Seper Knjiga PDF

Knjigu posvećujem
rahmetli majci Šidi

Autor: Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagić-Šeper
Saradnici: Prof. dr. sc. Sahib Muminagić

Doc. dr. sc. Belma Pojskić
Doc. dr. sc. Hajrudin Skender
Doc. dr. sc. Azra Alajbegović
Doc. dr. sc. Salem Alajbegović
Ass. dr. Edin Selimović
Izdavač: Univerzitet u Zenici
Za izdavača: Prof. dr. sc. Sabahudin Ekinović
Recenzenti: Prof. dr. sc. Ekrem Ajanović

Prof . dr. sc. Boriša Hrabač

Lektor: Lejla Abazović, prof.
Kompjuterski slog: Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagić-Šeper

Ass. dr. Edin Selimović
Štampa: Graforad, Zenica
Tiraž: 200 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
614.1/.7:616-084](075.8)
IBRAHIMAGIĆ-Šeper, Lejla
Promocija zdravlja i prevencija bolesti / Lejla
Ibrahimagić-Šeper. - Zenica : Univerzitet, 2008. -
240 str. : ilustr. ; 25 cm
Bibliografija: str. 239
ISBN 978-9958-639-04-3
I. Šeper, Lejla Ibrahimagić- vidi
Ibrahimagić-Šeper, Lejla
COBISS.BH-ID 16417030
Na osnovu odluke Senata Univerziteta u Zenici, broj: 01-108-313-0149/08-16 od 06.02.2008. godine,

data je saglasnost za izdavanje univerzitetskog udžbenika “Promocija zdravlja i prevencija bolesti”
Ovaj univerzitetski udžbenik nije dozvoljeno preštampavati ili umnožavati.
UNIVERZITET U ZENICI
LEJLA IBRAHIMAGIĆ-ŠEPER I SARADNICI
PROMOCIJA ZDRAVLJA I
PREVENCIJA BOLESTI
ZDRAVSTVENI FAKULTET UNIVERZITETA U ZENICI
Zenica, 2008. godina

.
RECENZIJA UNIVERZITETSKOG UDŽBENIKA
“PROMOCIJA ZDRAVLJA I PREVENCIJA BOLESTI”
Recenzija rukopisa “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’ eminentnih

autora doc.dr. sc. Lejle Ibrahimagić-Šeper i saradnika sadrži 12 poglavlja i lite-
raturu što je uglavnom prilagođeno namjeni ovog udžbenika.
Autor i saradnici su obuhvatili cjelokupni materijal posvećen promociji
zdravlja i prevenciji bolesti.
Tekstovi imaju odgovarajuču funkcionalnu vezu koja je potrebna za ova-
kvu materiju i prilagođeni su studentima fakulteta zdravstvenog usmjerenja,
ali i stručnjacima drugih oblasti u cilju sticanja znanja o paradigmama zdrav-
lja i mogučnostima multisektorskog pristupa u oblastima promocije zdravlja i
prevencije bolesti.
Kod izbora sadržaja tematika je usmjerena na ona pitanja koja su bitna da
stručnjak poveže prevenciju bolesti i promociju zdravlja sa životnim situacija-
ma.
Knjiga daje čitaocu niz savremenih informacija i najnovijih podataka iz
medicinske znanosti ali i zakonske regulative u ovoj oblasti.
Knjiga “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’ autor doc.dr.sci. Lej-
le Ibrahimagić-Šeper i saradnici postaje značajna publikacija jer prikazuje iz
svjetske literature suvremene opće prihvaćene stavove, ali ih istovremeno obo-
gačuju rezultatima iz osobnog iskustva.
Pisana je koncizno i jasno, jednostavnim i pristupačnim medicinskim je-
zikom i daje čitaocu odgovore uglavnom na sva pitanja iz domena ovih oblasti,
uz to, lahko se čita zbog čega će biti dobro prihvačena od onih kojima je najviše
namijenjena.
Izrađena vrlo pedantno, stručno, sa lahko uočljivom suštinom problema
omogučuje širenje svijesti o značaju društvenih odnosa u očuvanju zdravlja
stanovništva, ovu publikaciju mogu veoma toplo preporučiti.
Tešanj, 22.12.2007. godine
Prof. dr.sci. Ekrem Ajanović

redovni profesor interne medicine s njegom
5
RECENZIJA UNIVERZITETSKOG UDŽBENIKA
“PROMOCIJA ZDRAVLJA I PREVENCIJA BOLESTI”
Knjiga – udžbenik “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’, autora doc.dr.sc.

Lejle Ibrahimagić-Šeper i suradnika, predstavlja značajan doprinos literaturi za stu-
dente fakulteta zdravstvenog usmjerenja, kao što je zdravstveni, medicinski, stoma-
tološki i farmaceutski fakultet. Pored fakulteta zdravstvenog usmjerenja, knjiga može
biti od koristi stručnjacima iz drugih oblasti u cilju stjecanja znanja o determinanta-
ma zdravlja i mogućnostima multisektorskog pristupa u oblasti promoviranja zdrav-
lja i preveniranja bolesti.
Tekst knjige je suvremeno strukturiran, tako da čitalac u njoj vrlo brzo može
pronaći podatke koji ga zanimaju. Knjiga sadrži 12 poglavlja, koja obrađuju važne
segmente problematike kojom se bavi. Ista sadrži pregledan sadržaj, što čitaocu osi-
gurava jednostavno snalaženje u tekstu. Obilje podataka u tekstu demonstrira koli-
ko su se proširila saznanja, kao i znanstveni interes za ovom problematikom tijekom
posljednjih desetljeća. Ovaj udžbenik sadrži bogatstvo pojmova, metoda, rješenja i
priloga, koji uveliko doprinose vrijednosti knjige, kojima se na jednostavan način
prikazuju zdravstvena rješenja koja mogu čovjekov organizam održavati u zdravlju,
odnosno sprječavati nastajanje bolesti.
Nadam se da će ova knjiga biti od koristi za one koji se bave organizacijom
zdravstvenog sistema, njegovim upravljanjem i finansiranjem. Knjiga je namijenjena
širem krugu čitalaca, kao što su ravnatelji zdravstvenih ustanova, djelatnici iz jav-
nog zdravstva, djelatnici ministarstava zdravstva, polaznici postdiplomskog studija
iz javnoga zdravstva, i sl.
U okviru multisektorskog pristupa determinantama zdravlja i procesu kreira-
nja zdravstvene politike u zemlji, knjiga se bavi i interesantnim sociološkim fenome-
nom sa značajnim posljedicama na zdravlju ljudi, a to je tzv. „socijalna isključenost”.
Ovaj problem je nedavno privukao pozornost međunarodnih organizacija u Bosni i
Hercegovini, uključujući i UNDP koji je finansirao opsežnu znanstvenu studiju na
tu temu tijekom 2006.godine. Širenje svijesti ljudi o značaju društvenih odnosa u
očuvanju zdravlja stanovništva može doprinijeti i povoljnijem pristupu kreatora re-
formskih promjena u zemlji.
Ovaj udžbenik je prvenstveno namijenjen studentima zdravstvenih fakulteta
i u potpunosti korespondira sa programima nastave. Duh knjige uvažava holistički
pristup konceptu zdravlja i bolesti, koji za razliku od bio-medicinskog pristupa, im-
plicitno posmatra sve aspekte ljudske prirode u kontekstu njegovog okruženja. Stoga
ovaj udžbenik toplo preporučujem univerzitetskim vlastima, da isti prihvate i omo-
guće studentima sticanje savremenih znanja.
Sarajevo, 20.12.2007. godine

Prof.dr.sc. Boriša Hrabač
6
OSVRT AUTORA
“Quidquid agis, prudenter agas et respice finem”

“Što god radiš, radi razborito i misli na svršetak’’
Gesta Romanorum
Knjiga “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’ predstavlja doprinos au-

tora i saradnika u svrhu poboljšanja rada na promociji zdravlja i prevenciji
bolesti. Prezentira trenutno aktuelne, dragocijene i pouzdane podatke dugo-
godišnjeg rada i sakupljenih iskustava.
Namijenjena je prvenstveno studentima “Zdravstvenog fakulteta’’, vrlo

rado je preporučujemo i studentima medicinskog, stomatološkog, farmace-
utskog, ali i drugih fakulteta koji imaju usku vezu sa medicinom, kao što su
defektologija, psihologija, fakultet sporta, posebno onima koji preferiraju cje-
loživotno učenje.
U zdravstvu, sem profila zdravstvenih uposlenika, odnosno u zdravstve-

noj djelatnosti, participiraju i neprofesionalci, zdravstveni ekonomisti, novina-
ri, pravnici, sociolozi, pedagozi, ekolozi, aktivisti nevladinih organizacija itd.
Ovakva vrsta udžbenika će itekako pomoći u svladavanju znanja iz područja
promocije zdravlja i prevencije bolesti i ovim učesnicima unutar zdravstva.
Ova knjiga, ne čini samo zadovoljenje medicinske znanosti u teoriji i

praksi, već ona u mnogim svojim dijelovima treba podstaknuti vlast, da se hit-
no mora, ažurnije, cjelovitije uključiti u programe preveniranja bolesti i pro-
moviranja zdravlja, socijalnog isključivanja, uključivanja za dobrobit budučih
zdravih generacija.
Stoga je ovaj udžbenik i koncipiran na ovakav način, gdje su obrađena

najrasprostranjenija oboljenja u zemljama koje su u razvoju, zemljama koje su
u tranziciji, koje su doživjele i prošle sve pošasti i posljedice ratnih dejstava i
zbivanja, gdje se svakako nalazi i populacija naše domovine Bosne i Hercego-
vine.
Knjiga sadrži dvanaest poglavlja, koncipiranih po modernim pravilima

strukturnog modeliranja, tako da čitalac u njoj vrlo brzo pronalazi podatke,
koji ga zanimaju. Sadrži obilje podataka i predstavlja koncentrirano znanje iz
7
oblasti suvremeno koncipiranog promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti.
Istovremeno pokazuje koliko su se posljednih decenija promijenila i proširila
saznanja iz ove oblasti, kojom se bavi i kolegij na našem fakultetu.
U okviru multisektorskog pristupa determinantama zdravlja i procesu

kreiranja zdravstvene politike u zemlji, knjiga se bavi i interesantnim socio-
loškim fenomenom, sa značajnim posljedicama na zdravlje ljudi, a to je “soci-
jalna isključenost’’.
Motivi publikovanja ovakve knjige su dakako povezani tijesno i sa opre-

djeljenjem da se bavi ovim izuzetno zahtijevnim zanimanjem. Htijenje, da je
neophodno prezentirati široj javnosti, da postoji odgovornost zajednice i druš-
tva u cjelini, ukoliko se ne poduzmu konkretnije mjere, da se na viši nivo podi-
gne briga za zdravljem, odnosno preveniranjem i promoviranjem.
Veoma je važno naglasiti, da ovaj udžbenik u potpunosti korelira sa in-

cijativama i djelovanjem Svjetske zdravstvene organizacije, u ovoj oblasti. De
facto može pripremiti diplomirane studente za sprovodženje politike Svjetske
zdravstvene organizacije u bilo kojem dijelu svijeta.
U siromašnim zemljama uočljivo je evidentan blagi ekonomski napre-

dak, istovremeno su problemi, koji taj razvoj prate sve sličniji onima iz razvi-
jenijih zemalja, posebno u oblasti masovnih nezaraznih oboljenja, koja vode
inim komplikacijama, koje istovremeno poskupljuju pacijentima, bolesnicima
zdravstvenu zaštitu, a komplikacije liječenja, izlječenja, proces rehabilitacije
daleko više koštaju zdravstveni sistem.
Mislim da vrijeme donosi izazove koji svojom bremenitošću pobuđuju u

pojedincu i zajednici, osjećaje pojačane i najdublje odgovornosti. Ne smatram
da je zalaganje za dobro rezervirano za posebno mjesto i posebne prilike, to je
način života, to je individualna konstanta.
Dakako da se javlja posebna radost kada zalaganje priskrbi verifikaciju

nauke, da se razvija u okrilju Univerziteta. Stoga smatram da je dobrodošao
svaki pomak, odnosno svako nastojanje da se stručno, odgovorno, prezentira-
ju problemi s kojima se čovjek susreće u borbi za zdravlje, kroz životnu dionicu
koju svi prolazimo, jer život nam je dar.
Zenica, 13.7.2007. godine

Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagić-Šeper
8
Sadržaj
Lejla Ibrahimagić - Šeper

1. Poglavlje - Uvod............................................................................................. 13

2. Poglavlje - Zdravstvo .................................................................................... 21
2.1. Pravni i institucionalni okvir................................................................................22
2.2. Socijalno zdravstveno osiguranje..........................................................................23
2.3. Reforma u zdravstvu...............................................................................................23
2.4. Primjeri dobro organiziranih zdravstvenih službi..............................................26
2.5. Problemi unutar zdravstva.....................................................................................28
2.6. Prioriteti u zdravstvu ............................................................................................. 31
2.7. Zdravstvena zaštita...................................................................................................32
2.8. Kvalitet u zdravstvu...................................................................................................34
2.9. Projekti u zdravstvu.................................................................................................38

3. Poglavlje - Međunarodne organizacije u zdravstvu..................................... 41
3.1. Najstariji sačuvani propisi.........................................................................................42
3.2. Svjetska zdravstvena organizacija...........................................................................42
3.3. Fond ujedinjenih nacija za hitnu pomoć djeci.......................................................43
3.4. Crveni križ/polumjesec.............................................................................................43
3.5. Organizacija za odgoj, nauku i kulturu..................................................................44
3.6. Ljekari bez granica . ..................................................................................................44
3.7. Socijalno ekonomski savjet.......................................................................................45
3.8. Internacionalna organizacija “Doktori svijeta”.....................................................45
3.9. Internacionalna agencija za atomsku energiju.......................................................46
3.10. Visoki komesarijat za izbjeglice ujedinjenih nacija.............................................46
3.11. Međunarodni savjet medicinskih sestara . .......................................................47
3.12. Međunarodna organizacija za civilni i vazduhoplovni saobraćaj ..................47
3.13. Organizacija za poljoprivredu i prehranu.............................................................47
3.14. Europska Agencija za odobravanje medicinskih proizvoda..............................48

4. Poglavlje - Zdravlje ....................................................................................... 49
4.1. Zdravlje........................................................................................................................50
4.2. Zdravstveni potencijal i zdravstvena ravnoteža.................................................... 52
4.3. Ekonomija zdravlja zdravlje ekonomije.................................................................. 53
4.4. Zdravlje društva.........................................................................................................54
4.5. Svjetski dan zdravlja . ...............................................................................................56
4.6. Ciljevi zdravlja u europskoj regiji do 2020. godine............................................57
9
5. Poglavlje - Socijalna isključenost.................................................................. 67
5.1. Uvodno elaboriranje.................................................................................................68
5.2. Prioritetni cilj socijalne politike evropske unije....................................................69
5.3. Zajednički memorandum o socijalnoj ukljućenosti - jim...................................70
5.4. Izvor socijalne isključenosti......................................................................................71
5.5. Socijalna isključenost mladih.................................................................................72
5.6. Socijalna isključenost znavstveni i zdravstveni problem....................................73

6. Poglavlje - Promocija zdravlja i prevencija bolesti....................................... 75
6.1. Interes za promociju zdravlja i prevenciju bolesti................................................. 76
6.2. Zdravo starenje...........................................................................................................78
6.3. Intelektualno organiziranje......................................................................................82
6.4. Dokumenti za promociju zdravlja...........................................................................86
6.5. Porodica i njen utjecaj na promociju zdravlja i prevenciju bolesti . ...................88
6.6. Stav mišljenje..............................................................................................................92
6.7. Zdravstveni odgoj ....................................................................................................95
6.8. Kultura i njen utjecaj na promociju zdravlja i prevenciju bolesti........................99
6.9. Institucije obrazovanja i njihovo djelovanje na promoviranje zdravlja
i preveniranje bolesti................................................................................................102
6.10. Utjecaj medija na promoviranje zdravlja i preveniranje bolesti......................106
6.11. Kadrovi u promociji zdravlja i preveniranju bolesti......................................107
6.12. Metodi rada u promociji zdravlja i zdravstvenom odgoju............................109
6.13. Projekti svjetske zdravstvene organizacije svjetske banke UNICEF-a......... 112
6.14. Centri za promociju zdravlja............................................................................... 116
Sahib Muminagić
7. Poglavlje - Lokomotorni sistem, mišići, povrede i prevencija povreda....... 121
7.1 Lokomotorni sistem..................................................................................................122
7.2. Miologija....................................................................................................................127
7.3. Syndesmologia..........................................................................................................132
7.4. Povrede......................................................................................................................134
7.5. Osteoporosis..............................................................................................................136
Belma Pojskić
8. Poglavlje - Prevencija aterosklerotskih bolesti............................................141
8.1. Uvod...........................................................................................................................142
8.2. Nivoi prevencije........................................................................................................ 143
8.3. Faktori rizika............................................................................................................144
8.4. Primarna prevencija faktora rizika za KVO u djetinjstvu................................. 147
8.5. Primarna prevencija KVO kod odraslih...............................................................150
8.6. Četvrti evropski vodič za prevenciju KVO u kliničkoj praksi..........................157
10
Hajrudin Skender
9. Poglavlje - Ishrana i zdravlje........................................................................161
9.1. Uvod........................................................................................................................... 162
9.2. Razvoj prehrane....................................................................................................... 162
9.3. Savremeni pravci u ishrani ....................................................................................164
9.4. Podjela namirnica.................................................................................................... 167
9.5. Bjelančevine (proteini)............................................................................................168
9.6. Ugljeni hidrati (šećeri)............................................................................................. 169
9.7. Masti i ulja (lipidi).................................................................................................... 171
9.8. Mineralne materije.................................................................................................. 172
9.9. Vitamini..................................................................................................................... 173
9.10. Potrebe za hranom................................................................................................. 174
9.11. Ishrana različitih kategorija.................................................................................. 176
9.12. Ishrana i uhranjenost ljudi.................................................................................... 178
9.13. Trovanje hranom.................................................................................................... 178
Azra Alajbegović
10. Poglavlje - Promocija zdravlja u neurologiji..............................................181
10.1. Alzhajmerova bolest...............................................................................................184
10.2. Epilepsija................................................................................................................. 185
10.3. Kravlje ludilo..........................................................................................................188
10.4. Mijastenija gravis...................................................................................................190
10.5. Moždani udar ........................................................................................................190
10.6. Multipla skleroza....................................................................................................193
10.7. Glavobolje................................................................................................................194
10.8.Cervikalni bolni sindrom.....................................................................................198
10.9. Lumbalni bolni sindrom ......................................................................................198
Salem Alajbegović
11. Poglavlje - Prevencija i promocija oboljenja u endokrinologiji................ 201
11.1. Endokrinologija .....................................................................................................202
11.2. Hormoni žlijezda s unutarnjim lučenjem...........................................................202
11.3. Endokrine bolesti...................................................................................................203
11.4. Diabetes mellitus....................................................................................................204
11.5. Poremećaji metabolizma lipida............................................................................ 211
11.6. Debljina.................................................................................................................... 212
11.7. Bolesti štitnjače...................................................................................................... 215
Edin Selimović
12. Poglavlje - Promocija oralnog zdravlja i prevencija oralnih bolesti..... 221
12.1. Uvod.........................................................................................................................222
12.2. Osvrt na anatomiju i histologiju parodonta...................................................223
12.3. Oboljenja čvrstih i mekih tkiva usne duplje......................................................225
12.4. Neki od oralnih simptoma i nutritivni disbalans...................................................... 233
12.5. Sistemska oboljenja i oralno zdravlje..............................................................233
12.6. Prevencija - oralna higijena...............................................................................236
11
1. POGLAVLJE
UVOD
“Verba volant,scripta manent’’
“Riječi lete, a ono što je napisano ostaje’’
Latinska izreka
LEJLA IBRAHIMAGIĆ - ŠEPER
Novije razdoblje razvoja medicine, prema mišljenjima savremenih

historiografa medicine započinje u prvoj polovini 19. stoljeća i traje do
danas.Postignut je veliki napredak na polju medicinske znanosti, ali usprkos
svim znanstvenim dostignućima moto i prethodne i današnje medicine
jeste očuvati zdravlje čovjeka, jer će jedino tako biti društveno koristan,
produktivan i sretan.
Na osnovu uvida u novija istraživanja domaćih i stranih autora, veliki
broj poremećaja zdravlja, te početka, odnosno nastanka bolesti, jeste i moguće
spriječiti promocijom zdravlja i adekvatnom pravovremenom prevencijom od
bolesti. Posebno se ovo odnosi na rizike u nastanku bolesti savremenog svije-
ta.
Svako vrijeme ima svoju patologiju i terapiju. Naše vrijeme se odlikuje
visokom stopom raširenosti svih vrsta ovisnosti, koje daju teške posljedice
unutar porodice, PTSP-eom, kardiovaskularnim oboljenjima, cerebrovasku-
larnim inzultima, povećanim brojem oboljelih od diabetesa, nepravilnim na-
činom prehrane, hiperholesterinemijama, pretilošću, stresom, lošim oralnim
zdravljem, socijalnom isključenošću, te svim oblicima pošasti, što donosi da-
našnji tempo života i obaveze.
Socijalno okruženje datog vremena i te kako ima upliva, i na zdravlje i na
zdravstveni sistem. Država je obavezna osigurati svakom građaninu osnovne
ljudske potrebe, a to bi trebalo omogućiti pravilno djelovanje zdravstvenim
uposlenicima i svrsishodnost cjelokupnog zdravstvenog sistema, radi čega se
akcenat stavlja na:
∗
prehranu higijensko epidemiološki ispravnim namirnicama,
∗
zdravstveno osiguranje,
∗
obrazovanje,
∗
zaposlenje,
∗
stanovanje.
Danas se nijedna zemlja ne može pohvaliti da je dostigla idealne uvjete u
pružanju zdravstvenih usluga korisnicima. Oni se mogu klasificirati kao bolji
ili lošiji, razvijeniji ili nerazvijeniji, savremeniji ili nesavremeniji. Razlog je
jednostavan.
Potražnja je uvijek veća od ponuđenih i raspoloživih sredstava, da bi se
zadovoljili svi vidovi zdravstvenih potreba unutar zdravstvenog sistema.
Da bi se napravili pravilni izbori, moraju se definirati prioriteti, a to je
težak i izuzetno kompleksan zadatak.
14
UVOD
Planiranje zdravstvenih usluga obuhvata široko područje aktivnosti i za-

sigurno pripada naučnim disciplinama.
U sektoru zdravstva je u toku nekoliko reformskih projekata, koji imaju
isti cilj:
∗ poboljšanje zdravstvenog stanja stanovništva,
∗ poboljšanje zdravstvenog statusa,
∗ poboljšanje efikasnosti, odgovornosti
i djelotvornosti u pružanju zdravstvenih usluga.
Ratna dejstva na ovim područjima su ostavila dugoročne i dalekosežne
posljedice. Drastično se obustavila tranzicija komandne ekonomije prema tr-
žišnoj ekonomiji. Na žalost naša zemlja je u toku tranzicije, u odnosu na pro-
store u okruženju, odnosno bivše Jugoslavije, daleko usporenija, jer je sav fo-
kus prema rješavanju političkih, ekonomskih, socijalnih, obrazovnih, pravnih,
te unutar zdravstvenih problema podijeljena.
Zdravstvo da bi funkcioniralo svrsishodno, ovisno je o svim pobrojanim
segmentima, unutar jedne države. Još uvijek je prisutna birokratska praksa u
državnim institucijama, ne misli se na današnjicu i budućnost jer je zakono-
davni okvir rudimantaran u većini slučajeva, pa tako i u segmentu zdravstva.
S obzirom da je Bosna i Hercegovina Dejtonskim sporazumom decentra-
lizirana, proistekla je novonastala podjela odgovornosti unutar zdravstvenog
sektora. Taj ključni faktor otežava jednakost, efikasnost, dobro upravljanje, te
adekvatnu učinkovitost. Stoga nam je cijeli sistem zdravstvene zaštite ne samo
fragmentiran, već i neučinkovit.
Najveći i najuspješniji reformski projekat, koji je proveden nakon zavr-
šetka rata je “Projekat osnovnih zdravstvenih usluga’’, kojim su uspostavljeni
samo temelji za bolju prevenciju i promociju zdravstvene zaštite. Ovaj projekat
je istovremeno poboljšao i dodiplomski i postdiplomski program edukacije.
Liječnici i medicinske sestre su prošli programe edukacije, unutar pri-
marne zdravstvene zaštite i porodične medicine, što sveobuhvatno gledajući
jeste dio promocije zdravlja i prevencije bolesti.
Savremena znanost smatra da veliki broj ljudi umire jer na neadekvatan
način vodi brigu o svom zdravlju. Narušavanje zdravstvenog stanja započinje
već u djetinstvu.
Razlozi su brojni, a najvažniji je što se unutar porodice ne steknu na vri-
jeme zdravstvene navike:
15
∗ kako čuvati vlastito zdravlje,

∗ kako pravilno odrastati,
∗ kako se pravilno hraniti,
∗ kako održavati i razvijati svoje tijelo.
Sva druga živa bića se prilagođavaju životnoj okolini dok čovjek, kao jedi-
no svjesno biće, pokušava da okolinu prilagodi sebi. Tempo života, znanstvena
i tehnička dostignuća, želja za stvaranjem boljih životnih mogućnosti, sukobi
koji izbijaju između želja i moći za njihovo realiziranje, stvaraju nove oblike
ljudske patologije.
Na zemlji su ograničene mogućnosti u pogledu proizvodnje hrane. Sva-
kom 5-om stanovniku prijeti glad. Gotovo 1 milijarda ljudi je uhvaćena u za-
čarani krug siromaštva, malnutricije, bolesti i očaja. Od 60 miliona, koliko u
svijetu godišnje umire ljudi, u 50 % slučajeva letalni ishod je posljedica gladi.
Nepravedna je i neravnomjerna distribucija hrane u svijetu.
Svjetsko stanovništvo se povećava godišnje za oko 80 miliona. Znači, da
se broj stanovnika udvostručuje svakih 39 godina, te da raste po stopi od 18%.
U velikim gradovima, urbanim sredinama, prostor za stanovanje već pred-
stavlja nerješive probleme.
Promjene klime na Zemlji , uslijed globalnog zagrijavanja, dovode do
smanjena veličine i gustine ledenog pokrivača, što izaziva podizanje nivoa
mora, poplave u priobalnim dijelovima i ostrvima, orkanske vjetrove i druge
metereološke katastrofe , koje ugrožavaju veliki dio ljudske populacije te biljne
i životinjske vrste.
Zbog sve izraženijeg zagađenja prirodne sredine, od 1000-te godine do
danas, izumrlo je oko 120 vrsta sisara, 150 vrsta ptica, a 50 % toga u posljed-
njih 80 godina. Ozbiljno je narušen ozonski omotač, a kisele kiše uništavaju
ogromna šumska prostranstva.
Atmosfera je zagađena prašinom, čađi, pepelom, oksidima ugljenika,
sumpora i azota, olovom, fotohemijskim oksidantima, pesticidima i drugim
specifičnim zagađivačima. U atmosferu se izbacuju milioni tona čestica, koje
snižavaju kvalitet zraka.Veći dio emitovanih polutanata se ponovo vraća na
zemlju u obliku koji je još štetniji.
Buka koja postaje sve intenzivnija predstavlja svakodnevni gradski, urba-
ni, savremeni ekološki problem. Glavni izvori su, saobraćaj, saobraćajna sred-
stva, zračni saobraćaj i druge djelatnosti, tehnološki izvori buke, industrija i
druge djelatnosti.
16
UVOD
Zagađenjem površinskih podzemnih voda, zemljišta, biljaka, opasne ma-

terije dospijevaju u ljudski organizam, gdje izazivaju još neispitane i nepoznate
toksične posljedice.
Najveći broj hemijskih materija, spada u inertne, a određeni broj je poten-
cijalno kancerogenih, teratogenih i mutagenih. Izolovano je ili sintetizovano,
oko 4 miliona hemijskih materija, od kojih je 60 hiljada prisutno u svakodnev-
noj upotrebi.
Zagađivanje namirnica, hemijskim toksičnim materijama, odvija se pu-
tem površinskih i podzemnih voda, vazduha i tla. Brojne, čvrste i tečne ot-
padne materije, sve intenzivnije zagađuju tlo. Prema relevantnim statističkim
podacima, procjenjuje se da oko 70 % stanovnika Zemlje nema, sa higijenskog
gledišta, bezbijedno snabdijevanje vodom za piće.
Ozbiljno je narušen ozonski omotač. Njegovo razaranje, odnosno po-
većanje štetnog ultraljubičastog zračenja doprinosi porastu broja malignih
oboljenja, neoplazmi kože, te oboljenja očiju, ne samo kod ljudske, već i kod
životinjske vrste.Povećava se broj oboljelih od raka kože za 2 posto. Smanjenje
ozona za 1 posto, dovodi do promjena na biljkama. Primjetljivo je remećenje
fotosinteze i oštećenje fitoplanktona
Energetska kriza, svjetskih razmjera, koja najviše pogađa nerazvijene i
zemlje u razvoju već lagano uzima danak. Suvremenim zemljama, velikim
gradovima predstavlja bojazan od energetskog kolapsa, zbog preopterećenosti
sistema. Upravljanje krutim medicinskim otpadom, radioaktivnim, infektiv-
nim, farmaceutskim, hemijskim, zbog nezadovoljavajućeg tretmana, priku-
pljanja, transporta i deponovanja predstavlja veliki rizik od direktne kontami-
nacije, infekcije, medicinskog, tehničkog osoblja i stanovništva.
Ukupna bio masa mora je 6 puta veća od biomase kopna, te u morima
živi 150 hiljada bioloških vrsta, od kojih je 10 hiljada biljaka. Obzirom da se
70,8% zemljine površine nalazi pod vodom, poseban je značaj sve većeg zaga-
đivanja površinskih i podzemnih voda. Dakle, ekosistemi na našoj planeti su
trenutno u takvom stanju da se moramo ozbiljno zabrinuti za svoju egzisten-
ciju, svoje zdravlje i opstanak čovječanstva.
Količina otpada koji čovjek stvara se konstantno povećava. Godišnje umi-
re preko 5,2 miliona ljudi od oboljenja uzrokovanih nepravilnim ispuštanjem
otpadnih voda i krutog otpada.
Količina otpadaka i otpadnih voda do 2025. godine bi se mogle upetero-
stručiti. Raste rizik od zaraznih, mentalnih i hroničnih respiratornih obolje-
nja. Razvojem prirodnih nauka i tehnologija došlo je do promjena životnih sti-
17
lova, životne i radne sredine, te stavova ljudi u odnosu na zdravlje. Zdravstveni

sistem se počeo razvijati u urbanim sredinama, dok je u ruralnim sredinama
ovaj razvoj tekao i danas teče daleko sporije. Ne smijemo nikako zaboraviti,
da još uvijek imamo one koji umiru od gladi i oni koji umiru jer nemaju ni
najosnovnije higijenske uvjete za civiliziranog čovjeka.
Dakle, ostvarivanje zdravstvene zaštite postalo je nejednako. Stanovniš-
tvo urbanih sredina povećalo je korištenje zdravstvene zaštite na svim nivoi-
ma. Ruralna područja su ostala u daleko nepovoljnijoj situaciji za pružanjem
zdravstvenih usluga i u kvanititetu i u kvalitetu i u mogućnostima primanja i
korištenja. Naša zemlja, kao i druge je doživjela i doživljava snažne ekonomske
promjene. Istovremeno, u svijetu su prisutne intenzivne društvene promjene.
Tehnologija općenito i medicinska tehnologija, pristup informacijama iz dana
u dan doživljava sve veći napredak. Paralelno, u društvu uopće, i u unutar se-
gmenta zdravstva teče tranzicija ekonomskih odnosa, koju istovremeno prate
i povećane potrebe i zahtjevi pacijenata.
Cjelokupan život 97% građana i stanovništva svake zemlje organiziran
je kroz porodicu. Dugogodišnje iskustvo bazirano na evropskim i svjetskim
standardima zdravstvene zaštite daje prednost zdravstvenoj zaštiti utemelje-
noj na Primarnoj zudravstvenoj zaštiti, sa dobro educiranim kadrom liječnika
i sestara. Više od 80% zahtjeva se rješava na nivou PZZ.
Deklaracijom iz Alme Ate i strategijom “ciljevi zdravlja za sve’’, poseban
akcenat stavlja se na promoviranje zdravlja i potenciranje svih vrsta prevenira-
nja bolesti, preventivnih aktivnosti, odnosno na razvoj i jačanje PZZ na nivou
porodice i mjesne zajednice. U razvijenim zemljama, u zemljama u razvoju, te
u nerazvijenim se promovira ovaj koncept promoviranja zdravlja i prevenira-
nja bolesti.
Pacijenti, odnosno korisnici zdravstvenih usluga su postali zahtjevniji i
informiraniji, te traže i kvalitetniju uslugu, što iziskuje nove promjene unu-
tar organizacije i cjelokupnog funkcioniranja zdravstvene djelatnosti. Znanje
zdravstvenih uposlenika, posebno onih koji rade na nivou primarne zdrav-
stvene zaštite neophodno je produbljivati kontinuiranim edukacijama, jer je
težina posljedica koje se dešavaju, kroz propuste unutar primarne zdravstvene
zaštite uvijek dalekosežnija.
U središte svega treba da se dovede promjena komunikacije sa pacijentom,
od strane i liječnika i sestre. Potencirat će se na stavljanje pacijenta u središte
rada, tokom prevencije bolesti i promocije zdravlja. Neophodno se približiti
pacijentu, saznati uvjete u kojima živi i radi, te spoznati prilike i probleme
18
UVOD
unutar porodice. Liječnik i sestra se trebaju izboriti za prisni odnos sa pacijen-

tom, što znači da pacijent treba da osjeti da u njima ima oslonac. Neophodno
je, da se zdravstveni uposlenici postave kao čuvari zdravlja pacijenta, da bi
mogli djelovati preventivno i promotivno.
Da bi odgovorili profesionalno svojim zadacima struke, moraju usvajati
najnovija saznanja iz medicinske znanosti i medicinske prakse. Neophodna
je dodatna kontinuirana i trajna edukacija. Kroz promociju i prevenciju treba
dostići smanjenje troškova u zdravstvu za liječenje, kroz racionalizaciju labo-
ratorijske dijagnostike, terapije, te smanjenje troškova sekundarne zdravstve-
ne zaštite.
Prvu polovicu XX. stoljeća obilježila su velika otkrića u biomedicini, po-
sebno cjepiva i antibiotika. To je također doba pada mortaliteta od zaraznih
bolesti, pa bi logičan zaključak bio da su lijekovi zaslužni za to. Međutim, mor-
talitet od upale pluća pao je za više od 70% prije otkrića sulfonamida 1935.
godine (prvi efikasni antimikrobni lijekovi), mortalitet od tuberkuloze pao je
za više od 80% prije 50-tih godina (otkriće antituberkulotika), mortalitet od
velikog kašlja pao je za više od 90%, šarlaha i difterije za više od 70% prije
otkrića antibiotika i cjepiva. Dječja paraliza jedina je bolest na koju je u 20.
stoljeću utjecalo otkriće cjepiva.
Na zdravlje je više utjecala kvalitetnija prehrana, nego što su to činili li-
jekovi. Zbog jeftinijih i dostupnijih izvora proteina u zapadnim se zemljama
povećava tjelesna visina mladih. Ljudi su zdraviji i duže žive. Aspirin je uni-
verzalni lijek, koji se primjenjuje već stotinu godina.
Pedesetih godina 20. stoljeća pojavio se drugi čudotvorni lijek – kortiko-
steroidi. S druge strane, pojavio se novi uzrok smrti, kojega prije 100 godina
nije bilo. To je štetno djelovanje lijekova i interakcije istih. Danas je to četvrti
uzrok smrti u SAD-u, dok je AIDS tek na desetom mjestu. Pritom se ne radi
o pogrešno propisanom lijeku niti o predoziranju greškom bolesnika, već o
djelovanju propisno danog lijeka.
Najbolja odbrana od bolesti nisu lijekovi, nego snažan imunitet, a na nje-
ga najviše utječe dobra prehrana s adekvatnim udjelom proteina, te zdravi
stil življenja. Dakle, medicina budućnosti bit će više posvećena promoviranju
zdravlja nego liječenju bolesti. Rano otkrivanje karcinoma, dijabetesa, hiper-
tonije, pretilosti sve je to sekundarna prevencija. Uvijek ćemo trebati i lijekove
i medicinske intervencije, međutim, prava primarna prevencija jest čuvanje i
poboljšanje zdravlja pravilnom prehranom i umjerenom tjelesnom aktivno-
šću.
19
Literatura:
1. Ball, MJ., Douglas, JV. Patient safety and quality care. J Health care Inform Management 2002; 16 (1):28-23.
2. Bešlagić, Z., Sarihođić, M., Šećerbegović, M., Toromanović, S. Uloga socijalne medicine- javnog zdravstva u
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
3. Committee on Quality of Health Care in America, Institute of Medicine. Crossing the Quality Chasm. Washin-
gton, DC:Nacional Academy Press, 2001.
4. Eldar, R. Vrsnoća medicinske skrbi, osnovni pojmovi i primjena u praksi.Zagreb:Medicinska naklada, 2003.
5. Imamović, E. Organizacija zdravstvene zaštite u FBiH. Mat Soc Med, 2002; 14 (3-4) : 69-72.
6. Jatić, Z. Kontrola liječenja pacijenata sa bronhijalnom astmom kroz timove porodične medicine. Magistarski
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
7. Jokić, I. Zdravstveno stanje stanovništva FBiH od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24.
8. Leatherman, S., Berwick, D., Iles, D., Levin, LS. et al. The busines case for qualiti:Case studies and an analisysis.
Health Affairs 2003;22: 17-30.
9. Mašić, I., Novo, A., Pilav, A., Joki,ć I., Toromanović, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herze-
govina. Mat soc med, 2006; 18 (4): 212-8.
10. Mašić, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13-
21.
11. Mašić, I., Toromanović, S., Bešlagić, Z., Smajkić, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of
Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
12. Mašić, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4.
13. Miličić, V. Deontologija profesije liječnik. Sveučilišna tiskara, Zagreb, 1996.
14. Toromanović, S. Istraživanje kvaliteta primarne zdravstvene zaštite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdrav-
stvenih usluga. Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
15. UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur
Vol.16,No.2. 2003.
16. Upitnik o zdravlju, FDI, 1998.
17. Ustav Bosne i Hercegovine. Član 3. Nadležnost između ustanova BiH i entiteta, 1995.
18. Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menađera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova
5. međunarodnog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko društvo menađera kvalitete, 2003.
19. Varga, S. Može li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. međunarodnog simpozija o kvalite-
ti. Vodice:Hrvatsko društvo menađera kvalitete, 2001.
20. Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglašeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta.
“Privredni vjesnik’’, prosinac 2003.
21. WONCA, Evropa. Evropska definicija porodične -obiteljske medicine. Udruženje specijalista i specijalizanata
porodične- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
20
2. POGLAVLJE
ZDRAVSTVO
“Iskustvo je riječ kojom nazivamo svoje pogreške’’
Oscar Wilde
2.1. PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
Zdravstvo bi trebalo biti oaza reda, djelovanje unutar visokih normi mo-
ralnosti i kvalitetnoga rada. Problematika zdravstva unutar pravnog i instuti-
cionalnog okvira, je regulirana entiteskim i kantonalnim zakonima o zdravlju.
Federalno ministarstvo zdravstva, te Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite
djeluje na nivou entiteta.
U Federaciji Bosne i Hercegovine djeluje još 10 kantonalnih ministarstava
zdravstva. Fond solidarnosti u oblasti zdravlja je uspostavljen na nivou Fede-
racije Bosne i Hercegovine. U entitetima djeluju zdravstveni fondovi i zavodi
za javno zdravstvo. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine organizacija i uprav-
ljanje sistemom zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini su decentralizirani
do razine entiteta i distrikta Brčko. Zdravstveni sistem u Federaciji Bosne i
Hercegovine je predmet podijeljene nadležnosti između zdravstvenih vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine i kantona.
Nažalost, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine se opredijelio za opciju da
se zdravstvo organizira u kantonu, a da se sva politika unutar zdravstva utvr-
đuje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Prema zakonu o zdravstvenoj
zaštiti, na nivou Federacije BiH formiraju se Federalno ministarstvo i Federal-
ni zavod za javno zdravstvo. Dva ili više kantona i Federacija mogu formirati
klinički centar, kliničke bolnice, zavod za zdravstveno osiguranje i sve vrste
ostalih zavoda. Na nivou kantona može se formirati kantonalno ministarstvo
zdravstva, kantonalni zavod za osiguranje, kantonalne opće i specijalističke
bolnice, dom zdravlja, poliklinike.
Na nivou općine može se formirati dom zdravlja, područne ambulante,
te opće i specijalističke bolnice. Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu
Federacije je Parlament BiH. U vlasništvu kantona zakonodavno tijelo kan-
tona, a osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu općine je Općinsko vije-
će. Mrežu zdravstvene djelatnosti utvrđuje Parlament Federacije na prijedlog
Ministarstva zdravstva, a na nivou kantona Zakonodavno tijelo kantona na
prijedlog kantonalnog ministra.
Novim zakonskim rješenjima, utemeljenim na stavovima Dejtonskog mi-
rovnog sporazuma iz 1995. godine, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva
entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Pre-
ma Ustavu BiH, sve nadležnosti iz oblasti zdravstva prenesene su u nadležnosti
entiteta. Zdravstvene nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine podijeljene
su između federalne i kantonalne vlasti, te federalni nivo ima uglavnom ko-
ordinirajuću funkciju. Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove
22
ZDRAVSTVO
kojima su osnivači Federacija, Kanton i Općina u suglasnosti sa Zakonom o

zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH.
Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na deset kantona od kojih
svaki kanton ima svoju vladu. Kantoni se sastoje iz općina u svojstvu društve-
no političkih zajednica. Reforma zdravstvene zaštite započela je odmah nakon
rata. Ministarstvo zdravstva FBiH je sa međunarodnim institucijama uradilo
prijedlog za reformu sistema zdravstva, čiji je cilj povećanje efektivnosti i raci-
onalizacije zdravstvene zaštite. On je podržan Zakonom o zdravstvenoj zaštiti
i Zakonom o zdravstvenom osiguranju donesenim 1997. godine, te privreme-
nim standardima i normativima zdravstvene zaštite iz 2000. godine.
Da bi efikasno funkcionirao ovako decentralizirani sistem, neophodno
je osigurati dostatan razvitak znanja i dovoljno vještine za upravljanje zdrav-
stvom na nivoima regija i kantona. Potrebno je sačiniti podjelu odgovornosti
za zdravlje stanovništva između države, entiteta, distrikta, kantona i općina.
2.2. SOCIJALNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Socijalno zdravstveno osiguranje podrazumijeva neprofitni i javni sistem

osiguranja, koji je uspostavljen zakonom i funkcionira pod okriljem parla-
menta i vlade. U Bosni i Hercegovini je opredjeljenje da se utemelji, nekompe-
titivan regionalno utemeljen sistem socijalnog zdravstvenog osiguranja. Ova-
kav sistem se ne finasira putem općeg oporezivanja, već putem doprinosa za
zdravstveno osiguranje. Građanima se ne daje mogućnost slobodnog izbora
fonda zdravstvenog osiguranja, niti mogućnost napuštanja osiguranja, jer je
obavezno za sve građane. Sistemski zakoni o zdravstvu proklamiraju princip
univerzalne pokrivenosti stanovništva zdravstvenim osiguranjem.
2.3. REFORMA U ZDRAVSTVU
Reforma sistema zdravstvene zaštite i ekonomski koncept medicine treba

da bude usmjeren u pravcu provođenja, gdje će da dominira preventivna
medicina;
∗ jer je najefikasnija i najeftinija,
∗ jer štiti čovjekovo zdravlje,
∗ jer sprečava nastanak bolesti,
∗ jer ne upropaštava društvo u financijskom pogledu.
Primarna zdravstvena zaštita u FBiH je decentralizirana i to predstavlja
23
vrlo skup organizacijski model, uz trenutačnu neefikasnost liječenja. PZZ je

prva linija odbrane od bolesti i trebalo bi da rješava zdravstvene probleme pa-
cijenata u obimu od 85 posto do 96 posto, što danas u zdravstvu nije slučaj.
Broj preventivnih pregleda je smanjen za 70 posto. Ovi pokazatelji ukazuju na
slijedeće:
∗ PZZ nije dobro organizirana.
∗ Zdravlje ljudi je toliko narušeno da se efikasno liječenje može provesti
samo u bolnici, a to zdravstvo daleko više košta.
∗ Liječnici opće prakse šalju pacijente specijalistima. U zemljama EU se
godišnje napiše 20 do 55 uputnica specijalistima, a u Hrvatskoj 300, za
BiH nema zvaničnih respektivnih podataka.
∗ Pacijenti, takodže traže uputnicu specijalisti, jer su neinformirani i misle
da to ne šteti zdravstvenoj zaštiti.
Glavni pravac djelovanja reforme zdravstva mora biti,
∗
Jačanje uloge PZZ i preveniranje.
∗
Te rano otkrivanje bolesti.
Financijski dio reforme zdravstva obuhvata obaveze države da iz prora-
čuna izdvaja dostatna sredstva za zdravstvenu zaštitu, a unutar zdravstvenih
ustanova obuzda nenamjenske troškove, te prazni hod rada osoblja.
Najveći problemi koji se očekuju u procesu provedbe reforme sistema
zdravstvene zaštite FBiH u narednom desetogodišnjem periodu bit će nemedi-
cinsko osoblje, koje u ukupnoj zaposlenosti u zdravstvenim ustanovama uče-
stvuje s 30 do 40 posto.
Bosna i Hercegovina želi da se pridruži i postane članica Europske unije i
to je obavezuje da u području zdravstvene zaštite mora ispuniti odredbe Lisa-
bonske konferencije Vijeća Europe po kojima ona mora biti :
∗ visokog kvaliteta na svim nivoima,
∗ financijski održiva za zajednicu i društvo u cjelini,
∗ dostupna za sve, bez obzira na visinu ličnih dohodaka i pojedinačno
bogastvo.
Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, zdrav-
stveni sektor aproksimativno doprinosi zdravlju stanovništva samo 10%, osta-
tak je rezultat utjecaja drugih faktora, kao što su obrazovanje, stanovanje, itd.
Stalni napredak medicinske znanosti, te tehnološka dostignuća i intenzivna
upotreba opreme visoke tehnologije traži kontinuiranu savremenu edukaciju
medicinskih uposlenika.
24
ZDRAVSTVO
Trenutna struktura obrazovnog sistema ne osigurava jednakomjerno

uvjete za to unutar BiH. Da bi se kvalitetno upravljalo zdravstvenim sistemom,
na mikro i makro razini, neophodno je poznavati vještine, između ostalog i
općeg upravljanja i rukovođenja zdravstvom. Stoga je neophodan novi način
sistemskog planiranja i rukovođenja kadrovima u zdravstvenom sektoru. Ne-
ophodno je fokusirati, u ovom segmentu, reformu na uspostavljanje čvrstih
vidova saradnji između medicinskih fakulteta, stomatoloških, farmaeucet-
skih, zdravstvenih itd. Fakulteti gdje se profilira budući kadar, koji će činiti
uposlenike zdravstvenih ustanova, treba da koordinira u korelacijama potre-
ba zdravstvenih ustanova.
Ciljevi reforme kao sektorski prioriteti u zdravstvu:
∗
Osigurati dostupan zdravstveni sistem za sve građane, utemeljen na
principima solidarnosti i pravičnosti, koji omogućuje socijalnim grupa-
ma, posebno siromašnima, pristup garantiranom osnovnom paketu
zdravstvenih prava i usluga.
∗
Osigurati efikasan i transparentan zdravstveni sistem usmjeren ka pro-
mociji zdravlja i prevenciji bolesti.
∗
Osigurati sistem orijentiran ka kvalitetu, sa kontinuiranim razvojem
kvaliteta zaštite i kliničkim nadzorom.
∗
Osigurati sistem usmjeren ka potrebama za zdravstvenom zaštitom, koji
aktivno involvira interese i stavove kako pacijenta, tako i zdravstvenih
uposlenika.
Prema izvještaju Ministarstva zdravstva Federacije, privatizacija svih sa-
držaja, koji nisu javno zdravstveni, je budućnost u Bosni i Hercegovini. BDP
je danas 1. 176 US. Problem zdravstva je nelikvidnost zbog neplaćanja usluga
i neujednačenosti financiranja.
Provodi se reorganizacija zdravstva. Trenutno jedan od najprimarnijih,
tekućih, velikih problema predstavljaju lični dohodci, jer ne djeluju stimulativ-
no na uposlenike. U sklopu domova zdravlja otvoreni su centri za mentalno
zdravlje, gdje su uposleni psihijatri, psiholozi, socijalni uposlenici, medicinske
sestre, medicinski tehničari, te centri za fizikalnu rehabilitaciju.
Normalno da postoje dileme, među onima koji odlučuju o reformi, odno-
sno o reorganizaciji zdravstva, kojim putem krenuti, za dobrobit građana.
∗ Da li se centralizacijom zdravstva, uopće dobija konzinstetniji sistem,
koji bi daleko bolje trebao voditi računa o cjelokupnoj zdravstvenoj
potrošnji?
∗ Pri tome se dakako mora znati da će se izgubiti na lokalnim prioritetima.
25
2.4. PRIMJERI DOBRO ORGANIZIRANIH

