Professional Documents
Culture Documents
Pet Jezika Ljubavi Kojim Govore Tinejdzeri Gari Capman PDF
Pet Jezika Ljubavi Kojim Govore Tinejdzeri Gari Capman PDF
Pet Jezika Ljubavi Kojim Govore Tinejdzeri Gari Capman PDF
Naučite da još efektnije ispunjavate potrebu svog adolescenta za ljubavlju – i kako da bolje
pomognete svom detetu u svakoj oblasti života – tako što ćete bolje razumeti Pet jezika ljubavi
kojim govore tinejdžeri.
Dr Gari Čapman je pisac serijala bestselera pod nazivom Pet jezika ljubavi, koji uključuje:
Pet jezika ljubavi (The Five Love Languages), Pet jezika ljubavi kojim govore deca (The Five Love
Languages of Children) i Vaš dar ljubavi (Your Gift of Love). Pored svojih prosvetnih
odgovornosti u crkvi, dr Čapman je domaćin radio-emisije Bolji brak (Growing Marriage) na
nacionalnoj frekvenciji. Vodi seminare o braku širom zemlje i redovni je savetnik bračnih
parova. On i njegova supruga Kerolin u braku su više od trideset pet godina i imaju dvoje
odrasle dece.
2
SADRŽAJ
ZAHVALNOST .............................................................................................................................. 8
UVOD ............................................................................................................................................... 9
1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA......................................................... 12
ŽELJA ZA SAMOSTALNOŠĆU I IDENTITETOM .................................................................................... 12
SLIČNOSTI S TINEJDŽERIMA IZ PROŠLIH GENERACIJA ....................................................................... 13
Suočavanje s fizičkim i mentalnim promenama................................................................................... 13
Stupanje u doba razuma ........................................................................................................................ 13
Suočavanje s ličnom moralnošću i vrednostima................................................................................... 14
Razmišljanje o seksualnosti i braku ...................................................................................................... 14
Razmišljanje o budućnosti..................................................................................................................... 14
PET OSNOVNIH RAZLIKA ................................................................................................................. 15
1. Tehnologija ......................................................................................................................................... 15
2. Obaveštenost o nasilju i izloženost nasilju ....................................................................................... 15
3. Rasturena porodica ............................................................................................................................ 16
4. Obaveštenost o seksualnosti i izloženost seksualnosti ..................................................................... 17
5. Neutralne moralne i verske vrednosti ............................................................................................... 17
RODITELJI MOGU POMOĆI ............................................................................................................... 18
2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI ................................................................................ 20
DOBRA VEST O PORODICAMA I ŠKOLAMA ........................................................................................ 20
TINEJDŽEROVA POTREBA ZA POVEZANOŠĆU S RODITELJIMA ........................................................... 21
Prisustvo roditelja .................................................................................................................................. 21
Komunikacija – sila koja povezuje ........................................................................................................ 21
TINEJŽDEROVA POTREBA ZA PRIHVATANJEM .................................................................................. 22
Sila prihvatanja... i odbacivanja ............................................................................................................ 22
Prihvatanje tinejdžera... ispravljanje ponašanja .................................................................................. 23
TINEJDŽEROVA POTREBA ZA BRIGOM/STARANJEM .......................................................................... 24
Izbegavajte zlostavljanje ........................................................................................................................ 24
Budite roditelj koji se brine/stara.......................................................................................................... 25
Briga utiče na svaku oblast tinejdžerovog života.................................................................................. 25
NAJOSNOVNIJA POTREBA: DA SE OSEĆA VOLJENO ............................................................................ 26
PRONALAŽENJE LJUBAVI NA POGREŠNIM MESTIMA .......................................................................... 26
3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
(POTVRĐIVANJA/AFIRMACIJE) ......................................................................................... 28
PRAZNINA ....................................................................................................................................... 29
KAKO SE OPHODITI PREMA TINEJDŽERIMA ...................................................................................... 30
PROMENA – REČI POTVRĐIVANJA .................................................................................................... 31
KAKO DA TINEJDŽERU DATE PRIZNANJE I ODOBRAVANJE ................................................................ 32
Pohvalne reči .......................................................................................................................................... 32
Izražavanje ljubavi ................................................................................................................................. 33
Afirmisanje tinejdžera pred ostalim članovima porodice ................................................................... 35
Šta tinejdžeri kažu .................................................................................................................................. 35
4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR ................................................................... 37
3
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN
4
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN
5
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN
6
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN
7
Šeli i Dereku
bez kojih nikad
ne bih napisao ovu knjigu
ZAHVALNOST
Ljudi su me tokom godina pitali: „Kad ćete napisati knjigu o vaspitavanju tinejdžera?“ Moj
uobičajeni odgovor glasio je: „Kad završim sa svojim tinejdžerima.“ Sada kad naše najmlađe dete
ima trideset jednu godinu, smatram da sam se dovoljno udaljio od tog procesa da mogu pisati
objektivno, kako o svojim uspesima tako i o neuspesima. Kerolin i ja nismo bili savršeni roditelji.
Naše godine s tinejdžerima nisu prošle bez trauma, ali kroz šta god da smo prolazili, trudili smo se
da pokažemo ljubav, a ljubav zaista bitno menja stvari. Pravo nam je uživanje što i danas imamo
dobar odnos sa svojim bivšim tinejdžerima kao sa zrelim i ljubaznim odraslim osobama. Oni su
nam velika radost i veliko ohrabrenje. Pišem ovu knjigu s uverenjem da su uspešni roditelji oni koji
vole svoje tinejdžere.
Veliki deo onoga što ćete čitati u ovoj knjizi naučio sam od Šeli i Dereka. Bez iskustva koje sam
stekao u zajedničkom životu s njima tokom tinejdžerskih godina ne bih mogao da saosećam s
drugim roditeljima ili da pišem od srca. Zato sam ovu knjigu posvetio njima. Koristim ovu priliku
da javno kažem da sam im neizmerno zahvalan što su mi dopustili da se „vežbam“ na njima. Nadam
se da ću zbog onoga što sam naučio od njih biti još bolji deda svojim unucima.
Takođe sam duboko zahvalan dr Dejvisu Makgvajertu koji mi je pružio dragocenu pomoć kao
moj asistent u istraživanju za ovaj projekat. Njegova stručnost u istraživanju kako modernih tako i
istorijskih studija o vaspitavanju tinejdžera i njegove izuzetne organizacione sposobnosti u
baratanju ovim gradivom uveliko su olakšali moj posao. „Hvala ti, Dejvise. Nadam se da će tvoje
istraživanje pomoći tebi i Meri Kej dok podižete svoje tinejdžere.“
Kao i uvek, duboko cenim one roditelje koji su podelili sa mnom svoje uspone i padove u
vaspitavanju tinejdžera. Kako prilikom savetovanja u kancelariji tako i na „terenu“, stotine roditelja
bili su moji učitelji. Vaš bol me je učinio osetljivijim. Vaš uspeh me je ohrabrivao.
Posebnu zahvalnost dugujem Triši Kjub, koja je moj administrativni saradnik već šesnaest
godina. Ona je ovaj materijal unela u kompjuter i dala mi tehničke savete. Ona i njen muž R. A.
podigli su svog tinejdžera Džoa, koji je sada uspešan mlad čovek i koji je sa svojom suprugom
Anđelom od Triše i R. A. načinio babu i dedu. „Već vidim, Triša, kako za nekoliko godina ponovo
čitaš ovu knjigu, jer će tvoja unuka tada biti tinejdžerka.“
Gari Čapman
8
UVOD
Mislim da ne grešim kad kažem da ni u jednoj generaciji zadatak vaspitavanja tinejdžera nije
bio teži nego u ovom vremenu. Obilje tinejdžerskog nasilja nije više ograničeno na nestvaran svet
filmova već je redovno sastavni deo večernjih vesti. Izveštaji o tinejdžerima koji ubijaju druge
tinejdžere, roditelje, a ponekad i sebe, postali su nešto uobičajeno. Činjenica da takvo ponašanje nije
više ograničeno samo na siromašne delove naših glavnih gradova već da je prodrlo u buržoaska
predgrađa izazvala je duboku zabrinutost u srcima roditelja svih društvenih slojeva.
Pošto držim seminare o braku u celoj zemlji, sreo sam mnoge roditelje koji su u panici. Posebno
su uspaničeni oni roditelji koji su otkrili da njihov tinejdžer ima seksualno prenosivu bolest, da je
njihova tinejdžerka trudna ili da je već imala abortus. Neki roditelji su otkrili da njihov tinejdžer ne
samo da uzima drogu nego i da je diler droge u srednjoj školi. Drugi bivaju rastrojeni kad dobiju
obaveštenje iz policijske stanice da je njihov tinejdžer uhapšen i optužen zbog posedovanja oružja.
Osnovno pitanje ovih roditelja ne proizilazi iz filozofske, ravnodušne intelektualne
zainteresovanosti za savremene društvene probleme; ono proističe iz dubokog ličnog bola: „Gde
smo pogrešili?“
„Trudili smo se da budemo dobri roditelji; pružili smo im sve što su želeli. Kako su mogli ovo
da urade sebi i nama? Ne možemo to da razumemo“, govore ovi roditelji. Pošto sam već trideset
godina bračni i porodični savetnik, duboko saosećam s ovim roditeljima. Takođe veliko saosećanje
imam za hiljade onih roditelja čiji tinejdžeri ne pokazuju spomenuto destruktivno ponašanje, ali
koji žive u strahu da bi to moglo da se desi i njihovoj deci ako se desilo drugim tinejdžerima.
Nema jednostavnog odgovora za nemir u duši savremenog tinejdžera. Stvarnost je da današnji
tinejdžeri žive u svetu koji je nepoznat njihovim prethodnicima. To je globalni svet sa satelitskom
televizijom, internetom i mnogim drugim stvarima. Moderna tehnologija izlaže naše tinejdžere
najboljem i najgorem što ljudska civilizacija nudi. Nema više homogenog društva krajnjeg juga ni
prostranog severa. Etničke granice tinejdžera sa Srednjeg zapada postoje samo na papiru. Pluralizam
– prihvatanje mnogih ideja i filozofija, gde nijedna nije superiornija od druge – zamenio je
uobičajena verovanja i modele kao talas budućnosti. Pluralizam će ostati, a njegovim vodama je
mnogo teže ploviti. Nije ni čudo što su se mnogi tinejdžeri izgubili.
Primetio sam da roditelji tinejdžera nikada pre nisu bili toliko bespomoćni, ali takođe smatram
da nikada pre nisu bili toliko važni. Tinejdžerima su više nego ikad potrebni roditelji. Sva
istraživanja ukazuju na to da najznačajniji uticaj na život tinejdžera dolazi od roditelja. Samo onda
kad su roditelji nezainteresovani, njihovu ulogu vođe preuzimaju grupe huligana, vršnjaci, ili
prijatelj u školi. Duboko sam uveren da je za tinejdžere najbolje kada roditelji preuzmu na sebe
ulogu brižnih vođa u porodici.
Ova knjiga je fokusirana na ono što je po mom uverenju najvažniji element u odnosu između
roditelja i tinejdžera – ljubav. Verujem da je ljubav najznačajnija reč u našem jeziku, ali takođe i reč
koja se najčešće zloupotrebljava. Nadam se da će ova knjiga ukloniti deo zabune i pomoći
roditeljima da se efektno usredsrede na to kako da ispune emocionalnu potrebu svojih tinejdžera za
ljubavlju. Ako se ova potreba ispuni, uveren sam da će to imati snažan uticaj na ponašanje
tinejdžera. Uzrok njihovog problematičnog ponašanja u većini slučajeva jeste njihovo prazno
spremište ljubavi. Ne kažem da roditelji ne vole svoje tinejdžere; kažem da hiljade tinejdžera ne
osećaju tu ljubav. Kod većine roditelja ne radi se o neiskrenosti već o nedostatku informacije o tome
kako efektno preneti ljubav na emotivnom nivou.
9
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – UVOD
Deo problema je što se mnogi roditelji sami ne osećaju voljeno. Njihov bračni odnos je narušen
i emocionalna ljubav ne teče slobodno između mame i tate. Ova potreba da se efektno pokaže
emocionalna ljubav u braku motivisala me je da napišem prvu knjigu Pet jezika ljubavi: Kako da
pokažete iskrenu odanost voljenoj osobi. 1 Ova knjiga, koja je prodata u više od milion primeraka,
promenila je emocionalnu klimu stotina hiljada brakova. Ovi parovi su naučili da govore
„primarnim jezikom ljubavi“ i otkrili da su čineći to postali efektni prenosioci emocionalne ljubavi.
Kao pisac, bio sam veoma srećan zbog ovoga, naročito kad sam čuo priče bračnih parova koji su se
otuđili jedno od drugog, ali koji su obnovili emocionalnu ljubav dok su čitali knjigu Pet jezika
ljubavi i primenjivali njena načela.
Takođe, bio sam veoma zadovoljan reakcijom ljudi na moju kasniju knjigu Pet jezika ljubavi
dece, koju sam napisao zajedno s Rosom Kembelom, 2 psihijatrom koji ima trideset godina iskustva u
radu s decom i njihovim roditeljima. I dr Kembel i ja veoma smo ohrabreni ne samo brojem
roditelja koji su koristili ovu knjigu da bi otkrili primarni jezik ljubavi svoje dece nego i brojem
pedagoga koji su je koristili kao osnovu za poučavanje učitelja koji takođe mogu naučiti kako da
efektno ispune detetovo spremište ljubavi. Mnogi od ovih roditelja i učitelja ohrabrili su me da
napišem ovu sadašnju knjigu o pet jezika ljubavi tinejdžera. Kao što je jedna majka rekla: „Doktore
Čapman, vaša knjiga o pet jezika ljubavi deteta zaista nam je pomogla kad su deca bila manja. Ali
sada imamo dvoje tinejdžera i to nije isto. Pokušali smo da radimo ono što smo uvek radili, ali
tinejdžeri su drugačiji. Molimo vas da napišete knjigu koja će nam pomoći da mnogo bolje volimo
svoje tinejdžere.“
Ova majka je bila u pravu; tinejdžeri su drugačiji, i voleti tinejdžere na pravi način zaista
iziskuje nove poglede. Tinejdžeri prolaze kroz strahovitu tranziciju/prelaz i roditelji koji žele da ih
vole na pravi način takođe moraju proći kroz prelaz u načinu na koji pokazuju ljubav. Nadam se da
će roditeljima tinejdžera ova knjiga biti ono što je prva knjiga bila hiljadama brakova i ono što je
druga knjiga bila roditeljima. Ako se to desi, to će mi biti savršena nadoknada za energiju koju sam
uložio dok sam je pisao.
Prvenstveno sam pisao roditeljima, ali verujem da će babe i dede i učitelji – zapravo svi odrasli
kojima je stalo do tinejdžera – bolje pokazivati ljubav kad pročitaju ovu knjigu i primene njene
principe. Tinejdžeri treba da osete ljubav ne samo od roditelja već i od drugih njima važnih osoba.
Ako ste baba ili deda, imajte na umu da je tinejdžerima očajnički potrebna mudrost starijih, zrelijih
osoba. Pokažite im ljubav, i oni će poslušati vaš mudar savet.
Uz pomoć ove knjige ući ćete kroz zatvorena vrata moje kancelarije i upoznati mnoge roditelje i
tinejdžere koji su mi dozvolili da kažem nešto o njihovom putovanju prema razumevanju i ljubavi.
Naravno, sva imena su promenjena kako bi se zaštitila privatnost tih osoba. Dok budete čitali
iskrene dijaloge ovih roditelja i tinejdžera, verujem da ćete otkriti kako principi pet jezika ljubavi
zaista mogu funkcionisati u životima vaših tinejdžera i u vašoj porodici.
A sada pregled onoga kroz šta ćemo proći. U prvom poglavlju roditelji će istražiti svet u kojem
njihovi tinejdžeri žive. Nećemo samo pogledati na promene u razvoju koje se dešavaju dok vaše dete
postaje adolescent već i na savremeni svet u kom tinejdžer mora da doživi te promene. U drugom
poglavlju saznaćemo koliko je ljubav važna u emocionalnom, intelektualnom, društvenom i
duhovnom razvoju tinejdžera. Od trećeg do sedmog poglavlja razmotrićemo pet jezika ljubavi koji
1
Pet jezika ljubavi, Soteria, Beograd 2008; četvrto izdanje.
2
Pisac knjiga Kako stvarno voleti svog tinejdžera (Soteria, Beograd 2004), Kako stvarno voleti svoje dete (Soteria,
Beograd 2005), Deca u opasnosti (Soteria, Beograd 2006).
10
PET JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – UVOD
prenose ljubav i odgovarajuće načine kako govoriti tim jezicima. Osmo poglavlje nudi predloge o
tome kako otkriti primarni jezik ljubavi tinejdžera, najefektniji način da se ispuni njihovo
emocionalno spremište ljubavi.
Od devetog do dvanaestog poglavlja istražićemo ključne stvari u životu tinejdžera, uključujući
gnev i samostalnost. Razmotrićemo kako je ljubav povezana s razumevanjem tinejdžera i s njihovim
kontrolisanjem gneva; kako ljubav pospešuje samostalnost; odnos između slobode i odgovornosti; i
kako ljubav postavlja ograničenja, ograničenja koja su ojačana disciplinom i posledicama. U
trinaestom poglavlju istražićemo ono što je često najteži zadatak ljubavi: voleti i onda kad tinejdžer
pogreši. I poslednja dva poglavlja bave se posebnom primenom ovih pet jezika ljubavi za samohrane
roditelje i roditelje u mešovitoj porodici.
Ako se ispuni tinejdžerova emocionalna potreba za ljubavlju tokom perioda adolescencije, on ili
ona uspešno će ploviti vodama promene i preći s druge strane brzaka kao zdrava zrela osoba. To je
želja većine roditelja. Verujem da je ovo i vaša želja. Zaronimo sada u vodu, uđimo u svet tinejdžera
i suočimo se s izazovom i prilikama da pokažemo ljubav svojim tinejdžerima.
11
1. POGLED U SVET
SAVREMENIH TINEJDŽERA
Da li ste znali da pre šezdeset godina tinejdžeri nisu postojali kao odvojena generacijska grupa?
Reč tinejdžer postala je popularna negde u vreme Drugog svetskog rata. (U Prvom dodatku naći ćete
zanimljivu istoriju ove reči i opis prvih tinejdžera.) Iako je došlo do mnogih promena otkako su se
prvi tinejdžeri formalno pojavili na društvenoj sceni, ima mnogo sličnosti između tinejdžera iz
1940-tih i onih u prvoj deceniji dvadeset prvog veka.
Od tih prvih dana tinejdžerske kulture do njenog savremenog pandana, suštinske teme ostale su
iste: samostalnost i identitet 1. Tinejdžeri u američkom društvu sve vreme aktivno tragaju za svojim
identitetom dok nastoje da se izbore za samostalnost od roditelja. Nijedna od ovih tema nije bila
zastupljena u predtinejdžerskom dobu.
Pre industrijskog doba tinejdžeri su radili na farmama svojih roditelja dok ne bi stupili u brak i
dobili ili nasledili sopstvenu zemlju. Identitet nije bio nešto za čim je tinejdžer težio; on je bio
farmer od trenutka kad je bio dovoljno star da radi na njivi. Adolescent, bilo momak ili devojka, bio
je dete sve dok ne bi stupio u brak; tada je dete postajalo odrasla osoba.
1
Identitet (lat.: identitas – karakteristična jedinica) je individualna karakteristika odnosno osobina po kojoj je predmet
ili osoba prepoznatljiva ili znana. Laički rečeno – nešto po čemu je neka osoba poznata ili po čemu se prepoznaje,
važnost.
12
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
Šta onda karakteriše savremeni svet tinejdžerske kulture? Kako je vaš tinejdžer sličan i drugačiji
od tinejdžera drugih pokolenja?
13
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
Razmišljanje o budućnosti
Postoji još jedan zajednički izazov s kojim su se suočavali tinejdžeri nekad i s kojim se
suočavaju tinejdžeri danas. To je hvatanje u koštac s pitanjem: „Šta da radim sa svojim životom?“ To
podrazumeva biranje zanimanja, ali je i mnogo dublje od toga. To je u krajnjem smislu duhovno
pitanje: „U šta da uložim svoj život? Gde ću biti najsrećniji? Gde mogu biti najkorisniji?“ Koliko god
ova pitanja zvučala filozofski, ona su za tinejdžere veoma stvarna. Pre toga, tinejdžeri moraju da
odgovore na pitanja: „Hoću li ići na fakultet, ako da, na koji? Hoću li ići u vojsku, ako da, koji ću rod
izabrati? Hoću li se zaposliti, ako da, koji ću posao izabrati?“ Naravno, tinejdžeri shvataju da ovi
izbori nekuda vode. Postoji nešto iza sledećeg koraka i taj sledeći korak nekako utiče na to gde će
tinejdžer završiti. To je zastrašujući izazov za mlade umove.
2
YOUTH wiews 6, br. 8 (april 1997): 3; istraživanje obavio The George H. Gallup International Institute, Princeton, N.
J.
14
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
Roditelji koji žele da budu od pomoći reći će nešto o sopstvenim borbama, radostima,
razočaranjima. Kao roditelj, vi ne možete i ne treba da dajete jednostavne odgovore, ali možete da
ohrabrite tinejdžera da nastavi da istražuje i možda da ga upoznate s ljudima različitih zanimanja
koji ga mogu posavetovati. Mogli biste da podstaknete svog adolescenta da iskoristi priliku i
razgovara s profesionalnim savetnicima, kako u srednjoj školi tako i kasnije na fakultetu. U suštini,
podstaknite ga da sledi Samuilov primer. Drevni jevrejski prorok je kao tinejdžer čuo Božji poziv i
rekao: „Govori, čuje sluga tvoj.“ 3 Muškarci i žene koji su ostavili najveći uticaj u ljudskoj istoriji bili
su oni koji su imali osećaj božanskog poziva i koji su taj poziv sproveli u svojoj profesiji.
Svi spomenuti izazovi slični su izazovima s kojima su se suočavali tinejdžeri svih pokolenja. Ali
savremeni tinejdžer živi u veoma drugačijem svetu od tinejdžera iz prošlih generacija i svakako u
drugačijem svetu od onog u kom su živeli njegovi roditelji kad su bili tinejdžeri.
1. Tehnologija
Jedna od najupečatljivijih razlika jeste da savremeni tinejdžeri odrastaju u svetu visoke
tehnologije. Njihovi roditelji su odrastali uz telefon, radio i televiziju, ali za savremenog tinejdžera
kablovska i satelitska televizija stvorila je mnogo globalniji svet od onog u kom su živeli njegovi
roditelji. Obilje radio i TV kanala omogućavaju pristup svakojakoj vrsti zabave u našoj kulturi. Ali
tinejdžer nije ograničen samo na ove programe. Svaki film koji je ikada snimljen dostupan je za
iznajmljivanje u video klubu i svaka pesma koja je ikada otpevana može da se kupi na CD-u i čuje
na malim uređajima sa slušalicama koje oni stalno nose sa sobom.
Savremeni tinejdžer takođe odrasta uz kompjuter; on i kompjuter sazrevaju zajedno. Milioni
tinejdžera imaju lične kompjutere od kad pamte za sebe. Internetom kao informacijskim autoputem
prolazi obilje pozitivnih i negativnih uticaja kojima je izložen savremeni tinejdžer. Osim što
tinejdžerima pruža pristup pregledu predstojećih filmova, radio-stanicama širom zemlje i
mogućnost da daunlouduje najnoviju muziku, omogućava im i brzu komunikaciju s prijateljima. U
stvari, sa sobama za četovanje (chat rooms) i brzom razmenom poruka, internet uveliko nadmašuje
telefon kao tinejdžerov metod komunikacije s prijateljima i diskutovanja o idejama. Nedavno
istraživanje pokazalo je da tinejdžeri koriste internet prosečno 8,5 sati nedeljno za četovanje i
pisanje i-mejlova, u poređenju s 1,8 sati koje koriste za učenje. 4 Ovakva tehnologija dovodi vašeg
tinejdžera u kontakt sa svetom i svet u kontakt s njim. Savremeni tinejdžer je tako izložen mnogo
snažnijem kulturološkom stimulusu nego što njegovi roditelji mogu uopšte i zamisliti.
3
Sveto pismo (Biblija), Prva knjiga Samuilova 3,10
4
Linda Temple, „Courting by Computer: On-Line Replacing Phone Lines for Teens in Touch“, USA Today, 14. april
1997.
15
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
o nasilju, ali deo toga jednostavno oslikava našu kulturološku potrebu za nasiljem – gotovo opsesiju.
Filmovi, pesme i romani često promovišu nasilje. Nedavno sprovedena Galupova anketa pokazala je
da je 36 procenata tinejdžera u proteklih mesec dana videlo film ili televizijsku emisiju koji su puni
nasilja.
Zanimljivo je da su 1999. gotovo osam od deset tinejdžera, 78 procenata, rekli Galupovoj
organizaciji da „nemaju problem s tim da gledaju filmove ili televizijske programe u kojima ima
nasilja“. Međutim, 53 procenta istih tinejdžera saglasilo se da „nasilje na televiziji i u filmovima šalje
pogrešnu poruku mladim ljudima“. Isto istraživanje pokazalo je da 65 procenata anketiranih
tinejdžera veruje da „filmovi i televizija imaju veliki uticaj na gledište mladih ljudi danas“. 5
Izloženost nasilju nije ograničena na medije i filmove. Mnogi savremeni tinejdžeri lično su
doživeli nasilje. Gledali su očeve kako fizički zlostavljaju njihove majke ili su sami trpeli fizičko
nasilje od očeva, očuha, ili drugih odraslih. Većina tinejdžera priznaje da je škola često poprište
nasilničkog ponašanja.
Neki tinejdžeri su čak i sami počinioci nasilja, uključujući i ubistva. I dok je opšta stopa ubistava
u Americi ostala uglavnom na istom nivou poslednjih trideset godina, stopa ubistava čiji su
počinioci mladi nastavila je da raste. Period najvećeg rasta bio je od sredine 1980-tih do sredine
1990-tih, kada je stopa ubistava među mladima porasla za 168 procenata. FBI je izvestio da se svake
godine u Sjedinjenim Državama dogodi 23.000 ubistava, a u 25 procenata ovih ubistava izvršioci
imaju 21 godinu ili su čak mlađi. 6 Nasilje je oduvek bilo deo naše kulture, ali vaš tinejdžer je i
intelektualno i emocionalno daleko izloženiji nasilju nego bilo koja prethodna generacija.
3. Rasturena porodica
Treći kulturološki faktor koji utiče na savremenog tinejdžera jeste rasturena američka porodica.
Prema skorašnjoj Galupovoj anketi sprovedenoj među omladinom, četiri od deset američkih
tinejdžera (39 procenata) živi samo s jednim roditeljem. U osam od deset slučajeva odsutni roditelj
je otac. Isto istraživanje pokazalo je da 20 procenata američkih tinejdžera živi s očuhom ili s nekim
drugim muškarcem koji živi s njihovom majkom. 7
Sociolozi su primetili da su „naše porodice u ogromnom broju slučajeva potpuno različite:
imamo očeve koji rade dok majke održavaju kuću; očeve i majke koji oboje rade kod kuće;
samohrane roditelje; druge brakove u kojima se zajedno podižu deca iz prethodnih veza; parove bez
dece; nevenčane parove s decom i bez dece; i roditelje homoseksualce. Živimo u periodu istorijske
promene u američkom porodičnom životu“. 8 Drugi istražitelj je istakao: „Nisu ispitani svi podaci o
rasparčanoj porodici, ali sociolozi primećuju da je ona u tesnoj vezi s mnogim društvenim tenzijama
koje svakodnevno gledamo. Neki stavovi, stresovi, otuđenje... i poremećaj pažnje direktno su
povezani s tenzijom prilagođavanja novim porodičnim odnosima.“ 9
Pored rasparčavanja nukleusa porodice, današnji tinejdžer odrasta uglavnom bez šire porodice:
dede, babe, tetke, ujaka i drugih rođaka. Uz čestu selidbu, sve više užih porodica živi daleko od šire
porodice, za razliku od prethodnih generacija. Takođe, dok su nekad komšije služile kao zamena
roditeljima, čuvajući decu jedni drugih, zauzete komšije to retko mogu činiti danas. Nekada je škola
5
YOUTHviews 6, br. 7 (mart 1999): 3.
6
Ames Garbarino, Lost Boys: Why Our Sons Turn Violent & How We Can Save Them (New York: Free Press, 1999),
6-7.
7
YOUTHviews 5, br. 9 (maj 1998): 2.
8
Jerrold K. Footlick, „What Happened to the American Family?“ Newsweek (Special Edition), proleće/leto 1990,15.
9
Eric Miller sa Mery Porter, In the Shadoiv ofthe Baby Boom (Brooklyn, N.Y.: EPM Communications, 1994), 5.
16
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
bila mnogo homogenija i društvena zajednica je pružala sigurno okruženje mladima. To je u mnogo
manjoj meri slučaj sada. Svi ovi pozitivni uticaji izvan doma brzo nestaju.
Džejms Kromer, direktor Centra za proučavanje dece na Jejlu (Yale Child Study Center),
gubljenje pozitivnog uticaja izvan porodice vidi kao faktor koji je isto toliko kritičan kao i
raspadanje nukleusa porodice. Prisećajući se svog detinjstva, Kromer je rekao: „Između kuće i škole
bilo je najmanje petoro bliskih prijatelja mojih roditelja koji su ih izveštavali o svemu lošem što bih
uradio. Njih više nema za današnju decu.“ 10 U prošlosti, tinejdžeri su mogli da se oslone na širu
porodicu, zdravo susedstvo, crkve i društvo u celini. Savremeni tinejdžer u većini slučajeva nema
ovakvu podršku.
10
Richard Louv, Childhood’s Future (New York: Anchor, 1990), 6.
11
Ron Hutchcraft, The Batilefor a Generation (Chicago: Moody, 1996), 32.
17
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
istina i integritet nekad bili cenjeni, 57 procenata tinejdžera smatra da je „laganje ponekad
neophodno“. 12
Sadašnja generacija nema jasnu definiciju o ispravnom i pogrešnom. Razloge koji stoje iza
razvoja amoralne generacije objasnio je pedagog Tom Rejner na sledeći način: „Oni koji su rođeni
pre 1946. prihvatali su (a i danas prihvataju) osnovna judeo-hrišćanska načela za razlikovanje
ispravnog i pogrešnog. Oni veruju da je Biblija moralni vodič kroz život. Međutim, njihova deca i
unuci povukli su se u velikom broju iz crkve i drugih hrišćanskih aktivnosti.“ Rejner nastavlja:
Bez uticaja crkve, oni se upliću u aktivnosti koje su njihovi roditelji jasno definisali kao
nemoralne. Bili su upoznati sa apsolutnim standardima moralnosti svojih roditelja, ali
prihvatili su ih u teoriji a ne i u praksi. Međutim, generacija rođena u godinama između
1977. i 1994. nema ni moralni standard, kao što je Biblija, ni moralni primer u roditeljima.
Njihovo shvatanje ispravnog i pogrešnog u najboljem slučaju je nejasno. Čitava jedna
amoralna generacija uskoro će ući u doba zrelosti. 13
Tinejdžerske godine su oduvek bile vreme kad su se preispitivala religijska uverenja. Tinejdžeri
postavljaju pitanja o religijskim uverenjima – ili o neveri – svojih roditelja. Kao i u drugim
oblastima života, oni žele da utvrde sopstveni identitet. Razlika u savremenom svetu je u tome što su
zbog globalne prirode današnjeg sveta tinejdžeri izloženi brojnim religijskim uverenjima – kako
putem moderne tehnologije tako i preko prijatelja koji su članovi drugih verskih grupa.
Religija je važna savremenom tinejdžeru. Nedavna Galupova anketa pokazala je da četiri od pet
tinejdžera (79 procenata) smatraju da religija ima značajan uticaj na njihove živote. 14 Većina
tinejdžera (64 procenta) pohađa crkvu, sinagogu, ili organizovane verske grupe. Polovina tinejdžera
(49 procenata) kaže da njihovi životi pripadaju Bogu ili višoj sili. Trećina tinejdžera (35 procenata)
kaže da njihova vera ima najvažniji uticaj u njihovim životima, a trećina (34 procenta) opisuje sebe
kao „nanovo rođene“ hrišćane. Četiri od deset tinejdžera (42 procenta) rekli su Galupovom
udruženju da su prisustvovali bogosluženju prethodne nedelje. 15 Današnje tinejdžere mnogo više
zanimaju lepi doživljaji i odnosi u nekoj verskoj grupi nego apstraktno religijsko verovanje. Ako je
grupa tolerantna, brižna i spremna da pruži podršku, njih će ona privući iako se ne slažu s mnogim
verovanjima te verske grupe.
12
George Barna, Generation Next (Ventura, Calif.: Regal, 1995), 32.
13
Thom S. Rainer, The Bridger Generation (Nashville: Broadman & Holman, 1997), 44.
14
YOUTH views 6, br. 3 (novembar 1998): 2.
15
Ibid., 6, br. 1 (septembar 1998): 2.
16
Ibid., 5, br. 1 (septembar 1997): 1.
18
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 1. POGLED U SVET SAVREMENIH TINEJDŽERA
prevashodno uticali roditelji bile su one koje po svemu sudeći imaju glavni efekat na to kakva će
osoba tinejdžer biti. Da, prijatelji će uticati na vašeg tinejdžera u nekim stvarima, ali roditeljski
uticaj je i dalje glavni uticaj na misli i ponašanje tinejdžera. Ostala poglavlja u ovoj knjizi napisana
su da vam pomognu da efektno ispunite tinejdžerovu potrebu za ljubavlju i na taj način postavite
temelj za još efektniji uticaj na vašeg tinejdžera i u drugim oblastima života.
19
2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
Beki, majka dvoje dece, imala je sve simptome roditeljske traume. „Doktore Čapman, strašno
sam uplašena“, kazala je. „Moj sin ima dvanaest godina; ćerka ima jedanaest. Čitala sam knjige o
tinejdžerima i jako se bojim. Čini se da svi tinejdžeri upražnjavaju seks, koriste drogu i nose oružje u
školu. Da li je zaista dotle otišlo?“ Ova pitanja je postavila tokom bračnog seminara u Molini, u
Ilinoisu. Zatim je dodala: „Razmišljala sam da možda ne šaljem decu u školu nego da ih sama učim
kod kuće, ali i to me plaši. Ne znam da li sam spremna da moja deca postanu tinejdžeri.“
Tokom prošlih pet godina upoznao sam mnoge roditelje poput Beki. Oni čitaju sve više knjiga o
vaspitavanju tinejdžera. Na televiziji sve više slušaju o tinejdžerskom nasilju. Čitaju novine i iskreno
počinju da strahuju. Ako ste možda jedan od ovih uplašenih roditelja ili ako se pitate „Treba li da se
uplašim?“ nadam se da će ovo poglavlje donekle umanjiti vaše strahove. Zabrinutost nije dobar
mentalni stav za vaspitavanje tinejdžera. Nadam se da će ovo poglavlje donekle ublažiti vašu
zabrinutost i dati vam više pouzdanja u pozitivnu ulogu koju možete imati u životu svog tinejdžera.
1
YOUTHviews 5, br. 8 (april 1998): 1; istraživanje obavio The George H. Gallup International Institute, Princeton, N. J.
2
YOUTHviews 5, br. 9 (maj 1998): 2.
3
YOUTHviews 6, br. 8 (april 1999): 3.
4
YOUTHviews 5, br. 7 (mart 1998): 2.
5
YOUTHviews 5, br. 6 (februar 1998): 5.
20
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
Ali velika većina (gotovo 9 od 10) nema ove probleme.“ Stajnberg, koji je takođe profesor
psihologije na univerzitetu Templ, dodaje: „Problemi na koje smo počeli da gledamo kao na
‘normalan’ deo razvoja adolescenta – droga, delikvencija, neobavezan seks, protivljenje svakom
autoritetu – uopšte nisu normalni. To se i te kako da sprečiti i lečiti. Suštinska stvar je u tome da
dobra deca ne postaju iznenada loša u adolescenciji.“ 6
Istina je međutim da većina onoga što čitamo u novinama i što čujemo na medijima ima veze sa
10 procenata problematičnih tinejdžera, od kojih su većina bili i problematična deca. Vi i vaš
tinejdžer možete imati pozitivan međusobni odnos. To je ono što vaš tinejdžer želi, a ja
pretpostavljam da i vi to želite. U ovom poglavlju pogledaćemo ono što je po mom uverenju
najvažniji aspekt tog odnosa, a to je ispunjavanje tinejdžerove potrebe za emocionalnom ljubavlju.
Ako se ova potreba ispuni, onda će tinejdžer lako ploviti vodama savremene kulture, o čemu smo
govorili u prvom poglavlju.
Kada su tinejdžeri sigurni da ih roditelji vole, imaće snage da se suoče s negativnim uticajima u
našoj kulturi koji ih onemogućuju da postanu zreli i uspešni ljudi. Bez roditeljske ljubavi, mnogo je
verovatnije da će se tinejdžer odati lošim uticajima droge, izopačenog seksa i nasilja. Po mom
mišljenju, ništa nije važnije nego da roditelji nauče da efektno ispune tinejdžerovu emocionalnu
potrebu za ljubavlju.
Šta mislim pod „emocionalnom ljubavlju“? Duboko u tinejdžerovoj duši nalazi se želja da bude
povezan s roditeljima, da ga oni prihvataju i brinu se za njega. Kad se ovo desi, tinejdžer se oseća
voljeno. Kad tinejdžer ne oseća ovu povezanost, prihvatanje ni roditeljsku brigu, njegovo unutrašnje
emocionalno spremište je prazno – i ta praznina uveliko utiče na njegovo ponašanje. Dozvolite mi
da podrobnije opišem svaku od ovih odlika tinejdžerove potrebe za ljubavlju.
Prisustvo roditelja
Mnogo je napisano o tome koliko je važno da dete bude „vezano“ za roditelje. Većina dečjih
psihologa slaže se u oceni da će detetov emocionalni razvoj biti opterećen osećanjem nesigurnosti
ako do ove povezanosti ne dođe. Suprotno od povezanosti je napuštenost. Ako detetovi roditelji
nisu prisutni bilo zbog smrti, razvoda ili zato što su ga napustili, jasno je da do emocionalne
povezanosti ne može doći. Preduslov za povezanost jeste prisustvo roditelja. Povezanost
podrazumeva da dete bude s roditeljima.
Isto važi i za tinejdžera. Roditelji koji su malo prisutni zbog razvoda, posla, itd., dovode u
opasnost tinejdžerov osećaj povezanosti s roditeljima. Vrlo jednostavno: da bi tinejdžer osećao
povezanost s roditeljima i da bi se osećao voljeno, moraju provoditi vreme zajedno. Tinejdžer koji se
oseća napušteno, hvataće se u koštac s pitanjem: „Šta nije u redu sa mnom kad moji roditelji ne
brinu o meni?“ Ako roditelji žele da se tinejdžer oseća voljeno, moraju odvojiti vreme da budu s
njim.
6
Lawrence Steinberg & Ann Levine, You and. Your Adolescent (New York: Harper & Row, 1990), 2.
21
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
kuće ili otac na dvonedeljnom odmoru kod kuće a da opet ne budete povezani s tinejdžerom ako
nema dovoljno komunikacije.
Bio sam ohrabren nedavno kad sam prilikom pregledavanja jednog istraživanja saznao da je 71
procenat anketiranih tinejdžera rekao da bar jedan obrok dnevno jede s roditeljima. Ali moje
ohrabrenje je bilo kratkog veka, jer sam saznao da je polovina svih anketiranih tinejdžera gledala TV
poslednji put kad su obedovali s roditeljima. Osim toga, svaki četvrti je rekao da je slušao radio, dok
je 15 procenata čitalo knjigu, časopis ili novine tokom večere. 7 Izgleda da većina roditelja ne koristi
vreme tokom obroka kao sredstvo za izgrađivanje povezanosti s tinejdžerima.
Po mom mišljenju, zajedničko obedovanje jedna je od najboljih prilika za izgrađivanje
emocionalne povezanosti s tinejdžerom. Šta tinejdžer ne voli da jede? Malo razgovora s roditeljima
nije velika cena za dobru hranu. Ako vaša porodica ne spada u spomenut 71 procenat porodica koje
bar jednom dnevno obeduju zajedno, ohrabrujem vas da radite na tome i ostvarite ovaj ideal. A
onima koji jedu a ne razgovaraju predlažem novi raspored tokom porodičnih obroka. Obavestite
tinejdžere i mlađu decu da započinjete s novim običajem za vreme obroka. „Prvo, razgovaramo s
Bogom (da, naučite decu da budu zahvalna za hranu), a zatim jedni s drugima; posle toga, ako
želimo, možemo pogledati TV, novine ili slušati radio.“
Nakon što se neko dobrovoljno javi da zahvali Bogu za hranu i osobu ili osobe koje su je
pripremile, svaki član porodice govori o trima stvarima koje su mu se desile u toku dana i kako se
oseća povodom toga. Dok jedan član porodice priča, drugi pažljivo slušaju. Mogu postavljati pitanja
radi boljeg razumevanja, ali ne daju savete ako ih osoba koja govori ne zatraži.
Ovaj novi običaj mogao bi da vam pomogne da uspostavite i održavate osećaj povezanosti s
vašim tinejdžerom.
7
YOUTHviews 5, br. 2. (oktobar 1997): 1, 4.
8
Citat iz knjige Lost Boys: Why Our Soris Turn Violent & Hoiv We Can Save Them, James Garbarino (New York: Free
Press, 1990), 50.
22
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
Džejms Garbarino, profesor ljudskog razvoja na univerzitetu Kornel, proveo je mnoge godine
proučavajući unutrašnji život nasilnih tinejdžera. On je zaključio da je osećanje odbačenosti glavni
element u psihologiji ličnosti nasilnog tinejdžera. Do ovog osećanja odbačenosti često dolazi zbog
upoređivanja s bratom ili sestrom. Dok je intervjuisao jednog osamnaestogodišnjaka iz Njujorka
koji je bio na doživotnoj robiji zbog ubistva policajca, Garbarino je stavio na sto dve limenke i rekao
mladom čoveku: „Zamisli da je ovaj sto ljubav tvoje majke. Ova limenka si ti“, rekao je i podigao
jednu od limenki. „Ova druga je tvoj brat“, pokazujući na drugu limenku. „Koliko je tvoja limenka
puna majčine ljubavi, a koliko limenka tvoga brata?“
Mladi zatvorenik je pokazao na svoju limenku i rekao da je primio oko dvadeset posto majčine
ljubavi a njegov brat osamdeset posto.
