Professional Documents
Culture Documents
MOBING
MOBING
MOBING
00:15:33
Jedinica: 1 od 5
Mobing nije nova pojava, baš kao što nije novo ni ponašanje koje ovaj pojam opisuje. Jedino se
kao novost može posmatrati priznavanje postojanja zlostavljanja na poslu sa druge strane. U
vremenskom periodu od prethodnih 30-ak godina, konceptu zlostavljanja na poslu počinje da se
posvećuje značajna pažnja u poslovnim organizacijama, ali i u naučnoj zajednici, koja sve više
počinje da se interesuje za ovaj fenomen. Zlostavljanje na poslu se, u našoj praksi, najčešće
podvodi pod englesku reč mobing, ali se u literaturi mogu pronaći i brojni drugi izrazi koji
oslikavaju ovaj fenomen, poput „zlostavljanje", „maltretiranje", „viktimizacija", "šikaniranje” i
„psihološki teror". Uprkos tome što se u praksi koriste različiti nazivi, svi se oni odnose na isti
fenomen, koji se može definisati kao maltretiranje podređenih, kolega ili nadređenih koje, ukoliko
se njegovo trajanje produži na duži vremenski period, može dovesti do značajnih društvenih,
psiholoških i psihosomatskih problema kod žrtava. Smatra se da izloženost mobingu predstavlja
veći problem za žrtvu nego kombinacija svih ostalih stresnih faktora kojima ona može da bude
izložena na radnom mestu.
Termin mobing (engl. Mobbing) potiče od engleske reči Mob (rulja) i u osnovi je korišćen za
opisivanje životinjske agresije i ponašanja žvotinja u krdu. Potom je ovaj izraz počeo da se koristi i
za opisivanje zlostavljanja dece u školskom okruženju (najčešće zlostavljanje jednog deteta od
strane grupe). Uprkos tome što su mnogi smatrali da je ovaj izraz, zbog svog porekla, neprimeren
za opisivanje agresivnog ponašanja pojedinaca i grupa, on je ostao u upotrebi do današnjeg
dana.
Engleski termin mobbing najčešće se koristi u švedskoj, nemačkoj i italijanskoj literaturi, dok u
zemljama engleskog govornog područja nailazimo na termin Bullying; u SAD su najčešći
termini Work Abuse ili Employee Abuse.
Puno je termina uz pomoć kojih se pokušava prevesti engleska reč mobbing: psihološko
zlostavljanje, psihološko maltretiranje, psihološki terorizam, moralno maltretiranje, moralno
zlostavljanje i sl. Termin mobing Lejman je pozajmio iz etimologije Konrada Lorenca, koji je tako
nazivao ponašanje nekih vrsta životinja koje, udružujući se protiv jednog svog člana, ga napadaju
u nameri da ga isteraju iz zajednice, što ponekad dovodi i do njegove smrti. Slično ponašanje
ljudi u radnoj sredini Lejman je nazvao mobingom.
Definicija mobinga
Prema Lejmanu, psihičko zlostavljanje u poslovnom životu odnosi se na neprijateljsku i neetičku
komunikaciju koju na sistematičan način usmerava jedna ili više osoba uglavnom prema
pojedincu, koji je zbog tog zlostavljanja stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u kojoj se ne
može odbraniti, a ostatak grupe ga u njoj drži pomoću stalnog maltretiranja. Ovakvo ponašanje
se iskazuje vrlo često (najmanje jednom nedeljno) i traje tokom dužeg vremenskog perioda
(najmanje šest meseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja, to
maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.
Slika 1.2.
Mobing je specifično ponašanje kojim, na radnom mestu, jedna osoba ili više njih, duže vreme,
psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu u nameri da ugrozi njen ugled, čast, ljudsko
dostojanstvo i integritet ličnosti.
Međunarodna organizacija rada (ILO) definiše mobing kao “uvredljivo ponašanje koje se
manifestuje kao osvetoljubivi, surovi, zlonamerni ili ponižavajući pokušaji da se sabotira jedan ili
grupa zaposlenih. Udružuje se protiv određenog saradnika, odnosno, on se mobinguje i izlaže
psihičkom uznemiravanju. U mobing spadaju stalne negativne primedbe ili kritike, koje izoluju
neku osobu u socijalnom pogledu, kao i kancelarijski tračevi ili širenje lažnih informacija”.
Radnica je posle 25 godina rada u računovodstvu, zbog neslaganja sa rukovodstvom, degradirana i prebačena
U kompaniji “Jugoremedija” u Hrvatskoj desio se slučaj da je, pod sumnjom da je ukrala lekove, radnica morala da se svuče u prostoriji sa kamerama. Zbog ovakv
je završila na neuropsihijatriji.
Verica Marinčić je radila na jednoj televiziji u Inđiji. Prijavila je svog nadređenog za mobing zato što je psihički maltretirao i nju i kolege. Često im je preti
napadima. Zaposlena navodi da joj je jednom naredio da stoji na jednoj nozi ispred njegovog kabineta, a ostalim zaposlenima je zabranio da komuniciraju sa njom.
