Objva i sigurnost vere... : 40 Konfesionae ake a aaa Obj posi ota isting =. vias Rielnos ere ; laa Selo je axe jee : ut Iracionalne tine ver ; Bs Vera i povjena objava 4 2. VJERA KAO ODGOVORAN CIN 156 VI. VJERA PO POSREDOVANJU CRKVE, ‘ x 229 Vera kao pasivan én 156 Sloboda adgovornost 7 1. CRKVA KAO MJESTO VJERE eet no Predloc i sadréaj vere 9 Crk kao uxt omogueenia vere Dicteseseseceesses 239 Ortodoksiatoroprasija : a TT es Vera isvjedocansivo ; : a3 Cikva isnt : 169 Vjer itradica was2, CRKVATSADRZAJ VJERE. Svjedodenje vere u Crkwvi Kontinuitet i obvezatnost Nepogrjesivi nauci i poslusnost vere 3. VJERODOSTOJNOST CRKVE VIL. VJERA I POTVRDIVANJE 3. VJERA INEVJERA Vjera i nesigurnost vjere Kyiza vjere na primyjeru (prosne) molitve Kriza vjere kao Sansa 2. VIERA LISKUSTVO Znaéenje religioznih iskustava skugena istina : Religiozno iskustvo apna’. tae 5. GRANICE RELIGIOZNOGA ISKUSTVA. Bog kao sveta tajna skustvo amiale PREDGOVOR ‘Vjera je sveobubvatan temeljni pojam krSanstva, Diskurzivno ga unijeti u razgovor i opravdati ga spram kriti¢kih upita, moze unutar fundamentalne teologije uslijediti naéelno na dva nadina: ili je rijet 0 odredenim tv-dnjama vjere koje se ini dostupnima razumskome posredovanju i brani od prigo- vora, ili u fokusu promisljanja stoji sam din vjere, Posljednjim vidom bavi se ova knjiga, dobro znajuei da unutar kr8éanskoga shvaéanja vjere éin vjere i njeain sadriaj tvore jedinstvo i kako ee ta dva elementa ne mogu odvajati No umjesto da fokus usmjeravamo na teolosko-sistematsko izlaganje tvrdnji Pogovor, Popis literature vjere, dij je shva¢anje tijekom povijesti Gesto dovodilo do dubokoseinih od- Razalo imena bacivanja, ovdje u prvome redu treba biti rije€ 0 teoloskome razvoju éna vjere kao takvoga. Ne na kraju i zbog toga Sto se stvarni sadriaj tvrdnji vjere mode ispravno procijeniti tek kada se ima na umu ito da ovdje nije rijeéo cbjektiv- nim tvrdnjama, nego o tajnama vjere koje po sebi zahtijevaju vjeru. U tom je smislu Hugo iz Sv. Viktora primijetio: »Kako mozemo ispravno poirsati ono Sto u vjeri treba vjerovati ako ispravno ne poimamo sam tin vere? il je izrada sistematsko-teoloske teorie dina krSCanske vjere. Sto zn vjera u krScanskome smislu? Sto je konstituira, sto su uvjeti 2a njezin nastanak i ‘otuvanje? Postoje li cazlozi za suglasnost vjere? Kako se nadnaravna vera od- \ HLIZSV. VIKTORA, De Sacraments christlanae fide, I, 0, 6 (PL176, 3358),nosi prema éovjekovu razumut? Jeli s cinom vjere povezana posebna spoznaja yjere? Sto uopée smijemo oéekivati od vjere? Kako treba izgledati praketiéno ostvarenje vjere? Takva i sligna pitanja treba unutar teologije vjere dovesti do odgovora, Obuhvatno se teolosko bavijenje strukturom krééanske vjere nameée, medu ostalim, izbog toga Sto u danasnjema vremenu na raspolaganju ne stoje samo pojedini sadrdafi vjere nego i biti-vjernik, sama vjera: »Danas nije u pitanja samo daljnje prenosenje vjere nego i sama vjere, ne samo ’kako' njezina po- stedovanja nego i Sto i 'zaito' vjere. Izazvana je sama vjera.«Slijedom toga nije dovoljno tuaiti se na manjak konkretna znanja o vjeri i htjeti raditi na uklanjanju nepoznavanja koje se tie stvari vjere, nego je potrebno temelj- to promisljanje stava vjere; traZi se kritizko refleksivno ostvarenje ina vjere iznutra. Jer, ako tvrdnje vjere zahtijevaju vjeru, onda i vjera odlutuje o njiho- ‘vu shvaganju. Buduei da zanimanje za kr8éansku vjeru osjetno opada, papa Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere koja ée trajati od 11. listopada 2012., pedesete go- ‘krSéanin ne ukljuéuje samo ‘vanju i koji kao takvi mogu biti poznatii ateistu, nego isto tako ijo8 temeljnije ‘obuhvaéa i njegovo osobno priznavanje zajedno s njegovim javnim ispovije- > B_NEUNER, »Der Glaube als subjektives Prinzip der theologischen Erken- tis HTH, sy. 4 (2000), 23-36, ove 24 °K RAHNER, »Der Glaube des Christen und dle Lehre der Kitches, u: IST, ‘Saomtlche Werke, pit. Kar|-Rabner-Stiftung, sv. 2: Dogmnatik nach dems Konzil, Freiburg |. Br, 2008, 478-495, ovdje 490. + RKNAUER, Der Glaube kommt vom Héren. Okumenische Fundamentaltheolo- ie, Preburgi. Br, 4199, 160. 6 danjem u formi yjerodostojna ostvarenja. Kréane odlikuje to da oni potvr- duju i ispovijedaju biblijsku poruku, te po njoj oblikuju svoj Zivot i zajednizki Jivot s drugima, odnosno éitavu svoju Zivotnu stvarnost, Vjera za krSéansku egzistenciju ima tako temeljno spasenjsko znagenje da se na pitanje u starome obredu kritenja »Sto Zelis od Crkve?« odgovaralo: »Vjeruc, Slijedom toga, primiti krStenje znati primiti yjeru, Tko je po krite- nju povezan s Kristom, pripada Crkvi kao Kristovu tijlu, razvija vastta uvje- renja na pozadini sadréaja keS¢anske vjere, teu skladu s time svoj Zivot ravna duhom Isusa Krista i vjerom Crkve. Biti-KrSéanin, odnosno biti kréten, znadi biti vjernik, odnosno biti élan Crkve Isusa Krista, sInicijacija u krS¢ansko je (..) konkretno uvijek i socija- lizacija u zajednicu vjernika, mi-postajanje koje nadilazi puko "jets Tko na pozadini te teoloske tvrdnje promatra sadainju situaciju Katoliéke erkve u Europi, neizbjezno nailazi na razliku teorije i prakse. Jer, kako to da se kritava mnogu djecu, mlade i odrasle, a da im se ne otvara sadrZaje kriganske vere, a kamoli da ti sadr2aji postaju mjerodayni za njihoy osobnt Zivort Kolko th je koji formalno pripadaju nekoj kr8éanskoj Crkvi, a da nikada nisu postali vjernici? Koliko kritenih redovito posjeéuje bogosluja ili se angadirs u divotu Crkve? Rijeé o »krSéanima po imenue ii »kr8¢anima s krsnim listoms ima w vidu upravo one koji usprkos tomu Sto su kréteni nisu nikada zakoraéili na put vjere ill su ga, zbog raznth razloga, ponovno napustili. Dakako da postoje jasne varijacije u biti-kr8éanin, to nije nov fenomen, premda ga se tako testo susreée tek danas, u sekulariziranu svijetu. No, veé je apostol Pavac 2nao da u ovelikoj Kui (..) ima posuda ne samo alatnih i srebrnih nego i drvenih i slinenibs i jedne su ¢asne, druge pak negasne« (2'Tim 2,20). + J. RATZINGER, »Der Primat des Papstes und die Einkeit des Gotesvolkes« (1979. u:ISTI, Gesamte Schriften sv. 8, prit. GL, Miller, Freiburg i. Br. 675, ovdje 662. 910. 660~ 7KrSéana koji svoju vjeru Zive razliitim intenzitetom bilo je u svim vre- menima i jamaéno ée ih uvijek biti, No u tom kontekstu moramo imati uw vvidu dvoje: prvo, razliite stupnjeve intenziteta Zivijene vjere ne nalazimo samo kod drugih kritenika nego uvijek i u biografiji svoje vlastite vjere, i drugo, crkvenost ne predstavija dovoljan kriterij za biti-kr8éanin, Doduse, s biblijskoga glediéta, kriéanskoj egzistenciji konstitutivno pripada i ekle- zijalan ustroj, ali kréganstvo i &xxAnola ToD £00 niposto nisu istovjetni ~ pogotovu ne na pozadini crkvenih raskola, Razliku izmedu krééanstva 1 &xxAnatia iarazio je vee Augustin (354.