„Zamisli sada da sto predstavlja prihvatanje ili odbacivanje.“ Garbarino je zatim pokazao na
jedan kraj stola. „Ovaj kraj predstavlja potpuno prihvatanje; drugi kraj predstavlja potpuno
odbacivanje. Odaberi mesto za ove dve limenke da bi mi pokazao koliko je tvoja majka prihvatala
tebe a koliko tvoga brata.“
Mladić je svoju limenku stavio skoro na kraj stola koji je označavao odbacivanje, a limenku koja
je predstavljala njegovog brata stavio je na drugi kraj stola, koji je označavao potpuno prihvatanje.
„Devedeset posto odbacivanja tebe i sto posto prihvatanja tvog brata?“ pitao je savetnik.
„Da“, odgovorio je mladić. 9 Očigledno je da tinejdžer koji se oseća odbačeno ne može u isto
vreme da se oseća voljeno.
9
Ibid., 51.
10
Poslanica Efescima 6,10 (prema engleskom prevodu).
11
Ovom svojom izjavom „Pošto smo prihvatili njegovog Sina, Bog je prihvatio nas“ autor ove knjige pogrešno
predstavlja Božiju ljubav kao uslovnu, a to nije tačno. Istina je da nas je Bog prihvatio prvi, još dok smo bili bespomoćni,
bezbožni, grešnici i neprijatelji prema njemu (Rimljanima 5. poglavlje), a da je naše prihvatanje njega posledica te
bezuslovne ljubavi (napomena: bezuslovna ljubav prihvata osobu a ne sve što ona čini), tj. posledica toga što je On prvi
zavoleo i prihvatio nas (vidi 1. Jovanovu Poslanicu 4,7-21).
23
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
Ideja o bezuslovnoj ljubavi glasi: „Volim te, stalo mi je do tebe. Brinem se za tebe zato što si
moje dete. Ne volim uvek ono što radiš, ali uvek volim tebe i stalo mi je do toga da ti bude dobro. Ti
si moja ćerka (moj sin) i ja te nikada neću odbaciti (niti ostaviti). Uvek ću biti tu za tebe i činiću ono
što je po mom mišljenju za tebe najbolje. Voleću te uprkos svemu.“
Ken Kanfild, predsednik Nacionalnog centra za očinstvo, rekao je: „Nikada ne zaboravite to
veliko pitanje koje adolescenti postavljaju: ‘Ko sam ja?’ Vaš tinejdžer će na to pitanje morati da
odgovori sam. Ono što on želi da čuje od vas jeste: ‘Šta god da uradiš, ja ću te i dalje voleti.’“ Kanfild
je zatim spomenuo najveći strah svakog tinejdžera: „Nikada ne zaboravite najveći strah adolescenata
– ‘Da li sam normalan?’ Očekivan odgovor je ‘da’. Ali ono što tinejdžer želi da čuje od oca jeste: ‘I da
nisi normalan, ja ću te i dalje voleti.’“ 12
Kanfild je govorio o bezuslovnom prihvatanju, bezuslovnoj ljubavi. Kasnije ću predložiti još
nešto, ali dozvolite mi da ovde ponudim pristup koji uveliko može uticati na to kako vaš tinejdžer
razume vaše verbalne poruke kojima ga usmeravate ili ukoravate. Pre nego što izreknete svoj mudar
savet o tome šta biste želeli da vaš tinejdžer uradi, uvek započnite ovim rečima: „Mnogo te volim.
Voleću te čak i ako me ne poslušaš, ali baš zato što te volim moram da ti kažem ovo.“ Zatim mu
saopštite svoje mudre reči.
Vaš tinejdžer ima potrebu da čuje da ga prihvatate čak i onda kad se ne slažete s njegovim
ponašanjem. Neka ove reči postanu deo vas. Ako ste teatralna ličnost, mogli biste da kažete: „Sine
moj, koga toliko volim i koga ću uvek voleti, hoćeš li da čuješ jedan mudar savet od svog oca?“
„Draga moja kćeri, koju ću uvek voleti, da li bi htela da čuješ tajne misli svoga oca koje ti mnogo
mogu pomoći u životu?“ Recite to na svoj način i onako kako vama odgovara, ali govorite to često.
Izbegavajte zlostavljanje
Suprotno od brige jeste zlostavljanje. Atmosfera zlostavljanja je kao raspršeni otrov za
tinejdžerovu dušu. Tinejdžeri kojima se roditelji obraćaju neprijateljskim, oštrim, grubim i
omalovažavajućim rečima uspeće da odrastu, ali ožiljci od verbalnog zlostavljanja ostaće vidljivi
tokom celog života. Roditelji koji pribegavaju fizičkom zlostavljanju kao što je šamaranje, guranje,
batinanje, ili drmusanje mogu i te kako da naruše fizički razvoj mlade osobe, ali ono što je još
tragičnije, oni će ugroziti tinejdžerov emocionalni razvoj, što će im kasnije kao odraslim osobama
daleko otežati život.
Nema ništa štetnije za tinejdžerov razvoj psihe od zlostavljanja. Tinejdžeri izvlače zaključke na
osnovu onoga što vide kod roditelja i na osnovu onoga što doživljavaju od njih. Istraživanje
pokazuje da su mnogi nasilni tinejdžeri sami prošli kroz traume zlostavljanja i da su gladni ljubavi.
Garbarino opisuje nasilne dečake na sledeći način: „Oni uzimaju drogu. Nasilni su. Kradu. Nezasito
upražnjavaju seks. Pridružuju se bandama i verskim kultovima, a kad ih niko ne vidi i ne čuje, oni
12
Ken Canfield, The Heart of a Father (Chicago: Northfield, 1996), 194-95.
24
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
zagrizu palac i plaču sve dok ih san ne savlada.“ 13 Iza mnogih nasilnih tinejdžera nalaze se nasilni
roditelji. Ljubav ne zlostavlja; ljubav se brine/stara.
13
Garbarino, Lost Boys, 158.
14
Oni koji imaju problem s gnevom jer se nisu suočili s njim mogu imati koristi od čitanja Čapmanove knjige Druga
strana ljubavi: postupanje s gnevom na pobožan način [The Other Side of Love: Handling Anger in a Godly Way]
(Chicago: Moody, 1999).
15
Garbarino, Lost Boys, 138.
16
Daniel Goleman, Emotional Intelligence (New York: Bantam, 1995), 25-35.
25
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
Nedostatak saosećanja zatim utiče na tinejdžerov razvoj savesti i razvoj moralnog rasuđivanja.
Upravo se tokom tinejdžerskih godina usvajaju standardi za nečiju savest. Tokom detinjstva,
standarde daju roditelji. Ali tinejdžer se sada hvata u koštac sa ličnim idejama o tome šta je moralno
a šta nemoralno. Ako zbog nedostatka emocionalne ljubavi tinejdžer nije u stanju da saoseća s
drugima, malo će imati svesti o tome da je pogrešno povrediti druge. U duhovnoj oblasti, ako
detetova emocionalna potreba za ljubavlju nije ispunjena, onda teološka ideja o Bogu ljubavi
tinejdžeru neće mnogo značiti. Ovo je jedan od razloga zašto se tinejdžeri koji ne dobijaju
emocionalnu ljubav često okreću od vere svojih roditelja.
Ukratko, tinejdžerov intelektualni, emocionalni, društveni, moralni i duhovni razvoj
umnogome će biti unapređen ako tinejdžer prima značajne količine emocionalne ljubavi. I obratno,
tinejdžer će biti veoma ugrožen u svim ovim oblastima ako emocionalna potreba za ljubavlju nije
ispunjena. Zato sam odlučio da celu ovu knjigu posvetim onome što je po mom ubeđenju najvažniji
aspekt vaspitavanja tinejdžera, a to je ispunjavanje njegove/njene potrebe za emocionalnom
ljubavlju.
17
David Papenoe, Life Without Father (New York: Free Press, 1996), 191; Henry Cloud & John Townsend, Boundaries
with Kids (Grand Rapids: Zondervan, 1998), 46; i Garbarino, Lost Boys, 154.
18
Jevanđelje po Mateju 22,35-40.
26
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 2. VAŽNOST RODITELJSKE LJUBAVI
za ranjive dečake, jer oni razmenjuju ličnu afirmaciju 19 za odanost antidruštvenim ciljevima. Mnogi
nasilni i problematični dečaci imaju svoje priče kako su se sprijateljili sa starijim dečacima koji su ih
prihvatili u zamenu za njihovo sudelovanje u kriminalnim aktivnostima.“ 20
Istraživanje je takođe pokazalo da jedan od razloga zašto tinejdžerke rađaju bebe jeste njihova
duboka želja da imaju nekoga ko će ih voleti. Dolazak bebe na svet često potpuno preokrene živote
ovih devojaka, jer ne samo da dobijaju nekoga ko je u potpunosti zavisan od njih već i nekoga koga
mogu da vole. To što mogu da vole nekoga i da budu voljene motiviše ih na druge produktivne
aktivnosti, kao što je nastavak školovanja i naporan rad da bi mogle da se brinu o bebi. 21
Nakon godina nastojanja da razume nasilne i delikventne tinejdžere, Garbarino je zaključio:
„Izgleda da ništa ne ugrožava čovekov duh u tolikoj meri kao odbacivanje, brutalnost i nedostatak
ljubavi.“ 22
Nema ništa važnije u vaspitavanju tinejdžera nego naučiti da uspešno ispunjavate tinejdžerovu
potrebu za emocionalnom ljubavlju. Ono što ćete čitati u narednih pet poglavlja pomoći će vam da
razumete pet osnovnih jezika ljubavi – pet najefektnijih načina da konstantno punite emocionalno
spremište svog tinejdžera. Zatim ću vašu pažnju usmeriti na to kako da otkrijete primarni jezik
ljubavi svog tinejdžera – jedan jezik ljubavi koji je najefektniji način za ispunjavanje njegove ili
njene emocionalne potrebe za ljubavlju. Pošto sam o ovome govorio širom zemlje, mnogi roditelji
su otkrili da se ponašanje njihovih tinejdžera radikalno promenilo kad su primenili ove istine, što je
roditeljima pružilo osećaj dubokog zadovoljstva zbog toga što uspešno ispunjavaju najvažniju
emocionalnu potrebu svojih tinejdžera. Moja želja je da i vi doživite isto.
19
Afirmacija (lat.) – 1. potvrđivanje, priznanje i odobravanje, potvrđenost ili potvrđivanje pred javnošću ili pred
drugima, uspeh, postizanje nekog uspeha ili položaja; 2. iskaz dat pod zakletvom, tvrđenje (suprotno negacija).
20
Garbarino, Lost Boys, 168.
21
Ibid., 163.
22
Ibid., 132.
27
3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I
ODOBRAVANJA (POTVRĐIVANJA/AFIRMACIJE)
Petnaestogodišnji Bred došao je u moju kancelariju na zahtev roditelja. Braon sandale landarale
su mu na nogama, pantalone prošarane džepovima visile su na njegovoj mršavoj figuri, a na majici
je pisalo: „Sloboda je jesti slatkiše kol’ko ti duša želi.“ Bio sam siguran da je došao u kancelariju
protiv svoje volje, ali prijatno sam se iznenadio što me je pažljivo slušao i otvoreno govorio o svojim
mislima i osećanjima. (Slušao sam druge tinejdžere u svojoj kancelariji čiji su odgovori na svako
pitanje glasili: „Okej.“)
Bredovi roditelji su se žalili da je postao izuzetno buntovan prema njima, nekoliko puta je
planuo i čak pretio da će otići od kuće. Upravo ih je ova pretnja podstakla da ga dovedu na razgovor
sa mnom. Pomisao da bi Bred mogao da ode od kuće pogodila ih je kao grom iz vedra neba; da
upotrebim očeve reči: „Sposoban je on za tako nešto. Ne zna za opasnost. Naći će nekoga kod koga
će ostati; upravo nas takva misao plaši.“
„Pokušali smo da razgovaramo s njim“, nastavila je Bredova majka, „ali izgleda da se uvek
posvađamo i neko od nas izgubi kontrolu i kaže stvari koje ne misli. Kasnije se izvinimo i pokušamo
da nastavimo, ali Bred postupa jako nerazumno svaki put kad se ne složimo s njim.“
Posle kratkog uvoda, uverio sam Breda da moj cilj nije da mu kažem šta da radi, već da mu
pomognem da malo bolje razume roditelje i da možda pomognem njima da razumeju njega.
Naglasio sam da njegovi roditelji „izgledaju zabrinuto“ i da su zato predložili da nas dvojica
porazgovaramo. Potvrdno je klimnuo glavom. Želeći da se približim Bredu, odlučio sam da
započnem sa sadašnjošću umesto da čeprkam po prošlosti. „Tvoji roditelji mi kažu da planiraš da
odeš od kuće. Molim te, reci mi nešto o tome.“
„Neću ja da odem od kuće“, rekao je Bred, mašući glavom levo-desno. „Rekao sam to jedne
večeri kad sam bio stvarno ljut i kad me nisu slušali. Ponekad zaista pomišljam da odem od kuće, ali
mislim da to nikada neću uraditi.“
„O čemu razmišljaš kad pomišljaš na odlazak od kuće?“ pitao sam. „Kako zamišljaš svoj život
kad ne bi živeo s roditeljima?“
„Bio bih slobodan da radim šta hoću“, rekao je Bred. „Ne bih morao da se raspravljam s njima
za svaku sitnicu. To je ono što ne volim kod kuće, sve te rasprave.“
Počeo sam da osećam da su negativne reči jako bolne za Breda, što me je navelo na
pretpostavku da su reči priznanja i odobravanja (afirmacije/potvrđivanja) njegov primarni jezik
ljubavi. Kada negativne reči duboko vređaju tinejdžere, to obično znači da reči potvrđivanja
najdublje ispunjavaju njihovu emocionalnu potrebu za ljubavlju.
„Da li osećaš da te roditelji vole?“ pitao sam. Bred je zastao za trenutak, a zatim rekao: „Znam
da me vole ali ponekad to ne osećam, naročito poslednjih nekoliko godina.“
„Kad si bio mali, kako su ti roditelji pokazivali ljubav?“ pitao sam.
„Govorili su mi kako sam poseban“, rekao je uz osmeh. „Sada to više ne misle.“
„Da li se sećaš nekih pozitivnih stvari koje su ti rekli?“
„Sećam se jedne situacije kad sam igrao ragbi u školskoj ligi. Tata mi je rekao da sam najbolji
igrač kojeg je ikad video. Rekao je da bih jednog dana mogao da igram u profesionalnoj ligi ako bih
želeo.“
„Da li igraš ragbi i sada u srednjoj školi?“ pitao sam. Klimajući potvrdno glavom, Bred je rekao
da igra ragbi ali da je odustao od prilika da napreduje u sportu. „Nisam loš, ali nisam ni toliko
28
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
dobar.“ Kad sam ga zamolio da se seti pozitivnih stvari koje mu je njegova majka govorila kao
detetu, Bred je odgovorio: „Mama je uvek govorila ‘Volim te, volim te, volim te.’ Uvek je to govorila
triput, vrlo brzo. Ponekad sam mislio da nije iskrena, ali uglavnom sam znao da jeste.“
„Da li ti i dalje govori te reči?“ pitao sam.
„Ne u poslednje vreme“, odgovorio je. „Sada me samo kritikuje.“
„Šta govori kad te kritikuje?“ pitao sam.
„Eto, sinoć mi je rekla da sam neodgovoran i da nikad neću uspeti na fakultetu ako se ne
promenim. Govori mi da sam nemaran i neučtiv.“
„Jesi li?“ upitao sam.
„Pretpostavljam da jesam nemaran“, rekao je odugovlačeći, „ali ne bih bio neučtiv kad mi se ne
bi stalno penjali na glavu.“
„Za šta te još kritikuju?“ pitao sam.
„Za sve. Kažu da previše vremena provodim na telefonu, da previše vremena provodim s
drugarima. Ne dolazim kući kad oni misle da treba. Ne zovem ih kad kasnim. Ne provodim
dovoljno vremena na domaćim zadacima. Kažu da ne shvatam školu ozbiljno. Kao što rekoh,
kritikuju me za sve.“
„Pored svih tih kritika, šta osećaš prema roditeljima?“
„Ima dana kad jednostavno poželim da odem od njih“, rekao je Bred. Prosto sam se umorio od
stalnog prepiranja. Zašto me ne puste da budem to što jesam? Ne mislim da sam baš toliko loš.
Voleo bih kad bi se manje mešali u moj život.“
„Šta bi uradio kad bi se manje mešali?“ upitao sam. „Ne znam“, odgovorio je Bred. „Valjda bih
bio normalan tinejdžer. Ne bih se sigurno drogirao, stupio u seksualne odnose niti nekome puškom
razneo glavu. Mislim da gledaju previše nasilja na televiziji. Gledaju previše ludačkih filmova i misle
da su svi tinejdžeri takvi. Ja nisam lud. Zašto ne mogu da mi veruju?“
Praznina
Posle još tri razgovora s Bredom, zaključio sam da je on bio normalan tinejdžer koji je živeo s
praznim emocionalnim spremištem, ne zato što ga njegovi roditelji nisu voleli već zato što su
prestali da govore njegovim primarnim jezikom ljubavi. U detinjstvu su ga često verbalno afirmisali.
Njihove reči potvrđivanja bile su žive uspomene, ali sada se u njegovom umu sve promenilo. Ono
što je slušao bile su negativne reči zbog kojih je osećao da ga roditelji odbacuju. Njegovo
emocionalno spremište bilo je puno dok je bio dete, ali kao tinejdžer, osećao je prazninu.
Nakon što sam pažljivo saslušao Bredovu priču, saopštio sam mu svoje mišljenje. Objasnio sam
mu da svi mi imamo spremište emocionalne ljubavi i kad je to spremište puno – kad se zaista
osećamo voljeno od strane važnih ljudi u svom životu – svet izgleda lepše i mi o svojim razlikama
možemo razgovarati na pozitivan način. Ali, kad je spremište ljubavi prazno i kad osećamo da smo
odbačeni, tada je izuzetno teško da se o razlikama razgovara bez rasprave i grdnje. Takođe sam
rekao Bredu da njegovi roditelji takođe imaju spremište emocionalne ljubavi i da je moja
pretpostavka da je i njihovo spremište prazno. Dok je bio mali, on je verovatno govorio njihovim
jezikom ljubavi i oni su osećali njegovu ljubav; ali sada je njihovo emocionalno spremište prazno.
„Kad je spremište ljubavi roditelja prazno“, rekao sam, „oni često pokazuju nezdrave modele
ponašanja prema svojim tinejdžerima.“ Uverio sam Breda da se sve ovo može promeniti i da njegov
odnos s roditeljima može ponovo biti pozitivan i dobar. Rekao sam da bi sledeće tri godine mogle
biti najbolje tri godine i da će mu, kad ode na fakultet, roditelji možda i „nedostajati“. Bred se
nasmejao i rekao: „Voleo bih to!“
29
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
30
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
31
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
jezik ljubavi tinejdžera nisu reči priznanja i odobravanja, on će to ceniti. Drevna jevrejska poslovica
pravo veli: „Smrt i život jesu u vlasti jezika.“ 1
Pohvalne reči
Prvo, tu su pohvalne reči. Pohvala je odavanje priznanja zbog nekog dostignuća. Svi tinejdžeri
rade neke dobre stvari. Potražite ta plemenita dela i nagradite ih pohvalom. Dva faktora su bitna
prilikom davanja pohvale. Najvažnija je iskrenost. Laskanje kod tinejdžera ne prolazi. Savremeni
tinejdžeri traže autentičnost u odraslima. Njima je muka od političara koji jedno govore a drugo
misle. Oni kod odraslih traže iskrenost. Možda ste se izvukli s laskanjem kad je imala tri godine, ali
to vam neće uspeti sada kad ima trinaest. Reći tinejdžerki: „Dobro je što si pospremila svoju sobu“
kad ona to nije uradila jeste šamar za njenu inteligenciju. Ona je pametnija od toga. Ne poigravajte
se s njom.
To me dovodi do drugog važnog faktora: budite specifični. Uopštene pohvale, kao na primer:
„Dobro je što si pospremila svoju sobu“, retko su istinite. Istina se mnogo češće nalazi u specifičnim
pohvalama. „Dobro si uradila što si oprala mrlju od kafe na tepihu.“ „Hvala ti što si stavila prljav veš
u korpu; stvarno mi je bilo od pomoći kad sam jutros prala veš.“ „Hvala ti što si u subotu skupila
lišće u dvorištu. Stvarno lepo izgleda.“ Ovo su specifične pohvale koje tinejdžeru zvuče istinito.
Vežbajte se da budete specifični.
Bobov sin Beri igra u bejzbol timu u srednjoj školi. Nedavno je imao posebno loš dan. I kao
bacaču i kao igraču u polju, sve mu je išlo naopako. Ali jedan potez Beri je odlično izveo. Bio je na
trećoj bazi, s trkačem na prvoj bazi i jednim spoljašnjim igračem. Kad je udarač poslao jaku loptu
prema trećoj bazi koja je najpre odskočila od zemlje, Beri ju je zgrabio, savršeno bacio igraču na
drugoj bazi, ovaj ju je takođe savršeno bacio prema prvoj bazi, i tada je usledila izmena. Bio je to
Berijev jedini dobar potez u igri, i njegov tim je izgubio. Beri se autobusom vratio kući s drugarima
iz tima. Njegov tata i mlađi brat vratili su se kući kolima, ali kad je Beri ušao u kuću nekoliko sati
kasnije, njegov mlađi brat mu je izišao u susret na vratima i rekao: „Tata kaže da je ovo bila tvoja
najbolja igra koju je ikad video.“
„O čemu to pričaš?“ pitao je Beri.
„Tvoje hvatanje i bacanje“, odgovorio je mlađi brat.
Berijev tata je čuo razgovor, isključio TV i ušao u sobu. „Tako je“, kazao je. „Pamtiću tu
utakmicu do kraja života. Znam da ste izgubili. Znam da si imao težak dan, ali kažem ti – to je bila
najspektakularnija utakmica koju sam ikada gledao! Ta lopta je bila stvarno teška, ali ti si odigrao
kao profesionalac. Bilo je uzbudljivo. Nikada to neću zaboraviti.“
Beri je ušao u kuhinju da popije čašu vode. Tata se vratio u dnevnu sobu, ali Beri je u kuhinji
pio nešto više od vode. Njegovo spremište ljubavi punilo se dok je razmišljao o očevima rečima.
Berijev otac je savladao tehniku govorenja specifičnih pohvala.
Ovo zahteva trud, naročito za roditelje koji su skloni da budu negativni, ali svaki roditelj može
naučiti da primeti specifična dela vredna hvale i upotrebi ih kao povod za potvrđivanje (priznanje i
odobravanje).
1
Priče Solomonove 18,21.
32
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
Međutim, postoji i treći aspekt: kad ne možete da pohvalite rezultat, pohvalite trud. Na primer,
vaš trinaestogodišnjak je pokosio travnjak. Nije urađeno onako kako biste vi to uradili. Imate malo
više iskustva od njega. Ali većina trave je pokošena i vaš tinejdžer je uložio dva sata života u košenje
trave. Priberite se i ne pokazujte na travu koja nije pokošena. Možete to uraditi sledeće nedelje pre
nego što počne ponovo da kosi. Sada je vreme da kažete: „Nejtane, zaista napreduješ u ovom poslu.
Stvarno cenim tvoj trud. Želim da znaš da si mi mnogo pomogao. Hvala ti.“ Nejtan odlazi i uviđa da
košenje trave ima nekog smisla. Njegovo spremište ljubavi se puni jer shvata da je važan ocu i da je
njegov posao zapažen.
Neko može da pita: „Ali zar neće uvek biti osrednji kosač travnjaka ako mu ne ukažem na
propuste?“ Moj odgovor je: „Pitanje je kada ukazati na propuste.“ Posle dva sata košenja travnjaka
nikoga neće ohrabriti kad čuje da nije savršeno uradio posao. Tim rečima biste samo naveli
tinejdžera da zamrzi košenje. Kad se njegov trud nagradi pohvalom, on se oseća cenjeno i
motivisano da ponovo pokosi travnjak. Čak je otvoren i za uputstvo kad sledeće nedelje počne s
kosidbom kako da još bolje uradi posao.
(Roditeljima koji ovo čitaju hteo bih da kažem da isti princip važi i u braku. Nagradite jedno
drugo za uloženi trud umesto da ukazujete na nedostatke. Pokušajte. Funkcioniše. Obećavam. Na
primer, muž provede tri sata u pranju auta. Njegova žena izađe iz kuće i pokaže na mrlju koju nije
uočio. Predviđanje: čistiji auto neće videti narednih nedelja. Ili, žena spremi ručak za muža. On
sedne za sto i kaže: „Zar si zaboravila salatu?“ Predviđanje: Nadam se da voli restorane brze hrane,
jer će naredna tri meseca provesti mnogo vremena tamo. Slučaj okončan. Nagradite trud, ne
savršenstvo.)
Tinejdžeri imaju potrebu da čuju pohvale od roditelja. Oni će uvek uraditi nešto što je vredno
hvale. Neki roditelji su toliko usredsređeni na tinejdžerovu nesposobnost da ispuni njihova
očekivanja da ne vide njegova dobra dela. To je sužen, negativan pogled na stvarnost. Zbog
fokusiranja na negativno mnogi roditelji su izgubili autoritet, a mnogi tinejdžeri ostali s praznim
spremištem ljubavi. Šta god da se dešava u životu vašeg tinejdžera što vam nanosi bol, gnevi vas ili
žalosti, nastavite da tražite ona dela koja su dostojna hvale i uputite reči priznanja i odobravanja
svom tinejdžeru.
Izražavanje ljubavi
Još jedan važan vid afirmisanja tinejdžera jeste pokazivanje ljubavi na verbalan način. I dok se
pohvale fokusiraju na pozitivno ponašanje tinejdžera, ljubav se fokusira na samog tinejdžera. To je
verbalno izražavanje pozitivnog pogleda na tinejdžera kao osobu. Najčešća izjava verbalne ljubavi
jesu jednostavne reči: „Volim te.“ Ove dve reči uvek su prikladne, iako se može javiti jedan kratak
period kad tinejdžer ne želi da čuje od vas ove reči u prisustvu vršnjaka. Ako tinejdžer zatraži ovo od
vas, obavezno ga poslušajte. Međutim, kad se izgovore u privatnosti, ove dve reči su uvek prikladne
u bilo kom periodu tinejdžerovog života.
Zapravo, tinejdžeri koji od roditelja ne čuju reči „volim te“ često doživljavaju dubok
emocionalni bol u odraslom dobu. Tokom proteklih nekoliko godina imao sam privilegiju da
govorim na brojnim bračnim konferencijama za profesionalne sportiste. Jedno od mojih najtužnijih
iskustava bilo je kad sam pogledao profesionalnog sportistu – radi se o pravom mačo muškarcu – i
video suze u njegovim očima dok mi je govorio: „Doktore Čapman, nikada nisam čuo reči ‘volim te’
od svog oca.“ Hteo sam da ga zagrlim i kažem: „Evo, ja ću biti tvoj otac. Volim te.“ Ja mogu da
kažem ove reči i mogu da ga zagrlim (iako je jako teško obgrliti ragbistu), ali moj zagrljaj i moje reči
33
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
priznanja i odobravanja nikada ne mogu zameniti očeve reči. Postoji praznina u duši muškarca i
žene koji nikad nisu čuli reči „volim te“ od oca i majke.
Majke obično slobodnije govore ove reči tinejdžerima, kako sinovima tako i kćerima. Očevi
često oklevaju da ih izgovore. Ponekad ni sami očevi nisu čuli ove reči i zato imaju poteškoće da
govore ono što nikad nisu čuli. To im ne dolazi prirodno. Ako ste kojim slučajem jedan od ovih
očeva, hteo bih da vas ohrabrim da pokidate sveze prošlosti, pogledate tinejdžera u oči, stavite mu
ruku na rame i kažete: „Ono što ću ti sada reći jako mi je važno. Slušaj me pažljivo.“ Zatim, gledajući
ga pravo u oči, recite: „Mnogo te volim“, a onda ga zagrlite. Šta god te reči vama značile, uveravam
vas da će one u tinejdžerovom srcu odzvanjati zauvek. Kad se ta brana ukloni, reke ljubavi će poteći.
Govorite im ove reči što češće. Tinejdžer se nikada neće umoriti od njih, a i vaše će se spremište
ljubavi napuniti kad čujete iste reči od njega.
Naravno, postoje i druge reči kojima možete izraziti ljubav. Viki Lanski, spisateljica knjige 101
način da kažete svom detetu volim te, govorila je o periodu kad je njena trinaestogodišnja ćerka
Dejna bila potištena. Želeći da je razveseli, gospođa Lanski je rekla: „Stvarno sam uživala u tebi
danas.“ Zašto je rekla „uživala“ umesto „volim te“? Lanski je objasnila: „To što sam upotrebila reč
uživati umesto voleti zaista je bitno promenilo stvari.“ Nekoliko puta posle toga njena ćerka ju je
upitala: „Mama, jesi li i danas u meni uživala?“ 2 Sami smislite sinonime i okušajte ih na svom
tinejdžeru. Evo nekih primera s kojima možete početi.
„Zadovoljstvo mi je da budem s tobom.“
„Divim ti se.“
„Ponosan sam na tebe.“
„Ti si moje sunce.“
„Ako bih mogao da izaberem bilo kog tinejdžera na svetu, izabrao bih tebe.“
„Tako si divna.“
„Budim se svako jutro i razmišljam: ‘Kakva privilegija što sam tvoj roditelj’.“
„Juče sam razmišljao dok sam sedeo u kancelariji: ‘Stvarno mi nedostaje moja ćerka.’“
„Volim kad si pored mene.“
Ako ste poetični, mogli biste da kažete, sa svom iskrenošću: „Ti si reka radosti u mom životu.“
Budite uvereni da će vaša ćerka uživati u vašem izlivu nežnosti.
Smislite sami neke rečenice, zapišite ih u svesku i povremeno ih ubacite zajedno s „volim te“.
Ako je tinejdžer naviknut da čuje „volim te“, onda jedna od vaših novih izjava naklonosti može bolje
ispuniti njegovo spremište ljubavi.
Izražavanje ljubavi takođe možete usmeriti na razne atribute tinejdžerovog tela ili njegove
ličnosti. „Kosa ti je sjajna danas“ može biti posebno priznanje i odobravanje šesnaestogodišnjakinji
koja se pita kako li izgleda. „Oči su ti prelepe“ mogu biti reči koje će prodreti u srce
sedamnaestogodišnjakinji koju je upravo ostavio momak. „Tako si jak“ mogu biti reči koje će
promeniti raspoloženje petnaestogodišnjaka koji je previše zabrinut zbog bubuljica na licu. Gledajte
koje fizičke karakteristike svog tinejdžera možete afirmisati. To je efektan način za izražavanje
ljubavi.
Reči kojima izražavate ljubav takođe možete fokusirati na tinejdžerovu ličnost. „Toliko sam
srećan što si ekstrovertna ličnost. Znam da misliš o sebi da si stidljiva, ali primetio sam da se otvoriš
čim počneš s nekim da pričaš. Kao da se brane otvore i ti počinješ slobodno da govoriš.“
Evo još nekih primera kako da pokažete ljubav tinejdžeru diveći se njegovoj ličnosti.
2
Anne Cassidy, „Fifteen Ways to Say ‘I Love You’“, Women’s day, 18. februar 1997., 24.
34
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
35
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 3. PRVI JEZIK LJUBAVI: REČI PRIZNANJA I ODOBRAVANJA
Rajan, petnaest godina, živi u užem delu Čikaga: „Nemam oca osim ovih momaka ovde u
centru. Ali znam da me mama voli. Govori mi koliko je ponosna na mene i podstiče me da
postignem nešto u životu.“
Jolanda, osamnaest godina: „Za nekoliko meseci polazim na fakultet. Mislim da sam najsrećnija
devojka na svetu. Oba moja roditelja me vole. Uvek su me ohrabrivali, čak i kroz teške tinejdžerske
godine. Moj tata kaže: ‘Najbolja si’, a mama kaže: ‘Ti možeš biti šta god poželiš.’ Nadam se samo da
ću moći da pomažem drugima kao što su oni pomagali meni.“
Džudit, četrnaest godina, osmi razred: „Mama me je napustila kad sam imala četiri godine, zato
je se ne sećam, ali kasnije se tata oženio mojom maćehom. Ona mi je kao majka. Ponekad kad imam
loše mišljenje o sebi ona mi govori koliko me voli i govori mi dobre stvari o meni na koje ja ponekad
zaboravim. Ne bih mogla bez nje.“
Za ove tinejdžere i hiljade drugih reči priznanja i odobravanja kao jezik ljubavi znači mnogo.
Kada roditelji tinejdžeru redovno daju priznanje i odobravanje, njegovo emocionalno spremište biće
puno.
36
4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
Ne može se poreći da se fizičkim dodirom voljenih ispoljava emotivna sila. Zato roditelji drže i
grle bebe, ljube ih u lice i maze po telu. Kad grlite trogodišnjaka ili kad ga stavite u krilo dok mu
čitate priču, to veoma snažno ispunjava njegovo spremište ljubavi. Na drugoj strani života, fizički
dodir je isto tako prenosilac emocionalnih poruka. Ko još nije išao hodnicima staračkih domova i
nije video starce i starice kako sede u kolicima i pružaju ruke koje žude da budu dodirnute? I,
naravno, muž i žena se u braku grle i ljube.
Ali šta je s tinejdžerima? Jesu li oni drugačiji? Da li fizički dodir prenosi tinejdžeru neku
emocionalnu poruku? Odgovor je da i ne. Sve zavisi od toga gde, kada i kako dodirujete tinejdžera.
Na primer, zagrljaj u prisustvu tinejdžerovih vršnjaka može kod njega izazvati stid umesto
osećanje ljubavi i može ga navesti da odgurne roditelja ili mu kaže: „Prestani.“ Međutim, masiranje
ramena nakon što se vrati s treninga može tinejdžeru snažno preneti emocionalnu ljubav. Ako
pokušate da dodirnete tinejdžera kad je u „antidruštvenom“ raspoloženju, skoro uvek ćete ga
iznervirati. Ali dodir posle razočaranja u školi biće dobrodošao kao izraz prave roditeljske ljubavi.
Tinejdžeri su drugačiji. Ne možete nastaviti da ih dodirujete na isti način i na istim mestima
kao što ste činili kad su bili deca. Opet kažem, roditelji moraju imati na umu da u tinejdžerovoj glavi
odzvanja melodija samostalnosti i sopstvenog identiteta. Zato moraju da se upitaju: „Da li moj dodir
ugrožava tinejdžerov osećaj samostalnosti? Da li na pozitivan način utiče na njegov identitet?“
Upamtite, tinejdžeru je očajnički potrebno da oseti vašu ljubav. Fizički dodir je jedan od
osnovnih jezika ljubavi, ali ovakvu ljubav morate pokazati u odgovarajuće vreme, na odgovarajućem
mestu i na odgovarajući način. Ako je fizički dodir bio tinejdžerov primarni jezik ljubavi tokom
njegovog detinjstva, ovaj jezik ljubavi neće se promeniti tokom adolescencije. Međutim, dijalekat na
kom govorite mora se promeniti ako želite da se tinejdžer oseća voljeno.
1
Knjiga propovednikova 3,1.5.
37
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
dodirivanje tinejdžera. Nije neophodno znati zašto tinejdžer nije raspoložen za dodir. Važno je
prepoznati to i ostaviti ga na miru.
Gotovo nikad nije pravo vreme dodirivati tinejdžera kad je ljut. Na primer, kad je vaša
tinejdžerka ljuta na vas ili na nekog drugog, ona neće želeti da je dodirnete. Ona je ljuta jer razmišlja
o tome da ju je neko povredio. Gnev je emocija koja razdvaja ljude. Ako pokušate da dodirnete
tinejdžerku dok je ljuta, ona će vas skoro uvek odbiti. Gnevan tinejdžer ima utisak da roditelj
fizičkim dodirnom nastoji da ga kontroliše. To deluje negativno na tinejdžerovu potrebu za
samostalnošću. Zato se tinejdžer povlači od vašeg dodira. Kasnije ćemo u jednom poglavlju govoriti
o tome kako se ophoditi prema gnevnom tinejdžeru. Ono što ovde ističemo jeste da obično nije
pravo vreme koristiti fizički dodir kao jezik ljubavi kad je tinejdžer ljut.
S druge strane, ima mnogo situacija kad je poželjno dodirivati tinejdžera. Jedna takva situacija
je kad tinejdžer postigne uspeh. To može biti pobeda u sportu, uspešan klavirski resital, dobro
izveden ples, završetak školskog projekta, pozitivna ocena na kontrolnom iz matematike, položen
vozački ispit, itd. To su situacije kad su tinejdžeri obično voljni da ih roditelji fizički dodirnu. Uspeh
im je trasirao put za samostalnost i sopstveni identitet. To što ćete s njim proslaviti njegov uspeh
rečima priznanja i odobravanja i fizičkim dodirom on će primiti kao dodatni dokaz da uvažavate
njegovu nastupajuću zrelost.
Vreme neuspeha u tinejdžerovom životu takođe je vreme kada je poželjno pokazati ljubav
putem fizičkog dodira. Tinejdžer je kivan na sebe zato što je pao na ispitu iz matematike, zato što ga
je devojka ostavila, ili zato što je ogrebao auto. Vaša tinejdžerka se loše oseća zato što njena najbolja
drugarica ima momka a ona ne, ili još gore, što je njen dečko raskinuo s njom i počeo da se zabavlja
s njenom najboljom drugaricom. To su prilike kad su tinejdžeri otvoreni za fizički dodir.
U uobičajenim okolnostima svakodnevnog života, ako je tinejdžer raspoložen, on je otvoren za
neku vrstu fizičkog dodira kao izraza ljubavi. Ako je tinejdžer neraspoložen, njega će fizički dodir
iritirati. Uviđavni roditelji će imati razumevanje za tinejdžerovo neraspoloženje i gledaće da ga
dodiruju samo kad njemu to odgovara. Ponekad učimo eksperimentišući, ali ako razmišljamo,
možemo naučiti nešto i iz svojih grešaka.
Evo iskustva jedne majke: „Kad je Džuli napunila trinaest godina, mislila sam da koristi drogu.
Njeno ponašanje se radikalno promenilo. Tokom detinjstva ona je bila jako nežna i osetljiva. Stalno
sam je ljubila i grlila, a često sam je i masirala. Ali kad je napunila trinaest godina, videla sam kako
se povlači od mene i kako odbija svaki moj dodir. Mislila sam da se nešto užasno desilo našem
odnosu. Kasnije sam saznala da je bila normalna tinejdžerka. Sada sam naučila kada je Džuli
raspoložena za dodir a kada nije.“
„S vremena na vreme loše procenim njeno raspoloženje i tada odbije zagrljaj. Ali u većini
situacija je zagrlim zato što izaberem pravi trenutak. Džuli sada ima petnaest i po godina i mogu reći
da je naš odnos dobar. Rekla bih da je njen primarni jezik ljubavi fizički dodir. Znam da joj je to
potrebno. Želja mi je samo da i dalje budem osetljiva kako bih to radila u pravo vreme.“
Odgovarajuće mesto
Kao što ima odgovarajuće vreme za dodirivanje tinejdžera, tako ima i odgovarajuće mesto.
Govorim ovde o geografiji a ne o seksualnosti. O tome ćemo kasnije. Desetogodišnjak se baca majci
u zagrljaj posle utakmice u školskoj ligi. Trči prema njoj i čeka njene pozitivne reči i ohrabrujući
dodir. Ali sa šesnaest, posle utakmice, on ne traži pogledom mamu i nada se da ni ona njega ne traži.
On će proslaviti svoju samostalnost i sopstveni identitet s drugovima iz tima i s prijateljima. Oni ga
tapšu po leđima, lupaju po glavi, „bacaju mu kosku“, ali kad njegova majka priđe, on razmišlja:
38
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
Mama, ni ne pomišljaj na to. U većini situacija kad su u javnosti tinejdžeri ne žele da ih njihovi
roditelji grle ili im dodirom pokazuju ljubav.
Ovo posebno važi kad je u prisustvu vršnjaka. Tinejdžerov identitet povezan je s identitetom
njegovih drugova. Kada mama ili tata uđu u taj svet i pokažu naklonost putem dodira, to ugrožava
tinejdžerov identitet i udara u koren njegove želje za samostalnošću. Kao što je jedan tinejdžer
rekao: „Osećam se zbog toga kao da me i dalje smatraju za dete.“ Dobro načelo je nikada ne
dodirivati tinejdžera u prisustvu njegovih vršnjaka, osim ako to sam tinejdžer ne inicira tako što
dodirne vas.
Tinejdžeri su ponekad otvoreni za dodir u prisustvu babe i dede. Ako se hvalite dedi i babi o
tinejdžerovim uspesima, onda će tapšanje po leđima na kraju govora tinejdžer verovatno prihvatiti.
Međutim, ne uzimajte to zdravo za gotovo. Posmatrajte njihovu reakciju i ne dodirujte ih ako vam
stave do znanja da ih „ostavite“.
Gde je onda odgovarajuće mesto da govorite s tinejdžerom jezikom fizičkog dodira?
Uobičajeno, u privatnosti vašeg doma ili kad ste nasamo s tinejdžerom. U privatnosti ili u prisustvu
bliže porodice, fizički dodir može biti efektan prenosilac emocionalne ljubavi. Upamtite, fizički
dodir je primarni jezik ljubavi nekih tinejdžera. Za njih je izuzetno važno da roditelji nauče kada je
odgovarajuće vreme i gde je odgovarajuće mesto da im pokažu ljubav.