Džon je jedan dan došao ranije na posao da bi završio neke obaveze. Primetio je da je njegov kompjuter topao, odnosno da je tog jutra već bio uključen. Kada
pornografske materijale postavljene od strane kolega koje je zatekao u kancelariji kada je to jutro došao. Sledeće jutro Džon je shvatio da je njegova šifra na kompj
svom poslovnom računaru. Pravi problemi su počeli kada je Džonov nadređeni počeo da dolazi na posao pijan. Džon mu se obratio, ponudio pomoć i dao mu
problem alkoholizma. Ovaj njegov gest postao je predmet ismevanja i u celoj kompaniji.
Hajden Skot je profesor na univerzitetu. On je porodični čovek koji voli svoj posao. Evaluacije njegovih studenata su uvek pozitivne. Na kraju svakog predav
profesoru pismeni pozitivan komentar na održano predavanje. Posle četiri godine rada, Hajden je pripremao prezentaciju svog rada sa svim rezultatima koje je po
za unapređenje. Tu su bile različite publikacije, prezentacije, konferencije i ostale stavke koje su njegov rad činile besprekornim. Par meseci pre toga, primetio je
da studenti govore o njemu u tajnosti i da su postali uzdržani prema njemu. Od dekana je saznao da je jedan od profesora sabotirao njegovo unapređenje. Hajdenu s
aplicira sledeće godine.
Mobing ne treba poistovetiti sa lošim radnim okruženjem. Mobing je odvojena pojava, dešava se
ciljano, traje dugo i ima ustaljene faze kroz koje prolazi. Razlika između mobinga i lošeg radnog
okruženja je prikazana ispod.
Nesistematično Sistematično
Žrtva psihičkog zlostavljanja može postati bilo ko od zaposlenih, bez obzira na njegovu starost,
pol, fizički izgled, socijalni status, radno mesto i stepen obrazovanja. Premda psiholozi tvrde kako
se muškarci i žene podjednako često nalaze u situaciji da postanu žrtve mobinga, stiče se utisak
da se psihičko zlostavljanje na poslu nešto češće događa osobama ženskog pola. Žrtva mobinga
može da postane svako, pa čak i sposobna, besprekorno stručna, vredna i savesna osoba. Što je
niži položaj osobe u strukturi organizacije, veća je mogućnost da će ona biti u prilici da oseti
psihičko zlostavljanje na vlastitoj koži ili, još realističnije rečeno, na vlastitoj psihi.
Istraživanja
Godine 2002. sprovedeno je istraživanje o mobingu i time su omogućeni prvi reprezentativni
rezultati o mobingu među zaposlenima u Nemačkoj. Studija je pokazala da je više od 2,7%
Nemaca, odnosno više od 800.000 ljudi podvrgnuto mobingu na svom radnom mestu. U toku
2000. godine, ovaj broj je bio čak 5,5% od ukupnog broja zaposlenih. Kada se uzme u obzir ceo
radni vek zaposlenog, istraživanja pokazuju da je jedan od devet radnika (11,3%) mobiran. Rizik
od mobinga povećan je u odnosu na pol i godine zaposlenog. Za žene rizik od mobinga je 75%
viši nego kod muškaraca. U studiji, broj žena podvrgnutih mobingu je 3,5% a broj muškaraca
2,0% od ukupnog broja zaposlenih. Od 100 mobiranih zaposlenih, 58 su žene, a 42 su muškarci.
Kada su kriterijum godine starosti zaposlenog, najvećem riziku mobinga su podvrgnuti mladi
zaposleni, i to ispod 25 godina starosti.
Studija je otkrila da ne postoji zanimanje kojem ne preti rizik mobinga, kao ni grupa zaposlenih
koja može biti pošteđena.
Prodavci 2,83%
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 21500 ispitanika. Kao što se vidi na slici, najveći broj
zaposlenih, koje su žrtve mobinga, ima Finska 15%. Zatim slede Velika Britanija i Holandija sa 14%
i Švedska sa 12%. Kao zaključak svih istraživanja se ističe da mobing nije sporedna stvar na poslu,
već da je široko rasprostranjena i da bi joj trebalo posvetiti posebnu pažnju.
Vrste mobinga i uloge u mobingu
00:17:43
Jedinica: 2 od 5
Kada ste se upoznali sa terminom mobing i postali svesni da je to veliki deo našeg okruženja,
sada ćete imati priliku da se upoznate i sa načinima na koje se mobing vrši u organizaciji i ko su
akteri ovog procesa. U zavisnosti od toga koja sfera života se napada kod žrtve, postoje različiti
načini mobiranja. Osoba koja zlostavlja žrtvu ima definisane profile ličnosti po kojima se može
prepoznati. Takođe, žrtve su prepoznatljive po nekim karakteristikama, iako žrtva mobinga može
biti bilo ko od zaposlenih.
Prema Lemanu (1996), svaki radnik tokom svog radnog veka ima 25% šanse da bude barem
jednom žrtva nekog od oblika mobinga na radnom mestu. Psihičko zlostavljanje je mnogo više
od povremenih konflikata ili svađa među kolegama koje su skoro deo radne svakodnevnice
svakoga od nas. Osoba koja koristi mobing ima svesnu nameru (koja je izuzetno retko nesvesna)
da naškodi žrtvi i/ili da je na kraju prisili da napusti radnu sredinu zbog nepodnošljive situacije u
kojoj se nalazi. Iako je definicija mobinga univerzalna i predstavlja zlostavljanje na radnom mestu,
postoji nekoliko vrsta mobinga prema tome na koji način se mobing dešava.