~430.) mnogo puta citiranim ri- jetima: »Mnogi koji su unutra yani su, a mnogi koji su vani unutra suet Drukéije formulirano: granice se realne institucije Crkve ne podudaraju s ‘nom obuhvatnijom stvarnoséu Crkve kakva je naznaéena slikom corpus ikom eshatoloskoga neroda kao Bozje svojine. Realne ‘granice Crkve ne naznaéuju veé i granice vjere, a jo8 manje granice spasenja, Za te se uvide, medu ostalima, izriito izjasnio Karl Rahner (1904,~1984.) ukontekstu Drugoga vatikanskog sabora idejom »anonimnoga kriganinaw? Christ mysticum ii Slijedom toga, erkvenost mote znaciti mnogo toga, a to znaci da su i granice inejasne. Crkvenost, pogotovu u konfesionalno suZenu smislu, ne predstav- {ja bezuvjetno mjerilo za biti-krSéanin Tako se kriéansku vjeru ne mote jednostavno mjeriti kriterijem erkve- nosti, a poglavito ju se ne moze ograniavati na odredenu konfesiju, ipak je nnedvojbeno da su danas mnogi Koji su krSteni ne samo izgubili temeljni od- ‘nos 5 Crkvom nego, osim toga, djelomice i sami sebe oznaéuju kao one koji niu vjernici w kréganskome smislu, Na toj se pozadini danas sve éeiée govori “AUGUSTIN, De baptism contra Donatsias, 5, 38 (PL. 43, 196); Enarratio in saint 106, x4 (PL 36,1427). * K. RAHNER, »Die anonymen Christen, ui IST, Simtiche Werke, prt Kerl- Rabner Stiftung, sx. 22: Dogma nach dem Konzi, Freiburg i, Br, 2008, 284-2915 -Anonymer und expliziter Glaubes, u ibid, 338-344. ‘© »pomragenju vjeree', o wkrizi Boga’ ili o »krizi vjeree®, a da se nije uvijek s duznom brizlivoSéu vodilo raéuna o »kvalitativnim pojedinostima i nutar- jvidualnim stavovima i motivima onih koji stoj jim stranama, iz golih brojevac." Ako osobno biti-vjerntk konstitutivno pripada biti-krééanin, mode se naozigled opisane situacije posve govoriti o teskodi posredovanja vjete u za~ padnome kriéanstvu itu teSkoéu valja shvatiti ozbilino, No bilo bi pogreino, s obzirom na tu situaciju raynoduja, jadikovat ii Cak optuzivati, Jer na taj bismo nagin i sami pogodovali krizi vjere. $ manjkavom se i nedosatnom ‘yjerom mozemo sustetati samo s pouzdanom vjerom, Sanse koje u se>i krije Ikriza vjere, jednako kao i svaka druga kriza, moze iskoristiti samo onaj tko se ne ukodi u letargiji, nego se odluéno i sréano zauzima 2a svoju kransku vyjeru, suodava ses izazovima, radi dijalogi diskurzivno razjainjava svoju via~ stitu poriciju. Vjera i znanost 0 vjeri Svaka manost polazi od odredenih pogleda i nagela koje ili donosi sama ih preuzima od drugih znanosti, kao sto je to sluéaj kod podre- denih znanosti. Polazedi od te osnove, ona dolazi do argumentirana znanja, ranumski + |, RATZINGER, Gott und die Welt. Glauben und Leben in unserer Zeit. Ein Ge- sprich mit Peter Seewald, Statgart, 2001. 47. > |, B. METZ, Memoria passionis, in provazierendes Geddchtnis in pluralstscher Gesellchafi, Freiburg. Br, "2006, 69-78. “BENEDIKT XVL, Apostlisches Schreiben in Form eines Motu Propro Porta fidei mit dem das Jahr des Glaubens ausgerufen wird (VApSt 191), pri. Tajnistvo Njemac- ike biskupske konferencije, Bonn, 2032.4, © J. Porster (prir), Die unbekannte Mehrheit. Mit Taufe, Trauung und Bestattung durchs Leben? Eine empirische Untersuchung zur »Kasualienftimmmigkeite von Katholke [men ~ Bericht und intendisziplnire Auswertung, Minster,"2010., 12. 9| manstvena se teologija, »znanost o Bogus, temelji na naéelima, U svakom aod drugih znanosti. Druk- {Sje od svib ostalih znanosti teologija ne polazi od naéela ofitih racumu, nego podiva na boZanskoj objavi. Posjedica je toga da se natela teologije u konat- nici moze usvojiti samo u obliku egzistencijalnoga tina vjere. ‘Viera je sredisnji spoznajnt kriteri krS¢anske teologije, Druktije negoli f- lozof, teolog na pitanje Boga prvotno odgovara na osnovi biblijsko-kr8éanske sluéaju, ne razraduje ih ni razumski nti ih objave, a ne prema judskome umu; teoloska spoznaja uvjetovana je Bogom koji ulazi u iskustvo po Aéyos-u. Doduie, | teolog svoje pojedinaéne znan- stvene spoznaje u konaénici zadobiva pomoéu uma ~ prosvijetljena svjetlom vjere (lumen fidei) ~ ali se njegov razumski govor o Bogu ne temelji ni na kakvim racumskim naéclima, nego iskijutivo na naéelima vjere koja potje- ui Bodje objave. Njih se kategorijalno shvaéa i objektivira u syjedoganstvu vyjernigke zajednice, te ih se potom predaje kao élanke vjere. Slijedom toga, ‘manstvenomu teologiziranju, uz egzistencijalni éin vere, pripada i upuéenost nna syjedocanstvo were Crkve, U okolnosti da se kriganska teologija mora odnositi na crkveno navije- Stanje vjere, dolazi do izrazaja njezin »dogmatski principe, Karl Barth (1886.~ yovako: »Teologija (.) je funkcija Crkvex." Ako se u konaé- nici dogmatikom ne bavi pojedinac 2a sebe, nego Crkva u svojoj cjelovitosti, Barth je takoder mogao re¢i da dogmatika »pretpostavija krSéansku vjerue i da je sama nfin vjeres.” 1968) to je ier ‘Teologijajerazumski govor o Bogu usuglasnosti s Bodjom rijegju (Ayo), ane tek najprije prema ljudskome umu, Ako teologija aksiome svoga govora © Bogu duguje bozanskoj objavi odnosno svjedoéanstvu vjere Crkve, a ta se navela { aksiome moze prihvatiti samo u ver, teologija pretpostavlja vjeru u '* K BARTH, Kirchliche Dogmatit, sv./x: Die Lehre vom Wort Gottes. Prolegome- a zur kitchlichen Dogmatik, Zitich, "1964.1. % Mbid. 16s biblijsko-kr8éanskome smislu, Time se o njoj moze govoriti i kao 0 zmanosti © yjerk: osobno biti-vjernik njezin je subjektivni, a vjera Crkve, koju treba ‘manstveno razvijati i utemeljivati, njezin objektivni temelj koji je omoguenje. Za teoloski posao osobna je odluka za vjeru netzostavna pretpostavka i nosivi temelj, Osobna vjera stoga ima znanstveno-teoretsko znaéenje za teologiju kao znanost o kr8éanskoj veri KrSéanskom se teologijom mote baviti samo ona) tko se ~ poput filozofa religije ill proutavateljareligije ~ ne okrege iskljudivo predmetu svoga istrazi- vvanja, tko se pitanjem Boga ne bavi jedino na osnovi uma, nego dopusta da £8 oslovljava i pogada Bog koji se objavjuje, tko stavom potvrdna dionistva wu ‘Botjoj objavi sabire iskustva koja su nedostupna s gledista distancirana proma- trata, Sliedom toga, biti-vjernik i iskustva vjere prethode teoloskome diskursu; ‘oni tvore njegovu neizostaynu osnovu. U tom smistu Anselmo Canterburyjski (1033.-1109,)formuliraoje:»Tko ne vjeruje, taj nista ni ne iskusuje, atko nema iskustva, taj ne moze ni razumieti.«°* Tek osobno biti-vjernik posreduj: iskustva koja utemeljuju i omogucuju shvacanje u vjerii razumsko opravdanje jere. Kricanskoj teologji kao znanosti o veri ne prethodi bilo kakva vjera, nego vera u biblisko-Kr8éanskome smislu Jer rjeé »vjerau u ozn: (© vjeria ima biblijske korijene. To znati: kada je rijex 0 krSéanskoj teologiji, rijed je o objektivnu govoru o Bogu koji se zasniva na Botjoj objavi, sbog éega inznanost su, kao hermeneutigki preduvjeti, neizostavni osobno potvrdivanje te biblij- ske objave, egzistencijalno uevrstii-se u njoj i sabiranje iskustava s ajome. KrSéanska se teologija zasniva na Bodjoj objavi koja se dogodila u povije- , koja se otvata samo wu obliku potvrdivanja i dionistva, zbog éegs teoloski posao natelno pretpostavlja opciju vjere, a da se 2bog toga ne iskljuéuje kri- licke upite i razjaSnjenja, Teologovo osobno biti-vjernik ne oslabljuje obiljezje ‘znanstvenosti njegova posta, nego se ono zahtijeva po samoj stvaci, naime “ANSELMO CANTERBURYJSKI, De fide trinitatis t de incarnatiose verbi, 2 (PL158, 2640),polazeéi od predmeta istraZivanja, tj. utemeljeno je znanstveno-teoretski, Ti- jekom Gina vjere, s obzirom na sivar vjere, ne zauzima se samo novo her- meneuticko stajaliste nego se u potvrdivanju | iskustvu vjere istodabno izno- iz puke hipotetitke pretpostavke izrasta zahtjev za istinom. Stoga se za krSéansku znanost o vjer zahtijeva osobno bit ine ugroava znanstvenost teoloskoga posla, nego je tek omogueuje. Vjera je, dale, za biti-kr8éanin isto tako temeljna kao i za kr8ansku vjeru. vva konstituira zahtjev valjanosti objektivnoga podrugj -yjemnik, osobno dionistvo u stvari kr8éanske vjere; ono 2, POJAM VJERE U SVAKODNEVNOM JEZIKU Cetiri varijante enatenja KrSéanska se teologija razlikuje od svih drugih znanosti koje se takoder bave pitanjem Boga po tomu Sto se nauk o Bogu razvija metodigko-sisteatski "uvjeriu objavu botanskoga héyos-a u povijesti. No kako poblize treba shvacati ‘vu krSéansku vjeru? Cini se da je Korisno razlikovatirazidita znagenja koja se kkriju u svakodnevnojjeziénoj uporabi videznaéne rjeti »yjerae, Pri tognijem je promatranju moguée razlikovati tii varijante znagenja pojma »yjeraa. 1. U svakodnevnom se jeziku pomoéu pojma vyjerau nerijetko izrige manjkav oblik znanja odnosno nesigurnu spoznaju, »Vjerujem da ée sutra padati tvrdnje na temelju odredenih uporignih toéaka, ali objektivno gledajuéi stu- panj sigurnosti njegove pretpostavke ne dostize stupanj dostatno utemeljena ~znanja. Jer, kada bi se moglo navesti dostatne razloge i sigurno iskljutiti pro- iti pretpostavku ili nesto drZati mogucim; tada bi to bila jasna, utemeljena tvrdnja, ia.« Pritom pojedinac moze biti posve uyjeren u istinit sadraj svoje tivno, ne bi se moralo iznc % P SCHMIDT-LEUKEL, Grundturs Fundamentaltheologie. Eine Einfthrung in die Grundjragen des christichen Glaubens, Miinchen, 1999., 728. 