PEDAGOGIJA II.

DIO

1. Odgojno-obrazovna komunikacija
1.1.Pojmovno određenje komunikacije

Što je komunikacija?
 Komunikacija- interakcijski proces
 proces stvaranja i razmjene informacija, poruka među ljudima.( interpersonalna komunikacija:
međusobni utjecaj osoba koje se predstavljaju kao osobe (samoprezentacija) šalju poruke o
sebi i o sadržaju komunikacije.
 Čovjek- homo commmunicator + homo educandus

Riječ communicare - znači informirati, dogovarati se, sporazumijevati

Riječ common-znači zajednički, opći
Riječ community- znači zajednica

Pojam interakcije: međusobno djelovanje, oblikovanje stajališta, ponašanje

Pojam komunikacije: proces stvaranja značenja, proces uzajamne promjene značenja

1.2.Komunikacijski proces

Komunikacijski proces - odašiljanje poruke iz jedne točke i njezino točno ili približno točno
reproduciranje u dugoj točki.)

Cilj- komunikacijskog procesa u školi= osobni razvoj učenika

 Nema odgoja bez komunikacije

 Odgoj je interpersonalna i intrapersonalna komunikacija
 Odgojno obrazovna komunikacija =razvojno-interakcijski proces koji ima svoje specifičnosti

Kodiranje – prenošenje sadržaja, dekodiraju – razumijevanje

Razine komunikacijskog procesa:

1. Tehnička – tehnička kvaliteta medija (komunikacijskih uređaja) i kanala, točnost prenesenih
simbola
2. Semantička – preciznost – identičan ili približno identičan smisao poruke pošiljatelja i njezine
interpretacije kod primatelja.
3. Bihevioristička (djelotvornost) – učinak poruke na primatelja

Temeljne vrste komunikacije i njihova uloga/značaj:

Uloga i značaj neverbalne komunikacije:
 izražavanje osjećaja
 izražavanje uzajamnih stajališta
 predstavljanje osobnih značajki,
 praćenje, poticanje i dopunjavanje verbalne komunikacije
 konvencionalno izražavanje

Uloga i značaj verbalne komunikacije (govor, razgovor, dogovor):

  informiranje o objektivnom (činjenice, predmeti)
 informiranje o subjektivnom (osjećaji, stajališta, vrijednosti)
 predstavljanje ideja

Kako možemo slušati? –aktivno, smireno, kritično

Aktivno slušanje:
 Usmjerite pozornost na sugovornika
 Razlučite točno što vidite, čujete, zaključujete
 Zamolite dodatna pojašnjenja
 Ne prekidajte nepotrebno sugovornika
 Upotrebljavajte neverbalnu komunikaciju
 Kontrolirajte prejake osjećaje

Neuspješni oblici slušanja:

 lažno slušanje
 monopoliziranje položaja
 selektivno slušanje
 obrambeno slušanje
 slušanje iz zasjede

1.3.Teorije/modeli komunikacije (Watzlawickova teorija komunikacije, Shannon-Weaverov

model komunikacije)

Komunikacijom se znanstveno bavi znanost komunikologija.

Primjenom komunikacije u odgoju i obrazovanju(školi) – bavi se pedagogija, disciplina - pedagoška
komunikologija.

1. WATZLAWICK-ova TEORIJA/MODEL komunikacije

Aksiomi:
1. Ne možemo ne komunicirati
2. Komunikacija ima sadržajnu i odnosnu dimenziju
3. Odnos je određen opažanjem i interpretacijom opažanja
4. Komunikacija je verbalna i neverbalna
5. Komunikacija je simetrična i komplementarna

1. aksiom: ne možemo ne komunicirati

- Ponašanje je komunikacija. I kad ne govorimo, komuniciramo i odašiljemo neku poruku: “ne
razgovaram s tobom”…
2. aksiom: komunikacija ima sadržajnu i odnosnu dimenziju
Sadržajna dimenzija: njome se razmjenjuju informacije
Odnosna dimenzija: tijekom komunikacije mi predstavljamo sebe, npr.: ja sam autoritet, ja sam
najljepša, ja sam kolega… definiraju se odnosi.
Tijekom komunikacije može se :
 prihvatiti odnos i sadržaj komunikacije
 Prihvaća se sadržaj ali ne i odnos
  Ne prihvaća se sadržaj ali prihvaća odnos
 Ne prihvaća se ni sadržaj ni odnos
 Sadržaj komunikacije se koristi za promjenu odnosa
 Odnos se koristi ( redefinira) da bi se uskladio sadržaj.