Vrste mobinga
1. vertikalni
2. horizontalni
3. strateški
4. emotivni
Horizontalni mobing postoji među zaposlenima koji su na istom organizacionom nivou. U ovoj
situaciji, kolege maltretiraju “izabranog” kolegu. Cilj je da se eliminiše kolega, pogotovo ako
mober smatra da to vodi napretku njegove karijere.
Strateški mobing se javlja kao odluka upravljačkog tima o pokretanju i sprovođenju mobinga u
organizaciji. Ovaj dogovor upravnog odobora podrazumeva listu ljudi kojih žele da se reše, sa
planom aktivnosti za svakog od njih. Cilj je da određeni zaposleni da otkaz bez traženja
otpremnine, dopune radnog staža ili drugih beneficija. Ovaj mobing se sprovodi kao i ostale
vrste, samo se, za razliku od prethodnih, dešava sa namerom i planom. Cilj nije samo udaljiti
radnika iz kolektiva, već degradacijom potpuno uništiti lični i poslovni kredibilitet određenog
zaposlenog.
Emotivni mobing se pojavljuje zbog osobina i žrtve i mobera. Kao takav, javlja se kao posledica
ljutnje, ljubomore, zavisti ili antipatije.
Načini na koje se određeni radnik suočava sa mobingom na svom radnom mestu su brojni. Na
osnovu toga imamo nekoliko vrsta napada u mobingu, koje je definisao Hajnc Lejman. To su:
Napadi na ličnu reputaciju žrtve: izmišljaju se razne priče o žrtvi i njenom privatnom
životu; ona postaje predmet ogovaranja, ismejavanja i spletkarenja; ostavljaju se zluradi
negativni komentari o ličnim osobinama žrtve i njenom ponašanju,
Napadi na zdravlje žrtve: žrtva se prisiljava da obavlja zadatke koji narušavaju njeno
zdravlje; ne dopušta joj se da koristi slobodne dane i godišnji odmor; preti se fizičkim
napadima na žrtvu; žrtva trpi seksualno zlostavljanje i sl. U najdrastičnijim situacijama,
može doći do smrti žrtve.
Osećaj ugroženosti, ljubomora i zavist mogu da pokrenu želju da se eliminiše neko od kolega,
pogotovo ako kod mobera postoji uverenje da će eliminacija žrtve dovesti do napretka u
njegovoj karijeri. Često se u praksi možemo susresti sa situacijom da čitava grupa zaposlenih
zbog unutrašnjih problema, napetosti i ljubomore odabere jednog radnika, najčešće osobu za
koju procenjuju da je slabija od njih, kao žrtvu na čijem će primeru dokazati svoju snagu i
sposobnost.
U svakoj mobing situaciji postoje tri uloge: žrtva, mober i grupa za podršku.
osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove rada,
vrlo kreativne osobe koje predlažu promene i time remete postojeće stanje,
Moberi su osobe koje izgledaju veoma zadovoljno sobom, ali su u suštini nedovoljno stručni i
kompetentni, duboko nezadovoljni sobom, svojom karijerom i sposobnostima. Ovakve osobe
mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi života (npr. u porodičnom životu). Psiholozi
tvrde da su to osobe sa poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, a moćne osobe bez
kapaciteta za empatiju prema drugih osobama. Moberi se, prema psihološkom profilu, mogu
svrstati u četiri grupe:
Slika 2.2
Osobe željne pažnje. Najčešće se radi o osobama koje iskazuju neke vrste emocionalne
nezrelosti u svom ponašanju. Po pravilu su često veoma ljubazne i na taj način
pokušavaju da očuvaju autoritet u okruženju. Posebnu dozu preterane ljubaznosti
iskazuju prema novoj žrtvi. Ukoliko dođu u situaciju da budu otkriveni, sebe predstavljaju
kao žrtvu i kao osobu koja nikad nije kriva ni za šta.
Imitatori. Osobe koje pripadaju ovoj kategoriji karakteriše izuzetno nizak nivo
profesionalnih znanja i kvalifikacija, ali one, uprkos tome, tvrde da su izuzetno
kvalifikovane za poslove koji su im dodeljeni. Uvek pokušavaju da se nađu u blizini
najboljih i najsposobnijih kolega čije uspehe i rezultate pokušavaju da prikažu kao svoje.
Glume izuzetno visok nivo odanosti nadređenima, pokušavajući pri tom da se domognu
njihovih mesta.
Njima se lako pridružuju slabe ličnosti iz straha da one ne budu žrtve mobinga i od tih pristalica
se formira grupa za podršku.
Grupa za podršku predstavlja grupu zaposlenih koja podržava mobera. Ona je na njegovoj strani
u napadu na žrtvu. Ponekad se mober ne vidi jer ga grupa zaklanja i štiti. Žrtva je sama sa jedne
strane i ona nema grupu za podršku, a sa druge strane je većina zaposlenih koja podržava
mobera i čini grupu isto tako nesigurnih i nezadovoljnih ljudi.