2 ‘Vee u platonsko filozofji pojam je vjere (niovig), s obzirom na stupan} sigurnosti, oznagavao nifi nagin spoznavanja; vjeru se u usporedbi sa znan- stvenim spoznavanjem i znanjem dréalo w epistemoloskom smislu podrede- nnom.Ta je antitka tradicija utjecala na titavu povijest zapadnoga miiljenja ‘Sligno kao, primjerice, Toma Akvinski”’ (oko 1224./1225.~1274,) iImmanuel Kant (1724-1804,) je, s obzirom na stupanj sigurnosti, razlikovao tri tupnja O povijesnomu susretu Boga i naroda kojeg je on sam izabrao izyjeS¢uje Sveto pismo. Stoga iz njega treba uzeti temeljne vidove teologije vjere. > HL FRIES, Fundamentaltheologi, Graz, 1985.24 332, STAROZAVJETNO SHVACANTE VIERE Pojmovna raznolikost ‘Unutarbiblijska povijest pojma vjere pokazuje da je ustroj koji se ozna- xje pojmom »vjera« stay bogat nijansama, te se utoliko oblikuje uz pomoé razligtih povijesnih JAHVINIH teofanija, te se moze ostvarivati na razne na- Gine, Zivljeni oblici egzistencije, koje treba poimati kao odgovor na iskustvo Botjega spasenjskog djelovanja u povijest, poglavito u Starome zavjetu, nisu nipotto jedinstveni, Usprkos tomu, moguée ih je semantieki sazeti pod jedan ojam »vjerax, Taj pojam oznaéava subjektivnu stranu onoga sto se poslije u Novomu zavjetu zove »niotic« odnosno »mtatebetve, naime potvrdno upusta- jeu iskustvo Boga Koji se povijesno objavijyje; stajanje u Bo¥jemu spasen}- skom djelovanju i shvacanje toga djelovanja, Buduci da je odnos izmedu Boga injegova izabranog naroda pretevito odreden kategorijom saveza, pojmovima koji oznaéuju egristencijalni oblik vjere manja se vabnost pridaje u Starome negoli u Novome zavjetu, »U prednjemu planu vecinom ne stoji Sovjekova ‘yjera, nego Bota vjerodostojnost.«+ Za starozavjetno shvaéanje vjere* sredi8nju vagnost ima hebrejska rijeé »X 2}« (drat se, Evrsto staat, biti pouzdan, biti potvrden, itd), koja oznagava nutarnji proces uévr8éivanja ili zauzimanje stava pouzdanosti (Sir 46,15), si- ‘gurnosti (Ps 37,3), istinitosti (Iz 13,5), vjernosti (Sir 6,14-16) i postojanosti (el 17,22). Ne temelja Bodjih spasenjskih djela izraelski narod nalazi poyje- + J.B. BRUSH, Glauben dls Ereignis Selbst, Krai, Zeit, Leben. Zwischen Thealogie tund Naturwissenschajt, Minster, 2013. 9. + D.HERCSIK, Der Glaube. Eine katholische Theologie des Glaubensaktes, Wirz. burg, 2007., 15-215 K. HACKER, al »Glaube, Il, Altes und Neues Testaments, u: TRE 513 (1993.), 277-304, ovdje 279-289; M. SECKLER, él, »Glaubes, us HthG sv 1 (1963,), 528-548, ovdje 5285; M. SECKLER, CH. BERCHTOLD, & »Glaubes, u: NHKG sv. 3 (1991.), 232-252, ovdje 2328; O. KAISER, , sGlaube, II Altes Testaments, u: RGGs 6v 3 2000.) st. 944-947. 34 renje u Boga: »Osvjedodi se Izrael io silnoj moéi koju Jahve pokaza nad Egip- anima, Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegova sluzi Mojsijue (I2l 414,31). Shijedom toga, odnos prema Bogu prvotno je odreden Bozjom actio, a tek nakon toga Izraelovom reactio. Korjenitim povjerenjem u JAHVU, odnosno izriéuci namene Bogu, pod- laganjem beskonaénom Bogu i nepokolebljivim pristajanjem wz njegova spa- senjska djela i obecanja, Zovjek iskusuje uporiste, sigurnast i snagu, »Pouzdaj- te se u njegove proroke i budite sretni« (2 Ljet 20,20). Simbol za postojanost koju daje vera jest stijena: »Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj: Bote moj, petino moja kojoj se utjetem, stite moj, spasenje moje, tyrdavo mojal Ti me izbavljaS od nasiljas (2 Sam 22,25,). »Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bofe moj, pecino moja kojoj se utjegem, stite moj, snago spasenja moga, tvrdavo moja!« (Ps 13,25.) (Oni koji se évrsto dre Boga, uzdaju se u nj i oslanjaju na njegova obeCanja (tz 26,3), nalikuju »suncu kada se dige u svojemu sjajue (Suci 5,31). Njihovo} se egzisteneiji, ako ostanu vjerni Bogu (Iz 26,2) i njegovoj rijeti, te po njoj djeluju, daje postojanost. Rijeé »X>q« obuhwaéa i poslusno prihvaéanje Bode rijedi i odgovarajuée djelovanje. Tako Izrael u kontekstu sklapanja saveza jed- nodusno odgovara: »Sve rijedi sto ih Jahve rege, viSit €emos (Izl 24,3); »Sve Sto je Jahve rekao, izvrdit €emo i postusat éemo (Izl 24,7). ‘Temeljni egzistencijalni Zin povjerenja, Kojemu neki strugnjaci za Stari ‘zayjet, poglavito ukazujudi na fz 7,9: »Ako se na me ne oslonite, odréat’ se ne- etes, pripisuju jasno prvenstvo u odnosu na moment drZanjaistinitim Bo? jih obeéanja, moe u prvome trenutku igledati vrlo individualno, ali je ipak temeljito uvezan u zajednicu naroda Savera. Jer, predmet i sadriaj Evistoga povjerenja JAHIVIN je savez.s njegovim narodom Izraelom, poblize njego- ‘vo spasenjsko djelovanje u proslosti, njegova vjernost u sadaénjosti i njegova ‘obe€anja i vodstva u buduénosti. Taj se sadriaj vjere 2gusnjava u raznim for- malama yjere u kojima tema postaje upravo Botje spasitelisko djelovenje u Izraelovoj povijesti (Pnz 26,5-205 Jos 24,1~13; 1 Ljet 16,8-36; Ps 105; 136). 35Tzrael priznaje svoju vjeru pripovijedajuei svoja iskustva s JAHVOM tijekom U sredistu povijesnih spasenjskih djela stojiizbavlje- nje naroda iz egipatskog ropstva, odvodenje u obeéanju zemlju, rauzimanje zemlje, iegnanstvo i povratak iz ignanstva, Egaistencijalni oblikvjere u Starom se zayjetu poblide opisuje izvedenica- ‘ma korijena rijeéi »20n« (dréati se Cega, osloniti se, nadati se s pouzdanjem), »Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se vige, jer je Jahve snaga moja svoje vlastite povijes { pjesma, on je moje spasenjes (Iz 12,2). Oditovanja takve vjere uyjetovana su 1m, pouzdanje u ono Sto je Bog rekao, prianjanje uz njegova obetanja, kao i uvazavanje njegovih zakona i zapovijedi. »Pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga, i odréat ete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni« (2 Ljet 120,205 Ps 119,66; Post 15,6; Br 20,12; Jt 39,18; Mih 7,9; Ps 78,22), situ; Pojedinaéni uzori vjere Ako je starozavjetna vjera strukturirana i kolektivno, ona se ipak ravna ‘osobnim ostvarenjima; Klasi¢an je lik ABRAHAMA. Vjera je sadrZajno odre- dena time da se on uzda u Boga i njegova obeéanja, u onoga Boga za koga vjeruje da nemoguée moze uéiniti moguéim (Post 18,14). Upravo na temelju svoga pouzdanja Abraham je za Pavia votac svih nas pred Bogom, kom po- vjerova kao onomu koji ofivijava mrtve i iz nigega stvara biéaw (Rim 4,17). Abrahamova se vjera odlikuje time da se njezina sigurnost ne temelji w njoj samoj, nego u Bozjojrijedi, on je dakle wvjerovao (..) pun nade protiy svake nade« (Rim 4,28). Abraham se potvrduje u tomu da ne samo je Bozje naputke nego se pokazuje poslusnim prema Bodjim zahtjevima, uzda se i kreée na put usprkos neuvidavnosti Bozjega poziva: »Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. $ njime krenu i Lot« (Post 12,4). Abrahamovo se pouzdanje u Boga ne teme- ini na razumskim argumentima ni na posebnu nadahnucu ili zvanrednim afektima, nego jedino na Botjojrijedi 36 ‘Abrahamovo pouzdanje u Boga odolijeva i kuSnji: »Poslijetih dogadaja Bog stavi Abrahama na kusnju, Zovnu ga: Abrahame! On odgovori: Evo me! Bog nastavi: Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga jubis, i podi 1 krajima Moriju pa ga ondje prinesi kao Zrtvu paljenicu na brdu koje éu ti pokazati Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Ezaka, posto je prije nacijepao drva za Zrtvu paljenica, i upt se na mjesto koje mu je Bog oznatios (Post 22,1~3). Buduéi da je Abraham. poslusao ne oklijevajuei i pouzdao se u Bodje obeganje, njegova mu je vjera uratunata u pravednost: »Abram poyjerova Jahvi, ion mu to uraguna u pra- vednost« (Post 15,6). Abraham je opravdan na temelju svoje pouzdane vjere i kao takav postaje ‘model vjernizkoga Eoyjeka, i u kasnim spisima hebrejske Biblije i uNovome zayjetu, »Abraham, otac slavni mnostva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; on je éuvao zapovijed Svevi8njega i sKlopio savez s njim; on je taj