ZDRAVSTVENIH SLUŽBI
2.4.1. Organizacija zdravstvene službe u Engleskoj
Model u potpunosti centraliziranog zdravstva nalazimo u Velikoj Brita-

niji. Škotska, Wels i Sjeverna Irska se izdvajaju svojim parlamentom, sistemom
organizacije i financiranja zdravstva. Mali “Health centri” su organizirani sa
svim sadržajima potrebnim lokalnoj zajednici. Tu pripadaju opće službe, sto-
matologija, dijagnostika, grupne terapije i predavaone za stanovništvo.
Engleska ima 49 milijuna stanovnika, a proračun za zdravstvo je 57 bi-
liona funti. Postoji 9 regija sa državnim uredima i regionalnim direktorima
za javno zdravstvo, 28 strateških okruga i uprava te 300 PCTS (Primary care
trusts), čijim upravnim odborima rukovode političari, predstavnici stanovniš-
tva i struke sa 300 grupnih praksi (Primary health care) u vidu naših domova
zdravlja, od kojih svaki radi za 100-300. 000 stanovnika i 300 bolnica. 8% BDP
ide za zdravstvo, od čega se 70% izdvaja za PZZ.
Svrha tog sistem je smanjiti nejednakosti u pružanju zdravstvenih usluga
i rukovođenja sa PZZ, patronažom i davanju usluga sekundarne zdravstvene
zaštite. Postoji 12 centralnih kontrolnih institucija, koje kontroliraju i usmje-
ravaju PZZ u provedbi nacionalnog plana sa 110 ciljeva zdravstvene zaštite,
provode zdravstvenu inspekciju, imaju institut za ispitivanje kliničke isprav-
nosti itd.
Postoji standardizirana lista čekanja za svaku zdravstvenu uslugu i liječ-
nici su plaćeni prema izvršenju tih 110 zdravstvenih ciljeva (kao što su npr.
koronarne bolesti, mentalne bolesti, zaštita starijih, dijabetes, zaštita djece,
bubrežne ,te kronične bolesti itd.). Kontrolori ocjenjuju sa 1-3 zvjezdice rad
liječnika na temelju izvršenja zadanih ciljeva i prema tome su liječnici plaćeni.
Prema podacima nedavne naučne studije posljednjih 7 zdravstvenih reformi
u Engleskoj (od 1974-2002) nije imalo nikakvog utjecaja na dužinu života sta-
novništva, koja je u stalnoj laganoj progresiji zahvaljujući porastu standarda.
2.4.2. Organizacija zdravstvene službe u Italiji

Imaju decentraliziranu PZZ, organiziranu u tzv. regionalnim i baznim
zdravstveno socijalnim ustanovama Regija Veneto ima 40 općina i dva distrik-
ta. Lokalne/bazne socio-zdravstvene jedinice šalju sve zdravstvene podatke o
stanju stanovništva prema regionalnoj jedinici. Sve zdravstvene aktivnosti se
planiraju na razini zdravstvenog distrikta, koji objedinjuje veći broj općina.
26
ZDRAVSTVO
U planiranje su uključene općine, građani preko svojih udruga i struka.

Prioriteti su zaštita starijih, ovisnosti, mentalno zdravlje i invalidnost. Za
starije je tako cilj-postizanje i održavanje autosuficijentnosti, a za ovisnosti-
smanjenje pušenja itd. U promoviranju zdravlja su ciljevi –stvoriti prostore
pogodne za zdravi život, razviti zdravi stil življenja, uključiti općinske admi-
nistracije u sve aktivnosti i kontrolirati zdravstvene ustanove na bazi kriterija
efikasnosti.
Sad su razvijeni egzaktni pokazatelji uspjeha PZZ. Utvrđena su tako sa
lokalnim zajednicama četiri područja vrednovanja zdravstvene službe – si-
gurnost, pravovremenost, efikasnost i zadovoljstvo pacijenata. Što se sigurno-
sti tiče vrednuje se pojava infekcija u zajednici, padovi pacijenata u domovima
staraca, pojava dekubitusa i nesreće u kući.
Indikatori brzine intervencije ili pravovremenosti su npr. operiran prije-
lom femura u roku od 24 sata od povrede, poštivanje liste čekanja prema težini
slučaja, vrijeme pružanja hladnih usluga (kemoterapije i sl., sekundarna pre-
vencija infarkta, korištenje ACE inhibitora kod otpusta pacijenata sa srčanom
dekompenzacijom, pojave upala pluća i broj cijepljenih sa pulmovaxom (2002.
godine je vakcinu primilo 58% pacijenata a nakon uvedene kontrole 90%)
Razvile su se razine vrednovanja. Kod grupa kompetentnih građana
odredio se objekt, motivacija i vršilo se periodično vrednovanje. Kod struč-
njaka koriste se znanstveni dokazi i stručna snaga preporuke postupka. Tako
se za akutni infarkt kontrolira da li je preporučen aspirin kod otpusta, da li
se rano počelo sa beta blokerima, da li se antikoagulantna th. koristila u roku
od 30 min. od prijema, da li je dat savjet o nepušenju i savjet o dijeti i kakav je
intrahospitalni mortalitet. Na temelju prikupljenih podataka informatičkim
sistemom uz prethodno provedeno informatičko osposobljavanje zdravstve-
nih uposlenika i uključivanje svih subjekata društva, vrši se planiranje i pro-
gramiranje zdravstvene zaštite za slijedeće razdoblje.
Tako za pacijenta koji se otpušta iz bolnice, a nema nikoga da se o njemu
brine, bolnica odmah šalje informaciju socijalnoj zdravstvenoj ustanovi, koja
aktivira socijalnu službu i patronažu i PZZ na temelju čijih podataka odmah
odredi potrebni način zbrinjavanja i zdravstvene njege takve osobe.
Cijeli se sistem bazira na državnim uposlenicima, koji su plaćeni prema
izvršenju i kvaliteti svog rada, na temelju zdravstvenih programa. Sve se za-
sniva na savršenom informatičkom sistemu u koji su uključeni svi subjekti od
općine, grupa građana, socijalne i zdravstvene službe. Financiranje se provodi
iz regionalnih fondova, lokalnih sredstava i državnog proračuna.
27
2.4.3. Organizacija zdravstvene službe u Sloveniji

Zdravstveni sistem Slovenije je većinom centraliziran i pod utjecajem je
vlade, pa se varijante mijenjaju sa promjenom vlade. Reforma još nije saživje-
la. Odvojena su Ministarstva zdravstva od Ministarstva ekologije i socijalne
skrbi. 1992. godine je zamišljena decentralizacija, koja nije provedena, pa se i
danas Regionalni zavodi za javno zdravstvo kao i državni zavod financiraju iz
istog proračuna.
Oko 15% proračuna se izdvaja za javno zdravstvo. U 9 regional-
nih i 1 državnom ZZJZ fali specijalista za javno zdravstvo. Nije defini-
ran broj izvršioca, nema planova rada i kontrole izvršenja. Pregledi pe-
radara se vrše u zavodima, pa se osjeća manjak financijskih sredstava.
Većina zavoda je u financijskoj krizi i nužna će biti skora reforma sa ot-
puštanjem viška.
Prema planu decentralizacije regionalni bi se zavodi morali finan-
cirati lokalno, a samo potrebni programi bi se financirali iz proračuna. U
buduće će se raditi na tri razine: regionalnoj, nacionalnoj i europskoj. Tre-
bat će odrediti egzistencijalne funkcije javnog zdravstva. Mikrobiološki la-
boratoriji će se s vremenom preseliti u bolnice, a zavodi neće više raditi na
tržnom principu jer su to proračunske organizacije od interesa za državu.
Domovi zdravlja rade po starim principima na gradskoj razini, a privatizacija
se vrlo polahko provodi, oko 25% djelatnosti je već i privatizirano.
2.5. PROBLEMI UNUTAR ZDRAVSTVA
Unutar zdravstva postoje određeni problemi, a to su:
2.5.1. Nejednakost i nepravičnost u zdravstvu

Kroz koncept reforme zdravstva bi trebalo do 2020. godine ispraviti sve
nejednakosti i nepravičnosti.
Koncept reforme zdravstva u cjelini želi promovirati princip jednakosti,
tj. pravičnosti, u pravima na zdravlje i život građana u BiH kao dijela ljudskih
prava.
U zdravlju i zdravstvenoj zaštiti principi jednakosti i pravičnosti trebaju
se ogledati kroz :
∗ jednakost u zdravlju između različitih socijalnih grupa stnovništva,
∗ jednakost u finansiranju zdravstvene zaštite u skladu sa potrebama, unu-
tar pojedinih socijalnih grupa, te u regijama zemlje,
28
ZDRAVSTVO
∗
jednakost u dostupnosti zdravstvenih ustanova, te usluga u komunikaci-
jskom i geografskom smislu.
2.5.2. Nedostatna pokrivenost zdravstvenim osiguranjem

i kontrola prikupljanja doprinosa
Propisi o zdravstvenom osiguranju proklamiraju univerzalnu pokrive-
nost stanovništva zdravstvenim osiguranjem, u cilju osiguranja jednake do-
stupnosti zdravstvene zaštite. Osiguranici i članovi njihovih porodica, koji
izvode pravo na zdravstvenu zaštitu po osnovu obaveznog osiguranja nosioca
osiguranja, označavaju se zajedničkim imenom osigurana lica.
Unatoč širokim mogućnostima za ulazak u sistem socijalnog zdravstve-
nog osiguranja, procjenjuje se da oko 26% stanovnika nije obuhvaćeno zdrav-
stvenim osiguranjima. (17% u F BiH, 35% u RS)
Pokrivenost populacije zdravstvenim osiguranjem varira i po kantonima i
po regijama. Izuzetno su drastične varijacije po općinama. Treba uzeti u obzir
da svi raspoloživi podaci o broju osiguranih lica se trebaju prihvatiti uvjetno iz
razloga što se doprinosi za zdravstveno osiguranje ne uplaćuju redovno.
U fondovima zdravstvenog osiguranja prikupi se tek nešto iznad 65%
novca od ukupne svote koju bi trebalo prikupiti prema zakonskim propisima.
Uplate doprinosa su izuzetno različite u pojedinim regijama.
Značajne su nejednakosti u pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem iz-
među dijelova stanovnika unutar pojedinih kategorija osiguranika, kao što su
ratni vojni invalidi, osiguranici - korisnici novčane pomoći. Uglavnom se radi
o licima sa narušenim zdravljem koji često nisu u mogućnosti da se zaposle i
po tom osnovu osiguraju zdravstvenu zaštitu.
2.5.3. Izražajna slabost funkcionalne povezanosti entiteskih

i kantonalnih sistema
Da bi se postiglo slobodno kretanje ljudi preko kantonalnih i entiteskih

granica, te veća jednakost i pravičnost u pružanju zdravstvene zaštite na teri-
toriji BiH, potpisana su dva sporazuma:
∗
Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja
kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada.
∗
Sprazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih
lica na teritoriji BiH van područja entiteta odnosno distrikta Brčko kome
osigurana lica pripadaju.
29
U procesu provedbe ovih sporazuma postoji bezbroj problema, te je ne-

ophodno ulaganje dodatnih napora zdravstvenih vlasti u pojedinim regijama
zemlje.
2.5.4. Nejednakost paketa zdravstvenih prava
Uočljiva je nejednakost paketa zdravstvenih prava. Trenutno raspoloživa

sredstva za zdravstvo su ograničena u odnosu na prijeratne vrijednosti. Name-
će se potreba za racioniranjem i eksplicitnim određivenjem prioriteta. Razvoj
je neminovan jer zdravstvene ustanove i liječnici često pribjegavaju metodi
inplicitnog racioniranja, što narušava prava pacijenta. Nažalost, trenutno se
prava u zdravstvenoj zaštiti u FBiH razlikuju u pojedinim kantonima jer su i
različiti iznosi participacija, kako za pojedine usluge, tako i za pozitivne liste
lijekova.
2.5.5. Neprimjerena alokativna efikasnost
Alokativna efikasnost je neprimjerena. U svojim dokumentima o zdrav-

stvenoj politici Ministarstvo zdravstva u BiH smatra proces alociranja resursa
unutar zdravstvenog sektora kao ključno područje reforme. Prisutna je svje-
snost da to determinira način na koji će se prikupljeni resursi distribuirati ne
samo po geografskim regijama, već i prema pojedinim razinama zdravstvene
zaštite.
Za efektivnije alociranje sredstava, a da bi ostvario cilj osiguranja kontro-
le troškova na makro razini i poboljšanja institucionalne efikasnosti, postoje
dva ključna područja koja se moraju primjenjivati, to su :
∗ mehanizmi ugovaranja,
∗ sistemi plaćanja zdravstvenih djelatnika.
Instrument za implementaciju ciljeva zdravstvene politike je ugovaranje
između fondova zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova. Alocira se
novac sukladno broju i strukturi zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, što
podrazumijeva plaćanje zdravstvenih djelatnika sistemom mjesečnih plaća.
2.5.6. Neefikasnot u organizaciji sistema i u pružanju usluga
Prisutna je neefikasnost, kako u organizaciji, tako i u pružanju zdravstve-

nih usluga. Konvencionalni pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti okrenut je
bolesti i terapiji. Pasivan prijem pacijenta, veće korištenje specijalističko-kon-
sultativnih i dijagnostičkih usluga, te bolničkog liječenja. Budući koncept bi
trebao podrazumijevati aktivan pristup, odnosno rad u zajednici sa izražaj-
30
ZDRAVSTVO
nim fokusom na promociji zdravlja, prevenciji bolesti, kontinuiranoj i sveo-

buhvatnoj zaštiti, timskom radu i razvoju intersektorske saradnje. Efikasnost
primarne zdravstvene zaštite ( PZZ ) moći će se postići, ukoliko se smanji broj
pacijenata, koji se proslijeđuje nepotrebno do sekundarne i tercijalne razine.
2.5.7. Korupcija u zdravstvu
Prisutna korupcija u sektoru zdravstva, izražajno smanjuje efikasnost cje-

lokupnog sistema, te istovremeno predstavlja veliko opterećenje za siromašnije
socijalne grupe. Vodeće oblasti koje se mogu identificirati kao vjerovatne mo-
gućnosti za korupciju su sljedeće :
∗ korumpiranost odgovornih u zdravstvenim ustanovama za nabavku roba
i za kapitalne investicije,
∗ konflikt interesa onih koji rade u javnoj instituciji kroz favoriziranje i us-
mjeravanje pacijenta ka privatnim praksama,
∗ korumpiranost određenog broja zdravstvenih djelatnika u smislu plaćanja
“ispod stola’’.
2.6. PRIORITETI U ZDRAVSTVU
U zdravstvu je neophodno sprovesti hitne aktivnosti, a to su :

∗ aktivnosti u oblati finansiranja i plaćanja,
∗ osigurati univerzalnu pokrivenost stanovništva zdravstvenim osiguranjem,
∗ usvojiti primjeren paket zdravstvenih prava i proširiti sistem solidarnosti,
∗ osigurati nesmetanu implementaciju sporazuma o načinu i postupku
korištenja zdravstvene zaštite van područja zavoda zdravstvenog osig-
uranja kome osiguranik pripada,
∗ implementirati nove mehanizme za alokaciju resursa,
∗ racionalizirati mrežu zdravstvenih ustanova,
∗ smanjiti mogućnosti za korupciju u zdravstvu,
∗ provesti reformu primarne zdravstvene zaštite kroz koncept obiteljeske-
porodične medicine,
∗ provesti reformu farmaceutskog sektora,
∗ jačati ulogu javnog zdravstva i multisektorske saradnje,
∗ stimulirati dalji razvoj ljudskih resursa,
∗ osigurati kvalitet zdravstvenih usluga.
31
2.7. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Zdravstvena zaštita je cjelokupni skup mjera, te svi vidovi aktivnosti i

postupaka, koji se sprovode sa istim ciljem, a to je očuvanje zdravlja, pobolj-
šanje zdravlja, unapređenje zdravlja i unapređenje prava na život. Zahtijevi
za zdravstvenom zaštitom predstavljaju količinu i vrstu zdravstvenih usluga
koje zahtijeva pojedinac ili cijela populacija, a potrebe su zdravstvene usluge
koje bi trebalo pružiti radi unaprijeđenja zdravlja, specifične prevencije i ranog
otkrivanja bolesti. Ljudi zaista ne trebaju sve ono što žele, a sve potrebe za
zdravstvenom zaštitom nisu jednako važne. Stoga koncept zdravlja predstavlja
odgovarajući standard za određivanje potreba za zdravstvenom zaštitom.
U zdravstvenim ustanovama zdravstveni uposlenici i zdravstveni sarad-
nici svojim znanjem, praćenjem dostignuća u razvoju medicinske znanosti,
korištenjem i sprovođenjem savremenih medicinskih postupaka uz primjenu
medicinske tehnologije pružaju zdravstvenu zaštitu.
Organizacija i sprovođenje zdravstvene zaštite teče kroz primarnu, spe-
cijalističko-konsultativnu i bolničku zaštitu. Osnovno opredjeljenje buduće
zdravstvene politike i svih reformskih promjena u Bosni i Hercegovini pred-
stavlja novi koncept primarne zdravstvene zaštite. Zadaci timova će biti u
okviru preventivnih, promotivnih, dijagnostičkih, terapeutskih i rehabilitaci-
onih aktivnosti.
2.7.1. Primarna zdravstvena zaštita (PZZ)
Ovaj vid zdravstvene zaštite obuhvata i sprovodi se kroz:

∗
djelatnost opće medicine,
∗
djelatnost obiteljskog/porodičnog liječnika,
∗
djelatnost predškolske i školske medicine,
∗
djelatnost stomatološke zaštite,
∗
djelatnost higijenske i epidemiološke zaštite,
∗
djelatnost hitne medicinske službe,
∗
djelatnost zaštite zdravlja žena,
∗
djelatnost zdravstvene zaštite specifičnih i nespecifičnih plućnih bolesti,
∗
djelatnost dijagnostike, labaratorije,
∗
djelatnost medicine rada,
∗
djelatnost specifične zdravstvene zaštite uposlenika,
∗
djelatnost apotekarskih usluga.
32
ZDRAVSTVO
U rješavanju zdravstvenih problema, cjelokupna medicinska djelatnost

može se podijeliti na pet nivoa, a to su:
1. unapređenje zdravlja,
2. specifična prevencija,
3. rano prepoznavanje i rano liječenje,
4. ograničenje nesposobnosti,
5. rehabilitacija.
2.7.2. Unapređenje zdravlja
Dio zdravstvene zaštite je i zdravstvena djelatnost koja nije usmjerena po-

sebno protiv neke određene bolesti ili određenog poremećaja. Naprotiv, služi u
svrhu unapređenja pozitivnog zdravlja kroz promociju, prevenciju, zdravstve-
ni odgoj, itd. Ovakav vid zdravstvene zaštite postiže se kroz:
∗
jačanje i razvijanje otpornosti organizma,
∗
provođenje i primjenu higijenskih mjera u svakodnevnom životu,
∗
odgojem o ličnoj i mentalnoj higijeni,
∗
izgradnjom zdravih stambenih jedinica, škola, tvornica,
∗
izgradnjom ustanova za rekreaciju,
∗
pravilnom prehranom,
∗
sprovođenjem mjera protiv zagađenja vazduha,
∗
sprovođenjem mjera protiv kontaminacije vode,
∗
sprovođenjem mjera protiv zagađenja hrane,
∗
sprovođenjem mjera protiv zagađenja tla – zemljišta,
∗
sprovođenjem mjera protiv suzbijanja buke.
2.7.3. Specifična prevencija
Specifična prevencija sa unapređenjem zdravlja je dio primarne preven-

cije, a sprovodi se i postiže kroz aktivnosti za suzbijanje i sprečavanje bole-
sti. Adekvatnim djelovanjem na uzroke bolesti, djelovanjem da faktori koji su
uzročnici određenih bolesti ne dođu u mogućnost da djeluju na organizam,
na čovjeka. Isključivanjem svih štetnih faktora životne sredine, djelovanjem
protiv hemijskih, fizičkih i bioloških agenasa u vanjskoj sredini postižemo spe-
cifičnu prevenciju.
33
2.7.4. Rano prepoznavanje i rano liječenje

Mjere sekundarne prevencije bolesti su rano prepoznavanje i rano liječe-
nje. Treba znati brzo odrediti simptome i adekvatnom terapijom sprovesti iz-
lječenje, te spriječiti da bolest ne izazove oštećenja organizma, da ne uznapre-
duje. Mjere koje se poduzimaju kod ranog prepoznavanja i ranog liječenja su:
∗ preventivni pregledi-screening pregledi,
∗ sprečavanja epidemija, te komplikacija izazvanih epidemijama,
∗ aktivno traženje slučajeva koje je zahvatilo oboljenje,
∗ posebne vrste dodatnih ispitivanja radi sprečavanja oboljenja,
∗ smanjenje perioda nesposobnosti.
2.7.5. Ograničenje nesposobnosti

Ciljevi ograničenja nesposobnosti su:
∗
zaustaviti dalji tok bolesti,
∗
spriječiti ograničenu nesposobnost,
∗
spriječiti invalidnost,
∗
spriječiti letalni završetak.
2.7.6. Rehabilitacija
Za što brže ozdravljenje neophodno je sprovoditi mjere rehabilitacije koje

spadaju u tercijalnu prevenciju.
Rehabilitacijom se sprovode djelovanja kroz :
∗
fizikalnu terapiju,
∗
mentalnu terapiju,
∗
socijalnu terapiju.
Smisao rehabilitacije je kako adekvatnim liječenjem, što prije oštećenu
osobu vratiti u društvo, u zajednicu i učiniti je jednakovrijednim i sposobnim
članom zajednice.
2.8. KVALITET U ZDRAVSTVU
Zdravstvena politika i zakoni o zdravstvenoj zaštiti i osiguranju predvi-

đaju, kao jedan od glavnih ciljeva:
∗ Uvođenje procesa za sistematični monitoring.
∗ Uvođenje ocjene zdravstvene zaštite.
34
ZDRAVSTVO
∗ Promociju kvaliteta zdravstvene zaštite.

Postojeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH usvojen u novembru
1997. godine, definira nekoliko mehanizama, kojima će Ministarstvo zdrav-
stva osigurati kvalitet službi zdravstvene zaštite.
Ovi mehanizmi su:
∗ Definiranje uvjeta i standarda za osnivanje i rad zdravstvenih ustanova,
članovi 26, 28, 29, 44. i 47.
∗ Unutarnji nadzor nad stručnim radom, članovi 134. i 135.
∗ Zdravstvena inspekcija, članovi, 136. i 144.
∗ Ljekarska komora, članovi, 152. i 155.
Ono što je karakteristično za ove dokumente je to, da oni ne definira-
ju uloge, odgovornosti, procese i procedure koje jedna organizacija treba da
utvrdi da bi postojeće i buduće osoblje bilo sposobno sprovoditi menadžment
kvaliteta s ciljem osiguranja kontinuiranog poboljšanja kvaliteta zdravstvene
zaštite.
Kvalitet zdravstvene zaštite je tema o kojoj se govori godinama. U po-
sljedne dvije decenije primjetan je porast interesiranja za kontrolu kvaliteta u
zdravstvu. Kvalitetna zdravstvena njega predstavlja jedno od osnovnih ljud-
skih prava i treba da bude prioritet svake nacionalne zdravstvene politike,
posebno u situacijama ograničenih resursa i budžeta, predstavlja neodvojivu
komponentu u pružanju usluga u zdravstvu.
Potrebno je definirati svaku situaciju zasebno, tj. kada i u kojoj fazi dolazi
pacijent, dati momenat, te očekivani, željeni ili zahtjevani rezultat. Primarna
profesionalna obaveza svakog liječnika je da služi javnosti tj. pacijentima, pri
čemu je najvažniji aspekt te obaveze pružanje usluga unutar granica kliničkih
okolnosti, predstavljenih od samog pacijenta, te prema potrebama i željama
datog pacijenta.
Kvalitet predstavlja jako važnu i neodvojivu komponentu zdravstvene
njege, ali sam koncept kvaliteta je teško definirati. Da bi se moglo opće razgo-
varati o kvalitetu, potrebno je definirati pojam kvaliteta za određenu situaciju
u datom momentu, kao i očekivani, željeni ili zahtjevani rezultat.
Kvalitetna briga o zdravlju je karakterizirana efektnom integracijom više
komponenti, uključujući: prevenciju bolesti, promociju zdravlja, promociju
kvaliteta, dostupnost za sve pacijente, kvalitet života i zadovoljstva korisnika,
pacijentovu autonomiju, organizaciju prijema pacijenta, organizaciju prakse,
prihvatljive modalitete preporučenih tretmana, etiku i podrazumijeva se pro-
fesionalizam, kao i efikasnost korištenja servisa, sa stanovišta koštanja usluga.
35
Svaka organizacija koja se bavi zdravstvenom zaštitom ima obaveze da

osigura i stalno poboljšava dobar kvalitet svoga rada kroz sistem koji se na-
ziva ’’Sistem poboljšanja kvaliteta’’ (Qualiti improvent systems-QIS’). Ovaj
sistem se može definirati kao set planiranih aktivnosti i mjera primjenjenih
na različitim nivoima zdravstvene zaštite, radi kontinuiranog osiguravanja i
poboljšavanja kvaliteta pacijentove njege. Potrebno je poduzimati aktivnosti i
mjere za poboljšanje kvaliteta zdravstvene usluge putem kreiranja neophodnih
struktura, politike kao i stanja za njihovu primjenu.
Politika kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite treba da podstiče zdrav-
stvene uposlenike da dosegnu pa i prestignu postavljene standarde u kvalitetu,
kvantitetu, primjeni odgavarajućeg tretmana. Kvalitet je očuvanje profesio-
nalnih standarda u tretmanu pacijenta, u smislu individualne odgovornosti
liječnika za kvalitet, a odabir tretmana ostaje na samom liječniku.
Cilj bi trebao biti isti, da svaki liječnik teži postizanju što boljih rezultata,
prakticirajući i sprovodeći korektne tretmane svo vrijeme svoga rada. Osnova
za postizanje tog cilja je ustanovljavanje jedinstvenih standarda u praksi, usva-
janje jedinstvenih protokola u kliničkoj praksi i organiziranje i provođenje je-
dinstvenog i tačnog sistema izvještavanja.
Različiti su zadaci medicine, počev od promoviranja zdravlja, prevenira-
nja bolesti, tretmana liječenja, izlječenja, sprečavanja napredovanja patoloških
procesa, pa do održavanja zdravlja koji su respektivni za postizanje rezultata
kod terapije. Neophodno je pacijentu ponuditi adekvatan koncept liječenja,
mogućnosti koje može dobiti i koje su realne za to stanje zdravlja. Tokom li-
ječenja ne odstupati od određenih pravila, ali pri tome ne narušiti pravo paci-
jenta na detaljnu obavijest i suodlučivanje, te istovremeno na obaveze i njegovu
odgovornost.
Smatra se neophodnim da se pacijent motivira na saradnju i da primje-
njuje ono što mu se propiše od terapije, te da sudjeluje u očuvanju i prevenciji
svoga zdravlja. Svaki pacijent je individua za sebe, koja ima svoj karakter, ži-
votno iskustvo, prošlost, kulturnu pozadinu, svoju osobenost, životnu ulogu i
pravila, odnose i veze, djela, akcije, političko bitisanje, ponašanje, fizionomiju,
životne tajne, te individualne poglede i budućnost.
Utjecaj materijalnih mogućnosti na očuvanje kompletnog zdravlja je ogro-
man. Svaki čovjek, kao individua je izložen masi socioekonomskih problema
(ekonomski nedostatak, nezaposlenost), a svi ti faktori su sastavni dio zdravog
življenja. Siromašniji sloj stanovništva se javlja kada je oboljenje uznapredo-
valo i kada liječenje daleko više košta. Tu je neophodan individualni pristup,
jedno je što bi trebalo učiniti, a drugo je što su mogućnosti pacijenta i kako mu
adekvatno pomoći prema njegovim mogućnostima.
36
ZDRAVSTVO
Jedan od prioritetnih ciljeva Agencije za kvalitet i akreditaciju F BiH

(AKAZ), a u okviru Projekta “Osnovno zdravstvo “, bila je inicijalna procjena
primjene standarda u zdravstvu, provedena u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i
bolnicama u Federaciji BiH.
Kao prioritet određen je razvoj organizacijskih i kliničkih standarda za
PZZ i bolnički sistem. Na bazi toga je i napravljena procjena kvaliteta zdrav-
stvenih institucija koje budu aplicirale za akreditaciju.
Osnovne alate za proces oblikovanja organizacijske kvalitete – standarde,
kojima se ne samo definiraju neophodni resursi i organizacijski sporazumi već
i različiti kriteriji, politike i procedure. AKAZ je razvio na bazi već postojećih
standarda konsultantske kompanije HQS (Health Quality Service) iz Velike
Britanije, koja je u okviru Projekta izabrana da zajedno s domaćim akterima
promovira ideju kvalitete i akreditacije u zdravstvenom sistemu kao i da uspo-
stavi Agenciju.
Britanski standardi bili su polazna osnova za izradu standarda za PZZ
i bolnice koji će biti primjenljivi u našoj sredini. Veliki dio svog djelovanja
AKAZ je posvetio odabiru i angažmanu zdravstvenih profesionalaca iz cijele
Federacije, koji su – organizirani u radne grupe – preradili britanske standar-
de i konsenzualno ih prilagodili našim okolnostima.
Osim navedenog, AKAZ je na osnovu AGPAL i Royal College of General
Practitioners standarda i dodatnih inputa, HQS je pripremio u našoj sredi-
ni i uvjetima prilagodio set standarda za timove obiteljske medicine, čime su
kompletirani setovi standarda za PZZ i bolnice, s tim što je bitno napomenuti
da u ovoj fazi procesa nije bilo izvodivo vršiti ocjenu na bazi svih standarda.
Stoga su iz setova pripremljenih standarda odabrani slijedeći standardi koji su
bili osnovom za kolegijalni pregled kvaliteta vanjskih ocjenjivača u odabranim
zdravstvenim organizacijama. Standardi koji su određeni za procjenu po nivo-
ima zdravstvene zaštite, bili su:
Standardi za TOM (Tim obiteljske medicine)
I dio: Usluge za pacijente.
∗ Standard 1: Dostupnost usluga.
∗ Standard 4: Upućivanja i konsultacije.
∗ Standard 5: Lijekovi i liječenje.
∗ Standard 6: Tretman hroničnih oboljenja.
II dio: Specifične usluge za pacijente.
∗ Standard 16: Usluge za oboljele od karcinoma.
Standardi za DZ (Dom zdravlja)
37
∗ Standard 3A: Prava i odgovornosti pacijenata.

∗ Standard 3B: Informacije za pacijente.
∗ Standard 3C: Odgovaranje na individualne potrebe pacijenata/
korisnika.
∗ Standard 3E: Pristupačnost usluga za pacijente.
∗ Standard 4A: Promocija i prevencija zdravlja.
Bolnički standardi
III dio: Iskustvo pacijenata.
∗ Standard 5: Prava pacijenata.
∗ Standard 6: Informacije za pacijente/korisnike.
IV dio: Put pacijenta.
∗ Standard 8: Tretman i njega.
V dio: Specifične kliničke usluge.
∗ Standard 20: Dnevni hirurški tretman.
Time su stvoreni svi neophodni preduvjeti da se bogata i dobro uvježbana
teorijska znanja provjere u praksi i provede inicijalna ocjena primjene standar-
da u pomenutim zdravstvenim institucijama, od strane domaćih ocjenjivača,
po prvi puta na prostorima Federacije BiH.
Nužnost je uključivanje sve većeg broja zdravstvenih profesionalaca u
ovakve asocijacije koje će pratiti kvalitetu zdravstvene zaštite, što je kroz stan-
dardizaciju zdravstvenog sistema u cjelini i jedan od uvjeta za brže priključe-
nje naše zemlje EU. Organiziranim pristupom kvaliteti zdravstvene zaštite i
pregledu sigurnosti i kvaliteta zdravstvenih ustanova u Federaciji BiH, prak-
tično je započela nova faza u rekonstrukciji zdravstvenog sistema u F BiH.

2.9. PROJEKTI U ZDRAVSTVU
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i usvajanja Federalnog pro-

grama rekonstrukcije zdravstvenog sistema, te drugih reformskih programa u
oba entiteta i distriktu Brčko, započela je era implementacije projekata.
Kroz kreditna sredstva Svjetske banke u 2003. godini pokrenut je SITAP
projekat radi reforme zdravstvenog i penzionog fonda. Cilj projekta je:
∗ povećanje pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem stanovništva,
∗ razvoj opcije za pokrivenost ugroženih kategorija stanovništva,
∗ povećanje prenosivosti prava na zdravstveno osiguranje,
∗ definiranje sadržaja paketa osnovnih usluga i pomoć pri utvrđivanju
njegovih tekućih sredstava,
38
ZDRAVSTVO
∗ razvoj opcija za povećanje udruživanja rizika,

∗ razvoj opcija za dobrovoljno i prošireno osiguranje,
∗ poboljšanje izvještavanja, naplate, provođenja i kontrole doprinosa za
socijalno osiguranje,
∗ racinalizaciju pružanja usluga,
∗ razvoj i pilot testiranje novih mehanizama plaćanja davalaca
zdravstvenih usluga.
Projekat FAMI I i FAMI II je započeo 1990.godine i djelovao do 2006.
godine, a sprovodili su ga Agencija za razvoj i saradnju (SDC, DEZA).
Cilj projekta je :
∗ razvoj kurikuluma za kontinuirani profesionalni trening,
∗ dodatna edukacija timova porodične-obiteljske medicine,
∗ rekonstrukcija i adaptacija ambulanti,
∗ nabavka medicinske opreme,
∗ obuka iz menadžmenta za timove porodične (obiteljske) medicine,
∗ razvoj palijativne njege i patronažnog rada,
∗ pomoć građanima vezanim za kuću,
∗ trening trenera iz porodične medicine (TOT).
Ove aktivnosti su sprovedene u oba entiteta. Implementatori ovog projek-
ta su bili Ženevska univerzitetska bolnica (HUG).
Projekat HOPE Fondacija Partnerships in Health i Svjetska zdravstvena
organizacija (SZO) su u periodu od 2004. godine do 2006. godine organizirali
edukaciju iz porodične medicine za Srednjobosanski kanton.
Svjetska zdravstvena organizacija je pomogla u razvoju strategije reforme
primarne zdravstvene zaštite (PZZ) u BiH.
Ministarstvo zdravstva je pokrenulo dva vlastita projekta:
1. Projekat “Osnovno zdravstvo’’ od 1999. godine do 2004. godine.
Ciljevi ovog projekta su razvijanje :
∗ primarne zdravstvene zaštite,
∗ javnog zdravstva i suzbijanja bolesti,
∗ akreditacija i osiguranje kvaliteta,
∗ upravljanje projektom komponenti PZZ u svrhu uspostavljanja okvira za
PZZ.
2. Projekat “Jačanja zdravstvenog sektora’’ od 2006. godine do 2010. godine.
Ovaj projekat treba da traje četiri godine, a njegov cilj je jačanje zdrav-
stvenog sektora, koji treba uključiti više načina i područja djelovanja, a to su:
39
∗ Rekonstruiranje PZZ (treba da predstavlja najprioritetniji cilj djelovanja).

∗ Unapređenje kapaciteta, kadrova koji upravljaju zdravstvenim sektorom.
∗ Podrška sprovođenju projekta, te obavezno formulirati zdravstvenu poli-
tiku.
Ovi projekti financirani su kreditima Svjetske banke i paralelno su vođe-
ni u oba entiteta.
Literatura:
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
gton, DC: Nacional Academy Press, 2001.
4. Džubur, A., Omanić, A., Nikšić, D., Besić, A., Durić, K. Expenditures for Health Care and Their Impact on Mor-
tality in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med,2006;18(1):31-4.
6. Global Health Governance: some new theoretical considerations on the new political space. Chapter in: Lee, K.
(ed) Globalization and Health, London Palgrave 2002.
8. Influence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Affairs, November/
December Issue 2002 .
9. Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine FBiH’’, broj:7/02).
10. Izvještaj o humanom razvoju-milenijumski razvojni ciljevi BiH 2003.UNDP Bosne i Hercegovine, juni 2003.
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
12. Jokić, I. Zdravstveno stanje stanovništva FBiH u periodu od 1998.-2000. g. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24. June 1991
14. Mašić, I., Novo, A., Pilav, A., Jokić, I., Toromanović, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herze-
govina. Mat soc med, 2006; 18 (4): 212-8.
15. Mašić, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13-21.
16. Mašić, I., Toromanović, S., Bešlagić, Z., Smajkić, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of BiH.
Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
17. Mašić, I. Publich health in BiH. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4.
18. Perspectives in health promotion and population health. American Journal of Public Health, Autumn 2002 .
19. Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity,
progress and promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
20. Population Health Fund - Guide for Applicants – 2001.
21. Salihbašić, S. Funkcioniranje fondova zdravstvenog osiguranja F Bih. Unpublished paper, 2005.
22. Social Insurance Technical Assistance Project SITAP,Report No. 25672, World Bank,May 12, 203, p. 11.
23. Statistički godišnjak F BiH 2001.Federalni zavod za statistiku.Sarajevo 2001.
24. Toromanović, S. Istraživanje kvaliteta primarne zdravstvene zaštite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdravstve-
nih usluga. Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
27. WONCA, Evropa. Evropska definicija porodične -obiteljske medicine. Udruženje specijalista i specijalizanata
porodične- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
28. Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH (“Sl. novine FBiH’’, broj:13/02).
29. Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima (“Službene novine FBiH’’, broj: 35/98-1/02).
40
3. POGLAVLJE
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE
U ZDRAVSTVU
“Ništa na svijetu nije internacionalnije od bolesti.’’
Paul Rusell
Da bi se pokušalo sprječavanje i širenje zaraznih bolesti, nastale su prve

međunarodne odredbe, propisi, dogovori i pravila.
3.1. Najstariji sačuvani propisi
1377. godine Dubrovnik, Đenova, Venecija. 2 mjeseca je bila obavezna

izolacija. Još 40 dana poslije odnosila se na osobe koje su dolazile iz po
dručja zemalja čija je populacija bila zahvaćena zaraznim oboljenjima.
1839. godine u Carigradu počinje sa djelovanjem Međunarodni zdravstveni
savjet, a cilj mu je bio zaštiti stanovništvo od kuge i kolere.
1851. godine u Parizu je postignuta Međunarodna konvencija o sprječavanju
širenja zaraznih bolesti.
1866. godine u Carigradu uspješno je donešena Međunarodna konvencija.
1874. godine u Beču postignuta Međunarodna konvencija.
1903. godine počeo djelovati Panamerički sanitarni biro na zaštiti od zaraza.
1907. godine počeo djelovati Pariski biro za javnu higijenu.
1921. godine osnovana Zdravstvena organizacija društva naroda.
1926. godine u Pragu počinje sa djelovanjem Međunarodna konvencija.
1933. godine u Hagu donešena Međunarodna konvencija.
1945. godine u Vašingtonu uspješno postignuta Međunarodna konvencija.
1951. godine postignut je Međunarodni pravilnik.
3.2. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, WHO)
U okviru organizacije Ujedinjenih nacija, kao jedne od specijaliziranih

njenih agencija, poslije Drugog svjetskog rata, 1946. godine, osnovana je Svjet-
ska zdravstvena organizacija. Sjedište se nalazi u Ženevi, a ima 6 regionalnih
ureda za Evropu, Afriku, Istočni mediteran, Jugoistočnu Aziju, Zapadni Paci-
fik, SAD.
Zadaci ove organizacije su :
∗ prvenstveno organizirati sve vidove zdravstvene djelatnosti,
∗ preduzimati, sprovoditi i organizirati sve vidove prevencije.
Naša zemlja je član SZO, a regionalni ured kojem mi pripadamo, tj. za
Evropu, je Kopenhagen. Važno je naglasiti da je prvi predsjednik SZO bio prof.
dr.sc. Andrija Štampar.
42
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE U ZDRAVSTVU
7. april se obilježava kao Međunarodni dan zdravlja, u kojem svake godi-

ne SZO daje teme vezane za određenu problematiku u zdravstvu. Ovakva vr-
sta organizacije ima svoj ustav, rezolucije i programe. Ustav SZO ima zadatak
da pravovremeno usmjeri svoje članice, da djeluju u datom, bitnom momentu
za određenu zemlju, da se aktivnost sprovede hitno, adekvatno i da SZO, od-
govara za svu koordinaciju.
Rezolucije i programi SZO, su i tekako važne aktivnosti ove organizacije.
Najvažnijim se smatraju:
∗ Međunarodna konferencija o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje je do-
nešena rezolucija da esencijalni oblik zdravstvene zaštite je neophodno
sprovesti isključivo kroz primarnu zdravstvenu zaštitu.
∗ Dokument o promocji zdravlja.
∗ Ciljevi i strategija zdravlja za sve do 2000. godine.
∗ Ciljevi i strategija zdravlja za sve do 2020. godine.
3.3. Fond UN za hitnu pomoć djeci (UNICEF)
Sjedište Fonda je u New Yorku. Zadatak mu je pomaganje u zaštiti majke

i djeteta. Sredstva troše na opremanje škola, obezbjeđivanje pitke vode, izgrad-
nju mljekara, sprovođenje programa za suzbijanje endemskog sifilisa, trahoma
sličnih bolesti, te na isplačivanje stručnjaka i ostalog osoblja koje učestvuje u
organizaciji.
3.4. Crveni križ/polumjesec
Međunarodna organizacija za zaštitu zdravlja u miru, a posebno u ratu je

Crveni križ, čije je sjedište u Ženevi. Ova organizacija ima specijalnu oznaku:
crveni križ na bijelom polju, dok zemlje sa muslimanskim stanovništvom upo-
trebljavaju znak crvenog polumjeseca na bijelom polju. Crveni križ je osnovan
1864. godine, donošenjem Prve ženevske konvencije.
Ova se organizacija ne zalaže samo za donošenje konvencija, nego i za
njihovo poštivanje i provođenje u praksi, a danas su na snazi četiri Ženevske
konvencije iz 1949. godine i to:
∗ I ženevska konvencija – o zaštiti pripadnika oružanih snaga u ratu na
kopnu.
∗ II ženevska konvencija – o zaštiti bolesnika, ranjenika i brodolomnika
pripadnika oružanih snaga u ratu i na moru.
43
∗ III ženevska konvencija – o postupanju sa ratnim zarobljenicima.