Slika 2.3
Posledice psihičkog zlostavljanja mogu biti katastrofalne kako za žrtvu mobinga, tako i za celu
organizaciju u kojoj žrtva radi. Kada govorimo o žrtvi, psihološki teror kojem je podvrgnuta može
vrlo ozbiljno ugroziti njeno psihičko i fizičko stanje. Psihičko zlostavljanje veoma često dovodi do
potpunog psihičkog i fizičkog iscrpljivanja žrtve, ali se ovo ni u kom slučaju ne sme mešati sa
sindromom sagorevanja na poslu. Sindrom sagorevanja na poslu odnosi se na dugotrajnu
izloženost stresu prouzrokovanim prirodom posla koji osoba obavlja, dok moralno zlostavljanje
proizlazi iz poremećenih međusobnih odnosa i nedostatka komunikacije među kolegama. Uprkos
tome što su simptomi ova dva problema veoma slični, trebalo bi jasno odrediti uzroke (korene)
nezadovoljstva, kako bi se moglo pristupiti ispravnom i konstruktivnom uključivanju u rešavanje
problema koji su nastali.
O tome koliko je mobing postao rasprostranjena pojava i koliko njegove posledice mogu biti
opasne, možda najbolje govori informacija da je svetska zdravstvena organizacija oboljenje koje
je posledica mobinga uvela u svoju evidenciju pod nazivom posttraumatski stresni poremećaj.
LIPT upitnik
Sada ćemo navesti skraćenu verziju upitnika LIPT (Leymann Inventory of Psyhological Terror).
Ovaj test služi za identifikovanje žrtava mobinga. Test je napravljen prema tipovima napada na
žrtvu koje je definisao Lejman.
NAPOMENA: ukoliko doživljavate jednu ili više radnji najmanje jednom nedeljno i u trajanju od
najmanje pola godine, onda je veoma verovatno da ste žrtva mobinga. S obzirom na to da je ovaj
test samo polazna tačka, bilo bi korisno ukoliko bi ste u slučaju sumnje na mobing potražili
pomoć od osoba u koje imate poverenja, od predstavnika sindikata u preduzeću ili na mestima
na kojima se pružaju saveti u slučaju mobinga.
Kada govorite, stalno Vas prekidaju.Na Vas se viče, glasno se izdiru na Vas.
Sa Vama se ne razgovara.
Vaši radni zadaci se menjaju, kako biste na taj način bili kažnjeni.
Imitiraju način na koji hodate, Vaš glas i Vaše gestove kako bi Vas ismevali.
Napadaju Vaše političke ili verske ili sindikalne ili neke slične stavove.
Dolazi do pokušaja seksualnog približavanja ili Vam se verbalno daju seksualne ponude.
5. Napadi na zdravlje
Uprkos Vašem lošem zdravstvenom stanju, prisiljavaju Vas na poslove koji narušavaju zdravlje.
Nad Vama se vrši lakši oblik nasilja kako bi Vam se „ostavila poruka“.
Neko u Vašem domu ili na Vašem radnom mestu pravi štetu.Dolazi do seksualnih fizičkih napada.
00:17:56
Jedinica: 3 od 5
Mobing je sistematična pojava koja ima tačno utvrđene faze. U ovoj nastavnoj jedinici ćemo
govoriti o procesu mobinga, definisanom od strane nekoliko autora. Faze procesa mobinga je
bitno poznavati u cilju prepoznavanja problema, a time i nalaženja najboljeg rešenja za
suočavanje sa ovom pojavom, ili nalaženja preventivnog rešenja. Nakon procesa, upoznaćemo se
sa uzrocima mobinga, odnosno, kakvo to stanje u organizaciji ili kod pojedinca čini da se mobing
pojavi u organizaciji. Na kraju, istaći ćemo posledice koje ova pojava ima i to na društvo u celini.
Proces mobinga
Proces mobinga najčešće počinje promenama u radnom okruženju koje dovode do konflikta i
loših međuljudskih odnosa. Važno je napomenuti da mobing prolazi kroz tačno utvrđene faze,
gde je Lejman uočio četiri:
1. svakodnevni konflikt
2. početak mobinga
Slika 3.1.
1. Faza ključnog događaja – u ovoj fazi se vrši izbor žrtve i usmeravanje konflikta prema njoj.
Moguća osnova za pojavu prve faze može biti nerešen sukob među saradnicima koji
dovodi do poremećaja u međuljudskim odnosima. Ova faza je poznata i kao nulta faza.
Radna klima je puna kompetitivnosti, uzroci su zaboravljeni, ali je ostala agresivnost
prema izabranoj osobi.
2. Faza ciljanog početka – započinje aktivnostima koje nateraju žrtvu da se neprijatno oseća.
U ovoj fazi dolazi do prvih psihosomatskih poremećaja. U ovoj fazi mobinga, žrtva počinje
da se oseća manje vrednom, često odlazi na bolovanja i gubi profesionalno i ljudsko
dostojanstvo.
3. Faza “žrtveni jarac” - osoba je već okarakterisana kao glavni krivac za sve neuspehe
čitavog kolektiva.
5. Faza razvijenog mobinga – pogoršano psihičko i fizičko stanje žrtve usled višegodišnjeg
mobinga.
6. Faza isključenja iz radne sredine – dobrovoljno povlačenje, otkaz, prevremena penzija,
napad na mobera i, vrlo često, pokušaj samoubistva.