savez uévrstio svojim tijelom i u dan kuSnje vjeran ostaos (Sir 44,1-195 Neh 9.8; 1 Mak 2,52). Za Pavla, Abraham postaje t uzor neobrezanth. ‘'ko dyeluje kao on, biva spasen i bez. izvrSavanja Zakona, Tako je on votac svih vjernika: neobrezanih ~ te im se uraéuna pravednost« (Rim 4,11; Gal 3,6). U Poslanici Hebrejima Abrahamovu se poslusnost (Heb 11,8-12) i njegovu vjemost, jer ni u kuSnji nije ustuknuo pred Zrtvovanjem svoga sina Izaka (Heb 11,17-19), promatra kao bitno obiljeZje vere. U recepcjistarozayjetnoga shvaésnja vjere rege se i poznata definicija vjere u Poslanici Hebrejim: imanje onoga éemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimow (Heb 11,1). Slijedom toga, rizik vjere u tomu je da éovjek, unatoé onomu sto sada zatjeée i Sto je otito, gradi pun pouzdanja na Bozjemu jamstvu koje se ne A vjera jeveé neko mote verificirai. »Ali pred BoZjim obe¢anjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojaéao dav8i slavu Bogu, posve uyjeren da on mote uéiriti Sto je ‘obeéao« (Rim 4,20-21). ‘Sumnjati u Bodja obeCanja, kako je utinila Abrahamova Zena Sura (Post 18,12), ili se oprijeti Bozjim zapovijedima, az. je manjkave vjere adnosno 37nevjere i nalikuje kréenju saveza: »Kad vas je Jahve slao od Kades Barnee go- vore i: "Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao’, pobunili ste se protiv ‘jedi Jahve, Boga svoga; w nj se niste pouzdavali nti ste slusali njegov glase (Pnz 9,23). Uz Abrahama u Starom se zavjetu MOJSIJA na temelju njegova stava, vere opisuje kao glasnika Bozjega i osloboditelja svoga naroda za savers JAHVOM (lal 3,16s5 Heb 11,23). Po Mojsiju JAHVE éini znakove i éude- sa kako bi se Izraelci uzdali u Boga i njegovo obe¢anje: »Odlutio sam vas iavesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Peri#ana, Hivijaca i Jebusejaca ~ u zemlju Kojom tege med i mlijekots (Iz 3.17). Za starozavjetno shvaCanje vjere odlutujuci je temeljni egzistencijalni Ein po- uzdanja (ti-vjera), koji se zasniva na povijesnim Bozjim spasenjskim djeli- ‘ma i polazi odatle da ée se Bog i u buduénosti darivati [2raelu donose¢i mu spasenje (da-vjera). Naposijetku, starozayjetni pojam vere postaje posebno zoran u PRO- ROKA. Oni istiéu milosno obiljegje vjere i Boije djelovanje na nju shvacaju kao nutarnje preoblikovanje, kao stvaranje novoga srca (Jr 24,73 Ez 36,268; Iz 54.13), tako da se vjera i egzistencija stapaju i glede njihove vlastite osobe i glede naroda. Ako se proroci pridrZavaju Bodjega plana spasenja, u stanju su voditi narod, opominjati gai testi: »Pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga, i odcfat éete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretnils (2 Ljet 20,20). ‘Onima »éto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavij, krila im rastu kao orlovima, trée i ne sustaju, hode i ne more sec (Iz 40.31). lzraelci trebaju vrsiti Bozje zapovijedi i ustrajati u vjernosti: »Gle: propada ona éija dusa nije pravedna, a pravednileZivi od svoje vjereu (Hab 2,4) ‘Vjera je prema starozavjetnome syjedoganstvu temeljni Ijudski éin koji se odnosi na iskustvo Bode objave i koji Zivotu daje uporiste i postojanost. U jeri se Zovjek uévr8euje u Bogu, oblikuje svoj Zivot s Bogom i pred Bogom. ‘To uldjuéuje obraéenje, kao i pouzdanje, slobodu i mir. 38 3. NOVOZAVJETNO SHVACANJE VJERE Isusova poruka 0 Bozjem kraljevstvu Botje kraljevstvo bitan je sadriaj Isusova navijestanja, pri emu pojam Bactiela treba shvacati kao oliéenje svih obeéanja i kao sazetak svima najav- ena spasenja, Pritom rijed 0 BaavAela to Beod nije izvorna Isusova tvore- ‘vina, nego se nepostedno jeziéno podudara s »malchut adonai« = JAHVINO kraljevstvo. U polititkoj teologiji Staroga zavjeta iu religioznome svakodnev- nom jeziku motiv kraljevstva Bozjega bio je Ziva veligina, Pripadao je kentek- stu svjetovnoga Zivota u kojem se odrazavala éitava biblijska poviest. Isus se nadovezao na tyrdnje i danosti koje su veé bile ukorijenjene u Starom zayjetu, poglavito na poruku: »Jahve je Gospodins, »Jahve je lzraelov kralj« (Ps 10,16; 24,10; 29,10; 47,35 74.125 98:1; 96,103 98,6; Iz 6,5; 24,233 43115% Jr 20,165 Zah 14,16; 1 Sam 8,75 12,22). Ta je poruka na i bila obeéanje i obveza: JAHVINA rijeg i volja trebale su biti podloga i temeljni red u njegovu narod Izraelu, »Botja viadavina pojam je spasenja, pojam moéi i pojam zajedristva: pojam spasenja jer oznagava puninu Zivota; pojam modi jer se zlo pobjeduje dobrim; pojam zajednistva jer uspostaylja mir izmedu Judi i Boga.«* BactAeia r08 Beo8 ne moze se opisati, definirati, ali ju se moze orisati i nagovijestiti mnodtvom slika: kao proklijalo sjeme, kao kraljevsku gozbi, kao zrelu Zetvu, itd. K tomu je u Tsusovu navijeStanju BactAela uvijek i naghieno postijedi Bo¥ja Baothela. To znaéi da tvrdnje 0 Baothela treba shvaéati pola- 2e€i od Boijega bivstva. Bodje kraljevstvo nije jasno ocrtano podrutje, nego nagin egzistencije u kojemu se samoga Boga i njegovo bo8tvo priznaje kao sve- tu. Slijedom toga BaotAe(a treba misliti kao boZansku zbiljnost, kao zbilinost koju odredu- ju i ispunjavaju bitna Bodja svojstva (npr. milosrde, pravednost, vjernos., mir, odredujuéu stvarnost i koji dolazi do ostvarenja u éovjekovu fi * TH. SODING, Jesus und die Kirche, Was sagt das Newe Testament, Freburg i Br, 2007.74 39itd,). Ona se pojavljuje i postoji ondje gdje se Boze bivstvo povijesno ofituje tako da nastaje povijesna, socijalna stvarnost koju obiljezava Bodje bivstvo. Bote kraljevstvo jest konaéno spasenje koje Bog ostvaruje i koje u Isusu veé postaje dogadajem. Isus je BactAela poimao i proglasavao kao veli¢inu us- mjerenu k eshatoloskome ciju, Pritom je mjerodayna jedino Bozja inicijativa, Covjek se moze otvoriti za dolazak Kraljevstva, pripraviti se i biti pripravan, ali Botje kraljevstvo ne stvaraju ili ne osvajaju liad; Stovide, mora ga se pri- hhvatiti kao dijete (Mk 10,15). Daje se kao dar (Lk 12,32) i raste samo od sebe kao sjeme (Mk 4,26-29). Covjek moze moliti za dolazak Kraljevstva i traditi ‘gakao Sto se trazi dragocjen biser ili blago na njivi (Mt13,44~46). Ondje gdje se nade spasenje, Bozju BactAela, tu viada radost koja nadilazi sve drugo (Lk 315,2-32). U Novome zayjetu’ Covjekov se odgovor Bogu, koji se priopéava u Isu- sovim rijegima i djelima, i vjerno pridréavanje njegove poruke o kraljevstvu Botjemu nazivaju ovjerom (Mk 1,15; Lk 8,125 Mt 21,25.32). Vjera je okre- Lane susanju, primanju poruke 0 Bozjemu kraljevstvu kao éovjekovu spase- nj. To je spremnost upustiti se w nju i egaistirati u tomu temelju i iz njega Svi koji vjeruju mogu uei u Baotheia, éto dakako ukljuéuje novo usmjerenje djelovanja, a utoliko i obracenje. Tako je s Isusovom porukom o Bodjemu kraljevstvu neizostayno povezan i poziv na obraéenje: »Priblifilo se krajey- stvo Bodje! Obratite se i vjerujte evandeljule (Mk 1,15). »Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neéete uci u kraljevstvo nebesko« (Mt 18,3). Ulazak ukraljevstvo Bozje omoguéuje neograniéena, nepojmljiva Bozja dobrota, od- rnosno njegovo bezuyjetno oprastanje grijeha. Jer, odlutujuce obiljezje Bodje- ? D.HERCSIK, Der Giaube, Eine katholische Theologie des Glaubensaktes, Wira- burg, 2007., 21-36; K. HACKER, dl, Glaube, Il Altes und Neues Testaments u: TRE 5.13 (1993. 277-304, ovdje 289-304; M. SECKLER, .»Glaubes, us HUG sv. 3 (1962.), 528-48, ovdje 529-5345 M, SECKLER, CH, BERCHTOLD, a. »Giaubeu,u: NIWAG sv. 3 (2g91.), 232-252, ovdje 252-237; M, D. HOOKER, €. »Glaube, II, Neues Testament RGG4 sv. (2000), st. 947-954. 