∗ IV ženevska konvencija – o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata.
Ove su konvencije donešene na osnovu negativnih iskustava iz II svjet-
skog rata, a njihov osnov je čovječno postupanje sa žrtvama rata.
1977. godine donešena su i dva dopunska Protokola uz Ženevsku konven-
ciju od juna 1972.godine. Odredbom Protokola I iz 1977.godine status borca
priznaje se svakom borcu koji otvoreno nosi oružje i time je propisana zaštita
koja je naročito značajna za borce, za slobodu i za pripadnike pokreta otpora
protiv agresorskih snaga.
3.5. Organizacija za odgoj,

nauku i kulturu UN (UNESKO)
Sjedište ove organizacije je u Parizu. Tijesno surađuje sa Svjetskom zdrav-

stvenom organizacijom na razvijanju zdravstvenog odgoja, mentalne higijene,
medicinske nastave i nauke, suzbijanju dječijeg kriminaliteta, donošenju za-
jedničkih programa.
3.6. Ljekari bez granica

-Medecins Sans Frontiers (MSF)
Organizacija Medecins Sans Frontiers – Ljekari bez granica, pruža pomoć

na mjestima gdje je zdravstveno stanje ljudi u opasnosti, a njihov glavni prin-
cip je da svaki čovjek ima pravo na medicinsku pomoć. 1999.godine MSF je
dobila Nobelovu nagradu za svoj rad.
Ova je organizacija osnovana u Holandiji i predstavlja važno poboljša-

nje u internacionalnom pružanju medicinske pomoći, koju sama organizira i
izvodi bez kontrole državnih organa.
1990.godine MSF je pružala pomoć u oko 90 zemalja svijeta, a u njenom

programu učestvuje oko 1500 osoba. U kancelarijama širom Europe radi više
od 200 osoba u stalnoj službi. Sve kancelarije usklađuju svoje aktivnosti i su-
rađuju međusobno i imaju zajednički cilj, a to je raditi samostalno, brzo i efi-
kasno.
Zahvaljujući tome, organizacija je sposobna da u roku od 24 sata bude
prisutna i pruži pomoć u vidu lijekova, vakcina, medicinskih instrumenata, a
u slučaju potrebe i pomoć u vidu generatora, instalacija za prečišćavanje vode,
44
materijal za sanitetski smještaj, šatore za ljude i hranu. Osim navedenog MSF

može angažovati ljekare raznih specijalnosti: parazitologe, hirurge, savjetnike
za prehranu, a također ovisno o potrebi može angažovati i osobe iz drugih
struka.
3.7. Socijalno - ekonomski savjet (ECOSOC)
Ova organizacija je sa sjedištem u New Yorku. Socijalno ekonomski savjet

tijesno sarađuje u rješavanju skoro svih socijalnih pitanja, sa Svjetskom zdrav-
stvenom organizacijom. To ostvaruju uz pomoć specijalnog fonda Ujedinjenih
nacija, za pomoć nerazvijenim zemljama. Pri tome se koristi sva raspoloživa
tehnička pomoć od Ujedinjenih nacija. Kroz ovaj savjet Svjetska zdravstvena
organizacija osigurava, pribavlja materijalna sredstva za djelovanje na nivou
podizanja zdravlja populacije nerazvijenih i zemalja u razvoju.
3.8. Internacionalna organizacija

“Doktori svijeta”
Organizacija “ Doktori svijeta “ je nevladina organizacija za humanitarnu

i medicinsku pomoć, koja ima status neprofitne asocijacije. Ova organizacija je
nastala 1980.godine, u Francuskoj, sa sjedištem u Parizu, ogranci su u Čeho-
slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Grčkoj, Španiji i u SAD-u, na inicijativu ljekara
koji su organizatori akcija
“Ostrvo svjetlosti” - brod za Vijetnam i
“Avion za Salvador”, a njen moto je: “Pomoći, njegovati, svjedočiti”.
Cilj ove organizacije je pomoći svima kojima je pomoć potrebna, bez ra-
sne, političke ili religiozne diskriminacije, a svoje akcije najprije provode u naj-
ugroženijim i najnerazvijenijim područjima svijeta.
“Doktori svijeta”, također, provode akcije i u urbanim područjima, bazi-

rajući se na pomoći ekskomuniciranima iz društva, te akcije za pomoć osoba-
ma oboljelim od AIDS-a.
U ovoj organizaciji rade volonteri, svi su neplaćeni dobrovoljci, liječni-
ci svih specijalnosti, medicinske sestre, administrativci i ekonomisti. Doktori
svijeta djeluju u 45 zemalja, a aktivnosti koje sprovode financiraju se oko 70%
od individualnih donacija. U Francuskoj je 450 000 donatora, evidentiranih
na spisku. Kada se radi o hitnim intervencijama i akcijama, financije se osigu-
ravaju iz fondova drugih organizacija, a posebno od strane Evropske ekonom-
ske zajednice.
45
3.9. Internacionalna agencija

za atomsku energiju (IAEA)
Ova agencija je sa sjedištem u Beču. Osnovana je 1957. godine. Ona je tre-

bala da postane središte međunarodne saradnje na području nuklearne ener-
gije i da osigura njenu mirnodopsku upotrebu. Od početka je djelovala kao or-
ganizacija “Atom za mir”. Od tada je postala jednom od vodećih oragnizacija
UN-a s više od 2200 uposlenika iz preko 90 svjetskih zemalja. 2005. godine je
dobila Nobelovu nagradu za mir.
Internacionalna agencija za atomsku energiju i Svjetska zdravstvena orga-
nizacija djeluju kroz saradnju na zaštiti od atomskog zračenja, na zaštiti upo-
slenih u atomskim tvornicama, te zaštiti ostale populacije od negativnih dje-
lovanja tokom proizvodnje. Vodi se obavezna i stroga kontrola kod upotrebe
radioaktivnih elemenata, koji se koriste za dijagnostičke i terapeutske svrhe u
medicinskim istraživanjima.
3.10. Visoki komesarijat za izbjeglice UN (UNHCR)
1951.godine, odlukom Generalne skupštine UN ustanovljen je UNHCR,

odnosno Visoki Komesarijat za izbjeglice UN, predstavlja i čini dio cjeloku-
pnog sistema djelovanja UN. Osnovni ciljevi ove organizacije su:
∗
prvenstveno iznalaženje rješenja za krizne situacije u zemljama gdje su
ratna djelovanja,
∗
prvenstveno iznalaženje rješenja za teške situacije u kojima se nađu pro-
gnani iz zemalja gdje su ratna dejstva.
Rad UNHCR-a je izričito nepolitički i humanitaran. Posljednjih četrdeset

godina ova organizacija je obezbijedila pomoć za više od 28 miliona progna-
nih, iz preko 100 zemalja diljem planete.
Njegov rad je nagrađen sa 2 Nobelove nagrade za mir. Generalni sekretar

Ujedinjenih nacija ima pravo inicirati i zahtijevati od UNHCR-a da pomogne
i onima koji nisu izbjeglice, ali su u zoni ratnih djelovanja, štititi sva njihova
prava i osigurati i omogućiti dostojanstven odlazak i povratak.
UNHCR kroz svoje programe ima ciljeve:

∗
Obezbijediti i osigurati sigurnu zaštitu svih prava prognanim i povratni-
cima.
46
∗
Obezbijediti i osigurati sigurnu kompletnu osnovnu pomoć prognanima
i povratnicima.
∗
Osigurati sigurnu komunikaciju, sigurno širenje ideja o pravima na po-
vratak svakog ponaosob prognanog.
3.11. Međunarodni savjet medicinskih sestara (ICN)
International Council of Nurses (ICN) osnovan je 1899.godine u Londo-

nu. Cilj osnivanja ovog savjeta bio je da dovede do unapređenja zdravstvene
njege i uvjeta za rad u zdravstvu širom svijeta, te da sestrinstvo postane profe-
sija. ICN osigurava komunikaciju i razmjenu informacija sestara širom svijeta,
kao i razvoj profesije, znanja i vještina, a središte ICN-a je u Ženevi.
3.12. Međunarodna organizacija

za civilni i vazduhoplovni saobraćaj
Svjetska zdravstvena organizacija ostvaruje kontinuiranu saradnju sa

Međunarodnom organizacijom za civilni i vazduhoplovni saobraćaj. Primar-
na svrha zajedničkog rada je:
∗ poduzimanje svih vidova zaštitinih mjera,
∗ poduzimanje prevencije i sprovođenje karantena, radi širenja i unošenja
zaraznih bolesti.
3.13. Organizacija za poljoprivredu

i prehranu (FAO)
Sjedište ove organizacije je u Rimu. Organizacija za poljoprivredu i pre-

hranu sarađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u sprovođenju svih
aktivnosti. Zadaci i djelovanja ove organizacije su:
∗ djelovanje na izučavanju i suzbijanju gladi,

∗ djelovanje na proučavanju i suzbijanju manjkave prehrane,
∗ djelovanje na proučavanju i suzbijanju zoonoza,
∗ djelovanje na proučavanju i suzbijanju ostalih oboljenja iz područja sto-
čarstva,
∗ djelovanje na proučavanju i suzbijanju drugih bolesti vezanih za poljopri-
vredu.
47
3.14. EUROPSKA AGENCIJA ZA ODOBRAVANJE

MEDICINSKIH PROIZVODA (EMEA)
European Medicines Agency (EMEA) je europska agencija za odobrava-

nje medicinskih proizvoda. Osnovana je 1995. godine pod pokroviteljstvom
EU i farmaceutske industrije, te kroz podršku pojedinih zemalja članica.
Ova organizacija, jednaka je američkoj Food and Drug Administrati-
on (FDA). Ona je zamijenila Committee for Proprietary Medicinal Products
osnovan 1977. godine, te Committee for Veterinary Medicinal Products, iako
su obadva ova tijela nastala kao osnovni znanstveni savjetodavni odbori.
Do 2004. godine, ova organizacija je nosila ime The European Agency for
the Evaluacion of Medicine. Zemlje članice EU, te Norveška i Island su po-
krivene radom ove agencije. Medicinski proizvodi koji su odobreni od strane
EMEA-e su dozvoljeni za prodaju u EU, Norveškoj i Islandu. Ona je plod sed-
mogodišnjih pregovora zemalja članica EU, a njezino sjedište je u Londonu.
LITERATURA
2. Health Canada. Achieving Health for All: A Framework for Health Promotion.
3. Health Literacy: addressing the health and education divide. Forthcoming in H. Promotion Inter. 16(3),2001.
4. Influence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Affairs, November/De-
cember Issue 2002.
7. Population health fund - Guide for Applicants – 2001.
8. Social Insurance Technical Assistance Project SITAP, Report No. 25672, World Bank,May 12, 203, p. 11.
10. Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 Sep-
tember 1978. www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf
11. Who. Health promotion glossary.http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf
12. Who. Health promotion: bridging the equity gap. mexico 5 - 9 june 2000. report of the technical programme.
http://www.paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
13. Who. Ottawa charter for health promotion. First International Conference on Health Promotion, Ottawa, 21
November 1986. www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_charter_hp.pdf
14. Who. Sundvall statement on supportive environments fohealth. Third International Conference on Health Pro-
motion, Sundsvall, June 1991. www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf
15. Who. The Adelaide recommendations. Conference Statement of the 2nd International Conference on Health
Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. http://www.who.int/hpr/NPH/docs/adelaide_recommen-
dations.pdf
16. Who. The Jakarta declaration on leading health promotion into the 21st century. Fourth International Conferen-
ce on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997. www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf
17. www.euro.who.int/InformationSources/Publications/Catalogue/20010911_43
18. www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan-promotion/index_e.html
19. www.phac-aspc.gc.ca/ph-sp/phdd/pdf/funding/health_fund.pdf
20. www.phac-aspc.gc.ca/ph-sp/phdd/pdf/lifestyle.pdf
48
4. POGLAVLJE
ZDRAVLJE
“Smrt nas se ne tiče jer je nema sve dok

postojimo, a kada dođe, više ne postojimo’’
Epikur
4.1. ZDRAVLJE
Zdravlje je temeljni društveni resurs i preduvjet održivog razvoja. Ono je

rezultanta složenog međudjelovanja brojnih odrednica, od bioloških značajki
pojedinca, značajki okoliša u kojem živi, sve do značajki socijalne okoline.
Ukoliko promatramo zdravlje iz individualne perspektive, jasno se može
zaključiti da je zdravlje povezano sa pojmovima samoodređenja i autonomije.
Biti zdrav znači moći kao individua u okviru društva postići ciljeve kojima se
teži. Dakle zdravlje je ravnoteža između onoga što osoba želi i onoga što može
postići. Ovakav koncept zdravlja označava različite stvari za razne ljude.
Medicinsko-profesionalni pristup definira zdravlje kao odsustvo bolesti,
gdje se pod bolešću podrazumijeva devijacija od onoga što je za čovjeka nor-
malna biološka funkcija. Jasna je granica prema socijalnim uslugama. Opa-
snost po život i obim normalne biološke funkcije, misli se na preživljavanje i
reprodukciju. Zanemaruje psiho-socijalnu funkciju individue.
Društveno-orijentirani pristup promatra zdravlje kao mogućnost za sva-
kog člana društva da funkcionira normalno, a individualno zdravlje je pove-
zano sa mogućnošću participacije u društvenom životu. Deklarirani interesi
društva uglavnom zavise od socijalno prihvaćenih vrijednosti i normi.
Andrija Štampar je prije 75 godina kao ekspert Lige naroda kazao da je
pitanje narodnoga zdravlja u prvom redu problem ekonomskog značaja. Da-
nas, gledano, ne samo na našim prostorima, već i diljem planete Zemlje, bilo
da se radi o bogatim ili siromašnim zemljama, ili zemljama koje su u razvoju,
ili zemljama koje su u tranziciji, ovom stavu se nema šta niti dodati, niti odu-
zeti.
Razvoj medicine, razvoj tehnologije općenito, ide daleko brže od svih
proračunskih mogućnosti za zdravstvenu zaštitu visoko razvijenih država.
Nikada nije bila aktuelnija teza, da je i danas kao i prije ideal medicine da
bolest spriječi, a njezin cilj jeste da bolest izliječi. U ove dvije teze možemo
smjestiti pravac provodženja i ekonomski koncept medicine, gdje treba da
dominira preventiva, jer je najefikasnija, najeftinija, štiti čovjekovo zdravlje,
sprečava pojavu bolesti i ne upropaštava društvo u financijskom pogledu.
Očuvanje i unapređenje zdravlja nije moguće bez partnerskog odnosa

pojedinca, zajednice u kojoj živi, profesionalaca u zdravstvu i države, od ko-
jih svatko mora prepoznati svoj interes i razinu odgovornosti. U tom procesu
zdravstveni sistem ima posebno mjesto i posebnu odgovornost. Mora se poti-
50
ZDRAVLJE
cati njegova preorijentacija i značajnije usmjeravanje ka preventivi i osigura-

nju infrastrukture za promociju zdravlja.
U pitanjima zdravlja, zdravstvo mora zagovarati saradnju između vlade na
svim razinama nevladinog sektora, privatnog i javnog sektora, gospodarstva,
zajednice i pojedinca. Ovi procesi ne mogu se dogoditi spontano. Za njihovo
pokretanje potrebno je uložiti znanje i sredstva, pri čemu se pored financija
misli na ljudski rad i potrebnu tehnologiju. Kako to osigurati u uvjetima kada
su dostupna sredstva jedva dostatna za funkcioniranje postojećeg zdravstve-
nog sistema?
Jedno od rješenja može biti uspostava Fonda za prevenciju bolesti i pro-
mociju zdravlja. U njega bi se prikupljala sredstva od posebnih naknada na
proizvode štetne po zdravlje, a koristila bi se za poticanje intersektorske sarad-
nje u uspostavi i provođenju programa prevencije bolesti i promocije zdrav-
lja. Spomenuti prijedlog nije ni originalan ni nov. Uspješni primjeri uspostave
sličnih fondova mogu se pronaći u svijetu. Prije nekoliko godina i kod nas je
predlagana izrada Zakona o prevenciji bolesti i promociji zdravlja, kojim se
predviđalo osnivanje Fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja.
Zdravlje predstavlja pozitivan koncept, koji ističe kapacitet svake indivi-
due, te važnost društvenih resursa. Svaki čovjek ponaosob treba da gospodari
svojim zdravljem, da vodi brigu o svome zdravlju, te da ga unapređuje.
Osnovno ljudsko pravo je pravo na zdravlje. Zdravlje je izvor i sredstvo za
svakodnevni život, jedan od najznačajnijih atributa našeg života. To je predu-
vjet za sreću, a jedan od uvjeta za obavljenje svakodnevnih aktivnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1948. godine u svojoj osnivačkoj po-
velji definirala zdravlje kao “stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog
blagostanja, a ne samo kao odsustvo bolesti i iznemoglosti’’.
Zdravstveni uposlenici često nerado prihvataju konstataciju da ključne
determinante zdravlja leže izvan kompentencija zdravstvenog sektora. Kon-
cept razvoja zdravlja ima mnogo sličnosti sa ekonomskim razvojem. Oba po-
menuta procesa su rezultat aktivnosti koje uključuju mnoge sektore društva,
kao i populaciju u cjelini kroz individualne i kolektivne akcije.
Interesantan je podatak da se doprinos medicinskih usluga dobro razvi-
jenog zdravstvenog sistema poboljšanja zdravlja stanovništva procjenjuje na
svega 10%, a ostatak je rezultat rada drugih sektora.
Diferentnost ljudskog ponašanja je neiscrpna, nama još do u tančine eni-
gma, a samim tim i mogućnost za toplo, plemenito ljudsko ispoljavanje. U
komunikacijama često čujemo pitanje: “Kako je vaše zdravlje?’’. To nam govori
51
da u svim sociokulturnim sredinama ljudi dio svoje brige za druge ispoljavaju i

izražavaju upravo na taj jednostavan način da ih pitaju za njihovo zdravlje.
Historija medicine neprekidno traga za faktorima koji mogu doprinjeti
očuvanju i unapređenju zdravlja i koji ga ugrožavaju. Medicina je kao i druge
znanosti kroz historiju prolazila kroz razne faze svog razvoja. Razvila se iz
proučavanja neobičnog i egzotičnog u znanstvene discipline koje su vezane za
otkrivanje faktora koji djeluju na zdravlje i bolest. Pojedini narodi su preduzi-
mali u zaštiti zdravlja i sprečavanju bolesti određene mjere koje su bile odraz
tadašnjih iskustvom stečenih znanja.
Stoga je veoma važno redovno ocjenjivanje zdravstvenog stanja stanov-
ništva jer tako spoznajemo zdravstvene probleme u određenoj populaciji ili
populacijskoj grupi, te da li su bile zadovoljene zdravstvene potrebe. Ocjenom
zdravstvenog stanja populacije ne dobijamo samo zbir ocjena zdravstvenog
stanja pojedinaca, već je to sastavljanje cjelokupne slike o stanju zdravlja, bole-
sti i svih drugih parametara koji imaju upliva na zdravlje stanovnika zajedni-
ce. Uvijek cjelina znači daleko više od samog zbira. Razlozi su jednostavni, jer
živi sistemi (društvo, društvena organizacija, ljudska bića i životinje) predstav-
ljaju oblike hijerarhije jedinica koje su međuzavisne, jer je i sistem višeg nivoa
sačinjen od nižih podsistema.
Gledano sa aspekta ljudskog zdravlja i bolesti, na individuu uvijek treba-
mo gledati kao na dio porodice. Porodica je sistem, koji opet predstavlja dio
podsistema veće sociokulturne ekonomske ili političke zajednice, a one pred-
stavljaju, one jesu dio društva kao cjeline, odnosno sveglobalnog društvenog i
ekonomskog sistema. S druge strane gledano individua je sačinjena od manjih
komponenti, koje su u međusobnoj intereakciji. Te komponente su kognitivni
sistem, kardiovaskularni, digestivni, lokomotorni i drugi, te svaki od njih ima
svoju određenu funkciju u odnosu na individuu u cjelini.
4.2. ZDRAVSTVENI POTENCIJAL I ZDRAVSTVENA RAVNOTEŽA
Zdravlje je osnovni dio kvaliteta života koji je najvažniji cilj razvoja u

osnovi svih ekonomskih aktivnosti i procesa razvoja. Ono je uvjet koji ljudska
bića moraju posjedovati da bi se iskoristili njihovi potencijali u ostvarivanju
općeg zadovoljstva života.
Razlučujemo dvije dimenzije kada promatramo zdravlje:
1. zdravstveni potencijal,
2. zdravstvena ravnoteža.
52
ZDRAVLJE
Ključne dimenzije definicije zdravlja su upravo zdravstveni potencijal i

zdravstvena ravnoteža. Zdravstveni potencijal je kritični uvjet ravnoteže i opći
zdravstveni resurs.
Zdravstvena ravnoteža jedne zajednice podrazumijeva održavanje psiho-
loške, fizičke i socijalne ravnoteže. Ustanovljuje se istraživanjem indikatora
kao što su stabilnost morbiditeta u određenom razdoblju, veze između natali-
teta i mortaliteta, zahtjeva za zdravstvenom zaštitom, te njenog korištenja.
Zdravstveni potencijal jedne zajednice znači sposobnost prevencije pore-
mećaja ravnoteže ili njezinog održavanja kada se ono ponovo uspostavi. Po-
sebnu važnost u svemu ovome zauzima pristupačnost prvenstveno zdravstve-
nim i obrazovnim, te i drugim javnim službama.
Elementi zdravstvenog potencijala zajednice su:
∗ efikasnost zdravstvene politike i zdravstvene administracije,
∗ proporcija sredstava koja su namijenjena promociji zdravlja,
∗ socijalna zaštita i njezina vrsnoća,
∗ zaposlenost – nezaposlenost,
∗ kvalitet životne sredine,
∗ uvjeti stanovanja,
∗ prehrana,
∗ odgovarajući životni uvjeti.
4.3. EKONOMIJA ZDRAVLJA ZDRAVLJE EKONOMIJE
Odnos između ekonomskog razvoja i zdravlja se može okarakterizirati sa

dva termina, a to su:
1. Ekonomija zdravlja,
2. Zdravlje ekonomije.
Sva perspektiva ekonomije zdravlja se fokusira na efekte slabog zdravlja
i rane smrti, te na ekonomski razvoj i na gubitak produktivnosti. Mnoge ze-
mlje, posebno zemlje u razvoju, primarno su zabrinute za financijske troškove
zdravstvenih usluga i za šemu socijalne sigurnosti, prije nego za sveukupne
troškove bolesti i rane smrti za društvo i individue.
Zdravlje ekonomskih strategija se fokusira na zdravstvene efekte raznih
ekonomskih politika. Glavni kriteriji za prosuđivanje zdravstvenih efekata
ekonomskih politika je kako one utječu na vulnerabilne skupine. Socijalna
53
oskudica sa ekonomskim nejednakostima i uvjetima stanovanja, uglavnom

rezultira nižom očekivanom dužinom života, većom dojenačkom smrtnošću
u nižim socijalnim klasama. Nezaposlenost će predstavljati značajan problem
u budućnosti u Bosni i Hercegovini. Znavstvene studije su pokazale da se
dugoročna nezaposlenost može smatrati kao zdravstvenim “hazard per se”,
bilo da rezultira bolestima vezanim za siromaštvo ili, pak, u dobro razvijenim
sistemima socijalne sigurnosti, psihosocijalnim bolestima (kardiovaskularne
bolesti i mentalni problemi). Zdrava politika zapošljavanja podrazumijeva in-
cijativu selektivnog kreiranja radnih mjesta za one sa najvećim rizikom od
posljedica nezaposlenosti kao i adekvatnog sistema financijske potpore.
Zajedno sa narušenim socijalno ekonomskim determinantama zdravlja
ili bez njih, nezaposlenost često rezultira izborom nezdravog stila života, kod
velikog broja ljudi, osobito u siromašnijim slojevima stanovništva. Stoga je evi-
dentan porast konzumiranja alkohola i opojnih droga, nezdrave prehrane, ne-
dovoljne fizičke aktivnosti, porast pušenja što konzekventno rezultira pojavom
masovnih kroničnih bolesti.
Financijska nedostupnost zdravstvenih usluga za siromašne često je is-
ključivi razlog odlaganja zahtjeva za zdravstvenim uslugama. Nažalost, sve do
trenutaka kada su simptomi bolesti već uznapredovali i kada je tretman bolesti
daleko skuplji za zdravstvo, zajednicu, društvo, takvi pacijenti se javljaju.
4.4. ZDRAVLJE DRUŠTVA
Zdravlje društva je dinamična karakteristika koja je povezana sa svim

aktivnostima unutar društvene cjeline. Da bi ljudi ostvarili individualni, so-
cijalni i ekonomski produktivan život preduvjet im je dobro zdravlje. Glavne
determinante zdravlja koreliraju sa uvjetima življenja, faktorima okoliša, sti-
lovima života i biološkim faktorima kao što su starost, spol i nasljeđivanje. Na
faktore nasljeđa, tj. genetiku ne možemo djelovati, ali na vanjske faktore koji
u intereakciji sa genetskim nasljeđem proizvode bolest možemo djelovati. Dje-
lujući na riziko faktore značajno se može pomjeriti nastanak bolesti i smanjiti
i spriječiti broj i nastanak komplikacija. Faktori rizika su osobine, događaji i
navike, koji zasigurno dosta povećavaju vjerovatnoću javljanja bolesti, povreda
i letalnih završetaka.
Rizične faktore možemo grupisati u:
∗ vodosnabdijevanje i dispozicija otpadnih materija,
∗ stanovanje,
∗ zagađenje u okolini,
54
ZDRAVLJE
∗ faktori socijalne sredine,

∗ ekonomski faktori,
∗ kultura i obrazovanje,
∗ stil života pušenje, alkohol, narkomanija,
∗ nezaposlenost,
∗ socijalna podrška.
Među prvim prepoznatim determinantama zdravlja su osnovna sanitacija
i sigurna i čista voda. Stoljećima traju napori na njihovom unapređenju. Već se
predviđaju veliki problemi sa vodom zbog uništavanja ekosistema, poremećaja
i promjene klimatskih uvjeta. Kroz obilje studija je znano da je visoka korelaci-
ja između oboljevanja i umiranja kod crijevnih i drugih oboljenja neriješenost
vodosnabdijevanja i dispozicije otpadnih materija.
Politika u oblasti stanovanja, nedostatak adekvatnog stambenog prostora,
uvjeti stanovanja, teška ekonomska situacija imaju značajan utjecaj na zdrav-
stveno stanje. Svjedoci smo svakodnevno povezanosti niskog ekonomskog
standarda sa bezbroj indikatora negativnog zdravlja, ali istovremeno i visoki
ekonomski standard nosi drugu vrstu negativnih utjecaja na zdravlje.
Cjelokupno duhovno bogatstvo naroda je isprepleteno povezanošću iz-
među zdravlja i kulture, tradicija, običaja, religije i navika. Socijalna oskudica,
ekonomske nejednakosti i te kako daju rezultat niže dužine života i veće doje-
načke smrtnosti. Mnogobrojne znavstvene studije su pokazale da dugoročna
nezaposlenost dovodi do visokog zdravstvenog hazarda. S druge strane naru-
šene socijalnoekonomske determinante zdravlja sa nezaposlenošću daju skoro
uvijek ishode nezdravog stila života.
Stoga je osobito važno naglasiti značaj intersektorske saradnje u zaštiti
zdravlja stanovništva, koja bi se sukladno deklaraciji iz Otave trebala temeljiti
na pet oblasti za intervenciju a to su:
∗ kreiranje zdravih javnih politika,
∗ kreiranje održivog okoliša,
∗ jačanja akcije zajednice,
∗ razvoj osobnih vještina u javnom zdravstvu,
∗ reorijentacija zdravstvenih usluga.
U skoroj budućnosti obrazovanje zdravstvenih uposlenika svih profila
morat će se sprovoditi po principima Edinburške, Lisabonske, te Bečke dekla-
racije, što znači da će biti neophodno prelaziti sve više sa sektora terapije na
sektor prevencije. U buduće zdravstveni uposlenici će trebati ulagati daleko
55
više u edukaciju, što će trebati postati uobičajeno i prihvatljivo. Jedino tako

će se moći dati odgovori pravovremeno, kvalitetno, profesionalno, te djelovati
stručno na zahtijeve i potrebe svojih pacijenata. Pružiti efikasnu, ekonomičnu,
te racionalnu zdravstvenu zaštitu moći će samo dobro zdravstveno educiran
kadar.
4.5. Svjetski dan zdravljA
07. 04. je Svjetski dan zdravlje koji je ove 2007. godine posvećen poveza-
nosti zdravlja i opće sigurnosti. Svjetski dan zdravlja je prilika da se pažnja
cijelog svijeta usmjeri na nešto što je sasvim očito: “ulaganja u zdravlje i stva-
ranje bezbjednije budućnosti’’.
Ciljevi Svjetskog dana zdravlja su:
∗ Obezbijeđivanje visoke političke saglasnosti u definisanju najznačajnijih
svjetskih, zdravstveno-bezbjedonosnih izazova putem međunarodne sa-
radnje.
∗ Uspostavljanje boljeg razumijevanja veze između zdravlja i bezbijednosti.
∗ Obezbijeđivanjem krucijalne uloge i utjecaja Svjetske zdravstvene organi-
zacije u stvaranju bezbijednijeg svijeta, promovisanjem postojećih meha-
nizama kao što su Međunarodni zdravstveni propisi (International Hela-
th Regulations).
∗ Globalna mreža za nadzor nad epidemijama (Global Outbreak Alert and
response).
Svjetska zdravstvena organizacija dala je pet osnovnih poruka:
1. Prijetnje zdravlju ne znaju za granice.
U globalizovanom svijetu, pojava epidemija je prijetnja kolektivnoj svjet-
skoj bezbjednosti. Prijetnje zdravlju i bezbjednosti su sve veće i šire se brže
nego ikad.
2. Ulaganje u zdravlje-stvaranje bezbjednije budućnosti.
Sve države moraju investirati u zdravlje i graditi sposobnost za prevenciju
novih i postojećih prijetniji, jačajući javno - zdravstvene sisteme. Samo tako
se može izgraditi sigurnija budućnost. Implementacija Međunarodnih zdrav-
stvenih propisa (International Health Regulations) u junu 2007. godine treba
pomoći izgradnji i jačanju mehanizama za nadzor nad epidemijama na držav-
nom i međunarodnom nivou.
3. Zdravlje vodi ka bezbjednosti-nesigurnost vodi ka lošem zdravlju.
Primjer globalne borbe protiv HIV/AIDS-a najjasnije objašnjava na koji
56
ZDRAVLJE
način su zdravlje i bezbjednost postali međuzavisni. HIV/AIDS je prijetnja sta-

bilnosti nacija i regiona. AIDS utječe na većinu produktivnih članova društva,
na drugačiji način od mnogih bolesti. Zaštita zdravlja ljudi i bezbjednosti svih
ugroženih zahtjeva političko angažovanje na najvišem nivou, kao i blisku sa-
radnju između vlada, međunarodnih organizacija civilnog društva i privatnog
sektora.
4. Pripravnost i brz odgovor unaprjeđuju međunarodnu zdravstvenu be-
zbjednost.
Prijetnje zdravstvenoj bezbjednosti su mnogobrojne i različite: one obu-
hvataju utjecaj na zdravlje i privredu usljed pojave neočekivanih bolesti, kao što
su SARS i pričija gripa, humanitarne katastrofe, bioterorizam i druge akutne
rizike po zdravlje. Taktika očuvanja zdravlja od dejstva ovih prijetnji uključuje
kolektivni angažman koji će unaprijediti pripravnost i efikasan odgovor kada
se one pojave. Nedostatak pijaće vode i njen utjecaj na zdravlje i bezbjednost
poslije uragana Katarina , cunamija u Aziji demonstrira važnost napredovanja
u pripremi i vještini da se brzo reaguje.
5. Svjetska zdravstvena organizacija čini svijet mnogo sigurnijim.
Bezbjednost svih država zavisi od njihove sposobnosti da reaguju brzo
protiv prijetnji za narušavanje zadravlja. Odgovorom na SARS, akutni respi-
ratorni sindrom i na ptičiju gripu, Svjetska zdravstvena organizacija je demo-
snstrirala moć koordinacije i važnost međunarodne zdravstvene bezbjednosti.
Međunarodna saradnja između razvijenih i zemalja u razvoju, te usmjerava-
nje ka razmjeni informacija i jačanja javnog zdravstvenog sistema i nadzora,
ključni su za zaustavljanje epidemija zaraznih bolesti. Prijetnje ostaju, a mi
moramo da nastavimo da ulažemo i gradimo. Liderstvo svjetske zdravstvene
organizacije je suštinsko u ovoj oblasti.
4.6. CILJEVI ZDRAVLJA U EUROPSKOJ REGIJ DO 2020. GODINE
Cilj 1- Solidarnost u zdravlju.

∗ Smanjiti jaz u zdravstvenom stanju najmanje za jednu trećinu, među čla-
nicama Evropske regije do 2020. godine.
∗ Smanjiti raspon vrijednosti glavnih indikatora morbiditeta, mortaliteta i
invalidnosti, kroz ubrzano poboljšanje stanja u grupama koje su u nepo-
voljnom položaju.
Cilj 2- Jednakost u zdravlju.

∗ Smanjiti kroz znatno unapređenje nivoa zdravlja grupa koje su u nepo-
57
voljnom položaju, zdravstveni jaz između socijalno ekonomskih grupa

unutar zemalja.
∗ Smanjiti procenat populacije koja živi u siromaštvu.
∗ Poboljšati socijalno ekonomske uvjete, posebno razlike u visini primanja,
koji imaju direktan upliv na zdravlje, jednakomjeran pristup tržištu rada,
te paket osnovnog nivoa obrazovanja.
∗ Zaštiti osobe koje imaju posebne potrebe zbog zdravstvenog stanja.
∗ Zaštiti osobe sa posebnim potrebama od socijalnog i ekonomskog isklju-
čivanja.
∗ Osigurati osobama s posebnim potrebama jednakomjeran i dostupan
pristup adekvatnoj njezi.
Cilj 3- Zdrav start u životu.

∗ Osigurati zdravi početak svakom novorođenčetu, dojenčetu i predškol-
skoj djeci. U cijeloj regiji osigurati da ta populacija bude zdravija.
∗ Osigurati brži i kvalitetniji pristup službama, koje se bave reproduktiv-
nim, prenatalnim, perinatalnim zdravljem i zdravljem djece.
∗ Smanjiti invalidnost i mortalitet kod djece ispod 5 godina starosti usljed
nesreća i nasilja.
∗ Smanjiti udio djece sa porođajnom težinom ispod 2 500 grama, te sma-
njiti razlike među zemljama u stavovima, u pogledu ovog pitanja.
Cilj 4- Zdravlje mladih.
∗ Osigurati da mladi u regiji budu zdraviji i sposobniji za izvršavanje svoje

uloge u društvu.
∗ Smanjiti invalidnost i mortalitet mladih osoba usljed nesreća i nasilja.
∗ Smanjiti štetne oblike ponašanja kod mladih.
∗ Smanjiti broj neželjenih trudnoća kod djevojaka.
Cilj 5- Zdravo starenje.
∗ Omogućiti osobama preko 65 godina života da uživaju u boljem zdravstve-

nom potencijalu, te im omogućiti da imaju aktivniju društvenu ulogu.
∗ Smanjiti invalidnost kod osoba starijih od 65 godina.
∗ Povećati očekivano trajanje života.
Cilj 6 - Unapređenju mentalnog zdravlja.

∗ Unaprijediti psihosocijalno stanje ljudi.
58
ZDRAVLJE
∗ Osigurati pristupačnost i bolje raspolaganje službi koje će raditi na una-

prijeđenju mentalnog zdravlja.
∗ Razvijati sposobnost kod ljudi da se lakše nose sa stresnim životnim situ-
acijama.
∗ Smanjiti stopu suicida u zemljama i populacijskim grupama, gdje je visok
broj samoubistava.
Cilj 7- Smanjenje zaraznih bolesti.
∗ Smanjiti po zdravlje štetne efekte zaraznih bolesti kroz sistematski

aplicirane programe eradikacije, eliminacije, i kontrole infektivnih boles-
ti koje su od značaja za javno zdravstvo.
∗ Zaustaviti prenošenje poliomielitisa u regiji.
∗ Eliminisati neonatalni tetanus.
∗ Eliminisati u regiji pojavu izvornih ospica.
Cilj 8- Smanjenje nezaraznih bolesti.
∗ Smanjiti morbiditet, mortalitet, invalidnost i preranu smrtnost zbog kro-

ničnih bolesti.
∗ Smanjiti mortalitet, usljed kardiovaskularnih bolesti, kod osoba ispod 65
godina života.
∗ Smanjiti mortalitet usljed svih vrsta karcinoma kod osoba ispod 65 godi-
na života.
∗ Smanjiti incidenciju amputacija vezanih za dijabetes, odkazivanje funk-
cije bubrega, sljepila, komplikacija u trudnoći, te drugih ozbiljnih zdrav-
stvenih posljedica.
∗ Smanjiti morbiditet, mortalitet, invaliditet usljed kroničnih respiratornih
bolesti, mišićno skeletnih nepravilnosti i drugih prevalentnih kroničnih
bolesti.
∗ Osigurati da najmanje 80% djece do starosti od 6 godina treba da bude
bez karijesa.
∗ Osigurati da najmanje 80% djece u starosti od 12 godina, u prosjeku, ne
treba da imaju više od 1,5 karioznog, ekstrahiranog i saniranog zuba.
Cilj 9 - Smanjenje povreda od nasilja i nesreća.

∗ Smanjiti invaliditet, povrede i smrtnosti koje proizilaze iz nesreća i nasilja.
∗ Smanjiti invalidnost i mortalitet, zbog saobraćajnih nesreća i nesreća na
poslu.
59
∗ Smanjiti incidenciju i mortalitet od nasilja u kući.

∗ Smanjiti incidenciju i mortalitet od nasilja vezanog za spol.
∗ Smanjiti incidenciju i mortalitet od organiziranog nasilja.
∗ Smanjiti posljedice ovakvih vrsta nasilja.
Cilj 10- Zdrava i sigurna fizička sredina.
∗ Osigurati i omogućiti ljudima da žive u sigurnoj fizičkoj sredini.

∗ Smanjiti izloženost stanovništva fizičkim, mikrobiološkim i hemijskim
zagađivačima iz vode, vazduha, otpada i zemljišta, koji su štetni po zdrav-
lja.
∗ Osigurati ljudima da imaju univerzalni pristup dovoljnim količinama
vode za piće, zadovoljavajućeg kvaliteta.
Cilj 11- Zdravije življenje.
∗ Prihvatiti zdravije modele življenja širom svijeta.

∗ Prihvatiti zdravije ponašanje u oblastima koja su vezana za prehranu, fi-
zičku aktivnost i seksualnost.
∗ Povećati pristupačnost zdravoj hrani po povoljnoj cijeni.
Cilj 12- Smanjenje štetnog utjecaja alkohola, droge i duhana.
∗ Smanjiti štetne efekte konzumiranja supstanci, koje stvaraju ovisnost u

svim zemljama članicama.
∗ Smanjiti procenat konzumenata alkohola, duhana, psihoaktivnih droga i
sprovesti bolju prevalenciju.
Cilj 13- Mjesta za zdravo življenje.
∗ Obezbijediti ljudima da imaju veće mogućnosti da žive u zdravoj, fizičkoj

i društvenoj sredini, u kući, školi, na radnom mjestu.
∗ Unaprijediti sigurnost i kvalitet okruženja u kući kroz sposobnost poje-
dinca i porodice za promociju i zaštitu zdravlja.
∗ Osigurati osobama sa invaliditetom da imaju znatno bolje uvjete za
zdravlje, uvjete za pristup kući, javnom i društvenom životu, u skladu
sa standardnim pravilima o pružanju jednakih mogućnosti ljudima sa
invaliditetom.
∗ Smanjiti procenat nesreća u kući i na poslu, te posljedica po zdravlje.
60
ZDRAVLJE
∗ Omogućiti obrazovanje u vrtićima i školama u kojima se promovira

zdravlje.
∗ Uključiti aktivno zajednicu, urbane oblasti, gradove u mrežu zdravih ko-
muna, tj. u mrežu zdravih gradova.
∗ Prihvatiti principe stvaranja “zdravih preduzeća i zdravih kompanija’’.
Cilj 14- Multisektorska odgovornost za zdravlje.
∗ Spoznati i prihvatiti odgovornost za zdravlje u svim sektorima i na svim

nivoima društva.
∗ Razmotriti korisne rezultate, koji bi se dobili ulaganjem u zdravlje u vla-
stitom sektoru.
∗ Uspostaviti mehanizme procjene utjecaja na zdravlje, osigurati da svi sek-
tori unutar zemalja članica postanu odgovorni za efekte vlastite politike i
sprovođenja akcija na djelovanje zdravlja.
Cilj 15- Integralni zdravstveni sektor.
∗ Omogućiti bolji pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, orijentisanoj ka

porodici i zajednici, svim ljudima u regiji.
∗ Obezbijediti kroz ekonomičan i efikasan sistem upućivanja i povratka iz
sekundarne i tercijalne zdravstvene zaštite, kroz sveobuhvatnu primarnu
zdravstvenu zaštitu.
Cilj 16- Upravljanje zdravstvenim sektorom orijentirano na kvalitet.
∗ Osigurati svim zemljama članicama da upravljanje zdravstvenim sekto-

rom, od zdravstvenih programa za stanovništvo do zaštite pojedinačnih
pacijenata, bude orijentirano na rezultate zdravlja.
∗ Osigurati svim zemljama članicama da imaju sveobuhvatan mehanizam
za stalno praćenje i unapređivanje kvaliteta njege za najmanje 10 glavnih
stanja zdravlja, obavezno uključujući mjere utjecaja na zdravlje, zadovolj-
stvo pacijenta i ekonomičnost.
Cilj 17- Finansiranje zdravstvenih usluga i raspodjela sredstava.
∗ Države članice, trebaju imati stabilno finansiranje i mehanizme raspodje-

le resursa za sistem zdravstvene zaštite bazirane na principima jednakog
pristupa optimalnom kvalitetu, ekonomičnosti, solidarnosti.
61
∗ Uskladiti zdravstvene usluge sa zdravstvenim potrebama stanovništva.