Četrnaestogodišnji Džejkob je rekao: „Volim da idem na kampovanje s tatom. Tada sam
najbliskiji s njim.“ Kad sam ga pitao: „Šta najviše voliš kad kampuješ s ocem?“ Džejkob je
odgovorio: „Kad obaramo ruke uveče pored vatre. Posebno volim kad ga pobedim.“ Emocionalna
ljubav prodire do Džejkoba putem fizičkog dodira. Njegova samostalnost i njegov identitet su
stimulisani, naročito kad pobedi.
Petnaestogodišnja Džesika je rekla: „Mama i ja smo jako bliske. Mislim da ne bih mogla bez
njenih zagrljaja. Teško mi je bilo u školi ove godine, ali uvek znam da me kod kuće čeka majčin
zagrljaj.“ Džesikina majka je otkrila njen primarni jezik ljubavi i tim jezikom govori u privatnosti
svog doma. Zapamtite, kad govorite ovim jezikom ljubavi, uvek to činite u odgovarajuće vreme i na
odgovarajućem mestu. U suprotnom, tako nešto neće biti protumačeno kao ljubav.
Odgovarajući način
Budite fleksibilni
Ovde ne govorimo samo o vrstama dodira već i o tome kako dodirujemo. Postoji više načina za
izražavanje ljubavi putem fizičkog dodira. Zagrljaji, poljupci, tapšanje po leđima, maženje, nežni
dodiri, masaža i obaranje ruku jesu odgovarajući načini da se tinejdžeru pokaže ljubav. Međutim, to
nimalo nije jednostavno kao što izgleda.
Svaki tinejdžer je poseban. Ne vole svi istu vrstu dodira. Neki tinejdžeri vole tapšanje po leđima,
drugi ne. Neki vole da ih dirate po kosi, drugi ne. Vaš tinejdžer je jedinstven, i ne samo da ćete
morati da naučite njegov jezik ljubavi već i dijalekte tog jezika.
Ako vaša tinejdžerka ne voli masažu, bilo bi pogrešno forsirati takav dodir samo zato što vi
volite masiranje. Ne smemo tinejdžeru nametati sopstveni jezik ljubavi; moramo naučiti njegov
jezik ljubavi. Ono što dodatno komplikuje ovu stvar jeste to što vaš tinejdžer može početi da odbija
dodire koje je prihvatao od vas kad je bio dete. Roditelji su često frustrirani zbog toga. Oni misle da
su otkrili primarni jezik ljubavi deteta i naučili da ga govore. A tinejdžer sada odbija dodire koje je
nekada voleo. Osnovni razlog je tinejdžerova potraga za samostalnošću i sopstvenim identitetom.
39
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
Kada dodirnete tinejdžera na isti način kao što ste ga dodirivali kad je bio dete, ti dodiri mogu
pobuditi osećanja zavisnosti i nesigurnosti – upravo suprotno od onoga što on ili ona želi. Zato
tinejdžer odbija te „detinjaste“ izraze ljubavi.
Pre izvesnog vremena izneo sam ovo zapažanje na jednom predavanju o vaspitavanju. Primetio
sam da je Bredu konačno sinulo. Prišao mi je na pauzi i rekao: „Sada razumem. Moj sin Met ima
petnaest godina. Kad je bio mali često sam ga masirao. Voleo je to. U protekle dve ili tri godine nije
mi to dopuštao. Osećao sam se kao da se povlači od mene. Nisam mogao da razumem zašto se
toliko promenio. Sada vidim da ga masiranje podseća na detinjstvo. On je na putu ka samostalnosti
i ne želi da se vraća u detinjstvo. Sada sve ima smisla.“
Predložio sam Bredu da pronađe nove načine da Metu pokaže ljubav putem fizičkog dodira.
„Lupite ga po leđima, potapšite ga po ramenu, sapletite ga kad prođe pored vaše stolice. Ako padne,
rvajte se s njim na podu. Videćete kako njegovo spremište ljubavi počinje da se puni zato što se
ophodite prema njemu kao prema mladiću a ne kao prema detetu. Time podupirete njegovu
samostalnost umesto da je rušite.“ Bred je naučio važnu lekciju o pokazivanju ljubavi tinejdžeru.
Ako vaša tinejdžerka kaže: „Ne sviđa mi se to“, kao odgovor na vaše nastojanje da je dodirnete,
povucite se i pokušajte s nekom drugom metodom. Ne namećite joj određeni način fizičkog dodira
zato što smatrate „da joj se to mora svideti“. Čitav koncept o pet jezika ljubavi zasniva se na tome da
moramo naučiti da govorimo jezikom kojim druga osoba govori, a ne svojim. Ključno pitanje je šta
vaša ćerka želi da činite da bi se osećala voljenom. Ako je fizički dodir njen primarni jezik ljubavi,
onda morate smisliti posebne vrste dodira koji njoj prenose ljubav. Ovaj proces pokazivanja ljubavi
tinejdžeru dodatno se komplikuje i zbog sklonosti roditelja. Neki roditelji nikad nisu „sapleli“ svog
tinejdžera i ne mogu ni zamisliti da mu time mogu pokazati ljubav. Drugi nikad nisu „podmetnuli
lakat“ tinejdžeru. Ne kažem da svi tinejdžeri vole ove dijalekte fizičkog dodira. Kažem da morate
otkriti one vrste fizičkog dodira koje vaš tinejdžer ceni i razume.
Naravno, emotivna klima u kojoj tinejdžeru pokazujete ljubav putem fizičkog dodira veoma je
važna. Ako sapletete tinejdžera kad ste ljuti, to nije izraz ljubavi. Ako ga pljesnete po ramenu zato
što vas nervira njegovo ponašanje, on se neće osećati voljenim. Majka koja uskraćuje zagrljaje svojoj
ćerki zato što joj se ne sviđa izbor njenih prijatelja, u opasnosti je da izgubi ćerku. Kao roditelji, mi
smo odgovorni za svoje stavove. Ako pokazujemo ljubav tinejdžerima samo kad rade ono što se
nama dopada, onda smo skrenuli s puta bezuslovne ljubavi i ušli u opasni svet manipulacije.
40
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
tebe. Stalo mi je do tebe. Volim te.“ Svaki tinejdžer ima potrebu da čuje jezik fizičkog dodira. Ako ga
ne čuje od roditelja, tražiće ga negde drugde.
Reč očevima
Očevi su u ovoj generaciji skloni da uskraćuju fizički dodir ćerkama, posebno kad je ćerka u
pubertetu. Neki ne znaju kako da reaguju na fizičke promene koje se javljaju kod njihovih ćerki;
drugi misle da one ne žele dodir pošto nisu više devojčice. Neki se boje da ih drugi mogu optužiti za
seksualno dodirivanje ili čak zlostavljanje. Koji god razlog da je u pitanju, uskraćivanje fizičkog
dodira jeste ozbiljna greška. Tinejdžerka treba da ima pozitivno mišljenje o sebi kao o ženskoj osobi.
Ona treba da oseti da je privlačna suprotnom polu. Očeva uloga je da joj pruži takav osećaj, a
odgovarajući fizički dodir upravo to čini. Ako otac uskraćuje ćerki ljubav putem fizičkog dodira,
mnogo je verovatnije da će vrlo rano stupiti u seksualne odnose.
Očevi, svim srcem vas podstičem da i dalje govorite ovim jezikom ljubavi sa svojom ćerkom u
njenim tinejdžerskim godinama. Njoj su potrebni takvi dodiri dok razvija svoju samostalnost i svoj
identitet kao žena.
2
Za praktičnu pomoć o tome kako kontrolisati gnev vidi The Other Side of Love: Handling Anger in a Godly Way,
Gary Champan (Chicago: Moody Press, 1999).
41
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
uopšte ne postupate u skladu s ljubavlju. Vama je potrebna pomoć iskusnog savetnika ili pastora da
biste postali pokretač pozitivnih promena u svojoj porodici.
Seksualno zlostavljanje
Seksualno zlostavljanje je zloupotreba roditeljske uloge da bi se dobile seksualne usluge od
tinejdžera radi zadovoljenja sopstvenih seksualnih želja. Seksualno zlostavljanje najčešće čine očevi,
očusi ili majčin partner. Ovakvo zlostavljanje je obično usmereno na tinejdžerke. Iako nekada dođe i
do homoseksualnog zlostavljanja u užoj porodici, to nije ni približno toliko uobičajeno kao
heteroseksualno zlostavljanje. Često će roditelj koji zlostavlja nastojati da uveri tinejdžera da su
njegove seksualne predigre izrazi ljubavi. Ova poruka tinejdžeru neće zvučati istinito. Nešto duboko
u tinejdžeru govori: „Ovo nije ispravno.“
Međutim, tinejdžer je često nevoljan da o tom seksualnom iskustvu govori s drugim roditeljem
ili s drugom odraslom osobom. Tinejdžeri ponekad ćute zbog stida, ali najčešći uzrok ćutanja je
strah. Njima se često preti. Jedna petnaestogodišnja ćerka je rekla: „Otac mi je rekao da ako kažem
majci ili bilo kom drugom o tome šta se dešava među nama, on će to poreći i majka će poverovati
njemu a ne meni. A on će se postarati da budem kažnjena zbog laganja.“ Jedna
sedamnaestogodišnjakinja je odgovorila, kad su je upitali zašto nije rekla majci da ju je očuh
seksualno zlostavljao od njene trinaeste godine: „Da sam rekla majci, očuh bi me ubio. Često mi je
govorio da bi bilo lako da me se reši. Znala sam da je ozbiljno mislio, a ja nisam htela da umrem.“
Tek kad je očuh završio u zatvoru zbog drugog zločina, ona je konačno rekla savetniku šta se
dešavalo između nje i njega.
Ako su roditelj ili staratelj seksualno intimni s tinejdžerom, svima bi trebalo da bude jasno da
tinejdžer to neće shvatiti kao izraz ljubavi. To je zapravo samozadovoljavanje – suprotno od ljubavi.
Tinejdžer će se osećati iskorišćeno i zlostavljeno. Takvo zlostavljanje tokom vremena stvara gorčinu
u tinejdžeru, mržnju i često depresiju. Ponekad ove emocije dovode do nasilnog ponašanja. To
gledamo u večernjim vestima. Devojka je ubila očuha i svi se pitaju šta se desilo s tom ljupkom
devojkom. Seksualno zlostavljanje rađa povređenost i gnev i drastično utiče na tinejdžerov
emocionalni, društveni i seksualni razvoj.
Ako ste vi roditelj koji se seksualno iživljava nad tinejdžerom koji živi u vašoj kući, prvi korak je
priznati da je takvo ponašanje pogrešno. Drugi korak je zakazati sastanak s profesionalnim
savetnikom, reći mu za ovaj problem i započeti proces isceljenja odnosa s tinejdžerom. Da, takav
smeo korak skupo će vas stajati, može da vas osramoti, da vam uništi brak, i zbog njega možete
doživeti emocionalni stres. Međutim, ako to ne učinite, posledice će na duže staze biti mnogo
strašnije.
Potpuno sam svestan da većina seksualnih nasilnika neće poslušati savet koji sam upravo dao.
Zato drugi roditelj mora pokrenuti ovo pitanje. Naravno, drugi roditelj često nije ni svestan šta se
događa. Ponekad takvi roditelji zatvaraju oči za jasne nagoveštaje zlostavljanja i zapušavaju uši kad
tinejdžer pokuša nešto da im kaže. Takva neosetljivost, iz bilo kog razloga, za vašeg tinejdžera je
izdaja. Molim vas da saslušate i ispitate svaku tinejdžerovu izjavu koja i izdaleka može ličiti na poziv
u pomoć. I molim vas da otvorite oči za bilo koji znak nepristojnog ponašanja između vašeg
supružnika i vašeg tinejdžera.
Imajte na umu da će tinejdžer ponekad poricati ono što se dešava kad mu otvoreno postavite
pitanje. Opet kažem, uzroci tog poricanja često su stid i strah. Ne uzimajte tinejdžerov prvi odgovor
kao konačnu reč o tome. Ako imate razloga da verujete da postoji seksualni odnos između vašeg
42
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
3
YOUTHviews, 6, br. 8 (april 1999): 1; istraživanje obavio The George H. Gallup International Institute, Princeton, N.
J.
43
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 4. DRUGI JEZIK LJUBAVI: FIZIČKI DODIR
Džesika, sedamnaest godina: „Znam da je nekad teško živeti sa mnom. Moji roditelji su istrpeli
svakakva moja raspoloženja. Valjda je to sastavni deo tinejdžerskih godina, ali kad me zagrle ili mi
samo dotaknu ruku, tada osećam da će sve biti u redu. To me smiruje. Znam da me stvarno vole.“
44
5. TREĆI JEZIK LJUBAVI:
KVALITETNO VREME
U 11:45 po podne ušao sam u sobu svoga sina tinejdžera. Čitav dan sam proveo u savetovanju i
bio sam fizički i emotivno iscrpljen. Očekivao sam uobičajeno „laku noć, volim te“. Umesto toga,
moj sin je rekao: „Tata, ne razumem devojke.“ Seo sam na pod, naslonio se na krevet i pitao: „Šta te
je navelo na takvu misao?“
Bio je to početak dvočasovnog razgovora. Derek je u to vreme imao sedamnaest godina. Sada
ima trideset jednu. I dalje ne razume devojke. Ne razumem ih ni ja. Ali uvek sam bio na
raspolaganju za razgovor, i smatram da je to veoma važno.
Posvetiti tinejdžeru kvalitetno vreme znači posvetiti mu deo svog života. Kvalitetno vreme znači
posvetiti tinejdžeru nepodeljenu pažnju. U tom trenutku ništa drugo nije važno. Kvalitetno vreme je
snažan prenosilac emocionalne ljubavi.
Nažalost, ovakvim jezikom ljubavi mnogo je teže govoriti nego jezikom priznanja i odobravanja
ili jezikom fizičkog dodira, iz prostog razloga: potrebno je više vremena. Tinejdžera možete
dodirnuti za sekund; reči priznanja i odobravanja mu možete saopštiti za manje od minut. Ali
kvalitetno vreme zahteva sate. U današnjem užurbanom svetu, mnogim roditeljima tinejdžera teško
je da govore ovim jezikom ljubavi. Kao posledica toga, mnogi tinejdžeri žive u domovima koji su
puni drangulija, ali njihova emocionalna spremišta su prazna. Često se osećaju kao da su i oni sami
deo kolekcije stvari svojih roditelja.
Zauzeti roditelji koji žele da se njihovi tinejdžeri osećaju voljeno moraju odvojiti vreme da bi im
posvetili usredsređenu pažnju. Psihijatar Ros Kembel napisao je: „Bez usredsređene pažnje povećava
se tinejdžerova teskoba, pošto oseća da je roditeljima sve drugo važnije od njega. Zbog toga je
nesiguran, a njegov emocionalni i psihološki razvoj je oštećen.“ 1
Zajedništvo
Glavni aspekt kvalitetnog vremena jeste zajedništvo. Ne mislim ovde na fizičku blizinu. To što
živite pod istim krovom s tinejdžerom nije kvalitetno vreme. Kad ste u istoj sobi s tinejdžerom tada
ste fizički bliski, ali ne mora da znači da imate zajedništvo. Zajedništvo znači biti u dodiru jedan s
drugim. Otac i sin mogu i ne moraju doživeti zajedništvo dok gledaju utakmicu na TV-u. Ako
tinejdžer posle utakmice razmišlja: Mom ocu je sport važniji od mene, onda nije došlo do
zajedništva. Ali, ako tinejdžer dobije poruku: „Najvažnija stvar u vezi s ovom utakmicom je to što
sam s tobom. Drago mi je kad smo zajedno“, onda su otac i sin povezani. Sin će osećati očevu
ljubav. Cilj ovog poglavlja je da vam pomogne da sa svojim tinejdžerom doživite zajedništvo kad ste
zajedno.
Šta znači biti „u dodiru“ s tinejdžerom? U suštini, to znači da tinejdžer oseća da je u središtu
vaše pažnje. To ne znači da svaki put kad ste zajedno morate imati duboke razgovore. Ali svakako
znači da roditelj mora svesno težiti da gledanjem u oči, rečima, dodirom i govorom tela tinejdžeru
prenese poruku da je on za njega mnogo važniji od nekog događaja.
Petnaestogodišnji Klint ilustrovao je to sledećim rečima: „Moj otac misli da čini neku veliku
stvar za mene kad me povede na pecanje. To je po njemu „naše vreme druženja“, ali mi čak i ne
razgovaramo o nama. Mi razgovaramo o pecanju i prirodi, ali mene nije briga ni za pecanje ni za
1
Ros Kembel, Kako stvarno voleti svog tinejdžera (Beograd, Soteria 2004.), str. 43
45
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
prirodu. Voleo bih kad bih mogao da razgovaram s ocem o svojim problemima, ali on kao da nije
zainteresovan za mene.“ Poznavao sam Klintovog oca i mogu vam sa sigurnošću reći da je on mislio
kako je radio odličnu stvar što je Klinta vodio na pecanje. Nije imao pojma da njih dvojica nisu bili
„u dodiru“.
Problem je bio u tome što je on bio usredsređen na aktivnost umesto na sina. Bio je zaprepašćen
kad je kasnije u toku savetovanja saznao da se njegov sin posle pecanja osećao prazno i odbačeno.
Klintov otac je imao mnogo toga da nauči o provođenju kvalitetnog vremena sa sinom.
Kvalitetna konverzacija
Kao što je i s rečima priznanja i odobravanja i fizičkim dodirom, jezik kvalitetnog vremena
takođe ima mnogo dijalekata. Jedan od najčešćih dijalekata jeste kvalitetna konverzacija. Pod ovim
mislim na dijalog između roditelja i tinejdžera u kom svako ima slobodu da saopšti svoje iskustvo,
svoje misli, svoja osećanja i svoje želje u prijateljskoj i tolerantnoj atmosferi. To znači da roditelji
treba da razgovaraju s tinejdžerima, a ne da im drže pridike.
2
Dogmatski (figurativno) – jednostran, bespogovoran, autoritativan, netrpeljiv, netolerantan, zadrt, krut, dominantan...
46
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
više prihvatala majčinu reč kao „Bibliju“. Sada je počela samostalno da razmišlja i svoje misli je
slobodno iznosila kao i njena majka.
Znao sam da će promene u načinu komunikacije Marleni jako teško ići. Ali takođe sam znao da
će izgubiti blisko zajedništvo s Kejti koje je imala ranije ako ne nauči nove metode komuniciranja s
njom. Marlena je morala da nauči da „uspori“ i manje govori, i morala je da stekne novo umeće
aktivnog slušanja i saosećajnog dijaloga.
47
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
odobravate) njeno osećanje vrednosti i ophodite se prema njoj kao prema osobi koja ima svoje želje.
Sada ste spremni za osmi korak.
8. Zatražite dopuštenje da izrazite svoje gledište. „Hoćeš li da čuješ šta ja mislim o tome?“ Ako
tinejdžerka kaže „da“, tada saopštite svoje misli, ideje i osećanja. Ako kaže „pa ne baš“, onda je
razgovor završen, tinejdžerka odlazi na plažu bez para. Ako ste pokazali razumevanje za ćerkine
misli, želje i osećanja, ona će najverovatnije biti otvorena da čuje vaše mišljenje. Iako se možda neće
složiti s vama, saslušaće vas.
Bolji odnos
Nekim roditeljima je uvredljiva ideja da moraju zatražiti dopuštenje da bi saopštili svoje
mišljenje. „Zašto bih morao da pitam svog tinejdžera za dopuštenje da nešto kažem?“ pitao je jedan
otac. Pitanje nije da li otac ima pravo da kaže nešto tinejdžeru, naravno da ima. Pitanje je: „Da li
želite da vaš tinejdžer sasluša ono što kažete?“ Traženje dopuštanja saopštava tinejdžerki da je
poštujete kao osobu i da ona ima izbor da čuje šta vam je na srcu ili da ne čuje. Dakle, vi time
poštujete svoju tinejdžerku kao osobu i stvarate atmosferu za prijateljski razgovor. Roditelji svakako
imaju slobodu da izlože svoju besedu bez traženja dopuštenja, ali tinejdžeri takođe imaju slobodu
„da se isključe“ ako to žele. Mnogi će to učiniti zato što osećaju da se roditelji ophode prema njima
kao prema deci. Kada zatražite dopuštenje da saopštite svoje mišljenje, tinejdžerka će osećati da se
prema njoj ophodite kao prema odrasloj osobi.
Roditelji ipak imaju poslednju reč u takvim situacijama i mogu da odluče hoće li dati novac
tinejdžerki za odlazak na plažu ili hoće li je uopšte pustiti. To nije pitanje roditeljskog autoriteta;
pitanje je kakav odnos roditelj ima s tinejdžerom, ili kako će primeniti taj autoritet. Vi uvek možete
vladati nad tinejdžerom kao tiranin. On će gotovo uvek zbog toga osećati da ga odbacujete i da ga ne
volite. S druge strane, prema tinejdžeru se možete ophoditi s ljubavlju, kao roditelj koji ima
razumevanje za tinejdžerov prelazni period ka odraslom dobu i koji želi da stvori atmosferu ljubavi i
podrške u kojoj bi se ta tranzicija odvijala.
Očigledno je da je za kvalitetnu konverzaciju potrebno vreme. Duplo više vremena biće
provedeno u slušanju tinejdžera nego u govorenju. Međutim, to će se mnogostruko isplatiti.
Tinejdžer će osećati da ga poštujete, razumete i volite – što je san svakog roditelja. Takvi snovi se ne
ostvaruju ako nastavite da činite ono što ste oduvek činili. Oni će se ispuniti ako naučite nove načine
komuniciranja koji su mnogo prikladniji u godinama tinejdžerovog razvoja.
Naučite da govorite
Govor je bitan deo značajnog dijaloga s tinejdžerom. Međutim, način na koji govorite jako je
važan. Efektan govor se usredsređuje na iznošenje sopstvenih misli, osećanja i želja, a ne na
napadanje tinejdžera. Roditelji stvaraju neprijateljski odnos kad svoj govor započnu osuđivanjem
tinejdžerovog mišljenja o određenoj temi. Mnogo je bolje imati pozitivan pristup i reći o čemu vi
razmišljate, kako se osećate i šta želite.
48
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
izjave koje okrivljuju i optužuju. One skoro uvek dovode do jedne od ove dve reakcije: do žustre
svađe ili do povlačenja i depresije, u zavisnosti od tinejdžerove ličnosti.
Rečenice u drugom licu zaustavljaju tok dijaloga; rečenice u prvom licu otvaraju put za dalju
diskusiju. Možda će vam trebati malo više vremena da naučite ovaj novi način govora. Ako ste od
onih koji započinjete rečenice u drugom licu, prestanite s tim. Recite tinejdžeru da pokušavate da
naučite nov način govora i da želite preinačiti tu rečenicu. Zatim je parafrazirajte, govoreći u prvom
licu.
Na primer, ako čujete sebe kako govorite: „Nerviraš me kad...“ zaustavite se i recite: „Daj da to
kažem drugačije. U meni se budi gnev kad god...“ Zatim recite tinejdžeru: „Da li shvataš zašto želim
drugačije da govorim? Ne želim da te osuđujem; želim da te razumem. U isto vreme želim da shvatiš
kako se osećam i o čemu razmišljam.“ Većina tinejdžera će ceniti nastojanje roditelja da nauče nove
načine komuniciranja.
49
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
Navođenje razloga
Još jedna ideja o razgovoru s tinejdžerima: Umesto „Zato što ja tako kažem“ recite „Reći ću ti
zašto“. Tinejdžere zanimaju razlozi. Oni razvijaju sopstvenu sposobnost razmišljanja i otvaraju se
onoj osobi koja ima logične razloge za svoja uverenja ili svoje stavove. Roditelj koji pribegava samo
autoritetu bez navođenja razloga zaustavlja tok prijateljskog razgovora s tinejdžerom. Tinejdžer se
oseća odbačeno od strane roditelja i njegovo spremište ljubavi ostaje prazno.
Roditelj koji nauči umetnost efektnog slušanja i razgovora s tinejdžerom jeste roditelj koji će
najuspešnije pokazati ljubav na emotivnom nivou. Kvalitetna konverzacija jedan je od najsnažnijih
načina pokazivanja takve ljubavi.
Kvalitetne aktivnosti
Tinejdžeri su aktivna stvorenja. Najbolji razgovori između roditelja i tinejdžera vode se u
kombinaciji s nekom aktivnošću. Neke od ovih aktivnosti deo su normalnog života – škola, sport,
muzika, ples, drama, druženje i crkva. Tinejdžeri su aktivni u svim ovim oblastima. Roditelji koji
žele da provedu kvalitetno vreme s tinejdžerima uvideće da ove oblasti pružaju mnoge mogućnosti.
U mlađim tinejdžerskim godinama, mnogi sati provode se u vožnji od jedne do druge aktivnosti.
Ovo vreme u kolima ne mora da bude ispunjeno prepirkama ako roditelji slede osam smernica o
razgovoru i slušanju. Često sami ovi događaji pružaju mogućnosti za provođenje kvalitetnog
vremena s tinejdžerom. Kada vaš tinejdžer shvati da ste prisutni na određenom događaju zbog
njega, da ste zainteresovani za ono što njega zanima, da vam ništa nije važnije tog popodneva nego
da budete na tom događaju, to njemu mnogo govori.
Jedna četrnaestogodišnjakinja je rekla: „Tata je uvek na mojim koncertima. Nije muzičar, ali me
ohrabruje. Tako sam srećna.“ Druga tinejdžerka u istom orkestru kazala je: „Znam da me tata voli,
ali on nikada nije izostao s posla da bi došao na koncert. Odvaja vreme da igra golf s drugovima, ali
nikada nema vremena za mene.“ Druga tinejdžerka je intelektualno svesna da je tata voli, ali njeno
spremište ljubavi je prazno. Tinejdžeri znaju da im odvajanjem vremena da biste bili na nekim od
njihovih aktivnosti posvećujete deo svog života, i to im na snažan način prenosi ljubav. Nasuprot
tome, kad roditelji ne odvoje vreme da prisustvuju događajima u koje su njihovi tinejdžeri
uključeni, oni im upućuju poruku: „Nisi mi važan toliko kao druge stvari.“
Tinejdžeri se bolje suočavaju s normalnim izazovima u svom razvoju ako su njihovi roditelji
uključeni u njihov svakodnevni život. Na pitanje: „Šta ste kao tinejdžeri najmanje cenili kod
roditelja?“ odgovor broj jedan koji je dalo pet hiljada odraslih osoba glasio je: „Nisu bili uključeni u
moj život.“ 3 Činjenica je da tinejdžeri žele da roditelji budu uključeni u njihove živote. To ne samo
da stvara uspomene za budućnost već i snažnu svezu ljubavi u sadašnjosti. Pomaganje u domaćim
zadacima, pohađanje njihovih aktivnosti, voženje tinejdžera u šoping-centar jesu prilike za
provođenje kvalitetnog vremena s njim. Roditelj koji je uključen u svakodnevni život tinejdžera
poručuje: „Ono što tebe zanima i mene zanima.“
3
Gary Smalley & Greg Smalley, Bound by Honor (Wheaton. Ill.: Tyndale, 1998), 35.36???
50
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
sportove na vodi, odlazak na sportske događaje, koncerte, u pozorište u drugi grad, ili posećivanje
istorijskog mesta – samo su neki od predloga kako da stvorite okruženje za provođenje kvalitetnog
vremena s tinejdžerom.
51
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
Brusa Springstina. Neću vas zamarati detaljima, ali otišli smo u Friport i saznali nešto više o
Brusovom poreklu.
52
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
Tinejdžeri su ponekad raspoloženi za razgovor ali ne onda kad se roditeljima sviđa. Oni
ponekad žele da razgovaraju kad njima to odgovara. A to je često noću, u privatnosti njihovih soba,
ili u dnevnoj sobi tek kad svi odu na spavanje. Mudri roditelji će iskoristiti takve prilike kad iskrsnu.
Dva dodatna sata spavanja ujutru neće bitno uticati na opšte stanje roditelja, ali dva sata kvalitetnog
vremena s tinejdžerom može bitno uticati na to hoće li u krevet otići s osećanjem ljubavi ili s
osećanjem usamljenosti i odbačenosti.
4
Eastwood Atwater, Adolescence (Englewood Cliffs, N. J.: Prentice Hall, 1996), 198.
5
Socijalne veštine – sposobnost održavanja odnosa s drugim osobama kako bi se postigao zadati cilj. Socijalne veštine
omogućavaju bolju i jasniju komunikaciju i uključuju razgovetan govor, jasno izražavanje, sposobnost da se adekvatno
organizuje vreme, stvaraju mogućnost za dobru međusobnu saradnju i sl. (Objašnjenje preuzeto iz Vikipedije; prim
prev.)
6
Ibid., 201-202.
7
Smalley & Smalley, Bound by Honor, 107.
8
Lawrence Steinberg & Ann Levine, You and Your Adolescent (New York: Harper & Row, 1990), 13.
53
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
tinejdžera kao osobu (njegovu samostalnost i njegov identitet) i da su se konsultovali s njim u vreme
planiranja, tinejdžer je mogao biti veoma zainteresovan da se pridruži porodici. Onda kad se
ophodimo prema tinejdžerima kao prema deci i planiramo umesto njih, kad ih ne tretiramo kao
samostalne osobe, tada stičemo utisak da ne žele da budu s porodicom.
Sedamnaestogodišnji Brendon je rekao: „Moji roditelji mi kažu da su povređeni zato što ne
želim da idem s njima na putovanje koje isplaniraju. Problem je u tome što me oni i ne pitaju šta
sam ja planirao. Oni naprave planove i obaveste me o njima dan pre nego što treba da krenemo. Ja
sam neke stvari već isplanirao s društvom i moji roditelji se tada iznerviraju zato što ne želim da
odustanem od tih planova i pođem s njima.“
54
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 5. TREĆI JEZIK LJUBAVI: KVALITETNO VREME
55
6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI:
SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
„Mislim da sam ljubav svojih roditelja najviše osećao zbog toga što su se uvek trudili da mi u
svemu pomognu.“ Mark se upravo zaposlio i počeo da razmišlja o tome da se uskoro oženi. Dok je
govorio o svojim tinejdžerskim godinama, počeo je da se priseća detalja. „Sećam se svih obroka koje
je mama spremala iako je bila zaposlena, i vremena kad mi je tata pomogao da sredim stari auto koji
smo zajedno kupili kad sam imao šesnaest godina. Male stvari, velike stvari – toliko toga su činili da
mi pomognu.“
Sa dvadeset četiri godine, Mark se i dalje sećao uspomena. „Sada znam mnogo više nego tada.
Ali čak sam i tada znao da su se jako trudili da mi pomognu i ja sam to uvek cenio. Nadam se da ću
jednog dana isto moći da uradim za svoju decu.“
Mark je opisivao roditelje koji su govorili jezikom ljubavi služenje.
Vaspitavanje je životni poziv koji je pre svega orijentisan na služenje. Onog dana kad ste
odlučili da imate dete prijavili ste se za dug period služenja. U vreme kad vaše dete postane
tinejdžer, ovim jezikom ljubavi govorićete već trinaest godina. Ako zaista želite da imate pozitivno
mišljenje o sebi, odvojte nekoliko minuta i prebrojte pelene koje ste promenili, obroke koje ste
spremili, odeću koju ste oprali, opeglali, spakovali, koliko ste flastera zalepili, igračaka popravili,
čaršava namestili, koliko ste puta deci oprali kosu i osušili je, itd. Molim vas da ovaj spisak ne
pokazujete tinejdžeru. Pročitajte ga u svojoj sobi naglas, posebno onih dana kad se osećate jadno
kao roditelji. Postoji čvrst, nepobitan dokaz da ste voleli ovo dete.
Međutim, vaše dete je sada postalo tinejdžer i zato morate naučiti neke nove dijalekte ako želite
da uspešno govorite jezikom ljubavi služenje. Nema više pelena, ali ima mnogo dugmadi koje treba
ušiti, haljina koje treba sašiti ili skratiti, obroka koje treba spremiti, guma na biciklu koje treba
zameniti, kola koja treba popraviti, košulja koje treba oprati i ispeglati (zaboravite na peglanje,
izgužvano je sada „in“), uniformi koje treba očistiti, mnoge taksi vožnje koje ćete sami obaviti (bar
dok ne napune šesnaest godina), itd.
1
Jevanđelje po Mateju 20,28.
2
Jevanđelje po Mateju 20,26.
56
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
Prava veličina pokazuje se u služenju. Služenje koje proizilazi iz roditeljskog srca jeste pravi
izraz emocionalne ljubavi.
Pomaganje od srca
Pošto je pomaganje deci stalno kroz mnoge godine i pošto se obavlja uz mnoge druge obaveze,
roditelji mogu zaboraviti da svakodnevne i privremene usluge koje čine deci jesu izrazi ljubavi koji
imaju dugotrajni uticaj. Roditelji se povremeno mogu osećati kao robovi a ne kao služitelji koji
pokazuju ljubav, iskorišćeni od dece, supružnika i drugih. Međutim, ako roditelji zauzmu ovakav
stav, tinejdžeri će to osetiti i malo ljubavi će primiti od usluga koje im roditelji čine.
Služenje iz ljubavi nije robovanje. Ropstvo je nametnuto spolja i nevoljno se prihvata. Služenje
iz ljubavi je motivisano unutrašnjom željom da se svoja snaga posveti drugima. Služenje iz ljubavi je
dar, ne moranje, i čini se od srca, ne pod prisilom. Kad roditelji pomažu tinejdžerima ozlojeđeni i
puni gorčine, tinejdžerove fizičke potrebe možda će biti ispunjene, ali će njegov emocionalni razvoj
biti uveliko narušen.
Pošto je služenje svakodnevno, čak i najbolji roditelji moraju da se zaustave i povremeno
ispitaju svoje stavove kako bi bili sigurni da svojim služenjem tinejdžerima prenose ljubav. Sećam se
kad mi je Kameron rekla: „Tata mi pomogne da uradim domaći ako ga zamolim. Ali posle toga se
osećam da sam kriva i nedostojna. Obično ne tražim pomoć od njega.“ Takva tatina pomoć ne
prenosi ljubav. Majke takođe mogu preneti malo ljubavi kad pomažu svojim tinejdžerima. „Volela
bih kad bi mi mama pomogla oko školskih zadataka, ali ona je stalno zauzeta“, rekla je Džulija, koja
je sada u prvoj godini srednje škole. „A kad je i pitam za pomoć, ona to uradi samo da bi me skinula
s vrata.“ Ako roditelji žele da tinejdžeri njihovu pomoć dožive kao ljubav, moraju je pružiti od srca.
57
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
trajna, osim ako ne nastavite da ih nagrađujete. (O ovome ćemo više govoriti u 12. poglavlju u
kojem će tema biti ljubav i odgovornost.)
S druge strane, roditelji takođe treba da budu upozoreni da će tinejdžeri nekada pokušati da
manipulišu njima zloupotrebom služenja. Ako žele da učinite nešto za njih, ponudiće se da urade
nešto što ste još ranije tražili od njih da urade. Šesnaestogodišnji Bredli je rekao: „Ako želim da
mama nešto uradi za mene, samo treba da kažem da ću pospremiti svoju sobu. Učiniće šta god da
zatražim.“ Bredli je naučio da manipuliše majkom. Ako majka smatra da je ono što je Bredli tražio
za njegovo dobro, pristaće na njegov uslov. Ali roditelji nikada ne bi trebalo da pristanu da urade
nešto što je po njihovom mišljenju nemudro samo zato što tinejdžer pristaje da uradi nešto što oni
žele.
Neki tinejdžeri su majstori manipulacije. „Ako me voliš, ti ćeš...“ jeste tinejdžerova osnovna
manipulativna izjava. On koristi želju roditelja da budu dobri roditelji kao sredstvo za ostvarenje
svojih želja. Najbolji odgovor roditelja jeste: „Volim te previše da bih ti dopustio da uradiš nešto što
je po mom mišljenju štetno za tebe, koliko god ti to želiš.“ Manipulacija nema ništa zajedničko s
ljubavlju, ali zato sve dodirne tačke ima s kontrolom. To nije dobar pristup za odnos između
roditelja i tinejdžera.
Recipročna ljubav
Primer i usmeravanje
Savesni roditelji tinejdžera imaju dve osnovne želje: da vole i budu voljeni. Mi želimo da naši
tinejdžeri osećaju našu ljubav kako bi njihovo spremište ljubavi bilo puno, ali takođe želimo da
nauče da vole druge. Roditelji ponekad pitaju: „Ako nastavim da mu služim, kako će naučiti da čini
stvari sam za sebe i kako će naučiti da pomaže drugima?“ Odgovor na to pitanje je postavljanje
primera i usmeravanje. Mi pokazujemo kako izgleda bezuslovna ljubav kada činimo stvari za
tinejdžere koje oni vole dok god smatramo da je to za njihovo dobro. Međutim, moramo pažljivo
birati usluge koje im činimo. U suprotnom, stvorićemo zavisne tinejdžere koji primaju, ali koji nisu
naučili da bilo šta daju. Na primer, spremanje jela je služenje, ali naučiti tinejdžera da kuva daleko je
veća usluga. Mnogo je lakše spremiti jelo sam nego naučiti tinejdžera da kuva. Šta je veći izraz
ljubavi? Svakako, ovo drugo.
Osnovno pravilo je da činite one usluge tinejdžerima koje oni ne mogu da čine sami. Kad su
mali, vi im perete odeću; kao tinejdžere, učite ih da sami peru odeću. Roditelji koji ne nauče ovu
razliku mogu zapravo u ime ljubavi da osakate tinejdžerovo sazrevanje. To ne znači da nikada
nećete oprati njihov veš, već da to nećete činiti stalno. Na taj način postavićete mu dobar primer i
ujedno mu pokazati put koji vodi ka sazrevanju i samostalnosti.
58
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
„Napravila sam spisak poslova kojima želim da te naučim. Pokazaću ti ga, a ti ga možeš
dopuniti. Takođe mi reci kojim redosledom hoćeš da ih naučiš. Ne želim da te primoravam ni na
šta, ali kad budeš bio spreman, naučiću te da obavljaš ove poslove.“
Patrikova majka je objasnila da želi da ga nauči ovim poslovima zato što ga voli. On će
verovatno pozitivno odgovoriti na njen plan, zato što mu je majka ostavila mogućnost da izabere
poslove koje želi da nauči i po kom redosledu želi da ih nauči. Patrik i njegov otac takođe bi mogli
da naprave sličan spisak poslova kojima bi otac hteo da ga nauči i onih poslova koje bi on hteo da
nauči od oca.
Tinejdžer čiji roditelji imaju ovakav pristup zaista je srećan tinejdžer. On će osećati njihovu
ljubav i postaće odgovorna odrasla osoba koja nije samo naučila da se brine za sebe nego i da na
praktičan način, putem služenja, voli druge.
Pristupajući vaspitavanju na ovakav način, roditelji ne samo da govore jezikom ljubavi služenje,
oni isto tako uče tinejdžera neophodnim poslovima da bi mogao uspešno da pomaže drugima.
Ovakvo usmeravanje zahteva i učenje i obuku. Učenje je grčka reč koja znači davanje uputstava
putem reči. Obuka je grčka reč koja označava učenje u praksi. U Grčkoj, ovo je bio osnovni pristup
vaspitavanju. Roditelji koji slede ovaj princip daju verbalna uputstva kad uče tinejdžera određenom
poslu. Pokazuju mu kako se radi, a zatim mu daju priliku da on to uradi sam.
Na primer, otac koji želi da nauči sina da opere porodični auto, a možda kasnije i svoj, počinje s
verbalnim uputstvima: „Jedna od stvari koju uvek treba da imaš na umu jeste da prvo moraš
isprskati auto vodom da bi uklonio čestice peska, da prilikom sapunjanja ne bi oštetio auto. Kad to
uradiš, počni od krova pa naniže, i peri samo po jedan deo auta, brzo ga ispirajući da sapunica ne bi
ostavila pruge na autu.“ Otac potom demonstrira ono što je upravo rekao, dopuštajući tinejdžeru da
mu pomogne. Možda će zajedno prati auto nekoliko vikenda. Otac će zatim pustiti tinejdžera da
sam opere auto. Posle toga, mogu ponovo prati auto zajedno, otac ga može prati sam, ili ga sin može
prati sam, u zavisnosti od njihove želje. Kada sin sam pere auto, otac pokazuje da to ceni i hvali ga.
Tinejdžer nije naučio samo da pere auto nego i da voli oca.
59
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
drugima. Kad roditelji ovo ne učine, tinejdžer će neminovno osećati da su ga roditelji prevarili.
Ljubav hrani decu kad su mala, ali kao tinejdžere ona ih uči da se hrane sami.
3
Gary Chapman & Derek Chapman, The Five Signs of a Loving Family (Chicago: Northfield, 1997), 35-36.
60
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
U razgovoru sa Skotom tokom sledećih nekoliko nedelja otkrio sam da je imao malo poštovanja
za roditelje. „Njih interesuje samo njihova karijera“, kazao je. „Uopšte im nije stalo do mene.“
Saznao sam da njegovi roditelji obično nisu stizali s posla pre šest ili pola sedam uveče. Pre nego što
je Skot imao svoj auto i honorarni posao, obično je stizao kući iz škole u pola četiri, uradio bi
domaći i razgovarao s prijateljima telefonom. Kad bi roditelji stigli, večerali bi zajedno. „Uglavnom
su kupovali hranu na putu kući. Mama ne voli da kuva, a tata ne ume. Posle večere, proveravali bi
da li sam završio domaći. Onda je tata radio na poslovnim projektima i gledao TV. Mama je čitala
nešto i obavljala telefonske razgovore.
„Ja sam obično odlazio u svoju sobu, surfovao internetom i razgovarao s prijateljima
telefonom“, nastavio je Skot. „Bilo mi je dosadno. Ništa nisam imao da radim.“
U daljim razgovorima sa Skotom saznao sam da je u brojnim situacijama tražio od roditelja da
mu pomognu oko mnogih projekata, ali po njegovom mišljenju „oni nikad nisu imali vremena“.