Primer. Megan je uspešan radnik u svakom pogledu. Njeni rezultati su i više nego prosečni.
Zaposlena u kompaniji koja se bavi organizacijom velikih trening programa. Za vreme rada u
kompaniji napredovala je do kompleksnih projekata na kojima je imala ulogu projektnog
menažera i trenera. Ona voli svoj posao i ljude sa kojima radi, a njen komentar je da se u
kompaniji oseća kao da su svi jedna velika porodica.
Njen doktor joj je prepisao lekove, a dijagnoza je bila depresija. Konačno, Megan je ispričala
nekolicini svojih kolega u kakvoj se situaciji nalazi, na šta su oni ravnodušno reagovali i
komentarisali kako svako ima probleme i pije lekove. Njeno ponašanje je nastavilo da se menja, a
komunikacija i odnosi sa kolegama su usled toga postajali sve gori. Niko od kolega nije verovao
da je Megan zaista bolesna i da je njeno ponašanje posledica toga. Razgovori sa njom su prestali,
nisu je pozivali na sastanke na kojima je trebalo da prisustvuje. Kolege su počele da je optužuju i
da se ljute na nju zato što je “uništila srećnu porodicu”: “Svi smo pod stresom, sredi se!”
Megan je uzela bolovanje od osam nedelja i propustila veoma zauzet period na poslu. Kada se
vratila, situacija je bila još gora. Njen menadžer je prestao da govori sa njom iako je sedeo u
kancelariji pored njene. Često ga je čula kako govori drugim osoba loše o njoj. I pored toga što
mu je stavljala do znanja da može da ga čuje, on je nastavljao da joj “priča iza leđa”.
Efekti mobinga
Uzroci pojave mobinga
Slika 3.2.
Posledice mobinga
Ukoliko dođe do pojave mobinga u organizaciji, posledice mogu biti ogromne i za pojedinca i za
organizaciju. Pojavom mobinga narušava se ravnoteža u međuljudskim odnosima i otvorena
komunikacija. Ovo utiče na efikasnost zaposlenih, na njihovu motivaciju i pad radnog učinka.
Organizacioni pokazatelji su ugroženi na ovaj način. Iz ovoga zaključujemo negativne posledice
mobinga u širem krugu, izvan domena pojedinca koji je žrtva mobinga. Dakle, posledice su po
žrtvu, po organizaciju, ali i po širu društvenu zajednicu.
3. promene ponašanja.
Promene ponašanja se odnose na agresivno ponašanje žrtve mobinga kako prema okruženju,
tako i prema sebi.
Mobing, pored gubitka samopoštovanja, dovodi do gubitka socijalnog statusa. Žrtva se udaljava
od posla i to rezultira ili dobrovoljnim napuštanjem posla ili otkazom.
Najčešće se uticaj mobinga na žrtvu može ogledati kroz neku od sledećih reakcija:
šok
stres
pojačana razdražljivost
gubitak samopouzdanja
bes
fizički simptomi kao što su gubitak apetita, problemi sa digestivnim traktom lii nesanica
nervoza i tenzija koji se kod žrtve pojavljuju i pri samoj pomisli da bi trebalo da pođe na
posao
poremećaji koncentracije
Mobing pogađa sve aspekte života žrtava i manifestuje se u svim područjima: u njenom
porodičnom životu, odnosima sa prijateljima i saradnicima, kroz panične reakcije, poremećaje u
ponašanju, pa čak i kroz ideje o suicidu kao jedinom načinu izlaska iz problema.
Pre svega, mobing dovodi do pada motivacije, zadovoljstva radom i kreativnosti, ali on se ne
odražava samo na rad žrtve u vidu smanjene efikasnosti i produktivnosti, već i drugih zaposlenih
u njegovoj neposrednoj radnoj okolini, tj. mobing stvara negativnu radnu klimu. U literaturi, taj
proces je poznat kao "ripple effect" – poput mreškanja (ripple) se širi i na ostale zaposlene koji su
svedoci situacije. Ukoliko se nastavi, mobing vodi apsentizmu, odnosno čestom odsustvu sa
posla. Ovim se povećavaju troškovi vezani za privremeno angažovanje novih zaposlenih i njihovo
osposobljavanje za rad. I, konačno, sve ovo šteti slici organizacije i dovodi do pada reputacije i
lošeg imidža.
Istraživanje Međunarodne organizacije rada (ILO), pokazuje da se u SAD svake godine gubi 200
milijardi dolara zbog "stresa i straha na radnom mestu". Prema Lejmanu, procena troškova koje
organizacija ima zbog mobinga iznosi od 30.000 do 100.000 američkih dolara. Gubici su, kao što
se može primetiti, ogromni, stoga je vrlo važno navesti koje su to promene/posledice u radnoj
organizaciji koje uzrokuje mobing i koje onda dovode do velikih ekonomskih gubitaka.
Na osnovu svega rečenog, dolazimo do zaključka da osnovni zadatak za poslodavce i više nivoe
menadžmenta mora biti uklanjanje onih faktora koji uzrokuju i podstiču mobing. Mobing se ne
razvija ni iz čega, a njegovi izvori veoma često leže u samoj organizaciji.