∗ Raspodijeliti sredstva na promociju zdravlja i prevenciju, tretman i njegu,
pri tome vodeći računa o zdravstvenom učinku, postojećim znanstvenim
dokazima, ekonomičnosti.
∗ Garantirati kroz sistem finansiranja zdravstvene zaštite univerzalni obu-
hvat, solidarnost i trajnost.
Cilj 18- Razvoj ljudskih resursa u zdravstvu.
∗ Obezbijediti svim zemljama članicama da profesionalci u zdravstvu i

drugim sektorima posjeduju odgovarajuće znanje, stavove i sposobnosti
za rad na zaštiti i promociji zdravlja.
∗ Obrazovanje zdravstvenih uposlenika treba biti zasnovano na principi-
ma politike “zdravlje za sve’’, koji će ih pripremiti za pružanje kvalitetnih
usluga u oblasti promocije zdravlja, prevencije, kurative i rehabilitacije, te
pomoći im da povežu javno zdravstvo i kliničku praksu.
∗ Uraditi sistem planiranja koji će osigurati, da broj i struktura zdravstve-
nih uposlenika odgovara trenutnim i budućim zdravstvenim potrebama.
∗ Osigurati da sve zemlje članice imaju odgovarajuće kapacitete za speci-
jalno obrazovanje u oblasti rukovođenja, organizacije i prakse u javnom
zdravstvu.
∗ Obrazovanje profesionalaca u drugim sektorima, treba da uključi osnov-
ne principe politike “zdravlje za sve’’ i znanje o tome kako njihov posao
može utjecati na determinante zdravlja.
Cilj 19- Istraživanje i znanje u zdravstvu.
∗ Sve zemlje članice trebaju imati sisteme za istraživanje u zdravstvu, ko-

munikacijeske i informacijske sisteme, koji podržavaju stjecanje, efektnije
korištenje i širenje znanja u cilju realizacije politike “zdravlje za sve’’.
∗ Stvoriti politiku istraživanja, prema prioritetima vlastite dugoročne poli-
tike “ zdravlje za sve’’.
∗ Sve zemlje članice trebaju imati mehanizme, koji omogućavaju da pru-
žanje zdravstvenih usluga i razvoj zdravstvenih usluga budu zasnovani
isključivo na naučnim dokazima.
∗ Sve informacije o zdravstvu trebaju biti korisne i dostupne zdravstvenim
uposlenicima, neprofesionalcima koji participiraju u zdravstvu, političa-
rima, menadžerima, pravnicima, itd., kao i javnosti.
62
ZDRAVLJE
Cilj 20- Mobiliziranje partnera u zdravlju.
∗ Implementacijom politike “zdravlje za sve’’ treba uključiti pojedince, gru-

pe i organizacije iz javnog i privatnog sektora u saveze i partnerstvo u
zdravlju.
∗ Zdravstveni sektor treba uključiti druge sektore u aktivnu promociju
zdravlja, ohrabrujući ih da se pridruže multisektorskim aktivnostima sa
zajedničkim ciljevima i resursima.
∗ Na međunarodnom, državnom, regionalnom i lokalnom nivou trebaju
postojati strukture i procesi kako bi se koordinirala saradnja svih aktera i
sektora u razvoju zdravlja.
Cilj 21- Politika i struktura “zdravlje za sve’’.
∗ Sve članice bi trebale formirati i implementirati politiku “zdravlje za sve’’ na

državnom, regionalnom i lokalnom nivou, sa odgovarajućom institucional-
nom infrastrukturom, upravljačkim procesima i progresivno vodstvo.
∗ Politika “zdravlje za sve’’ na državnom nivou bi trebala obezbijediti mo-
tivaciju i inspirativu, dalekosežni okvir za politiku i akcije u regiji, grado-
vima i lokalnim zajednicama sredinama, kao što su škole, dom i radno
mjesto.
∗ Trebala bi postojati struktura i proces za razvoj zdravstvene politike na
državnom i drugim nivoima, koji okupljaju cijeli niz ključnih partnera,
javnih ili privatnih, sa dogovorenim mandatom za formulaciju politike,
implementaciju, monitoring i evaluaciju.
∗ Trebali bi biti formulirani kratkoročni, srednjoročni, dugoročni ciljevi
politike, indikatori i prioriteti, kao i strategija, da se ostvare ovi ciljevi,
bazirani na vrijednostima politike “zdravlje za sve’’, a napredak njihovog
ostvarenja bio bi redovno praćen i evaluiran.
Istraživanja u okviru tematskog područja zdravlje, a na osnovu dostupne
recentne literature, imaju za cilj poboljšanje općeg zdravstvenog stanja europ-
skih građana i jačanje konkurentnosti zdravstvene industrije. Iste teže rješa-
vanju globalnih zdravstvenih problema, kao što su anti-mikrobska otpornost,
hiv/aids, malarija, tuberkuloza i opasnost od pandemija.
Aktivnosti predviđaju:
∗ Promociju brige o zdravlju.
∗ Prevenciju i medicinski tretman težih bolesti.
63
∗ Zdravstvenu zaštitu trudnica.

∗ Povećanje konkurentnosti sektora zdravstvene zaštite, biotehnologije i
medicinske tehnologije, u kojima su mala i srednja poduzeća jedan od
najvažnijih sudionika.
∗ Razvoj normi i standarda za napredne terapije.
∗ Jačanje međunarodnih napora u rješavanju globalnih zdravstvenih pro-
blema.
∗ Istraživanja rijetkih bolesti.
Predviđeni prioriteti u financiranju:
∗ Tehnologije koje će pridonijeti istraživanjima koja se mogu primijeniti u
medicini.
∗ Prilagođavanje istraživanja u svrhu ljudskog zdravlja-osigurati da otkrića u
istraživanjima imaju praktičnu primjenu i sudjeluju u poboljšanju života.
∗ Osiguranje da će sva istraživanja iz ovog područja doći do građana.
Medicinska istraživanja financirana od strane Europske unije fokusirati
će se na:
∗ Biotehnologija, generičke metode i medicinska tehnologija za ljudsko
zdravlje.
∗ Detekcija, dijagnoza i praćenje.
∗ Predviđanje prikladnosti, sigurnosti i efikasnosti terapija.
∗ Inovativni terapeutski pristupi i intervencije.
∗ Integracija bioloških podataka i procesa.
∗ Istraživanje mozga i bolesti vezanih uz mozak, ljudski razvoj i starenje.
∗ Istraživanja zaraznih bolesti hiv,aids, malarija, tuberkuloza, sars, ptičja
gripa.
∗ Istraživanja bolesti: rak, srčanožilne bolesti, dijabetes, pretilost, rijetke
bolesti, ostale hronične bolesti uključujući reumatološke bolesti i artritis.
∗ Optimizacija sistema zdravstvene zaštite za europske građane.
∗ Prijenos kliničkih rezultata u kliničku praksu.
∗ Kvaliteta, efikasnost i solidarnost sistema zdravstvene zaštite uključujući
tranzicijske sisteme zdravstvene zaštite i strategije kućne njege.
∗ Proširenje zaštite od bolesti i bolja upotreba lijekova.
∗ Pravilna upotreba novih medicinskih terapija i tehnologija.
64
ZDRAVLJE
Mala i srednja preduzeća orijentirana ka istraživanju glavni su ekonom-

ski pokretači zdravstvenog sistema i razvoja medicinskih tehnologija. Jaka eu-
ropska biomedicinska istraživanja osigurati će konkurentnost europskih far-
maceutskih i ostalih medicinskih industrija. Zbog toga je važno da Europska
unija stvori okruženje koje će voditi ka inovacijama u javnom i privatnom
sektoru.
Građani će imati koristi od europskih medicinskih istraživanja jer će na-
glasak biti na prijenosu temeljnih otkrića u kliničkoj primjeni, razvoju i po-
tvrđivanju novih terapija, metodama za promociju zdravlja i prevenciju uklju-
čujući promociju zdravog starenja, dijagnostičkim pomagalima i medicinskoj
tehnologiji i održivim i efikasnim sistemima zdravstvene zaštite.
Klinička istraživanja baviti će se velikim brojem bolesti kao što je karci-

nom, srčanožilne, zarazne, mentalne i neurološke bolesti, bolesti vezane uz
stare-nje – Alzheimerova i Parkinsova bolest, dijabetes i pretilost, hiv, malari-
ja, tuberkuloza, sars, ptičja gripa i niz drugih.
Nove terapije i lijekovi biti će razvijeni u kraćem vremenskom razdoblju.
Očekuje se bolja povezanost i bolja razmjena iskustava i konkretna pomoć
među različitim zemljama Evrope. Zemlje članice Evropske unije osigurale su
6 milijardi eura za područje ’’Zdravlje tokom sedam godina trajanja FP7’’
Literatura:
2. Bešlagić, Z., Sarihođić, M., Šećerbegović, M., Toromanović, S. Uloga socijalne medicine- javnog zdravstva u sistemu zdravstva.
Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
3. Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 September 1978.
4. Committee on Quality of Health Care in America, Institute of Medicine. Crossing the Quality Chasm. Washington, DC:Nacional
Academy Press, 2001.
5. Conference on Health Promotion, Ottawa, 21 November 1986.
6. Džubur, A., Omanić, A., Nikšić, D., Besić, A., Durić, K. Expenditures for Health Care and Their Impact on Mortality in Federa-
tion of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2006;18(1):31-4.
8. Global Health Governance: some new theoretical considerations on the new political space. Chapter in: Lee, K. (ed) Globaliza-
tion and Health, London Palgrave 2002.
10. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Znanstveni skup. Promicanje zdravlja u Hrvatskom pučanstvu. Zagreb, 12.-14. studenoga
1998. Zbornik radova. Zagreb, 1998.
12. Influence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Affairs, November/December Issue
2002 .
13. International Conference on Health Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. www.who.int/hpr/NPH/docs/ade-
laide_recommendations.pdf
65
LITERATURA
14. Into the 21st Century. Fourth International Conference on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997.
15. Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine FBiH’’, broj:7/02).
17. Jatić, Z. Kontrola liječenja pacijenata sa bronhijalnom astmom kroz timove porodične medicine. Magistarski rad. Medicinski
fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
18. Jokić, I. Zdravstveno stanje stanovništva FBiH u periodu od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24.
19. Leatherman, S., Berwick, D., Iles, D., Levin, LS. et al. The busines case for qualiti:Case studies and an analisysis.Health Affairs
2003;22: 17-30.
20. Mašić, I., Novo, A., Pilav, A., Jokić, I., Toromanović, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat soc
med, 2006; 18 (4): 212-8.
21. Mašić, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13-21.
22. Mašić, I., Toromanović, S., Bešlagić, Z., Smajkić, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of Bosnia and Herze-
govina. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
23. Mašić, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4
24. Miličić, V. Deontologija profesije liječnik. Sveučilišna tiskara, Zagreb, 1996.
25. Odluke o osnovicama i stopama doprinosa za zdravstveno osiguranje (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH’’, broj: 11/02).
27. Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity, progress and
promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
32. Third International Conference on Health Promotion, Sundsvall, June 1991.
33. Toromanović, S. Istraživanje kvaliteta primarne zdravstvene zaštite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdravstvenih usluga.
Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
34. UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur Vol.16,No.2. 2003.
37. Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menađera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova 5. međunarod-
nog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko društvo menađera kvalitete, 2003.
38. Varga, S. Može li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. međunarodnog simpozija o kvaliteti. Vodice:Hrvatsko
društvo menađera kvalitete, 2001.
39. Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglašeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta. “Privredni vjesnik’’,
prosinac 2003.
40. Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health
41. Who. Health Promotion glossary. http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf
42. Who. Health Promotion: Bridging the Equity Gap. Mexico 5 - 9 June 2000. Reporto of the Technical Programme. http://www.
paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
43. Who. Ottawa Charter for Health Promotion. First International
44. Who. Sundsvall Statement on Supportive Environments Fohealth.
45. Who. The Adelaide Recommendations. Conference Statement of the 2nd
46. Who. The Jakarta Declaration on LeAading Health Promotion
47. Wonca, Evropa. Evropska definicija porodične -obiteljske medicine. Udruženje specijalista i specijalizanata porodične- obitelj-
ske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
50. www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan-promotion/index_e.html
52. www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf
53. www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf
54. www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_charter_hp.pdf
55. www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf
56. Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH (“Službene novine FBiH’’,
broj:13/02).
57. Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima (“Službene novine FBiH’’, broj: 35/98-1/02).
66
5. POGLAVLJE
SOCIJALNA ISKLJUČENOST
Sve bi se moralo raditi najednostavnije što je moguće,

ali ne jednostavnije od toga’’
Albert Einstein
5.1. UVODNO ELABORIRANJE
Socijalna isključenost je proces kojim se određene grupe, na osnovu

njihovog siromaštva, niskog obrazovanja ili neadekvatnih socijalnih vješti-
na, guraju na margine društva i onemogućavaju njihovo stupanje u socijalne
veze. Ovakve grupe imaju izuzetno mali utjecaj u odlučivanju spram politika
kojima su izložene, istovremeno i veoma male mogućnosti da poboljšaju svoj
životni standard.
Kada se govori o najvećim vrednotama, a to su život, zdravlje, ljudsko
dostojanstvo, tada je jasna višedimenzionalnost socijalne isključenosti i njezin
direktni upliv na zdravlje stanovništva i na zdravstveni sistem. Siromaštvo i
nezaposlenost predstavlja društveni problem, te izaziva zabrinutost i strepnju
u zemljama tranzicije, a i u razvijenijim zemljama.
Na Svjetskom samitu o socijalnom razvoju, koji je održan u Kopenhagenu
1995. godine, sva tri ova problema evidentirana su kao ključne tačke političke
akcije u svakoj zemlji gdje nisu riješeni.
Usvojeno je da je neophodno osigurati zadovoljenje osnovnih ljudskih
potreba, a to je zdrava prehrana, zdravlje, obrazovanje, zaposlenje, stanovanje
i sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu.
U zemljama u razvoju, zadnjih 10 godina, siromaštvo poprima zabrinja-
vajuće forme, ono je višestruki izvor socijalne isključenosti. Nažalost, neza-
poslenost je faktor koji najdirektnije proizvodi siromaštvo, a siromaštvo ima
najdirektniji utjecaj na zdravlje stanovništva svake zemlje.
U Bosni i Hercegovini su se desile promjene u političkom i ekonomskom
životu. Porasla je stopa nezaposlenosti zbog sporog oživljavanja ekonomije, te
se smanjio broj radnih mjesta. Posljedice rata su proizvele galopirajući porast
siromaštva, te automatski i porast bolesne populacije.
Političke, geografske i ekonomske promjene u svakoj zemlji daju pozitivne
i negativne karakteristike. Stanovništvo ove posljedice primjećuje, doživljava
i trpi. Različite skupine stanovništva ove posljedice različito primjećuje i do-
življava, dakako i različito trpi. Ovaj vid promjena dovodi do pojave različitih
oblika isključenosti, posljedica po zdravlje, te dovodi u pitanje samo čovjekovo
dostojanstvo i smisao ljudskog postojanja.
Socijalna isključenost na društvenoj razini postala je znakom raslojav-
anja društva i narušavanja socijalne kohezije. Na individualnoj razini ona se
pojavljuje kao jedan od osnovnih znakova kidanja socijalnih veza. To je više
dimenzionalni društveni proces koji slabi povezanost pojedinca-individue i
68
zajednice, nestajanje solidarnosti između zajednice i pojedinca, pojedinca i

grupe, između čovjeka i čovjeka.
Prema definiciji Britanske vlade, socijalna isključenost predstavlja pojam,
odnosno dešavanja kada nemali broj stanovništva pati, suočava se sa proble-
mima koji su povezani, odnosno koji predstavljaju kombinaciju počev od ne-
zaposlenosti, malih prihoda, loših uvjeta stanovanja, loše okoline, što će proi-
zvesti loše zdravlje.
Dakle međusplet nepovoljnih životnih okolnosti, koje svojom međuzavi-
snošču razaraju pojedinca kao individuu, mlade, kidaju socijalne veze mladih
sa okruženjem u kojem žive, razdvajaju obitelji, dovode do posljedica. Dakako,
da je bitno naglasiti da na socijalnu isključenost, ne bi trebalo, ni u kojem pri-
stupu gledati da je to neuspjeh individue na jednom ili više životnih područ-
ja. Zašto, jer do ovog fenomena sadašnjosti i budućnosti dovode faktori koji
su uglavnom izvan kontrole pojedinca, te spleta društvenih okolnosti. Loša
društvena, loša politička situacija će u većini situacija proizvesti kao posljedicu
socijalnu isključenost, ne samo mladih, već će pogoditi i druge vulnerabilne
skupine populacije.
Bilo bi neophodno preventivno angažiranje razvijati na tri razine, pri-
marnoj, sekundarnoj i tercijarnoj. Potrebno je izraditi sveobuhvatniju preven-
tivnu strategiju, te jasno podijeliti uloge i odgovornosti. Može se sa sigurno-
šću tvrditi da je znanost, insuficijentna istraživanjima iz ovog područja. Tek u
posljednje vrijeme ovom fenomenu koji zaokuplja većinu zemalja se pridaje i
znanstvena i društvena pažnja.
Primarnim preveniranjem je potrebno izharmonizirati medicinski, soci-
ološki, psihološki, socijalnopolitički, socijalnopedagoški, antropološki i druge
pristupe, koji bi imali zajednički cilj sprečavanje daljnjeg socijalnog isključiva-
nja, ne samo na individualnoj, već i na kolektinoj razini.
Sekundarno preveniranje bi trebalo obuhvatiti rano dijagnosticiranje i
programe takozvane razgradnje tokova socijalnoga isključivanja.
Tercijarno preveniranje treba obuhvatiti adekvatnu rehabilitaciju, tokom
koje bi se uspostavili pokidani tokovi socijalne integriranosti.
5.2. PRIORITETNI CILJ SOCIJALNE POLITIKE EVROPSKE UNIJE
Evropska unija je pristup socijalnim pravima postavila kao prioritetni cilj

svoje socijalne politike. Usvojen je od strane Evropskog komiteta za socijalnu
koheziju (CDCS) , u Strazbourgu 2002. godine. U području socijalnih prava
69
Evropa je postigla značajne rezultate, ali ova prava svi evropljani ne uživaju
jednakomjerno. Nažalost, zdravstvene usluge, socijalna zaštita, zapošljavanje,
obrazovanje, stambeni smještaj nailaze na mnogobrojne i različite prepreke.
Ključni faktori za uspjeh ekonomskih - socijalnih i političkih reformi su
garantiranje socijalnih prava u Evropi koje su trenutno u toku jer su važni
učvrščivač demokratije i sigurnosne klime unutar jedne države i između dr-
žave i države. Evropska unija promovira 6 fundamentalnih vrijednosti, a to su
sloboda, jednakost, dostojanstvo, solidarnost, građanska prava i pravdu.
5.3. ZAJEDNIČKI MEMORANDUM O SOCIJALNOJ UKLJUČENOSTI

- JOINT INCLUSION MEMORANDUM (JIM)
Da bi se poboljšala socijalna uključenost svih grupa i pojedinaca sačinjen

je JIM. Predstavlja strategiju, koja će omogućiti cjelovit pristup u usklađivanju,
pristupanju i povezivanju svih vrsta aktivnosti različitih aktera u borbi protiv
socijalne isključenosti i siromaštva.
Već više godina sve zemlje, članice Evropske unije, rade na osnovu JIM-a,
te rade na izradi nacionalnih planova borbe protiv siromaštva i socijalne is-
ključenosti- Nacional Action Plan against Poverty and social Exclusion-Nana
Pincl.
Ovi programi potenciraju 4 važna cilja
∗ Olakšavanje zapošljavanja i pristupa svim izvorima, dobrima, pravima i
uslugama.
∗ Sprječavanje rizika isključenosti.
∗ Pomoć najugroženijima.
∗ Mobiliziranje svih nadležnih tijela.
Evropska zajednica je 70-tih godina pokrenula, ozbiljnu borbu protiv si-
romaštva i socijalne isključenosti kroz tri petogodišnja programa.
∗ Od 1975. godine do 1980. godine.
∗ Od 1985. godine do 1989.godine.
∗ Od 1989. godine do 1994.godine.
Vijeće ministara Vijeća Evrope 1993. godine pokrenulo je projekat o ljud-
skom dostojanstvu i socijalnoj isključenosti- Human dignity and social exclu-
sion- HDSE . Evropsko vijeće u Nici u decembru 2000. godine lansira “proces
socijalne uključenosti “- Nice European Council.
70
Ovaj proces se bazira na četiri široka cilja:

∗ Da podstakne učešće ljudi u zapošljavanju i pristupu svim resursima.
∗ Pristup pravima, dobrima i uslugama neophodnim za takvo učešće.
∗ Da se spriječi rizik socijalne isključenosti.
∗ Da se pomogne najugroženijim grupama.
Iskustva 10 novih članica EU pokazuju, da pretočiti zahtjeve utvrđene u
JIM-u, biti će izuzetno težak i složen posao. Neophodno je odrediti prioritete
te mjere rješavanja socijalnih problema, a ne postaviti realno ostvarive ciljeve
socijalnog uključivanja, te na svim razinama upravljanja promovirati:
∗ socijalnu uključivost,
∗ borbu protiv siromaštva,
∗ socijalnu isključenost.
Bosni i Hercegovini će biti neophodan ovakav program i morat će biti

moderno koncipiran sa prethodno utvrđenim načinima praćenja njegove re-
alizacije, te organiziranom pristupu i sveobuhvatnošću, odnosno uključiva-
njem svih segmenata društva u pristupu.
Abrahamson (1997) smatra da se socijalna isključenost javlja u postmo-
dernim društvima jer se ne pronalaze razlozi za socijalnu integraciju, jer za-
kazuje ljudski faktor. Pospješuje je potreba da se afirmiraju ljudske različitosti.
Stoga je koncept socijalne isključenosti usmjerio svu znanstvenu i političku
pažnju na sve aspekte socijalne nejednakosti koji su do sada u tradicionalnom
pristupu bili zanemareni ( siromaštvo, diskriminacija i marginalnost).
5.4. IZVOR SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI
U Bosni i Hercegovini se broj siromašnih ne smanjuje. Veći broj porodica

su na samoj ivici preživljavanja. Visoka stopa nezaposlenosti povećava rizik si-
romaštva. Sistem socijalne pomoći, koji je trenutno nemoćan ne može pružiti
elementarnu zaštitu velikom broju vulnerabilnih skupina.
U vulnerabilne grupe ubrajamo:
∗ mladi ljudi i djeca,
∗ starije osobe,
∗ izbjegla i raseljena lica,
∗ nepotpune porodice (raseljene),
71
∗ silovane žene,
∗ invalidne osobe,
∗ bolesne osobe i osobe narušenog zdravstvenog stanja,
∗ osobe sa posebnim potrebama,
∗ osobe otpuštene iz odgojno popravnih centara i zatvora,
∗ beskućnici i oni iz loših stambenih uvjeta,
∗ etničke manjine,
∗ dugotrajno nezaposleni,
∗ stariji uposlenici,
∗ ekonomske ugrožene žene.
Siromaštvo je duboko ukorijenjeno, a upravo ono reproducira margi-
nalizaciju i diskriminiranje vulnerabilnih skupina i pojedinaca. Razni oblici
direktne ili indirektne diskriminiranosti izazivaju siromaštvo i sve prelazi u
začarani isprepleteni i nepovratni krug. Među mladima je veliki rizik siro-
maštva, što nam pokazuju statistike zavoda za javna zdravstva, te Mup-ovih
izvještaja kroz pojavu narkomanije, seksualne nastranosti, nasilja, ubistava i
krađa.
Najčešći vid diskriminiranja je negiranje elementarnih prava siromaš-

nih:
∗ pravo na zdravstvenu zaštitu,
∗ pravo na obrazovanje,
∗ pravo na stanovanje.
5.5. SOCIJALNA ISKLJUČENOST MLADIH
U tranzicijskim zemljama, gdje spada i Bosna i Hercegovina, socijalno

isključivanje mladih je počelo u svim bitnim područjima življenja:
∗ u zdravstvu,
∗ u obrazovanju,
∗ u zapošljavanju,
∗ u socijalnoj zaštiti,
∗ u stanovanju.
Mladi su skupina na kojoj siromaštvo ostavlja kobne i teške posljedice,

trajna oštećenja, što je uzrokovano lošom prehranom. Loša prehrana narušava
72
nepravilan, nedovoljan, prirodan, tj. normalan rast i razvoj mladih. Zasigurno

je tačno da mnoga oštećenja, te narušeno zdravlje ne mogu se uvijek iskorigi-
rati u kasnijoj životnoj dobi. Blagostanje i dobrobit djece su pokazatelji nacio-
nalnog razvoja jedne države.
UNICEF se zalaže, na čemu insistira i radi, da preveniranje i smanjenje
siromaštva počne upravo s djecom, jer će dobrobit i blagostanje djece biti po-
kazatelj nacionalnog razvoja.
Prema UNICEF-ovom izvještaju iz 2001. godine, siromaštvo je široko ra-
sprostranjeno u zemljama Zajednice nezavisnih država (CIS), te Centralne i
Istočne Evrope (CEE), tu uključujemo svakako prostore bivše Jugoslavije.
5.6. SOCIJALNA ISKLJUČENOST ZNANSTVENI I

ZDRAVSTVENI PROBLEM
Lenoir, R. je 1974. godine dao koncept socijalne isključenosti, ali se u

znavstvenim krugovima ovom problemu nije pravovremenono pridavao zna-
čaj. Tek 1996. godine, pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti
postaje jedno od novijih prava koje nam je ponudila Evropska socijalna pove-
lja iz 1996. godine.
Dakle, trebale su 22 godine da tek ovom poveljom u većini evropskih ze-
malja, ovo pravo postane pitanje prvog reda, stručnih i znanstvenih rasprava,
postdiplomskih studija i znavstvenih istraživanja. U raspravama unutar ovog
diskursa učestvuju ljudi različitih profesija (politolozi, sociolozi, liječnici, pe-
dagozi, psiholozi, pravnici) tragajući za efikasnim metodama djelovanja.
Problemom socijalne isključenosti bavi se znatan broj znanstvenika: Leno-
ir (1974), Silver (1994), Abrahamson (1995), Berghman (1995), Romins (1995),
Fario (1995), Rodgers (1995), Roomi (1995), Šućur (1995, 2001), Chooffe (2001),
Saraceno (2001), Le Grand (2002), Poggi (2003) i mnogi drugi.
2003.godine, osnovana je organizacija ESPA net- European Social Policy
Network. Njihove konferencije snažno intelektualno i provokativno utječu na
cjelokupni socijalni život Evrope.
Na trećoj godišnjoj konferenciji (Fribourg 2005) unutar 19 plenarnih se-
sija razmatrane su mnoge teme i oblasti počev od socijalnih reformi, miro-
vinskih reformi, zapošljavanja žena, dječijeg siromaštva, radne nejednakosti
prema spolu, politika postkomunističkih zemalja.
73
O preveniranju se mora početi misliti znanstvenim diskursom, ali u su-

glasju sa društvom. Trebalo bi da djelovanje preraste u snagu pokreta i da do-
bije karakteristike pokreta, sa značajnim prostorom za socijalne aktivnosti.
Jedino takvim djelovanjem će se moći planski osnažiti svi vidovi akcija, mo-
tiva djelovanja, motiva preveniranja, što bi zasigurno trebalo početi trajnije
slabiti izmicanje u neodgovornost kompletnog društva u budućnosti. Stoga je
neophodno davati primat mladima na kojima bi trebala izrastati zdravija
budućnost.
Nastojanje treba biti agilnije u svim segmentima, treba postati prepoznat-
ljivo i obilježeno:
∗ težnjom harmoniziranja strateških pristupa preveniranju,
∗ multidisciplinarnom pristupu,
∗ fokus orijentiran prema mogučnostima,
∗ izraditi sistem djelovanja, koji će obezbjediti kontinuiranost.
Literatura:
1. Abrahamson, P. Combating Powerty and Social Exclysion in Europe, u W, Beck, L. van der Maesen i A Walker
(eds.): The social Qvality of Europe, The Haque: Kluwe Law International 1997.
2. Bašić, J., Ferić, M. Djeca i mladi u riziku- rizična ponašanja. U: Bašić, Koller-Trbović i Uzelac i sur.: Poremećaji u
ponašanju i rizična ponašanja: pristupna i pojmovna određenja. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu. Zagreb, 2004: 57-72.
3. Matković, Espanet konferencija 2005: Making social policy in The postindustrial age Fribourg. Revija socijalne
politike,god.12,br.3-4/2005. Informacije i osvrti. Zagreb, 2005: 22-24.
4. www.2.europarl.eu.int.
5. www.coe.int/T/F/Coh%C3%A9 sion sociale/Politiques sociales/Acc%C3%A8s.aux drric sociaux05Bosnian%20
Mary%20Daly%20report.pdf.
6. www.epa.-cps.org.y/cpa-cps/aktuelno/Sadržaj/eut2004-12-28-11-34-42mladi%20zagubljeni%20u%tranziciji.
pdf.
7. www.eppu. ba/pdf/Pregled%20 siromaštva.pdf.
8. www.grupa484.org.yu/files/studija o izbjeglim i raseljenim i njihovo isključivanje u NSSS2003.pdf.
9. www.hsd.hr/revija/pdf/1-2-2004/04-Sucur.pdf.
74
6. POGLAVLJE
PROMOCIJA ZDRAVLJA I PREVENCIJA BOLESTI
“Kako je teško biti slab,

Kako je teško biti sam,
I biti star, a biti mlad’’
Tin Ujević
6.1. INTERES ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA

I PREVENCIJU BOLESTI
6.1.1. Uvod
Interes za promociju zdravlja i prevenciju bolesti je predmet različitih
zdravstvenih disiplina. Bavljenje ovim područjem prevashodno traži shvatanje
pripadajućeg momenta, pripadajuće stvarnosti, koja markira odgoj, prihatanje
zdravih stilova življenja i ponašanje individue u datom vremenu, u kojem se
može djelovati, u kojem se kompetentno može razvijati ova ideja. Određivanje
mjere zrelosti, jačine društva je upravo mjera zrelosti ovog nastojanja i određe-
na je istovremeno osjetljivošću prema znakovima istog u kojem živimo.
Spis iz davne 1877. godine, preventivni sistem u odgoju mladeži Salezijan-
ca, don Boska, definira jednim dijelom preventivnost:
∗ Umijećem odgajanja, u pozitivnom predlažući dobro u prikladnim i zani-
mljivim iskustvima, privlačnim zbog njihove plemenitosti i ljepote.
∗ Umijeće koje čini da mladi rastu iznutra , naglašavajući unutrašnju slo-
bodu, boreći se protiv vanjskih uvjetovanja i formalizama.
∗ Umijeće zadobijanja srca mladih da bi se s radošću i zadovoljstvom odu-
ševilo za dobro.
∗ Umijeće ispravljanja zastranjenosti i pripremajući ih za budućnost solid-
nim odgojem karaktera.
Preventivna medicina treba da se bavi promocijom zdravlja, preventiv-
nom, sekundarnom i tercijalnom prevencijom.
Rana prevencija je primarni zadatak koji se obavlja kroz promociju kao
najoptimalniji sadržaj rane prevencije.
Specijalna područja promocije zdravlja se odnose na promociju zdravlja
institucionalnu, vaninstitucionalnu, ličnu i kolektivnu.
Multidisciplinarni pristup svakako treba da uključuje multisektorijalni i
multidisciplinarni pristup.
Multisektorijalni pristup treba da uključuje energiju, transport, industri-
ju, poljoprivredu i sektor turizma, prehrane, financija, socijalnu službu i uslu-
ge, pravosuđe i zakonodavstvo i svakako sredstva javnog informiranja.
Multidisciplinarni pristup treba da uključuje edukativne ustanove me-
dicinskog zdravstvenog usmjerenja i to srednje, više i visoke škole, ustanove
javnog zdravstva sa četiri nivoa, odnosno lokalne zajednice, kantone, entitete i
državu, te zdravstvene ustanove, porodičnu medicinu, domove zdravlja, opće
76
bolnice, kantonalne bolnice, kliničke bolnice, institute, zavode, referalne cen-

tre i institute ili centre za promociju zdravlja.
Multidisciplinarnu saradnju je neophodno ostvariti na način da se koriste
izrade vodilja, odnosno doktrina dobre prakse u kojima se regulira sadržaj
aktivnosti i programi. Sljedeće neophodne aktivnosti su putevi komunikacija,
administrativna regulativa, obrasci, evaluacija i informisanje, regulacija pod-
zakonskih propisa, pravilnika i financijska potpora.
Program ili sadržaj promocije zdravlja treba biti predmet multidiscipli-
narnog konzilija koji treba da program sadržajno obogati sa aspekta promo-
tivnog, preventivnog, javno-zdravstvenog i kliničkog.
6.1.2. Predložena projekcija u preveniranju
Neophodno je učiniti određena ulaganja, a predložena projekcija u pre-

veniranju je:
∗ Utvrđivanje opće i zdravstvene politike.
∗ Donošenje određene i odgovarajuće zdravstvene legislative.
∗ Provođenje reforme organizacije sistema zdravstva, uključujući
i sisteme financiranja i obrazovanja u zdravstvu.
∗ Povećanje sredstava za investicije i operativni rad timova obiteljske medi-
cine do 20 %.
∗ Ulaganja u kontinuiranu implementaciju politike i strategije integriranih
i preventivnih programa.
6.1.3. Koristi od projekcije
Predložena projekcija u prevenciji i koristi koje se mogu očekivati su:

∗ Povećanje individualne odgovornosti i zdravstvene svijesti građana.
∗ Obezbjeđenje jednakosti, solidarnosti i osnovnih ljudskih
prava na zdravlje i život.
∗ Rejonizacija mreža ustanova i timova, uvođenje novih timova obiteljske
medicine.
∗ Kombinacija svih izvora financiranja uključujući tržišne mehanizme.
∗ Kontiuranost i stabilnost timova obiteljske medicine orijentiranih na obi
telj i pojedinca sa redukcijom rizika, oboljevanja i smrtnosti za 10 %.
77
6.1.4. Predložena strategija za zdravlje mladih
U predloženoj strategiji za zdravlje mladih neophodno je:

∗ Unaprijediti zdravstvenu zaštitu mladih osoba uz obezbjeđenje kontinuira-
nog praćenja psiho-fizičkog rasta, tjelesnog razvoja i razvoja uhranjenosti.
∗ Provođenje mjera usmjerenih na smanjenje koštano-mišićnih deformiteta
kičmenog stuba i stopala kod djece.
∗ Obezbjeđenje optimalnog obuhvata školske djece i mladih obaveznom
imunizacijom prema naredbi o programu obaveznih imunizacija stanov-
ništva protiv zaraznih bolesti.
∗ Obezbjeđenje mjera kontiuranog praćenja oralnoga zdravlja i dentofaci-
jalnih anomalija.
∗ Izrada programa za stjecanje znanja i vještina za usvajanje zdravih stilova
života i izbjegavanje rizičnog i štetnog ponašanja, uz podršku “škola za
promociju zdravlja’’.
∗ Savjetovanje omladine o reproduktivnom zdravlju: seksualnosti, kontra-
cepciji i prevenciji spolno prenosivih bolesti, uključujući i HIV i AIDS.
6.2. ZDRAVO STARENJE
6.2.1. Starenje
Starost još nije dovoljno definirana. Navršenih 65. godina se uzima ar-
bitrarno. Biološki i kalendarski odnosi su često različiti. Recentna literatura
navodi, da u procesima starenja, kao ključni faktori starenja stanica, a time
automatski i cjelokupnog organizma su naglašeni:
∗ genetička kontrola,
∗ oksidativni stres,
∗ skraćenje krajeva hromosoma tzv. telomera.
U definicijama starenja čovjeka razlikujemo kalendarske i biološke kriterije.
Kalendarski kriterij je 65. godina života. Prema anglosaksonskoj literaturi su:
∗ Osobe dobi od 65. do 74. godine su stare-young eldery.
∗ Osobe dobi od 75. do 84. godine su starije-mid old.
∗ Osobe dobi od 85. godina i više su najstarije-old–est old.
Ako uzimamo za važeće parametre biološku dob, što s medicinske tačke
gledišta je ispravno i znanstveno opravdavajuće, tada je ista važnija od kalen-
78
darske dobi. U svakodnevnici susrećemo pojedince, čija je biološka dob daleko

ispod kalendarske dobi, kao i obratne slučajeve, a to su :
∗ Mladi starci, individue koje imaju malo godina kalendarske dobi, ali su se
načinom i sopstvenim stilom života pretvorili u osobe sa tegobama, bez-
brojnim bolestima, borama i sa odsustvom zadovoljstva, koje inače pruža
život u mladosti.
∗ Stari mladići, individue koje imaju mnogo godina kalendarske dobi, ali
se osjećaju zdravi, izgledaju vitalno, žive aktivnim životom i pridržavaju
se zdravog načina življenja, te uživaju u zadovoljstvima, koje im donosi
dati period života. Društva ili organizacije za gerontologiju proklamiraju
svoju maksimu da:
∗ Old age should be lived actively and not spent passively.
∗ Starost treba aktivno doživljavati, a ne pasivno proživljavati.
Može se reći da je sporedno dodavati godine životu, već da je bitnije do-
davati život godinama. Biološki procesi starenja vezani su za stanice, tkiva,
organe i organizam. Podrazumijeva se da centralno mjesto ima stanica. Inte-
resi u znanosti za istraživanjima, za procese starenja u stanici intezivirani su
od 1961. godine. Zapravo, tek je te godine znanstveno dokazano i prezentirano
javnosti da se normalne ljudske stanice pod “in vitro” uvjetima mogu dijeliti
ograničeni broj puta.
Starost se ne treba promatrati kao bolest, kakav je bio nekada stav. Prema
svjetskim statistikama oko 90% starijih i starih mogu da žive u svojim kuća-
ma, ukoliko imaju adekvatan oblik pružanja zdravstvene zaštite.
Starost je kontiurano-nezaustaviv biološki proces, gdje dolazi do smanje-
nja regeneracijske sposobnosti tkiva.
∗ Dolazi do smanjenja glija stanica koje budu zamijenjene sa stratoglijama.
∗ Dolazi do smanjenja vegetativnih funkcija kod čula sluha i čula vida.
∗ Dolazi do smanjenja volumena mišića, te smanjenja kontrakcija zbog po-
sljedica pada kreatin fosfata i denervacije motornih neurona. Preovladava
faza anaerobna nad aerobnom, što doprinosi atrofiji mišićnog tkiva.
∗ Dolazi do pada funkcije žlijezda sa unutarnjim lučenjem, spolnih žlijezda
(hipofiza, štitna žlijezda, paratiroidnih i nadbubrežnih žlijezda i pankre-
asa).
∗ Dolazi do atrofije i hipotrofije distalnih okrajaka na ekstremitetima.
∗ Dolazi do promjena na krvožilnom sistemu, pojava degenerativnih proce-
sa na stijenkama krvnih žila.
79
∗ Dolazi do gubitka kolagena ili do njegove destrukcije, a vezivno tkivo kao

posljedica toga postaje napetije i čvršće. Zglobovi postaju ograničeniji za
kretnje, što je posljedica nastanka artroza, staračkog reumatizma, te bo-
lova u mišićima, zglobovima i kostima.
6.2.2. Teorije starenja
U literaturi je bezbroj teorija, koje pokušavaju objasniti fenomene stare-

nja, to su :
∗ teorija pogreške,
∗ teorija somatske mutacije,
∗ teorija programiranog starenja,
∗ teorija slobodnih radikala,
∗ teorija unakrižne povezanosti,
∗ teorija nakupljanja otpadnih tvari,
∗ teorija imunološka,
∗ teorija neuroendokrinološka.
Sve pobrojane teorije se mogu podijeliti u dvije grupe, to su :
1. teorija katastrofe,
2 genetička teorija.
Teorija katastrofe podastire, da dolazi do oštećenja slobodnih radikala,
kao posljedica nagomilavanja staničnih oštećenja. U eksperimentalnim pri-
stupima procesu starenja pokazalo se da najvažniji uplivni faktori na stanič-
noj razini, ali i na razini organizma su :
∗ genetička kontrola,
∗ oksidativni stres.
Kod evaluacije mehanizma staničnog starenja, najnovija istraživanja, sve
snažnije potvrđuju da je ključni faktor u procesu starenja skraćivanje krajeva
hromosoma, odnosno tzv. telomera.
Kod starijih osoba vezivno tkivo je stanjeno i manje elastično. Smanjen je
kapilarni protok, što dovodi do usporavanja regenerativnih procesa. Sluznice
starijih osoba su : atrofične, blijedog izgleda, suhe, sjajne i fragilne.
6.2.3. Predložena strategija za zdravo starenje

i dostojanstveno umiranje
Predložena strategija za zdravo starenje i dostojanstveno umiranje je kon-
cipirana u dva strateška cilja, koja je neophodno planski i organizirano uskla-
80
diti i sprovesti. Ti ciljevi su:

1. Organizirano djelovati da se omogući jednakomjerno svoj staroj popu-
laciji, da mogu voditi nezavisan život uz povećanje samostalnosti, te
povećanje kvaliteta življenja kroz slijedeće aktivnosti, a to su :
∗ Djelovati organizirano na preveniranju hroničnih masovnih nezaraznih
oboljenja.
∗ Djelovati organizirano na smanjenju onesposobljenosti od hroničnih
masovnih nezaraznih oboljenja.
∗ Djelovati organizirano na preveniranju povreda, posebno povreda, koje
se dešavaju unutar kućnog prostora.
∗ Djelovati organizirano na što bržem osposobljavanju onesposobljenih.
Smanjiti post rehabilitacioni period hospitalizacije i boravak u rehabili-
tacionim centrima. Organizirati rehabilitaciju unutar porodice, djelova-
njem timova obiteljske-porodične medicine. Dokazano je da sva starija
populacija adekvatnom njegom, unutar svoje familije, uz najvoljenije će
lakše i brže proći rekonvalescentni period.
∗ Djelovati edukativno na ove populacione skupine promotivnim predava-
njima o zdravom načinu življenja , kontroliranjima stresora i stresova.
∗ Djelovati promotivnim predavanjima o adekvatnoj i mogućoj fizičkoj ak-
tivnosti. Sem kroz organizirane timove obiteljske-porodične medicine ,
koristiti u promoviranju i preveniranju mas medije, te pozitivan utjecaj
nekoga od članova unutar porodice, koga će obučiti osoblje TOM.
∗ Djelovati preventivno i promotivno o pravilnoj prehrani, organiziranjem
promotivno-preventivne kampanje preko mas medija kroz živu riječ edu-
katora, podjelom letaka, adekvatnih brošura , zdravstveno odgojnih rece-
pata , te koristiti utjecajnu osobu unutar familije, koja će biti obučena od
strane TOM.
∗ Djelovati na što bržoj izradi programa, koji će promovirati samozaštitu
starih osoba.
U ovaj program se sem medicinskih institucija, odnosno medicinskog
kadra, trebaju uključiti sve raspoložive strukture našega društva.
∗ Djelovati agilnije na jačanje multisektoralne saradnje, koja treba imati je-
dinstven cilj za sve na području F BiH, a to je poboljšanje uvjeta života
starih osoba.
2. Organizirano djelovati da se obezbjedi svim starim osobama pravo na
81
dostojanstveno umiranje uz strogo uvažavanje svih religijskih i kulturnih obi-