„Kad sam imao trinaest godina“, rekao je, „zamolio sam tatu da me nauči da skijam na vodi, ali on
mi je rekao da je to previše opasno i da sam previše mlad za to. Kad sam hteo da naučim da sviram
gitaru, rekao mi je da nemam sluha i da bi to bilo bacanje para. Čak sam zamolio mamu da me
nauči da kuvam. Rekla je da hoće, ali nikada to nije uradila.“
Očigledno je bilo da se Skot osećao prevareno. Roditelji su ga izdržavali, obezbedili mu krov
nad glavom, oblačili ga, ali nisu ispunjavali njegovu unutrašnju potrebu za emocionalnom ljubavlju.
Postalo mi je jasno da je Skotov primarni jezik ljubavi služenje, ali da njegovi roditelji nikada nisu
naučili da govore njegovim dijalektom. Služili su mu tako što su se starali za njegove osnovne
telesne potrebe, ali nisu bili osetljivi za njegove želje i zato su se malo trudili da u njemu razviju
neophodne veštine za ostvarenje tih želja. Skot je zato osećao da ga oni odbacuju i ne vole. Njegovo
ponašanje bilo je odraz njegovih osećanja.
Voleo bih kad bih mogao da kažem da su se stvari brzo promenile nabolje u njihovoj porodici.
Zapravo, stvari su se pogoršale pre nego što su se poboljšale. Rekao sam njegovim roditeljima svoja
zapažanja i mislim da su me razumeli. Iskreno su se potrudili da se približe Skotu, ali on nije mnogo
mario za to. Većina njihovih napora bila je odbijena. Njegov stav je izgleda bio da je ono što su radili
prekasno i nedovoljno.
Cela godina je prošla pre nego što je došlo do značajnije promene. Posetio sam Skota u bolnici
posle saobraćajne nesreće u kojoj je polomio kuk, nogu i smrskao gležanj. Tek je bio krenuo u
završni razred srednje škole; ipak, tokom oporavka, Skot je konačno uspostavio emocionalnu vezu s
roditeljima. Oni su se izvinili što nisu ispunjavali njegove potrebe ranijih godina, a Skot je priznao
da ih je isključio iz svog života zato što se osećao odbačeno s njihove strane.
Zbog ove emocionalne povezanosti stvari su značajno počele da se poboljšavaju sledeće godine.
Dok je Skot bio u gipsu, njegovi roditelji su imali mnoge prilike da mu pokažu ljubav putem
služenja, ali što je još važnije, otkrili su šta Skota trenutno zanima i postarali se da se to ostvari.
Skotova poslednja godina u srednjoj školi bila je, prema njegovim rečima, najgora i najbolja godina
u njegovom životu. Prošao je kroz nesnosan fizički bol, ali je takođe ponovo iskusio pravu
emocionalnu bliskost s roditeljima. Živeo je kod kuće sledeće dve godine i pohađao obližnji fakultet,
što je takođe pružalo brojne mogućnosti njegovim roditeljima da mu služe. Oba roditelja su mu
zdušno pomagala oko školskih zadataka. On i otac su mnoge vikende proveli pored jezera. Skot nije
više bio zainteresovan za skijanje na vodi, ali naučio je da vozi očev čamac i odlično je napredovao u
vožnji džet-skija. Na fakultetu su se Skotova interesovanja uvećala; njegovi roditelji su bili upućeni u
61
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 6. ČETVRTI JEZIK LJUBAVI: SLUŽENJE/ČINJENJE USLUGA
njih i koristili su svaku priliku da mu pomognu da istraži ono što ga interesuje. Skot sada ima
dvadeset sedam godina, oženjen je i govori jezikom služenja svom sinu.
Skotovi roditelji, kao i mnogi drugi roditelji, bili su veoma iskreni. Veoma mnogo su voleli svog
sina, ali propustili su priliku da otkriju njegov primarni jezik ljubavi. Kad su konačno saznali koji je
to jezik i pokušali da govore njime, Skot nije odmah reagovao. Ovo je uobičajeno ako se tinejdžer
osećao usamljeno i odbačeno određeno vreme. Ali roditelji ne smeju odustati. Ako su uporni u
svom nastojanju da govore tinejdžerovim primarnim jezikom ljubavi, ta ljubav će na kraju savladati
tinejdžerov emotivni bol i oni će ponovo uspostaviti emocionalnu vezu.
62
7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
Imao sam popodnevnu pauzu tokom jednog bračnog seminara koji sam držao u
vazduhoplovnoj bazi NATO-a u Gajlenkirhenu (Geilenkirchen), u Nemačkoj. Većina vojnika je
tamo provodila najmanje dve godine, pa su čitave porodice živele u bazi. Tokom tog popodneva
spazio sam trinaestogodišnjeg Aleksa koji je sedeo na stolu za piknik i radio domaći zadatak.
Izgledao je kao tipičan američki tinejdžer: vojnički podšišan, nosio je iznošeni džins i bledozelenu
košulju. Imao sam osećaj da mu neće smetati ako ga prekinem, zato sam mu prišao, predstavio se i
započeo razgovor.
Posle izvesnog vremena spomenuo sam medaljon svetog Kristofera koji je visio na lančiću oko
Aleksovog vrata. „Tata mi je dao medaljon za moj trinaesti rođendan u martu“, kazao je. „On želi da
me ovo podseća na njega kad ode na dužnost. Nosim ga sve vreme.“
„Ko je bio sveti Kristofer?“ pitao sam.
„Nisam siguran“, odgovorio je, „neki svetac koji je činio mnoga dobra.“
Odmah sam mogao reći da medaljon za Aleksa nije imao religijski značaj. Ali na emotivnom
nivou, njegova vrednost je bila neprocenjiva. To je bio stalni podsetnik na očevu ljubav. Imao sam
utisak da će i posle trideset godina, ako bih ga kojim slučajem sreo, i dalje nositi oko vrata medaljon
svetog Kristofera.
Šta su darovi?
Darovi su vidljivi, opipljivi znaci emocionalne ljubavi. Važno je razumeti suštinsku prirodu
dara. Grčka reč od koje potiče naša reč dar jeste haris, što znači milost ili nezasluženi dar. Po svojoj
prirodi, dar nije nešto što tinejdžer zaslužuje; dar se daje zato što roditelj želi da podeli s njim svoju
bezuslovnu ljubav. Neki roditelji ovo ne shvataju; oni misle da daju darove tinejdžerima, a zapravo
ih plaćaju za učinjeno delo. U tom slučaju, oni ne govore jezikom ljubavi koji se zove darovi.
Na primer, Beverli je rekla svojoj petnaestogodišnjoj ćerki Amandi: „Ako pospremiš sobu, čim
se završi večera otići ćemo u šoping-centar da ti kupim haljinu koju si htela.“ U stvari, ona je
pokušala da manipuliše Amandom da uradi ono što je ona htela, ili je pokušala da se cenka s njom.
„Ako uradiš to... kupiću ti haljinu.“ Ili joj je možda dosadilo Amandino navaljivanje da kupe haljinu
i ovo je bio njen način da popusti, a ujedno je htela malo i da zaposli Amandu u tom procesu. U
svakom slučaju, haljina neće biti dar. To će biti nagrada za pospremanje sobe. Beverli je tako
postavila stvar. Ona može misliti da pokazuje ljubav Amandi kupovinom haljine, ali Amanda će
primiti haljinu kao nešto što zaslužuje, ne kao dar.
Skoro sve što neki roditelji zovu „darovima“ jesu zapravo nastojanja da se manipuliše
tinejdžerom, razmena za nešto što oni žele, ili nagrada za urađen posao. Jedino vreme kad neki
tinejdžeri prime prave darove jeste Božić ili njihov rođendan. Izuzev toga, darovi roditelja nisu
uopšte darovi. Nemojte me shvatiti pogrešno; ne kažem da roditelji nikada ne treba da nagrade
tinejdžera za urađen posao. Ja samo kažem da takve nagrade ne treba smatrati darovima. Tinejdžer
bi verovatno mogao da napravi sličnu pogodbu i s nekim poslodavcem u gradu. Ako im roditelji
ponude bolju pogodbu nego što bi je dobili u gradu, to je i dalje pogodba a ne dar.
Bilo bi od pomoći da sebi postavite pitanje: „Kada sam poslednji put poklonio pravi dar svom
tinejdžeru?“ Kad se setite, ponovo postavite sebi pitanje: „Da li sam išta tražio od njega pre nego što
sam mu dao dar?“ Ako jeste, onda zaboravite na to, jer to nije bio pravi dar. Počnite ponovo i
63
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
pokušajte da se setite kada ste poslednji put poklonili dar svom tinejdžeru. Neki roditelji će se setiti
da je to bilo prošlog Božića ili za prošli rođendan.
Tinejdžerima ne smetaju ovakve pogodbe s roditeljima. Zapravo, mnogi od njih vole da se
pogađaju. To je njihov uobičajen način da dobiju ono što žele. Ako ne mogu da dobiju to što žele
verbalnim uznemiravanjem roditelja, dobiće to „pravljenjem ugovora“ s roditeljem. To je
standardni metod u mnogim domovima, ali on nema veze s davanjem darova.
Dar i svečanost
Još jedan važan aspekt davanja darova jeste da od toga treba načiniti svečanost. Setite se
značajnog dara koji ste primili u prošlosti. Koji je to dar bio? Ko vam ga je dao? Kako je bio
upakovan? Kako vam je bio dat? Da li je poklanjanje bilo propraćeno rečima, dodirima ili drugim
izrazima ljubavi? Mnogo su veće šanse da ste osetili veću ljubav ako je osoba uložila više truda u
pakovanje i sam čin poklanjanja. Svrha davanja poklona nije u tome da određeni predmet pređe iz
jedne ruke u drugu. Svrha je da se pokaže emocionalna ljubav. Naša je želja da dotična osoba oseti
da nam je stalo do nje, da je ona za nas važna i da je volimo. Ove emocionalne poruke još više
dobijaju na značaju kada se pažnja posveti samoj svečanosti koja ide uz davanje poklona.
Dobro će biti da roditelji tinejdžera ovo upamte. Kada izostavimo svečani deo, tada
umanjujemo emotivnu silu dara. Džoni traži patike za tenis. Mama i tata voze Džonija do šoping-
centra i kupuju patike. Džoni izlazi u njima iz radnje, i to je to. Nema svečanosti. Mnogi tinejdžeri
su se navikli na tako nešto. Takvi darovi prenose malo emocionalne ljubavi. Ako se svi darovi
poklanjaju na ovakav način, tinejdžer počinje da razmišlja da on polaže pravo na ono što mu
roditelji daju: „Ja sam tinejdžer. Moji roditelji su dužni da mi daju sve što poželim.“ Tinejdžer
pokazuje malo poštovanja, a dar ima malo emocionalnog značaja.
Međutim, kad bi roditelji patike odneli kući, upakovali ih na kreativan način i poklonili ih
tinejdžeru u prisustvu ostalih članova porodice kao izraz ljubavi prema njemu, dar bi postao snažan
prenosilac emocionalne ljubavi. Ako dosada niste praktikovali davanje poklona uz svečanost,
predložio bih vam da obavestite tinejdžera o svojoj odluci da ćete uvesti više svečanosti u porodični
život i da ćete odsada na jedan nov način poklanjati darove. Tinejdžer će se možda nasmejati na to
ili će ga iznervirati vaš prvi pokušaj da promenite način poklanjanja darova, ali mogu vam reći da će
ubrzo u drugačijem svetlu početi da posmatra vaše darove. I naučiće da govori jezik ljubavi davanje
darova, što će mu biti od velike koristi u odraslom dobu.
Darovi i materijalizam
Iskreni roditelji me često pitaju: „Ako budem poklanjao previše darova svom tinejdžeru, zar
neću u njemu pobuditi duh materijalizma koji je toliko rasprostranjen u našoj kulturi?“ To je
stvarna opasnost u našem društvu koje je veoma materijalističko. Na nalepnici za kola piše:
„Pobeđuje onaj ko umre s najviše igračaka.“ Odrasli i tinejdžeri se utrkuju ko će nabaviti više
igračaka. Ako imamo najmodernije, najbolje, tehnološki najnaprednije, onda smo uspešni. I dok
odrasli kupuju kuće, skupe automobile, sofisticirane uređaje, čamce, avione i poslednje modele
laptopova, tinejdžeri kupuju brža kola, moćnije audio-uređaje, firmiranu (brendiranu) odeću i
cipele, CD-ove, i oblače se po poslednjoj modi kako bi dokazali da se razlikuju od roditelja. Svi mi
igramo na istu muziku. Samo su igračke koje kupujemo drugačije.
Mudro je da kao roditelji postavimo pitanje: „Hoću li ovome učiti svoje tinejdžere?“ Takođe se
moramo pitati: „Je li to ono što želim da radim sa svojim životom? Ima li nešto više od života nego
64
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
što je sticanje i igranje s igračkama?“ Većina odraslih veruje da ima, ali mnogi nisu u stanju da kažu
ni sebi ni drugima šta je to.
Smatram da postoje dva odgovora na ovo pitanje. Prvo, naučiti da se bude zadovoljan običnim,
i drugo, naučiti da se deli s drugima. Hiljadama godina ljudi su živeli bez „igračaka“ – hiljada
proizvoda – koje je stvorila industrijska i tehnološka revolucija u devetnaestom i dvadesetom veku.
Ljudi su bez ovih igračaka uživali u običnim stvarima – jelu, spavanju, radu, muzici, umetnosti,
prirodi. Drugo, ovaj običan život delili su s drugima. Ne samo da je postojao osećaj povezanosti u
široj porodici već je postojao osećaj zajedništva s komšijama. Kod mnogih, ovaj osećaj povezanosti
takođe se odnosio na Boga. Smatrali su da je Bog stvoritelj svega i izvor moralnog zakona koji
reguliše međuljudske odnose.
Materijalizam Zapadnog sveta javio se onda kad je čovek poverovao da sopstvenom snagom
može stvoriti utopiju. Industrijska i tehnološka dostignuća uverili su čoveka da mu više nije
potreban zakon i da moralni zakoni ne potiču od Boga već da ih čovek može kontrolisati. Čovekov
razum zamenio je Boga i dela čovekovih ruku postala su njegovi idoli. Materijalizam je prema tome
obožavanje ovih idola. Osnovni nedostatak obožavanja idola je da ih nema onda kad su vam
najpotrebniji. Kada nehumano ponašanje čoveka prema čoveku naruši međuljudske odnose, kada
droga i seksualno prenosive bolesti unište tinejdžere, kada nam razvod razori brak i bolest uništi telo
– tada nam igračke koje smo sakupljali ne govore ni reč utehe. Naši idoli nas tada napuštaju.
Mnogi odrasli u našem društvu zaključuju da je materijalizam jeftina zamena za jednostavno
uživanje u običnim aspektima svakodnevnog života i deljenje ove radosti s drugima. Mnogi su se
ponovo okrenuli duhovnom umesto materijalnom kako bi pronašli odgovore na duboke čežnje
ljudskog srca za konačnim smislom života. Ako su ovo i vaši zaključci, onda ćete svakako paziti da
prekomernim davanjem poklona ne pospešujete duh materijalizma. To ne znači da možemo umaći
svetu mašina i tehnologije. Ali svakako znači da će na izbor darova i način na koji ih uručujemo
uticati naša svest o ovoj dubljoj duhovnoj stvarnosti.
Dozvolite mi da predložim dve oblasti koje roditelji moraju uzeti u obzir kada govore ovim
jezikom ljubavi.
Davanje novca
Vrednost novca
Prva se tiče davanja novca. Stvarnost je takva da su tinejdžeri u Zapadnom društvu glavni
konzumenti, glavni potrošači ogromnog tržišta čija se vrednost meri milijardama dolara. Ogroman
broj reklama upućen je tinejdžerima. Odakle tinejdžeri nabavljaju toliki novac? U suštini, ovaj novac
dolazi od roditelja. Ako su darovi jedan od primarnih jezika ljubavi, neko bi pomislio, i ako roditelji
daju sav taj novac tinejdžerima, onda bi spremište ljubavi tinejdžera trebalo da bude puno. Problem
s ovakvim razmišljanjem je dvostruk. Prvo, veći deo tog novca ne daje se kao dar; on je sastavni deo
porodičnog budžeta i tinejdžer ga prosto očekuje. Drugo, pošto tinejdžer nije radio da bi obezbedio
novac, za njega novac nema veliku vrednost.
Zato primanje novca od roditelja tinejdžeru ne prenosi ljubav na emotivnom nivou. Koji stav
onda roditelji treba da zauzmu u pogledu davanja novca tinejdžerima?
Smatram da ovom problemu treba da priđemo na dva načina. Prvo, moramo podstaći
tinejdžera da radi za novac. To je jedini način da tinejdžer počne da ceni novac. Ako tinejdžer radi
za pedeset dolara koje želi da potroši na firmiranu odeću, biće svestan koliko truda je potrebno da bi
65
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
se došlo do te stvari. Tinejdžer je primoran da se upita: „Da li je ova stvar vredna tolikog truda?“ Na
taj način tinejdžer postaje mudar potrošač. Ako tinejdžer mora da radi za novac, to ga takođe
primorava da bira između ove i one stvari. Ako ne može da ima sve, mora doneti mudru odluku o
tome šta najviše želi. To takođe priprema tinejdžera za život u svetu odraslih.
Ako se roditelj pita hoće li rad posle škole odvojiti tinejdžera od sporta, drame, časova muzike,
plesa, gimnastike, ili drugih zanimanja, onda bi taj roditelj možda trebalo da razmisli o tome da
tinejdžeru plati za njegov trud u ovim oblastima koliko bi dobio u nekom restoranu brze hrane. Sva
ova zanimanja zahtevaju marljiv trud, kao što je potreban trud za honorarni posao posle škole.
Plaćanje tinejdžeru za ovakav trud ima iste prednosti kao i obavljanje honorarnog posla. Poenta je u
tome da roditelj ne treba da daje neograničenu količinu novca, niti da tinejdžer to očekuje, ako
želimo da naši tinejdžeri izbegnu opasnosti materijalizma.
Davanje darova
66
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
tinejdžera da radi kako bi platio celu svotu ili bar deo? Hoće li zbog toga odgovornije postupati s
autom nego ako mu ga samo poklonim?“ Mudri roditelji će se potruditi da odgovore na ovakva i
slična pitanja. Nema modela [univerzalnog] koji je najbolji za sve roditelje i sve tinejdžere.
Međutim, roditelji koji ne razmisle o ovim pitanjima najverovatnije će doneti nemudre odluke
o tome hoće li pokloniti auto tinejdžeru i na koji način da to učine.
Slična pitanja iskrsavaju kada govorimo o fakultetskom obrazovanju. Smatra se da roditelji
imaju odgovornost da plate tinejdžeru fakultetsko obrazovanje ako mogu to da priušte. Ponovo se
postavlja pitanje: „Šta je najbolje za tinejdžera?“ Roditelji žele da učine dobro za njega iz ljubavi
prema njemu – žele da se postaraju za tinejdžerove potrebe. Da li je bolje da tinejdžer plati za deo
troškova na fakultetu? Ako roditelji odluče da plate sve troškove obrazovanja, šta se može ili treba
očekivati od tinejdžera? Treba li o tome da razmišljamo kao o bezuslovnom daru ili kao o učenju
tinejdžera odgovornosti? To možda nije vreme za bezuslovni dar od 40.000 dolara godišnje naredne
četiri godine. To možda nije vreme za davanje darova, već vreme da se tinejdžer nauči služenju; ili
možda treba da se iskombinuju ova dva jezika ljubavi. Važno je samo da znamo šta činimo i zašto to
činimo.
Ako odlučim da dam tinejdžeru bezuslovni dar – plaćanje svih troškova prve godine na
fakultetu bez obzira na njegovo ponašanje, to je onda moj izbor. Ali možda treba da ograničim taj
dar na jednu godinu i posmatram kako će tinejdžer reagovati na proces obrazovanja umesto da mu
dam bezuslovni dar za sve četiri godine.
Ako kao roditelj razumem šta radim i zašto to radim, manje ću se razočarati. Međutim, ako ne
razmišljamo o ovim pitanjima, o poklanjanju auta i finansiranju školovanja, onda sebe izlažemo
velikom razočaranju. Koliko je samo roditelja kasnije reklo: „Podario sam mu četiri godine
školovanja, bez ikakvog pritiska, a on to tako malo ceni.“ Roditelji su po svemu sudeći prekršili
princip pažljivog razmišljanja prilikom davanja takvog dara. Tinejdžer ponekad razmišlja: „Nisam
morao da idem na fakultet. Oni su rekli da treba da idem. Bilo mi je dosadno pa sam počeo da
odlazim na žurke. Oni su me naterali na to. Zašto bi se nervirali?“ Pored toga što malo uvažava trud
koji su roditelji uložili da plate za troškove školovanja, tinejdžer nije samo nezahvalan nego i oseća
da ga roditelji odbacuju. Njegovo spremište ljubavi je prazno, a roditeljski dar nije ispunio svoju
svrhu.
67
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
želi, ako ste već voljni da mu kupite nešto. Kasnije se vratite i kupite dar, a onda sledite spomenute
savete o pakovanju i poklanjanju. Zašto da kupite CD koji vaša tinejdžerka nikada neće pustiti,
majicu koju nikada neće nositi ili komplet koji će joj biti užasno ružan?
Krivotvoreni darovi
Postoji vrsta darova koja nije potrebna nijednom tinejdžeru. Ja ih zovem krivotvoreni darovi.
To su darovi čiji je cilj da zauzmu mesto prave ljubavi. Njih daju zauzeti roditelji, ali i roditelji koji
ne žive sa svojim tinejdžerima – roditelji koji su toliko zaokupljeni poslom da nemaju vremena da
govore [ostalim] jezicima ljubavi – kvalitetno vreme, služenje, reči priznanja i odobravanja, ili fizički
dodir; zato nastoje da ovaj nedostatak nadomeste davanjem darova – ponekad skupih darova.
Jedna samohrana majka je rekla: „Svaki put kad moja šesnaestogodišnja ćerka ode da poseti
oca, ona se vrati s punim koferom darova. Neće da mi pomogne da platim njene lekarske i zubarske
račune, ali uvek ima para za darove. Retko kad je nazove telefonom i provede samo dve nedelje s
njom tokom leta. Ali nekako se nada da će darovi sve to ispraviti.“ Ovakvo davanje darova od strane
odsutnih roditelja postalo je nešto uobičajeno. Tinejdžeri obično prime te darove, pokažu
zahvalnost i vrate se kući s praznim spremištem ljubavi. Kad se darovi daju kao zamena za iskrenu
ljubav, tinejdžer ih vidi kao jeftine surogate, što oni i jesu.
68
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
Ovaj fenomen se ne javlja samo tamo gde su roditelji razvedeni već i tamo gde oba roditelja žive
u istoj kući s tinejdžerom. To se najčešće događa kada oba roditelja imaju zahtevne profesije. Oni su
puni para ali oskudevaju u slobodnom vremenu. Tinejdžer sam sprema doručak, sam odlazi u školu,
sam se vraća, otključava vrata, ulazi u praznu kuću i radi šta mu je volja dok se roditelji, potpuno
iscrpljeni, ne vrate kući. Zatim na brzinu večeraju ono što su kupili u restoranu brze hrane, svako
ode za svoj kompjuter i sutra se isti proces ponavlja. U ovakvoj porodici, krivotvoreni darovi se
redovno poklanjaju. Novac se izdašno daje, darovi se kupuju redovno i tinejdžer ima sve što želi,
osim ljubavi roditelja. Takvi darovi nikada neće ispuniti spremište ljubavi usamljenog tinejdžera,
niti će ukloniti krivicu prezauzetog i odsutnog roditelja.
Ovo je dobro vreme da preformulišem ono što sam rekao na početku naše rasprave o
pet jezika ljubavi. Tinejdžeri imaju potrebu da primaju ljubav od roditelja na svih pet
jezika. Govoriti jedino primarnim jezikom ljubavi tinejdžera a ignorisati ostala četiri nije
poruka ove knjige. Ono što želim reći jeste da primarni jezik ljubavi mnogo dublje prenosi
ljubav tinejdžeru i mnogo brže puni njegovo spremište ljubavi. Ali mora se dopunjavati
govorenjem i ostalih jezika ljubavi. Kada tinejdžer primi dovoljnu količinu ljubavi na svom
primarnom jeziku ljubavi, onda mu i ostali jezici ljubavi imaju mnogo više smisla. S druge
strane, ako roditelj ignoriše primarni jezik ljubavi tinejdžera, ostala četiri verovatno neće
ispuniti njegovo spremište ljubavi.
Ako su darovi primarni jezik ljubavi vašeg tinejdžera, onda su principi ovog poglavlja za vas
veoma važni. Iz mnogo razloga, ovo je najteži jezik ljubavi. Samo mali broj roditelja govori tečno
ovim jezikom ljubavi. Mnogi roditelji se sapliću u svojim naporima da prenesu emocionalnu ljubav
svojim tinejdžerima putem darova. Ako čak i naslućujete da su darovi primarni jezik ljubavi vašeg
tinejdžera, predlažem da ponovo pročitate ovo poglavlje, da podrobno razgovarate s bračnim
drugom i da zajedno procenite svoje prošle modele poklanjanja darova.
69
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 7. PETI JEZIK LJUBAVI: DAROVI/POKLONI
imam. Nije samo stvar u tome što mi poklanjaju te stvari nego i u načinu na koji to čine. U mojoj
porodici je davanje poklona veliki događaj, a to ne mora da bude [samo] za moj rođendan.“
Džef ima sedamnaest godina i ponosan je na svoj auto. Evo njegovih reči: „Ovaj auto je kupljen
od zajedničkog novca. Polovinu novca za auto dao sam ja, ali sve drugo dobio sam kao dar.
Patosnice mi je poklonila sestra kad smo proslavljali kupovinu auta. Tata i mama su mi poklonili
radio za sedamnaesti rođendan. Mama mi je poklonila četiri ratkapne, svake nedelje po jednu, i
svaki put druge večeri da bi me iznenadila.“
Šon ima petnaest godina i u osmom je razredu. Imao je fizičkih problema i propustio je mnogo
časova u školi. „Znam da imam mnogo problema. Većina momaka mojih godina igra fudbal i slične
igre. U školi zaostajem godinu dana za većinom svojih vršnjaka. Ali ja mislim da sam najsrećniji
momak na svetu. Moji roditelji se vole, vole mene i vole moju sestru. Uvek me iznenade poklonima.
Ja sam zaluđenik za kompjutere, ali moj tata nekako sazna za nove kompjuterske programe pre
mene. Kad vidim upaljenu sveću na stolu, znam da će posle večeri biti slavlje. To je obično znak da
je tata kupio nov program za mene, i to uvek proslavimo.“
70
8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG
PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
„Stvarno ne znam kako bih mogla da odredim njen primarni jezik ljubavi“, kazala je Mjuriel za
svoju četrnaestogodišnju ćerku Kajlu. „Čini mi se da se to menja svakog dana. Ono što je volela juče,
danas odbacuje. Tako je ćudljiva, nikad ne znam šta da očekujem.“
Otkrivanje primarnog jezika ljubavi tinejdžera nije lak posao kao otkrivanje primarnog jezika
ljubavi mlađe dece. Naši tinejdžeri su baš kao Kajla – u stanju radikalne tranzicije/prelaza. Kad je
neka osoba u prelazu – stvari se u njenom spoljašnjem svetu menjaju, dok je njen unutrašnji svet
misli, osećanja i želja u stanju neuravnoteženosti – ona reaguje na različite načine.
Setite se kako se ponašate veče pred polazak na neko duže putovanje. Setite se kako tada
reagujete na normalno ponašanje supružnika ili dece. Verovatno su vaši odgovori kratki, odsečni;
verovatno ste napeti, pa čak i naprasiti. Obično ne reagujete na takav način, ali ako bi neko pokušao
da odredi vaš primarni jezik ljubavi, po svoj prilici bi bio naveden na stranputicu zbog vaših
reakcija.
Izazov
Ćudljivi tinejdžeri
Većina tinejdžera je u stanju neuravnoteženosti nekoliko godina. Ponekad je ova emocionalna
nestabilnost daleko izraženija; to je razlog zašto često ne možemo da predvidimo kako će tinejdžeri
reagovati u određenoj situaciji. Kao odrasli, mi pretpostavljamo da će kolega koji je pozitivno
reagovao na tapšanje po leđima prošlog meseca isto tako reagovati i ovog meseca. Ovo važi za
odrasle, ali ne i za tinejdžere. Na tinejdžerovu reakciju umnogome utiče njegovo raspoloženje, a ono
je kolebljivo i često se menja nekoliko puta dnevno. Izraz ljubavi koji je prihvatio posle doručka
može da odbije posle večere.
Pošto je tinejdžer u prelazu (tranziciji), stavovi se brzo menjaju, često pod uticajem
promenljivih emocija. Želje su takođe promenljive. Juče je najvažnija stvar na svetu bila nabavka
košarkaških patika određene marke. Tinejdžer je toliko insistirao na tome da ste ostavili svoje
planove za to veče i otišli u šoping-centar. Dva dana kasnije on odlazi na košarkaški teren u starim i
iznošenim patikama, a vi vrtite glavom i govorite sebi: „Stvarno ne razumem ovo dete.“ Mjurielino
iskustvo s Kajlom oslikava tipičnu frustraciju u odnosu s normalnim tinejdžerom, koji po vašem
mišljenju možda uopšte nije normalan.
Samostalni tinejdžeri
Osim tinejdžerovog promenljivog raspoloženja, ponašanja i njegovih promenljivih želja, osećaj
samostalnosti je još jedan razlog zašto je roditeljima teško da odrede njegov primarni jezik ljubavi.
Na ovo smo ukazali nekoliko puta u prethodnim poglavljima. Normalan proces tokom
adolescencije jeste raskidanje s roditeljima i uspostavljanje ličnog identiteta. Sama reč adolescencija
znači „raskidanje“. Kajla ne želi više da se zna da je ona Mjurielina ćerka. Ona želi da izgradi
odvojen identitet. Sticanje samostalnosti je korak prema izgrađivanju ovog identiteta.
Pošto je izgrađivanje sopstvenog identiteta takođe u procesu, Kajla i dalje razmišlja o tome da li
želi da bude poznata kao „Kajla – košarkaška zvezda, Kajla – student generacije, Kajla – brižna
71
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
prijateljica, Kajla – devojka s kratkom plavom kosom, Kajla – plesačica, itd.“ Pošto još nije odredila
koji ili koliko ovih identiteta želi, često se koleba između svakog od njih. Kad zamisli sebe kao
košarkašku zvezdu, tada ne želi da provodi kvalitetno vreme s majkom. Ali kad zamisli sebe kao
brižnu prijateljicu, tada je voljna da bude s majkom. Dakle, tinejdžerova težnja za samostalnošću i
sve jača želja za sopstvenim identitetom često uveliko otežavaju posao određivanja primarnog jezika
ljubavi.
72
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
Ovo nije prvi put da su njegovi roditelji čuli ovu pritužbu, pa se pitaju da li se možda njegov
primarni jezik ljubavi promenio. Međutim, reči priznanja i odobravanja jesu Džaredov drugi snažan
jezik ljubavi. Ako roditelji žele da uspešno ispune njegovu potrebu za emocionalnom ljubavlju, onda
mu moraju pružiti više priznanja i odobravanja, iako i dalje govore njegovim primarnim jezikom
ljubavi.
Treća mogućnost je da su roditelji još u početku pogrešno odredili detetov primarni jezik ljubavi.
Ovo nije neuobičajeno jer su roditelji skloni da posmatraju decu iz svoje perspektive umesto iz dečje
perspektive. Lako je pomisliti da je detetov jezik ljubavi fizički dodir samo zato što je to bio i naš
jezik ljubavi. Skloni smo da verujemo u ono što želimo da verujemo umesto u ono što je istina sa
dečjeg stanovišta. Dok god roditelji pokazuju ljubav detetu na svih pet jezika ljubavi, ono će
verovatno primati dovoljno ljubavi na svom primarnom jeziku i njegovo će spremište ljubavi
verovatno biti puno. Međutim, pošto roditelji osećaju da ih njihovi tinejdžeri sada odbijaju, oni će
možda prestati da govore jedan ili dva jezika ljubavi, ali i dalje će se usredsrediti na ono što je po
njihovom mišljenju tinejdžerov primarni jezik ljubavi. Tinejdžerov primarni jezik ljubavi se u ovom
slučaju nije promenio. Problem je bio u netačnoj dijagnozi na samom početku.
73
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
ponudio da pomognem, rekao je: ‘Hvala, tata, mogu sam.’ Retko kad zatraži pomoć i oko domaćeg
zadatka. Ne osećam bliskost s njim i pitam se da li on oseća bliskost sa mnom.“
Ako je Bredov jezik ljubavi služenje, onda verovatno ne oseća očevu ljubav kao nekad.
Međutim, očigledno je da Bred ne želi od Rodžera ono što je želeo kad je bio dete. Naučio je da radi
stvari sam, što pothranjuje njegovu nastupajuću samostalnost i sopstveni identitet.
Ono što Rodžer mora naučiti jesu novi dijalekti služenja. Predložio sam mu da se seti nekih
stvari koje Bred još ne zna da radi i da ga nauči tome. Jasno je da sada Bred želi sam da radi
određene stvari. To pojačava njegov osećaj zrelosti. Ako se Rodžer ponudi da ga nauči da očisti
karburator, da zameni svećice, da popravi kočnice, da napravi police za knjige ili bilo šta drugo što
bi zanimalo Breda, verovatno će naići na otvorena vrata. Na taj način će ponovo uspostaviti
emotivnu bliskost s Bredom. A Bred će biti siguran da ga otac voli.
Učenje novih dijalekata može biti teško. Svi smo mi robovi navike. Za nas je potpuno normalno
da nastavimo da pokazujemo ljubav svojim tinejdžerima na isti način kao što smo činili kad su bili
deca. Tako nam odgovara. Učenje novih dijalekata zahteva trud i vreme; ali ako želimo da se naši
tinejdžeri osećaju voljeno, moramo biti voljni da uložimo trud kako bismo naučili nove dijalekte
njihovog primarnog jezika ljubavi.
1. Postavite pitanja
Ako želite da znate šta se dešava u tinejdžerovom umu, jedan od najboljih načina za to je
postaviti mu pitanja. „Zaboravite na to“, rekao je jedan otac. „Koje god pitanje da mu postavim,
dobijem jedan od tri odgovora: ‘Ne znam’, ‘U redu’, ili ‘Kakogod’. Ova tri odgovora koristi da
objasni bilo šta, sve i ništa.“ Razumem frustraciju ovog oca jer tinejdžeri zaista ponekad znaju da
mrmljaju umesto da razgovetno govore, ali bez obzira na to, jedini način da sigurno saznate o čemu
tinejdžer razmišlja jeste da vam tinejdžer sam otkrije svoje misli i svoja osećanja.
Mnogo je verovatnije da će tinejdžeri otkriti o čemu razmišljaju ako im postavite pitanja. Malo
tinejdžera započinje razgovor rečima: „Evo, reći ću ti o čemu razmišljam. Reći ću ti kako se osećam.“
S druge strane, verovatno će reći: „Reći ću ti šta želim.“ Tinejdžeri su mnogo slobodniji da saopšte
šta žele nego o čemu razmišljaju i kako se osećaju. Često je ovo zaključano u umu sve dok roditelj ne
postavi pravo pitanje.
U nastojanju da otkrijete primarni jezik ljubavi svog tinejdžera, pitanja vam mogu biti najbolji
saveznik. Margo je rekla svojoj četrnaestogodišnjoj ćerki Kerstin: „Čitala sam neke knjige o
vaspitavanju. Shvatam da nisam savršen roditelj. Moje namere su dobre, ali ponekad radim i kažem
stvari koje te povređuju. S druge strane, nisam uvek sigurna da osećaš da sam ti na raspolaganju kad
sam ti potrebna. Htela bih da ti postavim ozbiljno pitanje. Šta bi po tvom mišljenju moglo da
poboljša naš odnos?“
Margo će uvek pamtiti Kerstin odgovor: „Mama, ako baš stvarno hoćeš da znaš, reći ću ti, ali
nemoj da se naljutiš na mene. Kad hoću nekad da popričam s tobom, nikad nemam osećaj da mi
74
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
posvećuješ punu pažnju. Uvek vezeš, čitaš knjigu, radiš s računima, gledaš TV, pereš veš, ili nešto
drugo.“
„Uvek nešto radiš. Imam osećaj da ti dosađujem kad pokušam da razgovaram s tobom. Htela
bih da nekad samo sedneš i razgovaraš sa mnom i da ne radiš ništa drugo.“
Margo ju je pitala i dobila je odgovor. Odgovor na njeno pitanje otkrio je Kerstin primarni jezik
ljubavi – čeznula je za kvalitetnim vremenom, za nepodeljenom pažnjom.
Margin muž Mark postavio je drugačije pitanje njihovom šesnaestogodišnjem sinu Vilu i naišao
je na istu otvorenost koju je Kerstin pokazala. Jedne večeri, dok su išli na utakmicu, Mark je
otpočeo: „Nedavno sam počeo da razmišljam o tome šta treba da promenim u svom životu. Da
budem specifičniji, razmišljam kako da budem bolji muž tvojoj majci i bolji otac tebi i Kerstin.
Značio bi mi tvoj savet, pa bih da te pitam nešto. Kad bi mogao da promeniš nešto kod mene, šta bi
promenio?“
Marku se učinilo da je Vil razmišljao čitavu večnost, ali naposletku je odgovorio: „Ti si na
mnogo načina dobar tata. Cenim tvoj naporan rad i stvari koje mi daješ. Ali ponekad se osećam kao
da nikad ne mogu da ti ugodim. Koliko god se trudim, ti me samo kritikuješ. Znam da želiš da
izvučeš iz mene ono najbolje, ali kad me stalno kritikuješ, dođe mi da dignem ruke od svega.“
Na svu sreću, Mark je bio iskren kad je postavio pitanje. Pošto ga je pažljivo saslušao, odgovorio
je: „Hoćeš da kažeš da te previše kritikujem i često te ne pohvalim za težak posao koji uradiš“, na šta
je Vil odgovorio: „Da. Ne kažem da nikada ne bi trebalo da me kritikuješ, ali s vremena na vreme
bilo bi dobro znati da si zadovoljan onim što sam uradio.“ Mark je bio zbunjen Vilovim odgovorom,
zato je samo jednostavno odgovorio: „Cenim to što si rekao. Razmisliću o tome i radiću na tome da
se promenim.“ Zatim je potapšao Vila po leđima dok su ulazili na parking ispred sporske hale.
Cele te večeri reč kritikovanje odjekivala je u Markovom umu. Nije bio svestan da je toliko
kritikovao Vila. Zapravo, on na to nije gledao kao na kritikovanje. Tačno, ispravljam ga, rekao je
sebi. Ukazujem mu na stvari koje propusti kad pere auto. Podsećam ga da izbaci smeće, ali
kritikovanje? Mark je vodio diskusiju u svom umu dok su gledali utakmicu. Da, kritikovanje. To je
ono što Vil čuje, kritikovanje. Da nikada ne može da mi ugodi; da ono što radi nikada nije dovoljno.
Mark je gotovo zaboravio da je postavio pitanje u nadi da će otkriti Vilov jezik ljubavi.
Iznenada mu je sinulo da je Vil otkrio svoj jezik ljubavi: reči priznanja i odobravanja. Želeo je
da bude cenjen. Ja sam mu samo govorio negativno, reči kritike umesto da mu kažem nešto pozitivno,
da mu uputim reči priznanja i odobravanja. Nije ni čudo što sam ponekad osećao da Vil ne želi da
bude sa mnom, govorio je sebi Mark. Tada je obećao sebi da će razgovarati s Margo i zamoliti je da
mu pomogne da uvidi kada je to kritikovao Vila i da nauči da mu verbalno da priznanje i
odobravanje. Oči su mu se napunile suzama. Obrisao ih je i, dok je masa bučno navijala, okrenuo se
Vilu i rekao mu: „Volim te, čoveče. Stvarno mi je drago što smo zajedno.“
Vil je lupio tatu po ramenu, nasmešio se i rekao: „Hvala, tata.“ A onda su se obojica pridružila
navijačima.
Mark je uz pomoć jednog pitanja otkrio primarni jezik ljubavi svog tinejdžera.
Ima i drugih pitanja koja roditelji mogu postaviti da bi izvukli informacije iz tinejdžera koje im
mogu pomoći da otkriju njegov primarni jezik ljubavi. „Za koga bi rekao da je tvoj najbolji drug?“
Kad tinejdžer odgovori „Pol“, vi ga pitajte: „Šta je to što Pol čini da bi ti bio najbolji drug?“
Tinejdžer odgovara: „Sluša me kad govorim i trudi se da me razume.“ Ovim rečima on otkriva da je
kvalitetno vreme njegov primarni jezik ljubavi.
75
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
Mogli biste da upitate svoju ćerku: „Kad bi htela da pokažeš baki da je zaista voliš, šta bi
učinila?“ Takva pitanja mogu otkriti tinejdžerov primarni jezik ljubavi. Ona takođe otvaraju vrata za
dalji razgovor između roditelja i tinejdžera.
Nikako ne predlažem da objasnite tinejdžeru koncept o pet jezika ljubavi a zatim da ga pitate:
„Dakle, koji je tvoj jezik ljubavi?“ Pre svega, takvo pitanje on može shvatiti kao da se poigravate s
njim. Upamtite, tinejdžer traži autentičnost, iskrenost. Njemu nije do igara. Drugo, ako dobro
razume koncept o pet jezika ljubavi, mogao bi da ga iskoristi kako bi manipulisao roditeljima. Koji
to roditelj nije čuo tinejdžera kako govori: „Kad bi me stvarno voleo, ti bi...“ U retkim prilikama,
ono što tinejdžer traži otkriva njegov primarni jezik ljubavi, ali to je mnogo verovatnije težnja da se
zadovolji trenutna želja. Jednom kad roditelj popusti, tinejdžer se retko oseća voljeno. Bilo koje
drugo pitanje bolje je od pitanja: „Koji je tvoj jezik ljubavi?“
2. Posmatrajte
Pažljivo posmatrajte ponašanje svog tinejdžera. Tražite načine na koje on drugima pokazuje
ljubav. Zabeležite ono što ste primetili. Ako ste zapazili da je prošlog meseca pet puta poklonio dar
nekome, postoji velika verovatnoća da su darovi njegov primarni jezik ljubavi. Mnogi ljudi su skloni
da govore svojim jezikom ljubavi. Oni čine drugima ono što bi želeli da drugi čine njima. Međutim,
to nije uvek istina. Na primer, ponekad će tinejdžer pokloniti dar kao izraz ljubavi zato što je otac
naglasio da je važno poklanjati darove. On se seća očevih reči: „Sine, ako hoćeš da učiniš ženu
srećnom, pokloni joj cveće.“ Zato on poklanja darove ne zato što je to njegov jezik ljubavi već zato
što je od oca naučio da govori tim jezikom.