Na primer, preduzeće prolazi kroz proces restrukturiranja, tokom kog su radnici pretrpani
dodatnim poslom, nemajući pri tom prave informacije o posledicama restrukturiranja po
preduzeće, ali i po njih same. Zaposleni koji se nalaze u ovakvoj situaciji počinju da se osećaju
nesigurno, a neki od njih svoje frustracije počinju da iskazuju na svojim kolegama. Taj začarani
krug straha, frustracija i zlostavljanja može se prekinuti samo ukoliko menadžment upozna
zaposlene sa ciljevima restrukturiranja i pripremi ih za nove poslovne zadatke.
nezaposlenost
Slika 3.5
Prema Gordon-Risli (Gordon and Risley) pristupu, troškovi mobinga koje društvo snosi procenjuju
se u rasponu 1.4 – 2% bruto domaćeg proizvoda.
Pored svih navedenih uticaja koje mobing ima počevši od pojedinca, preko organizacije pa do
šire zajednice, zaključuje se da bi prevencija mobinga trebalo da bude zajednički interes
pojedinca, organizacije i države.
Suočavanje sa mobingom
00:14:10
Jedinica: 4 od 5
Nakon što smo se upoznali sa pojavom, videli primere različitih situacija mobinga, uzroke i
posledice ove pojave, definisaćemo načine za suočavanje sa mobingom. Postoje preventivni
programi koje organizacija mora definisati u saradnji sa svim zaposlenima. Ukoliko se preventivno
ne spreči pojava mobinga, u ovoj nastavnoj jedinici naći ćete i načine za suočavanje ukoliko ste
žrtva mobinga, što samostalno, što zakonski i uz podršku različitih organizacija.
U značajnom broju evropskih zemalja postoje posebni zakoni za borbu protiv mobinga. Belgija,
Francuska, Holandija i Švedska su među prvima donele ovaj poseban zakon. Prvi zakonski tekst o
sprečavanju mobinga usvojen je u Švedskoj donošenjem Uredbe o viktimizaciji na radu 1993.
godine. Srbija, za razliku od većine zemalja u regionu, ima Zakon o sprečavanju mobinga. I pored
postojanja Zakona u Srbiji, doneto je tek nekoliko presuda.
Obratite se poslodavcu
Vodite dnevnik
Ukoliko imate osećaj da ste žrtva mobinga, diskriminacije ili da se na vama sprovodi bilo koji
oblik zlostavljanja, prvi korak je da odlučno kažete osobi koja nad vama sprovodi mobing da
njegovo/njeno ponašanje nije za vas prihvatljivo i da ćete potražiti zakonsku zaštitu ako takvo
ponašanje ne prestane. Najbolje je da ovo uradite pismenim putem, jer u zakonskim postupcima
usmena reč ne znači mnogo. Trudite se da to uradite u prisustvu svedoka.
Borba može otpočeti obraćanjem žrtve mobinga poslodavcu, ukoliko to nije osoba koja je mober.
Poslodavac:
Poštovani, zaposlen sam kod vas na radnom mestu komercijalista po ugovoru o radu br. 01 od 2010. godine.
Već dva meseca trpim zlostavljanje na radu od strane drugog zaposlenog Milovana Milovanovića, koji mi
ponižavajućim izrazima u prisustvu ostalih zaposlenih, čime mi u dužem periodu povređuje dostojanstvo
ponašanje je počelo prve nedelje meseca januara 2010. godine, kada sam i zasnovao radni odnos, a ponavlja
podnošenja ovog zahteva. Poslednji put se dogodilo dana 31.03.2010. godine.
Zbog svega ovoga, trpim zdravstvene probleme - nesanicu, pojačanu nervozu, zbog čega sam se obraćao i lek
Prema izveštaju službe medicine rada od 2011. godine, usled zlostavljanja preti mi neposredna opasnost po z
Saslušanje svedoka Goranić Gorana i Mitra Mirića, koji rade sa mnom u odeljenju
Petar Petrović
Slika 4.1
Čuvajte kopije pisama, i-mejl poruka, faksova i poruka koje dobijate od osobe koja vas zlostavlja.
Pored toga, možete obavestiti i lekara medicine rada sa kojim vaš poslodavac ima ugovor za
pružanje usluga specifične zdravstvene zaštite. Možete se obratiti i svom lekaru opšte prakse.
Ni u kom slučaju nemojte uzvraćati istom merom moberu, jer ćete u tom slučaju teško dokazati
da ste vi žrtva zlostavljanja, a ne neko ko zlostavlja.
Zakon o mobingu
Ovim zakonom uređuju se: "zabrana zlostavljanja na radu u vezi sa radom, mere za sprečavanje
zlostavljanja i unapređenje odnosa na radu, postupak zaštite lica izloženih zlostavljanju na radu i
u vezi sa radom i druga pitanja od značaja za sprečavanje i zaštitu od zlostavljanja na radu i u vezi
sa radom” (član 1, Zakon o mobingu).
Prva presuda za mobing u Srbiji donesena je još dok nije postojao poseban zakon kojim se ovaj
problem regulisao. Milovanović, v.d. glavnog i odgovornog urednika nedeljnika „Novi put", je
osuđen zbog toga što je maltretirao novinarku tog lista Ivanu Delić-Janković, koja je ceo slučaj
prijavila policiji. Suđenje je trajalo gotovo pola godine. Ivana Delić-Janković, u Javno-
informativnom preduzeću „Novi put" radi kao novinarka i urednica sedam godina.