čaja i to :
∗ Djelovati organizirano profesionalno i edukativno u oblasti palijativne
njege zdravstvenih uposlenika porodica i volontera.
∗ Djelovati da se omogući pacijentima i porodici, da donesu odluku o pre-
stanku intenzivne njege i terapije u terminalnoj fazi bolesti.
6.3. INTELEKTUALNO ORGANIZIRANJE
6.3.1. Uvodno obrazlaganje
Intelektualno organiziranje, unutar ovog segmenta, koji obrađujemo u

knjizi započinje različitim opservacijama društva danas, te mogućnostima
istog, za pripremanje odgovornih i dobro educiranih, koji će biti kompetentni
preuzeti odgovornost promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti kroz različi-
te segmente, različite profesije, zdravstva, školstva, mas medije, lokalne zajed-
nice i društva u cjelini. Primat u svemu tome mora krenuti unutar porodice.
Trebali bi biti organizirani prvenstveno projekti zdravog razvoja mladih,
ukoliko želimo zdrave generacije budućnosti, neophodno je istovremeno raditi
na sprovođenju preventivnih i promotivnih ciljanih akcija u svim segmentima
društva, te obuhvatiti ostalu starosnu populaciju. Jedino tako će se moći na
dalekosežniji period očekivati pozitivni rezultati kvalitetnijeg zdravlja naroda
i zdravog društva.
Danas, u svijetu mnoge zemlje se uključuju u projekte, pod različitim na-
zivima, a svi ti projekti imaju jedno za cilj:
∗ akcijsko određivanje poboljšanja brige za zdravlje,
∗ akcijsko određivanje poboljšane brige za dobrobit, prevashodno mladih
generacija, ali i cjelokupne populacije.
Posljedna dva stoljeća su u civilizacijskoj diskrepansi između tehnološ-
kog napretka, te istovremenog zaostajanja u moralnome odlučivanju, kada je
u pitanju preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja. Ista u Europi, za sve
zemlje jednakomjerno, treba imati izgrađen zajednički sistem djelovanja, iako
je organizacija zdravstva unutar tih sistema različita.
Promocija zdravlja koristi teorije i metode iz psihologije, sociologije, an-
tropologije, higijene, epidemiologije i drugih disciplina, unutar medicinske
znanosti, koje zajedno pridonose kvalitetnijem razumijevanju načina na koji
se zdravlje stanovništva može očuvati i poboljšati.
82
Posebna važnost u savremenom promoviranju zdravlja je u multisektor-

skoj saradnji, što znači, da oni koji uspješno rade na promoviranju zdravlja
stanovništva moraju tijesno sarađivati s drugim sektorima. Tako na primjer,
povećanje poreza na duhan, dakle mjera fiskalne politike, uspješnije smanjuje
prevalenciju pušenja, posebno kod mladih, od klasičnog zdravstvenog odgoja.
Neophodno je da se razviju, implementiraju i evaluiraju takvi programi.
Pojasniti će se, koje su razlike između populacijskog i ciljanog pristupa promo-
ciji zdravlja i zašto je razvoj porodice, djelovanje unutar iste, od neizmjernog
značaja za pravilan i zdravi razvoj svake individue, koja opet treba dati svoj
doprinos zajednici, bitan u promoviranju zdravlja i preveniranju bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija zagovara promociju zdravlja kao ino-
vativnu, savremenu strategiju kojom se pojedinac i zajednica nastoje osnažiti i
osposobiti za kontrolu odrednica svoga zdravlja. Svaka odluka koja se donosi,
na svim razinama, utječe i ima posljedice po zdravlje.
Optimiziranjem učinka javnih politika na zdravlje, investira se u zdrav-
lje. To se postiže uključivanjem pitanja zdravlja u javnu politiku na području
zdravstva, školstva, znanosti, komunalnog sistema (stanovanje), poljoprivre-
de, transporta, turizma, financija, te političkim procesom donošenja odluka o
ostvarivanju nužnih promjena u zakonodavstvu, financijama, organizaciji i
obrazovanju.
Promoviranje zdravlja predstavlja najracionalniju mjeru unapređivanja
zdravlja svih populacionih skupina stanovništva. To je u principu proces uče-
nja kojim nastojimo da pojedinac ili zajednica ovlada determinantama zdrav-
lja. Pod tim podrazumijevamo unapređenje zdravlja prije nego se pojavi bolest,
tj. zdravstveni problem.
Kada govorimo o preveniranju, tada su sve interventne aktivnosti usmje-
rene na svu populaciju. De fakto cjelokupno stanovništvo treba biti uključeno,
stoga i predstavljaju temeljne odrednice zdravlja. Neophodne su investicije u
zdravlje naroda.
Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je mijenjati:
∗ navike načina življenja,
∗ redovno i planirano provoditi zdravstveno informiranje populacije, svih
dobnih skupina, vodeći brigu da se mladima mora dati primat u svakom
momentu,
∗ unapređivati životnu i radnu okolinu,
∗ ojačati privredni razvoj sredine,
∗ poboljšati socijalno-ekonomski status.
83
Područja na kojima se može djelovati na poboljšanju zdravlja stanovništva su:

∗ porodica,
∗ obrazovni sistem,
∗ masovni mediji,
∗ općinsko- politički nivo,
∗ preduzeća.
Promocija zdravlja uključuje i daje nove dimenzije na rad u zdravstve-
noj djelatnosti, koja podrazumijeva odgovornost individualnu, odgovornost
zajednice, te odgovornost cjelokupnog društva.
Promoviranje zdravlja je iznalaženje novih pristupa za unapređenje
zdravlja i zdravstvene kondicije stanovništva uključivanjem novih strategija.
Preduvjet za promijenjen pristup u radu zdravstvenih uposlenika je prihva-
tanje osnovnih vrijednosti promoviranja zdravlja kao što su:
∗ etički principi,
∗ poštivanje autonomije,
∗ osposobljavanje pojedinca za rad,
∗ briga za jednakost i socijalnu pravdu,
∗ priznanje i poštivanje različitosti.
6.3.2. Principi promocije zdravlja

Promocija zdravlja se odnosi na efikasno i konkretno učešće stanovništva
u očuvanju i unapređenju zdravlja.
Ista treba da uključuje obrazovanje, komunikacije, organizacione mjere,
razvoj zajednice i spontane lokalne aktivnosti. Treba da se odnosi na popula-
ciju u cjelini, a ne samo na osobe sa visokim rizikom oboljevanja od određenih
bolesti.
U principe promocije zdravlja spadaju:
∗ borba za zdravu javnu politiku i poštovanje ravnopravnosti u svim se-
gmentima,
∗ stvaranje zdravih životnih uvjeta u okruženju,
∗ pravilna prehrana,
∗ bavljenje ekološkim aspektima čovjekovog načina življenja,
∗ revidiranje razmišljanja o zdravlju i čvršće postavljanje zdravlja među ži-
votne ciljeve.
Promocija zdravlja promatra opće ponašanje u kontekstu zdravlja, ali i
istovremeno specifično ponašanje koje je vezano za zdravlje u širem socijal-
nom kontekstu. Svjesni smo činjenice da vrijednost koja se pridaje zdravlju
84
varira, ne samo između, već i unutar različitih društava. Razlikuju se dva tipa
ponašanja, a to su:
∗ Svjesne aktivnosti koje se preduzimaju, da bi se zdravlje očuvalo ili una-
prijedilo ili spriječila bolest.
∗ Ponašanje koje je ovisno od općeg životnog stila društva ili kulture grupe,
misli se na spol, starost, nivo obrazovanja, imovno stanje itd.
6.3.3. Ciljevi promocije zdravlja
U ciljevima promocije zdravlja smatra se potrebnim:

∗ smanjiti uzroke bolesti i onesposobljenja,
∗ ohrabriti i podržati ljude da preuzmu odgovornost za svoje živote,
∗ razviti javne politike da štite i promoviraju zdravlje i društveno blagostanje,
∗ pomoći ljudima da steknu relevantne informacije i vještine o zdravlju.
6.3.4. Ciljevi promocije zdravlja po UNESCO-u
UNESCO je odgojna, znanstvena i kulturna organizacija UN-a.

Prema stavovima ove organizacije, osnovni ciljevi promoviranja zdravlja su:
∗ omogućiti ljudima da žive punim i sretnim životom,
∗ omogućiti ljudima da se prilagođavaju promjenama koje se turbulentno
dešavaju u savremenom svijetu,
∗ omogućiti ljudima da razvijaju kulturu, njeguju tradicionalne običaje,
∗ omogućiti ljudima da postignu ekonomski i socijalni napredak,
∗ omogućiti ljudima da se osposobe, da zauzmu svoje mjesto kao ravno-
pravni članovi savremenog svijeta ,
∗ omogućiti svim ljudima da žive u miru.
6.3.5. Sadržaj promocije zdravlja i globalni ciljevi

Pod globalnim ciljevima se podrazumijeva da treba:
∗ učiniti zdravlje pojedinca i zajednice najvećom društvenom vrijednošću
u kojoj participiraju pojedinci, grupe i zajednica,
∗ omogućiti ljudima da se primjenom promocije zdravlja eliminiraju razli-
ke u zdravlju pojedinca i zajednice,
∗ politiku razvoja promocije zdravlja integrirati sa politikom u drugim sek-
torima, kao što su stanovanje, rad, socijalne službe, mas mediji, obrazovni
sistem, zdravstveni sistem a posebno primarna zdravstvena zaštita.
85
6.3.6. Uži ciljevi promocije zdravlja
U užim ciljevima promocije zdravlja neophodno je:

∗ obavijestiti sve ljude, pojedinca i grupu o zdravlju u pravo vrijeme i na
pravi način da razvijaju vlastitu kulturu zdravog življenja,
∗ kolektivizirati napore za postizanje zdravlja,
∗ razviti samopomoć (self-help) i samozaštitu (self-care),
∗ razvijati nivo zdravstvene zaštite u kojoj «medical care» prelazi u «health
care».
6.4. DOKUMENTI ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA
Na unapređivanje zdravlja stanovništva, možemo utjecati promovira-

njem zdravog načina življenja, dakako i osiguranjem zdrave okoline, koja neće
narušavati populacionim grupacijama zdravlje. Smatra se da je upravo to naj-
racionalnija mjera, koja se može postići adekvatnim strategijama, kroz širu
drušvenu angažiranost. Svjetska zdravstvena organizacija je razvila mnogo-
brojne načine i pristupe za promoviranje zdravlja.
U Welsu (Velika Britanija), je otvoren “Univerzitet za promociju zdravlja’’,
gdje se mogu završiti postdiplomske studije iz ovoga područja i steći titule ma-
gistra promocije zdravlja.
U svijetu su se osnovali brojni nacionalni instituti za promociju zdravlja
u Kanadi, Finskoj, Australiji, Grčkoj, Mađarskoj, Holandiji, Bugarskoj, Velikoj
Britaniji.
Prevashodni ciljevi svih instituta su sa istim zadatkom, a to je provođenje
programa promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti.
6.4.1. Najrelevantniji dokumenti
Dokumenti koji su najrelevantniji za ovu oblast, od strane Svjetske zdrav-

stvene organizacije su:
1. Konferencija o primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Alma Ati (1978).
2. Strategija zdravlja za sve u Evropskom regionu(1980).
3. Evropski ciljevi zdravlja za sve(1984,1991).
4. Konferencija u Ottawi o promociji zdravlja (1986).
5. Konferencija u Adelaidi za izgradnju zdrave javne politike (1988).
6. Preporuke iz Beča o zdravim gradovima (1988).
7. Evropski dokument o okolici i zdravlju (1990).
8. Konferencija u Sundsvallu o životnoj sredini koja njeguje zdravlje (1991).
86
6.4.2. Konferencija o primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Alma Ati
1978. godine u Alma Ati je održana Konferencija o primarnoj zdravstve-

noj zaštiti PZZ. Konferencija je konsenzusom potvrdila da postoje realne mo-
gućnosti da se unaprijedi zdravlje. Istovremeno su donešeni zaključci da će
biti neophodna samoodgovornost svakog subjekta u zajednici, te da se treba
planirati, da vlastite snage moraju ponijeti glavni oslonac.
U izvještaju i rezoluciji Konferencije dominirale su slijedeće ideje:
∗ zdravlje jeste nezamjenjivi preduvjet za ekonomski i društveni razvoj,
∗ razvoj strukturalnih i kvalitetnih promjena,
∗ u lokalnoj zajednici se može najviše utjecati na razvoj,
∗ zdravstvo će predstavljati najbrži put za uključivanje populacije, kroz
različite vidove participiranja i samoodlučivanja u zaštiti.
∗ preduvjet razvoja je zdravlje populacije, a preduvjet za poboljšanje zdrav-
stvenog stanja naroda je opći razvoj.
Kroz primarnu zdravstvenu zaštitu neophodno je omogućiti sljedeće:
∗ kod korisnika i kod davalaca zdravstvenih usluga, tj. uposlenika trebaju
se postići humani međusobni odnosi,
∗ u porodicama je neophodno sprovoditi i kućno liječenje i kućnu njegu,
∗ sprovoditi preventivne i promotivne aktivnosti unutar porodice.
6.4.3. Konferencija u Ottavi
1986. godine u Ottavi (Kanada), održana je Međunarodna konferencija,

čija povelja predstavlja osnovu za program promocije zdravlja. Istovremeno tu
se potvrdila ideja o primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Na konferenciji je donešena opća strategija za promoviranje zdravlja, sa-
držana u pet principa:
∗ javna politika treba biti planirana i kreirana da promovira zdravlje,
∗ neophodno je stvarati pogodne sredine za djelovanje,
∗ neophodno je jačati sve vidove akcija u zajednicama,
∗ omogućiti razvijanje sposobnosti svake individue za sebe,
∗ neophodno je izvršiti reorjentaciju zdravstvenih službi.
6.4.4. Konferencija u Adealidi
1988.godine u Adealidi (Australija), održana je konferencija. Date su pre-

poruke za hitnu akciju, koje se bave izgradnjom zdrave politike, koja treba da
87
promovira zdravlje. Istovremeno su određene četiri prioritetne oblasti u koji-

ma treba što hitnije djelovati, a to su:
∗ organizirati planiranu potporu zdravlju ženske populacije.
∗ planirati zdravu prehranu kod svih uzrasta stanovništva.
∗ organizirano djelovati na suzbijanju upotrebe alkohola.
∗ planirati stvaranje pogodnih sredina za promoviranje zdravlja.
Prema novoj reorganizaciji zdravstva, liječnici u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti će trebati posvetiti 60% vremena svoje djelatnosti liječenju bolesnih, a
40% vremena sprovoditi preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja. Sma-
tra se prema proračunima eksperata Svjetske zdravstvene organizacije da će
se takvim načinima djelovanja u zdravstvu smanjiti riziko faktori, koji imaju
najviše upliva na nastanak masovnih nezaraznih bolesti koje prijete čovjen-
čanstvu.
Kada je u pitanju primarna zdravstvena zaštita, ista treba:
∗ organizirati obaveznu standardnu imunizaciju,
∗ primjenjivati sve usluge skrininga,
∗ organizirati brojne akcije za promoviranje zdravlja i preveniranje bolesti.
(prvenstveno u školama, kroz “bolnice prijatelji djece” i “škole za promo-
ciju zdravlja”),
∗ primjenjivati sve vidove planiranih aktivnosti da se aktivno informira sta-
novništvo, pri tome obavezno koristiti najbrži način, a to su mas mediji,
∗ organizirati aktivnosti u savjetovalištima, u pružanju podrške za donoše-
nje odluke o prestanku pušenja, o usvajanju pravilne prehrane.
6.4.5. Konferencija u Sundsvallu
1991. godine u Sandsvallu (Švedska), je održana konferencija pod nazi-

vom “Životna sredina koja njeguje zdravlje’’. Posvetila se posebna pažnja zdra-
voj okolini, te kako je očuvati.
6.5. PORODICA I NJEN UTJECAJ

NA PROMOCIJU ZDRAVLJA I PREVENCIJU BOLESTI
6.5.1. Porodica, definicije
Porodica je osnovna ćelija svakog društva.Ona predstavlja društvenu sku-

pinu čiji članovi dijele zajedničke vrijednosti, te međudjeluju jedni s drugima
88
tokom vremena. U promoviranju i održavanju zdravlja, kao i preveniranju

bolesti njenih članova, porodica ima središnju ulogu. Zdravlje pojedinca, od-
nosno pojedinaca unutar porodice, utječe na istu, ali istovremeno i porodica
utječe na pojedinca i pojedince.
Karakteristike zdrave porodice se ogledaju kroz komunikaciju među

članovima, koja je otvorena, direktna, iskrena, sa međusobnim iskazivanjem
osjećaja. U zdravoj porodici svi članovi izražavaju svoje vrijednosti kroz inte-
gritet, odgovornost, suosjećanje i ljubav prema drugim članovima porodice,
a cijela porodica se aktivno pokušava nositi sa problemima, te ih rješava kroz
zajedničku diskusiju i podjelu zadataka i odgovornosti.
Zdrava atmosfera vlada unutar doma i zdravi životni stil, odnosno zdravo
življenje. Pravila unutar zdrave porodice su poznata svim članovima, ona su
uvijek jasna i fleksibilna, te istovremeno omogučavaju pojedinim članovima
njihovu slobodu. Zdrava porodica ima redovne veze sa širom zajednicom koje
su uglavnom prijateljske i ispunjene povjerenjem.
Porodica predstavlja most između biološkog svijeta pojedinca i socijalnog

svijeta određenog društva. To je primarna institucija razvoja i formiranja lič-
nosti djeteta, odnosno primarni agens socijalizacije.
Sam pojam porodice, Hegel definira kroz tri elementa:
∗ Jedinstvo porodice, a predstavlja ga supstancijalitet duha.
∗ Ljubav, koja je određenje tog jedinstva.
∗ Uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u jedinstvu porodice.
Prema Hegelu, porodica funkcionira kroz tri osnovna aspekta:
∗ u liku svog neposrednog pojma, što znači kao brak,
∗ kroz vlasništvo, tj. u spoljašnjem obliku,
∗ kroz aspekt odgoja djece.
Harčev, daje definiciju porodice, gdje njeno uređenje je u zavisnosti od
historijski određene organizacije. Ona čini malu društvenu grupu, a njeni čla-
novi su povezani:
∗ bračnim i srodničkim vezama,
∗ zajednicom života koja ih veže,
∗ uzajamnom moralnom odgovornošću,
89
∗ socijalnom neophodnošću, koja je uvjetovana potrebama društva za fizič-

kom i duhovnom reprodukcijom stanovništva.
Pešić-Golubović, definira porodicu kao primarnu društvenu zajednicu
bio-socijalnog karaktera, koja historijski mijenja svoje oblike i funkcije. U
osnovi ona nastaje kao društveno sankcionisana veza između muškarca i žene,
i njihove rođene ili adoptirane djece, te predstavlja osnov kako socijalnog for-
miranja ličnosti, tako i razvitka njegovih personalnih karakteristika.
Supekova definicija porodice, polazi od osnovnih funkcija, a to su:
∗ funkcija reprodukcije vrste,
∗ zadovoljavanje spolnih nagona,
∗ zadovoljavanje ekonomskih obaveza supružnika,
∗ zadovoljavanje kulturnih obaveza supružnika,
∗ zadovoljavanje ekonomskih obaveza roditelja prema djeci,
∗ zadovoljavanje kulturnih obaveza roditelja prema djeci.
Porodica je primarna ljudska zajednica. Upravo se u odgoju unutar po-
rodice vidi najvažniji mehanizam za zdravo življenje, preveniranje bolesti i
promoviranje zdravlja.
S prvim znakovima formiranja porodice, pojavom privatnog vlasništva i
države, izdvajanjem samog roditeljstva kao relevantnog društvenog odnosa,
roditeljstvo nadrasta biološku funkciju, a postaje važnim za obezbjeđivanje
društvenog kontinuiteta.
Proces identifikacije, razvoj identiteta, počinje u prvom susretu majke i
djeteta, kada dvije osobe se mogu dodirnuti i prepoznati. Ne završava se do
momenta, dok ne iščezne čovjekova moć uzajamne afirmacije.
Svaka porodica određena je širim socijalnim, kulturalnim i subkultural-
nim kontekstom u kome se nalazi. Ta njezina ekološka pozicija, tj. okruženje u
kome je ona smještena, kojoj zajednici nacija pripada, jezičkoj skupini, religiji,
njena otvorenost ili zatvorenost, njen socio-ekonomski status, kulturološka
obilježja, vrijednosti, sve to može da utječe aktivnije ili pasivnije u društvenom
okruženju u kom se nalazi.
6.5.2. Značaj porodice u razvoju ličnosti
Porodica je bila i bit će predmet istraživanja i proučavanja filozofije, me-

dicine, historije, etnologije, sociologije, pravnih nauka, ekonomije, pedagogije,
psihologije, itd. S našeg medicinskog aspekta, porodica je od posebnog zna-
90
čaja, interesa, naših zanimanja zbog razvoja ličnosti, odgajanja i preventivno

promotivnog djelovanja. Da bi se shvatio značaj porodice na razvoj i formira-
nje ličnosti, moraju se poznavati klasificiranja teorija ličnosti.
Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize, pravca u psihologiji, polazi od
ključne teze, da se dijete rađa s libidom. S rastom i razvojem libida, centracija
te količine seksualne energije određuje sljedećih pet faza (oralna, analna, falu-
sna, f. latencije, genitalna).
Psihosocijalna teorija razvoja po Eriksonu, naglašava da svaka kultura
postavlja različite zahtjeve koji utječu na razvoj, a razvoj treba odgovoriti tim
zahtjevima. Prema Eriksonu, problemi nastaju kada tradicionalne vaspitne
metode ne daju dovoljnu pripremu za život odrasle osobe. To se obično doga-
đa, kada društvo prolazi kroz brze promjene, kada odrasli više ne prepoznaju
svijet mladih. To je najizraženije u zemljama u razvoju i u tranziciji.
6.5.3. Odgoj
Odgoj predstavlja temeljni prostor u ideji, sprovođenju preveniranja bo-

lesti i promoviranja zdravlja. Danas neizostavno traži crpljenje novih načina i
pristupa, da bi se postigla potpuna, cjelovita efektivnost.
Traži sasvim drugačiju ponudu prema mladim, a to je:
∗ omogućiti i preferirati nepatvorenu sposobnost dijaloga,
∗ izgrađivati i snažiti jačinu individue, koja djeluje u odgoju,
∗ koristiti toplu i otvorenu iskrenost,
∗ prihvatiti integralno razumijevanje odgoja,
∗ ponuda dakako treba imati duhovni aspekt.
Odgoj ne treba, ne smije biti smješten izvan svijeta, mora biti smješten u
sociokulturni i historijski sklop društva. Nepoželjne posljedice u razvoju se
javljaju ne samo iz neznanja načina odgajanja, već i usljed uskraćivanja onoga
što je u razvoju identiteta ličnosti najvažnije, a to je:
∗ emotivna sigurnost,
∗ respekt osobenosti,
∗ uvažavanje drugog,
∗ uvažavanje drugačijeg.
U ambijentu tolerancije i ljubavi, u uvjetima razumijevanja dječijih potre-
ba, u uvjetima nenasilja, moguće je očekivati ono što se u pravilnoj socijaliza-
ciji djece najviše očekuje, a to je:
91
∗ zdravi intelektualni i emocionalni razvoj.

Takva ličnost će moći ispoljavati zdravi odnos, socijalno zrele ličnosti i
prihvatati sve odgovornosti koje nosi život, te prihatiti zdrave stilove življenja.
6.6. STAV MIŠLJENJE
6.6.1. Stav
Danas u svijetu nisu rijetkost detabuizirana, šira, kontekstualna tumače-

nja fenomena preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja. Dominantni sloj u
osobi kojem se preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja obraća su, zapravo
stavovi individue. Stav ili mišljenje je ne samo odnos osobe prema drugoj osobi
i osobama, već i prema određenim pojavama i situacijama.
Stav ili mišljenje je odnos pojedinca ili grupe prema određenoj bolesti ili
prema određenom problemu. 1862. godine Herbert Spencer, osnivač moderne
sociologije, u svome radu spominje stav kao funkcionalnu kategoriju mišljenja.
Bezbroj definicija je prisutno u današnjoj literaturi, ali najviše citirana je od
američkog psihologa Morgana, javnosti prezentirana još daleke 1959. godine.
Ista glasi:
“Stavovi su nastojanje da se reagira bilo pozitivno ili negativno prema
osobama, objektima ili situacijama’’.
Stav sačinjavaju tri jednakomjerno bitne komponente, a to su: kognitivna
ili spoznajna, afektivna ili emocionalna i pokretačka ili akcijska. Na formiranje
i izgrađivanje stavova djeluju bezbrojni tzv. uplivni faktori, počev od znanja,
kulture, vlastitih iskustava, situacija trenutnih, društvenih, objektivnih itd.
Tokom života stavovi ili mišljenje se mogu mijenjati. Veliki utjecaj ima
znanje koje se tokom života izgrađuje, odnosno nadopunjuje. Pod znanjem
se podrazumjeva količina informacija koja se usvaja, koju pojedinac ili grupa
apsorbira i raspolaže snjom. Danas je ogroman priliv svih vrsta informacija
putem masovnih medija, posebno korištenje interneta. Sav priliv informacija
ne mora značiti da će imati pozitivan utjecaj na izgrađivanje stavova. Socijalni
pedagozi mogu djelovati u okviru sistema preveniranja kroz prosvjetni sistem,
odnosno kroz školovanje, obrazovanje, na izgrađivanje pozitivnih stavova, od-
nosno mišljenja, što i jeste smisao i zadatak školstva.
6.6.2. Principi pristupa u izgrađivanju stavova
Principi pristupa u izgrađivanju stavova, koji trebaju pozitivno djelovati

92
na pojedinca ili grupu u preveniranju bolesti , promoviranju zdravlja i zdravog

življenja su:
∗ Prožimanje konkretnog (program preveniranja upotrebljiv u pojedinoj
socijalnoj sredini- porodici, školi, slobodnom vremenu).
∗ Prožimanje općeg (program, znanstveni model prilagođen i osjetljiv za
opće, paradigmatske tokove vremena, naučne, društvene, ekonomske,
kulturalne, itd).
∗ Izuzetna senzibiliziranost znanstvenog diskursa, koji promišlja o preve-
niranju i promoviranju zdravlja.
∗ Harmoniziranje strateških pristupa preveniranju i promoviranju zdravlja.
∗ Nužnost intereakcije između različitih načina razumijevanja problema
preveniranja i promoviranja zdravlja.
∗ Pojačana socijalno pedagoška osjetljivost prema preveniranju i promovi-
ranju zdravlja.
∗ Socijalna politika, izgrađena u svim segmentima promoviranja i preveni-
ranja zdravlja.
∗ Socijalni rad, kroz praktična reagiranja i djelovanja u promoviranju i pre-
veniranju zdravlja.
∗ Markiranje ishodišne tačke preveniranja unutar porodice, a na temelju
istraživačke provjere.
Klasično određenje stava, opisuje ga kao trajan i dosljedan način mišlje-
nja, osjećanja i ponašanja prema određenim ljudima, pojavama ili objektima.
Klasično je operacionaliziranje stava kao cjeline, da je sastavljen od emocio-
nalne, spoznajne i ponašajne dimenzije. Suvremeno shvatanje stava, predstav-
lja ga kao jednodimenzionalni konstrukt utemeljen na vrednovanju različitih
pojava i objekata. Stav se može definirati kao povoljno i nepovoljno vrednovanje
nečega ili nekoga izkazano u nečijim uvjerenjima, osjećajima ili namjeravanom
ponašanju. Stavovi imaju direktni upliv u preveniranju bolesti i promoviranju
stilova zdravog življenja.
6.6.3. Motivi i motivacije
Na ljudsko ponašanje utječe niz faktora među kojima posebno oni koji su
važni za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba kao što je: zadovoljenje nago-
na gladi, žeđi, pripadanja grupi ili zajednici, postizanju uspjeha, biti voljen i
pripadati voljenoj osobi. Prema Petzu (2005) motivacija je takvo stanje u kojem
93
smo iznutra pobuđeni određenim potrebama, porivima, težnjama, željama ili

motivima, usmjereni prema postizanju određenog cilja, koji izvana djeluje kao
direktni poticaj na ponašanje. Isti autor motivaciju dijeli na:
Ekstrinzična motivacija je motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan
individuuma (npr. nagrade), a ne u unutarnjim pobudama.
Intrinzična motivacija je ona motivacija kod koje je potreba nastala iz

unutarnjih pobuda, a zadovoljstvo proizilazi iz same te aktivnosti ili njezina
značenja, a ne zbog vanjskih razloga (npr. nagrade ili strah od kazne). Socijalna
okolina može facilirati ili inhibirati intrinzičnu motivaciju, potičući, odnosno
blokirajući zadovoljavanje urođenih psihičkih potreba (kompetentnost, auto-
nomnost i bliskost).
Autori Ryan i Deci polaze od teorije samoodređenja, prema kojoj je svaka

motivacija regulirana voljom i interesima pojedinca, jer čovjek ima autonomi-
ju nad svojim ponašanjem, samostalno ga kontrolira. Ovi autori predviđaju
postojanje različitih tipova motivacije, ovisno o stupnju autonomije nad pona-
šanjem, odnosno o percipiranoj kontroli (koliko je ona izvan, a koliko unutar
čovjeka), te proučavaju osnovne potrebe koje su u podlozi motivacije i vanjske
uvjete koji utječu na motivaciju, u pozitivnom ili negativnom kontekstu.
Unutarnje pokretačke snage koje tjeraju čovjeka na aktivnosti da zadovo-
lje osnovne, ljudske potrebe, nazivaju se osnovnim ili biološkim (endogenim)
motivacijama. Druga grupa motivacija polazi od apeliranja na savjest, poziva-
nja na autoritet i zastrašivanja u cilju prihvatanja zdravstveno-odgojne pouke.
To su vanjske ili egzogene motivacije. Sve motivacije, pa tako i motivacije u
promociji zdravlja se trebaju povremeno obnavljati.
Motivacijom se označavaju tri dešavanja:
1. uzroci, pokretači ili izvori ponašanja,
2. promjene koje dovode do pokretanja i usmjeravanja ponašanja,
3. očekivani ili realizirani ishodi dešavanja koji mu daju određeno značenje
i obilježje.
Motivi su pokretači ličnosti. Riječ motiv, kao i riječ emocija imaju isti la-
tinski korijen “motere’’, što znaći “pokretati’’. Naše emocije hrane motivaciju,
one su ustvari ono što nas pokreće da ostvarimo svoje ciljeve. Naši motivi
zauzvrat pokreću našu percepciju i oblikuju naše aktivnosti. Mogu biti uro-
đeni i stečeni. Urođeni se zovu i biološki odnosno osnovni. Stečeni su nastali
na osnovu pozitivnog i negativnog iskustva; oni se zasnivaju na društvenim
94
potrebama pa se zovu i socijalni. Motivi ovise o intenzitetu potreba pojedinca

ili zajednice.
Motivacije ovise o brojnim faktorima: starost i zrelost, spolu, zanimanju,
zdravstvenom stanju, itd. Pod zrelošću se smatra «ličnost koja je postojana i
koja ulaže maksimum svojih sposobnosti u rad koji vrši, posjeduje sposobnost
da u radu istraje i da se u procesu rada bori sa teškoćama sve dok ne postigne
cilj koji je postavila». Naravno na motivaciju utječe i obrazovanje i obrazovni
status koji je postigla osoba koju odgajamo, te religija, tradicija, običaj, itd.
6.6.4. Proces promjene ponašanja
Proces promjene ponašanja je sveobuhvatan obzirom na psihičko i fizičko

stanje zdravlja. Prije svega, osobe moraju promijeniti:
∗ svijest o samom sebi,
∗ svijest o efektima koje njihovo „loše” ponašanje ima na njih same,
∗ svoje mišljenje o vlastitom ponašanju,
∗ stvoriti realnu sliku o sebi i promijeniti je,
∗ neophodno je mijenjati i način razmišljanja.
6.7. ZDRAVSTVENI ODGOJ
6.7.1. Djelovanje putem zdravstvenog odgoja
Prema recentnoj literaturi zdravstveni odgoj, po nekim autorima, to je

zdravstveno vaspitanje, prema drugima zdravstveno prosvjećivanje. Istovre-
meno je medicinska i pedagoška disciplina. Zasigurno se može tvrditi da je to
proces koji počinje u djetinjstvu i traje do isteka života, odnosno zdravstveni
odgoj je cjeloživotan. Na individuu djeluje primarno porodica tj. roditelji ili
staratelji. Nastavlja se preko odgajatelja, učitelja, kroz cjelokupno školovanje, a
zatim na radnim mjestima i drugim oblicima ljudskih zajednica.
Njegovo djelovanje je usmjereno na:
∗ unapređenje i očuvanje zdravlja pojedinca, grupe, naroda,
∗ unapređenje zdravstvene kulture pojedinca, grupe, naroda.
Isti možemo definirati da predstavlja vaspitni proces kao dio zdravstvene
zaštite i općeg vaspitanja, te obrazovanja ljudi. Podrazumijeva sve vidove dje-
95
lovanja, koji će imati isti cilj da pomognu pojedincu, grupi, narodu, da svjesno
unaprijede i očuvaju svoje zdravlje.
Zdravstveni odgoj predstavlja područje djelovanja, kroz koje treba da se
prenose:
∗ stavovi,
∗ znanja,
∗ navike,
∗ vještine,
∗ iskustva,
∗ praksa.
Svi pobrojani faktori trebaju imati upliv i korisno djelovati, ne samo na
individualno, već i na kolektivno zdravlje. Pri tome djelovanje treba biti usmje-
reno ne samo na unapređenje, već i na očuvanje zdravlja.
6.7.2. Ciljevi zdravstvenog odgoja su:
∗ Podučiti i odgojiti pojedinca da zdravlje smatra najvećom vrijednošću.

∗ Spremnost pojedinca da u svoje zdravlje i u zdravlje drugih uloži racio-
nalne napore.
∗ Učiniti zdravlje cijenjenom vrijednošću.
∗ Odgojiti pojedince da postanu odgovorni za svoje zdravlje.
∗ Pravilno i racionalno razvijati i koristiti zdravstveni odgoj kroz porodicu,
školu, zdravstvenu djelatnost.
6.7.3. Zdravstveno obrazovanje
Zdravstveno obrazovanje spada u primarne aktivnosti planiranih djelova-

nja bilo individualnih ili grupnih da bi se postigli pozitivni efekti na promovi-
ranju zdravlja i preveniranju bolesti.
Razgovor ili tzv. živa riječ je najefikasniji vid komuniciranja i sredstvo koje
liječnik može najbolje iskoristiti kod svog pacijenta. Soba liječnika-edukatora
treba da je opremljena svim vrstama zdravstveno-propagandnih materijala.
Razgovori se mogu obavljati sa raznim grupama (roditelji, učitelji, grupe gra-
đana, studenti ili grupe studenata, učenici ili grupe učenika i sl.). Trebaju biti
zdravstveno korisni, posebno kada se iskaže potreba za određenim saznanjima.
Za što bolji pozitivni efekat zdravstvenog obrazovanja, mogu se koristiti
razne vrste vizuelnih pomagala, kao što su:
96
∗ zdravstveno- odgojne pisane brošure,

∗ slajdovi sa zdravstvenim porukama,
∗ slajdovi sa zdravstvenim poukama itd.
Najčešći oblik rada na zdravstvenom obrazovanju je klasično predavanje sa
ili bez audiovizuelnih sredstava. Vrste medicinskih intervjua predstavljaju zna-
čajan doprinos u zdravstvenom obrazovanju. Kod najmlađe populacije močno
sredstvo u zdravstvenom obrazovanju predstavlja pozorište. Planiranim pred-
stavama i vještim dramatizacijama se mogu dobiti pozitivni rezultati. Zdrav-
stvene izložbe na zadate teme, također predstavljaju jednostavan vid istovre-
meno animacije i zdravstvenog odgoja.
6.7.4. Diferenciranje potreba u zdravstvenom odgoju
Dva veoma važna faktora, kod zdravstveno - odgojnog djelovanja su zna-

nje i ponašanje, jer djeluju na zdravstveno stanje, odnosno, na zdravlje.
Zdravstveni odgoj je planirani utjecaj na izgrađivanje i usvajanje po-
zitivnih stavova i ponašanja, koji trebaju imati pozitivan efekat na zdravlje
pojedinca i cjelokupne populacije. Neophodno je planirati metode i modele
zdravstvenog odgoja u skladu sa postojećim potrebama, odnosno interesima
pojedinca ili grupe pacijenata.
Znanje i ponašanje nisu uvijek povezani. Ponekad na individuu ili grupu
daleko veći upliv može imati vjerovanje. Da bi se postigle promjene u pona-
šanju, trebaju prethoditi promjene u vjerovanju. Ponašanje nije uvijek odraz
znanja, vjerovanja, odnosno promjene u znanju ne prate uvijek i promjene u
ponašanju.
6.7.5. Zdravstveno-odgojna dijagnoza
Za zajednicu i pojedince postavlja se zdravstveno odgojna dijagnoza na

osnovu:
1. snimanja znanja, stavova i prakse, ponašanja pripadnika jedne zajednice
odnosno pojedinca,
2. statističkih izvještaja o zdravstvenom stanju stanovništva, pojedinca i
grupe
3. prvih i ponovnih pregleda, ispitivanjem raširenosti jedne bolesti odnosno
zdravstvenog problema,
4. ličnim uvidom,
5. sondiranim istraživanjima
97
6.7.6. Zdravo i rizično ponašanje
Ponašanje je dio načina života koje se odražava na sposobnost pojedinca

i zajednice da se predvide problemi, mobilišu sve snage za suočavanje s njima
i aktivno se preduhitre i savladaju. Domaći i strani istraživači su dali varijable
koje čine zdravo ponašanje: fizička aktivnost, odmor, kontrola stresa, pravilna
prehrana, izbjegavanje pušenja ili alkohola i druge aktivnosti, usko specifične
za određeni domet zdravlja. Rizično ponašanje se može vezati za nastanak
specifične bolesti, te pogoršanje stanja već postojećeg oboljenja.
Nemali broj autora smatra da je rizično ponašanje ono koje vodi u rizik
da se naruši svoje zdravlje, odnosno zdravlje ljudi s kojima živimo, upražnja-
vanjem neke nezdrave navike. Znanstvenici općenito smatraju, da postoje če-
tiri grupe faktora i da identifikacija među njima određuje ponašanje u vezi sa
zdravljem.
To su:
1. Faktori koji se odnose na stanje psihološkog reagovanja da se djeluje. Da-
kle, radi se o shvatanju jedne osobe da se nalazi u opasnosti ili da se soci-
jalna grupa kojoj pripada nalazi u opasnosti; da su posljedice po zdravlje
katastrofalne i da se predviđene mjere trebaju izvesti i definitivno ukloniti
opasnost po zdravlje.
2. Drugu grupu čine faktori situacije koji doprinose usvajanju jedne prakse
ponašanja: to može biti subjektivna percepcija izvjesnih znakova i simp-
toma koji se tumače kao indikacija postojeće opasnosti po zdravlje. U tom
pogledu pritisak socijalnih referentnih grupa može podsticati uspješnost
takvog mišljenja.
3. Treću grupu čine faktori sredine i fizički faktori koji utječu na prihvata-
nje nove zdravstvene prakse. Tu može biti i ekonomski elemenat povezan
sa boljim ličnim i društvenim standardom kao pomoć da se usvoji nova
praksa ponašanja.
4. Četvrtu grupu faktora čine vrlo uplivni socijalni faktori koji su u vezi sa
zdravljem. U ovu socijalnu grupu faktora koji utječu na ponašanje spa-
daju: uzrast pojedinca, rana socijalizacija, ekonomski faktori, socijalna
mreža, socijalna podrška, nivo stresa, kultura, religija, osobine ličnosti,
mjesto stanovanja. Uzrast je vrlo markantan socijalni faktor. Svaki uzras-
tni period je karakterističan po sklonosti pojedinaca. Tako su predškolska
i školska djeca sklonija zdravim oblicima ponašanja od starijih.
98
6.8. KULTURA I NJEN UTJECAJ

NA PROMOCIJU ZDRAVLJA I PREVENCIJU BOLESTI
6.8.1. Kultura
Davne 1871. godine Teylor je dao definiciju kulture, koja glasi: “Kultura je
kompleksna cjelina koja uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost, zakone, mo-
ral, običaje i sve ine sposobnosti i navike koje individua stječe kao član zajed-
nice, društva kojem pripada’’.
Ljudi se rađaju u određenoj socijalnoj sredini koja, htjeli mi to ili ne, ima
presudan upliv na zdravlje. Ukoliko se društvo promatra kao sistem društve-
nih veza, tada način ljudskog ponašanja čini kulturu društva.
Gledano kroz historiografiju sam pojam kulture se odnosio na umjetnost,

znanost, filozofiju i religiju. Danas je znano da se ista odnosi na navike, običaje,
zakone, vjerovanja, političku praksu, moral, materijalne, socijalne, i duhovne
vrijednosti itd. Jedan dio autora zastupa tezu da kultura podrazumijeva skup
materijalnih vrijednosti koje je čovjek prikupio u svrhu razvoja proizvodnje,
pokoravanja prirodnih sila i rješavanja društvenih zadataka.
Socijalni psiholozi definiraju kulturu kao sistem socijalnih i materijalnih
vrijednosti, koje se u datoj socijalnoj grupi cijene. Poimanje kulture za njih se
sastoji u standardiziranim, opće prihvaćenim, društvenim normama indivi-
dualnog i kolektivnog ponašanja.
6.8.2. Upliv kulture na promociju zdravlja i prevenciju bolesti
Cjelokupno predstavljanje znanja individualnog ili kolektivnog o zdrav-

lju, o determinantama zdravlja, te o odnosu prema istom, nisu i ne mogu biti
neovisni od cjelokupne kulture. Naprotiv tijesno su povezani, te njihove pro-
mjene lančano dovode do promjena unutar cjelokupne kulture ili kulturne
svijesti. Istovremeno opće promjene u kulturi mijenjat će odnose, poimanja i
svijesti o zdravlju, te načinu zdravog življenja.
Ako prihvatamo da je kultura sumarni izraz znanja i uzajamnih odnosa,

čovjeka prema čovjeku, čovjeka prema drugim ljudima i životu općenito, što u
cjelokupnom ishodu određuje i ono što ljudi znaju o zdravlju i kako se odnose
prema istom. Pri tome treba postojati svjesnost upliva inih faktora (naučna ot-
99
krića, savremena tehnologija, komunikacije bez granica), koji mijenjaju znanje

i kulturu, te dovode do promjena odnosa prema zdravlju.
Kultura se dijeli na duhovnu i materijalnu. Obadvije su tijesno povezane

sa zdravljem. Pod materijalnom kulturom poimamo sve vrijednosti koje su
materijalne prirode, koje imaju utjecaj na život i na zdravlje čovjeka. Prven-
stveno, to je ekonomska snaga pojedinačna i porodična.
Pod duhovnom kulturom smatramo sve duhovne vrijednosti, obrazova-
nje, znanje, zvanje, umjetnost, navike, običaje, tradiciju i religiju.
6.8.3. Elementi kulture
Kultura je dakle svijest društva. Njezini sadržaji, njezine forme se uzaja-

mno povezuju i čine jednu cjelinu. Ona uključuje pravo i moral, znanje, običa-
je, navike, nauku, obrazovanje, sistem vrijednosti, tehnologiju, tradiciju i sve
duhovne i materijalne vrijednosti.
Tradicija
Nesvjesni dio društvenog ponašanja nazivamo tradicijom. Ista podrazu-

mijeva prenošenje historijskog materijala s generacije na generaciju, pravila
ponašanja, prenošenje navika, sistema vrijednosti, prenošenje predaje običaja
te svih drugih normi ponašanja koja utječu na život pojedinca i zajednice.
Običaji i navike
Najstarija forma reguliranja ljudskih odnosa su običaji. U svojoj osnovi

običaji su navike i praksa koja se formira na osnovu trajnih asocijacija predsta-
va. Asocijacije predstava nastaju po principu homeopatije, simpatije i imitacije.
Određeni običaji i navike imaju štetan utjecaj na zdravlje.
Pravo i moral
Društvene norme koje propisuje država nazivamo pravnim normama.