Posmatrajte i njegovo negodovanje. Uzrok nečijeg negodovanja jeste ključ za razumevanje
njegovog ili njenog primarnoj jezika ljubavi. To smo ranije videli u Vilovom odgovoru ocu kad je
rekao: „Ali ponekad se osećam kao da nikad ne mogu da ti ugodim. Koliko god se trudim, ti me
samo kritikuješ. Znam da želiš da izvučeš iz mene ono najbolje, ali kad me stalno kritikuješ, dođe mi
da dignem ruke od svega.“ Vilovo negodovanje otkriva da je njegov primarni jezik ljubavi priznanje
i odobravanje. On se nije samo žalio na očevo kritikovanje već i na to da mu retko kada daje
komplimente.
Za roditelje je uobičajeno da zauzmu odbrambeni stav kad tinejdžeri negoduju. Tinejdžer kaže:
„Nemaš prava da ulaziš u moju sobu i pomeraš mi stvari. Sad ništa ne mogu da nađem. Ti ne
poštuješ moju privatnost. To nije u redu.“ Mnoge majke odgovaraju: „Kad bi pospremio sobu, ne
bih morala da ulazim. Ali kad je ne pospremiš, onda ja to moram da uradim.“ Razgovor se tada
pretvara u žučnu raspravu, ili se prekida i oboje ćutke odlaze.
Međutim, ako bi roditelj uzeo u obzir tinejdžerovo negodovanje, otkrio bi da u njegovom
negodovanju postoji određeni model ponašanja. Nije to prvi put da se žali kako mu je neko
„pomerao stvari“. Moguće je da su darovi primarni jezik ljubavi ovog tinejdžera. Imajte na umu da
je skoro sve u tinejdžerovoj sobi dar. Za ovog tinejdžera je važno da svaki dar ima svoje mesto, i kad
ga neko pomeri, to je kao da pomera znak ljubavi.
Važno je tražiti modele negodovanja. Kada nekoliko takvih negodovanja pripada istoj
kategoriji, ona onda verovatno otkrivaju tinejdžerov primarni jezik ljubavi. Obratite pažnju na
sledeća negodovanja: „Više mi uopšte ne pomažeš oko domaćih zadataka. Zato dobijam slabije
ocene... Kad bi me poveo na utakmicu, stekao bih prijatelje i ne bih morao stalno da visim u kući...
Nisam mogao da počistim iza stola jer nisi bila ovde da mi pomogneš da ga pomerim... Mogao bih
76
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
biciklom u školu kad bi ga popravio.“ Primarni jezik ljubavi ovog tinejdžera verovatno je služenje.
Svako od ovih negodovanja je traženje od roditelja da učini nešto za tinejdžera.
Obratite pažnju i na tinejdžerove zahteve. Ono što osoba najčešće traži ukazuje na njen
primarni jezik ljubavi. Rene govori majci: „Mama, možemo li ti i ja da idemo na trčanje danas?
Htela bih da ti pokažem cveće koje sam pronašla pored jezera.“ Rene traži od majke kvalitetno
vreme. Ako su njeni zahtevi često fokusirani na aktivnosti u kojima je nasamo s majkom, njen jezik
ljubavi je kvalitetno vreme. Slično tome, kada trinaestogodišnji Piter pita: „Tata, kad ćemo ponovo
na kampovanje?“ ili „Kad ćemo ponovo na pecanje?“ ili „Hoćeš li da bacimo jednu loptu?“ on
otkriva da je njegov primarni jezik ljubavi kvalitetno vreme.
Kad bi roditelji posmatrali kako tinejdžer drugima pokazuje ljubav, zašto negoduje i šta
najčešće zahteva, najverovatnije bi otkrili njegov primarni jezik ljubavi.
3. Eksperimentišite
Treći način da otkrijete tinejdžerov primarni jezik ljubavi jeste da eksperimentišete, fokusirajući
se na jedan od pet jezika ljubavi svake nedelje i posmatrajući tinejdžerovu reakciju. U toku jedne
nedelje dodirujte tinejdžera češće nego obično. Dodirujte ga nekoliko puta dnevno. Sledeće nedelje s
dodirivanja pređite na reči priznanja i odobravanja. Svakoga dana smislite nove načine da date svom
tinejdžeru reči priznanja i odobravanja. Sledeće nedelje, postarajte se da poslužite tinejdžeru na svaki
mogući način, naročito uradite ono što on voli. Pripremite posebno jelo, ispeglajte majicu koja se
teško pegla. Odvojte dodatno vreme da mu pomognete oko domaćih zadataka. Operite psa umesto
tinejdžera (s pozitivnim stavom). Uradite sve što god možete za sina ili ćerku.
Sledeće nedelje se potrudite da tinejdžeru pružite kvalitetno vreme. Prošetajte zajedno, igrajte
košarku zajedno. Radite s tinejdžerom ono što je tražio od vas. Provedite što više vremena u
zajedničkim aktivnostima. Započnite duboke razgovore, ako to tinejdžer bude hteo. Posvetite mu
punu pažnju.
Poslednje nedelje se fokusirajte na darove. Sa spiska koji ste napravili kupite neke stvari koje je
tinejdžer tražio. Upakujte ih u ukrasni papir i poklonite mu ih u prisustvu svih članova porodice.
Napravite događaj od toga. Svake večeri napravite zabavu.
One nedelje kad budete govorili tinejdžerovim primarnim jezikom ljubavi, primetićete razliku
na njegovom licu i u njegovom stavu prema vama. Njegovo spremište ljubavi biće puno i njegova
reakcija biće mnogo osećajnija prema vama nego obično. Takođe će se pitati šta se to dešava s vama
– zašto se ponašate neuobičajeno. Ne morate sve da mu objasnite. Samo mu recite da radite na tome
da budete bolji roditelj.
Drugi eksperiment je ostaviti tinejdžeru izbor između dve opcije a zatim zabeležiti njegov izbor.
Na primer, otac kaže trinaestogodišnjem sinu: „Imam dva sata slobodnog vremena po podne. Da li
bi hteo da pustimo tvog zmaja ili da odemo do prodavnice da kupimo baterije za tvoju novu
kameru?“ Izbor je između dara i kvalitetnog vremena. Otac radi ono što sin odabere i beleži da li je
sin izabrao dar ili kvalitetno vreme. Tri-četiri dana kasnije otac suočava sina s još jednim izborom.
„Pošto smo ti i ja večeras jedini kod kuće, da li bi radije da izađemo na večeru (kvalitetno vreme) ili
da spremim tvoju omiljenu picu (služenje)?“ Sledeće nedelje otac kaže: „Kad si obeshrabren a ja
poželim da te razvedrim, šta bi radije da učinim? Da ti napišem poruku u kojoj bih te podsetio na
sve pozitivne stvari koje si uradio, ili samo da te zagrlim?“ Izbor je između reči priznanja i
odobravanja i fizičkog dodira.
77
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
Dok budete beležili tinejdžerov izbor, primetićete da će u tome postojati model koji će otkriti
njegov primarni jezik ljubavi.
Kad otkrijete tinejdžerov primarni jezik ljubavi, naučite njegove mnogobrojne dijalekte
(drugačije načine govorenja tog jezika). I govorite ovim jezikom redovno, imajući na umu da će
tinejdžer ponekad odbiti vašu ljubav iako govorite njegovim jezikom ljubavi. Poštujte njegove želje.
Nikada ne pokazujte ljubav na silu, protiv njegove volje. Na primer, ako znate da je primarni jezik
ljubavi vašeg tinejdžera fizički dodir a on se ipak trgne kad mu stavite ruku na rame, to nije vreme
kad treba da ga zagrlite. To je vreme kad treba da ga ostavite na miru i pokažete razumevanje za
činjenicu da trenutno ne želi da ga dodirujete.
Pokušajte s drugom vrstom dodira narednog dana. Kad je tinejdžer raspoložen za fizički dodir,
obaspite ga njima. U redu je i ako završite rvajući se na podu sve dok tinejdžer pozitivno reaguje.
Ako budete govorili tinejdžerovim jezikom ljubavi onoliko koliko vam dopušta, njegovo spremište
ljubavi biće puno. Ali ako ne želite da ga dodirujete zato što vam se ne sviđa kad vas odbije, s
vremenom će se tinejdžerovo spremište ljubavi isprazniti i on će početi da vas prezire. Da bi na
pravi način voleo tinejdžera, roditelj mora redovno govoriti njegovim primarnim jezikom ljubavi i
prenositi mu ljubav na različitim dijalektima tog jezika.
78
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 8. OTKRIVANJE TINEJDŽEROVOG PRIMARNOG JEZIKA LJUBAVI
79
9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
Tinejdžeri se ljute na roditelje i roditelji se ljute na tinejdžere. Ponekad i jedni i drugi kažu i
urade stvari koje ih veoma duboko povređuju. Embrouz Birs jednom je rekao: „Govorite kad ste
ljuti i to će ispasti najbolji govor koga ćete se stideti celog života.“
Većina roditelja i tinejdžera izrekli su više ovakvih govora kakve je Birs opisao. Hteli bismo da
povučemo takve reči. Priželjkujemo da nikad nismo uradili ono što je drugoga povredilo.
Nekontrolisan gnev stoji iza mnogih razrušenih odnosa između roditelja i tinejdžera.
Kakve veze ovo ima s ljubavlju? U umovima većine ljudi ljubav i gnev su antonimi – nikako ne
idu zajedno. Ove dve reči zapravo su dve strane jednog novčića. Ljubav misli dobro drugoj osobi, a
tako i valjano kanalisan gnev. Gnev doživljavamo kada se suočimo s onim što je po našem mišljenju
pogrešno ponašanje neke osobe. Roditelji se ljute na tinejdžere kad urade ili kažu nešto što je po
mišljenju roditelja neodgovorno ponašanje. Tinejdžeri se ljute na roditelje kada je ponašanje
roditelja po mišljenju tinejdžera nepošteno i sebično.
Svrha gneva je da nas motiviše da preduzmemo pozitivan korak; to jest, da uradimo nešto kako
bismo ispravili ponašanje tinejdžera ili roditelja. Nažalost, mnogi od nas nikada nisu naučili da
urade nešto pozitivno u takvoj situaciji, pa zato preduzimamo destruktivne mere. Ponekad svojom
gnevnom reakcijom još više pogoršavamo situaciju. Svrha ovog poglavlja je dvostruka: da pomogne
roditeljima da kontrolišu svoj gnev i da ih na praktičan način usmeri kako da nauče tinejdžere da na
pozitivan način kanališu gnev.
80
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
1. Priznajte istinu
Pre svega, moramo da priznamo istinu. Nećemo krenuti u pravom smeru ako najpre ne
priznamo da se krećemo u pogrešnom smeru. Priznajte to sebi, priznajte Bogu i priznajte članovima
porodice. „Loše sam postupao. Često nisam mogao da se kontrolišem. Rekao sam i radio stvari koje
su pogrešne. Govorio sam neljubazne reči. Moje reči su bile destruktivne i uvredljive. Uz Božju
pomoć, želim da se promenim.“ Ne oklevajte da u ovaj proces uključite i Boga. Potrebna vam je sva
raspoloživa pomoć.
81
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
Zapišite spomenute reči na parče papira. Promenite ih ako želite da se izrazite svojim rečima.
Zatim ih pročitajte naglas i priznajte bolnu istinu... „Loše sam postupao.“ Priznajte to Bogu,
ispovedite svoje loše ponašanje i zatražite Njegovo oproštenje.
A onda neke večeri, kad je cela porodica na okupu, recite da imate nešto da kažete. Izvucite
papir i pročitajte svoju ispovest porodici. Recite da ste to priznali sebi, Bogu i da sada to priznajete i
njima. Recite im da iskreno želite da se promenite. Možda biste hteli da kažete nešto slično ovome:
„Sledećih nekoliko nedelja radiću na ovome. Ali ako se naljutim na bilo koga od vas i počnem da
vičem i histerišem, pomoći ćete mi ako zapušite rukama uši, izađete iz sobe i prošetate ako želite.
Uveravam vas da ću se smiriti dok se vratite i da neću ponovo koristiti grube reči. Zamoliću vas za
oproštenje i gledaću da se to više ne ponovi. Možda će mi trebati malo vremena za to, ali uz Božju
pomoć želim da se promenim.“ Kad održite ovaj ponižavajući govor, naći ćete se na putu pozitivne
promene.
2. Razvijte strategiju
Sada ste spremni za drugi korak: razvijte uspešnu strategiju za raskidanje s destruktivnim
modelima ponašanja. Priznali ste sebi da ono što ste nekad radili nije više prihvatljivo. Ali kako ćete
prekinuti s tim negativnim ponašanjem? Već ste započeli s jednom strategijom kad ste zatražili od
bračnog druga i dece da izađu iz sobe ako počnete da galamite. Svaki put kad se to ubuduće desi, oni
će od vas tražiti da priznate da ste pogrešili. Ima nešto ponižavajuće u priznavanju krivice. Sam čin
priznanja motiviše vas da ubuduće promenite ponašanje. Ali šta možete učiniti da sprečite ove izlive
gneva?
Čujte kako se Rul izborio s tim. Tokom konferencije o braku koju su on i njegova žena pohađali
u Spokejnu, rekao mi je o svojoj borbi s gnevom i priznao da je često „gubio kontrolu nad sobom i
govorio uvredljive reči“ ženi i deci. Predložio sam mu neke praktične ideje o tome kako da zaustavi
takve izlive uvredljivih reči i kako da na pozitivan način kanališe svoj gnev. Dve godine kasnije video
sam Rula na još jednom seminaru o braku, ovoga puta u Sijetlu. Tom prilikom mi je rekao:
„Doktore Čapman, ne znam da li me se sećate, moja žena i ja smo vas upoznali u Spokejnu, tada
sam razgovarao s vama o svom gnevu. Želim samo da vam kažem da su vaši predlozi stvarno urodili
plodom, i još uvek daju rezultate.“
„Recite mi nešto o tome“, kazao sam. „Sećate li se one ideje da izbrojite do 100 pre nego što bilo
šta kažete? Upravo to radim“, rekao je. „Kad se naljutim, počnem da brojim i odem u šetnju, kao što
ste mi predložili. Šetao sam po kiši, po snegu, po suncu, i brojao naglas. Ljudi koji su me čuli
verovatno su mislili da sam lud. Ali za mene je to jedna od najrazumnijih stvari koju sam ikada
radio. Nerazumno je bilo to što sam pre radio. Uništavao sam ženu i decu. Šetanje i brojanje daje mi
vremena da se ohladim i učinim nešto pozitivnije s gnevom.“
Rul je pronašao strategiju za raskidanje s destruktivnim modelima verbalnog zlostavljanja. Tu
novu strategiju primenjivao je umesto starih destruktivnih modela ponašanja. Postoje i druge
strategije osim brojanja do 100. Jedan čovek mi je rekao: „Kad se naljutim, ja sednem na bicikl i
krenem u vožnju. Vozim se sve dok se ne ohladim. Ponekad pređem i nekoliko kilometara.“ Jedna
gospođa mi je rekla: „Kad se naljutim na muža, jednostavno mu kažem: ‘Izvini, moram u park.’
Sednem u kola, odem do parka, prošetam ili sednem na klupu dok se ne smirim. Moj muž se slaže
da je ovo mnogo bolje od onoga što sam radila.“
Evo još dve strategije koju bračni parovi koriste. Brenda mi je rekla: „Muž i ja smo se dogovorili
da svaki put kad se naljutimo zatražimo „tajm-aut“ i da jedno od nas izađe iz sobe. Dogovorili smo
82
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
se da se za pet sati ponovo nađemo i porazgovaramo o toj stvari. Ako se ponovo ražestimo, tražimo
tajm-aut po drugi put. Saglasili smo se da je bolje zatražiti tajm-aut nego da se verbalno
uništavamo.“ U međuvremenu, kad bi se Brenda naljutila na nekog člana porodice, odmah bi otišla
da zaliva cveće. „Prvog leta kad sam ovo isprobala umalo nisam potopila petunije, ali to je bolje
nego da potopim porodicu uvredljivim rečima.“
Svi ovi ljudi su pronašli strategiju da svoje destruktivno ponašanje zamene aktivnošću koja im
omogućava da se ohlade.
1
Brojanje do 100, 500 ili čak 1.000 može biti dobro sredstvo za ublažavanje nekontrolisanog gneva. Da biste saznali
kako ovo funkcioniše u praksi, pogledajte knjigu Garija Čapmana The Other Side of Love [Druga strana ljubavi]
(Chicago: Moody, 1990), 38.
83
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
84
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
85
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 9. LJUBAV I GNEV: POMOĆ RODITELJIMA
bacaju flaše, lome olovke, prebrzo voze, „slučajno“ ispuštaju tanjire, namerno pređu kosilicom
preko creva za polivanje, i na druge destruktivne načine ispoljavaju gnev. Ako se ovi destruktivni
modeli ponašanja ne promene, takvi tinejdžeri će za nekoliko godina početi verbalno i fizički da
zlostavljaju svoje bračne drugove i svoju decu.
Ne odlaze svi tinejdžeri u krajnost koju smo opisali u poslednja dva paragrafa, ali skoro svi
tinejdžeri naginju prema jednom od ova dva modela ponašanja: imploziji ili eksploziji. Samo je mali
broj tinejdžera naučio da zrelije i produktivnije kanališe gnev, što smo opisali ranije u ovom
poglavlju. Za neke je roditelje učenje tinejdžera da na pravilan način kanališu gnev zastrašujuće
težak poduhvat. Prvi korak je prepoznati modele ponašanja u tinejdžeru. Malo je verovatno da ćete
ih naučiti zrelijem kanalisanju gneva dok najpre ne identifikujete gde se trenutno nalaze. Zato
predlažem roditeljima da posmatraju tinejdžere kad se razgneve i zatim da beleže na koji način
ispoljavaju gnev prema vama ili prema drugima. Dva meseca posmatranja pokazaće vam gde se vaš
tinejdžer nalazi u razvijanju sposobnosti pozitivnog ispoljavanja gneva.
To je prvi korak ako roditelj želi da pozitivno utiče na tinejdžera. Sledeća tri koraka pomoći će
roditeljima da nauče svoje tinejdžere da kontrolišu gnev, kao što ćemo videti u narednom poglavlju.
86
10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
Tom mi je prišao posle mog predavanja o gnevu. Primetio sam suze u njegovim očima dok je
govorio: „Ponovo sam omanuo. Po prvi put sam shvatio večeras da sam ja kriv što se moja ćerka
povlači u sebe. Ranije kad bi se naljutila na mene, govorio bih joj da je glupa. Govorio sam joj da
mora da odraste, da ne treba da bude toliko osetljiva. Sada shvatam da sam je odgurnuo od sebe. U
proteklih šest meseci nije ni razgovarala sa mnom.“
Kako da pomognemo tinejdžerima kada gnev potiskuju unutra – kada se potpuno povlače i
odbijaju da komuniciraju s nama? Kad uvidimo kako naše dete ispoljava gnev, bilo da ga potiskuje
(implozija) ili ga ispoljava (eksplozija), možemo mu pomoći. U ovom poglavlju govorićemo o
narednim koracima u pomaganju tinejdžeru da razvije sposobnosti za pozitivno kanalisanje gneva.
Gubljenje strpljenja
Problem je taj što većina roditelja negativno reaguje na tinejdžerove grube reči pre nego što
uopšte čuje njegove razloge. Mi se ljutimo zbog načina na koji tinejdžeri razgovaraju s nama i često
87
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
gubimo strpljenje i počinjemo da vičemo na njih. Roditelj kaže: „Umukni i odlazi u svoju sobu. Sa
mnom ne možeš tako da razgovaraš.“ Čineći to, roditelj prekida tok komunikacije i eliminiše
mogućnost za otkrivanje uzroka tinejdžerovog gneva. Možda ćete stvoriti mir u kući, ali gnev i dalje
vri i u tinejdžeru i roditelju – gnev koji neće nestati dok se ne kanališe na pravi način.
Ja to zovem „flaširanje“ tinejdžerovog gneva. To je kao da stavljate poklopac preko uzavrelog
tinejdžerovog gneva. Tinejdžer je sada duplo ljući. Ljut je zbog prvobitnih razloga, a sada je ljut i
zbog načina na koji se roditelj poneo prema njemu. Roditelj je uvećao problem umesto da nauči
tinejdžera da pozitivno kanališe gnev.
Mudar roditelj će se usredsrediti na ono što tinejdžer govori, ne na način na koji to govori. Ono
što je važno u tom trenutku jeste otkriti zašto je tinejdžer ljut. Samo vam tinejdžer može dati tu
informaciju. Ako tinejdžer viče na vas, on pokušava da vam nešto kaže. Mudar roditelj će saslušati
tinejdžera. Predlažem vam da uzmete papir i olovku i zabeležite ono što čujete od tinejdžera. To će
vam pomoći da usmerite pažnju na poruku koju tinejdžer govori umesto na način na koji govori.
Zapišite ono što čujete. Zašto tinejdžer smatra da mu je učinjena nepravda? Ne branite sebe. To nije
vreme za svađu; to je vreme za slušanje. Pregovaranje ili rasprava može uslediti kasnije, ali sada
prikupljamo tajne informacije koje su apsolutno neophodne da bismo postigli mirovni ugovor s
tinejdžerom.
Ćutanje i moć
Kad roditelj na ekstreman način kontroliše tinejdžerov život, donoseći sve odluke umesto njega,
tinejdžer se oseća bespomoćno. On nije u stanju da razvije samostalnost i sopstveni identitet i zato
veruje da je ćutanje jedini način da stekne prevlast. Ćuteći, tinejdžer ima kontrolu nad situacijom,
bar za neko vreme. On ima nešto što roditelj želi i odbija da mu to da.
88
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
Kad roditelj počne da paniči i jada se drugom roditelju kako tinejdžer ne želi da razgovara ili,
kad plane i kaže: „Ne mogu da ti pomognem ako nećeš da mi kažeš šta nije u redu“, tinejdžer je
dobio bitku. On upravo to i želi: da se oslobodi vaše kontrole. Njemu je preko glave roditeljske
kontrole; on želi da bude samostalan. U tom trenutku, ćutanje je jedini način da stekne ovu
samostalnost.
Roditelji ćutljivih tinejdžera moraju da postave ovo teško pitanje: »Da li sam prestrog prema
svom tinejdžeru? Da li mu dajem dovoljno slobode da samostalno razmišlja i donosi sopstvene
odluke? Da li mu dozvoljavam da bude tinejdžer, ili se prema njemu ophodim kao prema detetu? Za
prestrogog roditelja je najbolji pristup da tinejdžeru saopšti sledeću poruku: „Znam da se ponekad
previše mešam u tvoj život. Znam da si ti sada tinejdžer i da možda ne želiš da mi kažeš o čemu
razmišljaš i kako se osećaš, i to je u redu. Ali kad budeš želeo da razgovaramo, želim da znaš da sam
ti na raspolaganju. Spremno ću te saslušati kad budeš želeo da razgovaramo.“ Zatim mu pokažite
ljubav, koristeći njegov primarni jezik ljubavi. Takva izjava, praćena izrazom ljubavi, stvara
atmosferu u kojoj tinejdžer oseća da ga poštujete. Ako bi roditelj zauzeo ovakav stav, mogu vam
garantovati da će tinejdžer početi da vam se otvara kad se naljuti na vas.
Drugi razlog zašto neki tinejdžeri odlučuju da ćute kad se naljute jeste to što su iz iskustva
naučili da će, ako ispolje gnev, roditelji planuti. Njima su dodijali izlivi besa njihovih roditelja i zato
odlučuju da ćute umesto da se suočavaju s bujicom prekornih reči. Oni se osećaju zbunjeno,
postiđeno i odbačeno zbog roditeljevih reči. Zato ne žele da ponovo prolaze kroz isto. Lakše im je da
ćute i ne kažu zašto su ljuti.
Roditelji takvih tinejdžera nikada neće moći da izvuku reči iz njih. Takvi napori roditelja biće
shvaćeni kao zanovetanje i još više će gurnuti tinejdžera u ćutanje. Ono što roditelj mora da uradi
jeste da prizna da je grešio u prošlosti. Ispovedanje lošeg ponašanja prvi je korak u stvaranju
atmosfere u kojoj će tinejdžer ponovo ispoljiti gnev.
Vreme ispovedanja
Tom je odlučio da ovo učini. Nije samo pustio koju suzu žaljenja već je načinio ponižavajući ali
isceljujući korak pred svojom ćerkom Trejsi. Pošto mi je priznao da je „ponovo omanuo“, saopštio
mi je svoj plan. „Otići ću kući večeras i priznaću joj svoje greške. Možda će mi dati još jednu šansu.“
Zamolio me je da mu pomognem oko toga kako da saopšti svoju ispovest da ne bi u potpunosti bio
vođen emocijama.
Evo izjave do koje smo došli. Ovo bi moglo da pomogne bilo kom roditelju koji želi da prekine
tinejdžerovo ćutanje i koji je voljan da prizna sopstvenu krivicu.
„Trejsi, imaš li nekoliko minuta, hteo bih da ti kažem nešto jako važno? Ako sad nije pogodno
vreme, sačekaću.“ Kad Trejsi da zeleno svetlo, Tom treba da nastavi. „Bio sam sinoć na predavanju
na kome je predavač govorio o gnevu. Shvatio sam da sam se prema tebi loše ophodio. Kad si htela
da mi kažeš šta te je povredilo, često sam bio neosetljiv pa bih te prekinuo. Sećam se kad sam ti
rekao da si glupa, da treba da odrasteš i da ne budeš toliko osetljiva. Sada shvatam da je to bilo vrlo
nezrelo s moje strane. Ti si postupila zrelo kad si došla da mi kažeš šta te muči; žao mi je što sam te
povredio.“
„Ubuduće kad se naljutiš na mene, želim da znaš da ću te saslušati. Pokušaću da čujem ono što
te tišti i da reagujem na pozitivan način. Znam da se ponekad naljutiš na mene i siguran sam da će
se to dešavati i ubuduće. Ako mi kažeš zašto sam te naljutio, potrudiću se da te saslušam. Potrudiću
se da poštujem tvoja osećanja i tada ćemo moći da nađemo rešenje. Je li to u redu?“
89
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
Rekao sam Tomu da njegova ćerka možda neće ništa odgovoriti. Takođe sam mu rekao da ne
vrši na nju nikakav pritisak da progovori u tom trenutku. Ali zamolio sam ga da joj pokaže znak
ljubavi, koristeći njen primarni jezik ljubavi. Korak koji je Tom načinio te večeri prema svojoj ćerki
bio je prvi korak ka obnavljanju mogućnosti da njegova ćerka ponovo ispolji gnev pred njim.
Kad tinejdžeri shvate da je bezbedno ispoljiti gnev pred roditeljem, oni će to učiniti. Ali kad se
osećaju ugroženo, uplašeno, omalovaženo, posramljeno, ili zlostavljeno, mnogi tinejdžeri će izabrati
da se tiho povuku. Cilj roditelja povučenog tinejdžera jeste da stvori takvu emotivnu atmosferu u
kojoj će tinejdžer imati slobodu da ispolji gnev. Kada ćutljivi tinejdžer ponovo progovori, roditelj
mora da obavi težak posao slušanja, o čemu smo već govorili.
90
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
nakon što sam čuo vaše predavanje o empatiji, stavio sam se na njeno mesto i setio se koliko je teško
bilo biti nedelju dana bez auta.“
„Ja nisam imao auto kad sam bio njenih godina, ali sećam se kad mi je tata oduzeo vozačku
dozvolu na dve nedelje i nije mi dozvoljavao da vozim porodični auto. Sećam se koliko mi je bilo
teško zbog toga. Zanimljivo je to što sam razumeo kako se osećala kad sam pogledao na stvari iz
njene perspektive“, nastavio je Kurtis. „Zato sam joj rekao: ‘Dušo, znam zašto si ljuta na mene.
Razumem zašto će ti biti teško ako ne budeš mogla da voziš prijatelje u školu. Da sam ja tinejdžer, a
bio sam nekad, i ja bih se naljutio i bilo bi me stid. Ali reći ću ti kako ja na to gledam kao roditelj.“
„‘Dogovorili smo se da će ti auto biti uskraćen na nedelju dana kad prvi put dobiješ kaznu za
prekršaj. A ako se desi drugi put, izgubićeš dozvolu na dve nedelje. Znala si za ova pravila;
dogovorili smo se o posledicama. Kad te ne bih smatrao odgovornom, bio bih loš roditelj, jer i u
običnom životu kad prekršiš pravila, moraš da snosiš posledice. Volim te i zato moram da
sprovedem ova pravila iako zaista razumem kroz šta trenutno prolaziš’.“
„Zagrlio sam je i izašao iz sobe“, rekao je Kurtis sa suzama u očima. „Po prvi put sam osetio da
sam ćerkin gnev pravilno usmerio.“
Takva saosećajna izjava od strane roditelja ne uklanja tinejdžerova osećanja stida, ali uklanja
oštricu njihovog gneva. Kad se roditelj poistoveti s tinejdžerovim gnevom i prizna da je u redu što je
ljut umesto da se raspravlja s njim, tinejdžerov gnev se stišava zato što ste se prema njemu poneli s
poštovanjem a ne podrugljivo. Biće vam jasno da je drugi korak, slušanje tinejdžera, preduslov za
treći korak, priznanje da je tinejdžerov gnev opravdan. Roditelji ne mogu iskreno da saosećaju s
tinejdžerom ako nisu čuli kako on gleda na nastalu situaciju.
Marijina ćerka se naljutila na nju jer nije htela da joj kupi još jedan komplet koji joj je bio
„neophodan“. Bila je to treća takva „neophodna“ kupovina koju je njena ćerka tražila poslednjih
nedelja; mama je kupila prva dva. Ali ne i ovoga puta; budžet to nije dozvoljavao, objasnila je
Marija. Kad ju je ćerka u gnevu obasula bujicom reči, optužujući majku da je ne voli, umesto da
sledi svoj uobičajen način samoodbrane, Marija je saslušala ćerku. Uzela je sveščicu i zapisala
ključne reči koje je čula. Zatim je, umesto da se raspravlja s Nikol, rekla: „Mislim da te razumem i
jasno mi je zašto si besna na mene. Da sam na tvom mestu, i ja bih bila ljuta na svoju majku.“ Marija
ne bi mogla da izgovori takve saosećajne reči da nije najpre saslušala ono što je Nikol imala da kaže.
Slušanje nam omogućava da pokažemo saosećanje.
91
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
njena osećanja, ona neće osećati gorčinu prema njoj. Ali pretpostavite da je Marija prasnula kad ju
je Nikol zamolila za komplet: „Neću ti kupiti još jedan komplet. Za poslednje dve nedelje kupila sam
ti dva; to je dovoljno. Ti misliš da moraš sve da imaš. Ne mogu da verujem da samo na sebe misliš.
Zar ne misliš da i ostali ukućani moraju da se obuku?“ Nikol bi se osećala odbačeno zbog takve
reakcije i gotovo odmah osetila gorčinu prema majci.
92
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
novac, ti si ga potrošio. To je bio tvoj izbor. U redu. Nemam prigovor na to kako trošiš novac. Ali
pošto si doneo takvu odluku, sada nemaš dovoljno novca da platiš osiguranje.“
„Smatram da ti ne bih učinio uslugu kad bih ti pomogao“, nastavio je Džejkobov otac. „Mislim
da je ovo dobra lekcija za tebe da naučiš da upravljaš novcem. Tokom naredne dve nedelje
pozajmiću ti svoj auto kad budem mogao, odvešću te gde treba kad ne budem mogao da ti
pozajmim. Ali neću ti pozajmiti novac za osiguranje. Smatram da bih te izneverio kao roditelj kad
bih to učinio. Da li razumeš o čemu govorim?“
Džejkob je spustio glavu i promrmljao: „Razumem.“ Nije bio srećan ali razumeo je oca.
Prihvatio je to zato što ga je otac pažljivo saslušao, priznao da ima pravo da bude ljut i pokazao
razumevanje.
Naš cilj je uvek da pomognemo tinejdžerima da na ispravan način kanališu gnev. Potisnut gnev
u srcu i umu tinejdžera jedna je od najgorih stvari koja se može dogoditi. Potisnut gnev stvara
osećanje gorčine i ozlojeđenosti. Tinejdžer se oseća odbačeno i nevoljeno. Zbog potisnutog gneva
tinejdžer ne može da primi ljubav od roditelja. Mnogi roditelji su obeshrabreni zbog toga što
tinejdžeri odbacuju njihovu ljubav, pa se još više trude, samo da bi ponovo bili odbijeni. Ako roditelj
želi da efektno prenese ljubav tinejdžeru, mora da se pozabavi njegovim potisnutim gnevom. Ako
tinejdžerov gnev ostane potisnut neko vreme, roditelj će morati da stvori atmosferu u kojoj će
tinejdžer osetiti slobodu da kaže zašto je ljut.
Priznanje prošlih propusta može biti deo stvaranja takvog okruženja. Na primer, mogli biste da
kažete: „Shvatam da te u prošlosti nisam uvek slušao kad si bio ljut na mene. Ponekad sam te jako
vređao i kritikovao, i sad duboko žalim zbog toga. Znam da nisam savršen roditelj i stvarno bih hteo
da se promenim nabolje. Ako hoćeš, mogli bismo nekad da povedemo razgovor u kom bi mi
iskreno rekao kako sam te povredio. Znam da bi takav razgovor bio bolan za tebe i mene, ali hoću
da znaš da ću te rado saslušati.“
Ovakve reči otvaraju vrata za mogućnost da tinejdžer otkrije potisnuti gnev i pruži roditelju
priliku da mu pomogne. Ako tinejdžer ne reaguje na ovakav roditeljev nastup, možda će biti
potrebna profesionalna pomoć. Ako tinejdžer neće da ide na savetovanje, roditelji bi trebalo da
pokažu iskrenost i sami odu na savetovanje. Možda će na kraju tinejdžer pokazati voljnost da im se
pridruži u procesu savetovanja.
Učenje tinejdžera da prihvati gnev i kanališe ga na pozitivan način jeste najznačajnija pomoć
njegovom emocionalnom, društvenom i duhovnom životu koju ćete mu ikada pružiti. Počinjemo
odande gde se tinejdžer nalazi i pomažemo našem sinu ili našoj ćerki da kontroliše gnev, pa makar
morali da ih slušamo dok vrište na nas. Kasnije ih možemo naučiti boljim metodama kontrolisanja
gneva. Ali nikada ne bismo smeli dozvoliti da nas tinejdžerove oštre reči odvrate da ne čujemo
poruku koju ima da nam kaže.
Pesmu na sledećoj stranici napisao mi je sin u svojim dvadesetim. To je jedan od razloga zašto
verujem u isceljujuću moć slušanja tinejdžera kad je ljut.
TATA
93
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 10. LJUBAV I GNEV: POMOĆ TINEJDŽERIMA
Drugi su otišli.
Ti si ostao i slušao.
94
11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Met i Lori su zakazali konsultacije sa svojim porodičnim lekarom i tad su ga obasuli
zabrinutošću za svog trinaestogodišnjeg sina Šona. „On se potpuno promenio“, započeo je Met.
„Totalno je nepredvidiv.“ „Nikad pre nije bio buntovan“, dodala je Lori, „ali sada dovodi u pitanje
skoro sve što mi kažemo. I njegov govor se promenio. Polovinu onoga što kaže ne razumemo. Pre
nekoliko nedelja me je opsovao. Šon nikad nije psovao.“
„Bojimo se da Šon ima nekih neuroloških problema“, rekao je Met. „Možda tumor na mozgu“,
dodala je Lori. „Hteli bismo da ga pregledate i kažete nam šta vi mislite.“
Lekar je pristao i dve nedelje kasnije Šon je otišao na pregled. Posle pažljivog pregleda,
uključujući skeniranje, lekar je izvestio Meta i Lori da je Šon savršeno normalan tinejdžer. Nema
neuroloških problema. Ono što su oni doživljavali bili su znaci normalnog adolescentnog razvoja.
Iako je Metu i Lori laknulo, bili su zbunjeni. Laknulo im je zato što nije bilo fizičkog problema, ali
bili su zbunjeni jer nisu znali kako da reaguju u ovom zastrašujućem stepenu Šonovog razvoja. Znali
su da ne mogu ignorisati njegovo ponašanje.
Met i Lori su prolazili kroz normalnu traumu roditelja čija deca iznenada postanu tinejdžeri.
Sve se okrenulo naopačke. Ono što je nekad funkcionisalo sada više ne funkcioniše i dete za koje su
mislili da ga poznaju najednom postaje stranac.
Govorili smo već o težnji tinejdžera da se osamostale i njihovoj želji da izgrade sopstveni
identitet. Ali u ovom poglavlju želimo da se usredsredimo na promene koje se obično javljaju tokom
ovog perioda u razvoju tinejdžera. Kad roditelji znaju na koje se načine želja tinejdžera za
samostalnošću i sopstvenim identitetom ispoljava, naučiće da im bolje daju priznanje i odobravanje
i pokažu im ljubav. I svakako, bolje će govoriti njihovim jezicima ljubavi.
1
Lawrence Steinberg & Ann Levine, You and Your Adolescent (New York: Harper & Row, 1990), 150.
95
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Njihova soba
Tinejdžeri često traže zasebnu sobu. Možda neće imati ništa protiv da spavaju s mlađim bratom
ili mlađom sestrom u istoj sobi prvih dvanaest godina njihovog života, ali budite uvereni da će u
tinejdžerskim godinama, ako postoji mogućnost za to, tinejdžeri tražiti sopstveni prostor. Biće
voljni da se presele na potkrovlje ili u podrum; čak će izabrati i kraj hodnika ispod stepeništa – bilo
gde samo da imaju sopstveni prostor. Roditelje često nerviraju ovakvi zahtevi. Ono što tinejdžer
traži, roditelju ne zvuči razumno. Zašto bi želeli da spavaju u vlažnom podrumu kad mogu da
spavaju u prelepoj sobi s mlađim bratom. Odgovor je u njihovoj potrebi za samostalnošću.
Ako je ikako moguće, predlažem da roditelji udovolje ovoj tinejdžerovoj želji. Kad mu
obezbede prostor, tinejdžer će hteti da ga dekoriše po svojoj želji. (Ovo je trenutak kad će roditelju
biti drago što je tinejdžerova soba u podrumu!) Tinejdžer će odabrati boje, nameštaj i materijal koje
vi ne biste odabrali. Razlog ponovo leži u samostalnosti.
Obezbeđivanje privatnog prostora i sloboda da ga tinejdžer uredi, propraćena pažnjom i
ljubavlju od strane roditelja, pothraniće tinejdžerovu samostalnost i napuniti njegovo spremište
ljubavi. Međutim, ako udovoljavanje želji za privatnim prostorom i uređivanjem usledi posle
nekoliko nedelja rasprave o tome kako je tako nešto potpuno suludo, tinejdžer će izgubiti
96
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
samopoštovanje i između tinejdžera i roditelja podignuće se emotivni zid kad roditelj konačno
pristane na tinejdžerov zahtev.
Njihov auto
Tinejdžeri će tražiti da imaju svoj auto. U bogatoj Zapadnoj kulturi većina tinejdžera traži svoj
auto čim dođu u godine kad mogu da dobiju vozačku dozvolu. To je ponovo želja za samostalnošću.
„Ako imam svoj auto, mogu da se vozim do škole, na plivačka takmičenja, na crkvene aktivnosti i u
šoping-centar. Može mi uštedeti mnogo vremena.“ (Ovakvi argumenti prolaze kod većine roditelja.)
Malo stvari pruža tinejdžerima veći osećaj samostalnost i moći od vožnje u sopstvenom automobilu.
U sledećem poglavlju vratićemo se na temu o posedovanju auta kad budemo govorili o
odgovornosti tinejdžera koja ide zajedno sa slobodom. Razmotrićemo pitanje ko plaća auto i šta se
očekuje od tinejdžera koji ima auto. Sada međutim govorimo o priznanju i odobravanju
tinejdžerove potrebe za samostalnošću dok mu u isto vreme pokazujemo ljubav.
Pod pretpostavkom da je roditelj finansijski sposoban i da je tinejdžer razumno odgovoran, ovo
je oblast u kojoj roditelj može pokazati poverenje u tinejdžera i time ujedno podržati njegovu težnju
ka samostalnosti. Upamtite, pokloni su jedan od pet jezika ljubavi. Čak ako to i nije primarni jezik
ljubavi vašeg tinejdžera, napravite svečanost kad mu budete poklanjali auto. Ako tinejdžer bude
vozio auto svestan da ga volite i imate poverenje u njega i svestan svoje samostalnosti, onda mu je
roditelj pomogao da načini još jedan korak ka zrelom dobu.
97
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
prema njoj ophodite kao prema detetu. Mudar roditelj će naći nove načine da joj pokaže ljubav
putem fizičkog dodira koje će ona rado prihvatiti.
Kada date uputstva tinejdžeru kako da se ponaša prema rođaku koji će vas posetiti, budite
spremni na to da će postupiti potpuno drugačije nego što ste tražili od njega. Njemu takvi zahtevi
često zvuče detinjasto i izveštačeno. Kada tinejdžeru upućujete reči priznanja i odobravanja, gledajte
da budete potpuno iskreni. Ako tinejdžer oseti da lepim rečima pokušavate da manipulišete
njegovim osećanjima, on će odbaciti vaše reči kao neiskrene.
Iza svega ovoga nalazi se želja naših tinejdžera za emocionalnim prostorom. Oni žele da budu
voljeni, ali ne da ih tretirate kao decu. Zato je jako važno naučiti nove dijalekte jezika ljubavi kako
biste tinejdžeru na pravi način pokazali ljubav.
