Filozofski fakultet u Sarajevu

Odsjek za historiju

MARTIN LUTER
(esej)

Student: Igor Jahura

Mentor: doc.dr. Amila Kasumović

Sarajevo, 2015
 Martin Luther je jedna od najvažnijih osoba u historiji kršćanstva. Rođen je 10.
studenog 1483. godine u mjestu Eisleben. Osnovno i srednje obrazovanje Martin Luther stjecao
je u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu. Njegove reformacije nisu donijele samo promjene u
historiji Crkve, već i na socijalnom i političkom području.
Brojni su razlozi koji su doveli do pojave reformacije. Najveći razlog pojave reformacije
je sama Crkva i njena zlupotreba položaja. Ta zloupotreba položaja crkve bila je zastupljena i
prije reformacija, ali je tokom reformacija dovela do raskida koji je donio protenstatizam. Ni
prevlast svjetovne vlasti u odnosu na crkvenu nije pojava karakteristična samo za period pred
pojavu Martina Lutera – ona se može pratiti još od smrti pape Bonifacija VII 1303. godine.
Godine 1450. Johannes Gutenberg je izmislio štamparski stroj. Njegova važnost je u tome sto
se počela tiskat Biblija u velikim količinama i bila je pristupačna svakom, s toga Crkva nije
mogla mogla sama da „ubacuje“ razmišljanja ljudima u glavu, već je čovjek sam počeo da čita
i promišlja.1
Protestantska teologija, koja se temeljila na opravdanje vjerom i vrhovnim autoritetom Biblije,
zadovoljavala je jerske potrebe tog vremena.2 U Europi XV stoljeća vladao je strah. Sve nedaće
koje su se dešavale bile su pripisane grijehu, i time je Crkva ustvari plašila narod. Reformacija
je bila reakcija zbog prestrašenog naroda.3 Luterovo učenje o opravdanju vjerom ponudilo je
izlaz iz takve situacije.
O opravdanju vjerom došao je proučavanjem svetih spisa, naročito Poslanice sv. Pavla
Rimljanima, koja će postati temeljem protestantskog učenja. Spasenje se ne može zaslužiti
ljudskim naporima – dobrim djelima, žrtvovanjem, pokorom ili pokajanjem vjernika – nego
samo Božjom milošću putem vjere.4
31. listopada 1517. na vrata crkve u Wittenbergu, izvjesio na javnu raspravu svojih 95
teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Povod za to bio je dolazak
dominikanca Tetzela, papinog opunomoćenika za prodavanje oprosta. Tetzel je tada naime, u
papino ime prodavao oproštajnice od prošlih i budućih grijeha, bez potrebe vjere i pokajanja,
oproštenje se moglo kupiti ne samo za žive, već i za mrtve koji navodno borave u čistilištu. Teze
su izazvale veliki interes i nanijele su značajnu štetu kampanji prodaje oproštajnica. Zbog
napada na autoritet pape Luter je oktobra 1518. godine, za vrijeme skupštine u Augzburgu,