3. aksiom: odnos je određen opažanjem i interpretacijom opažanja

- Opažamo samo ono što želimo opaziti, ponašanja drugih osoba samostalno interpretiramo.
4. aksiom: komunikacija je verbalna i neverbalna
Neverbalna komunikacija: “i šutnja puno govori”
- prezentacija osobnosti
- iskazivanje emocija i stavova
- prikrivanje poruka verbalne kom. –neistine i sl.
Verbalna komunikacija:
-prijenos ideja, misli iskustva (osobnih i općih)
- potkrepljivanje i prikrivanje poruka neverbalne kom.
5. aksiom: komunikacija je simetrična i komplementarna
Simetrična: odnos temeljen na sličnosti: položaja uloga, potreba, interesa.
Komplementarna: temelji se na razlikama onih koji komuniciraju: učenik-učitelj, liječnik-pacijent.
Važnost utjecaja moći (sposobnosti utjecaja autoriteta -nadmoć).

2. GLASSEROV MODEL TOTALNE KOMUNIKACIJE

Kognitivni kanal: “što trebam reći” , “ne mogu se sjetiti”, “ovo znam”, “prošao sam ispit”, “pokušati
‘ću zaobići’ pitanje”
Emotivni kanal: strah, olakšanje, zadovoljstvo, radost
Kanal aktivnosti: ljuljanje na stolici, lupkanje nogama u stol, gestikulacija rukama, fiksiranje
pogleda na neku točku
Fiziološki kanal: porast tlaka, crvenilo, drhtanje ruku, “čišćenje grla”

1.4. Oblici kvalitetne odgojno-obrazovne komunikacije

1. Individualni oblici komunikacije/suradnje: konzultacije (usmene), razgovori u školi, razgovori u

obiteljskom domu, pisano informiranje/poruke

2. Skupni oblici: roditeljski sastanci, savjetodavne aktivnosti, aktivnosti upravljanja školom, izložbe,
proslave, druženja…

Roditeljski sastanci
 oblici komunikacije između učitelja i roditelja čiji je osnovni cilj razmjena informacija i
stjecanje spoznaja o razvojnom stanju i potrebama djeteta
 namijenjeni su skupinama roditelja, obično određene grupe /skupine tj. razreda
 odnose se na konkretne probleme koji su se pojavili tijekom školske godine u određenoj
odgojnoj skupini /razredu.
 planiraju se unaprijed.

Konzultacije (usmene): Individualni razgovor: o uspjehu, osobinama i posebnostima učenika

Pisano informiranje/poruke: pozivi, obavijesti, pisma
1.5. Komunikacija i partnerstvo s roditeljima

Polazne osnove
 Odgojno-obrazovna komunikacije je osnova suradnje i partnerstva s roditeljima!
 Obveza je škole stvoriti uvjete za „otvaranje vrata“ ustanove i omogućiti roditeljima
korištenje njihovog prava na odlučivanje o pitanjima koja su od vitalnog značenja za odgoj i
obrazovanje njihove djece.
Suvremena škola bi trebala težiti partnerskim odnosima nastavnika i roditelja i zajedničkom cilju.

Komunikacija i partnerstvo s roditeljima je proces: međusobnog informiranja, savjetovanja, učenja,

dogovaranja i druženja u cilju dijeljenja odgovornosti za učenikov razvoj u odgojnom i obrazovnom
smislu.

Partnerski odnos je onaj u kojem su roditelji i nastavnici:

 jednaki – jedni prema drugima se odnose kao kolege i istomišljenici, dijeleći informacije, obveze
i ciljeve vezane uz odgoj i obrazovanje učenika
 aktivni – obje strane potiču djetetov/učenikovo razvoj
 odgovorni – obje strane imaju određena prava ali i obveze

Djetetov/učenikov uspjeh je bolji ako roditeljsko aktivno uključivanje što prije započne i što dulje
traje.

Niska razina partnerstva:

 Aktivnosti kojima se ne osporavaju kompetencije nastavnika
 Aktivnosti kojima se ne ugrožava moć odlučivanja ustanove
 Aktivnosti kojima se roditelji drže na distanci
 Neinformiranje roditelja o napredovanju djeteta
 Neinformiranje roditelja o važnim aktivnostima škole

Visoka razina partnerstva :

 Pravo roditelja na sudjelovanje u aktivnostima važniim za odg. i obr. djece
 Pravo roditelja na donošenje odluka
 Sudjelovanje
 roditelja u evaluaciji rada šk.
 Sudjelovanje roditelja u financiranju, osnivanju…
 Sudjelovanje roditelja u realizaciji aktivnosti
 Sudjelovanje roditelja u planiranju

Tko ima koristi od uspješne komunikacije?