40 ga kraljevstva beziznimno je oprastanje na temelju Bozje ljubavi, Ora donosi novi poéetak, radost i slobodu, Nepojmijiva se Bozja dobrota, koja lomi sve kategorije normalnaljudskog ponaSanja, odnosi na sve Ijude. To Isus jasno izlaze poglavito u priszodobi o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-16), o nemilosrdnom slugi (Mt 18.25~35) i 6 izgubljenom sinu (Lk 15,11~32). Prispodobe govore o novome rec koji se uspostavlja Bozjom dobrotom. Ta nova pravednost zadobiva svoju valjanost time Sto je Isus onaj koji o njemu govori. Jer on ne samo da govorio reograni- eno}, nepojmljivej Bozjoj dobroti nego Bode djelovanje koje sve éini novim, postaje dogada) u njegovu djelovanju. Na pozadi uprisutnjyju spasenje koje Isus posreduje: beskrajnu Bozju dobrotu, na koju. njegove prakse prispodobe su svi judi upuceni i koju svi judi mogu primiti na temelju svoje vere. Sastavnice vjere kao oblika egristencije u Novome su zavjetu wjerljivi- je negoli u Starome svedene na jednu rijeg, naime na »niotic« (pouzdanje, vera, uyjerenje). »Na pozadini gréke i starozavjetne jeziéne uporabe u No- ‘vome se zavjetu ocrtava posve nov razvoj, pri emu skupina rijeéi motos, rlowig, morebey na dosada nepoznat natin stoji u Zari8tu, U skladu s time pojam yjere postao je srediinjim elementom kriganskoga navijestanja.«* Viera sada u usporedbi sa Starim zayjetom ima istaknutiju ulogu, tako da se pri uporabi rijedi vjera u Novome zavjetu dogada upravo veksplozivno (..) poveéanjes? Jer »ono Sto znaéi rijed 'vjera'(...) toliko se podudara s anim Sto Isus predstavlja u svojoj osobi i zaSto je doSao da je u pojmu vjere ukljucena cjelina novozayjetnoga navijestanjas.” Tako prva Crkva poziva na vjeru w * 1. E. BRUSH, Glauben als Breignis Sellst Kraf, Zeit, Leben. Zwischen Theolegie snd Neturvisenschaft, Minster, 20119. © E,JONGEL, ZL »Glaube IV. Systematisch-theologische, u: RGG4 sv 3 (2000,), 51.953-974,ovd 953, G. BBELING, +Was heiSt Glaubente, : IST, Wort und Glaub, eI: Beitrige sur Fundamentalieologie, Soteriologc und Eiesilogi, Tbingen, 1975. 222-255, o¥- ge 308. aevandelje odnosno u Isusa Krista. Pritom ovo votkrige vjerew ne iskljucuje da je pojam vjere u pojedinim novozavjetnim spisima sadréajno raz ito naglaien i da utoliko iin vjere ostaje nesvodivo slozen, pogotovu sto nigdje nije jednoznaéno odreden. Naotigled velikoga znaéenja koje je vjera zado- ila u krscanstvu »upada u oti da vjera, usprkos svomu znatenju, poglavito kkod Pavla i u novozayjetnoj egregezi, Zivi skrovito, Novija objavljena djela o toj temi deficitarna su.«"* Vjera u Novome zavjetu Rijeé »niotic« obuhvaéa vilo raznolike vidove: tin u kojemu se po obra- Eenju zadobiva spasenje (Lk 7,505 2 Sol 1,865 Rim 4,245 14,33 Gal 2,16; Dj 14,235 20,21), isto tako sadraj vjere (Rim 10,8; 3,27; Gal 1,23; Dj 6,7). Obblik divijenja u veri (oniotice) o€ituje se u pouzdanju i u nadi (Heb 11,9-135 14,13-175 Rim 4,17-213 6,85 1 Pt 45-9), u vjerovanju (Mk 9,24), spoznaji istine (Rim 6,85. 10,17; Iv 1,18; 6,69; 14,9), u vjernosti i postusnosti (2 Tim 4,751 Pt 5,9; Rim 1,5; 10,26; 15,185 2 Kor 9,135 10,5). U vjeri Zovjek zadobiva snagu i moé (Mk 9,23; 10,275 11,23.) i strplivo éeka Kristovu paruziju (Otk 13,10; Heb 6,125 12). Isus pripisuje vei kao cjelovitu odnosu s Bogom diva, ialjetujucu i spa- Savajnéu smagu. Kao takva, vjera ima vainu ulogu kod ije¢enja. »A on joj rege: Kéeri, vjera te tvoja spasila! Podi u miru i budi zdrava od svojega zlae (Mik 5,34; 2,5: 9,235 10,52; Mt 8,10; 15,28). Prava vjera uzda se da ée Bog uéi- niti ono Sto ludski izgleda nemoguéim. »Sve je moguée onomu koji vjeruje« (Mk 9,23). “H. WEDER, »Die Entdeckung des Glaubens im Neuen Testaments, u:ISTI, Einblicke ins Evangelium. Exegetische Boitrge cur neutestamentichen Hermeneutik, Gattingen, 992, 137-150. %B.SCHLIESSER, Was ist Glaubet Paulinische Perspektiven, Ziiich, 2011.17. 2 Za Isusovo je poimanje vere vaznije negoli priznavanje njegove osebe da je-vjera koju daruje Bog (Mt 11,253 16,17; Lk 22,23) pretpostavka 2a shvaéanje njegovih rijeti (Lk 8,4-15), 2a izyr8enje njegovih spasenjskih djela (Mk 5,34; 165585 9,22~243 Mt 8,10; 9,225 13,585 15,28 i EeBe) kao i za oprastanje grijeha (Mik 2,1-125 Lk 7.48-50). Za razliku od toga, nakon Uskrsa prihvacanje apo- stolske kerigme postaje specifigno kréganski oblik vjere. ‘Temeljno znagenje za shvaéanje vjere u poslijeuskrsnom vrememu jest prihvaéanje svjedoéanstva o Isusu, Slusanjem »rijeti evandelja« Ijudi treba- ju nuzyjerovati« (Dj 15,7). Doti do vjere znaéi dati slobodnu suglasnest kr- Seansko} poruci, tj. navijeStenome Kristu. olspunilo se vrljeme, pribliilo se raljevstvo Bozjel Obratite se i vjerujte evandeljuls (Mk 1,15). Spomiajanje vere u evandelje’ upuéuje (..) na to da je ovdje s poslijeuskrsnom porukom éovjek vet sueljen s odlukom za Isusa za Bodje kraljevstvo koje je naviestio. (..) Ta poruka istoyjetna je s vjerom u evandelje, ito sadréava ito da sa samim evandeljem u pozadini stoji celina Isusave osobe, rjeti i djela. Time seodlu- ka za Isusa i njegovu poruku podudara s vjernitkim prihva¢anjem poruke 0 injemu. U Mk 1,15 time je ukljugno sadriano da se za Bozje kraljevstva koje se priblidilo éovjek moze odluéiti samo po rijegi nayjestaja Sto je posreduje po rijeti o Isusu.e U srediitu novozavjetnoga shvaéanja vjere manje stoje raznovrsni pov- ijesni dogadaji u Kojima se Bog objavijuje, negoli Kristov dogadaj kao jedin- cato Bote spasenjsko djelo ~ »nema ni u kome drugom spasenja« (Dj 4,13). yjernitka zajed Kristov dogadaj ispunjenje je Boije objave, zbog éega Pavao mote reél i to da se ono Sto se u Kristu dogodilo »jednom« dogodilo »jednom zaunvijeke (Rim 6,10). Slijedom toga, vjera kao uévrééenje u Bogu konkretizira se kao prihvaéanje njegove poruke (Mk 1,153 usp. Mt 21,325 Iv 3,12 4 €eSée) iu na- sljedovanju Isusa Krista (Mk 1,16-28). Vjera znaéi nasljedovanje Isusa, znati °% HLDORING, Grundrf der Ekklsiologe.Zentrate Aspekte des katholiscenSeb- stverstandnises und ihre dumenische Relevanz, Darmstadt, 1986, 19, 4Bigi Isusom njegovim putem, ulazuci u to éitay Zivot (Mk 8,34). U zahtjev 2a prihva¢anjem Isusove poruke na odreden je nagin ukljuéena i vjera u njegovu ‘osobit; treba se priznati njegovim pred svijetom (Mt 10,338.) Poslijeuskrsna vjera kristoloski je obiljezena i snaznije je utiteljski na- laSena. Vjera sada nije usmjerena samo na Isusovu poruku, na kraljevstvo Bozje koje je s njime zapotelo, nego na Krista kao Kyriosa (MK 15,395 1 Kor 15,2-5; EF 1,3~13; Rim 10,9). Prema Rudolfu Bultmannu (1884.~1976.) specifigno kr8éanski smisao vjere jest »prihvacanje kriéanske kerigme, a time i vjere spasenja koja priznajuéi usvaja Botje djelo spasenja koje je po Duhu ostvareno u Kristu, (..) prvotni smisao motedery u specifiéno kriganskoj jezitnoj uporabi jest: prihvacanje kerigme o Kristu«."* Priznavanje Krista di se nudnim za spasenje, oJer dovrdetak je Zakona Krist ~ na opravdanje svakomu tko vjeruje« (Rim 10,4; Dj 4,12; 16,31). Predmet vjere u Isusa kao Krista jest njegove ried i djela, muka, smrt iuskrsmuée (1 Kor 15,1885 1 Sol 1,983 Kol 2,12; BF 1,20; Gal 1,2; Rim 4,25 i dr.), Ako se vjeru shvaéa i kao bjebtivins velichua T nauk (Gal 3.2.55 Rim 10,85 12,65 1 Tim 3,95 4.1.65 Tit 4n43 ud 3,20; 2 Pt 1,2), to ne mora znaditi kako da-vjeri treba pridavati veéu vatnost nego ti-vjeri. Jer, prema Novome zayjetu, vjeru naéelno ostvaruje Duh, te se ona stoga temelji na osobnome odnosu s Bogom, na odnosu po- vyjerenja prema Bogu, Pavlovski spisi Povijesnu teologiju vjere nalazimo u spisima apostola Pavia, éji »pojam vjere (povezuje) tri temeljne perspektives to je Zivotni din koji treba ostvariti pojedinac (subjektivno), obiljezje zajednice koje uspostavlja identitet (inter- -subjektivno odnosno eklezioloski) i u svojoj povezanosti s Kristovim doga- “ R_BULTMANN, dl »motebo, nloticete, A, Cis, us TRWNT VI(1959),174~ 382, 197-230, ovdje 209, 44 ajem spasenjsko-povijesni fenomen (trans-subjektivan)s.