1
Helmut Dž. Keningsberger, Džor L. Mojz, Džeri K. Bouler, Europa u šesnaestom veku, Clio, Beograd,
2002, 176
2
Žan Delimo, Nastanak i učvršćenje reformacije, Novi sad, 1998, 69
3
Isto, 69
4
Oven Čedvik, Istorija reformacije, Novi Sad, 1986, 33
odgovarao pred papskim legatom kardinalom Kajetanom. Kajetan je naredio Luteru da povuče
svoje riječi ili će snositi posljedice, što je Luter odbio. Zadnji pokušaj izmirenja propao je 1519.
godine.5 Ovaj razgovor doveo je do toga da: svi kršćani su svećenici, što znači da vjeru i
poznavanje Svetog pisma mogu postići svi ljudi. Zaređenje nije sveta tajna, a misa je svedena
na euharistiju (pričest) ili Tajnu večeru. Postoje samo dvije svete tajne: krštenje i euharistija
(Tajna večera).6
Papa gnjevan zbog Lutherove nauke izdao je 1520. bulu Exsurge domini, kojom je
osudio 41 navodnu Lutherovu zabludu, naredio spaljivanje njegovih knjiga, te mu dao 60 dana
da mu se podčini.7 Luther nimalo dirnut tom bulom, baca je u oganj, odnosno spaljuje skupa sa
spisima onih koji su podržavali papinu nadležnost pred skupinom profesora, studenata i građana
Wittneberga 10. prosinca te iste godine. Time on jasno pokazuje da raskida sa Rimom. Luterova
ekskomunikacija objavljena je početkom 1521. godine. O stanju u Njemačkoj tog vremena
svjedoči izvještaj papskog legata: “Devet desetina viče ‘Luter’ kao bojni poklič, a deseta uopšte
ne mari za njega i viče ‘smrt dvoru u Rimu!’8 Oženio se 1525. godine Katharinom von Bora,
bivšom časnom sestrom. Time je on jasno pokazao što misli o celibatu. Brak je bio uspješan, a
supruga mu je postala važan oslonac u životu. Na vjerskom planu, međutim, Luther je
doživljavao sukobe i unutar svoga pokreta te se tako razišao s radikalnim Münzerom, kao i s
nekim drugim velikim reformatorima svoga vremena - Erazmom Roterdamskim(koji zapravo
nije bio reformator, jer je do smrti ostao katolik, a samog je Luthera još prije njegove
ekskomunikacije upozoravao na pogubnost djela koje je započeo) i Zwinglijem. Luther je oštro
istupio i protiv anabaptista tražeći za njih progon i smrtnu kaznu.
Ubrzo nakon što je Luther ekskomuniciran, Car Karlo V organizovao je skupštinu u
Vormsu, Car je dopustio Lutheru da dođe i da se izjasni o svojim stavovima. Luter je 18. aprila
1521. godine upitan da li povlači svoje mišljenje, na šta je odgovorio da ne povlači, osim ako
mu se na osnovu Svetog pisma ili zdravog razuma ne dokaže da griješi.9 Mjesec dana nakon
skupštine izglasano je Lutherovo stavljanje van zakona. Svjestan opasnosti sklonio se na imanje
u Vartburgu, gdje završava prijevod Novog zavjeta na njemački jezik.
Bez detaljnije analize Luterove teologije, potrebno je ipak osvrnuti se na njegovo učenje
o euharistiji, budući da će se upravo na ovom pitanju reformacija podijeliti u više zasebnih
pravaca. Luter je smatrao da se tokom pričesti dešava transupstancijacija, odnosno pretvaranje

5
Isto, 36
6
Helmut G. Кеningsberger, Džordž L. Моuz, Džeri К. Bouler,180-181.
7
Oven Čedvik, 40
8
Isto, 41.
9
Isto.
hljeba i vina u tijelo i krv Isusovo, ali u odnosu na katoličko poimanje je smatrao da svećenik
u činu transupstancijacije ne igra nikakvu ulogu.10 Luter nije imao jasnu predstavu o tome kakav
oblik će dobiti bogoslužba. Za njega je spoljašnji crkveni poredak imao drugorazredan značaj.
U reformiranim državama i gradovima prvi koraci su bili isti: Biblija na njemačkom jeziku je
postavljena na propovjedaonicu; časne sestre i redovnici koji su željeli slobodu mogli su
napustiti samostane; ukinute su nerazumljive liturgije; oduzete su crkvene nadarbine za
svećenike koji su služili privatne mise ili za izdržavanje ženskih samostana koji su se gasili.11
Po cijelom Carstvu, od Hamburga na sjeveru do Ciriha i Ženeve na jugu, gradovi su se rado
prihvatali reforme i nadzora nad župama. Crkvena vijeća ili konzistoriji preuzeli su ulogu
biskupa. Organizacija luteranske crkve uveliko se oslanjala na pomoć svjetovnih vladara ili
gradskih sudija, što će rezultirati značajnijim uticajem svjetovnjaka na crkvene poslove.
Istovremeno, sekularizacija prevelikih i dotad neiskorištenih crkvenih nadarbina pozitivno je
uticala na ekonomiju reformiranih kneževina i gradova.
Umro 18. veljače 1546. u Eislebenu, nakon što je je zamoljen da razriješi spor između
dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda.

10
Helmut G. Кеningsberger, Džordž L. Моuz, Džeri К. Bouler,181
11
Oven Čedvik, 47.
Zaključak:
Martin Luther je bio ličnost koja je u dobroj mjeri promijenila tok historije učinivši
veliku stvar, a to je „prodrmavanje“ autoriteta Crkve. Svojim pristupom zadobio je veliki broj
pristalica, te i oslobodio straha većinu običnog puka, tako što ga je tjerao da koristi svoj mozak
i da sam proučava Bibliju. Nakon njega diljem Europe došlo je brojnih pokreta i pobuna koje
su bile večeg ili manjeg uspjeha
Literatura:

1. Helmut Dž. Keningsberger, Džor L. Mojz, Džeri K. Bouler, Europa u šesnaestom

veku, Clio, Beograd, 2002,
2. Oven Čedvik, Istorija reformacije, Novi Sad, 1986.
3. Žan Delimo, Nastanak i učvršćenje reformacije, Novi sad, 1998