Moral ima zadatak da daje pozitivne norme i uputstva za društveni život. Pra-
vo predstavlja zatvoreni sistem normi. Nažalost ono ne može da na vrijeme
održava i prati sve promjene u društvenim odnosima. Bezbrojni ljudski po-
stupci su inferiorni u pravnom smislu, ali ne i u moralnom smislu. Može se
reći da su moralne norme najstrožije forme socijalne kulture
100
Sistem vrijednosti
Pod vrijednošću podrazumijevamo odnos cijenjenja ljudskog predmet-

nog svijeta, odnosno fenomen ljudske prakse. Od postojanja čovjeka postoji
i postojaće vrijedonosni odnos prema sebi i svome okruženju. Svaka vrijed-
nost može biti istovremeno subjektivna i objektivna. Najveća individualna i
društvena vrijednost je ličnost. Vrijednosti imaju individualnu i društvenu
komponentu. Postoje ljudske vrijednosti koje su pretežno individualne, ali je
rijetko da je koja u potpunosti nedruštvena. Dolaskom na svijet ljudsko biće
zatiče već ustaljeni i određeni sistem vrijednosti. Mnoge će prihvatiti tokom
formiranja svoje individualnosti, odnosno svoje ličnosti. Prema pojavama koje
se dešavaju u njegovom okruženju, on će stvarati nove vrijednosti i formirati
vlastiti vrijednosni sud. Tokom života stvara i uspostavlja vrijednosni odnos
prema zdravlju, prema unapređenju i očuvanju istog, kao i okoline koja ga
okružuje.
Tehnološki napredak
Razvoj nauke i tehnologije u savremenom svijetu ima bezbrojne reperku-

sije na život, na zdravlje ljudi, na okolinu koja nas okružuje. Tehnološki razvoj
je doveo do veće produktivnosti i proizvodnje, što je dovelo do većeg nacional-
nog dohodka i do veće akumulacije materijalnih individualnih i društvenih
dobara. Promatrano sa pozitivnog aspekta, djelovanje tehnološkog napretka u
smislu većeg nacionalnog dohotka, daje veća ulaganja u stanovanje, školstvo,
odnosno cjelokupno obrazovanje, prehranu, kulturu, komunalne djelatnosti,
zdravstvenu zaštitu. Svi pobrojani segmenti mogu pozitivno i negativno djelo-
vati na zdravlje pojedinca, grupacija, zajednica i cjelokupnog stanovništva.
Promatrano s negativnog aspekta, djelovanje tehnološkog napretka je na-
metnulo određene radne uvjete, te kontakte sa određenim materijama koje
proizvode štetne nokse na zdravlje. Istovremeno ljudi u radnim procesima su
izloženi ekstremnim termičkim uvjetima, štetnim industrijskim noksama,
štetnim zračenjima, te ostalom što nameće i donosi savremena tehnologija.
Savremena tehnologija u medicinu je unijela bolju dijagnostiku (rentgen
dijagnostika, magnetna rezonanca, EKG, EEG, ultrazvuk, tehnološka dosti-
gnuća u laboratorijskoj i funkcionalnoj dijagnostici itd.), i bolju terapiju (te-
rapija radioaktivnim izotopima, upotreba ultrazvuka i lasera, rentgen terapi-
ja, oksigenoterapija itd.). Istovremeno brojni su nepovoljni efekti tehnoloških
doprinosa u medicini (štetno djelovanje x zraka i drugih radioaktivnih izvora
zračenja, trovanja, povrede itd.).
101
Zdravstvena kultura
Zdravstvena kultura je cjelokupno čovjekovo materijalno i duhovno na-

slijeđe povezano sa zdravljem. Zdravstvena kultura je dio opće kulture. Ista
treba da uključuje brojne manifestacije čovjekovog života, kao što su: jezik,
religija, tradicija, naučna dostignuća, tehnologija, tehnološki progres. Zdrav-
stveni edukatori trebaju da poznaju zdravstvenu kulturu naroda i područja
gdje žele djelovati.
6.9. INSTITUCIJE OBRAZOVANJA I NJIHOVO DJELOVANJE

NA PROMOVIRANJE ZDRAVLJA I PREVENIRANJE BOLESTI
6.9.1. Škole
Život je, bio i ostao, polje učenja i podučavanja, kao i polazište, i utočište
učitelja i učenika. Prema Gehlenu 1990.god, u svim vremenima čovjek je mo-
rao da uči, jer se jedino tako može održati i sačuvati kao vrsta. Učenje mu je
osnovna poluga opstanka, jer je on biće odgajanja.
Prema Slatini 1999.god, čovjek je istovremeno i biće podučavanja, jer se
učenje i podučavanje, ne mogu dijeliti, niti se između njih može povući jasna
i stroga granica. Riječ “school-škola’’, dolazi iz grčkog jezika i znači “dokoli-
ca-slobodno vrijeme’’. U savremenom društvu mehanizmi koji su glavni i za
stjecanje i prenošenja znanja su škole, jer su zvanične obrazovne institucije,
koje omogućavaju vidove organiziranog oblike stjecanja znanja.
Škole imaju funkciju socijalne kontrole, koja podstiče djecu da uče i da
prihvataju vrijednosti i norme društva. Ovo se postiže kroz nastavni plan.
Značaj škole u odgoju mladih ljudi je u činjenici da ista treba da djeluje svo-
jom organizacijom i unutarnjim odnosima, nastavnim sadržajima, sredstvi-
ma, metodama i oblicima rada, raznim vannastavnim aktivnostima koje se
pod njenim okriljem dešavaju, a u vrijeme kada je na ličnost mlade individue
najlakše utjecati.
Svako vrijeme nosilo je u sebi imperative učenja za ljudsku vrstu. Čovjek je
istovremeno biće učenja i biće podučavanja. Razvojem znanja i društva, utjecaj
starijih na razvoj znanja mlađih članova dobija svoj dominantni oblik u okvi-
rima formalnog obrazovanja. Upravo je škola ta institucija u kojoj se dešava
taj utjecaj. Ona predstavlja najznačajniju instancu sekundarne socijalizacije, a
istovremeno sekundarnu tačku preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja.
102
Profesori su nosioci promjena u odgojno-obrazovnom radu, koji trebaju biti

u stanju sagledati sve konsekvence svoga odnosa prema đacima i mijenjati taj
odnos u onom smijeru koji je đacima potreban. Profesorima bi trebalo planski
i sistematično pružiti mogućnost da se educiraju iz oblasti koje nam život na-
meće (ekološki aspekti, zdravo življenje, ovisnosti).
Svo vrijeme školovanja neophodno je raditi na planu senzibilizacije učeni-
ka pa čak i putem psihoterapeutskog osvješćivanja, pogotovo kod nestabilnih
adolescenata. Najprimarnije je raditi na većoj uvezanosti porodice, škole i in-
stitucija obućenih za preveniranje problema u ponašanju mladih, te institucija,
odnosno kadrova obučenih za preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja,
zdravog življenja i očuvanja okoline, planete zemlje.
Prema Stanleju i Greenspanu 2003.god, anksioznost se često može izraža-
vati kroz brige u školi, brige prijatelja i unutar porodice. Zato je uvijek važno
održavati proces komunikacije u kojem se mlada osoba osjeća sigurno i zbri-
nuto, te može početi potpunije izražavati svoja osjećanja. Tu komunikaciju im,
sem roditelja, treba dati i škola.
Činjenica je da su adolescenti skloni rizikovanju, te da svoje ponašanje
generaliziraju, na svim aspektima životnog djelovanja, pa tako i po pitanju
zdravlja. Kroz mnoga istraživanja, došlo se do alarmantnih podataka, da kod
učenika koji su se izjasnili da su konzumirali drogu, pomjerena je granica ka
svim drugim rizičnim ponašanjima.
Koliko su naši profesori dovoljno obučeni, educirani, da znaju prepoznati
simptome riskantnog ponašanja koji će zasigurno, i trenutno i dalekosežno,
imati posljedice na zdravlje?
Istovremeno se mora postaviti i pitanje, koliko su motivirani za to. Sve
vrste riskantnog ponašanja signaliziraju, ne samo probleme sa samodiscipli-
nom i samoregulacijem, već i zdravstvene tegobe. Dakle, to su prvi simptomi
da su prisutni i zdravstveni problemi. To je odraz emocionalnih poteškoća,
socijalnih neprilika, porodičnih problema, fizičkog i seksualnog zlostavljanja,
pripadanja grupama sklonim delikventnom ponašanju. Takve osobe daju ja-
san znak da im je neophodna pomoć.
Neadekvatan tretman, nerazumijevanje tih pojava, nebriga roditelja, pro-
fesora, prijatelja, familije, socijalnih službi, rezultirat će antisocijalnim i sa-
modestruktivnim ponašanjima, što u budućnosti dovodi do bolesne ličnosti
koja će zdravstvo i zdravstveni sistem daleko više koštati, nego što bi koštalo
plansko sprovođenje preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja.
103
Dakako, da se treba postaviti otvoreno pitanje. Odgajamo li mi svjesno

generacije nesigurnih, uplašenih i narušenog zdravlja? Različite kulture (jači-
na sistema i države) razlikuju se upravo po tome koje to alternative identiteta
stavljaju mladima na raspolaganje. Danas je period mladosti, adolescencije,
znatno turbulentniji u odnosu na prethodne generacije.
Znatan broj savremenih naučnika koji se bavi ovim problemom, sa razli-

čitih aspekata djelovanja i istraživanja daje isti zaključak, da je danas veoma
teško biti adolescent i proći proces oblikovanja vlastitog identiteta i pronalaže-
nja novih uloga. Već njihovi roditelji žive u svijetu, koji ni oni sami ne prepo-
znaju i u kojem ni oni ne mogu danas funkcionirati kao uspješni, jer je pritisak
socijalne okoline veoma snažan. U našoj državi je sve komplikovanije, jer nam
je loš ekonomski status, došlo je do pada životnih vrijednosti, nezaposlenost
kulminira, što sve proizvodi lošije zdravstveno stanje. Proizilazi logično deša-
vanje:
∗ porast bolesti svih vrsta,
∗ porast raznih vrsta ovisnosti,
∗ porast prostitucije,
∗ porast delikvencije,
∗ porast nepoželjnog i neprilagođenog ponašanja.
Naše društvo su zahvatile promjene, a te promjene kreiraju promijenjene

uloge, jer više ne postoji apsolutno prihvatanje autoriteta, ne samo u školstvu,
ne samo u zdravstvu, nego i u cjelokupnom društvu kao cjelini. Danas je živ-
ljenje zahtjevno i izvor je trajnog stresa.
Zahtjevna školska situacija je također izvor trajnog stresa, povezanost sa

zdravstvenim tegobama, kao što su hronični umor, glavobolje, česte prehlade,
bolovi u vratu i ramenima, želučane tegobe, vrtoglavice, problemi spavanja.
Ove tegobe se povećavaju kako učenici prelaze iz osnovne u srednju školu i to-
kom daljnjeg školovanja, strahovi od neuspjeha vode u doživljavanje i proživ-
ljavanje ovakvih emocija, što znači život pod kontinuiranim stresom. Logično
je da u takvim situacijama prirodni imunitet opada, a zdravstveno stanje je
ugroženo.
Neophodno je promijeniti partnerske odnose kroz školovanje da bi se
moglo u dogledno vrijeme očekivati da smo napravili pomak na preveniranju
bolesti i promoviranju zdravlja.
104
6.9.2. Problemi unutar školstva, sistema u školovanju
Bezbrojni problemi su prisutni unutar školstva i sistema školovanja i to:

∗ nije uvedena adekvatna forma rada sa učenicima i roditeljima po pitanju
promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti,
∗ vrlo malo, ili bolje rečeno nikako, su angažirane u zdravstvenom preve-
niranju i promoviranju razne profesionalne, stručne, naučne i umjetničke
organizacije,
∗ odgojni utjecaj sredine ne ide u korak sa odgojnim utjecajem škole i poro-
dice,
∗ nastavnici nisu stimulirani dovoljno (neriješeni materijalni problemi, ne-
adekvatno plaćeni za svoj rad),
∗ tempo današnjeg načina života, gdje su nastavnici preopterećeni obaveza-
ma koje traži radno mjesto,
∗ roditelji koji su također preopterećeni vlastitim obavezama i obavezama
koje traži radno mjesto,
∗ roditeljski sastanci se ne iskoriste sa planiranim aktivnostima (roditelji su
nezainteresirani do momenta dok nije ugroženo zdravlje njihovog djete-
ta),
∗ ne postoji studiozno planiranje za zajedničku saradnju porodice, škole
i svih vladinih i nevladinih organizacija, niti društva u cjelini, da bi se
napravio pomak za bolje zdravstveno stanje budućih generacija,
∗ u pojedinim sredinama, školama je nizak nivo općeg obrazovanja rodite-
lja da bi se mogla ostvariti saradnja uposlenika škole sa porodicom,
∗ fluktuacija nastavnih kadrova koja onemogućava i usporava proces spro-
vođenja, i započetih programa.
Neophodno je kroz obrazovnu reformu unaprijediti partnerske odnose
između porodice i škole. Sprovesti dodatne edukacije, kojima bi bili planski
obuhvaćeni nastavnici i roditelji. Roditelji trebaju biti upoznati sa promjena-
ma, koje se dešavaju u školi. Roditelji ne smiju prepustiti odgoj i obrazovanje
njihove djece, jer škola ne može ispuniti taj zadatak sama.
Problemi su uočljivi, da je sve više porodica, gdje su oba roditelja zapo-
slena cjelodnevno ili u smjenama, nemaju dovoljno vremena za rad sa djecom.
Rijetke posjete roditelja školi, slabije konsultiranje sa nastavnicima , pedagozi-
ma, sociolozima, daje njihovoj djeci prostora da prihvate bezbrojne negativne
utjecaje iz okoline, jer su prepušteni blaže rečeno sami sebi.
105
6.10. UTJECAJ MEDIJA

NA PROMOVIRANJE ZDRAVLJA I PREVENIRANJE BOLESTI
6.10.1. Deklaracija
UNESCO je 1982. godine usvojio Deklaraciju o odgoju za mas medije.

Djelovanje masovnih medija, posebno interneta i televizije treba shvatiti kraj-
nje ozbiljno, jer mogu imati za posljedicu kako pozitivan, tako i negativan is-
hod. Mediji bi se trebali pridržavati etičkih i profesionalnih kodova, jer njihovi
sadržaji se mogu upotrebljavati i kao predmet i kao sredstvo u obrazovnom
procesu na svim poljima obrazovanja, pa tako i na promoviranju zdravlja i
preveniranju bolesti. Emisije o zdravom življenju, o zdravlju, o raznim obolje-
njima će svakako ostaviti edukativni karakter.
Neophodno je sistematski i permanentno odgajati mlade kako da koriste
i medije i medijske sadržaje sa pozitivnim efektom po zdravlje. Isti trebaju da
imaju zdravstvene pozitivne poruke, koje će djelovati na polju preveniranja
zdravih stilova življenja i protiv bilo kojeg upražnjavanja ovisnosti.
Deklaracija potencira potrebu za razvojem kritičke svijesti ne samo po-
pulacije dječijeg uzrasta, već i odrasle populacije stanovništva. Neki od bitnih
elemenata Deklaracije, koji pozivaju sve odgovorne i relevantne institucije i
organizacije, te sve odgovorne u društvu i državi kao cjelini na zajedničko
djelovanje su:
1. Da se zauzmu za uvođenje medijsko-obrazovnih programa, od predš-

kolske do sveučilišne razine, uključujući obrazovanje odraslih, kojima će
razvijati znanje, spretnost i odnos prema medijima. Na takav način će se
potaknuti povećanje kritičke svijesti, a dobiti veću osposobljenost kori-
snika mas medija i tiska. Bilo bi ideano kada bi ti programi uključivali i
analizu medijskih proizvoda, upotrebu medija kao sredstva kreativnog
izražavanja, te učinkovitu upotrebu i sudjelovanje u dostupnim medij-
skim kanalima.
2. Da razviju programe za učitelje i posrednike, kojima bi produbili njihovo
znanje i razumijevanje medija te ih upoznali sa odgovarajućim metoda-
ma poduke, poštujući pri tome fragmentarna znanja, kojima učenici već
vladaju.
3. Da pobuđuju razvojne i obrazovne aktivnosti koje bi pomagale pri me-
dijskom odgoju na područjima poput medicine, psihologije, sociologije i
komunikacijskih znanosti.
106
Virtualna tehnologija dovodi do pomaka poimanja ljudskih vrednota ,te

nam realizira i plasira novi kompjuterski megapolis. Uglavnom ili u većini slu-
čajeva, ovim načinom prezentiranja materije vrednovanja postaju drugačija,
doživljaji istih različiti, pa imperativ postaje “biti digitalan’’, a sve se zasniva
na paradigmi:
∗ bilo šta ili anything,
∗ u bilo koje vrijeme ili anytime,
∗ na bilo kojem mjestu ili anywhere.
Prema Kukiću, upravo ove paradigme, omogućavaju drugačiji način ko-
municiranja, istovremeno stvaraju drugačije modele komuniciranja, koji su
nam do sada bili nezamislivi i neprihvatljivi. Tehnologija budućnosti , odno-
sno virtuelno doba, će imati važnu karakteristiku jer će prevoditi sve znakove
i vrste informacija u digitalni oblik, odnosno govor, tekst. Postavlja se pitanje
Da li pacijent, bolesnik smije biti samo broj?
Da li pacijent, bolesnik smije biti samo zapis?
Samo multidisciplinarni i multiperspektivistički pristup, podrazumijeva
se sa prisutnošću adekvatne količine znanja iz svih oblasti počev od filozofi-
je, medicine, sociologije, kulture, obrazovanja, politologije,ekonomije, prava i
drugih znanosti, trebao bi uroditi plodom da se koristi u medijima na pravilan
način, a da se postigne pozitivan efekat u preveniranju bolesti i promoviranju
zdravlja, te zdravih stilova življenja.
6.11. KADROVI U PROMOCIJI ZDRAVLJA

I PREVENIRANJU BOLESTI
6.11.1. Kadrovi
Obaveza je svih zdravstvenih uposlenika da provode promociju zdravlja i

prevenciju bolesti. Pored zdravstvenih uposlenika na ovim područjima mogu
da uspješno djeluju studenti i nastavnici pedagoških škola, članovi UN, aktivi-
sti raznih udruženja koji svojim radom unapređuju zdravlje, sociolozi, pravni-
ci, ekonomisti, stručne službe u radnim kolektivima, inžinjeri zaštite na radu
itd. U promociji zdravlja moramo se držati principa koji polaze sa stanovišta
ličnih kvaliteta edukatora, bez obzira radi li se o zdravstvenim profesionalci-
ma ili ne. U zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim institucijama provodi se
promocija zdravlja. Zdravstveni profesionalci u tim aktivnostima imaju pri-
orite. Prema današnjem zdravstvenom zakonodavstvu, kantonalni zavodi za
107
javno zdravstvo trebaju postati glavne ustanove u kojima se odgajaju budući

uposlenici zdravstvenog odgoja, a putem PZZ trebaju da se implementiraju
zdravstveno-odgojni programi.
6.11.2. Zdravstveni edukatori

Svi uposlenici zdravstvenog obrazovanja trebaju da djeluju zdravstveno
odgojno u segmentu za koji su profilirani, odnosno, educirani. Njihova obave-
za je da komuniciraju sa pacijentima, bolesnicima ljubazno, sa dosta topline,
da bi mogli dobiti njihovo povjerenje. Podrazumijeva se da to trebaju biti zrele
ličnosti, koje ulažu maksimum u svome radu, te da ih krasi upornost i istraj-
nost da dođu do zadatog cilja.
6.11.3. Kvalitet zdravstvenih edukatora
Kvaliteti, koji trebaju krasiti zdravstvene edukatore su:

∗ poštenje,
∗ iskrenost,
∗ nepristrasnost,
∗ prijatnost,
∗ objektivnost,
∗ emocionalna sigurnost,
∗ strpljenje,
∗ smisao za humor,
∗ iskren interes za ljude,
∗ kreativna sposobnost,
∗ sposobnost rukovođenja,
∗ dobro rasuđivanje,
∗ adaptabilnost,
∗ sposobnost efikasnog prezentiranja činjenica,
∗ dobro lično zdravlje,
∗ dobar lični izgled,
∗ dobre i zdrave navike,
∗ brzo logično mišljenje,
∗ sposobnost da radi taktično i da razumije ljude.
108
6.12. METODI RADA U PROMOCIJI ZDRAVLJA

I ZDRAVSTVENOM ODGOJU
6.12.1. Didaktička i Sokratova metoda
Način prenošenja zdravstvene pouke, odnosno zdravstveno odgojne in-

formacije na pojedinca ili zajednicu – grupu zovemo metodima rada. Prema
tome, metoda je pojam kojim mislimo na opći način izvođenja zdravstvenog
odgoja i promocije zdravlja. Tehnička pomagala kojima se služimo prilikom
prenošenja znanja, zovemo sredstva. Pod sredstvima podrazumijevamo vrstu
komunikacije, koju koristimo u metodi.
Metode odgoja dijelimo u dva tipa:
∗ Jednostruki put ili didaktička metoda koja se zasniva na davanju direk-
tnih instrukcija pojedincu ili grupi. Zdravstvena pouka teče u jednom
pravcu od predavača prema slušaocu, nema izmjene informacija između
predavača i slušaoca odnosno slušalaca.
∗ Dvostruki put ili Sokratova metoda koja se zasniva na izmjeni znanja iz-
među dva ili više lica. Dvosmjerni put odgoja je bolji jer se ovdje uči na
osnovu tuđeg znanja i iskustva. Tipični primjer je rad u maloj grupi i rad
u velikoj grupi (5-10 članova rad u maloj grupi, do 30 članova u grupi je
oblik rada u velikoj grupi).
6.12.2. Metod rada sa malom i velikom grupom
Grupni rad podrazumijeva rad u maloj i rad u velikoj grupi. Sastav ovih
grupa podrazumijeva ne samo broj članova u grupi, nego i problem koji se
želi obraditi grupnom dinamikom. Obično se u maloj grupi rješavaju mali
zdravstveni problemi, npr. prehrana kod predškolske djece, dok se u velikoj
grupi razmatraju, „teži-veći zdravstveni problemi”, npr. AIDS, narkomanija,
maligne bolesti, oralno zdravlje itd.
Da bi se povećao efekat učenja, odnosno aktivirao auditorij koristi se po-

sebna tehnika koja omogućava da svaki pojedinac velike grupe bude učesnik
u diskusiji. Tehnika se po autoru J. D. Phillipsu-u zove „Phillips 66”. Broj 66
označava sistem izvođenja, odnosno velika grupa se nakon predavanja podijeli
u niz malih grupa od po 6 osoba koje diskutuju 6 minuta. Grupa bira referenta
koji govori o primjedbama i kritikama u ime grupe.
109
6.12.3. Zdravstveno odgojni recept
Zdravstveno - odgojni recept koristi se za individualni zdravstveno od-

gojni rad sa pacijentom. Svaki zdravstveno-odgojni recept ima četiri dijela i
to:
∗ Prvi ima naslov recepta sa ilustracijom koja govori o bolesti, bolesnom ili
fiziološkom stanju. Obično se iznad teksta nalazi ilustracija u boji, koja
asocira bolest, organ, lošu naviku, fiziološko ili bolesno stanje, ispod koje
se nalazi tekst koji daje definiciju bolesti, znake, dijagnostiku, liječenje i
komplikacije neliječene bolesti.
∗ Na drugoj stranici se nalazi pravilo, kojeg se moraju pridržavati bolesnici
oboljeli od navedene bolesti, šta im je dozvoljeno, šta zabranjeno. Tu je
često pridodat režim života, dijeta.
∗ Na trećoj stranici zdravstveno-odgojnog recepta nalaze se podaci o paci-
jentu, starosti, zanimanju, porodičnoj i ličnoj anamnezi, Dg bolesti i spe-
cifični nalazi za tu bolest ili fiziološko stanje. Na ovoj stranici se upisuju
svi nalazi koje pacijent posjeduje kao najnovije, te podaci o visini, težini,
nezdravim navikama, dosadašnjem toku liječenja.
∗ Na četvrtoj stranici se nalaze pitanja za utvrđivanje znanja, stavova i
prakse ponašanja pacijenta vezanih za njegovu bolest, ili određeno stanje
čovjekovog organizma.
6.12.4. Sociometrija u promociji zdravlja i zdravstvenom odgoju
Tehnika ispitivanja strukture emocionalnih odnosa unutar jedne grupe

naziva se sociometrija. Rezultati se dobiju na vrlo jednostavan način, koristeći
test pitanja. Grafički prikazani rezultati testiranja daju sociogram. Isti veoma
jasno pokazuje strukturu emocionalnih odnosa unutar ispitivane grupe. Pi-
tanja u sociometrijskom testu trebaju biti jasna, jednostavna, a test treba biti
anoniman.
Sociometrija je kao metoda u zdravstvenom odgoju od izuzetne koristi,
jer njenom primjenom dobijamo tzv. lidere ili zvijezde grupe, preko kojih se
sprovode ideje u grupu, gdje se pozitivni rezultati mogu očekivati, ukoliko se
radi o homogenoj grupi. Ovim načinima se može otkriti djelovanje osoba iz
sjene, koje neće pokazati sociogram kao vođe, te slabo socijalizirane, usamlje-
ne, koji se nisu infiltrirali u grupu.
110
Ovakav način edukacije je bitan, jer se može djelovati u promoviranju

zdravlja i preveniranju bolesti putem zdravstvenog odgoja. Studentima tre-
ba prezentirati značaj i primjenu, odnosno treba ih osposobiti za djelovanje u
budućnosti u praksi. Osposobljavanje se ne treba odnositi samo na zdravstve-
ne uposlenike, već i ostale koji participiraju u zdravstvenom odgoju, odnosno
promoviranju zdravlja i preveniranju bolesti.
6.12.5. Programi zdravstvenog odgoja
Postizanje zdravstvenog informiranja populacionih i nozoloških grupa

stanovništva, te podizanje zdravstvene kondicije naroda se postiže kroz zdrav-
stveni odgoj. Da bi se moglo djelovati u tom smjeru neophodno je uraditi pro-
grame, koji trebaju biti usmjereni na realiziranju zdravstvenog informiranja.
Isti trebaju predstavljati:
∗ detaljnu kvantifikaciju tj. numerički broj aktivnosti,
∗ kvalifikaciju tj. opis i vrste aktivnosti.
Tokom izrade programa zdravstvenog odgoja možemo koristiti različite
vrste izvora, da bi dobili adekvatne podatke, a to su:
∗ Svi zavodi su obavezni na kraju godine prezentirati izvještaje o zdrav-
stvenom stanju naroda, a isti trebaju biti dostupni, ne samo zdravstvenim
uposlenicima, već i javnosti.
∗ Zdravstvene ustanove i zavodi su obavezni sprovoditi sistematske i perio-
dične preglede stanovništva, a rezultati istih mogu biti od značajne koristi
u izradbi zdravstvenih programa.
Rezultati sistematskih i periodičnih pregleda stanovništva su:
∗ usmjerena istraživanja,
∗ izvještaji o potrošnji u zdravstvu,
∗ statistički godišnjaci,
∗ bilteni,
∗ statistički pregledi.
6.12.6. Principi kod sprovođenja programa
Principi koji se trebaju ispoštovati prilikom donošenja zdravstveno odgoj-

nih programa, promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti zdravlja su:
111
∗ Zdravstveno-odgojni programi i promocija zdravlja je sastavni dio dugo-

ročnog programa zdravstvene zaštite naroda jednog područja, kantona,
Federacije, države.
∗ U zdravstveno-odgojnom programu glavni nosioci aktivnosti su zdrav-
stveni profesionalci.
∗ U promociji zdravlja mogu biti nosioci prosvjetni, socijalni uposlenici,
psiholozi, pedagozi, odnosno aktivisti raznih organizacija i udruženja.
∗ U realizaciji promocije zdravlja i prevencije bolesti mogu da učestvuju
brojni sektori.
∗ U realizaciji promocije zdravlja i prevencije bolesti uključene su brojne
zdravstvene institucije.
∗ Programi u promociji zdravlja zdravstveno-odgojnog rada zahtijevaju
od zdravstvenih edukatora stalno stručno usavršavanje, adekvatnu opre-
mljenost, prostorne mogućnosti i financijska sredstva.
6.13. PROJEKTI SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE

SVJETSKE BANKE UNICEF-a
Svjetska zdravstvena organizacija skupa sa UNICEF-om je izradila brojne

upitnike, anketne listove koji su u upotrebi kao internacionalni upitnici. Ko-
rišteni su kod reproduktivnog zdravlja, hroničnog bronhitisa, planiranja po-
rodice, alkoholizma, pušenja, hepatitisa, itd. Ovi vidovi dokumentacije su od
značaja za naučno-istraživački rad i institucije, jer se koriste kao vjerodostojna
dokumentacija.
6.13.1. Škole za promociju zdravlja
Prve škole za promociju zdravlja javile su se nakon sastanka održanog

u Grčkoj 1971. godine. Načelo rada: «Svako dijete i mlada osoba u Evropi
ima pravo i treba da joj bude omogućeno obrazovanje u školi koja promovira
zdravlje». Osnovna načela rada u ovim školama su:
∗ Demokracija. Škola treba biti zasnovana na demokratskim principima
korisnim za unapređenje učenja, ličnog i društvenog razvoja i zdravlja.
∗ Jednakost. Škola treba da osigura, da princip jednakosti bude obezbijeđen
unutar obrazovnog iskustva, da škole budu solobodne od pritisaka, stra-
ha da obezbjeđuje jednak pristup za sve u svim obrazovnim mogućnosti-
112
ma, da njeguje emocionalni i društveni razvoj svake osobe, da omogući

svakome da postigne svoj puni potencijal i da bude oslobođen diskrimi-
nacije.
∗ Stjecanje moći i kompetentnost akcije. Škola treba da pomaže omladini u
razvoju sposobnosti potrebnih za djelovanje i mijenjanje, da obezbjeđuje
uvjete u kojima mladi radeći zajedno sa svojim nastavnicima i ostalima
mogu postići uspjeh.
∗ Školska sredina. Škola za promociju zdravlja daje primat školskoj sredini,
smatrajući je značajnim faktorom u promoviranju zdravlja i preveniranju
bolesti.
∗ Curriculum škole za promociju zdravlja pruža mogućnosti mladima da
steknu znanje i uvid kao i bitne životne vještine, treba odgovarati potre-
bama mladih, da stimulira njihovu kreativnost hrabreći ih da uče i nudeći
im potrebne vještine, treba da je inspiracija nastavnicima kao i ostalima
koji rade u školi. Dakako treba da djeluje kao stimulans za njihov lični i
profesionalni razvoj.
Projekat “Zdrava škola’’
1991. godine izrađen je i usvojen projekat kao rezultat saradnje regional-

nog biroa za Evropu SZO, Evropske zajednice i Evropskog savjeta. Projekat
podrazumijeva akcije promocije zdravlja u školama.
Trebaju biti obuhvaćeni:
∗ obrazovni program,
∗ odnosi između nastavnika i učenika,
∗ školska sredina,
∗ odnosi između škole, roditelja, staratelja i lokalne zajednice.
Ciljevi projekta “Zdrava škola”:

∗ Da se sistematski vrši promocija zdravlja školske populacije, s tim da se
trebaju uzeti u obzir socijalne i ekološke dimenzije škole.
∗Da se obezbjedi obavezna podrška promociji zdravlja u školskoj sredini. To
je potrebno obaviti preko nastavnih programa, koji bi svakako uključivali
obrazovanje za zdravlje.
∗ Da se sistematski radi na razvoju metoda za zdravstveno promotivni rad,
113
na razvoju nastavnih sredstava, te na usavršavanju kadrova koji će se ba-

viti sprovođenjem ovih ciljeva.
∗ Da se razviju metode i sredstva za evaluaciju primjenjenih zdravstveno
promotivnih programa u školama.
6.13.2. Zdravi gradovi
Moto Svjetske zdravstvene organizacije je “Zdravi gradovi za bolji život’’.

To je novi način pristupa u javnom zdravstvu, jer gradovi postaju pretijesni za
populaciju urbanih sredina, pogotovo kada su stambeni uvjeti u pitanju.
Svakodnevno se pojavljuju zahtjevi koje treba organizirano rješavati, po-

čev od zdravstvene i socijalne zaštite, sigurnih namirnica za zdravu prehra-
nu, adekvatnog stambenog prostora, zaposlenja, osiguranja kulturnih tokova
života, čiste vode, čistog zraka, čistog zemljište, higijenskog uklanjanja otpad-
nog materijala itd.
1986. godine u Pecsu su po prvi puta prezentirane javnosti ideje i date smjerni-
ce o sprovođenju incijativnih aktivnosti o zdravim gradovima.
1988. godine već su nastale mreže incijativa za zdrave gradove.
1992. godine je dvanaest gradova povezano u mrežu zdravih gradova sa stro-
gim pravilima funkcioniranja.
Karakteristike i pojedinačni projekti “Zdravih gradova’’, trebaju imati
zajednička odličja, a to su:
∗ predanost ideji zdravlja,
∗ političko odlučivanje,
∗ intersektoralno djelovanje,
∗ učešće zajednice,
∗ inovativno djelovanje,
∗ javna politika zdravlja.
Prva konferencija o zdravim gradovima u našoj zemlji je održana u Mo-
staru, 2001. godine. Tada su za dvanaest gradova Bosne i Hercegovine, njihovi
načelnici općina ili njihovi zamjenici potpisali odluku o pristupanju zajed-
nici zdravih gradova. Pristupnice su potpisali Zenica, Sanski Most, Prijedor,
Ljubuški, Tomislavgrad, Mostar, Tuzla, Sarajevo, Doboj, Trebinje, Banja Luka,
Bihać i Jablanica.
114
6.13.3. CINDI program
1982. godine Evropski regionalni ured za zdravlje Svjetske zdravstvene

organizacije je počeo razvijati globalni program prilagođen lokalnim interesi-
ma i strategijskim ciljevima za Evropu. Nakon toga počeo se razvijati integri-
rani interventni program za prevenciju masovnih nezaraznih bolesti – Cindi
program.
Cilj ovog programa bio je da se kod djece i omladine, što je moguće ranije,
spriječi stjecanje navika i shvatanja, koji bi mogli djelovati kao faktori rizika za
nezarazne bolesti, i u daljem životu izmjena loših navika i neadekvatnih shva-
tanja koji djeluju kao stimulirajući faktori za nastanak masovnih nezaraznih
bolesti kod odraslog stanovništva.
Za sprovođenje ovakvih mjera potrebno je provoditi promotivno-preven-
tivne aktivnosti u kojima sudjeluju pored zdravstvene službe, prosvjetno-pe-
dagoške institucije, mjesne zajednice, političke, socijalne i humanitarne orga-
nizacije, radni kolektivi, mas mediji, vladine i nevladine organizacije.
Posebno se osposobljavaju zdravstveni uposlenici kroz kontinuiranu
medicinsku edukaciju, dok se nemedicinski uposlenici pripremaju za vođe-
nje zdravstveno-odgojnih aktivnosti kroz seminare namijenjene prevashodno
odgajateljima, nastavnicima, sociolozima. Svjetska zdravstvena organizacija je
strategijom ciljeva „Zdravlje za sve” , te razvojem primarne zdravstvene zaštite
stimulirala razvoj i implementaciju preventivno-promotivnih programa u ze-
mljama članicama SZO. U Bosni i Hercegovini pripreme za ove programe su
počele od 1989/90. godine. Cindi programi su vrlo značajni jer se kod svakog
pacijenta utvrđuju faktori rizika.
6.13.4. Precede-Proceed Model
Najpoznatiji model u promociji zdravlja jeste Precede-Proceed model.

Ovaj model primjenu programa posmatra kroz devet faza, i to:
1. Socijalna dijagnoza – utvrđuju se socijalne potrebe, tj. vrši se procjena
socijalnih potreba. U ovoj fazi utvrđuju se mišljenja ljudi o njihovim po-
trebama za zaštitu zdravlja ili kvalitet života, želje ljudi za zajedničkim
blagostanjem. Prikupljanje podataka vrši se anketom, ličnim uvidom, od-
nosno provode se različite aktivnosti na prikupljanju što više podataka na
osnovu kojih se može razumijeti zajednica i njene potrebe za zdravstve-
nim programom.
115
2. Epidemiološka dijagnoza – epidemiološkom procjenom utvrđuju se zdrav-

stveni problemi, njihova raširenost i faktori koji doprinose raširenosti tog
zdravstvenog problema.
3. Dijagnoza ponašanja i okoline (također se bazira na procjeni). U ovoj fazi
se uspostavlja dijagnoza ponašanja i okoline u vezi sa faktorima u soci-
jalnom i fizičkom okruženju koji su uzročno povezani sa ponašanjem ili
direktno sa posljedicama od interesa po kvalitet života i zdravlja.
4. Obrazovna ili organizatorska dijagnoza. U ovoj fazi ispituju se uvjeti po-
našanja povezani sa zdravstvenim stanjem ili kvalitetom života. Najvaž-
nije je u ovoj fazu identificirati faktore koji se moraju promijeniti s ciljem
pokretanja i održavanja procesa promjena u ponašanju i okruženju. Ovi
faktori su neposredni ciljevi zdravstveno-odgojnog programa.
5. Administrativna i politička dijagnoza. Ova faza podrazumijeva analizu
političkih resursa i okoline koji dominiraju u organizacionoj situaciji, a
mogu doprinijeti ili otežati razvoj i realizaciju zdravstveno-odgojne inter-
vencije.
6. U ovoj fazi se vrši implementacija zdravstveno-odgojne intervencije.
7. Procesna evaluacija – počinje često odmah sa implementacijom pri čemu
se procjenjuju prvi efekti zdravstveno-odgojne intervencije na poželjno
ponašanje.
8. Evaluacija utjecaja – određuje se procjena trenutnih efekata programa na
ciljano ponašanje ili na faktore iz okoline koje treba odstraniti.
9. Ishodna evaluacija – pruža uvid u zdravstvene indikatore kojima se vrši
evaluacija zdravstveno-odgojne intervencije. Ovo je, ustvari, završna, ko-
jom dobijamo uvid u sve parametre evaluacije koje smo u intervenciji ko-
ristili.
6.14. CENTRI ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA
6.14.1. Organizacija Centra za promociju zdravlja
Centar za promociju zdravlja predstavlja multidisciplinarnu organizacio-

nu cjelinu koja se sastoji od sljedećih jedinica:
∗ Jedinica za zdravlje zajednice, zdravstveno informisanje i publicistiku.
116
∗ Jedinica za zdravstveno vaspitanje i kontinuiranu edukaciju.

∗ Odsjek : telefonom do savjeta „Halo beba”.
∗ Jedinica za promociju zdravlja posebnih i vulnerabilnih grupa.
6.14.2. Poslovi Centra za promociju zdravlja
∗ Analiza zastupljenosti osnovnih determinanti zdravlja, rizičnog ponaša-

nja i životnog okruženja od utjecaja na zdravlje zajednice.
∗ Identifikovanje prioritetnih zdravstveno promotivnih potreba zajednice.
∗ Izrada, implementacija i evaluacija zdravstveno promotivnih programa,
projekata i intervencija u zajednici i sprovođenje primijenjenih istraživa-
nja.
∗ Stručna i metodološka pomoć i koordinacija u izradi i implementaciji
zdravstveno promotivnih planova, programa, projekata i intervencija od
strane zdravstvenih ustanova i njihova evaluacija.
∗ Učešće u izradi strateških, zakonskih dokumenata i stručno metodološ-
kih uputstava u oblasti promocije zdravlja.
∗ Timski rad i razvijanje partnerstava u izradi i primjeni organizacionih,
zdravstveno promotivnih modela u zdravstvenim ustanovama kao i u lo-
kalnoj zajednici, u okviru zdravstveno promotivnih intervencija, akcija i
kampanja.
∗ Kontinuirani rad na kreiranju i razvoju okruženja koja podržavaju zdrav-
lje i zdrave izbore.
∗ Informisanje, savjetovanje i obuka stanovništva, u saradnji sa mas mediji-
ma, o očuvanju, unapređenju zdravlja, smanjenju faktora rizika i afirma-
ciji zdravih stilova života kao i optimalnim zdravstvenim ponašanjima u
vezi aktuelnih zdravstvenih potreba i problema.
∗ Kontinuirana edukacija edukatora u oblasti promocije zdravlja (organiza-
cija edukativnih seminara, stručno metodoloških sastanaka i konsultaci-
ja, organizacija timskog rada...)
∗ Izrada zdravstveno promotivnih publikacija, multimedijalnih prezentaci-
ja, zdravstveno promotivnih spotova, emisija, priloga i sl.
∗ Koordinacija zdravstveno promotivnih aktivnosti u Zavodu i multidisci-
plinarna i intersektorska saradnja sa različitim službama, strukturama i
organizacijama u zajednici.
117
∗ Promocija zdravlja posebnih i vulnerabilnih grupa u zajednici.