Milovanović je osuđen za krivično delo zlostavljanja i mučenja iz člana 137 Krivičnog zakonika
Srbije. „Optuženom se stavlja na teret da je tokom 2006. i 2007. godine zlostavljao oštećenu,
vređao njeno ljudsko dostojanstvo, isterivao je iz kancelarije i govorio joj uvredljive reči". Za ovo
krivično delo je predviđena kazna od tri meseca do tri godine zatvora.
Slika 4.2.
Presuda Zoranu Milovanoviću, koji je zbog mobinga osuđen na četiri meseca zatvora, odnosno
dve godine uslovno, prva je u istoriji srpskog sudstva.
U novije vreme, popularni su programi i organizacije čiji je cilj osnivanja ili glavna delatnost borba
protiv mobinga i zaštita žrtava zlostavljanja.
U našem regionu (Srbija, Crna Gora, Makedonija i Hrvatska), osnovana je antimobing mreža sa
ciljem da se pomogne zaposlenima objašnjavanjem šta je mobing, kakve su posledice i kako se
od njega braniti. U svakoj od četiri zemlje obučeno je po 80 savetnika koji pomažu ugroženim
radnicima.
“Stop mobing” je nevladina organizacija koja ima za cilj edukaciju i preventivnu zaštitu od
mobinga. Pored Facebook stranice, “Stop mobing” ima i blog na kome se mogu naći najistaknutiji
primeri ovog problema i drugi korisni tekstovi (stopmobingsrbija.blogspot.com).
Ako ste žrtva mobinga i rešili ste da se borite protiv toga, možete da se obratite nadležnim
ustanovama u Vašoj zemlji.
U Srbiji je to:
011/3131-416; 3131-418
www.ramrrs.gov.rs
kabinet@ramrrs.gov.rs
Na primer, italijanska modna kompanija Gucci je imala specifičnu reakciju na mobing u okviru
svoje organizacije. U delu ove kompanije koji je smešten u Kini, otpušteno je nekoliko
rukovodilaca kad je otkriven slučaj maltretiranja radnika u jednoj od prodavnica u kineskom
gradu Šendženu. Petoro radnika ove prodavnice je uputilo pismo medijama u kojima navode da
su po isteku radnog vremena morali da rade bez naknade, kao i da iz svog džepa plaćaju za svaki
ukradeni artikl. Pored ovoga, radnici su morali da traže dozvolu da piju vodu i za odlazak u toalet.
U pismu je navedeno da je mobing dosta uzeo maha, toliko da su neke od radnica imale
spontane pobačaje. Kompanija Gucci, koja u Kini ima 42 prodavnice, sprovela je detaljnu istragu i
preuzela seriju mera, uključujući i otpuštanje rukovodilaca koji su bili povezani sa slučajem, kao i
zamenika direktora prodavnice.
U dodatnoj literaturi (1) se nalazi internet stranica na kojoj možete uraditi test i oceniti radnu
atmosferu u kojoj Vi radite.
Mobing u Evropi
00:13:38
Jedinica: 5 od 5
Svaka zemlja reguliše ovu pojavu na svoj način. Razvoj zemalja, koje nemaju poseban zakon o
mobingu, uslovljen je donošenjem ovog posebnog zakona. U ovoj nastavnoj jedinici ćemo se
upoznati sa zakonskim okvirima nekih zemalja Evrope i videćemo najupečatljivije primere
mobinga u tim zemljama.
Slika 5.1.
Švedska
„Uredbe o viktimizaciji“ su prvi zakonski tekst koji je usvojen u vezi sa mobingom u Švedskoj
1993. godine. Ova uredba se primenjuje na sve situacije u kojima zaposleni može biti izložen
viktimizaciji.
Viktimizacija predstavlja periodične, ponovljene, prekorne ili izrazito negativne postupke koji su
usmereni protiv pojedinačnog zaposlenog, koji su izraženi na uvredljiv način i koji mogu
rezultirati njegovim izolovanjem i isključenjem iz radne zajednice.
“Suicide Factory” (Fabrika samoubistva) je knjiga koju je Lejman objavio 1998. godine. U Švedskoj,
ova knjiga je bila veoma provokativna kada se pojavila vest o njenom izdanju, toliko da je
Nacionalni odbor za profesionalnu sigurnost i zdravlje odbio da je objavi i da ima bilo kakve veze
sa tim projektom. Nakon što je objavljena, zbog svog sadržaja, prouzrokovala je uznemirenost u
širokim krugovima. Danas je veoma teško naći primerak ove knjige. Kada je pisao knjigu, Lejman
je radio istraživanja u saradnji sa Aneli Gustafson 1 u cilju sakupljanja 21 slučaja samoubistva
medicinskih sestara koje su bile žrtve mobinga na poslu. Opisali su slučajeve tri medicinske sestre.
Sara je postala žrtva mobinga od strane svog nadređenog, zato što je postavljala previše pitanja.