1. učenik
2. nastavnik
3. roditelj
4. ustanova/škola

Korist za roditelje:
1. Bolje upoznavanje vlastitog djeteta i zadovoljavanje njegovih potreba
2. Veća uspješnost u roditeljskoj ulozi-edukacija
3. Osjećaj ravnopravnosti, prihvaćenosti i zajedništva
Korist za nastavnika:
- veće samopouzdanje
- veća osjetljivost
- za probleme obitelji
- veće iskustvo
- porast zadovoljstva

Korist za ustanovu:
- roditelji donatori
- roditelji volonteri
- roditelji -veza s drugim izvorima

Korist za učenika:
- uče se vještinama građenja partnerskih odnosa
- doživljavaju prednosti partnerskih odnosa
- neposredno sudjeluju u radu i životu škole

Iskustvo vlastitog partnerstva u školi + Iskustvo roditelja u partnerstvu sa školom = PARTNERSKE

SPOSOBNOSTI UČENIKA

Konačan cilj: DOBROBIT UČENIKA !

- razvoj svih potencijala učenika/djeteta
- osjećaj sigurnosti
- osjećaj prihvaće-nostii
- briga o posebno-stima jedinke

Razlozi nepostojanja kvalitetne odgojno-obrazovne komunikacije i suradnje između roditelja i

nastavnika: Loša komunikacija
 kompleks inferiornosti roditelja
 nezainteresiranost
 kompleks ugroženosti nastavnika
 zasićenost i umor
 nedostatak vremena
 needuciranost nastavnika

Kompetentan nastavnik za suradnju: utvrdio potrebe roditelja, organizirao uvjete, zadovoljio svoje
profesionalne potrebe, istražio očekivanja roditelja

Komunikacija i partnerstvo s roditeljima (savjeti za kvalitetnu komunikaciju):

 koristiti njihove jake strane (poštivati roditeljsku ulogu)
 uključiti cijelu obitelj (ohrabrivati njihovo sudjelovanje)
 iskazati zahvalnost (iskazati strpljenje)
 čuvati privatnost (raspravljati o očekivanjima)

Uspješan učitelj; Sluša i razumije, objašnjava, nadopunjuje predloženo, prihvaća nove

ideje,ravnopravnost, traži i daje pozitivno
Modaliteti partnerstva s roditeljima: Informativni roditeljski sastanak, tematski roditeljski sastanak,
kreativna radionica, obrazovna radionica, otvoreni tjedan
(Izvor: Ljubetić, Maja (2013), Partnerstvo obitelji, vrtića i škole: Zagreb, Školska knjiga

Kako još možemo komunicirati s roditeljima?

 Obavijesti za roditelje
 Predavanja za roditelje
 Prijedlog tema za predavanja, radionice, diskusijske grupe u dječjem vrtiću/školi (razvoj
predškolskog djeteta, razvojne potrebe djeteta, kompetentan roditelj, razvod braka i njegov
utjecaj na dijete, zdrava prehrana, dijete u procesu žalovanja)

Izrada pozivnice za roditelje: treba obratiti pozornost na čitljivost i urednost rukopisa ( ukoliko
računalo nije dostupno), gramatičku ispravnost, izgled dopisa, personaliziranost poziva

Što ugrožava komunikaciju?- okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, kritiziranje, kažnjavanje

Što unapređuje komunikaciju? – ohrabrivanje, vjerovanje, podržavanje

Kreativne radionice:
 ugodna, vesela druženja odgojitelja/učitelja, djece i roditelja s ciljem upoznavanja i zajedničkih
stvaralačkih aktivnosti, te davanja roditeljima ideja o kvalitetnom druženju s djecom, kao i izrade
uradaka (za igru i sl.).
 Uključuju se odgojitelji/učitelji, povremeno stručni suradnici
 Potreban je: okvirni plan, pravodobna priprema, obilje materijala
 Prostor: ukloniti barijere, olakšati komunikaciju, osigurati smještaj gotovih uradaka
 Materijali: dostupni svima, osigurati bogat izbor
 Uloga odgojitelja (nova): animator, inicijator, moderator, pomagač, predlagatelj novih ideja i
rješenja, kreator ugodnog ozračja

Obrazovna radionica:
 Priprema voditelja: upoznavanje sudionika s temom, najava oblika rada (individualni, u paru, rad u
skupini, frontalni/plenarni, diskusija, predavanje, igra uloga)
 Potrebno je pripremiti: tehnička sredstva i pomagala, tiskani materijali, odgovarajući namješta
(Ljubetić, 2013., str. 52)