∗ Promocija zdravlja porodice u okviru zdravstveno - promotivnog intere-
ventnog programa “ Telefonom do savjeta “ i “ Halo beba “ i rada Nacio-
nalne kancelarije za telefonsko savjetovanje porodice.
∗ Koordinacija, usmjeravanje, praćenje i procjena kvaliteta rada polivalen-
tne patronaže službe.
6.14.3. Vizija Centra za promociju zdravlja je:
∗ Unapređenje i očuvanje zdravlja i dostizanje najvišeg nivoa blagostanja

građana u zdravom gradu, delujući kao prepoznatljivi lider u akcijama
koje promovišu zdravlje i zdrav način života.
6.14.4. Misija Centra za promociju zdravlja je:
∗ Da zajedno razvijamo partnerstvo za zdravlje na principima povjerenja,

intersektorske saradnje i multidisciplinarnog pristupa u cilju unapređe-
nja znanja, vještina i usvajanja zdravih stilova života građana i kreiranja
zdravih okruženja i zajednica.
6.14.5.Vrijednosti Centra za promociju zdravlja su:
∗ Uvažavanje.
∗ Kreativnost.
118
LITERATURA
LITERATURA
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat.soc.med., 2000; 5:12(1-2);9-12.
3. Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 September 1978.
gton, DC:Nacional Academy Press, 2001.
5. Conference on Health Promotion, Ottawa, 21 November 1986. http://www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_
charter_hp.pdf
6. Džubur, A., Omanić, A., Nikšić, D., Besić, A., Durić, K. Expenditures for Health Care and Their Impact on
Mortality in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2006; 18 (1):31-4
10. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Znanstveni skup. Promicanje zdravlja u Hrvatskom pučanstvu. Zagreb, 12.-
14. studenoga 1998. Zbornik radova. Zagreb, 1998.
11. Imamović, E. Organizacija zdravstvene zaštite u FBiH. Mat SOC Med, 2002; 14 3-4: 69-72.
12. Influence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Affairs, November/
December Issue 2002 .
13. International Conference on Health Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. http://www.who.int/
hpr/NPH/docs/adelaide_recommendations.pdf
14. Into the 21st Century. Fourth International Conference on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997.
15. Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju “Službene novine FBiH’’, broj:7-02.
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006:22-34.
18. Jokić, I. Zdravstveno stanje stanovništva FBiH u periodu od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 1-2:
17-24.
19. June 1991.http://www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf
21. Mašić, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 1 Suppl.:3-4.
22. Mašić, I., Toromanović, S., Bešlagić, Z., Smajkić, A. Health Risk Factors and Health Status of Populacion of
Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2002; 14 1-2: 25-9.
23. Mašić, I., Novo, A. Health systems and subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat.soc.med., 2006; 18(1):13-21.
24. Mašić, I., Novo, A., Pilav, A., Jokić, I., Toromanović, S. Haelth care system in Federation of Bosnia and Herze-
govina. Mat.soc.med., 2006; 18(4):212-8.
25. Miličić, V. Deontologija profesije liječnik.Zagreb Sveučilišna tiskara,1996.
26. Odluke o osnovicama i stopama doprinosa za zdravstveno osiguranje “Službeni glasnik Brčko distrikta BiH’’,
broj: 11-02.
28. Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity,
progress and promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
119
LITERATURA
33. Toromanović, S. Istraživanje kvaliteta primarne zdravstvene zaštite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdrav-
stvenih usluga. Doktorska disertacija.Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2005: 7-19.
34. UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur 2003.
Vol.16,No.2.
36. Ustav BiH. Član 3. Nadležnost između ustanova BiH i entiteta, 1995.
37. Ustav Bosne i Hercegovine. Član 3. Nadležnost između ustanova BiH i entiteta, 1995;
38. Varga, S. Može li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. međunarodnog simpozija o kvalite-
ti. Vodice: Hrvatsko društvo menađera kvalitete, 2001.
39. Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menađera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova
5. međunarodnog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko društvo menađera kvalitete, 2003.
40. Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglašeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta.
“Privredni vjesnik’’, prosinac 2003.
41. Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health
42. Who. Health Promotion glossary. http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf
43. Who. Health Promotion: Bridging the Equity Gap. Mexico 5 - 9 June 2000. Reporto of the Technical Program-
me. http://www.paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
44. Who. Ottawa Charter for Health Promotion. First International
45. Who. Sundsvall Statement on Supportive Environments Fohealth.
46. Who. The Adelaide Recommendations. Conference Statement of the 2nd
47. Who. The Jakarta Declaration on LeAading Health Promotion
51. www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan promotion/index_e.html
52. www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf
53. www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf
54. Wonca, Evropa. Evropska definicija porodične- obiteljske medicine. Udruženje specijalista i specijalizanata po-
rodične- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
55. Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH “Službene novine
FBiH’’, broj:13-02.
56. Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima “Službene novine FBiH’’, broj: 35-98-1-02.
120
Sahib Muminagić
Amir Denjalić
7. POGLAVLJE
LOKOMOTORNI SISTEM, MIŠIĆI, POVREDE I

PREVENCIJA POVREDA
SAHIB MUMINAGIĆ
7.1. LOKOMOTORNI SISTEM
Lokomotorni sistem predstavlja potporu za tijelo, a čini ga koštani sistem,

mišićni sistem i zglobni sistem. Koštani sistem ili osteologija je nauka o kosti-
ma, a predstavlja dio sistemske anatomije koja se bavi proučavanjem kostiju.
U okviru ovog dijela anatomije proučava se pojedinačni oblik kostiju kao i
njihov sklop u kosturu, unutrašnja građa i razvoj. U tijelu ukupno ima 206
kostiju koje su međusobno vezane pomičnim i nepomičnim zglobovima. Od
206 kostiju 80 ih gradi osovinski ili aksijalni skelet (to su: lubanja, jezična kost,
kralješci, grudna kosta i rebra). 125 kostiju gradi skelet gornji i gornjih udova
ili Skeleton appendikularem. U ovaj skelet spadaju kosti ramena ili cingulum
pectorale (ključna kost ili lopatica) i slobodne kosti gornjeg ekstremieta-cin-
gulum membri superioris, koje čine humerus, radius, ulna, kosti ručja-kar-
palne kosti, kosti doručja-metakarpalne kosti i kosti prstiju-falange. U kosti
donjih ekstremiteta spadaju karlične kosti-cingulum perlikum, koje čine oss
kokse: oss ischi. os illi, os pubis. Kosti donjih ekstremiteta cingulum membri
imperioris koje čine: femur-bedrena kost, patela-čašićna, tibija-goljenjača, fi-
bula-lisnjača, tarzalne kosti, metatarzalne kosti, kosti pesta i kosti prstiju sto-
pala falangi.
Po obliki kosti mogu biti duge (os longum), kratke (os breve), pljosnate(os
planum), nepravilne (os iregulare), i pneumatične(os pneaumaticum). Duge ko-
sti se nalaze na ekstremitetima, a kratke u stopalu i na šaci. Pljosnate kosti se
nalaze na lubanji i grudnom košu, nepravilne grade kičmu, pneumatične može-
mo naći u kostima lubanje. Također se na završnim tetivima prstiju i šake mogu
naći sezamske kosti. Kod dugih kostiju razlikujemo tri okrajka centralni dio
koji se naziva dijafiza i 2 okrajka, gornja i donja epifiza. Između epifiza i dijafiza
nalazi se dio koji se naziva metafiza. U ovom dijelu kost raste te je dobro snab-
djevena krvnim sudovima. Na kostima možemo naći koštane izdanke ili apofize
koji nastaju kao posljedica djelovanja hvatišta i djelovanja mišića. Ove izdanke,
ako su u obliku kvrgi, zovemo tuber, ako su oblika grudve tuberkulum, ako je
izdanak nazivamo tuberostas, ako je u obliku bodlje zovemo spina, i ako je u
obliku grebena nazivamo krista. Na svakoj kosti nalazimo jedan ili više foramen
nutricijuma, otvora kroz koji ulaze krvni sudovi i hrane kost. Od otvora idu u
samu kost nutritivni kanali. Kosti su izgrađene od koštanog tkiva, koji ima 2
oblika: kompaktno koštano tkivo i spužvasto koštano tkivo (spongiono tkivo).
Kompaktno koštano tkivo gradi periferni dio kratkih kostiju, te perifer-

ni dio epifize kao i većim dijelom dijafize druge kosti. Kompaktna supstanca
122
LOKOMOTORNI SISTEM, MIŠIĆI, POVREDE I PREVENCIJA POVREDA
daje kosti čvrstoću i otpornost, a njezina debljina ovisi od funkcionalne uloge

svake kosti. Spužvasto tkivo čini unutrašnjost epifize dugih kostiju i središ-
nji dio pljosnastih, kratkih kostiju. Izgrađena je iz sistema trabekula koji je
uspostavljen tako da najlakše podnose pritisak i silu koja djeluje na kost. U
sredini dijafiza dugih kostiju nalazi se medularna srž koja se djeli na crvenu i
žutu. Iz crvene medularne srži nastaju krvni elementi, pa je to ustvari važan
hematopoetski organ. Ova crvena se nalazi u svim kostima fetusa i djeteta, a u
daljnem razvoju čovjeka nestaje u dijafizi dugih kostiju, i u razvoju bude zami-
jenjena žutom koštanom srži koja nema funkciju stvaranja krvnih elemenata.
Kod odraslog čovjeka, crvena kostana srž ostaje u kostima kičme, grudnoj ko-
sti i pojedinim kostima lubanje.
Ravni ljudskog tijela

Po anatomskom opisu tijelo je postavljeno u uspravnom položaju sa rukama
koje vise bočno uz tijelo, a dlanovi gledaju prema naprijed. Na osnovu toga odre-
đujemo položaj nekog tijela. Za orijentaciju određujemo 3 grupe ravni, a to su:
1. sagitalna ravan,
2. frontalna ravan,
3. transverzalna ravan.
Sagitalna ravan (plana sagitalia) je ravan koja se pruža od naprijed prema
nazad i kod ove ravni razlikujemo:
∗ medijalnu ravan (ona dijeli tijelo na desnu i lijevu polovinu),
∗ paramedijalna ravan (sve ravni paralelne sa središnjom ravni),
∗ lateralna ravan (dijelovi koji su udaljeni od sredine).
Sinonimi za medijalnu i lateralnu ravan na glavi su nazalna i temporalna.
Na gornjem ekstremitetu sinonim je ulnarno i radijalno, a na donjem ekstre-
mitetu tibijalno i fibularno, odnosno peronealno.
Frontalna ravan (plana frontalia ili plana coronalia) ide od desna na li-
jevo i uvijek je pod pravim uglom u odnosu na sagitalnu ravan. Za frontalnu
ravan sinonimi su anterior (prednji) i posterior (stražnji), odnosno na tijelu
ventralis (prednji) i dorsalis (stražnji), a na gornjem ekstremitetu (volaris ili
palmaris anterior), a dorsalis (posterior), na stopalu plantaris (prednji), a dor-
salis (stražnji).
Transverzalna ravan (plana transversalia) – ova ravan pri uspravnom po-
ložaju siječe tijelo u horaizontalnom smjeru i postavljena je pod pravim uglom
u odnosu na sagitalnu i frontalnu ravan. Za transverzalnu ravan upotrebljava
se pojam superior (gornji) i inferior (donji), a sinonimi za njih na glavi su cra-
nialis i caudalis, na ekstremitetima proximalis (gornji) i distalis (donji).
123
SAHIB MUMINAGIĆ
Kosti glave
Predstavljaju najveći dio aksijalnog skeleta. Sve kosti se glave spajaju i for-
miraju dvije koštane cjeline: lubanju i kosti lica. Lubanja (cranium cerebrale)
predstavlja veći dio kostura u kojem je smješten mozak sa njegovim krvnim
sudovima i čulom sluha i centrom za ravnotežu. Lubanju gradi: čeona kost (os
frontale), dvije tjemene kosti (osa paretalia), potiljačna kost (os occitipalis), si-
tasta kost (ethmoideale), klinasta kosta (os spheonideale) i dvije sljepočne kosti
(osa temporalia). U kosti lica učestvuje 15 kostiju koje su podijeljene na parne
i neparne. Parne su: gornja vilica (maxilla), nepčana kost (os palatinum), ja-
bučna kost (os zygomaticum), nosna kost (os nasale), suzna kost (os lacrimale),
i donja nosna školjka (cochna). Neparne kosti su: donja vilica (mandibula),
raonik (vomer) i jezična kost (os hyoideom).
Kosti grudnog koša (Sceleton thoracis)
Skelet grudnog koša je izgrađen od koštanog i hrskavičavog tkiva i čine

ga: grudna kost (sternum), 12 pari sa rebarnim hrskavicama (costae et car-
tilagines costales) i 12 grudnih kralježaka (vetebrae toracicae). Prvih sedam
rebara su prava rebra (costa vera). 8. 9. i 10. su lažna rebra (costa spuriae), a 11.
i 12. su costa flunctuates – lebdeća rebra.
Kosti gornjeg ekstremiteta(ossa superioris)
Kosti gornjeg ekstremiteta smo podijelili na kosti ramenog pojasa ili cin-
gulum membri superioris i njega čine dvije kosti: ključna kost-clavicula i lopa-
tica-scapula. Sa ove dvije kosti gornji ekstremitet je povezan sa trupom. Drugi
dio gornjeg ekstremiteta se naziva slobodni dio ili pars libera membri superi-
oris i njega gradi: nadlaktica (humerus), vretenjača (radius), cijepac (ulna), i
kosti šake (ossa manus).
Kosti donjeg ekstremiteta(ossa membri inferioris)
Kosti donjeg ekstremiteta izgrađene su iz kostiju karličnog pojasa-cingu-

lum membri inferioris i kostiju slobodnog dijela donjeg ekstremiteta-pars libe-
ra membri inferioris. Zdjelicu čini karlična kost (os coxae), te krstačna kost (os
sacrum) i trtična kost (os coccygis). Kosti slobodnog dijela donjeg ekstremite-
ta gradi butna kosta femur, goljenična kosta-tibia, cjevolika ili lisnjača-fibula, i
kosti stopala-ossa pedis.
124
Slika 1. Ljudski skelet (anteriorni pogled)
125
SAHIB MUMINAGIĆ
Slika 2. Ljudski skelet (posteriorni pogled)
126
7.2. MIOLOGIJA
Miologija je nauka o mišićima. Mišićno tkivo je izgrađeno od skeletne
muskulature koja čini 40% tjelesne težine tijela i na presjeku je poprečno pru-
gastog izgleda i svijetlo crvene boje. Druga muskulatura je glatka muskulatura.
Muskulatura organa čini 5-10% ukupne muskulature tijela. Skeletna muskula-
tura je izgrađena iz mišićnih niti, odnosno miofibrila koji imaju svoju ovojnicu-
sarcolemu. Ovdje treba spomenuti i sarkoplazmu koja predstavlja citpolazmu
mišićne ćelije koja je bogata mitohondrijama i endoplazmatskim retikulumom
koji učestvuju u stvaranju i razgradnji ATP koji omogućava korištenje ener-
gije, te omogućava rad mišićne stanice. Ova ovojnica ima dva lista. Vanjski
list je ustvari prava membrana, a unutarnji list je sličan bazalnoj membrani
krvnih kapilara. Miofibrila, odnosno mišićno vlakno, na poprečnom presjeku
nalazimo bijele i tamne pruge. Bijele „I“ pruge su izgrađene iz aktinskih niti
(složena bjelančevina), a tamne „A“ pruge su izgrađene od miozinskih niti,
također složene bjelančevine. Bijele pruge se u sredinu spajaju poprečnom ta-
mnom linijom koja se naziva Z ploča i ona je važna za akt kontrakcije mišića.
Upravo ovakav izgled bijelo-tamnih pruga daje poprečnu ispruganost, zbog
toga skeletnu muskulaturu nazivamo poprečno prugasta muskulatura.
Glatka muskulatura gradi organe i ova muskulatura također ima mišič-
na vlakna koja su izgrađena od miofibrila. Zakoni kontrakcije su jako slivni
kod kontrakcije skeletne muskulature. Glatku muskulturu čini više jedinič-
ni glatki mišić i visceralni glatki mišić. Kod više jediničnog glatkog mišića,
svako vlakno je odijeljeno jedno od drugog (nisu spojena) i svako vlakno ima
pojedinačni nervni završetak. Svako vlakno se može kontrahovati nezavisno
od drugih vlakana. Ovu vrstu glatkih vlakana kontrolira isključivo nervni im-
puls. Ovu vrstu vlakana nalazimo u ciljanim mišićima oka, šarenice, mišićima
u korijenu dlake kao i zidovima krnih sudova. Visceralni glatki mišić gradi
najvećim dijelom muskulaturu organa (to su miofibrili u snopovima, a njiho-
ve membrane se mogu spajati). Na kontrakciju visceralnih mišičnih vlakana
veći utjecaj imaju neživčane hemijske aktivne tvari. Dvije najznačajnije neuro
transmiterske tvari su acetil-holin i noradrenalin. Acetil-holin je proizvod pa-
rasimpatičkog nervnog sistema i on djeluje uzbuđujuće (eksitacijski), a nora-
drenalin djeluje inhibitorno (smirujuće). Osim ove dvije aktivne tvari i većina
hormona u tijelu djeluje na kontrakciju glatkih mišića, a neki hormoni imaju
veoma snažan učinak na kontrakciju glatke muskulature. Među važnije hor-
mone možemo nabrojati: noradrenalin, adrenalin, acetilholin, angiotenzin,
vazopresin, oksitocin, serotonin i histamin. Visceralne glatke mišićne stanice
organa imaju eksitacije receptore i inhibicijske receptore. Ako je podražen ek-
sitacijski receptor, tada dolazi do kontrakcije mišića, a ako je podražen inhibi-
cijski receptor, dolazi do relaksacije glatkog mišićnog vlakna.
127
SAHIB MUMINAGIĆ
Skeletna muskulatura je poprečno prugasta muskulatura i nervirana je od

spinalnih živaca i motornih jezgara kapitalnih živaca. Na svakom skeletnom
mišiću nalazimo polazišta. Mišićna vlakna većinom polaze sa skeleta, zatim
tijelo i završni dio-tetivni dio s kojim se mišić hvata na kost ili dio zglobnog
tijela.
Po obliku skeletne muskulature možemo podijeliti na:
∗jednoglave, ∗ dvoglave,
∗ troglave, ∗ četveroglave,
∗ nazubljene (serrarne), ∗ široke mišiće koji prelaze u aponeurozu,
∗ intersekcijske mišiće, ∗ mišići u obliku pisaćeg pera,
Svi skeletni mišići su inervirani spinalnim i kranijalnim motornim vla-
knom, koji na završetku mišićnog nervnog vlakna-sarcoleme čine ili grade ne-
uromuskularni blok. Ovdje se impuls sa završetka nervnog vlakna odnosno
presinaptičke pukotine prenosi u sinaptički prostor, a aktivacijom Ca jona im-
puls se prenosi na postsinaptičku pukotinu, odnosno na mišić gdje dolazi do
kontrakcije mišićnog vlakna. Za ovu kontrakciju potrebna je velika količina
energije koje mišićno vlakno dobija iz ATP-a, a on sam nastaje iz krepsocitrat-
nog ciklusa najvećim dijelom razgradnje ugljenhidrata, masti, zatim bjelanče-
vina. Skeletne mišiće smo podijelili na:
∗ mišiće glave i vrata,
∗ mišiće trupa,
∗ mišiće ramena i gornjeg ekstremiuteta,
∗ mišiće karlice i donjeg ekstremiteta.
Mišići glave i vrata
Mišiće glave i vrata dijelimo na više skupina:
∗ mišiće poglavine (inervirani od n. facialis),
∗ mišići lica (inervirani od n.facialis),
∗ mastikatorni ili žvakaći mišići (inervirani
od motorne grane n.trigeminusa),
∗ suprahioidni mišići (inervirani od n. myo-
hioidius grane manidbularisa),
∗ infrahioidni mišići (inervirani od anse n.
Slika 3. prikaz mišića
hypoglosse),
∗ mišići lateralne strane vrata (inervirani od plexus cervicalis i
n.accecorius),
∗ prevertebralni mišići (inervirani od motornog ogranaka plexus cervicalis),
Mišići trupa
Mišići trupa dijele se na:
∗ mišići grudnog koša (inervirani od plexus brahialis i interkostitalnih ne-
rava),
128
∗ mišići prednjeg trbušnog zida (inervacija od interkositalnih nerava i n.

iliohypogastricus, n.illioingunalis, n.gentofemoralis),
∗ mišići leđa (inervirani od stražnjih korijenova plexus cervicalis, thoraca-
lis, lumbalisa i n.accecorius).
Mišići ramena i gornjeg ekstremiteta
Imamo šest mišića ramena koji oblikuju rame i nervirani su od plexus brachialis
∗ mišići nadlaktice (podijelili smo na prednju i stražnju grupu i nerviranu
su od n.musculocutaneus i n.radialisa),
∗ mišići podlaktice (prednja grupa-svi su fleksori i nervirani od n.medianusa,
lateralna grupa-ima ih četiri i nerviranu su od n.radialisa, stražnja grupa-
ekstenzori i ima ih sedam i nervirani od n.radialisa),
∗ mišići šake koje smo podijelili u tri grupe:
∗ mišići thenara (ima ih četiri, grupisani su oko prvog prsta i nervirani su od
n.medianusa i n.ulnarisa),
∗ mišići hipothenara (ima ih četiri, grupisane oko petog prsta i nervirani su
od n.ulnarisa),
∗ mišići sredine šake (ima ih i ukupno jedanaest, i nervirani su od n.ulnarisa
i n. medianusa).
Mišići karlice i donjeg ekstremiteta
Mišiće karlice smo podijelili na unutranju i vanjsku grupu i nervirani su od
motornih ogranaka plexus lumbalisa:
∗ mišići bedra (podijelili smo na tri grupe: prednja grupa-dva mišića
i nervirani od n.femoralis medijalna grupa-pet mišića,nervirani od
n.obturatoriusa, stražnja gruzpa-tri mišića,nervirani od n.ischiadikusa),
∗ mišići potkoljenice (podijeljeni u tri mišićne lože: prednja mišićna loža-
tri mišića, nervirani od n.peroneus profundus, lateralna mišićna loza-dva
mišića, nervirani od n.peroneus superficialis, stražnja mišićna loža- šest
mišića, nervirani od n.tibialis)
∗ mišići stopala koji su grupisani u tri grupe:
∗ mišići grupisani oko prvog prsta (četiri mišića, nervirana od n.plantaris
medialis),
∗ mišići grupisani oko petog prsta (tri mišića, nervirani od n.plantaris latera-
lis),
∗ mišići sredine stopala (jedanaest mišića, nervirani od n.plantaris medialis
lateralis).
Svi pobrojani skeletni mišići polaze i hvataju se na kostima, te njihovom kon-
trakcijom čine određene kretnje između kostiju koje ujedno i pomiču. Te kret-
nje mogu biti:
∗ fleksija-ekstenzija, ∗ addukcija-abduckija, ∗ pronacija-supinacija, ∗ opozi-
cija-repozicija, ∗ rotacija, ∗ cirkumdukcija, ∗ antefleksija-retrofleksija.
129
SAHIB MUMINAGIĆ
Slika 4. mišićni sistem čovjeka

(anterirni pogled)
130
Slika 5. mišićni sistem čovjeka

(posteriorni pogled)
131
SAHIB MUMINAGIĆ
7.3. SYNDESMOLOGIA
Syndesmologija je grana anatomije koja se bavi izučavanjem zglobova,
zglobnih struktura i kretnji u zglobovima. Sve zglobove po tome da li se u
njima vrše kretnje ili ne možemo podijeliti na:
∗ nepokretne zglobove, (zglobovi u kojima se ne vrše nikakve kretnje) i
∗ pokretni zglobovi (diartroze, junctura cartilaginea).
Po načinu spoja dvije susjedne kosti u zglobu zglobovi se mogu podijeliti na:
∗ synartrosis (gdje je jedna kost spojena sa drugom direktno – spoj tipa
šava koji je tipičan za kosti glave),
∗ kada su dvije kosti spojene sa hrskavičavom vezom jedna sa drugom onda
se zovu synhodrose,
∗ kada su dvije susjedne kosti povezane vezivnim tkivom radi se o synde-
smosis ( spoj oss pubis lijeva i desna),
∗ zglobovi koji mogu vršiti kretnje te oni u svom sastavu imaju niz eleme-
nata koji omogućavaju te kretnje nazivaju se diartthrose.
Formacije koje omogućavaju kretnje u pokretnom zglobu su:
∗ facies articularis koja je obavijena hrskavicom,
∗ capsula articulationes koja ima dva lista. Vanjski fibrozni za hvatište mi-
šića i ligamenata i unutrašnji koji je glatak i ima izdanke plicae synovia-
les i luči sinovijum,
∗ cavum articulare (zglobna šupljina) u kojoj vlada negativni pritisak,
∗ sila adhezije koja omogućava svaku kretnju u zglobu,
∗ zglobne ploštine od kojih je jedna uvijek konveksna a druga konkavna.
Formacije koje potpomažu kretnje su ligamenti,
tetive, mišići, diskusi, meniskusi, burse i i ove
formacije samo potpomažu kretnju zgloba i
nisu neophodni za njegovo kretanje. Kretnje
zgloba su:
∗ felxija i ekstenzija, ∗ abdukcija i adukcija,
∗ pronacija i supinacija,
∗ opozicija i repozicija, ∗ rotacija i cirkumdukci-
ja.
Zglobovi po načinu vršenja kretnji mogu biti : Slika 6. Oblik zgloba
∗ sa jednom osovinom (lakatni), ∗ dvije (palčani),
∗ sa tri osovine (rame i kuk).
Neki od osnovnih zglobova u našem tijelu koje ćemo ovdje spomenuti su: Ar-
ticulationes intervertebralis to su zglobovi između kralježaka gdje su oni spo-
jeni sa trupovima između kojih se nalazi discus intervertebralis i spojeni su
preko processus articulares koji su pojačani sa ligamentum flave longitudinale
132
anterior, supraspinale et infraspinale i sa m. erector spinae. Kretnje su ovdje

tehnički moguće, ali su ograničene zbog ovih ligamenata.
Articulationes atlanto-occipitalis je zglob između occipitalne kosti i pr-
vog vratnog kralješka atlas. Zglobne ploštine su condylli occipitalne kosti,
koja je koveksna, a konkavna je na atlasu. Zatvara ga capsula, a pojačava ga
ligamentum i membrana atlanto occipitale. Zglob je jednoosovinski i moguća
je fleksija i ekstenzija.
Atriculatio atlanto-axialis je zglob između prvog i drugog vratnog kralješ-
ka. Konveksna zglobna ploština je facies atriculationes na dens axis, a konkav-
na je fovea articulationes arcusa atlasa. Ovaj zglob je omeđen sa ligamentum
transversum atlantis koji ograničava kretnju u ovom zglobu (lijevo – desno, jer
da njega nema glava bi se mogla okretati u krug).
Articulatio costovertebralis je zglob koji se stvara između rebara i kra-
lježaka. Zglobne ploštine na kralješku su fovea costalis inferior et superior na
trupu i fovea costalis transversalis na rebru, facies articularis capitis costae i
facies articularis tuberculi costae.
Articulatio sternocostalis je zglob između sternuma i rebara. Formira se
između incizura costalis i hrskavice prvih 7 rebara. Ovo je synhondroza, tj.
nepokretni zglob.
Articulatio sternoclavicluaris je zglob između extremitas sternalis clavi-
culae i incizure clavicularis na sternumu. Capsulu ojačavaju ligamentum ster-
noclavicularis i ligamentum radiata.
Syndesmosis acromioclavicularis je zglob između acromiona i extremitas
acromion claviculare, koji je pojačan sa ligamentum conoideum et ligamen-
tum trapezoideum.
Articulatio humeri (rameni zglob) je zglob koji ima 3 i više osovina. Kon-
veksna zglobna ploština je glava humerusa, a konkavna je cavitas glenoidalis
scapulae. Zglobna ploština se na konkavni dio hvata na rub, a na konveksni dio
ide do colluma chirucicuma. Pojačan je sa ligamentum coracohumerale. Kroz
zglob prolazi duga tetiva bicepsa sa svojom bursom.
Articualtio cubiti je složeni zglob, koji se sastoji iz 3 kosti. Tipični je
jednoosovinski zglob, fleksija – ekstenzija. Konveksna zglobna ploština je na
humerusu, trochlea humeri i capitulum humeri, a konkavna je caput radii i
incizura semilunaris ulnae. Pojačavaju ga ligamentum collaterale, ligamentum
humero ulnare i ligamentum humero radiale.
Articulatio radio ulnaris proximalis et distalis je karakterističan, prema
tome što se u njemu obavljaju radnje pronacija i supinacija. U gornjem zglobu
nalazi se konveksna circumferentia, koja je na radiusu. Na ulni se nalazi inci-
zura, koja je konkavna, a na donjem zglobu je obratno.
133
SAHIB MUMINAGIĆ
Articulatio mani je skup zglobova šake i oni se dijele na: articulatio radio-
carpalis, articualtio carpalis, articualtio intercarpea, articualtio metacarpofa-
langea, articulatio interfalangae.
U radio carpealni zglob dolazi distalni dio radiusa, koji je konkavan, a
konveksna je oss scaphoideum et os lunatum. Zglob je jednoosovinski, u nje-
mu se vrši fleksija i ekstenzija.
Zglob palca, articulatio selaris, je zglob između oss trapezium i I meta-
carpalne kosti. Zglob palca je u obliku sedla i ima 2 osovine.
Articulatio sacroiliaca je zglob između sacralne kosti i oss illium. Oss
illium ploštine su u obliku ušne školjke, facies auriculares na obje kosti. Poja-
čavaju ga ligamentum sacroilliaca ventralia dorsalia et interossea.
Articulatio coxae (zglob kuka). Konkavna zglobna ploština je acetabu-
lum, a konveksna je glava femura. Capsula je dio konkavnog dijela i hvata se uz
rub, a uz konveksni ide ispod trochantera, ima 3 i više osovina.
Articulatio geni (zglob koljena). Zglobne ploštine su condylusi medialis
et lateralis femura i condylus tibiae. Pojačavaju ga meniskusi medialis et late-
ralis i ligamentum arcuata, radnje su fleksija i ekstenzija. Meniskusi u ovome
zglobu povećavaju samu površinu zglobu i na taj način omogućavaju njegove
kretnje.
Articulatio talocruralis je zglob između kostiju podkoljenice i talusa, tzv.
skočni zglob. Dijeli se na gornji i donji. U gornji ide trochlea talusa sa facies
articularis maleolus tibiae et facies maloli lateralis et medialis fibulae. Vrši ek-
stenziju stopala, a abdukcija i adukcija se vrše u articulatio talo-calcanolare.
Pojačavaju ga ligamentum deltoideum, koji je najjači ligament ovoga zgloba.
7.4. POVREDE
Današnji čovjek izložen je u svakidašnjem životu stresu i mogućnosti po-
vrede.
7.4.1. Etiologija
Rad, saobraćaj, sport
Kod povreda u svakidašnjem životu najčešća su oštećenja mehkih tkiva
(koža, potkoža, masno tkivo, mišići) i kostiju. One su uzrokovane silom. Po
svojoj prirodi mogu biti spoljne i unutrašnje.
Spoljne su posljedica djelovanja spoljnih sila.
Unutrašnje nastaju dejstvom stalnog faktora na već promjenjene struktu-
re (odmor, naprezanje, upala, regeneracija). Najčešće povrede :
1. kontuzija, 2. oštećenje kože (npr. opekotina, smrzotina, dejstvo kiseli-
na ili baza), 3. kompresija tkiva, 4. krvarenje (izliv krvi ), 5. upala. 6. uganuće
zglobova, 7. išćašenje zglobova, 8. lom kosti.
134
Najučestalija povreda je uganuće zgloba (skočni zglob), koja nastaje ne-

prilagođenošću ekstremiteta i tijela, tlu i okolini.
7.4.2. Prevencija povreda
Svako biće pokušava da se u životu sačuva od oštećenja i povreda. Veoma
je važna psihosomatska konstitucija organizma, stanje zdravlja, stanje pojedi-
nih tkivnih struktura (koža, mišić, kost, zglob ), ogroman utjecaj ima ishrana,
promet materija, lični, porodični problem, briga za karijeru, stres na radnom
mjestu. Posebni faktori su: 1. kontrola (samokontrola), 2.upotreba zaštitnih
mjera na radu, 3.pridržavanje uputa o radu, 4.preventivna bandaža (u slučaju
ranijih povreda, u sportu, pri tjelesnim naporima).
7.4.3. Recidivirajuće i ranije povrede
Postoje ljudi koji se češće povređuju i ljudi koji ne pridaju veliku pažnju
ranijoj povredi. Jedna od takvih povreda je uganuće zgloba ( ne liječi se, od-
strani se ranija bandaža ili imobilizacija ). Tada se takva povreda ponavlja na
već oštećenim strukturama ( zglob,zglobna kapsula, ligamenti ). Naročito se
zapostavljaju i ne pridaje im se važnost, lakše povrede. Postoji i preovladava,
mišljenje da se ne moraju liječiti ili da se kraće liječe. Smjerovi prevencije :
∗ Pomisao na mogućnost povrede i povećanje pažnje.
∗ Kontrola i samokontrola.
∗ Koristiti zaštitna sredstva na radu.
∗ Pridržavati se uputa u saobraćaju.
∗ Pridržavati se savjeta ljekara.
∗ U sportu – dodatno učiti i poštovati savjete trenera.
∗ Posebno paziti u fazi oporavka ( poštovati predloženu dužinu i savjete u
toku rehabilitacije).
Posebno je važno paziti, ukoliko se već ranije pretrpila povreda. Slušati
savjete ljekara, trenera, preventivno pri radu, sportu i naprezanju, bandažirati
zglobove i ekstremitete ( ranija povreda, ... ).
Važan faktor je povećanje spremnosti organizma pomoću :
∗ fizičke aktivnosti (pješaćenje, planinarenje, sport),
∗ tjelovježbe,
∗ pravilne ishrane.
Svaki čovjek izložen stalnom stresu treba da prakticira tjelovježbu, (dva
puta) dnevno po 15 minuta. Poznati su korisni utjecaji upražnjavanja joge i
Thai Chai-a istočnjačkih naroda za zdrav organizam.
Pravilna ishrana mora obilovati vitaminima i mineralima. Poželjno je
objedovati uvijek u isto vrijeme. Obavezno treba doručkovati. Neophodan je
dodatak miješane ishrane (kalcijum i minerali). Preporučuje se ne jesti poslije
135
SAHIB MUMINAGIĆ
20 h. Uzimati dovoljne količine tekućine (voda je najzdravije piće), ne piti gazi-

rana pića, alkohol piti umjereno, korisno je i čaša crnog vina. (utjecaj povoljan
na srce i krvne sudove). Ne izlagati se fizičkom naporu umoran ili poslije obro-
ka, jesti umjereno i ne obilno, u ishrani preferirati ribu, piletinu, izbjegavati
crveno meso, uzimati što manje soli, koristiti maslinovo ulje. Poznata je pred-
nost i dugovječnost kod primjene mediteranske kuhinje.
Fizička aktivnost se preporučuje svakom čovjeku. Pozitivan utjecaj ima i
kod hroničnih oboljenja (visok krvni pritisak, šećerna bolest).
7.4.4. Fizička aktivnost – kretanje

Tjelesna aktivnost je neophodna za zdrav organizam, psihičko stanje i
pravilan odnos prema životu. Moderni čovjek je pod pritiskom auta, upotrebe
kompjutera, borbe za položaj, zapostavio je kretanje i tjelesnu aktivnost. Veo-
ma je važno kretati se. Svaki organizam zahtijeva prilagođavanje samima sebi
i svojoj konstituciji. Osim kretanja, preporučuje se brža šetnja, trčanje. Uput-
no je baviti se nekim sportom ili fizičkom aktivnošću koja uključuje pokret
ekstremiteta i tijela. Neophodno je vježbati svakog dana, početi postepeno a
zatim dozirati opterećenje, za početak manje koristiti auto, najbolje je šetati
(malo brže) pet puta nedjeljno po 30 minuta, preporučuje se planinarenje. Ako
je posao udaljen i putuje se autobusom, treba izaći na pretposljednjoj stanici i
ostatak puta pješačiti.
Povećana i stalna dnevna aktivnost (kretanje, gimnastika, planinarenje,
bavljenje jogom, vožnja biciklom itd.) jača mišiće i snaži kosti, ojačava srce,
organizam čini zdravijim i snažnijim, stabilizira se psiha, čovjek je boljeg ras-
položenja i opušteniji.
7.5. OSTEOPOROSIS
Definicija: Sistemska skeletna bolest karakterizirana smanjenom košta-
nom masom i microarhi-
tektonskim promjenama
u koštanom tkivu. Vodi
fragilnosti kostiju i često
za posljedicu ima povećan
rizik preloma kosti (World
Health Organization
WHO 1994).
Epidemiologija :
∗ Pojava preloma ko- Slika 7. Normalna kost
Slika 8. Osteoporotična kost
136
stiju zbog osteoporoze je

česta i povećava se sa sta-
rošću.
Kvalitet života
∗ Bolest i smrtnost
je signifikativno poveća-
na nakon loma kosti.
U komparaciji sa
ostalim bolestima, oste- Slika 9. Kuk Slika 10. Rame
oporoza je česta. Osteo-
poroza je vrlo važan pro-
blem u zdravlju čovjeka,
30 – 50 % žena i 15-30%
muškaraca, ima prije-
lome kosti uzrokovane
osteoporozom.
Jedna od dvije žene,
jedan od pet muškaraca Slika 11. Koljeno Slika 12. Lakat
u dobi preko 50 godina,
trpit će zbog preloma kosti u preostalom životu. 55 % populacije u dobi preko
50 godina ima povećan rizik preloma kosti zbog gubitka koštane mase.
Slika 13. dijagram prevalence osteoporoze kod žena na različitim mjestima u skeletu
137
SAHIB MUMINAGIĆ
7.5.1. Šta je osteoporoza?

Kost je porotična, postoji gubitak koštane mase i takva kost je podložna
prelomu. Bolest se često pojavljuje, bez opštih simptoma, u toku više godina,
dok ne dovede do iznenadnog preloma. Ovi prelomi izazivaju hroničan bol i
reduciraju kvalitet života. Najčešće lokacije osteoporotičnog preloma su: kuk,
kičmeni pršljen i palčana kost.
7.5.2. Uzroci osteoporoze
Tačni uzroci nisu potpuno poznati. Neki od uzroka i važnih faktora su:
dob, (sa starošću se gubi koštana masa, poslije 35 godina tijelo stvara manje
kosti), nasljeđe, (kod Azijata je povećan rizik osteoporoze, te kod onih čiji su
roditelji imali osteoporozu u ranijem životnom dobu), ishrana i životni stil
(slaba ishrana, smanjen unos kalcijuma hranom, manja tjelesna težina i fizička
neaktivnost povećavaju rizik za nastanak i razvoj osteporoze), lijekovi i druge
bolesti (česta je u terapiji steroidima, i kod oboljenja štitne žljezde).
7.5.3.Kako se osteporoza dijagnosticira?
Dijagnoza se postavlja:
∗ kompletnim ljekarskim pregledom,
∗ RTG snimcima skeleta,
∗ koštanom densitometrijom,
∗ specijalnim laboratorijskim testovima.
7.5.4. Prevencija osteporoze
Mnogi smatraju da je osteporoza bolest starije životne dobi, te je:
∗ neophodno ostvariti optimalne uslove za rast i razvoj kostiju u djetinjstvu i
adolesceniji,
∗ pušenje je štetno i pomaže nastanku osteporoze,
∗ dobra, pravilna ishrana doprinosi normalnom razvoju kosti (naprimjer pre-
poručena konzumacija kalcijuma je oko 800 mg/dan u dobi od 3-8. godine),
∗ za dobru absorpciju kalcijuma potreban je D vitamin, dijete ga dobija mlije-
kom, a kalcijum i vitamin D potrebno je u odgovarajućoj dozi unositi u doba
adolescencije.
Određene grupe djece i adolescenata (rizik nastanka osteporoze):
∗ nedonoščad,
∗ djeca tretirana steroidima,
∗ oboljeli od cistične fibroze, celiačne bolesti, upalne bolesti crijeva (poremeće-
na absorpcija potrebnih suplemenata),
∗ menzes, stres, nedovoljna tjelesna težina.
Preporuke za djecu i roditelje:
∗ osigurati dovoljan unos kalcijuma i vitamin D,
∗ vježbe, fizička aktivnost i zdrava ishrana
138
Slika 14. koljeno osteporoza Slika 15. Artroplastija kao alternativa fiksacije;
koljeno
Slika 16. - 17. Artroplastija kao alternativa fiksacije; koljeno
139
SAHIB MUMINAGIĆ
Slika 18. kuk Slika 19. kuk fiksacija Slika 20. kuk fiksacija
LITERATURA:
1. Douglas, B. McKerg James, L. Moeller. ACSM’S Primary care sport medicine 2nd Edition. American College of
sports medicine. Lippincott Williams & Wilkins. 2007;
2. F.H. Netter. Interactive Atlas of Human Anatomy; CIBA, Medical Education, Publication, 1998;
3. Frederic Delavier. Strenght Training Anatomy. Human cinetics, Canada 2005; (3-5)
4. Orthopaedic Surgeons Initiative. Osteoporisis. International osteoporosis foundation. 2007;
5. Robert B. Taylor, Taylor’s musculosceletal problem and injuries A Handbook. Oregon Health&Science
University. Springer Science+Business Meda, LLC. 2006
6. Sobotta; Atlas Der Anatomie des Menschen, Urban&Schwarzenberg, Munchen; 1993, Band I
7. William O. Roberts. Bull’s handbook of sports injury 2nd edition. Universitiy of Minesotta. School of Medicine
St. Paul. 2004;
140
Belma Pojskić
8. POGLAVLJE
Prevencija aterosklerotskih bolesti

BELMA POJSKIĆ
8.1. UVOD
Aterosklerotski sindrom se sastoji od niza heterogenih pojava kojima pri-
pada i hipertenzija. Ovaj sindrom je predstavljen sljedećim genetskim i steče-
nim strukturalnim i metaboličkim poremećajima:
1. dislipidemija,
2. inzulin rezistencija i intolerancija na glukozu,
3. centralni tip debljine,
4. hiperurikemija,
5. bubrežne funkcionalne abnormalnosti (natrijuma, vode, mokraćne kise-
line...),
6. abnormalnosti u rastu vaskularnih i miokardnih glatkih mišićnih ćelija
(strukturalna komponenta),
7. membranopatija i nenormalan ćelijski katijonski transport.
Ateroskleroza je najčešći uzrok arterijalnog oboljenja u čijem razvoju zna-
čajnu ulogu ima inflamacija. Manifestuje se oštećenjem unutrašnjeg zida arte-
rija, te lokalnog zadebljanja intime koje se sastoji od umnoženih i izmijenjenih
glatkih mišićnih ćelija, makrofaga, lipida iz serumskih lipoproteina, koji su
nakupljeni u ćelijama i van njih, te umnoženog veziva.
Oboljenja koja nastaju u sklopu ateroskleroze su:
∗ koronarna bolest-angina pectoris i infarkt miokarda (IM),
∗ moždani udar,
∗ periferna arterijska bolest-claudicatio intermittens, aneurizma torakalne
i abdominalne aorte.
Slika 21. Razvoj aterosklerotskog procesa
142
PREVNCIJA ATEROSKLEROTSKIH BOLESTI
Ova oboljenja su vodeći uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama, a do

2020. godine će biti i u zemljama u razvoju. Prema predviđanjima za 2020.
godinu skoro 25 miliona stanovnika će umrijeti od posljedica ovih oboljenja.
Porast umiranja od ishemijske bolesti srca bit će veći u nerazvijenim (128% kod
žena i 137% kod muškaraca) nego u razvijenim zemljama (29% kod žena i 48%
kod muškaraca) što se dovodi u vezu sa promjenama u strukturi stanovnika i
prevalenciji faktora rizika.
U strukturi umiranja od bolesti srca i krvnih sudova, prema procjenama
Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), ishemijska bolest srca u prosjeku je za-
stupljena sa 41%, moždani udar sa 32% a druge bolesti srca sa 27%. Moždani
udar je vodeći razlog invaliditeta u razvijenom svijetu, što znači ograničenu
mogućnost privređivanja i veće troškove liječenja i rehabilitacije. To je razlog
više što se ulažu veliki napori u istraživanju uzroka ovih bolesti, njihovoj pre-
venciji i liječenju.
8.2. NIVOI PREVENCIJE
SZO je, još 1948. godine u svojoj osnivačkoj povelji, definirala zdravlje
kao “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti ili nesposobnosti”. Prevencija poremećaja zdravlja podrazu-
mijeva mjere vezane za unapređenje, očuvanje i uspostavljanje zdravlja koje
je narušeno. Ukoliko sve ovo nije moguće, mjere su usmjerene ka usporavanju
nepovoljnog toka i ishoda bolesti. Cilj preventivne medicine, kao dijela medi-
cine, je primjena mjera prevencije.
Postoje četiri nivoa prevencije:
1. primordijalna,
2. primarna (orijentacija na opću populaciju i orijentacija na osobe sa viso-
kim rizikom),
3. sekundarna (sprečavanje recidiva koronarne bolesti i progresije bolesti
kod osoba koje već imaju klinički razvijenu koronarnu bolest: liječenje
medikamentozno, interventno kardiološko i kardiohirurško liječenje),
4. tercijarna(ograničavanje nesposobnosti i rehabilitacija osoba kod kojih je
patološki proces napredovao).
Primordijalna prevencija je relativno skoro definisana, zahvaljujući no-
vim saznanjima o epidemiologiji kardiovaskularnih oboljenja (KVO). Ova
oboljenja su rjeđa u zemljama u kojima je u ishrani manja zastupljenost zasi-
ćenih masti, uprkos velikoj učestalosti drugih faktora rizika kao što su pušenje
i hipertenzija (npr.Kina i Japan). Za razliku od njih, u drugim zemljama KVO
143
BELMA POJSKIĆ
su znatno češća, usljed ishrane bogate mastima životinjskog porijekla (npr.