98
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Kad malo razmisle, većina roditelja uviđa da su se upravo tome i nadali. Koji to roditelj želi da
trajno izoluje svog tinejdžera od društva? A upravo se u tinejdžerskim godinama javlja težnja ka
socijalnoj samostalnosti. Mudri roditelji će pomoći deci da izgrade dobar temelj za kasnija
društvena iskustva izvan porodice.
Slušanje muzike
Još jedna oblast u kojoj će biti ispoljena želja za socijalnom samostalnošću jeste muzika.
Tinejdžeri će sami odabrati muziku. Ništa nije tako karakteristično za tinejdžersku kulturu kao
muzika. Neću biti toliko bezuman da vam predložim koju vrstu muzike vaš tinejdžer treba da sluša.
Kad bih vam rekao šta je popularno danas, uveravam vas da će nešto drugo biti popularno kad
budete čitali ovo poglavlje. Ono što vam mogu reći jeste da će muzika koju će vaš tinejdžer slušati
biti drugačija od muzike u kojoj vi uživate. Kako mogu biti tako siguran? Odgovor se nalazi u jednoj
reči: samostalnost. Vaš tinejdžer želi da bude drugačiji od vas.
Jedan od načina da tinejdžeri pokažu samostalnost jeste da odaberu muziku koju će slušati. Ako
ste deci tokom njihovog detinjstva puštali ono što vi smatrate dobrom muzikom, ne bojte se. Ta
muzika će uticati na tinejdžera tokom čitavog života. Muzika na neki način dira čoveka u srce i
dušu. Uticaj dobre muzike nikad se ne gubi, ali u tom trenutku vaše dete prolazi kroz tinejdžersku
fazu života. To je vreme kada započinje proces osamostaljivanja. Budite uvereni da će na njihov
izbor muzike uticati ova težnja ka samostalnosti.
U predtinejdžerskim i ranim tinejdžerskim godinama roditelji moraju da postave jasne
odrednice u pogledu onoga što je prihvatljivo i neprihvatljivo kod tekstova pesama. Na primer,
pesme koje govore o ubistvu, brutalnosti i izopačenim seksualnim iskustvima kao normalnom
ponašanju ne bi trebalo dopustiti tinejdžerima da slušaju. Tinejdžeri treba da znaju da će roditelji
konfiskovati i uništiti diskove s takvom muzikom, bez novčane nadoknade. S ovakvim
ograničenjima, smatram da roditelji mogu ostaviti tinejdžerima slobodu izbora, imajući u vidu da će
tinejdžeri istraživati različite stilove muzike. Većina muzičkih CD-ova i kaseta sada ima klasifikaciju
koja ukazuje na prirodu sadržaja (kao što su jezik, seksualnost ili nasilje); to može pomoći
tinejdžeru da donese ispravan sud (a vama može pomoći da uspostavite razumna pravila.)
Roditelj koji kritikuje tinejdžerov izbor muzike indirektno kritikuje tinejdžera. Ako se takvo
kritikovanje nastavi, tinejdžer neće osećati roditeljsku ljubav. Međutim, ako roditelj pokaže da
tinejdžer ima slobodu izbora i nastavi da mu pokazuje ljubav na njegovom primarnom jeziku
ljubavi, on će time priznati i odobriti njegovu samostalnost i ispuniti njegovu potrebu za ljubavlju.
Bilo bi dobro da pročitate tekstove pesama koje vaš tinejdžer sluša. (Kažem da pročitate zato što
verovatno nećete razumeti reči ako slušate.) Saznajte sve što možete o izvođaču i muzičarima koji
pišu i pevaju pesme koje vaš tinejdžer izabira. Ukažite na neke stvari koje vam se sviđaju u tekstu
pesama i recite pozitivne stvari o izvođačima. Saslušajte tinejdžera kad želi da vam kaže svoje utiske.
Ako usvojite ovakav pozitivan pristup muzici, povremeno možete reći: „Znaš, uznemirava me
to što u ovoj pesmi, koja je inače sasvim pozitivna, ima ova rečenica koja je toliko destruktivna. Šta
ti misliš o tome?“ Pošto tinejdžer zna da niste kritički nastrojeni prema njegovoj muzici na osnovu
vaših pozitivnih komentara, biće voljan da sasluša vaše kritike i da se čak složi s vama. Ako se i ne
složi, posejali ste u njegov um seme sumnje. Ako neko od muzičkih idola bude uhapšen zbog
korišćenja droge, predoziranja ili razvoda, pokažite razumevanje a ne kritički stav. Izrazite
zabrinutost za tu osobu i žaljenje zbog nastale situacije. Saosećajte s tinejdžerovim emocijama on će
tada osetiti vašu podršku. Setite se da tinejdžer već razmišlja logično; on će sam doći do zaključaka.
99
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Ne morate da mu držite predavanje. Ako tinejdžer oseti vašu emocionalnu podršku, osetiće i vašu
ljubav.
100
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
dopuste tinejdžeru da bude tinejdžer; znajući da će tinejdžer kad odraste nositi sličnu odeću koju
nose odrasli s kojima se on identifikuje. Roditelji koji pokreću svetski rat zbog stila oblačenja svojih
tinejdžera vode zaludnu bitku, jer od normalne pojave u razvoju tinejdžera stvaraju koren razdora
između roditelja i tinejdžera. Takvi sukobi ne menjaju tinejdžerove ideje i ne pružaju nikakvu
satisfakciju roditeljima.
Mudri roditelji kažu šta misle o tome, ako baš moraju, ali povlače se i daju tinejdžeru slobodu
da razvije socijalnu samostalnost. U međuvremenu, oni i dalje pune tinejdžerovo spremište ljubavi
govoreći njegovim/njenim primarnim jezikom, a povremeno, kad je moguće, i ostalim jezicima
ljubavi.
Vrednosti
Tinejdžer će sigurno dovesti u pitanje vrednosti svojih roditelja. Šta je važno u životu?
Tinejdžer gleda na ono što su roditelji rekli i na ono što su roditelji uradili sa svojim životima. On
često vidi nedoslednosti između vrednosti koje su roditelji zastupali i vrednosti po kojima su živeli.
Otac koji tvrdi da je najvažnija stvar u životu porodica ali koji je zapravo toliko okupiran poslom da
ima malo vremena za nju, treba da zna da će njegov tinejdžer zapaziti ovu nedoslednost. Ćerka će
najverovatnije smatrati za licemera majku koja kaže da je vernost u braku važna a koja zatim učini
preljubu s kolegom na poslu. „Ali zar nisi rekla“, samo je jedna fraza iz tinejdžerovog arsenala
kojima on zasipa roditelja čije se ponašanje ne poklapa s njegovim ili njenim vrednostima koje
zastupa.
Čak i kad su roditelji dosledni svojim vrednostima, tinejdžer će pre ili kasnije dovesti te
vrednosti u pitanje. Moji roditelji su rekli da je sticanje fakultetske diplome najvažnija stvar za moju
budućnost. Ali nisam siguran da li je to tačno. Neki od najpametnijih ljudi koje znam nisu išli na
fakultet i neki od najbogatijih ljudi na svetu nisu završili fakultet. Kako mogu biti siguran da je
fakultet najbolji za mene? Tako tinejdžer razmišlja.
Roditelji koji žele da pozitivno utiču na tinejdžerov proces razmišljanja moraju preći s
monologa na dijalog, s predavanja na razgovor, s dogmatizma na istraživanje, s kontrole na uticanje.
Tinejdžeri imaju potrebu i žele da čuju savet roditelja o ovim važnim životnim oblastima, ali neće ga
primiti ako se roditelji ophode prema njima kao prema deci. Kad su bili deca, roditelji su im govorili
šta je ispravno i oni su to prihvatali. Ali to više ne važi kada dete postane tinejdžer. Tinejdžer želi da
zna zašto; njemu trebaju dokazi.
Ako je roditelj voljan da uđe u svet dijaloga, da razmišlja kritički o svojim vrednostima, da
govori šta misli a da ipak bude otvoren za tinejdžerovo gledište, tinejdžer će prihvatiti savet roditelja
i tako biti izložen uticaju vrednosti koje roditelji zastupaju. Međutim, ako roditelj ostane pri stavu:
„Istina je zato što ja kažem da je istina“, izgubiće sav uticaj na tinejdžerov izbor vrednosti. „Oduvek
sam mislio da je ovo važno i reći ću ti zašto. Da li ti to ima ikakvog smisla? Šta ti misliš o tome?“
101
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Ovo je pristup roditelja koji žele da utiču na izbor vrednosti svojih tinejdžera. Brojni razgovori, gde
se svaki nastavlja tamo gde je poslednji stao, ali bez osuđivanja i kritikovanja – jeste proces
interakcije (uzajamnog delovanja) između roditelja i tinejdžera koji omogućava tinejdžeru da se
intelektualno osamostali i u isto vreme pruža mu pomoć putem roditeljskih saveta.
Kada je takav otvoren dijalog propraćen izrazima ljubavi koji tinejdžeru znače, roditelj
podržava intelektualnu samostalnost tinejdžera i ujedno ispunjava njegovu potrebu za
emocionalnom ljubavlju. Roditelj koji kaže: „Poštujem tvoje pravo da biraš sopstvene vrednosti.
Video si moj život. Znaš moje jake strane i moje slabosti. Verujem da si veoma pametan i znam da
ćeš doneti mudre odluke“, govori jezikom ljubavi reči priznanja i odobravanja i u isto vreme
podstiče tinejdžera da se intelektualno osamostali.
Moralna uverenja
I dok vrednosti odgovaraju na pitanje „Šta je važno?“ moralna uverenja odgovaraju na pitanje
„Šta je ispravno?“ Čovek je po prirodi moralno biće. Verujem da je to zato što je čovek stvoren po
obličju ličnog, moralnog Boga, tako da se ta slika reflektuje u čoveku. Šta god da neko veruje o
poreklu morala, kulturološka stvarnost je takva da se svi ljudi drže moralnih uverenja. Vaš tinejdžer
neće dovesti u pitanje samo vaše vrednosti već i vaša moralna uverenja. Opet, oni neće ispitivati
samo vaše reči nego i vaša dela.
Ako kažete da je ispravno poštovati zakon, tinejdžer želi da zna zašto prekoračujete ograničenje
brzine. Ako kažete da je ispravno govoriti istinu, tinejdžer će vas upitati: „Zašto si slagala u
telefonskom razgovoru i rekla da tata nije kod kuće?“ Ako kažete da je ispravno biti ljubazan prema
drugima, tinejdžer će vas pitati zašto ste se poneli grubo prema radniku u prodavnici. Ako kažete da
je rasizam loš, onda tinejdžer želi da zna zašto ubrzavate korak i izbegavate kontakt očima kad god
naiđete na osobu druge etničke pripadnosti.
Sva ova pitanja mogu biti vrlo mučna za roditelje koji su navikli da žive sa svojim
nedoslednostima. Mučna ili ne, tinejdžeri će biti uporni i ukazivaće na takve nedoslednosti.
Tinejdžeri neće samo dovesti u pitanje naša moralna uverenja nego i to kako ih sprovodimo u
praksi. Oni će sebi – i nama – postaviti teška pitanja: Ako je ubistvo loše, da li je abortus ubistvo?
Ako je nasilje koje se završava uništenjem ljudskog života loše, zašto nam je onda zabavna
holivudska verzija nasilja? Ako je monogamija ideal, zašto hiljade odraslih ljudi izabiraju više
seksualnih partnera? Da li ispravno i pogrešno određuje društveni konsenzus (opšta saglasnost,
odobravanje)? Ili postoji prirodni, moralni zakon koji je iznad društvenih stavova? To su duboka
pitanja s kojima se tinejdžeri hvataju u koštac, pitanja s kojima su se nekad njihovi roditelji isto tako
hvatali u koštac.
Mnoge roditelje uznemirava to što njihovi tinejdžeri ponovo pokreću stara i nerešena moralna
pitanja. Međutim, ako kao roditelji odbijemo da razgovaramo s tinejdžerima o pitanjima koja ih
zanimaju, oni će biti ostavljeni uticaju vršnjaka i drugih odraslih koji su voljni da o tome
razgovaraju. Ako nismo voljni da priznamo svoje nedoslednosti između uverenja i prakse, tinejdžeri
će prestati da uvažavaju naše stavove.
Ne moramo biti moralno savršeni da bismo uticali na tinejdžere, ali moramo biti moralno
autentični/ispravni. „Shvatam da nisam uvek živeo u skladu sa svojim uverenjima u ovoj oblasti, ali i
dalje verujem da je to ispravno i da je ono što sam uradio pogrešno.“ Takve izjave, koje se saopšte
iskreno, obnavljaju poštovanje tinejdžera u roditeljevu autentičnost. Roditelji koji zauzmu
odbrambeni stav kad im tinejdžeri postave pitanja o njihovim moralnim uverenjima ponovo će ih
102
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
primorati da odgovore potraže na drugom mestu. Roditelji koji rado prihvate tinejdžerova moralna
pitanja, koji su voljni da govore o svojim uverenjima i svom životu, koji su otvoreni da čuju
drugačija mišljenja i da tinejdžerima navedu razloge za svoja moralna uverenja – takvi roditelji su u
stanju da održavaju dijalog s tinejdžerom i na taj način pozitivno utiču na njegove moralne odluke.
Posle takvog razgovora o moralnim temama, obavezno mu stavite do znanja da ga volite. To će
ispuniti njegovo spremište ljubavi i stvoriti atmosferu u kojoj će vaš tinejdžer osećati slobodu da
ponovo započne razgovor.
Religijska uverenja
Dok vrednosti odgovaraju na pitanje „Šta je važno?“ moralna uverenja na pitanje „Šta je
ispravno?“ religija pokušava da odgovori na pitanje „Šta je istina?“ Sistem religijskih uverenja jeste
čovekovo nastojanje da otkrije istinu o materijalnom i nematerijalnom kosmosu. Kako
objašnjavamo svoje postojanje i postojanje svemira? Pored materijalnog sveta, postoji li duhovna
stvarnost? Zašto je verovanje u duhovna bića opšteprihvaćeno – to jest, zašto je čovečanstvo tokom
istorije u svim kulturama verovalo u duhovni svet? Da li je to posredni dokaz da duhovni svet
postoji? Ako je tako, kakva je priroda tog sveta? Postoji li Bog? Da li je on stvorio svet? Ako da,
može li se Bog upoznati?
Ovo su pitanja koja tinejdžeri postavljaju, pitanja koja ponekad godinama leže u srcima i
umovima njihovih roditelja. To su pitanja na koja možda roditelji nikada nisu adekvatno odgovorili.
Kakva god da su vaša religijska uverenja, ako ih uopšte imate, tinejdžeri će se u jednom
trenutku uhvatiti u koštac s ovim pitanjima. To su pitanja koja su ljudi odvajkada postavljali, a
tinejdžeri su ljudi. Čovek je neizlečivo religiozan. Francuski fizičar Blez Paskal jednom je rekao: „U
svakom srcu postoji praznina u obliku Boga.“ 2 Sveti Avgustin je rekao: „Ti si nas stvorio za sebe i
srce je čovečije nemirno dok ne nađe mir u tebi:“ 3
Vaša tinejdžerka nema mira. Ona će dovesti u pitanje vaša religijska uverenja. Ona će dovesti u
pitanje način na koji primenjujete ta uverenja u svakodnevnom životu. Opet, ako otkrije
nedoslednosti, verovatno će vam to reći. Ako zauzmete odbrambeni stav i odbijete da govorite o
verskim pitanjima, ona će se onda okrenuti vršnjacima i drugim odraslim osobama. Ali ipak neće
prestati da postavlja verska pitanja.
Moguće je da će vaš tinejdžer takođe istraživati druga religijska uverenja i da će odbaciti aspekte
vaše religije. Većina roditelja se jako uznemirava zbog ovoga. Međutim, ovo je neophodan korak da
bi vaš tinejdžer stekao sopstvena religijska uverenja. Zapravo, roditelji bi trebalo mnogo više da se
brinu ako tinejdžeri jednostavno prihvataju veru roditelja bez ozbiljnog razmišljanja. To samo
pokazuje da je za tinejdžera, a možda i za roditelja, religija samo kulturološka maska koja služi za
društvene ciljeve umesto da pruža odgovore na duboka pitanja o smislu života.
Kad tinejdžer objavi da više neće da ide na liturgiju, misu, u sinagogu, u nedeljnu školu, u
džamiju, on želi da privuče pažnju na sebe kao osobu nezavisnu od roditelja. On time pokazuje da
želi da bude intelektualno nezavisan. Roditelje bi trebalo da uteši istraživanje koje pokazuje da je
„odbacivanje religije od strane tinejdžera možda dramatično, ali je retko kad trajno“. 4
2
George Sweeting, Who Said That? (Chicago: Moody, 1995), 302.
3
Ibid., 370.
4
Lawrence Kutner, Making Sense of Your Teenager (New York: William Morrow, 1997), 44.
103
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
Istraživanje u procesu
Većini roditelja je teško da mirno reaguje kad njihov tinejdžer spomene odbacivanje njihove
religije, ali njihova burna reakcija može zatvoriti vrata za dijalog s tinejdžerom. Imajte na umu da
tinejdžer formira svoju samostalnost ne samo u oblastima o kojima smo raspravljali nego i u
intelektualnoj oblasti, što uključuje moralne vrednosti i religijska uverenja. To je jednostavno deo
šireg procesa u razvoju tinejdžera koji podrazumeva postavljanje pitanja i istraživanje. To je pre
izraz intelektualne samostalnosti nego odbacivanje religije. Ako roditelji budu imali ovo na umu,
manje će biti kritički nastrojeni prema tinejdžeru koji trenutno pokazuje zainteresovanost za
religiju.
Bolji pristup je saslušati šta tinejdžeri misle o tome. Dozvolite im da slobodno kažu zašto im je
neko religijsko uverenje privlačno i uverljivo. Zatim recite šta vi mislite o tome, ali ne na kritički
način. Recite svojoj tinejdžerki da vam je drago što razmišlja o tim temama. Kad budete dovoljno
smeli, upitajte je koliko ste se dobro vi pridržavali svojih religijskih uverenja. Možda ćete otkriti
zašto traži nešto drugo.
To nije vreme za dogmatizam, iako se možda veoma snažno držite svojih religijskih uverenja.
To je vreme da podržite tinejdžerovu težnju da istražuje. Ako ste duboko uvereni u istinitost svojih
religijskih uverenja, da je ono u šta verujete usko povezano sa stvarnim svetom, onda bi trebalo da
pokažete poverenje da će vaš tinejdžer, ako je iskren u svom istraživanju, na kraju doći do sličnih
uverenja koja vi imate. Ako, s druge strane, vaša religijska uverenja nisu čvrsta i uopšte niste sigurni
da li se uklapaju u stvarni svet, onda bi trebalo da budete ohrabreni što vaš tinejdžer istražuje takvo
pitanje. Možda će otkriti ono što vi niste.
Činjenica je da će vaš tinejdžer istraživati religijske teme. Pitanje je: „Želite li da budete deo tog
istraživanja i želite li da volite svog tinejdžera u tom procesu?“ Ako je odgovor da, onda ponovo
morate preći s monologa na dijalog i stvoriti atmosferu za otvoren, iskren razgovor o religijskim
pitanjima. Tinejdžeru morate dati pravo da razmišlja drugačije od vas. Morate biti voljni da
zastupate svoje dokaze, ali da čujete i suprotne dokaze. Morate priznati da je vaš tinejdžer u procesu
istraživanja i zato mu morate dati vremena da razmisli o religijskim uverenjima.
Ako učinite ovo, sve vreme puneći tinejdžerovo spremište ljubavi, on će se osećati voljeno i
razviće intelektualnu samostalnost. Razviće religijska uverenja po kojima će živeti, a vi ćete znati da
ste bili pozitivan uticaj u tom istraživanju.
104
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 11. LJUBAV I SAMOSTALNOST
pomognete tinejdžeru da se osamostali onako kako je to predloženo u ovom poglavlju i ako u isto
vreme punite njegovo spremište ljubavi, on će verovatno postati odgovorna zrela osoba, naći će
svoje mesto u društvu i daće svetu svoj doprinos.
Roditelji koji načine pogrešan korak u ovom kritičnom stadijumu razvoja mogu godinama biti
otuđeni od tinejdžera i gledati ih kako teško pronalaze svoje mesto u svetu. Stvaranje atmosfere u
kojoj tinejdžeri mogu da razviju socijalnu, intelektualnu i emocionalnu samostalnost jeste jedan od
najdragocenijih darova koji roditelji mogu dati svojim tinejdžerima.
Znam da će na ovom mestu neki od vas pitati: „Ali šta s ograničenjima? Šta s odgovornošću?“
Drago mi je što postavljate to pitanje. To pokazuje da razumete implikacije 5 onoga što sam rekao u
ovom poglavlju. To nas dovodi do dvanaestog poglavlja, u kom želim da govorim upravo o toj temi.
Zapravo, zamolio bih vas da jedanaesto i dvanaesto poglavlje pročitate i proučite zajedno. To su dva
točka na istim kolima: samostalnost i odgovornost.
5
Implikacija (lat.) – Obuhvatanje, povezivanje; umetanje, upletanje. – Implicirati, sadržavati u sebi, obuhvatati. –
Implicitno, što je već sadržano u nekoj ideji ili pojmu, razumljivo ali neizrečeno; nešto što je po sebi razumljivo;
suprotno: eksplicitno.
105
12. LJUBAV I ODGOVORNOST
Majklov otac je kupio stari auto na kome su on i Majkl radili nekoliko nedelja. Kad je Majkl
dobio vozačko odobrenje, 1 otac ga je naučio još nekim tehnikama vožnje. Prvo su vozili po podne;
kasnije je Majkl stekao iskustvo u noćnoj vožnji. Jednog vikenda on i otac su otišli da kampuju, a do
mesta za kampovanje vozio je Majkl. Sve je bilo u redu dok Majkl konačno nije dobio vozačku
dozvolu.
Hej, sad sam slobodan! pomislio je Majkl. Tata ne mora više da ide sa mnom. Počeo je da mašta
o tome kako će moći da vozi gde god poželi i kad god poželi. Nije razumeo zašto je otac uveo pravila
o tome kada, gde i kako da vozi auto.
Ono što je Majkl trebalo da nauči jeste da sloboda i odgovornost jesu dve strane istog novčića –
jedno nikad ne ide bez drugog. To uvek važi u svetu odraslih, a tinejdžeri takođe moraju biti svesni
ove stvarnosti. Odraslima je data sloboda da žive u kući dok god izvršavaju svoju obavezu i
otplaćuju mesečnu ratu za hipoteku. Elektrodistribucija daje slobodu da se koristi struja dok god
potrošač izvršava svoju obavezu i plaća račun svakog meseca. Celokupan život se vodi oko načela
slobode i odgovornosti. Ovo dvoje nikad ne ide odvojeno. Naravno, tinejdžeru nije poznata ova
stvarnost. Deo vaspitavanja je pomoći tinejdžeru da ovo otkrije.
Ako roditelj iz ljubavi ohrabruje tinejdžera da se osamostali, tako isto iz ljubavi prema njemu
treba da ga nauči da bude odgovoran za svoje ponašanje. Samostalnost bez odgovornosti jeste put ka
niskom samopoštovanju, beznačajnim aktivnostima i konačno ka dosadi i depresiji.
Mi ne dobijamo osećaj sopstvene vrednosti zbog toga što smo samostalni. Naša
vrednost proizilazi iz naše odgovornosti. Samostalnost i odgovornost utiru put ka zrelosti.
Tinejdžer koji nauči da bude odgovoran za svoje postupke dok razvija svoju samostalnost i
sopstveni identitet [i važnost, značaj] imaće pozitivno mišljenje o sebi, postaviće sebi važne ciljeve i
daće značajan doprinos svetu oko sebe. Tinejdžeri koji se ne nauče odgovornosti biće problematični
tinejdžeri i naposletku problematični odrasli ljudi.
1
U nekim zemljama se pre vozačke dozvole izdaje odobrenje za vožnju automobila osobama koje uče da voze a koje još
nisu zadovoljile zahteve neophodne za sticanje vozačke dozvole. Posedovanje ovakvog odobrenja jeste zapravo
preduslov za dobijanje vozačke dozvole. Osobi s ovakvim odobrenjem dozvoljeno je da vozi motorno vozilo uz
prisustvo i nadzor iskusnog vozača (prim. prev.).
106
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
uspostave ograničenja nije tačna. Zapravo, istraživanje pokazuje da „većina adolescenata oseća da su
njihovi roditelji uglavnom razumni i strpljivi s njima. Više od polovine priznaje: ‘Kad su roditelji
strogi, znam da su u pravu, iako se naljutim.’“ 2
Lorens Stajnberg, profesor psihologije na univerzitetu Templ, kaže:
„Ono što adolescente navodi da se pobune nije primena autoriteta već proizvoljno
korišćenje autoriteta, uz oskudno objašnjenje pravila i bez njihovog učešća u donošenju
odluka.“ 3
Načelo glasi: „Ako prihvatiš odgovornost, možeš imati slobodu. Ako ne prihvatiš
odgovornost, onda nisi spreman za slobodu.“
2
Lawrance Steinberg & Ann Levine, You and Your Adolescent (New York: Harper & Row, 1990), 16.
3
Ibid.
4
Ibid., 16-17.
107
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
Kad tinejdžeri shvate da ovo dvoje uvek ide zajedno, naučiće osnovnu lekciju koja će im dobro
poslužiti ne samo kao adolescentima nego i kao odraslim osobama.
Značaj ljubavi
Da bi se ovaj proces tinejdžerovog osamostaljivanja i učenja odgovornosti doveo glatko do
kraja, roditelji moraju da podmažu ovaj proces uljem ljubavi. Kad tinejdžeri osećaju [i shvataju] da
ih roditelji vole – kad osećaju da roditelji imaju na umu njihovo dobro, da se pravila donose i
sprovode samo radi njihove koristi – onda je mnogo verovatnije da će se kod njih razviti i
samostalnost i odgovornost. Punite njihovo spremište ljubavi i njihova pobuna će verovatno biti
sporadična i kratkog veka. S druge strane, ako tinejdžer ne oseća vašu ljubav – ako smatra da su vaša
pravila proizvoljna i sebična i ako oseća da se više brinete za svoj ugled i uspeh nego za njegovo
dobro – najverovatnije će se pobuniti protiv vaših pravila i vas kao onih koji sprovodite ta pravila.
Upamtite, nastojanje da kontrolišete tinejdžere gotovo sigurno će se izjaloviti. Primoravanje ne
može da postigne ono što ljubav treba da stvori, a to je poštovanje prema roditelju. Ljubav je zaista
najmoćnije sredstvo za dobro u svetu. Roditelji koji imaju ovo na umu i potrude se da i dalje
pokazuju tinejdžeru emocionalnu ljubav načiniće prvi i najvažniji korak u procesu učenja tinejdžera
odgovornosti, dok mu u isto vreme pomažu da se osamostali.
Stajnberg, poznati stručnjak za adolescenciju, kaže: „Kada se roditelji povuku, jer smatraju da
adolescent više ne želi njihovu ljubav, tinejdžeri se osećaju napušteno. Koliko god otrcano zvučalo,
ljubav je najvažnija stvar koju možete dati svom adolescentu.“ 5 Upravo pokazivanje emocionalne
ljubavi tinejdžerima stvara atmosferu u kojoj im možemo pomagati da se osamostale i u isto vreme
insistirati na njihovom odgovornom ponašanju. Sada smo spremni da razmotrimo proces uvođenja
i sprovođenja pravila za tinejdžere.
5
Ibid., 16.
108
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
6
Druga knjiga Mojsijeva 20. poglavlje.
7
Dve zapovesti za koje je Isus rekao da su najveće jesu da volimo Boga svim srcem i bližnjega kao sebe, Jevanđelje po
Marku 12,30-31.
109
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
će se naljutiti. Ako roditelj prekine razgovor, nametne pravila i odbije da se pozabavi tinejdžerovim
gnevom, tinejdžer će se osećati odbačeno i kasnije će početi da prezire roditelja.
Trebalo bi uložiti svaki trud da se čuje šta tinejdžer misli o pravičnosti donesenih pravila. Ako
se tinejdžer saglasi s vama da je pravilo pravično, verovatno se neće buniti kad roditelj primeni to
pravilo. A to nas dovodi do posledica.
Pravila o posledicama
Pravila bez posledica potpuno su bezvredna; čak su i zbunjujuća. Tinejdžer neće poštovati
roditelje koji ne pokazuju interesovanje da ljubazno ali odlučno primene pravila tako što će ga
pustiti da snosi posledice kad ih prekrši. Suočavanje s posledicama veoma je važno u životu odraslih.
Ako ne otplatim ratu za hipoteku, sledećeg meseca ću morati da platim kamatu. Ako tri meseca ne
platim ratu, biću izbačen iz kuće ili stana. Ako prekoračim ograničenje brzine i policajac mi uruči
kaznu za prekršaj, ne samo da moram da platim kaznu nego se i troškovi oko osiguranja uvećavaju.
Posledice mogu biti teške, ali one nas podstiču na odgovoran život. Trepereće plavo svetlo u mraku
upozorava vozače da smanje gas. Strah od posledica nas podstiče da poštujemo pravila.
Evo tri uputstva za formulisanje i sprovođenje posledica.
110
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
Roditelj će poštedeti sebe mnogo muka ako odredi posledice pre kršenja pravila. To je dobitna
kombinacija. Roditelji se manje nerviraju, a tinejdžeri imaju osećaj da je pravda zadovoljena.
Načinjen je još jedan korak prema postizanju cilja – učenju tinejdžera odgovornosti.
111
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
1. Prilike u kući
Kažem prilike umesto dužnosti zato što to zvuči pozitivnije. Zapravo, oba elementa postoje. U
zdravoj porodici svaki član ima određene dužnosti koje se moraju obaviti kako bi se život odvijao
pozitivnim tokom. Međutim, takve dužnosti takođe predstavljaju prilike za služenje. Poslednjih
godina naše društvo je prestalo da stavlja naglasak na vrednost nesebičnog služenja drugima.
Međutim, i dalje je istina da su najpoštovaniji među nama oni koji služe drugima. Sebične osobe
mogu biti finansijski uspešne, ali retko kada ih ljudi uvažavaju.
Ako želimo da naši tinejdžeri nauče da služe izvan doma, moraju najpre naučiti da služe
porodici. Njima su potrebne prave kućne odgovornosti koje olakšavaju život ostalim članovima
porodice. One će se razlikovati u svakom domaćinstvu, ali mogu da podrazumevaju stvari kao što su
nadgledanje mlađeg brata ili sestre, pomaganje u spremanju jela, pranje porodičnog auta, vođenje
brige o kućnom ljubimcu, košenje trave, šišanje žive ograde, sađenje cveća, usisavanje, čišćenje
ormana, brisanje prašine i pranje odeće. Ove odgovornosti mogu se menjati s vremena na vreme
tako da tinejdžer ima priliku da nauči poslove u različitim oblastima održavanja kuće.
Važno je da tinejdžer vidi sebe kao deo porodice i da shvati da u porodici svako ima
odgovornosti. Kao tinejdžer, on stiče sve više sposobnosti. To podrazumeva više slobode da radi
određene stvari izvan doma ali i više odgovornosti u domu. Tinejdžer će svakako imati više
odgovornosti nego njegov osmogodišnji brat. S ovim odgovornostima dolazi sloboda da ide kasnije
u krevet, da provede neko vreme izvan porodice, itd. Po mom mišljenju, takva sloboda uvek treba
da bude vezana s prikladnim odgovornostima. Ako tinejdžer pokaže da je dovoljno zreo da ozbiljno
shvati odgovornosti, onda je takođe zreo da ima više slobode.
Na porodičnom savetu na kom su uspostavljena pravila i određene posledice, ovaj princip bi
trebalo da bude potpuno jasan. Sa ovakvom osnovom roditelji neće morati da primoravaju
tinejdžera da obavlja kućne obaveze. Štaviše, tinejdžer ima priliku da pokaže zrelost rado
preuzimajući odgovornost, čime stiče više slobode. Na primer, ako je tinejdžeru koji ima vozačku
dozvolu dodeljena odgovornost da opere porodični auto do subote u podne i ako je određena
posledica za neobavljen posao gubljenje vozačke povlastice na dva dana, mudri roditelji se neće
penjati tinejdžeru na glavu da opere auto. To je njegov izbor – on bira da preuzme odgovornost i
dobije slobodu koja ide s tim, ili da postupi nezrelo i izgubi takvu slobodu. Uveravam vas da će
tinejdžer retko kad izgubiti takvu slobodu, a roditelji neće trošiti vreme i snagu kidajući se oko toga
hoće li tinejdžer oprati auto ili ne.
112
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
Princip je jednostavan: ako tinejdžer obavi svoju dužnost, on se oseća dobro kao zrela mlada
osoba i žanje blagodeti veće samostalnosti. Pretpostavimo da je mlađem tinejdžeru dodeljena
odgovornost da stavlja posuđe u mašinu za pranje sudova i da pere šerpe i tiganje posle večere i da
taj posao mora da obavi u roku od jednog sata nakon što svako ustane od stola. Određena posledica
za neizvršavanje ove odgovornosti jeste propuštanje sledećeg porodičnog obroka, uz zabranu da ne
može naručiti picu ili izaći s prijateljima dok porodica obeduje. Budući da je svestan toga, roditelj
neće biti u iskušenju da viče na tinejdžera kad ustane od stola i ode da razgovara telefonom.
Tinejdžer zna pravila. Roditelj samo treba da se postara da tinejdžer snosi posledice ako prekrši
pravilo. Mogu vam reći da će većina tinejdžera propustiti samo jedan obrok. Verovatno ćete ih čuti
kako kažu drugu preko telefona: „Moram da idem sad. Život mi zavisi od toga. Čujemo se kasnije.“
Tinejdžer se uči odgovornosti i sticanju slobode. Sloboda da jede povezana je s odgovornošću, to jest
s radom. Samo da napomenem, postoji biblijska pozadina za takvo pravilo. Pavle, hrišćanski apostol
neznabožaca, rekao je: „Ako neko neće da radi, neka i ne jede.“ 8 To se odnosi i na tinejdžere.
2. Školski zadaci
Koje su to važne stvari vezane za tinejdžerovo obrazovanje? To je pitanje na koje vi i tinejdžer
treba da odgovorite zajedno. Većina roditelja smatra da se o završavanju srednje škole ne treba ni
raspravljati. U Zapadnoj kulturi, osobi bez srednjoškolske diplome ozbiljno je otežan život. Ako se
roditelj slaže, onda se o ovome ne treba ni raspravljati. Zatim postavljate pitanje: „Koja pravila
mogu pomoći tinejdžeru da ostvari ovaj cilj?“ Uopšteno uzev, to podrazumeva redovno pohađanje
časova u školi i uspešno obavljanje zadataka. Obično se i jedno i drugo ocenjuje u školskom
izveštaju koji roditelji dobijaju s vremena na vreme. Pravila mogu biti vrlo jednostavna:
svakodnevno pohađanje nastave osim ako nije bolestan, uspešno obavljanje svih školskih i domaćih
zadataka. Ako je prekršeno pravilo o pohađanju nastave, posledice bi mogle biti da za svaki dan koji
nije bio u školi tinejdžer mora da uči subotom i da potom pred roditeljem ponovi ono što je naučio.
Neće mu biti dozvoljeno da izađe iz kuće onoliko sati koliko bi proveo u školi. Većina tinejdžera će
izgubiti samo jednu subotu.
Malo je teže prosuditi da li tinejdžer uspešno obavlja zadatke u školi, ali to se obično može
utvrditi na osnovu ocena i u razgovoru s profesorom. Kad roditelj sazna da domaći zadaci nisu
urađeni i da je tinejdžerov uspeh u školi ispod zadovoljavajućeg, posledice po tinejdžera bi mogle
biti da zadatke mora završiti u subotu ili u nedelju po podne, i pored toga što je profesor naglasio da
time neće popraviti ocenu. Roditelj pažljivo treba da nadgleda rad na ovim zadacima za koji
tinejdžer neće dobiti pozitivnu ocenu. Zbog ovakvih pravila i posledica roditelji ne moraju
svakodnevno da proganjaju tinejdžera da uradi domaći. Tinejdžer bira da bude odgovoran i ima
slobodu subotom i nedeljom po podne za aktivnosti koje mu pružaju više zadovoljstva, ili gubi
slobodu zbog svoje neodgovornosti.
3. Korišćenje automobila
Mogućnost tinejdžera da vozi auto jeste privilegija, ne pravo. Nigde ne piše da oni moraju imati
svoj auto ili da moraju voziti porodični auto kad god požele. Vožnja auta je sloboda koja se stiče
odgovornim ponašanjem [koje je posledica odgovornog odnosa]. Tinejdžeru ovo mora da bude
jasno mnogo pre nego što dobije vozačku dozvolu. Opet naglašavam, tinejdžeri moraju shvatiti
odnos između slobode i odgovornosti. Činjenica je da većina roditelja želi da njihovi tinejdžeri
8
Druga poslanica Solunjanima 3,10.
113
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
imaju slobodu da voze auto, ali mnogi roditelji propuste da ovu slobodu povežu s odgovornošću.
Posledica toga je da tinejdžeri gledaju na vožnju auta kao na svoje neotuđivo pravo.
Koje su to ključne stvari koje se moraju uzeti u obzir kada se tinejdžeru dozvoli da vozi auto?
Roditelj i tinejdžer će verovatno naći zajednički jezik u nekim od sledećih oblasti: tinejdžerova
bezbednost, bezbednost drugih vozača i putnika i poštovanje svih saobraćajnih propisa. To su
temeljne predostrožnosti. Drugi roditelji i tinejdžeri se mogu saglasiti oko nekih pravila koja se tiču
tinejdžerovog doprinosa u finansiranju ove privilegije, tako što će kupovati gorivo od svog džeparca
ili svoje zarade. Drugi će smisliti pravila kojima će roditelji određivati kada tinejdžer može da vozi
auto i kada mora da se vrati. Na temelju ovih predostrožnosti roditelji i tinejdžeri će odrediti pravila
i zajedno s njima odgovarajuće posledice.
Evo nekih predloga. Pravilo: Poštuj sve saobraćajne propise. Posledice: Ako tinejdžer dobije
kaznu za bilo koji saobraćajni prekršaj, gubi vozačku privilegiju na nedelju dana i plaća kaznu iz
svog džeparca ili od svoje zarade. Ako načini još jedan prekršaj u roku od tri meseca, gubi vozačku
privilegiju na dve nedelje i plaća kaznu. Pravilo: Nikada ne daj drugu da vozi auto. Posledica:
gubljenje vozačke privilegije na dve nedelje. Druga pravila mogu da se odnose i na sledeće oblasti:
kada tinejdžer treba da se vrati kući, plaćanje troškova oko auta, redovno usisavanje auta i
održavanje auta.
4. Upravljanje novcem
Problemi s novcem uobičajeni su između roditelja i tinejdžera. Mnogo puta do nevolja dolazi
zato što roditelji nisu postavili jasna pravila i jasne posledice. Koje su to ključne stvari koje se
moraju uzeti u obzir u pogledu novca i tinejdžera? Prva je vrlo jasna: novac je ograničen. Mali broj
porodica ima neograničena sredstva, što znači da tinejdžer ne može imati sve što poželi. Druga
ključna stvar je da tinejdžer treba da nauči osnovne principe u upravljanju novcem. Jednostavan
temeljni princip glasi: „Kad novac ponestane, kupovina prestaje dok se ne zaradi novac.“ Kršenje
ovog pravila mnoge odrasle uvodi u duboke finansijske probleme. Zato, po mom mišljenju,
tinejdžerima nikad ne treba davati kreditnu karticu. Kreditne kartice podstiču na trošenje iznad
nečijih prihoda, a takvo trošenje je izuzetno loša praksa koju bi tinejdžer mogao da nauči.
U suštini, tinejdžer ne može naučiti da upravlja novcem dok ne bude imao novac kojim može
da upravlja. To je mnoge roditelje dovelo do odluke da tinejdžerima redovno daju džeparac, umesto
da dolaze roditeljima na svaka dva dana i traže još dvadeset dolara da kupe ovo ili ono. Roditelj koji
deset dolara daje ovde, dvadeset tamo da bi ispunio tinejdžerove specifične potrebe svakoga dana ne
uči ga odgovornom upravljanju novcem. Mnogo je bolji pristup po mom mišljenju da se roditelji i
tinejdžeri dogovore o nedeljnom ili mesečnom džeparcu. Uz džeparac koji dobija tinejdžer takođe
treba da dobije jasna uputstva na šta treba da troši svoj džeparac. To bi moglo da podrazumeva
odeću, hranu, muziku, gorivo, itd. Na primer, roditelji mogu dati tinejdžeru sto dolara mesečno (ili
25 dolara nedeljno), od kojih tinejdžer treba da plati sve obroke izvan doma, osim ako nije u društvu
s članom porodice, gorivo za auto ako je vozač i za svu odeću, osim za ono što roditelji po dogovoru
kupe. (Ovo treba jasno da se kaže otprilike ovako: „Mi ćemo ti kupiti sav donji veš i čarape, tri para
cipela i jednu jaknu godišnje. Sve drugo je tvoja odgovornost.“ Roditelji mogu odlučiti da kupe još
nešto od odeće za Božić ili rođendane.) Takav dogovor pruža tinejdžeru mogućnost da odgovorno
upravlja novcem.
Roditelji moraju biti što realniji u određivanju sume koju daju tinejdžeru. Kad odrede sumu,
ona ne bi trebalo da se menja samo zato što se tinejdžer žali: „Ali to nije dovoljno.“ Ako tinejdžer
114
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
želi više stvari nego što može da priušti svojim džeparcem, onda neka se postara da zaradi novac
izvan porodice. Ako nemaju dovoljno godina da rade u restoranu brze hrane, mogu da kose
travnjake, čuvaju decu, raznose novine i rade mnoge druge poslove koji su na raspolaganju mlađim
tinejdžerima. U ovakvoj situaciji, tinejdžer ne samo da uči kako da upravlja novcem nego i da ceni
novac, zato što je odlučio da radi da bi obezbedio dodatni novac. Međutim, ako roditelji popuste i
daju mu dodatni novac kad god se požali, oni će ga sami omesti u učenju finansijskoj odgovornosti.