Temeljna obilježja radionica: intenzivan rad na sebi, razmišljanje i verbaliziranje pitanja i dvojbi,
raspravljanje o važnim pitanjima za roditelje
Optimalni broj sudionika: 15-18
Cilj: podizanje razine roditeljske pedagoške kompetencije
Kompetencije voditelja: poznavanje teme, sigurnost u nastupu, davanje jasnih uputa, vještina
komuniciranja, sposobnost moderiranja, prepoznavanje i pravodobno odgovaranje na potrebe
sudionika, otklanjanje neugodnih situacija

2. Kompetencije učitelja/nastavnika u suvremenoj školi

2.1. Što su kompetencije (definicije, podjela, razine)
Kompetencije su: kombinacija znanja, vještina, stavova, motivacije i osobnih karakteristika koje
omogućuju pojedincu da aktivno i efikasno djeluje u određenoj (specifičnoj) situaciji
Kompetencije (prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru-HKO, 2008) sadrže: znanja, vještine,
samostalnost, odgovornost

2.2. Ključne kompetencije za društvo znanja

 Dinamično vrijeme traži dinamične odnose.

 Nezaobilazan „kotač“ procesa razvoja društva znanja je učitelj/nastavnik.
 Europa: ostvarivanja strateškoga cilja: postati najkompetentnije i najdinamičnije gospodarstvo
svijeta !

Osam ključnih kompetencija europskog građanina potrebnih za: osobni razvoj, za aktivno
državljanstvo, za socijalnu uključenost, ishode daljnjeg učenja i za zapošljavanje (LLL).
1. komunikacija na materinjem jeziku
2. komunikacija na stranom jeziku
3. matematička pismenost i osnovna znanja iz znanosti i tehnologije
4. digitalna kompetencija
5. naučiti učiti
6. međuljudska i građanska kompetencija
7. smisao za inicijativu i poduzetništvo
8. kulturna osviještenost i izražavanje u području kulture.

Suvremena škola treba:

 obrazovanog
 refleksivnog- spremnog za stručno-kompetentno promišljanje svoje odgojno-obrazovne
prakse i djelovanje
 dinamičnog učitelja/nastavnika
 otvorenog za promjene
 spremnog na ostvarivanje kompleksnih uloga.
 (Izvor: Tatković, Močinić, 2012: 62-104)

Važne uloge učitelja u društvu znanja:

 podržavanje iskustva učenja
 pripremanje učenika za ulogu građana Europe
 unaprjeđivanje ljudskih potencijala
 razvoj obrazovnih sustava i
 ostvarivanje reformi.

2.3. Kompetencije učitelja/nastavnika u interakciji s učenikom

 Obrazovanje i stručno usavršavanje učitelja/nastavnika i stjecanje kompetencija je pitanje

osiguranja kvalitete obrazovanja za nove potrebe i interese pojedinca i društva/društva znanja
 Europska komisija za unapređivanje obrazovanja preporučuje da obrazovanja učitelja/nastavnika
treba biti interdisciplinarno i multidisciplinarno.
 Učiteljske/nastavničke kompetencije mogu varirati od vrlo širokih i općenitih do vrlo specifičnih i
stručnih.

Razine kompetencija (Peklaj, C .,2006):

 1. spoznajna razna: (sposobnost razmišljanja i rješavanja problema, te znanje u određenom
području)
2. emocionalno-motivacijska razina (stavovi, vrijednosti, spremnost za djelovanje/aktivnost
3. razina ponašanja (uskladiti i upotrijebiti svoje potencijale u kompleksnim situacijama
( Izvor: Peklaj, C (2006), Definiranje učiteljskih kompetenc- začetni korak za prenovo
pedagoškega študija, U: Peklaj (ur.) Teorija in praksa v izobraževanju učiteljev, ( str. 19-26).
Ljubljana, Centar za pedagoško izobraževanje , Fil. Fakulteta Ljubljana. )

PODJELA UČITELJSKIH KOMPETENCIJA:

1. Spajić-Vrkaš, et.al.
a) predmetne kompetencije – znanja određenog područja (odgovara na pitanje: ŠTO?)
b) pedagoško-didaktičko-metodičke kompetencije –znanja i vještine posredovanja/prijenosa
znanstvenih spoznaja u nastavi određenog predmeta (KAKO?)
c) psihološke kompetencije – odlike osobnosti učitelja/ nastavnika (KOGA? )
(Izvor: Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001:251).
2. Klaassen, 1994.-njemač. pedagog: vrlo široko određuje kompetencije u četiri područja:
1. stručno-predmetno
2. pedagoško
3. organizacijsko
4. komunikacijsko/refleksivno područje- temelj svih navedenih kompetencija
(inter/intrapersonalna) komunikacija sastavni dio u odgojno-obrazovnog procesa (prethodna
cjelina);
refleksija - promišljanje o vlastitoj praksi, postupcima i djelovanju u cilju postizanja boljitka.
3. Peklaj, (et al. 2009:12 ):
1. djelovanje unutar socijalno heterogenih skupina ( interakcija s drugima, prevladavanje
postojećih razlika, sudjelovanje i rješavanje konflikata)
2. autonomno ponašanje (refleksivno i odgovorno):djelovanje unutar širih konteksta, zagovaranje
vlastitih potreba i interesa, provedba vlastitih životnih projekata
3. interaktivna uporaba oruđa-fizičkih i sociokulturnih: interaktivna uporaba jezika, informacija,
ICT.
(Izvor: Peklaj, et al.( 2009), Učiteljske kompetence in dosezanje odgojno-izobraževalnih ciljev šoli,
Ljubljana, FF Ljubljana)
4. Europska komisija za unaprjeđivanje obrazovanja (European Commission for the Advancement
of Education) preporučuje posjedovanje sljedećih kompetencija :
a) znanja iz predmeta koji poučava ali i drugih, njemu sličnih - interdisciplinarno poznavanje
vlastite struke
b) pedagoško-psihološka znanja – razumijevanje razvojnih obilježja učenika, stilova učenja,
kulture učenika
c) vještine poučavanja - poznavanje efikasnih strategija, metoda i tehnika poučavanja
d) razumijevanje društvenog i kulturnog konteksta obrazovanja i škole.
5. Kyriacou (1998: 24) temeljne nastavne kompetencije su:
planiranje i pripremanje za nastavni sat
izvedba nastavnog sata - vođenje i tijek nastavnog sata
razredni ugođaj – disciplina
ocjenjivanje učeničkog napretka
osvrt i prosudba vlastitog rada.
2.4. Poželjne osobine učitelja/nastavnika

Rezultati istraživanja pokazuju da je važno:

 povjerenje u svoju struku
 znanja i vještine kojima raspolaže
 povjerenje u učenikove potencijale za učenje i promjenu
 ulaganje u osobni razvoj i napredak-cjeloživotno obr.
 prosocijalno mišljenje - mišljenje usmjereno na društvo
 mišljenje usmjereno u budućnost (anticipacija)
 kritičnost i kreativnost
 sposobnost sagledavanja problema iz perspektive učenika uvažavajući pri tome njegovo
podrijetlo, dob i razinu obrazovanja
 sposobnost opažanja, prihvaćanja i poštivanja sličnosti i razlika na relaciji -učenik-učenik-
učitelj
 poštivanje prava,potreba i interesa učenika
 prihvaćanje učenika kao osobe u razvoju – uz jasno iskazane granice dopustivog ponašanja
 spremnost na obradu kontroverznih tema i sposobnost suočavanja s nejasnim i složenim
situacijama u učionici i školi
 optimizam i vjera da stvari mogu biti bolje i da svatko može biti bolji
 spremnost priznanja osobnih grešaka (i pred učenikom) i učenje na greškama
 sposobnost poticanja učenika na zbivanja u lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, uz
osobno uključivanje.

Osobine uspješnog učitelja/nastavnika su i:

 društvena privlačnost – opuštenost, veselost, emocionalna zrelost, otvorenost, iskrenost
 ego-snaga – usmjerenost na rješavanje problema, samopouzdanje i trezvenost u kriznim
situacijama, aktivno slušanje učenika, izbjegavanje strategija rješavanja sukoba u kojima jedna
strana dobiva a druga gubi
 realistična percepcija sebe i učenika
 jasnoća vlastite uloge – osobito u odnosu prema učenicima tijekom i izvan nastave
 strpljivost,snalažljivost,susretljivost,odlučnost, iskrenost, prilagođavanje učenikovim
potrebama,
 izbjegavanje rutina,fleksibilnost…

“ČETVEROSTRUKO ISPIPAVANJE”
Prema Schulz von Thunu svaki nastavnik mora računati s tim da će ga polaznici “ispipavati” u
četverostrukom smislu:

1. Je li voditelj kompetentan?
2. Je li voditelj suveren ?(ili se preokreće kada dobije protuvjetar ili teška pitanja!). Kako reagira
na teške situacije?)
3. Je li kao osoba iskren i uvjerljiv ili pokazuje samo praznu fasadu?
4. Kako postupa s polaznicima? (Uzima li ih ozbiljno i važno ili im se obraća odozgo, ili im se, u
najgorem slučaju, čak podsmjehuje?)