** Pavlovsko shva- éanje vjere, koje se u svojim razligitim dimenzijama potpuno proturjeéno tumadi, snaano je obiljetilo teologiju kr8éanske vjere, pri éemu je na Pavlova terminologiju vjere posve utjecao Zidovski, helenisti¢ki i rimski kontekst. Za Pavla vjera najprije madi primanje i prihvaéanje evandelja ~ ona je yjera u evandelje« (Fil 1,275 1 Kor 15,11.14). to je njezin sadriaj. Viera obu- hyaéa dréanje istinitim Kristova evandelja i posluSno priznavanje Isusova za- hijeva izrazena u evandelju (Rim 1,5; 6,17; 10,16; 16,26 ide8ée), Sto ukljuduje i vid povjerenja. $ poslusnoséu je povezano i vanjsko priznavanje: »Jer ako ustima ispovijedaé da je Isus Gospodi od mrtvih, bit 6e8 spasen« (Rim 10,98, 1,852 Kor 4,13). ‘Na liniji suglasnosti, obvezujuée posluinosti i povjerenja, Pavao u Abra- i srcem vjerujed da ga je Bog uskrisio hamu prepoznaje praoca vjere. S podudaranjem vjere i poslusnosti Pavlov po- jam yjere preuzima bitne Izraelove predodzbe, ali ih dalje razvija ne temelju promijenjena vremena spasenja. Kao sto su Abraham i njegovi potomei drZali sstinitim »obecanje da Ce biti bastinict svijeta« (Rim 4,13), tako se i krséanska vjera odlikuje uvjerenjem u Bozje obecanje glede buduénosti, koje je sada zadobilo jasan obris u Isusu Kristu, Prema tomu, odluéujuéa je razlika izme- du Abrahamove vjere i krianske vjere manje u naéinu vjerovanja negoli u vremenu vjerovanja,"* jer Bog se sada pokazuje kao ona} rkoji oZivjuje metve i zove da bude ono Sto nije (Rim 4,17), koji stoga éovjeka postavlj iz sama sebe, te mu u stvarnosti svoga spasenja daruje novu egzistenciju Prema Paviu, po vjeri, koja je Bodji dar (1 Kor 13,13; Gal 5,22), i njezinu sadrZaju, koji je Bodje spasensko djelovanje u Isusu Kristu, dogada se oprav- anje Eovjeka” ~ ali on »preraduje razne soterioloske motives, kao primjerice > B SCHLIBSSER, Was ist Glaube? Paulinische Perspektiven, Zitich. 2011.21, Bid, 105 ¥ R. BERGMEIER, Gerechtghet, Gesetz und Glaube bei Paulus. Der juden-christ- liche Heidenapostel im Streit um das Gesetz und seine Werke, Neukichen-Vluya, 2010. 45motiv dionistva ili oduhovijenja."* Covjek se pred Bogom opravdava jedino na temelju vjere. oJer pravednost se Bozja od vjere k jeri u njemu otkriva kao &to je pisano: Pravednik ée od vjere Zivjetiv (Rim 1,175 3,225 4,135 10,98,). Co- jek se ne opravdava pred Bogom djelima Zakona, nego postiZe spasenje edi- ‘no po vjeri u Isusa kao Krista: »Ali znamo: éovjek se ne opravdava po dijelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista, Zato i mi u Krista Isusa poyjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neée opravéatic (Gal 2,16; usp. 315-18; Rim 3,275 3,28). Ras- padanje tradicionalne povezanosti vjere i Zakona u Bidovskoj tradiciji znagi dda se spasenje Isusa Krista prima bez prethodnoga ljudskog wéinka (Rim 10,9; Bf 2,8; 2 Sol 2,13; Heb 21,6), onkraj Zakona. »Smatramo zaista da se Zovjek opravdava vjerom ber djela Zakona« (Rim 3,28). Krist p { zapotinje vrijeme punine i vjere. Kristov dolazak Pavao éak poistovjecu- jes dolaskom vjere: »Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, euva~ ni za vjeru koja se imala objavitie (Gal 3,23). Slijedom toga, vjera oznaéava neshatolosko dogadanjew,tako da je »vjerni¢ka egzistencija (.) eshatoloska eggistencijac” Vjerovati znaéi uzdati se u Krista, biti zahvaéen njime i tako zadobiti novu egzistenciju u Kristu. »Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu zivim. § Kristom sam razapet. Zivim, ali ne vite ja, nego divi u meni Krist. A to sada Sivim u tijelu, uw ve 1g2 koji me Ijubio i predao samoga sebe za mene (Gal 2,19-205 6,155 2 Kor 5,17). Iz povezanosti s Kristom pro- 1di ostvarenju novo vrijeme spasenja: zavréava vrijeme Zakona, ivim u Sina Boi inlazi novo shvaanje sama sebe, novo stvorenje, povezano s novim oblikom spoznavanja i znanja. »Vjera je u aktivnu smislu praksa nasijedovanja Isu- "KE ULRICHS, Christusglaube, Studien zum Syntagma nlong Xprorou und zum peudtnischen Versndnis von Glaube und Rechtfertigung, TUbingen, 2007. 248. © R.BULTMANN, Theologie des Neuen Testaments, Tibingen, 1984, 330, % D,SCHLIESSER, Was ist Glaube? Paulinische Perspehiven, Zarich, 20114 37. 46 sa koja potiva na povjerenju, u kojoj po tumagenju Isusa Krista iskusijemo Boga, svijet i same sebe, te tako dolazimo do iskustva Bode prisutnosti koja ostvaruje spasenje.c* Kada Pavao »vjeru poima kao znanjee (2 Kor 4,138: Rim 6,8s,), time se suprotstavlja »ra8irenim opéejezitnim konvencijama i uo- bigajenim teoloskim i filozofskim prikazima yjere koji je drie deficitarnim ‘modusom spoznavanja koji ne moze prodrijeti do ideja (tako Platon) ili do opéevaiece objektivnosti (teko Kant), nego ostaje u subjektivnosti pojedin- ca koja naznaguje vetu ili manju vjerojatnost nekoga éinjeniénog sadriaja.«* Prema Pavlovu poimanju znanje se, koje ostaje djelomigno (1 Kor 139-13) nadvisuje vjerom. Novo se sebe-shvaéanje i znanje u konaénici temelje na nepokolebljivoj siguenosti da nas nikakva sila i nevolja ne mogu rastaviti od »ljubavi Boje u Keistu Isusu Gospodinu nagem« (Rim 8,31~39), kao i u nadi (Rim 4,28; 5,35 2.Kor 1,7) da éemo jednom s Kristom uskrsnuti (2 Kor 4.14; Rim 6,8; 10,30). ‘Ako vjera ukljuéuje novo éoyjekovo shvaéanje sama sebe, onda to u krajnjoj linjji znadi da i sve tvrdnje vjere treba tumaéiti u praveu Eovjekova spasenja, odnosno egzistencijalno, »Sve tvrdnje vjere treba ialagati u praveu niihova znatenja za éoyjckovo shvaéanje sama sebe. U smislu kriéanske poruke ne _moie se vjerovatinista Sto se ne moze dohvatit kao Eovjekovo novo shvaéanje sama sebe.«? Novo bivstvo wu Kristuu (2 Kor 5,373 Gal 5,15) isto je to i »nove stvo- renjes (Gal 6,15). Prima ga se kao milost (Rim 5,15; 8,30; 1 Tim 1,14) i na temelju nastanjivanja Duha Svetoga sadrdi osobni odnos s Bogom (Rim 8,15; Gal 4,6). Ono iz. sebe otpusta »posluznost vjerex (Rim 1,5; 16,26), poslisnost © HJ, POTTMEYER, »Die Entaweiung von Erfahrung und Glaube in der Neu- ‘zeit als Herausforderung an die Theologiee, u: G. Kaufmann (pric), Lebenserfahreng und Glaube, Disseldorf, 1983. 25~42, ovdje 418. * BLSCHLIESSER, Was ist Glaube? Paulinische Prspektiven, Zieh; 2011, 68. © RLRNAUER, Der Glaube kommt vom Hiren. Okumenische Fundamentatheolo- se, Preburg i Br, “19924 285 "7Kristu (2 Kor 10,55.) i éudorednu duénost koja se ravna primanjem obe- éanoga Duha: »Ako divimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmou (Gal 5,255, 3n14; Rim 8,45 1420-233 1 Kor 3,16; Kol 1,10). Za Pavia vjera i poslusnost tako pripadaju zajedno da yjerovati’ evandelju znadi isto Sto i’biti poslusan’ evandelju (Rim 10,16) Za Pavla vjera koja opravdava stoji u jedinstvu s nadom i ljubavju, pri emu jubavi odnosno djelovanju iz Ijubavi pripada posebno znatenje (1 Kor 13,28.135 Gal 5,6; Sol 1,3; Rim 2,6; 2 Kor 5,10). Vjera treba postati djelotvor- na u ljubavi (Gal 5,6). To znadi da su vjera i ljubav tako tijesno medusobno povezane da se u Pavla ne mode razdvajati etiku i opravdanje: »Jer, oni Koji vjeruju znaju: buduéi da je Bog dovoljno udinio za naSe spasenje, mi ne moze- ‘mo dovoljno wéiniti za dobro svijeta. Itako se Covjek opravdava jedino vjerom koja nikada ne ostaje sama, nego treba, odnosno mora postati djelotvorna ubavis ‘sola fide numquam sola Ne postoji utemeljenje etike koje bi imalo takay oslobedajuci utinak kao Sto je nauk o opravdanju greinika jedino po ier Stoga ne proturjeti pavlovskom shvaganju vjere kada se u Jakovljevoj po- slanici, uyjetovano situactjom, posebno naglasavaju djela iz vjere (Jake 2,14~ 26) zaraaliku od vjere u smislu pukoga teoretskog drdanja istinitim (Jak 2,26). ‘Nasuprot onima koji hine da vjeruju, ane dive po veri (Jak2,2), ovdje se, uka- zujuéi na Abrahama, potkrjepljuje nudnost da je vjeri potrebno potvrdivanje i dovrsenje po djelima: »Zar se Abraham, otac nas, ne opravdava djelimat« (Jak 2,22). Prema tomu, vjera u obliku. pukoga iskazivanja rijegima prekratka je vjera, Vjera iZivljena ljubav prema bliénjemu pripadaju zajedno (Jak 2,113). * BALTHAUS, Sola fide mumquam sola ~ Glaube und Werke in ihrer Bedeutung ‘firs Hel bei Martin Lusher, Una sancta. Zeitschrift nterkonfsionle Regegnung 16 (1961, 227-235 ¥ E,JONGBL, Das Bvangetium von der Recltfertigung des Gottlosen als Zentrum des chrstchen Glaubens, Eine thologsche Studie in dkumenischer Absch, Tbingen, +2006, 220 48 ‘Viera koja uspostavija spasenje temelji se na Bot) rjeti, koju treba jav~ no ispovijedati da bi ju se moglo poslusno prihyaéati sluSanjem, Ako Bozja rijee