U bogatoj Americi, hiljade roditelja je potkopalo finansijsko blagostanje svojih tinejdžera izdašno
im dajući novac kad god su ga tražili.
Obavezno prenesite poruku tinejdžeru da mu džeparac dajete zato što ga volite i zato što želite
da ga naučite da odgovorno koristi novac. Vi mu ne dajete džeparac zato što obavlja kućne poslove.
To je potpuno druga vrsta odgovornosti. Predlažem da se ne dopušta tinejdžeru da dodatni novac
zarađuje od roditelja. To zalazi u oblast uobičajenih i očekivanih odgovornosti u domaćinstvu.
Mnogo je bolje dopustiti im da zarađuju novac izvan porodice. Ja takođe verujem da je pogrešno
pozajmljivati tinejdžeru novac. Time biste ga učili da troši više nego što zarađuje. Naučili biste ga
lošoj lekciji.
5. Zabavljanje
Tema zabavljanja stvara traumu u srcima mnogih roditelja. Neki roditelji se sećaju vremena kad
su se oni zabavljali i ne žele da njihovi tinejdžeri rade ono što su oni radili. Neki roditelji zaneme
kad čuju statističke podatke poput ovih koje je sakupila Nacionalna komisija o zdravlju adolescenata
1994-95: „Do vremena kad napune dvadeset godina, više od tri četvrtine adolescenata stupi u
seksualne odnose. Svake godine milion tinejdžerki zatrudni; više od pola miliona njih ima dete; a tri
miliona tinejdžera dobije seksualno prenosivu bolest.“ 9 Neki se roditelji zbog ovakve statistike
zavetuju da nikad neće dopustiti svojim tinejdžerima da se zabavljaju. „Ako mogu da ih sačuvam od
suprotnog pola do dvadesete godine, možda će biti dovoljno mudri da se kasnije odgovorno
ponašaju“, razmišljaju ovi roditelji. Takođe, ima mnogo zabune oko toga šta se podrazumeva pod
zabavljanjem. Ako zabavljanje podrazumeva da momak i devojka izađu na hamburger, a potom da
provedu nekoliko sati na zadnjem sedištu auta stimulišući seksualno jedno drugo, onda bi neko s
pravom mogao da se upita treba li tinejdžeri uopšte da se zabavljaju. Ali ako je zabavljanje druženje
tinejdžera, momaka i devojaka koji izlaze na hamburger, a potom odu na utakmicu ili na ples, onda
zabavljanje može biti pozitivno iskustvo u izgrađivanju tinejdžerovog samopoštovanja i njegovih
odnosa, što je neophodno za zrele romantične odnose kasnije kad odraste.
Neću predlagati kada vaš sin ili vaša ćerka treba da počne da se zabavlja, iako Stajnberg
upozorava da su devojke koje počnu da se zabavljaju u ranoj adolescenciji u opasnosti da ih uhvati
„nejasno romantično osećanje“ i da se one obično zabavljaju sa starijim momcima koji su
„psihološki i fizički nadmoćniji“. 10 Stajnberg isto tako ističe da zabavljanje u ranim tinejdžerskim
godinama takođe utiče na odnose takve tinejdžerke s drugim vršnjakinjama. Pošto se zabavlja sa
starijim momkom, ona želi da se druži sa starijim devojkama. Možda će je starija grupa privremeno
prihvatiti, ali ona će se udaljiti od devojaka svojih godina. Posledica toga je da gubi dragoceno
iskustvo bliskog prijateljstva s devojkama svojih godina. Posle trideset godina braka i porodičnog
savetovanja, uveren sam da je rana adolescencija vreme kada tinejdžeri treba da grade prijateljstva s
osobama istog pola, da postepeno razvijaju grupne aktivnosti u kojima učestvuju devojke i momci, a
9
Lawrence Kutner, Making Sense of Your Teenager (New York: William Morrow, 1997), 141.
10
Steinberg & Levine, You and Your Adolescent, 187.
115
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
da tek u kasnijoj adolescenciji pređu na zabavljanje. Dok sazrevaju, tinejdžeri se osećaju sve
ugodnije u društvu suprotnog pola, imaju više samopouzdanja i odgovorniji su prilikom zabavljanja
ili potencijalne romanse. Ubrzati ovaj proces društvenog i emocionalnog razvoja podstičući ih da se
zabavljaju u ranoj adolescenciji jeste ozbiljna greška.
Ako se slažete sa mnom, onda ovu sliku treba da stvorite u umu vaših tinejdžera ranije, kad
imaju devet, deset i jedanaest godina. Oni će onda ući u tinejdžerske godine bez pritiska da se
moraju zabavljati i umesto toga očekivaće da provode više vremena izvan porodice s prijateljima
istog pola pod nadzorom prijateljevih roditelja ili pod vašim nadzorom. Oni će se nadati grupnim
aktivnostima u kojima će učestvovati osobe suprotnog pola, ali neće osećati pritisak da se zabavljaju
sve do kasne adolescencije.
Naravno, ja opisujem idealnu sliku koja ne uzima u obzir promenljivu ličnost tinejdžera,
nesigurnost, pritisak vršnjaka i druge faktore koji mogu navesti tinejdžera da traži emocionalno
zadovoljstvo u romantičnom odnosu u ranim tinejdžerskim godinama. To je još jedan razlog zašto
je emocionalna ljubav od strane roditelja toliko važna mlađim tinejdžerima. To posebno važi za
roditelja suprotnog pola. Ako tinejdžerka oseća da je otac voli, manje je verovatno da će tražiti
emocionalnu ljubav od starijeg tinejdžera. Ako tinejdžer oseća da ga majka voli, manje je verovatno
da će iskorišćavati mladu devojku za svoje emocionalno ili fizičko zadovoljstvo.
Dakle, na porodičnom sastanku ste s trinaestogodišnjim tinejdžerom s kojim želite da odredite
pravila i posledice za njegovo ili njeno ponašanje. Koje su glavne stvari koje morate imati u vidu?
Predlažem da briga za tinejdžerovo fizičko i emocionalno zdravlje bude na vrhu liste. Drugo po
redu, i verovatno isto tako važno, jeste zdravo emocionalno i društveno sazrevanje koje će opremiti
tinejdžera za romantične odnose kada za to dođe vreme. Cilj nije da ugušite tinejdžerove odnose sa
osobama suprotnog pola već da ga podstaknete da gradi zdrave odnose koji mu pomažu da položi
temelj za još zrelije odnose do kojih će doći kad odraste.
Koja pravila mogu pospešiti takvo zdravo društveno sazrevanje? Pravilo: Treba podsticati
prijateljstva s vršnjacima istog pola u ranoj adolescenciji. Ali da bi vaš tinejdžer proveo noć kod
takvog prijatelja, vi morate najpre upoznati tog tinejdžera i razgovarati s njegovim roditeljima. (Ovo
čuva vašeg tinejdžera da se ne uhvati u društvo s nekim čije vrednosti i način života mogu biti štetni
za njega.) Takva celonoćna poseta mora da se obavi kad su roditelji kod kuće. Posledice za kršenje
ovog pravila: Nema celonoćnih poseta naredna tri meseca i nema džeparca nedelju dana. Pravilo:
Tinejdžer može da učestvuje u grupnim aktivnostima u kojima učestvuju momci i devojke samo ako
ih neko stariji nadzire i ako roditelj odobri takve aktivnosti. Roditelji zadržavaju pravo da kažu „ne“
za bilo koju aktivnost koja bi po njihovom mišljenju mogla da bude štetna za tinejdžera. Posledice za
kršenje ovog pravila: Nema takvih aktivnosti mesec dana i nema džeparca nedelju dana.
Kad ćerka napuni petnaest godina ili sin šesnaest, razgovarajte s njima o mogućnosti
zabavljanja. Tokom te godine roditelj zadržava pravo da odredi da li će to dopustiti i kada i s kim će
se tinejdžer zabavljati. Kada devojka napuni šesnaest a momak sedamnaest, roditelj im prepušta
odluku s kim će se zabavljati. Ali, mogu se zabavljati samo petkom ili subotom uveče. Pravilo:
Roditelj zadržava pravo da zahteva od tinejdžera da se uzdrži od zabavljanja sa osobom koja koristi
drogu ili alkohol, ili za koju zna da ima seksualne odnose s drugim osobama. Posledice za kršenje
ovog pravila: Ako tinejdžer odbije da prekine takav destruktivni odnos, roditelj mu uskraćuje
vozačku privilegiju i sav džeparac na mesec dana. Ako se tinejdžer ne pokori do kraja meseca,
restriktivne mere biće primenjene i narednog meseca. U tom stadijumu tinejdžer mora da shvati da
116
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
nemudre odluke nose sa sobom posledice. Oni ne mogu imati slobodu da voze auto i dobijaju
džeparac ako su neodgovorni u svojim odnosima.
Molim vas da shvatite da su ova pravila i posledice samo predlozi. Svaki roditelj i svaki tinejdžer
moraju smisliti ono što je po njihovom mišljenju pravično i praktično. Svakako, što se pre ova
pravila i posledice odrede, to je veća verovatnoća da će tinejdžer na njih gledati kao na pravične i
dobronamerne.
Alkohol i droga
Sve je više tinejdžera koji sve više i sve ranije uzimaju drogu. Posledice su očigledne – više je
tinejdžera zavisnika od droge i alkohola. Ništa ne uništava samostalnost brže od zavisnosti od
alkohola i droge. Šta može roditelj da učini da zaštiti sina ili ćerku od droge i alkohola? Odgovor –
ništa. Roditelji ne mogu da prate tinejdžera dvadeset četiri sata dnevno i budu sigurni da ne uzima
alkohol i drogu. Međutim, postoji nešto što roditelj može učiniti da bi mogućnost korišćenja droge
od strane tinejdžera sveo na minimum.
Najvažnije je da sam roditelj ne uzima drogu i alkohol. Daleko je veća verovatnoća da će
tinejdžeri koji posmatraju roditelje kako svake večeri popiju po čašicu da bi se opustili, i sami početi
da koriste alkohol. Veća je verovatnoća da će tinejdžeri koji posmatraju roditelje kako
zloupotrebljavaju prepisane lekove i sami to početi da rade. Ne mogu dovoljno snažno naglasiti
koliko je važno da roditelji budu pozitivan primer tinejdžerima u ovoj oblasti. Međutim, pored
uzornog ponašanja postoje i druge stvari koje roditelji mogu učiniti da bi smanjili verovatnoću da
njihovi tinejdžeri postanu korisnici alkohola i droge.
Vratimo se primerima o pravilima i posledicama. Koja je osnovna briga kad su u pitanju
alkohol i droga? Obično je ključna stvar strah da tinejdžer ne postane zavisnik od alkohola ili droge.
To je svakako opravdan strah. Druga zabrinutost može biti da će se tinejdžer voziti s pijanim
vozačem i povrediti se ili poginuti u saobraćajnoj nesreći. Treća zabrinutost je da se njihov tinejdžer
može udružiti s drugim tinejdžerima koji koriste drogu i alkohol i da u promenjenom stanju svesti
može učiniti neki zločin. Sve ovo jesu stvarne i opravdane brige.
Koja pravila se mogu primeniti u ovakvom slučaju? Na porodičnom savetu roditelji svakako
treba da izraze svoju želju da tinejdžer ne koristi alkohol i drogu. Treba da mu objasne da pravila
nisu neosnovana, nelogična, religijska ili njihova lična uverenja već da su zasnovana na
opštepoznatim činjenicama. Znajući da će tinejdžer jednog dana biti odrasla osoba i da će moći da
donosi sopstvene odluke o korišćenju droge i alkohola, potpuno je opravdano da roditelji insistiraju
na tome da tinejdžer mora poštovati pravilo koje zabranjuje korišćenje alkohola i droge dok je pod
njihovim krovom.
Posledice za kršenje ovog pravila treba da budu stroge i obavezujuće. Tinejdžeru bi trebalo da se
naglasi da je većina narkotika nelegalna i da je njihovo rasturanje protiv državnih i federalnih
zakona. Ako policija pronađe kod tinejdžera drogu, ne samo da će snositi posledice koje su roditelji
odredili nego će snositi i pravne posledice. Jedan roditelj je predložio da prvo kršenje pravila nosi sa
sobom oduzimanje vozačke privilegije na mesec dana. Drugo kršenje, tri meseca. Treće kršenje,
auto koji je roditelj kupio prodaje se i roditelj više ne kupuje auto tinejdžeru. Ako roditelji na
ljubazan ali odlučan način sprovedu prve dve posledice, veća je verovatnoća da neće morati da
prodaju auto. Međutim, ako dozvole da prva dva prekršaja prođu nekažnjeno, možete biti sigurni da
će tinejdžer nastaviti sa uzimanjem droge.
117
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 12. LJUBAV I ODGOVORNOST
Dok razmišljate o ovim i drugim oblastima učenja svog tinejdžera odgovornom ponašanju,
dobro je da povremeno preispitate pravila i posledice, dajući tinejdžeru više slobode i više
odgovornosti, ali nikada ne razdvajajući ovo dvoje. Sva pravila i sve posledice treba da budu u
najboljem interesu tinejdžera i trebalo bi da ih donesemo posle mnogo razmišljanja, uzimajući u
obzir šta tinejdžer misli o tome i kako se oseća, ali uz primenu brižnog roditeljskog autoriteta.
Brižnom roditelju je stalo do svog deteta i on zato uzima na sebe težak posao koji podrazumeva
određivanje pravila i sprovođenje posledica.
118
13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
Danijel je bio krupan čovek s gustom smeđom kosom i urednom bradom. Bio je veoma uspešan
i poštovan u društvu. Međutim, u mojoj kancelariji, suze su mu lile niz lice i kvasile bradu.
„Ne mogu da verujem, doktore. Sve mi izgleda kao ružan san. Voleo bih da se probudim i da
shvatim da je sve to bila noćna mora. Ali znam da nije san; to je stvarnost. I ne znam šta da radim.
Hoću da uradim ispravnu stvar, ali u stanju u kom se nalazim ne znam jesam li sposoban da uradim
tu ispravnu stvar. Deo mene bi želeo da ga uhvati za gušu i pita: ‘Kako si mogao da nam uradiš tako
nešto?’ Drugi deo mene želi da ga uzme u naručje i drži ga tako zauvek. Sutra dolazi kući a mi ne
znamo kako da se postavimo.“
Danijel je lio suze, bio je ljut, razočaran i zbunjen zbog svog devetnaestogodišnjeg sina koji se
javio telefonom prethodne večeri i obavestio ih da je njegova devojka zatrudnela i da ne želi da izvrši
abortus. Rekao im je da je svestan da će ih ova vest povrediti i da je ono što je učinio pogrešno. Ali
bila mu je potrebna pomoć i nije znao koga bi drugog nazvao. Danijel i njegova žena Miki probdeli
su noć pokušavajući da uteše jedno drugo, ali utehe nije bilo. Njihov sin je pogrešio i nije bilo lakih
odgovora.
Samo oni roditelji koji su dobili sličan poziv mogu u potpunosti da saosećaju s Danijelom i
Miki. Bol je nepodnošljiv. Emocije im jure kroz telo kao vode Nijagare. Povređenost, gnev,
sažaljenje, tuga i duboka ljubav – onakva ljubav koja donosi još više povređenosti, gneva, sažaljenja i
tuge – zapljuskivali su njihove umove. Nadali su se mimo svake nade da će posle izlaska sunca
saznati da je sve to bila jedna velika šala, ali u svojim roditeljskim srcima znali su da se moraju
suočiti sa stvarnošću razrušenih snova.
Tinejdžeri će grešiti
Dok sam se prisećao bola Danijela i Miki, setio sam se šta je dečji psiholog Džon Rozemond
rekao:
„Dobro vaspitavanje je uraditi ispravnu stvar kad vaše dete uradi pogrešnu stvar.“ 1
O tome ćemo govoriti u ovom poglavlju: o ispravnoj reakciji na tinejdžerove pogrešne izbore.
Činjenica je da ne možemo sačuvati tinejdžere od grešaka; ponavljam, ne možemo sačuvati
tinejdžere od grešaka. Naši najbolji napori i ljubav koju ulažemo u njihovo vaspitavanje nisu
garancija njihovog uspeha. Tinejdžeri su osobe, a osobe imaju slobodu da donose odluke, dobre ili
loše. Kad tinejdžeri donesu loše odluke, roditelji zbog toga pate. To je sudbina roditelja. Zbog
uzajamne povezanosti, tinejdžerova greška izaziva talas šoka kod ostalih članova porodice. Niko ne
doživljava veću traumu od tinejdžerovih roditelja.
Nisu sve greške tinejdžera istovetne. Kao što je sa zemljotresima, ima slabijih podrhtavanja i
snažnih potresa. Naravno, posledice posle jednog i drugog nisu iste. Aleks je promašio tri uzastopna
slobodna bacanja dok su ga prijatelji i njegova porodica gledali – a samo jedan je bio dovoljan za
pobedu njegovog tima. Aleks je pogrešio, ali njegova greška bila je slabiji potres u poređenju s
1
John Rosemond, Teen-Proofing: A Revolutionary Approach to Fostering Responsible Decision Making in Your
Teenager (Kansas City: Andrews McNeal Publishing, 1998), 170.
119
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
greškom Danijelovog sina, osim naravno ako trener s nekog poznatog univerziteta nije bio u publici
te večeri. To me dovodi do sledeće napomene.
Vrste grešaka
Neispunjena očekivanja
Ne samo da postoje različiti nivoi grešaka već postoje i različite vrste grešaka. Aleksova greška
bila je u tome što nije ispunio očekivanja svojih roditelja. Ovakve greške se dešavaju stalno u sportu,
umetnosti, školi, u timovima koji učestvuju u debati, itd. Do takvih grešaka ili propusta nekada
dolazi zato što roditelji ili tinejdžeri imaju nerealna očekivanja. Ako je cilj nerealan, onda je neuspeh
zagarantovan. Roditelji bi trebalo da razumeju od samog početka da ne može svaki igrač da osvoji
zlatnu medalju. Ako roditelje zadovoljava samo savršenstvo, onda ih njihovi tinejdžeri neće
zadovoljiti. Neostvareni ciljevi tada izazivaju razočaranje.
Kad tinejdžeri učestvuju u takmičenjima, roditelji treba da im pomognu da drugačije gledaju na
rezultate. Drugo mesto na turniru nije neuspeh. Ako u ligi učestvuje trideset timova, to znači da je
vaš tim bolji od dvadeset osam timova. Poslednje mesto na maratonu znači da ste bolji od sto hiljada
ljudi koji nisu uspeli da se kvalifikuju za trku. Ako je vaša tinejdžerka svirala klarinet u grupi koja je
osvojila deseto mesto među sto škola koje su učestvovale u takmičenju, njena grupa je onda jako
visoko plasirana! To je razlog za slavlje a ne za oplakivanje „lošeg plasmana“ grupe.
Naravno, svako bi voleo da pobedi u bilo kom takmičenju. Međutim, činjenica da samo jedan
može da bude pobednik ne znači da su svi ostali gubitnici. U našoj kulturi u kojoj „pobeda znači
sve“, tinejdžeri su često unapred osuđeni na neuspeh, i to od strane dobronamernih ljudi, ponekad i
roditelja.
Još jedan razlog zašto neki tinejdžeri doživljavaju neuspeh u takmičenju jeste to što su gurnuti u
oblasti za koje imaju malo ili nemaju uopšte interesovanja ili sposobnosti. Zbog interesovanja
roditelja za sport, tinejdžerka je gurnuta u sportsku arenu iako je volela da svira u nekoj grupi.
Mogla bi da bude izuzetan trubač; umesto toga, ona „sedi na klupi“ i misli o sebi da je gubitnik u
svetu sporta. Guranje tinejdžera u oblasti za koje nemaju interesovanje jeste utiranje puta za njihov
neuspeh.
Jednom sam poznavao oca koji je od sina zahtevao da postane lekar. Sin se namučio s
organskom hemijom i fizikom i posle dva emocionalna sloma konačno je završio medicinski
fakultet. Na dan diplomiranja, predao je ocu diplomu i odbio da ide na stažiranje. Poslednje što sam
čuo bilo je da je radio u Mekdonaldsu i razmišljao šta će sa svojim životom. Naravno da roditelji
mogu usmeriti tinejdžera na one oblasti koje njih zanimaju, ali ne smeju da manipulišu njima
tražeći od njih da ispunjavaju njihove želje ako nisu u saglasnosti s tinejdžerovim interesovanjima i
sposobnostima. Roditelji koji prepoznaju kod sebe ovu sklonost trebalo bi da pogledaju film Društvo
mrtvih pesnika. Ova priča o mladom srednjoškolcu koji nije mogao da zadovolji oca ne samo da će
vas dovesti do suza nego će vas i učiniti mudrijima.
Moralne greške
Druga kategorija tinejdžerskih grešaka mnogo je destruktivnija, kako za tinejdžera tako i za
roditelja. Ja ih zovem moralne greške. Do ovih grešaka dolazi kada tinejdžer prekrši moralno pravilo
po kome je porodica živela godinama. Od najranijeg detinjstva roditelji svojoj deci prenose moralne
120
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
vrednosti. Većina roditelja se nada će ih tinejdžeri, iako ih možda stavljaju na probu, ipak usvojiti.
Jasno je da se ovo ne dešava uvek.
Tinejdžeri krše moralna pravila na dva načina. Neki svesno donose odluke da odbace porodične
moralne vrednosti i uspostave svoje moralne vrednosti. Drugi ih krše u praksi, iako prihvataju
porodični sistem vrednosti. U oba slučaja i roditelji i tinejdžeri doživljavaju bol. Roditelji osećaju
duboku žalost kad njihov sin ili njihova ćerka donese moralnu odluku za koju roditelji znaju da je
pogrešna. Oni znaju da posledice neće izostati. A tinejdžeri obično naslućuju da su izneverili i
povredili roditelje, pa čak i da su se udaljili od njih.
Posledice moralnih grešaka često mogu biti zastrašujuće za roditelje. Većina roditelja je sebi u
tajnosti postavila pitanje: „Šta bih uradio kad bi me ćerka nazvala i rekla: ‘Trudna sam’? Ili ako bi
me sin nazvao i saopštio da je njegova devojka trudna [istu poruku koju su dobili Danijel i Miki]?
Šta bih uradio kad bih saznao da moj tinejdžer koristi ili rastura drogu? Šta bih preduzeo kad bi me
tinejdžer obavestio da boluje od side ili od neke druge seksualno prenosive bolesti? Šta bih uradio
kad bi me policija nazvala i obavestila da je moj tinejdžer uhapšen zbog krađe ili silovanja?“
Ovo su zapravo pitanja na koja će hiljade roditelja biti primorani da odgovore tokom
tinejdžerskih godina svoje dece.
1. Ne krivite sebe
Pre nego što pomognete sinu ili ćerki, suočite se sa svojom reakcijom. Prva reakcija mnogih
roditelja kad njihovi tinejdžeri pogreše jeste pitanje: „Gde smo pogrešili?“ To je logično pitanje,
naročito u društvu koje poslednjih godina toliki naglasak stavlja na dobro vaspitavanje. Međutim, u
mnogim knjigama i na seminarima o vaspitavanju precenili smo moć pozitivnog vaspitavanja i
propustili da se pozabavimo tinejdžerovom slobodom izbora. Činjenica je da će tinejdžeri donositi
odluke kako u kući tako i izvan nje. Ove odluke uvek nose sa sobom i posledice. Loše odluke
proizvode štetne posledice, dok mudre odluke donose dobar plod.
Roditelji ne mogu biti uz tinejdžere dvadeset četiri sata dnevno i kontrolisati njihovo ponašanje.
To ste mogli da radite kad je vaše dete imalo tri godine, ali sad kad ima trinaest ne možete. Koliko
god to strašno izgledalo, vaš tinejdžer mora imati slobodu da donosi odluke.
A odluka će biti sve više tokom tinejdžerskih godina. To je neophodan i obično zdrav proces, ali
on ipak uvećava rizik da će tinejdžer pogrešiti. Roditelji koji krive sebe samo odmažu tinejdžeru.
Ključna stvar je da je tinejdžer doneo lošu odluku i da sada snosi posledice. Ako roditelj preuzme
krivicu, to onda uklanja krivicu s tinejdžera. Tinejdžer će biti više nego srećan da nađe nekog
drugog da preuzme njegovu krivicu. Kad prebaci svoju krivicu na vaša pleća, malo je verovatno da
će bilo šta naučiti iz svoje greške i verovatno će je ponoviti u budućnosti.
Roditelji koji su skloni da preuzmu krivicu za tinejdžerove moralne greške jesu roditelji koji su
uvideli da su loše vaspitavali svoju decu. Čitali su knjige, išli su na seminare i došli do zaključka da
su prekršili neke od osnovnih ideja dobrog vaspitavanja. Ne želim da kažem da roditelji nemaju
odgovornost da budu dobri roditelji. Ja samo kažem da ste vi odgovorni za sopstvene greške, ne za
121
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
tinejdžerove greške. Ako uvidite neke specifične propuste u svom modelu vaspitavanja, priznajte to
Bogu i tinejdžeru. Tražite oproštenje, ali ne prihvatajte odgovornost za tinejdžerove loše odluke.
122
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
Tinejdžerov moralni prestup stvara osećaj krivice. Zbog tih emocija on se povlači od vas. Kao
što su Adam i Eva pokušali da se sakriju od Boga u vrtu, tako će i vaš tinejdžer pokušati da se sakrije
od vas. On će se možda bojati vaše osude. Božja reakcija na Adamov i Evin prestup jeste dobar
model za roditelje. On im je dopustio da snose posledice zbog svog prestupa, ali im je u isto vreme
poklonio dar. Kad su pokušali da se pokriju smokvinim lišćem, on im je dao kožnu odeću. Mudar
roditelj će pokazati ljubav tinejdžeru bez obzira na to koliki je njegov prestup.
Danijel i Miki su mi rekli kasnije da su sina po dolasku s fakulteta dočekali na vratima s
ispruženim rukama. Oboje su ga zagrlili i sa suzama mu rekli: „Volimo te.“ Zatim su seli i slušali ga
kako priznaje svoj prestup i traži oproštenje. Bezuslovna ljubav stvara mogućnost za otvoren
razgovor. Tinejdžer treba da zna da bez obzira na ono što je učinio postoji neko ko i dalje veruje u
njega, ko i dalje misli da je on vredan i ko je spreman da mu oprosti. Kad tinejdžer oseti
emocionalnu ljubav od roditelja, biće spremniji da se suoči sa svojim prestupom, da prihvati
posledice koje zaslužuje i pokuša da nauči nešto pozitivno iz tog iskustva.
6. Podržite tinejdžera
Kad ste ga saslušali i razumeli o čemu razmišlja i kako se oseća, u položaju ste da mu pružite
emocionalnu podršku. Stavite mu do znanja da ste uz njega i da ćete biti uz njega dok prolazi kroz
proces suočavanja s posledicama svoje greške, iako se ne slažete s onim što je učinio i ne možete da
uklonite sve posledice.
Nakon što su Danijel i Miki saslušali sinovljevu priču i sa suzama u očima rekli koliko im je žao,
Danijel mu je rekao: „Hoću da znaš da smo mama i ja uz tebe. Nismo srećni zbog onoga što se
desilo. Ali bićemo uz tebe. Nadamo se da ćeš se poneti odgovorno prema toj mladoj dami i bebi, a
mi ćemo učiniti sve što možemo da ti pomognemo. To ne znači da ćemo se finansijski brinuti o
vama. Smatramo da je to vaša odgovornost. Ali hrabrićemo vas, molićemo se za vas i pomoći vam,
koliko god možemo, da iz ovoga izađeš kao zrelija osoba.“
Tako izgleda emocionalna podrška. Tinejdžer treba da zna da nije sam na svetu i pored toga što
je pogrešio. Neko dovoljno brine za njega da mu se pridruži u njegovom bolu i poteškoći.
7. Dajte mu savet
Dajte tinejdžeru savet. Ne mislim pod tim da manipulišete njim. Strogi roditelji često žele da
kontrolišu tinejdžera posle moralne greške. Kad roditelj odluči šta treba činiti i pokuša da ubedi
123
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
124
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
moglo biti od pomoći da odeš na savetovanje. Ako želiš, mama ja bismo platili za to. A onda,
narednog leta, kad se beba rodi, saznaćeš hoće li majka odlučiti da da bebu na usvajanje. To bi
moglo da stvori potpuno drugačiju situaciju. Naravno, ima i drugih mogućnosti. Razmisli o tome i
ako želiš možemo ponovo porazgovarati kasnije.“
U pogledu samog izbora reči, promena u ovim izlaganjima je neznatna. Ali u pogledu
podsticanja ličnog rasta i lične odgovornosti, drugo izlaganje je nekoliko svetlosnih godina ispred
prvog. Mnogo je verovatnije da će Danijel izvršiti pozitivan uticaj na sina ako odluči da upotrebi
drugi pristup. Savetovanje, iako mnogo teže od zapovedanja, daleko je delotvorniji način da
pomognete tinejdžeru da se nauči odgovornosti.
Ako posle razgovora s vama tinejdžer ipak donese odluku koja je po vašem mišljenju loša, ona
koja će prosto pogoršati situaciju umesto da je poboljša, možete nastaviti da ga savetujete, ali ne da
mu zapovedate. Stvar je u tome da prihvatite tinejdžerovu samostalnost i da ga pustite da sam
donosi odluke.
U takvoj situaciji roditelj bi mogao da kaže: „Ja svakako želim da ti doneseš odluku, jer ćeš ti
morati da živiš s posledicama svoje odluke. Ali želim da ti kažem zašto tvoja odluka u meni izaziva
bojazni.“ Izrazite svoje bojazni i zatim recite: „To su stvari zbog kojih mislim da je bolje uraditi
nešto drugo.“ Zatim saopštite svoje ideje. Time niste uklonili odgovornost donošenja odluke s
tinejdžera, niti ste otvoreno zahtevali da vaš tinejdžer učini ono što vi želite, ali ste svoje misli i svoja
osećanja saopštili na takav način da ih on mnogo lakše može prihvatiti.
Ako na kraju tinejdžer donese odluku za koju vi smatrate da nije mudra, onda mu dopustite da
snosi posledice zbog takve odluke. Ako se ispostavi da su te posledice negativne i tinejdžer ponovo
upadne u nevolju, ponovite proces o kom smo govorili, imajući na umu da ne možete da
kontrolišete tinejdžerov život. Biti odgovoran roditelj znači pomoći tinejdžeru da se nauči iz
sopstvenih grešaka.
125
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
Nakon što upoznate tinejdžera s takvim temeljnim informacijama, mogli biste povremeno da
isečete članke iz novina o mladim osobama koje su ubili pijani vozači. Možda biste mogli da
odvedete tinejdžera u posetu prihvatnom centru i ostavite ga da ostane na ručku i bogosluženju s
ljudima čiji su životi razoreni zbog droge i alkohola. Čineći to vi mu pokazujete drugu stranu
korišćenja droge koju nikada neće videti na televiziji.
Takođe biste mogli da razgovarate sa svojom tinejdžerkom o načinu na koji reklame imaju za
cilj da iskoriste ljude predstavljajući samo jednu stranu pijanstva i drogiranja. Ako vaša tinejdžerka
uvidi da reklame zapravo žele da iskoriste nju i druge mlade ljude, verovatno će negativno reagovati
na zavođenje televizijskih reklama i na pritisak vršnjaka. Ovakav pristup je po mom mišljenju jedna
od najboljih stvari koju roditelji mogu da učine za mlađe tinejdžere.
Međutim, ako niste imali takav porodični savet kad je vaš tinejdžer imao trinaest godina i
saznali ste da sada sa petnaest godina već puši cigarete, umesto da to ignorišete, nadajući se da će
prestati, ili da pretražujete njegove fioke i bacate cigarete nadajući se da ih više neće kupiti, mnogo je
bolje suočiti ga sa znanjem koje imate i reći mu: „Mislim da znaš da je moja iskrena želja da ne
pušiš. Razlog za to je što je pušenje izuzetno štetno po zdravlje. Međutim, znam da ne mogu doneti
tu odluku umesto tebe. Mogu ti reći da ne pušiš u kući, ali ne mogu da te kontrolišem izvan kuće.
Ako hoćeš da pušiš, najpre se informiši o tome. Zato bih želeo da pohađaš informativne časove o
tome šta se dešava kad ljudi puše. Znam da te ne mogu naterati da odlaziš na ove časove, ali pošto
mi je jako stalo do tebe, zamoliću te da ih pohađaš.“ Ako tinejdžer pristane, moći će da donese
odluku zasnovanu na informacijama. Većina tinejdžera će odlučiti da ne puši kad se upozna s
činjenicama.
Međutim, ako tinejdžer odbije da pohađa časove, roditelji mogu da učine dve stvari. Prvo,
mogu da zahtevaju da tinejdžer ne puši u kući – imajte slobodu da spomenete opasnost po ostale
članove porodice koji udišu duvanski dim. Drugo, dok tinejdžer ne ode na časove, roditelj može da
mu uskrati džeparac i ostale privilegije i na taj način ga privoli da pohađa časove. Opet naglašavam,
vi ga ne primoravate da bilo šta učini; vi mu samo pokazujete da sloboda i odgovornost uvek idu
zajedno. Zato neće moći da dobija džeparac dok ne ode na časove.
Možda vaš tinejdžer ne puši, ali zato pije alkohol ili se drogira. Zloupotreba alkohola i droge ne
samo da može da naškodi životu korisnika nego može i da ga uništi. Ako je vaš tinejdžer zavisnik od
droge ili alkohola, potrebna vam je profesionalna pomoć. Snažno preporučujem dva koraka. Prvo,
saznajte gde se održavaju Al-anon sastanci i počnite da ih pohađate. Al-anon je grupa koja ima za
cilj da pomogne roditeljima čiji su tinejdžeri (ili drugi članovi porodice) zavisnici od alkohola ili
droge. 2 Drugo, idite na savetovanje. Nađite stručnog savetnika koji vam može pomoći da donesete
mudru odluku o tome kako da se postavite prema tinejdžeru koji je zavisnik. Roditelji ne mogu sami
da se nose s tim problemom. Njima je potrebna mudrost onih koji imaju iskustva u radu s takvim
tinejdžerima. Ima programa koji vam mogu pomoći. Njih je vredno proučiti, ali potrebna vam je
mudrost profesionalnog savetnika da donesete mudre odluke u tom procesu. Ako roditelji zavisnika
sami ne potraže pomoć, verovatno neće biti u stanju da pomognu svojim tinejdžerima.
Sila ljubavi
Mnogi roditelji mogu zajedno s Danijelom i Miki da kažu: „Najmračniji trenutak u našim
životima bio je početak stvaranja dubljeg i značajnijeg odnosa s našim tinejdžerom.“ Ljubav
2
Što se tiče pomoći zavisnicima od droge, kod nas postoje ustanove kao što su „Raskršće“ u Novom Sadu, „Reto“ u
Beogradu, i dr. (prim. urednika).
126
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 13. VOLITE TINEJDŽERA I KAD POGREŠI
preokreće tragediju u pobedu. Roditelji koji imaju dovoljno ljubavi da ne krive sebe, da ne drže
pridike, da ne pokušavaju da popravljaju situaciju, koji su spremni da pažljivo slušaju, da pruže
podršku i savet – sve u duhu bezuslovne ljubavi – najverovatnije će videti svoje tinejdžere kako
prave krupne korake prema zrelosti dok snose posledice zbog tinejdžerskih grešaka.
Ono što sam hteo da kažem u ovom poglavlju jeste da tinejdžeru koji pogreši ne trebaju
roditelji koji će ići za njim, mahati prstom i osuđivati ga. Niti mu trebaju roditelji koji će ići pred
njim, vući ga, tražeći od njega da se povinuje njihovim željama. Njemu su potrebni roditelji koji će
ići u korak s njim, koji će govoriti njegovim jezikom ljubavi, s iskrenom željom da zajedno s
tinejdžerom nauče da načine odgovorne korake nakon greške. Roditelji koji ovo čine uistinu će biti
dobri roditelji. Džon Rozemond je bio u pravu: „Dobro vaspitavanje je uraditi ispravnu stvar kad
vaše dete uradi pogrešnu stvar.“
127
14. JEZICI LJUBAVI
U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
Amandin život nije lak. Nije lak već duži niz godina. Ona je samohrana majka koja ima dva
tinejdžera, petnaestogodišnjeg sina Marka i trinaestogodišnju ćerku Džuli. Sama ih je odgojila pošto
ju je muž napustio kad je Mark imao deset godina.
Prošla je kroz traumu teškog razvoda i borila se s osećajem odbačenosti, ali brzo se oporavila.
Uz pomoć roditelja, Amanda je završila kurs za medicinsku sestru i otada radi u obližnjoj bolnici.
Ako ne bi radila puno radno vreme, ne bi mogla da izdržava porodicu, jer alimentacija koju je muž
plaćao nije bila dovoljna, i često je bila neredovna.
Uprkos svemu što je postigla, Amanda živi sa osećajem krivice. Zbog posla nije mogla da
provodi onoliko vremena s decom koliko je želela. Nije uvek mogla da prisustvuje njihovim
aktivnostima posle škole. Džuli je imala samo osam godina kad ju je otac napustio; sada je
tinejdžerka u razvoju, a Amanda i dalje ne može da provodi onoliko vremena s njom i njenim
bratom koliko bi želela. Ona zna da Džuli i Mark odrastaju, da izmiču njenoj kontroli i pita se da li
su spremni za ono što ih očekuje. Jednog dana kaže sebi: Uradila sam najbolje što sam mogla.
Sledećeg dana kaže: Nisam sigurna da li sam dovoljno uradila. Nedavno je Mark počeo da joj
odgovara i često je kritikuje. Džuli hoće da se zabavlja s momkom a Amanda misli da je previše
mlada za to.
Amanda mi je rekla u mojoj kancelariji: „Nisam sigurna da mogu da se izborim s ovim. Mislim
da mi je prilično dobro išlo do sada, ali ne znam hoću li izdržati njihove tinejdžerske godine.“
Od Amande sam čuo ono što sam čuo od mnogih samohranih roditelja tokom godina. „Molim
vas, pomozite mi. Nisam sigurna da mogu sama da izađem na kraj s ovim.“
Na svu sreću, ima nade za roditelje kao što je Amanda. U većini društava postoje grupe podrške
za samohrane roditelje, koje potpomažu crkve i druge organizacije. Većina biblioteka ima brojne
knjige koje mogu biti od pomoći samohranim roditeljima. Neke od društvenih organizacija imaju
veb-sajtove koji nude korisne informacije. Ja neću ponavljati informacije koje su već dostupne u
drugim izvorima. Cilj ovog poglavlja je da pomogne samohranom roditelju da na valjan način
ispuni emocionalnu potrebu svog tinejdžera za ljubavlju.
Uobičajeni izazovi
128
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
stvarnost koju samohrani roditelj mora da prihvati. To je jedan od razloga zašto je ova knjiga toliko
važna samohranim roditeljima.
Ako jedino vi svakodnevno pokazujete ljubav svom tinejdžeru, izuzetno je važno da saznate koji
je njegov primarni jezik ljubavi i da njime govorite. U suprotnom, mogli biste da mu pokazujete
ljubav putem služenja/činjenja usluga, a da on čezne za rečima priznanja i odobravanja. Kao što je
jedna samohrana majka rekla: „Ne mogu da verujem koliko se moja ćerka promenila. Prisustvovala
sam sastanku na kom se govorilo o pet jezika ljubavi i kako otkriti tinejdžerov primarni jezik ljubavi.
Tada sam shvatila da je primarni jezik ljubavi moje ćerke kvalitetno vreme. Ja sam joj pružala reči
priznanja i odobravanja i čudila se zašto je stalno natmurena. Kad sam počela da provodim s njom
kvalitetno vreme, u većini slučajeva vodeći je sa sobom i posvećujući joj pažnju dok sam obavljala
poslove, zanimljivo je koliko se njen stav promenio. Za dve nedelje postala je druga osoba i
celokupna atmosfera u našem domu se poboljšala.“
Erupcija emocija
Još jedna uobičajena odlika u porodicama s jednim roditeljem jeste to što osećanja koja su u
detinjstvu zakopana često pokuljaju napolje u tinejdžerskim godinama. Osećanja povređenosti,
gneva i odbačenosti, koja su retko kad pokazivali u detinjstvu, sada mogu proizvesti nisko
samopoštovanje, osećanje neadekvatnosti, depresiju, ili kritizerstvo i nasilno ponašanje. Zanimljivo
je to što se ove emocije i ponašanje do kog one dovode retko kad ispoljavaju pred roditeljem koji
nije staratelj. To je možda zato što tinejdžer smatra da ga taj roditelj neće razumeti ili da neće mariti,
ili možda zato što ne želi da naruši pozitivne aspekte odnosa koji ima s tim roditeljem. Samohrani
roditelj je prvi na udaru tinejdžerovih potiskivanih emocija.
Zato je većini samohranih roditelja izuzetno teško. Često se takvi roditelji osećaju necenjeno i u
njima se budi gnev prema njihovim tinejdžerima. Majka koja je naporno radila da bi se brinula za
svoje dete ima osećaj da je tinejdžer zloupotrebljava.
Molim vas, znajte da niste sami ako se ovako osećate. Takva osećanja su uobičajena za
samohrane roditelje kad njihova deca postanu tinejdžeri. Upamtite, tinejdžerove snažne emocije u
skladu su s njegovom rastućom željom za samostalnošću i sopstvenim identitetom. Kao buduća
odrasla osoba čije se intelektualne, duhovne i moralne vrednosti formiraju, vaš tinejdžer je
primoran da se hvata u koštac s onim što je po njegovom mišljenju životna nepravda. Ovaj proces
može biti pozitivan. Da bi tinejdžer ušao u odraslo doba s određenom merom zrelosti, ove rane iz
prošlosti moraju da isplivaju na površinu i zacele se. Međutim, ovo može biti bolno i za tinejdžera i
za roditelja.