Druga sestra, Marta, je postala ozbiljno bolesna zato što niko od kolega nije hteo da joj pomogne
u teškoćama na poslu. Na kraju je predstavljenja Meri, treća medicinska sestra. Njene probleme je
prouzrokovao novinar koji je njenu priču objavio u lokalnim novinama u gradiću u kome se svi
poznaju. Dve od ove tri medicinske sestre su izvršile samoubistvo, a treća je dobila ozbiljne
psihičke i fizičke poremećaje.
Na osnovu ove priče, Lejman je predlozio švedskoj vladi kako može da unapredi već postojeće
programe za borbu protiv samoubistva.
Francuska
Francuska praksa je prepoznala moralno zlostavljanje davno pre donošenja posebnih zakona koji
regulišu ovu pojavu. Ovo je dosta doprinelo donošenju posebnog Zakona o socijalnoj
modernizaciji 2002.godine. Novodoneseni Zakon, zajedno sa izmenama Zakona o radu i
Krivičnog zakonika, obezbedio je adekvatnu zaštitu zaposlenima od moralnog uznemiravanja.
Slika 5.2.
Prema definiciji Zakona, zabranjeno je svako “ponovljeno moralno uznemiravanje koje ima za cilj
ili posledicu pogoršanje radnih uslova na način koji šteti pravima i dostojanstvu zaposlenog, utiče
na njegovo fizičko ili mentalno zdravlje ili dovodi u pitanje profesionalnu budućnost zaposlenog.”
Odredbe sadržane u Zakonu o radu i Krivičnom zakoniku ponavljaju ovu definiciju i istovremeno
određuju kazne za prekršioce zakona. Krivičnim zakonikom je počiniocu određena kazna od jedne
godine zatvora i novčana kazna u iznosu od 15.000 evra, dok je Zakonom o radu predviđena
kazna zatvora od godinu dana i/ili novčana kazna od 3.750 evra. Francuski zakon o radu sadrži
odredbe koje zaposlenog štite od diskriminacije ili kažnjavanja u vezi sa pravom na zaradu,
usavršavanje ili napredovanje na poslu, kao i u vezi sa obnavljanjem ugovora o radu u slučajevima
kada je zaposleni pretrpeo moralno uznemiravanje. Jedna od mera zaštite zaposlenog sadržana je
u pravilu po kome raskid ugovora o radu koji bi proizašao iz nekog od ovih osnova ne proizvodi
pravna dejstva. Poslodavci i druga odgovorna lica dužni su da preduzmu sve potrebne mere kako
bi sprečili moralno uznemiravanje na radnom mestu. Zakon poslodavcu daje ovlašćenja da
disciplinski kazni zaposlenog koji uznemirava nekog od ostalih zaposlenih, a žrtvi mogućnost da
kroz postupak medijacije zahteva da ovakvo ponašanje prestane. U pogledu tereta dokazivanja,
zaposleni ima obavezu da dokaže elemente moralnog uznemiravanja, dok je na poslodavcu da
dokaže da ponašanje na koje se u prijavi zaposlenog upućuje ne predstavlja moralno
uznemiravanje.
"Francuska policija je sprovela raciju u sedištu France telecoma u Parizu u okviru istraživanja više
desetina samoubistava zaposlenih poslednjih godina. Ona su, prema procenama sindikata, mogla
da budu izazvana psihološkim maltretiranjem, tj. mobingom od strane firme. Prema sindikatima,
koji su podneli tužbu protiv firme, samoubistvo su od 2008. godine izvršila 62 radnika France
telecoma“, objavio je francuski dnevnik „Figaro“. Tužilaštvo je počelo da razmatra moguću
odgovornost firme posle izveštaja inspekcije rada o uslovima smrti 14 zaposlenih i došla do
zaključka da je reorganizacija rada, sprovedena 2006. godine, mogla ozbiljno da ugrozi zdravlje
ljudi."2
Belgija
Zakon protiv nasilja i moralnog ili seksualnog nasilja je u Belgiji izglasan u julu 2001. godine.
Nakon četiri godine, neke odredbe su izmenjene. Zakon obavezuje poslodavce da preduzmu sve
neophodne mere u cilju zaštite zaposlenih i njihove dobrobiti na radu, uključujući i sprečavanje
nasilja i moralnog ili seksualnog uznemiravanja na poslu.
Slika 5.3.
Seksualno uznemiravanje na radnom mestu predstavlja bilo koji oblik verbalnog, neverbalnog ili
fizičkog ponašanja seksualne prirode, pri čemu osoba koja uznemirava zna ili bi trebalo da zna da
takvo ponašanje utiče na dostojanstvo žene i muškarca na radnom mestu. Obaveza poslodavca je
da predvidi pravila internog disciplinskog postupka kažnjavanja zlostavljača, ustanovi plan
prevencije i godišnji akcioni plan sprečavanja zlostavljanja i postavi poverenika za sprečavanje
zlostavljanja kao autonomnog internog organa koji učestvuje u izradi analize rizika zabranjenog
ponašanja i donošenju preventivnih mera.
Prema zakonskom tekstu, zaposleni uživa zaštitu tokom perioda od 12 meseci od dana
podnošenja pritužbe, tokom koga poslodavac ne može da mu otkaže ugovor o radu ili da mu
jednostrano promeni uslove rada, osim ukoliko razlozi nisu vezani za podnošenje pritužbe.
Slika 5.4.
Slika 5.5.
(2) www.raiffstyleclub.ba