stvara vjeru, tu vjeru treba promatrati kao creatura verbi (Rim 1,1683 2 Kor 4,6). Stoga je pretpostavka za razbudenje poslusnosti vere navijeStanje evandelja u kojernu djeluje Bodji Duh: » Ali kako da prizovu onoga v koga ne povjerovase? A kako da povjerujuu u onoga koga nisu Culi? Kako pak da Cuju bez propovjednika? A kako propovijedati ber poslanja? Tako je pisano: Kako Ji su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. Ali nisu svi poslusali bla- govijesti - evandeljax (Rim 20,14~16). Vjeru stvara jedino rijet Boz koja je uevandelju djelotvorna po Duhu Svetome. Poslusnost evandelju stoga niposto ne iskljucuje da treba dobro promi- slits yjeru ne treba »prihvaéati nepromisijeno« (1 Kor 15,2)..No uw konaénici to je odricanje od viastite mudrosti (1 Kor 1,17 ~ 2,16) koje za sobom povlaci spoznaju Boga (Gal 4,9; 1 Kor 2,105 3,2), Tu se kognitivny dimenaiju vjere posebno naglasava u poslijeapostolskom dobu. Medi ostalim, pastoralne po- slantce isticu objektivno znanje uvjeri tako sto vjeru i pravi nauk odnosno CCekvu, koja je »stup i uporiste istine« (1 Tim 3,15), stavljaju u tjesnu poveza- nost (1 Tim 4,6; 6,208; 2 Tim 3,85 Tit 1,13). Vjera tada oznatava vk:3éansku religiju kao zatvoren sistem nauéavanjau”* Prema Pavlu vjera je s jedne strane in volje, djelo Ijudske podusnosti, kako je to pojasnio pogled na Abrahama, al je istodobno Duh Sveti onaj koji daruje vjeru: »Jer evandelje nase nije k vama doslo samo u rijeti nego i u sna- 2, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini, Takvi smo, kao sto znate, poradi ‘vas medu vama bil. I vi postadoste nasljedovatelji nasi i Gospodinevi: sve u nevolji mnogoj prigiiste Rijet s radoseu Duha Svetogac (1 Sol 1,583 usp. 1 Kor 2,485 Gal 3,2.14; Rim 1,16s,). Vjera je Govjekov gin i kao takav din koji uyjetule i ostvaruje duh, »Nije Zoyjek onaj koji slobodnom odlukom usvaja M.D. HOOKER, dl. »Glaube. III. Neues Testaments, u: RGGs 8 3 (2000,), st 947-954, ovdje 952. 49‘ono sto muse stavija pred ofi samo kao spasonosna moguénost, nego mu sam. Bog svojom spasonosniom rijegjui svojim oslobadajucim Duhom daje ono sto ‘mu je u Kristu veé Yarovano'e? ‘Vjera koju ostvaruje duh ukijuéuje posebna spoznaju i sadrZaja vjere i Boze stvarnosti (Gal 4,85.) »Nitko ne zna Bofjih tajna osim Bodjega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da ‘upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova« (1 Kor 2,118.) Prihvatiti vyjeru znaéi spoznati Boga iistimu (Gal 4,88.) Intuitivna spoznaja, darovana s yjerom { ostvarena po Bofjemu Duhu, u konaénici ostaje razlomiljena. Tako Bog, usprkos svakoj spoznaji vere koju sam ostvaruje, u konadnici ostaje taj- nna za svakoga vjernika (Rim 11,33). »Doista, sada gledamo kroza 2rcalo, w za- gonetki, a tada —licem w lice! Sada spoznajem djelomigno, a tada éu spoznati savrdeno, kao Sto sam i spoznats (1 Kor 13,12). Wwanavekd pict Intenzivno teolosko promiiljanje 0 vjeri nalaai se naposljetku w Ivana, ‘jase teologija vjere katkada razlikuje od teologije vjere apostola Pavia. I lva- novo evandelje tumaéi vjeru kao novi oblik egzistencije, omoguéen pretho- nom Boijom miloséeu (Iv 6,37.44.65), koji obuhvaéa ditava covjeka i za koji je konstitutivno povjerenje. Vjerovanje je vi8e nego samo nauk, ono je doga- aj, dogadanje koje zahtijeva éitava Govjeka, Pritom je éitav osobni gin vjere ~ druktije nego u sinoptika - navezan na osobu Isusa Krista (Iv 2,113 3,36, 4.391 5,245 6,31.471 713). Vjerovati u Boga znaei isto Sto i yjerovati w Isusa (Iv 14,1), ‘odnosno do¢i k Isusu ili prihvatiti Krista (Iv 5,40; 635-37.4485 7.37). Ona se okazuje u fubavi (Iv 13,3484 17.26; 1 Iv 3,23) i vaina je za spasenije (Iv 8.32; 14,6). Vjera vodi k svjtlu (Iv 3,235 1 lv 2,55 2,8) odnosno yjetnomu Zivotu (Iv » 0, HOFIUS, » Wort Gottes und Glaube bei Paulus, u: ISTH, Paulusstudien, Ta bingen, 1989., 148-174, ovdje 173. 50 3,158.36; 540% 6,405 20,29), fj. ona je put k spasenju (Iv 14,46; 17,35 20.33). ‘To otkuphienje za vjernika zapotinje veé u sadainjostis »Zaista, zaista, kabem vam; tko slusa moju rie’ é yjeruje onomu koji me posta, ima Zivot vjeéni i ne dolazi na sud, nego je presao iz smrti u Zivots (Iv 5,24; 6475 1753). Drukéije nego Pavao, van vjeru ne tumaéi razraéunavajudi se sa Jidov- skim Zakonom, nego s udskom samodovoljnosti. Ni u jednoga se drugoga novozavjetnog autora glagol miatedety ne pojavljuje tako esto kao w njega, Sto ukazuije na aktivi rnost s Kristom koja je u stalnome rastu, éko i procesno shvaéanje vere, tna odluénu govera~ ‘Vjerovanje i spoznavanje stoje u posebnu odnosu. Visenje vjere odnosno Boije volje omogucuje spoznaju (Iv 7,17). Ako vjera ukljuéuje biti-spoznat- -od-Boga (Iv 10,14), ona daruje milosnu spoznaju Bozje stvarnosti, »I mi vje- rrujemo i znamo: ti si Svetac Botji« (Iv 6,69; 7.17: 8.318. 10,38; 16,30: 17,8) Vjera daruje spoznaju Boze sla :»] Rijeétijelom postade (..) i vidjesmo sla- ‘wu njegova - slavu koju ima kao Jedinorodenac od Oca ~ pun milostiistine« (Iv 1,14). Dakle,sligno kao i u Pavla, s vjerom je povezana intuitivna spoznaja i uvid u Bodju slavu i stvarnost njegova spasenja (Iv 1,338. 6,695 1 Iv 43). ‘Vjera i spoznavanje prozimaju se i medusobno uvjetuju toliko da stvarna spo- ‘znaja vodi k vjeri (Iv 27,8) nosno gledanje, kristolotki je posredovano (Iv 14,6s,), po Isusavim rijedima i znakovima, Poslije Usktsa na Kristovo mjesto stupa Duh Sveti, »Duh istinee brnuto (Iv 10,38). To duhovno spoznavanje, od- (iv 16,135 14,27.26). »Branitelj ~ Duh Sveti, koga ée Otac posiati u moje ime, Pouéavat ée vas o svemu i dozivati vam w pamet sve sto vam ja rekoh« (Iv 14,26; 15,26; 1612-15). Istina nije jednostavno transcendentni Bog, nego Bog koji se objevljuje. ‘Sam je Isus Krist povijesno-osobno mjesto objave Boze istine, u kojoj se judi posveéuju (Iv 17,1788, Ivanovska é)vQeua nije puka apstraktna istina razu- ‘ma, nego istina objave koja je u Isusu Kristu postala povijesno konkretna, Sam Krist svetlo je (Iv 8,12) odnosno istina (Iv 14,6), koja u Govjekovo)situa- nespasenja jedom zasvagda otvara eshatolos&i obzor. Duhov- 51no gledanje istine ukljuduje nutarnju, cjelovitu poveranost vjernika s Kristom ‘kao bozanskom stvarno8éu spasenja, Istina i spasenje su prema tomu korela- tivnis oni vode u Zivot, Milosno duhovno zamjecivanje Bosje slave i stvarnosti spasenja tijesno je povezano s éovjekovim etikim djelovanjem, odnosno u odredenoj mjeri proizlazi iz njega: va tko &ini istinu, dolazi k syjetlostie (Iv 3257751 1V2438,). BIBLIJSKO SHVACANJE VJERE Prema bibljskomu nalazu vjerovati, medu ostalim, znaéi dréat istinitim Bofja obeéanja, ravnati se njima, graditi na Bogu i uzdati se u nj, dati sugls- snost sadrZaju njegove objave i ufiniti ga polazistem oblikovanja egzistencije, spoznatiistinu i naposljetku primiti spasenje, U biti time i za biblijsko poima- nije vjere ulogu imaju i sve varijante znatenja obiénoga svakodnevnog jezika koje danas postoje s obzirom na pojam vere i koje razlikuje vee i Augustin, ali ipak biblijski pojam vjere nadilazi ta znagenja Pogled u Sveto pismo pokazao je nadalje da se raznoliko shvacanje vjere ne mote jednostavno svesti na jedan pojam, Odveé su raznolike dimenzije, vidovi i odnosi koji se biblijski povezuju s rjeéju vjera. To je bitno povezanos time Sto se vjeri ne promislja teoretski, nego ju se uijek tematizira u odnost nna Bodji narod ili pojedine biblijske ikove u kontekstu odredenih povijesnit dogadgja. U skladu s razliitim situaciskim perspektivama razni su vidovi biblijske vjere nejednako naglateni, Ta je nesvodiva raznolikost postala pro- blem vee za rane kriéanske zajednice, »Da su krééani svoju vjeru u Isusa Kri- sta stalno ispovijedali i Zivjli na raznovrsne naéine, od potetka nije bio samo povod 7a raznoliko shvaéanje vjere nego iza raznoliko pogreéno shvaganje.«* 1 U, DALPERTH, »Uber die Einheit und Vielfalt des chrstichen Glaubens Eine Problemskizzes,u: Marburger Jahrbuch Theologe IV. Glaube, prt. W. Marle, R. Pre- ul, Marburg, 1992, 99-137, ovdje 120. 