Ispravna reakcija
129
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
Roberta nastoji da promeni Samjuelovo ponašanje i ignoriše njegova osećanja. Umesto toga,
ona mora da shvati da se iza depresije i niskog samopoštovanja njenog tinejdžera nalaze osećanja
povređenosti, gneva i odbačenosti. To su osećanja o kojima se mora razgovarati. Ako i dalje bude
nastojala da ga ubedi kako mora vedrije da gleda na život, to što će mu govoriti da je pametan i
sposoban neće imati mnogo efekta. Međutim, ako stvori atmosferu u kojoj će Samjuel moći da
govori o svom detinjstvu i naročito o svojim emocijama koje se prvenstveno tiču razvoda, smrti ili
očevog napuštanja, videće postepenu promenu u njegovom stavu prema sebi.
Ne kažem da je to lak proces. To nije nešto što se dešava u jednom razgovoru. Bolna osećanja iz
prošlosti i misli i uspomene koje ih okružuju tinejdžer mora ispoljiti više puta dok ga roditelj
saosećajno sluša. Iznošenje na površinu i saopštavanje ovih boli neophodan je korak da bi tinejdžer
doživeo emocionalno isceljenje.
Medison se požalila na drugačiji problem. „Moja šesnaestogodišnja kćer je podivljala“, kazala je.
„Pre nekoliko večeri me je opsovala. Nisam mogla da verujem svojim ušima. Nekoliko puta je bacala
stvari, ponekad na mene, ali obično ih baca o zid. Njeno ponašanje je potpuno neuobičajeno.“ Kad
sam kasnije razgovarao s njenom ćerkom, saznao sam da je nedavno počela da izlazi s momkom.
Predukus romantičnog odnosa s muškarcem izneo je na površinu sve potisnute emocije koje je
gajila prema ocu. Pošto ju je otac ostavio, bojala se da će je i momak ostaviti. Gnev koji je potiskivala
sada je pokuljao napolje. Ljutila se na majku, koju je donekle i krivila za razvod. Ljutila se na oca što
je otišao od njih, a još ju je više ljutilo to što je pokazao tako malo interesovanja za nju posle toga.
Ovakvo gnevno ponašanje bilo je pozitivni pokazatelj da je počela da se suočava s bolima iz
prošlosti.
Kad je Medison ovo shvatila, bila je u stanju da pomogne ćerki da se otvori i govori o ovim
potisnutim osećanjima umesto da je osuđuje zbog lošeg ponašanja. Ona će se na kraju smiriti ako
bude mogla da kaže šta je boli i ako je majka bude pažljivo saslušala.
130
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
toga, uvek sam joj govorila da je otišao kad je bila mala. U početku se jako naljutila. Rekla mi je da je
mnogo pre trebalo da joj kažem, ali najviše me je zabolelo kad je rekla: ‘Znači, ti me zapravo nisi ni
htela. Ja sam samo nesrećni slučaj’.“
„Slušala sam je dok je gnevno sipala reči i rekla joj da razumem kako se oseća, ali da se nadam
da su moja dela posle te noći pokazala da sam je volela od samog početka. Posle te večeri razgovarale
smo više puta u nedeljama koje su usledile. Plakale smo, smejale se i grlile se. Nikada nisam bila tako
bliska s njom kao sada i mislim da me voli mnogo zrelije nego ikad pre. Uvek sam znala da će doći
dan kad ću morati da joj kažem istinu. Nadala sam se da ću imati snage za to. Drago mi je što sam
imala.“ Stara izreka je istinita: istina boli.
Poznavanje i govorenje tinejdžerovog primarnog jezika ljubavi može biti od velike pomoći
prilikom saopštavanja istine. Dodir, reči priznanja i odobravanja, poklon, služenje ili kvalitetno
vreme pomoći će da stvorite atmosferu u kojoj će bolan proces isceljenja biti moguć. Merdžorina
ćerka kasnije mi je rekla: „Mamini zagrljaji su mi pomogli da prođem kroz ovo. Nikad u životu
nisam bila toliko povređena kao onda kad mi je rekla istinu. Htela sam da pobegnem, da vrištim, da
se ubijem. Ali kad me je zagrlila, potpuno sam se smirila.“ Njen primarni jezik ljubavi bio je fizički
dodir i on je duboko govorio njenom bolnom srcu. Merdžori je govorila i drugim jezicima ljubavi.
Provodila je s njom kvalitetno vreme i vodila duge razgovore. Upućivala joj je reči priznanja i
odobravanja u mnogim situacijama. Poklanjala joj je posebne darove i služila joj – i sve je to imalo
ulogu u isceljenju njene ćerke. Ali fizički dodir je prenosio poseban osećaj ljubavi.
131
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
godina. Ne tražim to od tebe, ali mislim da bi voleo da znaš šta joj je na umu.“ S druge strane, nekad
je najbolje da sam tinejdžer saopšti svoje želje drugom roditelju, naročito ako roditelji ne
razgovaraju. Reći tinejdžeru: „Možda bi to mogao da kažeš ocu“, može biti ohrabrenje koje mu je
potrebno.
Nekim roditeljima koji su po prirodi pesimistični biće izuzetno teško da urade ono što sam
upravo predložio. Po prirodi, oni vide da je čaša napola prazna i oni ovaj pesimizam prenose na
tinejdžera. Ako je ovo deo vaše ličnosti, podstičem vas da idete na savetovanje i da u svoj život
unesete više optimizma. Snovi, čak i nemogući snovi, čine život podnošljivim u mračnim danima, a
ko zna šta je nemoguće. Čak i Sveto pismo kaže: „Kad objave nema, narod se razuzda.“ 1
Ako je tinejdžerova želja nerealna, to će i njemu na kraju postati jasno. Ali kad saopšti svoje
želje, on saopštava informaciju koju roditelj u suprotnom ne bi znao. Često su ove želje povezane s
tinejdžerovim primarnim jezikom ljubavi. Velika je verovatnoća da je kvalitetno vreme primarni
jezik ljubavi tinejdžera koji želi da otac dođe na njegove utakmice, dok tinejdžer koji želi da mu otac
kupi auto pokazuje da su pokloni njegov primarni jezik ljubavi. Svakako, tinejdžer može imati želje
koje ne spadaju u njegov jezik ljubavi, ali ako kategorišete te želje, uvidećete da se većina njih
poklapa s odrednicama tinejdžerovog primarnog jezika ljubavi.
Izbegavajte zamke
Jednu uobičajenu zamku neko je nazvao sindrom „Diznilend tate“. To je kada vreme sa svojim
tinejdžerom provodite tako što ga vodite na utakmice, u videoteke, bioskop i druga mesta zabave.
Vaša pažnja je usmerena na aktivnosti umesto na samog tinejdžera. Zbog ograničenog vremena koje
ovi roditelji imaju sa svojim tinejdžerima, oni unapred planiraju svaki sastanak i trude se da se
zabave dok su s njima. Tinejdžer i roditelj su na kraju posete iscrpljeni. Nemojte me pogrešno
shvatiti. Nema ničeg lošeg ako se lepo provedete s tinejdžerom, jer većina tinejdžera uživa u takvim
aktivnostima. Ali budimo iskreni, život nije uvek zabava i igra. Vaš tinejdžer ima potrebu da vas vidi
u mnogo normalnijem okruženju. Pošto vas nema u njegovim svakodnevnim događajima tokom
nedelje, možda vrlo malo znate šta se dešava u njegovom umu i srcu. Za to je potreban otvoren
razgovor u opuštenoj atmosferi, a ponekad i u ne tako opuštenoj. Takav roditelj ne može ispuniti
emocionalne potrebe tinejdžera ako najpre ne otkrije te potrebe.
Nije neuobičajeno da očevi i tinejdžeri drugačije gledaju na ovakve posete. Istraživanje pokazuje
da otac često misli kako je ispunio svoju dužnost, dok tinejdžer oseća da nešto nedostaje. Roditelj
misli da je pokazao ljubav, a tinejdžer oseća da je odbačen. Jedna studija je pokazala da i pored toga
što je većina očeva mislila da je ispunila svoje obaveze, tri od četiri tinejdžera imali su utisak da ne
1
Priče Solomonove 29,18 (prevod Kršćanska Stvarnost).
132
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
znače mnogo svojim očevima. „Smatrali su da su njihovi očevi fizički bili prisutni, ali ne i
emotivno.“ 2 Očigledno je da sindrom „Diznilend tate“ nije najbolji pristup za vaspitavanje
tinejdžera.
Sledeća zamka je iskorišćavanje tinejdžera. Jedna petnaestogodišnja devojka ispričala mi je da
joj je otac, nakon što je došla u njegovu kuću na vikend, rekao da mora da ide na zakazani sastanak i
da ju je zamolio da pričuva dva mlađa brata dok se on i njegova žena ne vrate. Vratili su se tek
naredne večeri posle ponoći. Jasno je da tinejdžerka nije bila zadovoljna posetom. Kad je došlo
vreme za narednu redovnu posetu, odbila je da poseti oca.
Ne želim da kažem da tinejdžeri ne treba da rade tokom posete. Zapravo, uključivanje
tinejdžera u normalne tokove vašeg života može biti veoma pozitivno iskustvo. Jednostavne stvari
poput zajedničkog odlaska u prodavnicu ili banku tinejdžerki mogu mnogo značiti. Ali ona zna kad
je iskorišćavate, kad ne mislite na nju već samo na sebe, i brzo će prezreti takvo ponašanje.
Treća zamka je pretpostaviti da je tinejdžer emocionalno stabilan ako ne govori o problemima.
Tinejdžeri često nisu voljni da govore o svojim emocionalnim problemima s roditeljem koji ne živi s
njima. Ima mnogo razloga zašto je to tako. Neki se boje da će ih očevi još više odbaciti i da će se
poseta prekinuti ako otvoreno kažu kako se osećaju. Neki koji se sećaju očevog nasilnog ponašanja
pre više godina boje se da će ih naljutiti ako iskreno kažu kako se osećaju i o čemu razmišljaju.
Drugi odbijaju da govore o problemima zato što ne žele da remete trenutni mir. Bolje je imati
prividno miran odnos nego ulaziti u raspravu i pogoršavati stvari, razmišljaju oni. Suština je u tome
da ćutanje nije znak stabilne ličnosti.
Većina tinejdžera čiji su roditelji rastavljeni imaju ista onakva osećanja kakva smo ranije u
ovom poglavlju opisali. Oni očajnički žele da vam kažu kako se osećaju i o čemu razmišljaju. Mudar
roditelj će stvoriti atmosferu u kojoj tinejdžer ovo može uraditi bez straha od odmazde. U većini
slučajeva, roditelj će morati da preuzme inicijativu izgovarajući nešto poput ovog: „Znam da je to
što ne živim s tvojom majkom verovatno prouzrokovalo mnogo bola i problema u tvom životu. Ako
želiš da razgovaramo o tome, hoću da znaš da sam voljan da te saslušam. Ako nastavim da radim
stvari koje te povređuju ili propustim da uradim nešto što tebi znači, nadam se da ćeš mi to reći.
Želim da budem bolji otac i otvoren sam za tvoje predloge.“ Vaš tinejdžer možda neće odmah
odgovoriti na takav predlog, ali ako bude siguran da ste iskreni, pre ili kasnije čućete šta ga muči.
2
Shmuel Shulman & Inge Seiffge-Krenke, Fathers and Adolescents (New York: Routledge, 1997), 97.
133
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
Uzgred da kažem, ne kritikujte drugog roditelja kad ste s tinejdžerom. Ako je tinejdžer
kritički nastrojen prema drugom roditelju, saslušajte ga. Zatim ga pitajte za savet kako biste
mogli da pomognete. Imajte saosećanje za tinejdžerove kritike, ali ne pridružujte mu se
dodajući svoje.
Povrh svega, naučite da govorite pet jezika ljubavi. Otkrijte primarni jezik ljubavi svog
tinejdžera i često ga govorite. Svojoj tinejdžerki ćete biti od najveće pomoći kad joj stavite do znanja
da vam je stalo do nje i da je volite. Nemojte pretpostavljati da ona oseća vašu ljubav. Mnogi
roditelji govore svojim jezikom ljubavi i pretpostavljaju da se tinejdžer oseća voljeno. Hiljade
tinejdžera se ne osećaju voljeno. Nema zamene za govorenje tinejdžerovog primarnog jezika ljubavi.
Kakav god da je bio vaš odnos s tinejdžerom tokom godina, nikada nije prekasno da ga
poboljšate. Iskreno priznanje prošlih grešaka i traženje oproštenja od tinejdžera mogao bi biti prvi
korak na dugom putu obnavljanja vašeg uzajamnog odnosa punog ljubavi i topline. Taj put može
biti trnovit za oboje, ali uveravam vas da je vredan truda.
Važne smernice
Dozvolite mi da u zaključku ovog poglavlja i jednim i drugim roditeljima ponudim nekoliko
važnih smernica za pokazivanje ljubavi tinejdžeru.
1. Slušajte svog tinejdžera. Ne možete valjano vaspitavati tinejdžere ako ne slušate ono što
govore. Roditelji koji ignorišu tinejdžerove izjave gotovo sigurno neće ispuniti njihove emocionalne
potrebe, niti će biti u stanju da ih vode u pozitivnom smeru. Usmeravanje počinje tamo gde se
tinejdžer nalazi. Bez slušanja, roditelj neće moći da napravi prvi korak. Kad slušate tinejdžera, vi
govorite jezikom ljubavi kvalitetno vreme; poklanjate mu nepodeljenu pažnju. Govorite mu da je on
osoba koju vredi upoznati i da mu zato posvećujete deo svog života.
2. Naučite tinejdžera da kanališe gnev na pozitivan način. To možda znači da ćete morati da
radite na sopstvenim modelima kanalisanja gneva. Većina samohranih roditelja ima svoje zalihe
gneva. Neki od njih su naučili da ga kanališu konstruktivno; drugi ga drže u sebi, dok neki besne i
sipaju bujicu reči. Tinejdžer verovatno neće biti otvoren za vašu pomoć dok ne vidi da preduzimate
određene korake za kontrolisanje sopstvenog gneva. Ako je vama ili vašem tinejdžeru potrebna
pomoć u ovom ključnom elementu ličnih odnosa, pročitajte ponovo deveto i deseto poglavlje o
ljubavi i gnevu.
3. Ljubazno ali odlučno držite ograničenja na svom mestu. Tinejdžer treba da bude siguran da
roditelji dovoljno brinu za njega da kažu ne onim stvarima za koje smatraju da su štetne po njega.
Ukoliko vas dvoje možete da razgovarate o ograničenjima i napravite zajednički spisak pravila i
134
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 14. JEZICI LJUBAVI U PORODICI S JEDNIM RODITELJEM
posledica, utoliko bolje. To tinejdžeru govori da oba roditelja podjednako brinu o njegovom
blagostanju.
4. Iznad svega, pružite tinejdžeru bezuslovnu ljubav. Kad je dobar ili loš, kad je u pravu ili kad
greši, tinejdžer treba da oseća da neko brine za njega, da ga neko iskreno voli. On bi najviše voleo da
to budu njegovi roditelji. Ako se oboje udružite u zajedničkom cilju da punite tinejdžerovo
spremište ljubavi, stvorićete najbolju moguću atmosferu za njegovo vaspitavanje.
5. Razmotrite mogućnost da se pridružite grupi samohranih roditelja. Ovakve grupe mogu se
naći u većini gradova i njih često finansiraju razna udruženja, crkve i fakulteti. Takve grupe su
zamišljene tako da učesnici uče jedni od drugih. Neko je prošao tvojim putem i može ti ponuditi
praktične ideje. Drugi su nedavno ušli u svet samohranih roditelja, a vi ih možete ohrabriti. Takve
grupe mogu biti od velike pomoći samohranom roditelju u njegovom teškom poslu vaspitavanja
tinejdžera.
6. Potražite pomoć od šire porodice, prijatelja i crkve. Ako vaša šira porodica živi u blizini i
smatrate da mogu pozitivno uticati na vašeg tinejdžera, ne oklevajte da zatražite njihovu pomoć.
Deda, ujak ili stariji rođak često mogu pružiti mnogo od onoga što je odsutni roditelj propustio da
učini. Bake su sačuvale mnoge problematične tinejdžere od nevolja. Ako članovi šire porodice ne
žive u blizini ili ako smatrate da negativno utiču na vašeg tinejdžera, onda potražite prijatelje koji
vam mogu pomoći.
Pored građanskih udruženja i fakulteta, spomenuo sam da kao samohrani roditelj uzmete u
obzir i traženje pomoći od crkve. Crkve mogu biti mesto duhovnog ohrabrenja, ali i mesta za
izgrađivanje zdravih prijateljstava. Mnoge crkve drže nedeljne časove za samce, a u isto vreme
organizuju uzbudljive aktivnosti za tinejdžere. Napravite od toga porodični događaj, a kad stignete
kući razgovarajte o onome što ste naučili. U kontekstu crkve i porodice, mnogi samohrani roditelji
upoznali su osobe koje su imale značajne pozitivne uloge u razvoju njihovih tinejdžera. Ne morate
da hodate sami; ima ljudi u vašem okruženju koji žele da pomognu. Tražite ih dok ih ne nađete.
Pre ili kasnije vaš tinejdžer će zaći u zrelo doba. Biće nemerljivo blagosloven ako može iskreno
da kaže: „Znam da me je majka volela. Znam da me je tata voleo.“ Iskreno se nadam da će vam ovo
poglavlje pomoći da jednog dana doživite taj blagoslov.
135
15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
Jedne nedelje u julu pre nekoliko godina učestvovao sam na omladinskom kampu kao savetnik
u prelepim planinama Blu Ridža u Severnoj Karolini. Majkl je zakazao sastanak i ja sam ga pozvao
da izađemo na vidikovac da tamo razgovaramo. (Otkrio sam da su tinejdžeri mnogo otvoreniji za
razgovor dok hodaju.) Petnaest minuta smo neobavezno razgovarali, a onda sam ga upitao za
njegovu porodicu. Rekao mi je: „O tome bih želeo da razgovaram s vama. Ne sviđa mi se što imam
očuha.“
„Pre nego što se mama udala za Roda, bilo nam je super“, nastavio je Majkl. „Mama i ja smo se
lepo slagali. Osećao sam da me je poštovala. Sada se osećam kao da sam ponovo dete. Ona i Rod su
smislili svakojaka glupa pravila. Znam da je to Rodova ideja jer mama nije tako stroga. Ali ona je
sada na njegovoj strani i samo mi zagorčavaju život. Voleo bih kad bi bilo moguće da živim s
tatom.“ Savetnici širom zemlje često u svojim kancelarijama slušaju ono što mi je Majkl rekao toga
dana. Život u mešovitoj porodici za većinu tinejdžera nije nimalo lak. Majkl se pre više godina
navikao na jedan poredak u porodici i sada su ga potpuno nova porodična pravila izbacila iz takta.
On je naučio da živi s majkom i mlađom sestrom nakon što ih je njegov otac napustio šest godina
ranije. Imao je osećaj da ga je otac odbacio, ali uspešno je prebrodio tu traumu. On i mama vodili su
mnoge duge razgovore u mesecima koji su usledili posle očevog odlaska. Majkl je bio svestan
majčine požrtvovanosti i njene uloge; naporno je radila da bi ispunila potrebe njihove porodice.
„Mama se oslanjala na mene da pazim na mlađu sestru po podne posle škole dok se ona ne bi vratila
s posla“, rekao je ponosno i samopouzdano.“
„Takođe sam joj pomagao oko veša, i na mene je računala da perem auto. Mama se ponašala
prema meni kao da sam odrastao.“
Međutim, kad je Rod ušao u porodicu, sve se promenilo. Hteo je da pere auto s Majklom i
govorio mu je kako da to radi, iako je Majkl to već znao. „Je l’ on to misli da sam glup?“ pitao je
Majkl.
Dok sam slušao Majkla, bio sam relativno siguran da je njegov očuh bio iskren i da je
pokušavao da mu se približi radeći stvari zajedno s njim. Ali takođe sam znao da će Majkl na kraju
odbaciti očuha ako ovaj ne uvidi stvarnost da je Majkl sada tinejdžer čiju samostalnost on ugrožava.
Takođe sam znao da i pored toga što je njegova majka trenutno bila na Rodovoj strani, bilo je
pitanje vremena kada će zbog zabrinutosti za Majkla doći u sukob s Rodom. Istraživanja su pokazala
da je razlog broj jedan za razvod u drugom braku konflikt zbog vaspitavanja deteta, 1 a stopa razvoda
u drugom braku je znatno veća nego u prvom braku.
Mešovita porodica je zasnovana na potpuno drugačiji način od prvobitne biološke porodice. U
prvobitnoj porodici, bračni par je proveo određeno vreme zajedno pre nego što je došlo dete. Dete je
ušlo u svet kao beba i roditelji su tokom vremena naučili da ga vaspitavaju. Mešovita porodica, s
druge strane, retko kad pruža priliku parovima da duže vreme budu sami. Deca su odmah deo
porodice. Često su ta deca zapravo tinejdžeri koji grade svoju samostalnost i sopstveni identitet. Svi
uobičajeni problemi u ovom procesu umnožavaju se kad se tinejdžer probudi i shvati da je deo
mešovite porodice.
1
Tom & Adrienne Frydenger, The Blended Family (Old Tappan, N. J.: Revell, 1984), 19.
136
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
137
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
Dodatni razlog zašto tinejdžeri ne prihvataju tako lako ljubav maćehe ili očuha jeste to što ih
posmatraju kao pretnju njihovoj samostalnosti. Majkl, koga smo upoznali na početku poglavlja,
upravo je to osećao prema svom očuhu Rodu.
138
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
2
Shmuel Shulman & Inge Seiffge-Krenke, Fathers and Adolescents (New York: Routledge, 1997), 123; Frydenger, The
Blended Family, 120.
139
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
sastanak u bilo koje vreme ako oseća da nešto treba promeniti u porodičnom životu, time ćete im
omogućiti da saopšte svoje ideje i kažu kako se osećaju. Ako na tim sastancima ozbiljno uzmete u
obzir tinejdžerove misli i njegova osećanja, kao i misli i osećanja mlađe dece, a u isto vreme zadržite
pravo da imate poslednju reč, stvorićete okruženje u kome se porodični sukobi mogu rešiti.
Naravno, ako se članovi porodice međusobno vole, biće im mnogo lakše da stvore takvu
atmosferu. Zato je govorenje primarnog jezika ljubavi jedni drugih od suštinskog značaja za zdrave
odnose između članova porodice.
140
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
„Ne spominji mi tu frazu za tvoje dobro“, promumlala je Erika dok je izlazila iz sobe. Marša je
odahnula i upitala sebe: Radim li pravu stvar? Znala je da je ispravno postupila, ali ipak ju je malo
mučila savest. Erika se nadurila i ostatak popodneva i večeri provela je u svojoj sobi, a narednog
jutra je nečujno otišla u školu. Međutim, tog popodneva se vratila raspoložena i nije ni spomenula
ono što se dogodilo. (Ovo se desilo pre četiri i po godine i Marša mi je rekla da Erika više nikad nije
ostavila bicikl van garaže.) Tinejdžeri se uče odgovornosti kad se posledice dosledno sprovode.
Oko pet nedelja kasnije, Skotov petnaestogodišnji sin Met takođe je ostavio bicikl napolju posle
dogovorenog vremena. Skot je to otkrio kad se vratio sa sastanka te večeri. Ostavio je bicikl u garažu
i obavestio Meta da narednog dana neće moći da vozi bicikl. „Dobro“, rekao je Met. „Zaboravio
sam.“ Zamislite koliko se Marša iznenadila kad je sledećeg popodneva čula Skota kako govori Metu:
„Kako bi bilo da biciklom odeš do prodavnice i kupiš hleb? Ja moram da pokosim travnjak.“
Marša je blago rekla: „Ja sam mislila da Metu danas nije dozvoljeno da vozi bicikl.“ Na to je
Skot odgovorio: „Treba nam hleb a ja moram da pokosim travnjak. Pomaže mi. To je u redu.“
Met je otišao biciklom do prodavnice, a Marša je ušla unutra, osećajući se iznevereno. Ne mogu
da verujem da je to uradio, mislila je u sebi. Kad Erika sazna za to, popeće mi se na glavu. (Pažljivom
čitaocu je jasno da će Marša morati da izbroji do 100 i da će morati da ode u šetnju. Kad se vrati,
nadam se da će Skot biti spreman da je sasluša dok mu čita poruku s frižidera: „Trenutno sam ljuta,
ali ne brini. Neću te napasti. Potrebna mi je tvoja pomoć. Imaš li vremena da porazgovaramo?“ Vidi
deveto poglavlje.)
Skot je prekršio jedno od osnovnih principa dobrog disciplinovanja: doslednost. Ako ne prizna
Marši i Eriki da je pogrešio, emocionalna barijera koju je podigao svojim delima sprečiće ga da
izgradi dobar odnos sa ženom i njenom ćerkom. Met takođe mnogo gubi zbog očeve nedoslednosti.
Malo je stvari koje su važnije za mešovitu porodicu od doslednog sprovođenja posledica od strane
roditelja.
141
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
Sedamnaestogodišnja Liza bila je usred svađe s maćehom kad je rekla: „Majka je rekla da si ti obična
kurva zato što si odvojila oca od nas. Nikad ti neću oprostiti zbog toga.“
142
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – 15. JEZICI LJUBAVI U MEŠOVITOJ PORODICI
3
Lawrence Steinberg & Ann Levine, You and Your Adolescent (New York: Harper & Row, 1990), 13.
143
EPILOG
Na horizontu savremene tinejdžerske kulture duvaju dva vetra. Jedan donosi iskrene vapaje
hiljada tinejdžera koji žude za društvom, poretkom, usmerenjem i smislom. Drugi je kovitlac koji
donosi zabunu i koji ugrožava onaj prvi plemeniti vetar.
Za mnoge tinejdžere svet nema smisla i život nije vredan truda. Ovi tinejdžeri, uhvaćeni u taj
kovitlac, potpuno zbunjeni, često provode veći deo svog života u depresiji, a ponekad se sve završi u
samouništenju, kada često i druge povedu sa sobom.
Duboko verujem da najvažniji uticaj na tinejdžerovo raspoloženje i njegove izbore ima
roditeljska ljubav. Ako ne osećaju roditeljsku ljubav, tinejdžere će mnogo lakše poneti ovaj kovitlac
zbunjenosti. Koliko god da je ovaj vetar brz ili spor, smer u kojem ide neće biti dobar ni za njih ni za
društvo. Nasuprot tome, mnogo je veća verovatnoća da će tinejdžeri koji osećaju roditeljsku ljubav
pozitivno odgovoriti na duboku čežnju za društvom, rado prihvatiti strukturu i usmerenje i naći
svrhu i smisao života. Nema većeg potencijala za pozitivno menjanje Zapadne kulture od roditeljske
ljubavi.
Moj cilj u pisanju ove knjige bio je da ponudim praktičnu pomoć iskrenim roditeljima koji od
srca žele da se njihovi tinejdžeri osećaju voljeno. Posle trideset godina braka i porodičnog
savetovanja primetio sam da većina roditelja voli svoje tinejdžere. Međutim, takođe sam primetio da
hiljade ovih tinejdžera ne osećaju da ih roditelji vole. Iskrenost nije dovoljna. Ako želimo efektno da
pokazujemo ljubav tinejdžerima, moramo da naučimo njihov primarni jezik ljubavi i govorimo ga
redovno. Takođe moramo da naučimo dijalekte u okviru tog primarnog jezika ljubavi, koji
najdublje govori tinejdžerovoj duši. Kad ovo budemo uspešno činili, možemo povremeno da
govorimo i ostalim jezicima ljubavi, što će unaprediti naše napore. Međutim, ako ne govorimo
primarnim jezikom ljubavi tinejdžera, naše nastojanje da govorimo ostala četiri jezika ljubavi neće
ispuniti tinejdžerovo spremište ljubavi.
Pokušao sam iskreno da vam kažem da efektno voleti tinejdžera uopšte nije lako kao što se čini,
i svakako nije lako voleti ih sada kao što smo ih voleli kad su bili deca. Tinejdžeri su na više načina
„pokretne mete“. Ne samo da ih interesuju mnoge stvari nego doživljavaju i radikalne promene
raspoloženja. Zbog ovoga je roditeljima teže da znaju kojim jezikom ili dijalektom ljubavi da govore
u jednom danu. Ceo ovaj proces pokazivanja ljubavi tinejdžerima postaje još složeniji zbog njihove
težnje ka samostalnosti i želje za sopstvenim identitetom. Kao roditelji ne možemo zanemariti ove
faktore ako želimo da tinejdžeri osećaju našu ljubav.
Iako sam prvenstveno pisao roditeljima, moja želja je da babe i dede, učitelji, crkvene
omladinske vođe i drugi odrasli kojima je stalo do tinejdžera nauče da ih još bolje vole dok čitaju
ovu knjigu i primenjuju njene principe. Tinejdžeri ne treba da osećaju samo roditeljsku ljubav nego
i ljubav drugih njima važnih odraslih osoba. U svakom odnosu sa odraslom osobom tinejdžeri se
osećaju ili voljeno ili nevoljeno. Kad se tinejdžer oseća voljeno od strane odrasle osobe, on će biti
otvoren da ga ta osoba posavetuje i utiče na njega. Kad se tinejdžer ne oseća voljeno, reči odraslih
naići će na zatvoreno srce. Tinejdžeru je očajnički potrebna mudrost starije zrelije osobe. Ali bez
ljubavi, njihova mudrost neće imati efekta.
Pažljivom čitaocu biće jasno da ovo nije knjiga koju jednom treba pročitati, a potom ostaviti na
stranu. Njene principe treba svakodnevno primenjivati. Kao što je tinejdžerovom telu potrebna
hrana svakodnevno, tako tinejdžerova duša žudi za ljubavlju. Voleo bih kad bih mogao da stavim
ovu knjigu u ruke svih roditelja i kažem im: „Ovo sam napisao za vas. Znam da volite svog
144
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – GARI ČAPMAN – EPILOG
tinejdžera, ali nisam siguran da li vaš tinejdžer oseća vašu ljubav. Ne uzimajte zdravo za gotovo da je
sve u redu. Naučite primarni jezik ljubavi svog tinejdžera i redovno ga govorite. To nije lako.
Svestan sam toga. Prošao sam kroz to. Ali vredno je truda. Vaš tinejdžer će imati koristi od toga, a
imaćete je i vi.“
Ništa nije važnije za buduće generacije od toga da na pravi način volimo tinejdžere u ovoj
generaciji.
145
DODATAK
146
1. DODATAK –
KAKO SU TINEJDŽERI DOBILI IME
I pre tinejdžera postojali su tinejdžeri... ali nisu bili poznati pod tim imenom. Sve do ranih
1940-tih adolescenti su bili poznati kao deca u razvoju; ali društvene i industrijske promene,
izazvane svetskim ratom, sve su promenile. Pojavljuje se „tinejdžer“, posebna kultura ljudi određene
dobi – koji više nisu dečaci i devojčice, ali nisu ni muškarci i žene. Oni su bili u prelazu, na putu ka
zrelom dobu, i proveravali su i menjali sve u potrazi za identitetom i samostalnošću. Evo kako su
tinejdžeri dobili ime.
Deceniju pre Drugog svetskog rata većina dece od trinaest do devetnaest godina radila je na
poljoprivrednim dobrima, u fabrikama ili kod kuće – šta god su njihove porodice zahtevale od njih.
Pomagali su roditeljima da se materijalno staraju za mlađu decu u porodici. Nisu imali mnogo
izbora i nastavljali su da žive tako sve dok ne bi stupili u brak. 1 Oni su jednostavno bili deo porodice
i radili su ono što se od njih očekivalo dok nisu imali dovoljno godina da stupe u brak. Nije bilo
odvojene tinejdžerske kulture kroz koju su prolazili od detinjstva do zrelog doba. Nije bilo filmova,
muzike ni mode za tinejdžere zato što nije bilo tinejdžera.
Velika ekonomska kriza 1930-tih sve je promenila. S kolapsom ekonomije nestalo je i
zaposlenja. Malo radnih mesta koja su bila na raspolaganju pripala su očevima, a radnici adolescenti
ostali su besposleni. Pošto su se osećali kao paraziti u porodici, hiljade njih krenulo je u potragu za
poslom. Teretnim vozovima odlazili su u udaljene gradove ili su pešačili do susednih sela, ali većina
njih bila je razočarana. Spavajući po parkovima ili dvorištima, često proseći za hranu, ovi mladi ljudi
postali su glavni društveni problem. Sociolog Grejs Paladino napisala je: „Odbegli adolescenti ili
mladi u prelazu, kako su ih nazivali, primorali su društvo da se pozabavi problemom tinejdžera.“ 2
Ova društvena dilema dovela je do osnivanja Nacionalne društvene administracije (NYA)
predsednika Frenklina Ruzvelta, čiji je zadatak bio da obezbedi obuku i zaposlenje za nezadovoljnu
američku omladinu. To je zauzvrat dovelo do potrebe u društvu za otvaranjem državnih srednjih
škola. Do tog vremena, pohađanje srednjih škola nije bila opcija za većinu američke omladine. Na
primer, godine 1900. samo je 6 % sedamnaestogodišnjaka steklo srednjoškolske diplome. U
poređenju s tim, 1939. godine blizu 75 % tinejdžera od četrnaest do sedamnaest godina bili su
učenici srednjih škola. 3 Ideja je bila da srednje škole pruže stručno obrazovanje u zdravim uslovima i
na disciplinovan način. U takvom okruženju tinejdžeri su otkrivali svoje talente, postavljali ciljeve,
razvijali dobre radne navike i po završetku srednje škole postajali korisni građani.
Ovo premeštanje velikog broja mladih ljudi sa biroa rada (ili sa spiska nezaposlenih) u državne
srednje škole stvorilo je društvene okolnosti za formiranje odvojene „tinejdžerske kulture“. Kao što
je Paladino primetila: „U isto vreme kad su učitelji i savetnici iz NYA usmerili svoju pažnju na
budućnost tinejdžera, sami adolescenti su otkrili bliži i uzbudljiviji svet – svet muzike, plesa i
zabave. Kad je ekonomija počela da se oporavlja krajem 1930-tih (prvenstveno zbog izbijanja rata u
1
Joseph F. Kett, Rites of Passage: Adolescence in America, 1790 to the Present (New York: Basic Books, 1977), 169.
2
Grace Palladino, Teen-agers: An American History (NewYork: Basic Books, 1996), 37.
3
U. S. Bureau of the Census, Historical Statistics of the United States, Colonial Times to 1970, Bi-Centennial edition,
Partl (Washington, D. C.: Government Printing Office, 1975), 380, 379.
147
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – DODATAK – GARI ČAPMAN – 1. KAKO SU TINEJDŽERI DOBILI IME
Evropi), srednjoškolci su razvili društveni identitet koji nije imao nikakve veze s porodičnim
životom ni odgovornostima odraslih.“ 4
Bila je to prva generacija tinejdžera od kojih je većina njih otišla u srednje škole. Godine 1938.
nazvali su sebe „bobi soksers“ („bobby soxers“); oni su živeli za ples uz ritam svinga i muziku velikih
bendova. Iako još nisu bili „tinejdžeri“ u svom ili u bilo čijem umu, koncept odvojene tinejdžerske
generacije postajao je sve poznatiji. Srednjoškolci su otkrili ritam i jezik koji su bili samo njihovi.
Ovi srednjoškolci koji su 1930-tih postali poznati širom zemlje kao „bobi soksersi“ kasnije su
nazvani tinejdžeri. Oni su razvili novi životni stil koji je karakterisala jedinstvena moda, muzika,
ples i trendovi. Lakirane cipele, nacifrane suknje i vuneni džemperi postali su nov simbol
srednjoškolskog života. „Ismevali su roditelje izluđujućim jezikom koji su razumeli samo njihovi
drugari. I gore od toga, trošili su vreme i novac na organizovanje klubova za zabavu i satima su visili
na ulicama kad god je neki bend dolazio u grad, samo da bi bacili pogled na omiljenog muzičara.“ 5
Oglašivači za maloprodajno tržište videli su potencijal u ovim bezbrižnim srednjoškolcima čija
je glavna životna preokupacija bila da se dobro zabave i plešu. Nazvali su ih „tinersi“, kasnije
„tinstersi“ a 1941. „tinejdžeri“. 6 Tinejdžeri su bili poznati kao srednjoškolci koji su živeli u svetu
zabavljanja, vožnje, plesa, muzike i zabave. Časopis Life (Lajf) ovako je opisao tinejdžere. „Oni žive
u razdraganom svetu druženja, igara... filmova i muzike... Govore nerazumljivim jezikom...
obožavaju čokoladni milkšejk... svuda nose mokasine... i ludački voze.“ 7
Jasno je da su tinejdžeri razvili sopstvenu kulturu. Zanimljivo je što su tada, kao i sada, roditelji,
prosvetni radnici i crkvene vođe često kudili ono što je po njihovom mišljenju bila dekadentna
tinejdžerska kultura. Dr Lesli Hohman, kolumnista Ladies Home Journal-a, ustvrdio je da se
adolescenti nikada neće usredsrediti na „prava dostignuća“ ako se u njihovim tinejdžerskim
godinama „sve zataškava i od svega pravi zabava“. On je savetovao roditeljima da budu mudri i
zaštite decu od opasnog virusa tinejdžerske kulture, kao i da im pomognu da razviju ukus za lepe
stvari u životu. 8 Možda je Hohman bio prvi ali svakako nije bio poslednji roditelj koji bi želeo da
zaštiti svoju decu od onoga što je po njihovom mišljenju nedolično ponašanje u tinejdžerskoj
kulturi.
4
Palladino, Teen-agers, 45-46.
5
James Lincoln Collier, „Benny Goodman and the Swing“ (april 1941), gde je prvi put upotrebljena reč „tinejdžer“.
6
Popular Science prvi put (aprila 1941) koristi reč „tinejdžer“ iz Engleskog oksfordskog rečnika.
7
Life, 27. januar 1941, 75.
8
Leslie Hohman, „As the Twig is Bent“, Ladies Home Journal, oktobar 1939, 67.
148
2. DODATAK –
PORODIČNI SASTANAK U PRAKSI
Održavanje porodičnih sastanaka da bi se odredila pravila odlična je strategija da tinejdžeru
postavite ograničenja i naučite ga odgovornom ponašanju. Dvanaesto poglavlje pruža smernice za
postavljanje ograničenja; ali kako porodični sastanak treba da teče i šta treba da kažete?
Malo pre nego što vaše dete napuni trinaest godina, sazovite porodični savet na kome će biti
tinejdžer i njegovi roditelji. Nađite neko veče kad niko od vas nije vremenski ograničen i kad niste
napeti. Evo kako je jedan roditelj započeo takav porodični savet.
„Mama i ja smo sazvali ovaj porodični savet zato što smo svesni da ćemo sledeće nedelje imati
tinejdžera u kući. Nikada pre nismo imali tinejdžera, ali radujemo se tome.“ Zatim se okrenuo sinu i
rekao: „Toni, mama i ja smo razgovarali. Proteklih dvanaest godina trudili smo se da budemo dobri
roditelji. Znam da nismo bili savršeni i da smo ponekad pravili greške. Kad smo pogrešili, nastojali
smo da to priznamo. Uživali smo s tobom tokom ovih godina. Uneo si mnogo radosti u naše živote.
Srećni smo zbog tvojih mnogih dostignuća.
Znamo da ćeš tokom sledećih osam godina doživeti mnoge promene“, nastavio je tata. „Tvoj
svet će se umnogome proširiti. Doći će do velikih promena: promena na tvom telu, u tvom umu, u
svetu oko tebe. Steći ćeš nove prijatelje i nova interesovanja. Uzbuđeni smo zbog toga. Želimo da i
dalje budemo dobri roditelji.
Dve stvari su nam osobito važne. Prvo, znamo da ćeš se tokom narednih nekoliko godina sve
više osamostaljivati. Želećeš da samostalno razmišljaš i da samostalno donosiš odluke. Drago nam je
zbog toga, jer kad odrasteš sve odluke ćeš morati da donosiš sam. Mi želimo da naučiš da donosiš
dobre odluke još dok si tinejdžer.
Drugo, znamo da nećeš želeti samo više samostalnosti nego i više odgovornosti. Kao odrasla
osoba, bićeš odgovoran za svoju porodicu i svoju decu. Verujemo da se mnogo može naučiti o
odgovornosti dok si tinejdžer. Mi želimo da te podržimo dok se osamostaljuješ, ali i da te naučimo
odgovornosti. Zato smo mama i ja odlučili da sazovemo porodični sastanak na kom bismo odredili
porodična pravila i odlučili koja treba da zadržimo a koja da promenimo.“
Mama, koja je klimala glavom tokom ovog lepog govora, osetila je potrebu da nešto doda: „To
ne znači da ćemo odbaciti svoja pravila i početi iznova. Mi želimo da ispitamo ta pravila i uvidimo
da li treba nešto da promenimo. Hteli bismo da čujemo šta ti misliš o tome i kako se osećaš
povodom toga, jer znamo da se to tiče tvog života. Naravno, mi smo tvoji roditelji i mi ćemo imati
poslednju reč. Ali smatramo da ćemo bolje raditi svoj posao kao roditelji ako znamo o čemu
razmišljaš i kako se osećaš.“
Uveravam vas da su Tonijevi roditelji imali njegovu punu pažnju. On je bio spreman za ovaj
razgovor, možda se čak i malo plašio pomisli da postaje tinejdžer. Ali svakako je žudno iščekivao da
krene tim putem.
Vaš uvodni govor na porodičnom savetu, naravno, može biti drugačiji. Mogao bi biti kraći,
mogli biste da spomenete stvari koje pokazuju da je vaš tinejdžer spreman da učestvuje u donošenju
pravila, jer pokazuje znake donošenja mudrih odluka, ali i težnju da donosi odluke nezavisno od
porodice. Recite mu da je ovo prilika kad treba da iznese svoje mišljenje i da su pravila prvenstveno
za njegovo dobro, pa tek onda za dobro porodice. Kad uradite ovo, vreme je da započnete razgovor i
149
5 JEZIKA LJUBAVI KOJIM GOVORE TINEJDŽERI – DODATAK – GARI ČAPMAN – 2. PORODIČNI SASTANAK U PRAKSI
da, zajedno s tinejdžerom, odredite neka pravila. Vratite se u dvanaesto poglavlje da biste naučili
kako da odredite ova pravila.
150