52 ‘Zbog toga se razloga veé zarana tragalo 2a dogmatskim pojmom vjere, te tje- kom povijesti teologije i Crkve zacrtavalo razltita poimanja krSarske vjere. Poglavito u Novome zavjetu podrudje rijegi »vjeraw na iznenadujuéi na- Gn zadobiva sredisnje znatenje; dolazi upravo do votkrivanja vjere«. Pojam vere stoji u sredistu ranokriganskih zajednica tako da vjera ukljudyje ditavw JaSéansku poruku, a vjernicima se jednostavno naziva one koji éese poslije nazivati kr8anima. Vjera sada postaje odredujuca kategorija kriéanske egzi- stencije, Ona kao sredisnji pojam opisuje temeljito nov éovjekov odnos s Bo- gom u svim-njegovim dimenzijama (znanje, sebe-shvaéanje, vol, itd) »Kada bi se iz celokupna novoravjetnog rjeéntka sabralo one rjeti koje, anatot je- vitnome nalazu koji se mijenja od spisa do spisa, pripadaju svim slojevimma novozavjetnih spisa kao nosivi pojmovi, na prvomu bi mjestu stajaomotedetv xtc? Posebno kod Pavla pojam vjere oznatava kriéanski identitt i nagin Aivotas vjera na temelju Bozjega povijesno-spasenjskoga djelovanja u Isusu Krista otvara nov nagin egzistencije, ostvaruje novo stvorenje, pesredujudi dionistvo u Bodjemu narodu 2a sve: »Svi ste sinovi Boz, po vjeri u Krista Isusu« (Gal 3,26), Naotigled raznolikih nijansi pojma vjre, u sedecemu ne moze biti rijet 0 tomu da tragamo za jasnom pojmoyniom definicijom onoga éto oanatava izraz vera. Umjesto toga naznatit demo sistematski razvoj fenomena vere. Svoje “omogucenje i nudnost ona sjedne strane nalazi u tomu sto se biblijska raznoli- kkost ne raspada u izdvojene dijelove, nego se u mnoétvu vidova posvepokazuje jedinstvo, S druge strane, tcolosko-sistematsko promislianje o kr8earsko) veri sete do podetaka teologije i Crive, Utoliko teolosko-sistematski razvoj nauka 6 vjeri, wz raznolika biblijska syjedoganstva, mora uzeti u obzir i veliko, opet mnogoslojno bogatstvo teolotke tradicij, primjerice pitanja koja se pojavljuju upoviesti teologie, suzavanja perspeletiva ili razligita naglagavanja % G.EBELING, »[esus und Glaubes, w:ISTI, Wort und Glaube, sx I, Tubingen, 1960, 203-254, ovdje 220, bil. 27 33Sistematski razyoj pojma vjete mora promisljati sve vidove teologije vje~ 1, primjerice spoznajnu funkeiju vjere, problem utemeljenja vjere, odnos vje- re i razuma ili yjere i volje, da bi se ako razvilo sveobuhvatnu teologiju vjere. ‘Sve vidove bibliskoga stava o vjeri treba produbiti i promislti uz pomoé teo- losko-povijesnih vida. s4 mL. POSTAJE TEOLOGIJE VJERE a. PATRISTIKA Postapostolsko doba Osobni gin vere (fides qua) u svome sveobuhvatnu smistu ukljacuje i ‘vjeru tvrdnji, dakle kognitivnu dimenziju vjere (fides quae). Tu se straau vje re moze osobito razlikovati od oblika egvistencije pridodana Bozjemu spa- senjskom djelovanju, U povijesti teologije i Crkve ne-spoznajna i spaznaina dimenzija vjere nisu bile uvijek jednako naglaSavane. Promjena prvenstva ukljucuje novo stavijanje teoloskoga naglaska, Jer naglasavati ne-spoznajnu dimenaiju vjere znati krigansku vjeru vidjeti u soterioloskim premisana. Tu se potom postavilo pitanje nisu liza spasonosnu vjeru neizostavni minimalni clementi spoznajne dimenzije (fides imp! spoznajne dimenzije vjere znaéi snaznije ju promatrat slogidkih gleditta. Tu se pak osobito nametnulo pitanje odnosa vjere i znanja, vjere I razumé, kao i pitanje objektivne sigurnosti krSéanskih sadriaja vjere. Dok su u pogetku povjerenje i egzistencijalno usmjerenje bli u prednjem planu, tijekom napredujucega intelektualiziranja vjere doslo je do snainijega ita). Nasuprot tom, naglatavanje naglaSavanja spozngjne dimenzije vjere, dakle razumskoga dréanja istinitim sadr2aja vjere. Temeljno znaéenje 7a to imalo je, medu ostalim, evandel e apo- stola Pavla, Evandelje koje je on navijestao (Gal 1,12) nije pokazivalo p-votno zanimanje za historijskoga Isusa i njegovo navijeitanje kraljevstva Bozjega, ‘nego je umjesto toga bilo posveéeno Raspetome i Uskrslome i tematiziralo 55je spasenje otvoreno Isusovom smrti kao zadovol}stinom, Za svoje evandelje (Rim 2,6; 16,255 2 Kor 4,351 Sol 1,55 2 Sol 2,24) Pavao je zahtijevao »poslus- nost vereu (Rim 1,5; 16,26). »AKo je Isusovo evandelje jo8 bilo poruka 0 ne- cogranigenoj radosti, sada se pojavljuje prijeteti podton, koji poslije odzvanja sve snainije.«’ Posljedica je pavlovske teologije doktrinalno tumagenje Isu- sova evandelja.»Veé w kasnijemu Novom zavjetu vjera se mote (.) razviat kao nauk, Stovie, taj se nauk veé novozayjetno dalje prenosi Evrstim for- rmulama, povezanim s opomenom da se treba vjerno drZati ovoga nauka vje- re predana jednom zasvagda. Time je bio otvoren put za uporabu kod ranih. ‘rkvenih otaca i ranih sabora; oni su s pists’ (vjera) oznagavali navijestanje vere inauk vjere Crkve.«? Snadno naglaSavanje naugne strane krSéanske vjere malo je djelomigno pogibeline posljedice: »1z. ovoga snaina usredotodivanja na doktrinu treba razumijet strastvenost kojom su vodeni dogmatski sporovi od 2, stoljega, Porazavajuéa polemika, netuveno oStri napadi, uskraéivanje ujedinjenja i pomirenja, bezobzirna sredstva u ophodenju s ‘protivnikom, pokazuju kako se jednostrano sada bit kricanstva vidjelo u dogini, u ciju se Joorist zanemarivalo druge kr3éanske postulate. Zbog pristranosti, fanatizma 4 interesa moéi ti su sukobi bili sloZeni i bezizgledni. Anti¢ko drustvo zbog svoga druktijeg, nedogmatskog shvaéanja religije nije prije poznavalo takve verske sporove. Uzrokovalo ih je tek kriéanstvo svojim srediinjim zanima- jem za formula vjere.c Rani apologetit posebno se usredotoguju na sadr2ajnost vjere, jer je apo- stolsku tradiciju trebalo osigurati od iskrivijavanja. Vjeru se »u prvome redu \HLHALBEAS, Glaubensverlust, Warum sich das Chrstentum neu erfinden mus, Ostfidern, "2018, 22. \W.KASPER, Wias alles Brkennen bersteigt Besnnung auf den christlichen Glau- bn, Freiburg i. Bry 1987. 49, }N.BROX, Kirchengeschichte des Altertums, Disseldorf, 2992. 338. + ST.G.HALL, dl sGlaube, IV, Alte Kirches, u: TRE sv 23 (1998), 305-308. 56 promatralo kao pristajanje wz istine vjere za koje je jamélla Crky: «reditur’ zadobiva premoé u odnosu na ‘ides qua creditur’« ‘Ovaj je ra2v0j, medu ostalim, bio uvjetovan temeljitom odlukom 7a uno- jes quae Senje filozofskoga mi8ljenja u teologiju. 1 toga je proizislo snaznije razumski uusmjereno utemeljenje kriganske vjere i njezino prozimanje filozofskim poj- ‘movima i principima, Tijekom te materijalne recepcije elemenata gréko-fi- lozofske teorije® znaéenje je zadobio spoznajni i razumski vid vjere u tolikoj injeri da su djelomice i shvaéanje spasenja i ideja objave pretrpjeli intelektua- liziranje: spasenje se sada tumadilo kao intelektualnu radost zbog istine, kao duhovno gledanje najvitih stvari inteligibilnoga svijeta posredovanih obja vom. Tomu se suprotstavijala filozofska antropologija Grka, medi ostalim Aristotelova antropologija i metafizika, prema kojima se dovrSenje spasenja sastoji u potpunu gledanju istine i blazenomn bivstvovanju u istini Bivstvo- vanje u istini, koja oslobada, imalo je sredi8nju ulogu veé u Novome zavjetu, primjerice u Ivanovu evandelju. S time se u Pavla podudara blazenc gledanje Bode stvarnost licem w lice. istigki razvo} jo je znatno osnaéen razraéunom sz sekular- ‘nom filozofijom i gnozom kao snaznim povijesnim religioznim pokretima 2. 1.3, stoljeéa, Oni su bili krajnje slozeni i do danas ih se proturjeénc tumadi’ Gnostici (spoznajuéi) tvrdili su da raspolau tajnim soterioloskim znanjem (spoznaja) koje se duguje nekom onostranom izbaviteljskom liku, te pruza raauman wvid u objektivne sadrZaje: idbavljenje iz za stvorenja pruza spozna- ju da mote biti osloboden bozanski element koji se nalazi u Zovjeku! Njihove * J. TRUTSCH, J. PPAMMATTER, »Der Glaubes, u: MySal sv. I (*1878.),791- 903, ovdje 838 + G_ESSEN,»Hellenisierang des Cheistentums? Zur Problematik und Ubervin dung einer polariserenden Deutungsigue, us THPh 87 (2032.), 1-17, ovdje 7 CHL MARKSCHIES, Die Gross, Monchen, 200%. © Bid, 5s, 7