Finska). Cilj primordijalne prevencije je sprečavanje nastanka i uspostavljanja
sredinskih, ekonomskih, socijalnih i bihejvioralnih uslova za koje se zna da
povećavaju rizik oboljevanja. Suština je da se u one sredine gdje ne postoje
faktori rizika za nastanak KVO oni i ne unesu.
Slika 22. Šematski prikaz nivoa prevencije
8.3. FAKTORI RIZIKA
Uzroci za nastajanje ateroskleroze su multifaktorijalni, a veliki broj uzro-

ka je usko vezan sa životnim navikama.
Faktori rizika za razvoj ateroskleroze su:
∗
povišen krvni pritisak,
∗
starija životna dob,
144
∗ pol (muškarci i žene nakon menopauze su sa sličnim rizikom),

∗ dislipidemija: povišen LDL i snižen HDL holesterol,
∗ šećerna bolest,
∗ pušenje,
∗ debljina- abdominalna debljina.
∗ pozitivna porodična anamneza za ishemijsku bolest srca u ranijem život-
nom dobu (<55 kod muškaraca ; <65 godina kod žena)
∗ nedostatak fizičke aktivnosti,
∗ etničke karakteristike,
∗ psihosocijalni faktori.
Netradicionalni faktori rizika koji doprinose razvoju aterosklerotskog procesa:
∗ povišeni trigliceridi,
∗ povišene male LDL čestice,
∗ povišen homocistein,
∗ povišen lipoprotein Lp (a),
∗ povišen fibrinogen,
∗ povišeni inflamatorni markeri (npr. C-reaktivni protein - CRP).
Poznavanje faktora rizika za aterosklerozu, omogućava identifikaciju lju-
di iz opće populacije koji imaju povećanu mogućnost oboljevanja, a samim
tim i mogućnost preventivnog djelovanja i sprječavanja nastanka bolesti.
Profesionalne medicinske organizacije koje se bave aterosklerozom i
određenim bolestima koje ona izaziva izdaju s vremena na vrijeme preporuke
o načinu prepoznavanja i liječenja tih bolesti.
U Evropi je aktivno:
∗ Evropsko udruženje za aterosklerozu- EAS
(European atherosclerosis society),
∗ Evropsko uduženje kardiologa – ESC
(European cardiovascvular society),
a u Sjedinjenim Američkim Državama
∗ National Heart Lung and Blood Institute (NHLBI) for cholesterol, blood
pressure and obesity,
∗ The International Task Force for Prevention of Coronary Heart Disease
zatim SZO (World Health Organisation-WHO) i drugi.
Iako preporuke koje dolaze iz raznih udruženja nisu uvijek jednake, one
145
BELMA POJSKIĆ
sadrže u sebi rezultate mnogih kliničkih istraživanja koje su se provele za-

dnjih decenija. Razlike između tih preporuka su više ograničene na specijalna
područja oboljenja, i ne narušavaju opće principe prevencije KVO.
Tehnološki napredak u 20. stoljeću je učinio život lakšim, ali bez odlazaka
u prirodu, manje šetnje i fizičkog rada, promjene u ishrani (gotova i polugoto-
va jela s mnogo masnoća), neaktivan način života (sedentery lifestyle), a što je
dovelo do porasta pojave hipertenzije , srčanog i moždanog udara. Te pojave
su bile tako izrazite u periodu od 1940. do 1967. god. da je SZO proglasila KVO
za jednu od najopasnijih epidemija 20. stoljeća.
Godine 1948. je pokrenuta Framingham-ska studija koja je trajala 30 go-
dina i obuhvatila u svom ispitivanju pacijente starosti od 30 do 65 godina sa
znacima KVO. Ova studija je dala precizan profil informacija potrebnih za
predviđanje KVO, definirala faktore rizika, a među njima značajno mjesto
imaju hipertenzija, povišene masnoće u krvi, pušenje cigareta.
Nepobitno je utvrđeno da nivo arterijskog tlaka usko korelira sa učesta-
lošću čitavog niza KVO, sa cerebrovaskularnim inzultom (CVI), srčanom i
bubrežnom insuficijencijom, disecirajućom aneurizmom aorte, infarktom
miokarda. Imajući u vidu profil faktora rizika kod svake individualne osobe,
izrađene su tablice koje, koristeći njihove aktuelne, izmjerene vrijednosti, atri-
butivna obilježja i/ili numeričke kodove (broj poena koji svaki od njih donosi),
daju vjerovatnoću oboljevanja te osobe od koronarne bolesti u budućnosti.
Te tablice ili kompjuterski programi su zasnovani na Framingham-skoj
studiji koja je prospektivno pratila ukupno 5127 stanovnika Framinghama
(2282 muškarca, 2845 žena) starosti 30-59 godina na početku studije 1949. go-
dine. Inače, Framingham je gradić na oko 30 km zapadno od Bostona u državi
New England u SAD i u to vrijeme je imao ukupno 28 000 stanovnika većinom
evropskog porijekla.
Prema desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) koju
je izdala SZO, 1992. godine, bolesti KVO obuhvataju:
∗ Akutnu reumatsku groznicu (I00-I02),
∗ Hronične reumatske bolesti srca (I05-I09),
∗ Bolesti uzrokovane povišenim krvnim pritiskom (I10-I15),
∗ Ishemijske bolesti srca (I20-I25)
∗ Bolesti srca plućnog porijekla i bolesti krvnih sudova pluća (I26-I28),
∗ Druge bolesti srca (I30-I52),
∗ Bolesti krvnih sudova mozga (I60-I69),
146
∗ Bolesti arterija, malih arterija i kapilara (I70-79)

∗ Bolesti vena, limfnih sudova i limfnih čvorova (I80-I890)
∗ Druge i neoznačene bolesti krvotoka (I95-I99).
Slika 23. Karta koronarnog rizika za primarnu prevenciju ishemijskih KVO
8.4. Primarna prevencija faktora rizika

za KVO u djetinjstvu
Prvi znaci aterosklerotskog procesa su zabilježeni u vidu masnih pruga

na arterijama još u novorođenačkom dobu (podaci sa obdukcionih nalaza).
Masne naslage na aorti se javljaju u djetinjstvu, a na koronarnim arterijama
u adolescenciji. Uznapredovali procesi ateroskleroze u vidu fibroznog plaka
mogu se početi razvijati još u adolescentnom dobu, s tim što su ove promjene
uglavnom reverzibilne. Studije zasnovane na obdukcionim nalazima su poka-
zale da najmanje 17% djece ispod 5 godina ima oštećenja koronarnih arterija.
Djeca sa povećanom tjelesnom težinom, visokim krvnim tlakom, lipidemi-
147
BELMA POJSKIĆ
jom, pogrešnom ishranom i fizičkom neaktivnošću spadaju u rizičnu grupu.

Obično se zadržavaju u njoj i u kasnijem životnom dobu.
Procjenjeno je da u Evropi danas ima 77 miliona djece, a oko 17 miliona
su sa prekomjernom težinom ili debljinom i da je godišnji prirast gojaznih
oko pola miliona. Tome pridonosi sužen izbor hrane, pritisak medija na izbor
prehrane, utjecaj roditeljskog izbora hrane, dostupnost hiperkalorične hrane,
smanjena potreba za kretanjem, previše vremena provedenog sjedeći pred te-
levizorom ili kompjuterom.
Dakle primarna prevencija treba da se provodi na populacionom i indivi-
dualnom nivou. Populacioni nivo obuhvata svu djecu stariju od dvije godine,
u smislu usvajanja i podržavanja zdravih navika, pravilne prehrane i fizičke
aktivnosti, sa programima edukacije i promocije zdravlja koji bi trebali po-
četi još u predškolskim ustanovama. Individualni nivo podrazumijeva iden-
tifikaciju gojazne djece u sklopu sistematskih pregleda i zatim njihov aktivni
tretman. Procjena je da 2-3% djece ima esencijalnu hipertenziju. Osobe koje
u četrdesetim godinama života imaju stalnu hipertenziju u 20% slučajeva su
imali umjereno povišen krvni tlak u dvadesetim godinama života. Preporuču-
je se kontrola krvnoga tlaka jednom godišnje i sistematski pregledi djece iznad
tri godine starosti u sklopu primarne prevencije. Poželjne vrijednosti ukupnog
holesterola su ispod 4,4 mmol/L, LDL-a manje od 2,85 mmol/L, HDL-a manje
od 1 mmol/L, a triglicerida manje od 1,8 mmol/L. Prema različitim studijama
dislipidemija kod djece se kreće od 5% pa čak do 24% djece.
U Finskoj su nađeni povišeni lipidi kod 70% djece, u Norveškoj kod 52%,
a u Japanu 3-18%. I ovdje se primjenjuje populaciona prevencija sa naglaskom
na promociji zdravlja od najmlađeg uzrasta te individualna prevencija sa selek-
tivnim screeningom djece i odgovarajućom terapijom. Mediteranski tip dijete
se smatra najboljim načinom prehrane u sklopu primarne i sekundarne pre-
vencije faktora rizika KVO.
Dijetetske preporuke kod djece su:
1. različite namirnice sa niskim sadržajem zasićenih masnih kiselina i ho-
lesterola,
2. energetski unos mora obezbijediti pravilan rast i razvoj i idealnu tjelesnu
težinu,
3. zasićene masne kiseline trebaju biti u manje od 10% ukupne dnevne ener-
getske vrijednosti,
4. ukupne masti treba da budu ne više od 30%, a ne manje od 20% ukupne
dnevne energetske vrijednosti,
148
5. polinezasićene masne kiseline treba da budu zastupljene do 10%,

6. holesterol manje od 300mg dnevno,
7. djeca treba da konzumiraju pet ili više porcija dnevno voća i povrća,
8. djeca treba da konzumiraju 6-11% ukupne dnevne energetske vrijednosti
integralnih žitarica,
9. da unose adekvatnu količinu dijetnih biljnih vlakana (uzrast +5 g dnevno).
Trajna fizička aktivnost prouzrokuje metaboličke i morfološke promjene, pa
je rjeđa i incidenca KVO. Sistematsko fizičko vježbanje u djetinjstvu doprinosi i
većem nivou fizičke sposobnosti u odraslom dobu i na taj način prevenciji KVO.
Slika 24. Piramida fizičke aktivnosti za djecu
149
BELMA POJSKIĆ
8.5. PRIMARNA PREVENCIJA KVO KOD ODRASLIH
8.5.1. Pušenje
Aktivno pušenje je konzumiranje duhana u bilo kojoj formi, a pasivno

pušenje je izloženost duhanskom dimu u porodici ili na radnom mjestu. Oko
50% svih smrtnih ishoda koji su mogli biti izbjegnuti posljedica su pušenja, a
od toga jedna polovina nastala je uslijed KVO. Rizik za nastanak KVO je veći
ako se počne pušiti prije petnaeste godine života. Pušači imaju dva do tri puta
veći rizik za nastanak KVO.
Antipušačke kampanje koje su poduzete u zapadnim zemljama su dale
rezultate. U Sjedinjenim Američkim Državama 1945. godine je bilo 65% muš-
karaca pušača, a 1997. godine je bilo 27%. Nikotin je odgovoran za nastanak
KVO jer dovodi do spazma arterija, poremećaja metabolizma masnoća, sniža-
vanje HDL-a. U duhanskom dimu se nalazi ugljen-monoksid u trideset hiljada
puta većoj koncentraciji nego u vazduhu što povećava nivo karboksihemoglo-
bina u krvi. To oštećuje endotel, smanjuje antioksidantno djelovanje vitamina
i djelovanje antioksidanata u krvi. Pušenje ima dodatni trombotski efekat. Kod
osoba koje imaju koronarnu bolest rizik se smanjuje nakon dvije do tri godine
prestanka pušenja na nivo rizika osoba sa koronarnom bolesti koje nikad nisu
pušile. Kod osoba koje nemaju simptome koronarne bolesti prestanak pušenja
dovodi do smanjenja rizika od oboljevanja za 50% u prve dvije godine nakon
prestanka pušenja. Za potpuno izjednačavanje bivših pušača sa nepušačima u
pogledu rizika za nastanak KVO potrebno je pet do petnaest godina. Mortali-
tet od KVO je znatno niži kod bivših pušača u odnosu na one koji su nastavili
sa pušenjem.
Odvikavanje od pušenja je kompleksan proces koji se može odvijati preko
specijalnih programa ili liječenja, iako mnoge osobe učine to bez tretmana.
Potrebna je želja pacijenta da to učini i podrška okoline.
8.5.2. Hipertenzija
Prema dosadašnjim evropskim i američkim smjernicama granični krvni
tlak je 140/90 mmHg, a normalan i poželjan tlak 120/80 mmHg. U svijetu oko
700 miliona ljudi ima hipertenziju. To je podjednako važan faktor rizika za
oba pola, a učestalost se povećava sa godinama. Obično je povezana sa drugim
faktorima rizika kao što su dislipidemija, gojaznost, pušenje, diabetes. Paci-
jenti sa hipertenzijom imaju tri puta češće infarkt miokarda, šest puta češću
ishemijsku bolest srca i do osam puta češći moždani inzult. Hipertenzija se
liječi promjenom životnoga stila i medikamentoznom terapijom.
150
Važno je smanjenje unosa soli, manje od 5g/dan, smanjen unos alkohola

na vrijednosti, ne veće od 10-30 g/dan etanola kod muškaraca, odnosno, 10-20
g/dan etanola kod žena. Steroidni kontraceptivi kod žena mogu prouzrokovati
povišen krvni tlak, kao i postmenopauzalne hormonalne supstitucione terapi-
je. Medikamentoznim tretmanom se smanjuje morbiditet i mortalitet od KVO
i cerebrovaskularnih bolesti. Ova terapije je najčešće doživotna. Svakoj osobi
treba mjeriti pritisak bar jedanput godišnje u cilju screeninga hipertoničara.
Slika 25. Utjecaj raznih stepena hipertenzije na KVO
151
BELMA POJSKIĆ
8.5.3. Dislipidemija
Dislipidemije su stanja kod kojih je narušen normalan sadržaj i odnos

masnoća u plazmi. Holesterol i trigliceridi su nerastvorljivi u vodi, pa u plaz-
mi opstaju vezani za proteine sa kojima čine stabilne komplekse lipoproteine.
To su hilomikroni, lipoproteini vrlo male gustine (VLDL), lipoproteini male
gustine (LDL), lipoproteini srednje gustine (IDL), lipoproteini velike gustine
(HDL) i lipoproteini vrlo velike gustine (VHDL). Hiperlipoproteinemije mogu
biti rezultat nasljednih faktora, a sekundarne nastaju zbog poremećaja meta-
bolizma kao što su manjak inzulina ili hormona štitne žlijezde, nefrotski sin-
drom, upotreba oralnih kontraceptivnih lijekova, nepravilna prehrana, fizička
neaktivnost i drugo.
Proces ateroskleroze počinje oštećenjem endotela, a zatim prvi korak je
oksidacija LDL-a i bez holesterola tog procesa nema. Pri nižim koncentracija-
ma HDL-a veći je rizik za koronarnu bolest. Cilj primarne prevencije je održati
ukupni holesterol nižim od 5 mmol/L, LDL nižim od 3 mmol/L, HDL višim
od 1 mmol/L, trigliceride nižim od 2 mmol/L. Ovaj cilj se može postići pravil-
Tabela 1. Klasifikacija lipoproteinemija prema etiopatogenezi
152
nom ishranom, održavanjem tjelesne težine da BMI bude 20-25 kg/m2, fizič-
kom aktivnošću, te lijekovima. Poželjna su posebna savjetovališta za ishranu,
diabetes, trudnice i slično, pri institutima i zavodima za zaštitu zdravlja. Važ-
no je poznavanje hemijskog i kalorijskog sastava namirnica za tržištu, zbog
čega se zakonski regulišu informacije o energetskom sadržaju namirnica, ma-
sti, holesterola, pojedinih masnih kiselina i drugih nutrijenata u pojedinim
proizvodima.
8.5.4. Diabetes mellitus
Diabetes mellitus (DM) ili šećerna bolest se karakteriše hroničnom hiper-

glikemijom i poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina,
a nastaje zbog relativnog ili apsolutnog nedostatka sekrecije inzulina. DM je
veliki faktor rizika za nastanak ateroskleroze i dovodi do mikro- i makroangi-
opatije. Adekvatno liječenje ove bolesti i održavanje normoglikemije bi moglo
odložiti pojavu mikro- i makrovaskularnih komplikacija. Liječenje se provodi
dijetalnim mjerama, smanjenjem tjelesne težine, povećanjem fizičke aktivno-
sti, te lijekovima, oralnim hipoglikemicima i/ili inzulinom.
Za uspješnu terapiju je neophodno da sam pacijent kontroliše sebi nivo
šećera u krvi. Bilo bi najbolje kada bi svaki pacijent posjedovao glukometar.
Dobra kontrola šećera u krvi (ŠUK) se postiže i kontrolom glikoliziranoga he-
moglobina (HbA1c) koji pokazuje tromjesečnu regulaciju ŠUK-a. HbA1c treba
da je manji od 6,2%. S obzirom da je DM izrazito aterogen, onda su i strožiji
kriteriji za ostale pridružene faktore rizika. Tako je maksimalan normalan tlak
kod dijabetičara 130/80 mmHg. Neotkriveni diabetes tipa II je značajan faktor
rizika za nastanak KVO; zbog toga određivanje ŠUK-a mora biti uključeno u
redovna laboratorijska ispitivanja. Pored jutarnjega ŠUK-a važno je odrediti i
nivo ŠUK-a dva sata poslije jela.
8.5.5. Nepravilna ishrana
Nepravilna ishrana je ishrana koja ima veću energetsku vrijednost od pre-

poručene za određenu energetsku potrošnju. Aterogena hrana sadrži holesterol
koji dovodi do povećanja koncentracije LDL-a u plazmi, zatim zasićene masne
kiseline, od kojih naročite one sa 12 ugljikovih atoma povećavaju i ukupni i
LDL holesterol. Smanjeni unos polinezasićenih masnih kiselina povećava rizik
za KVO i u populacijama u kojima je prosječan unos linolne kiselina iznad 6%
ukupnog unosa energije nema povezanosti sa rizikom za KVO. Ishrana pred-
stavlja rizik za koronarno oboljenje ako je:
153
BELMA POJSKIĆ
1. energija koja potiče od ukupnih masti veća od 30% ukupnog energetskog

unosa,
2. energija zasićenih i trans masnih kiselina veća od 10% ukupnog energet-
skog unosa,
3. unos holesterola veći od 300 mg/dan,
4. dnevni unos dijetnih vlakana ispod 30-40 g/dan,
5. unos soli iznad 8 g/dan,
6. uzimanje alkohola veće od 30 ml/dan,
7. unos ugljenih hidrata manji od 50% ukupnog energetskog unosa,
8. unos šećera od 10% ukupnog energetskog unosa,
9. unos α-linolenske kiselina ispod 2 g/dan,
10. unos polinezasićenih masnih kiselina dugih lanaca iz grupe N-3 (iz riba)
ispod 200 mg/dan.
Visoko rizični pacijenti, kao i oboljeli od KVO, trebaju da dobiju profe-
sionalne savjete o namirnicama i izboru ishrane, a medicinsko osoblje da in-
sistira na značaju ishrane i smanjenju tjelesne težine, sniženju krvnog tlaka
i masnoća u krvi, sniženju ŠUK-a kod dijabetičara i smanjenju sklonosti ka
trombozi.
8.5.6. Prekomjerna težina i gojaznost
Debljina je prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva u tijelu i posljedica

je prevelikog energetskog unosa i/ili nedovoljne energetske potrošnje. Pokaza-
telj stepena debljine je veličina indeksa tjelesne mase-BMI (Body Mass Index).
BMI je količnik tjelesne mase izražene u kilogramima i kvadrata tjelesne teži-
ne izražene u kvadratnim metrima. Debljina je neovisan faktor rizika za KVO,
pored toga što je udružena sa hiperlipidemijom, hipertenzijom, diabetesom.
Rizik za KVO imaju sve osobe sa BMI većim od 25, a naročito kod onih sa
BMI većim od 30. Važan je i raspored masti u tijelu. Debljina abdominalnog
tipa je povezana sa visokom prevalencom poremećaja masnoća, hipertenzijom
i poremećajem tolerancije na glukozu.
Tabela 2. Procjena uhranjenosti i rizika u odnosu na obim struka
Pol Normalna uhranjenost Rizik nivoa I Rizik nivoa II

Muški <94 cm 94-101 cm >102 cm
Ženski <80 cm 80-87 cm >88 cm
154
Smanjenje tjelesne težine zahtijeva motiviranost pacijenta i dugotrajnu

podršku medicinskog osoblja uz odgovarajuće savjete i program. Uloga lijeko-
va za tretman debljine još uvijek nije medicinski opravdana.
8.5.7. Fizička neaktivnost
Osoba koja ima sedentarni način života je ona koja nema nikakav oblik
fizičke aktivnosti u svoje slobodno vrijeme. Smatra se da preko 60% svjetske
populacije nije dovoljno fizički aktivno. I vrlo male promjene u životnom sti-
lu, sa umjerenom fizičkom aktivnošću u srednjem životnome dobu, smanjuju
mortalitet od KVO-a. Potreban je razgovor sa svim pacijentima o njihovoj fi-
zičkoj aktivnosti i treba ih ohrabriti u pogledu redovnog vježbanja. Kod zdra-
vih osoba intenzitet fizičkih vježbi se definiše preko srčane frekvencije, koja
treba da iznosi 60-75% od prosječne maksimalne srčane frekvence za određene
uzraste osobe. Maksimalna srčana frekvenca se izračunava za svaku osobu
posebno tako što se od broja 220 oduzme broj godina života.
Tabela 3. Pogodna srčana frekvenca u odnosu na uzrast
Uzrast (godine) Srčana frekvenca

20-29 115-145
30-39 110-140
40-49 105-130
50-59 100-125
60-69 95-115
Tabela 4. Tipovi fizičke aktivnosti.

Umjerena Intenzivna
Silazak niz stepenice, brzo hodanje Penjanje uz stepenice, sport

Kućni poslovi (pranje poda, prozora isl.) Džoging
Rad u bašti Aerobik
Plivanje Vožnja bicikla uzbrdo
Trajanje fizičkih vježbi bi trebalo da bude 30-40 minuta, 4-5 puta nedjelj-
no, a najbolje bi bilo svakodnevno.
155
BELMA POJSKIĆ
8.5.8. Alkohol
Prekomjerno uzimanje alkohola podrazumijeva unošenje više od 30 g

etanola dnevno što je više od tri čašice rakije, ili tri čaše vina, ili tri flaše piva.
Ovo stanje je obično povezano sa pušenjem, gojaznošću, sa lošim socioeko-
nomskim uvjetima. Alkohol može uzrokovati kardiomiopatiju, te pojavu hi-
pertenzije. Nije tačno utvrđeno koja je to bezbjedna količina alkohola koja se
može uzimati. U zadnje vrijeme je utvrđeno da jedna čaša vina dnevno može
imati protektivno djelovanje na kardiovaskularna oboljenja, što nije dokazano
za druge vrste alkohola. To je moguće zbog djelovanja alkohola na povećavanje
HDL-a i na njegovo antiagregaciono djelovanje; povećava osmolarnost krvi i
hematokrit.
8.5.9. Metabolički sindrom X

Metabolički sindrom X je skup poremećaja koji zajedno daju povećan
rizik od KVO, (Plurimetabolički sindrom, Sindrom inzulinske rezistencije,
Civilizacijski sindrom, Reaven-ov sindrom)
Ovaj sindrom imaju osobe sa barem tri od sljedećih navedenih
poremećaja:
1. diabetes mellitus tip II,
2. hipertrigliceridemija,
3. smanjenje HDL,
4. gojaznost abdominalnoga tipa,
5. hipertenzija.
Početni poremećaj u ovome sindromu je inzulinska rezistencija. Osnovno
što se može promijeniti u ovom sindromu su životne navike u smislu smanje-
nja debljine i pojačanja fizičke aktivnosti. Usto je naravno potrebno liječiti i
preostale faktore rizika u saradnji sa medicinskim osobljem.
8.5.10. Socioekonomski i psihosocijalni faktori
KVO su u porastu naročito u zemljama u razvoju upravo zbog niskoga

socioekonomskoga statusa, osjećaja nesigurnosti koji vlada, izloženosti ljudi
pojačanome stresu i većoj prevalenciji depresije. Stres se ne može precizno
definisati. Ljudi različito reaguju na određene životne situacije. To zavisi od
neuroendokrinoga i neurološkog odgovora organizma koji je uvjetovan uglav-
nom nasljednim faktorima. Akutni stres može dovesti do ishemije miokarda
156
ili aritmije, a dugotrajan stres povećava osjetljivost osoba na oboljenja, pa tako

i na KVO. Hronični stres dovodi do promjene krvnog tlaka, masnoća, nivoa
šećera, pulsa, hormona, debljine, aritmija i promjena u ponašanju u smislu pu-
šenja, smanjene fizičke aktivnosti, promjena u prehrani, alkoholizmu i ritmu
spavanja. Po određenim istraživanjima 20% osoba sa infarktom miokarda je
bilo depresivno. Bilo bi idealno da se oboljele osobe mogu liječiti i promjena-
ma u njihovome socijalnom okruženju na poslu i promjenom načina života
i promjenom u emocionalnim reakcijama. To zahtijeva jedan multidiscipli-
narni pristup i izdvajanja većih materijalnih sredstava društvene zajednice za
tretman ovih stanja.
8.5.11. Nepromjenjivi faktori rizika
Koronarna ateroskleroza se može javiti i kod vrlo mladih osoba, ali je ipak
češća iznad šezdesete godine života. Češća je kod muškaraca nego kod žena u
periodu prije menopauze. Nakon menopauze rizik za obolijevanje kod žena
raste i izjednačava se ili premašuje rizik kod muškaraca i žene u klimaksu ima-
ju veći mortalitet od KVO nego muškarci, a naročito su podložni obolijevanju
od moždanog udara. Rizik je veći kod osoba koje u porodici imaju oboljele
od KVO (naročito prve linije srodstva) ili ukoliko je više članova porodice
oboljelo, i to u mlađem životnom uzrastu, te ukoliko imaju porodičnu hiper-
holesterolemiju.
8.5.12. Screening koronarne bolesti
Osnovni test za otkrivanje koronarne bolesti je EKG test, test opterećenja

(ergometrija), ali ono što je još važnije je prethodno dobro uzeta anamneza i
identifikacija osoba sa povećanim faktorima rizika.
8.6. ČETVRTI EVROPSKI VODIČ ZA PREVENCIJU KVO

U KLINIČKOJ PRAKSI
Ovaj vodič je objavljen 2007.godine s ciljem da se nađe najbolja strategija

za tretman svakog pojedinačnog pacijenta. On obuhvata u sebi sve preporuke
koje su u ovom tekstu ranije navedene uz naglašavanje još energičnijeg tretma-
na za one koji imaju povećan rizik za KVO ili već postojeću KVO. Prioriteti za
prevenciju KVO u kliničkoj praksi prema ovome vodiču su:
157
BELMA POJSKIĆ
1. Pacijenti sa već postojećom aterosklerotskom KVO
2. Asimptomatske individue sa povećanim rizikom od KVO jer:

a) imaju multiple faktore rizika koje podižu totalni rizik od KVO za više od
5% u sljedećih deset godina,
b) diabetes mellitus tip I i II sa mikroalbuminurijom,
c) značajno povećani pojedinačni faktor rizika naročito ako je udružen sa
oštećenjem organa.
3. Bliski rođaci od osoba sa ranim aterosklerotskim KVO ili oni koju su sa

vrlo visokim rizikom. Ciljevi KVO prevencije su:
1. Pomoći onima sa niskim rizikom za KVO da održe ovaj status doživotno
i onima koji imaju totalno povećan rizik da ga smanje.
2. Dostići životne navike ljudi koji vode računa o svome zdravlju:

a) ne pušiti,
b) izbor zdrave hrane,
c) fizička aktivnost; 30 minuta srednje aktivnosti dnevno, d) BMI <25 kg/m2
i izbjegavanje centralne debljine,
e) krvni tlak <140/90 mmHg,
f) ukupni holesterol <5 mmol/L, g) LDL holesterol <3 mmol/L, h) šećer u
krvi <6 mmol/L.
3. Dostići još rigorozniju kontrolu faktora rizika kod visoko rizičnih osoba,
naročito ako već imaju KVO ili diabetes:
a) krvni tlak <130/80 mmHg,
b) ukupni holesterol <4,5 mmol/L,
c) LDL <2,5 mmol/L,
d) šećer u krvi <6 mmol/L ili HbA1c <6,5%.
4. Razmotriti kardioprotektivnu terapiju lijekovima kod visoko rizičnih

osoba, naročito ako imaju utvrđenu aterosklerotsku KVO.
Rizik za KVO se može ustanoviti brzo i lahko kod:
- onih koji imaju već KVO, diabetes tip I ili II, visok nivo individualnih
158
faktora rizika,
- za sve druge osobe koristi se SCORE tablica rizika da bi se procijenio to-
talni rizik.
SCORE tablica rizika procjenjuje desetogodišnji rizik za prvi fatalni atero-
sklerotski događaj kao što su srčani i moždani udar, aneurizma aorte i drugo.
Uzima u obzir prisustvo sljedećih faktora rizika: dob, spol, pušenje, sistolni krv-
ni tlak i ukupni holesterol. Ove tablice su napravljene za zemlje sa visokim (npr
skandinavske zemlje) i niskim rizikom (npr. Francuska) za KVO (Tabela 5 i 6).
LITERATURA:
1. A Report of the Surgeon General. Physical activity and health. Washington, DC, US Departement Health and
Human Services. Public Health Service, Center for Disease Control and Prevention,1996.
2. Ascherio A, Katan BM, Stampfer JM: Trans Fatty Acids and Coronary Heart Disease, N Engl J Med, 1999;
340(25).
3. Berenson G.S., Wattignen, W.A., et al., Rationale to Study the Early Natural History of Heart Disease: The
Bogalusa Heart Study, The Bogalusa heart study, 20th anniversary symposium, the American Journal of the
Medical Sciences, vol 310, decembar 1995., supplement 1., S22-S28
4. Braumwald E: Shattuck Lecture-Cardiovascular Medicine at the Turn of the Millenium: Triumphs, Concerns
and Opportunities, N Engl J Med, 1997; 337(19).
5. C.L.Williams, L.L. Hayman, S.R. Daniels, T.N. Robinson, J. Steinberger, AHA Scientific Statement, Cardiovascular
health in Childhood, A Statement for Health Professionals From the Committee on Atherosclerosis,
Hypertension, and Obesity in the Young (AHOY) of the Council on Cardiovascular Disease in the Young,
American Heart Association, Circulation, 2002; 106: 143-160
6. Calle EE, Thun MJ, Petrelli Jm et al. Body-mass index and mortality in prospective cohort of US adults. N Engl
J Med 1999; 341: 1097-1105.
7. Cigarette smoking among adulta-Unated States, 1997. MMMWR Morb Mortal Weekly Rep 1999, 48:993-6.
8. Eagles CJ, Martin U. Non-pharmacological modification of cardiac risk factors: part 3: smoking cessation and
alcohol consumption. J Clin Pharm Ther, 1998, 23:1-9.
9. European guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice: executive summary, Fourth Joint
Task Force of the European Society of Cardiology and Other Societies on Cardiovascular Disease Prevention
in Clinical Practice (Constituted by representatives of nine sociétés and by invited experts), European Heart
Journal (2007) 28/19 : 2375-241
10. Ezzati et al.: World Health Report 2002, Lancet, 2002.
11. Falk E, Shah PK, Fuster V: Pathogenesis of plaque disruption. In: Fuster V, Ross R, Topol EJ eds. Atherosclerosis
and coronary artery disease. Philadelphia, Lippincott-Raven, 1996; 492-510.
12. Fletcher GF, Balady GJ, Blair SN, et al. Statement on exercise: benefits and recommaendations for physical
activity programs for all Americans. Circulation, 1996, 94:857-862.
13. Glantz SA, Parmley WW: Passive smoking and heart disease, Mechanisms and risk, JAMA, 1999; 273(13):1047-53.
14. Guide to Clinical Preventive Services& Report of the US Preventive Services Task Force, 2nd ed. Baltimore,
Md& Williams&Wilkins, 1996.
15. Houston MC: New Insights and Approaches to reduce End-organ damage, Primary Care Clin, 1991; 18:713-753.
159
LITERATURA
16. Hyman JD,Pavlik NV& Characteristics of Patients with Uncontrolled Hypertension in the United States, N Engl
J Med, 2001; 345: 479-48
17. Iribarren C,Tekawa SI et al.: Effect of Cigar Smoking on the Risk of the Cardiovascular Disease, Chronic
obastructive Pulmonary Disease and Cancer in Men, N Engl J Med, 1999; 340:1773-80.
18. Jacques AM, Dallai GF, Bejema CT et al. Long term mortality and morbidity of owerweight adolescent. A
follow-up to the Harvard Growth Study of 1922 to 1935. N Engl J Med. 1992; 327(19): 1379-80.
19. Kuivenhoven JA, Jukema WJ et al.: The role of a Common Variant of the Cholesterol Ester Transfer protein gene
in the Progression of Coronary Atherosclerosis, N Engl J Med, 1998; 338(2).
20. Law MR, Morris JK, Wald NJ. Environmental tobacco smoke exposure and ischaemic heart disease: an
evaluation of the evidence. Br Med J, 1997, 315:973-80.
21. Mosterd A, D’Agostino BR et al.: Trends in the Prevalence of Hypertension, Antihypertensive Therapy, and Left
Ventricular Hypertrophy from 1950 to 1989, N Engl J Med, 1999; 340:1221-7.
22. Must A., Dallal G.E., Dietz W.H., Reference data for obesity: 85th and 95th percentiles of body mass index (w/
ht2), Am J Clin Nutr. 1991; 54:773
23. Nissen SE: Who is at risk for atherosclerotic disease? Lessons from intravascular ultrasound, Am J Med, 2002
Jun 3; 112 Suppl 8A27-33
24. Pojskić B, Macić-Džanković A: Carotid dilatation and cholesterolaemia at hypertensive patients as predictor for
stroke, Atherosclerosis suppl, Vol 8/1(2007):110-111
25. Pojskić B., Marković M., Mehmedbašić V., Spahić E.: Hipertenzija i hiperlipidemija kao riziko faktori za razvoj
aterosklerotičnog sindroma , Kardiologija/YU ISSN 0352-9320:21.
26. Pojskić B.: Frequency of Carotid Plaque and Hyperlipoproteinaemia within Untreated Hypertension, The
Heart Surgery Forum 2004 ;Vol 7/2:B140.
27. Raljević E, Dilić M, Čerkez F: Prevencija kardiovaskularnih bolesti, Sarajevo 2003.
28. Rexrode KM, Hennekens CH, Willet WC et al.: A prospective study of body mass index, weight change and risk
of stroke in women, JAMA, 1997; 277:1539-1545.
29. Ross R: Mechanisms of Disease: Atherosclerosis - An Inflammatory disease, N. Engl J Med, 1999; 340(12).
30. Sažetak iz izvještaja stručne grupe nacionalnog programa obrazovanja o holesterolu (NCEP) za otkrivanje,
vrjednovanje i liječenje visokog nivoa holesterola u krvi odraslih osoba, JAMA, 2001& 285&2486&2497
31. SHEP Cooperative Research Group. Prevention Of Stroke By Antihypertensive Drug Treatment In Older
Persons With Isolated Systolic Hypertension: Final Results Of The Systolic Hypertension in the Elderly Program
(SHEP), JAMA, 1991; 265:3255-3264.
32. Staessen JA, Fagard R, Thijs L et al.: Randomised double-blind comparrison of placebo and active treatment
for older patients with isolated systolic hypertension: The Systolic hypertension in Europe (Syst Eur) Trial
Investigators, Lancet, 1997; 350:757-764.
33. UKPDS Study Group. Tight Blood Pressure Control and risk of microvascular and macrovascular complications
in type 2 diabetes. UKPDS 38. BMJ 1999. 317-408.
34. Vrhovac B et al.: Interna medicina, Naprijed Zagreb, 1997.
35. WHO, Measuring Change in Nutritional Status. Guidelines for Assessing the Nutritional Impact of
Supplementary Feeding Programmes for Vulnerable Groups, World Health Organization 1983
36. Wolf PA, D&Agostino RB, Kannel WB et al.: Cigarette smoking as a risk factor for stroke; The Framingham
study, JAMA; 1988; 259:1025-1029.
37. Wolf PA, D&Agostino RB, O&Neal MA et al.: Secular trends in stroke incidence et mortality in the Framingham
Study, Stroke, 1992; 23:1551-1555.
38. Zanchetti A, Crepaldi G, Bond GM et al.: Systolic and pulse blood pressures (but not diastolic blood pressure
and serum cholesterol) are associated with alterations in carotid intima media thickness inthe moderately
hypercholesterolaemic hypertensive patients of the Plaque Hypertension Lipid Lowering Italian Study, J
Hypertens, 2001; 19:79-88.
39. Zanchetti A, Hanson L: The Incidence of Cardiovascular Events in the Hypertensive Patients of the Hypertension
Optimal Treatment (HOT) Study, Journal of Human hypertension, 1999; 17(3)
160
Hajrudin Skender
9. POGLAVLJE
ISHRANA I ZDRAVLJE
HAJRUDIN SKENDER
9.1. UVOD
Ishrana je značajno utjecala na razvoj ljudske zajednice i njenog zdrav-

stvenog stanja od samog njenog postojanja. Čovjek bez hrane nije mogao ži-
vjeti. On je svoj prirodan način življenja usklađivao sa osnovnim potrebama i
zahtjevima organizma da bi sačuvao zdravlje.
Osnovna osobina živih bića je potreba za zdravom ishranom.
Život čovjeka je u stalnoj izmjeni materija u organizmu, stalnog odumi-
ranja i stvaranja novih ćelija. Da bi se omogućilo stvaranje novih ćelija u or-
ganizam treba unositi hranu iz koje se dobijaju gradivne materije i energija
neophodne za rad i funkcionisanje organizma. Unošenje tih materija nazivmo
ishranom a proces izmjene materija u organizmu metabolizmom.
Kvalitetna i higijenski ispravna ishrana predstavlja osnovni uslov za efi-
kasnu borbu protiv svih bolesti. Neispravna ishrana uzrokuje poremećaje tje-
lesnog razvoja koji utječe na opće zdravstveno stanje i njegovu vitalnu sposob-
nost.
Ishrana ljudi izučava dijetetsku vrijednost namirnica i uslove pod kojim
se ona proizvodi, prerađuje, pakuje, skladišti, transportuje i upotrebljava. Pro-
izvodnja i kontrola namirnica biljnog, životinjskog ili sintetskog porijekla tre-
ba da zadovolje sve biološke, dijetetske i higijenske vrijednosti koje odgovaraju
potrebama ljudi u različitim uslovima života i rada.
Osnovni cilj ishrane ljudi je zadovoljiti potrebe organizma i svesti na mi-
nimum štetne posljedice koje izaziva neodgovarajuća ishrana, odnosno konta-
minirana biološkim, hemijskim i radioaktivnim materijama.
9.2. RAZVOJ ISHRANE
Danas je uveliko prevaziđeno mišljenje da ishrana obezbjeđuje organizmu

samo neophodne sastojke za odvijanje životnih funkcija. Brojna istraživanja
dokazuju da je način ishrane kroz vijekove imao složen utjecaj na zdravstveno
stanje organizma i da problem ishrane nikada nije bilo jednostavno riješiti.
Savremeni trendovi o ishrani ljudi, ne mogu zaobići činjenice da i danas
oko 800 miliona ljudi u svijetu gladuje, a blizu 2 milijarde se suočava sa ne-
dostatkom jednog ili više nutrienata. Podatak zabrinjava i izaziva društvenu
nestabilnost i potvrđuje staru-novu mudrost: “Rat ulazi na usta, umjesto da
zdravlje ulazi na usta”.
Prva filozofska razmišljanja su posvećena pravilnoj ishrani u kojoj su vi-
djeli izvor života, snage, hrabrosti i ljepote. Najstarija društva hranu su nalazili
u prirodi i njom se prehranjivali. Prije svih to su bili prirodni produkti biljaka,
najviše njihovi plodovi a u znatnoj količini meso i mlijeko.
162
ISHRANA I ZDRAVLJE
Kako se civilizacija mijenjala, borba za hranom bila je sve veća i izraženi-

ja. Kroz historiju društvo je prolazilo kroz različite perioda nedostatka hrane
i periode preobilne ishrane. Tek u drugoj polovini 20. stoljeća ljudi su imali
dovoljno hrane a neki su je imali i previše. Mnogi istraživači današnje vrijeme
nazivaju “periodom dobrovoljne gladi”.
Još prije 2000 godina ishrana je predstavljala osnovu u liječenju različitih
bolesti i ovo mišljenje nije izgubilo značaj ni danas.
Savremena nauka o ishrani je stara oko 200 godina. Osnove savremene
ishrane postavio je francuski hemičar Lavoazje. U 19. stoljeću uočen je značaj
upotrebe ugljenih hidrata, proteina, masti, i pepela u ljudskoj ishrani. Najveća
otkrića desila su se u 20 stoljeću. Danas naučnici istražuju sastojke hrane do
njihove potpune razgradnje i iskorištenosti u organizmu.
Nauka o ishrani proučava činjenice koje utječu na ukupno zdravstveno
stanje organizma, odnosno na njegovu izvršnu i održivu sposobnost.
Suzbijanjem raznih bolesti, odnosno poboljšanjem zdravstvenog stanja i
standarda života, ukupno stanovništvo se povećava. Samim time rastu i veće
potrebe za hranom. Prirodni izvori nisu u stanju da zadovolje stalno uvećanje
potreba u društvu.
Ishrana ljudi ima društveni značaj zbog njenog utjecaja na održavanje
fizičke i zdravstvene sposobnosti. U dosadašnjoj historiji, ishrana je imala di-
rektne utjecaje na mnoge društvene događaje. To su prirodne katastrofe, ne-
mogućnost proizvodnje i uvoza hrane kao i učestala masovna trovanja hra-
nom i vodom.
Kulturna zaostalost u ishrani i zdravlju praćena je nepoznavanjem nače-
la higijenski ispravne ishrane. Prepoznaje se kao nepravilan izbor namirnica,
loša proizvodnja, prerada, čuvanje i upotreba hrane.
Ishrana je dio ukupnog stanja zdravlja svih ljudi u zajednici. Posebna po-
treba za ishranom je tokom cijelog perioda življenja od intrauterinog do peri-
oda odsustva zdravlja i duha. Hraniti se zdravo znači jesti raznovrsnu, sigurnu
hranu u odgovarajučim količinama. Zdrava ishrana nam pomaže da kontroli-
šemo tjelesnu težinu, unesemo dovoljno energije i da sačuvamo zdravlje. Ne-
dovoljna ishrana dovodi do zaustavljanja rasta tijela i ozbiljnih zdravstvenih
poremećaja čime se ne osigurava normalan život.
Naučnici su dokazali da se zdravom ishranom prevenira niz oboljenja.
Utvrdili su da se smanjuje rizik od nastanka bolesti srca, visokog krvnog priti-
ska, moždanog udara, dijabetesa, nekih karcinoma, osteoporoze i dr. Upotre-
ba antioksidanata, supstanci iz voća i povrća i vlakana žitarica smanjuje rizik
od nastanka nekih karcinoma i nivoa holesterola u krvi.
Bolesti koje nastaju kao rezultat nepravilne ishrane najčešće su uslovljene
preobilnom ili nedovoljnom ishranom, nedovoljno obrađenom hranom, pre-
brzim načinom življenja i smanjenim fizičkim aktivnostima.
163
HAJRUDIN SKENDER
9.3. SAVREMENI PRAVCI U ISHRANI
Danas se problem ishrane i zdravlja upoređuje sa problemom, transfera

tehnologija i kapitala, odnosno privrednog rasta i razvoja radi zadovoljenja
osnovnih potreba organizma.
Opstanak čovjeka, njegovo zdravstveno stanje i kvalitet življenja i uživanja
u ishrani je osnovno pitanje društva. Razvoj društva definisan je ciljevima u
ostvarivanju posebnih ili zajedničkih potreba, usmjerenih na postupke i rješe-
nja prevencije u zdravlju i obezbjeđenju dovoljne, kvalitetne i higijenski isprav-
ne hrane. Briga za daljnom budućnosti samo je djelimično usmjerena prema
siromašnim, neuhranjenim i obespravljenim. Budući projekti u preveniranju
zdravlja i ishrane se moraju ciljno usmjeriti prema humanijem i pravednijem
načinu življenja u društvu. Oni bi u cjelini trebali iskoristiti svoje ogromne na-
učne i humane potencijale za dobrobit društva, a da pri tome ne naruše i unište
okolinu i život u njoj. Današnja generacija nije uspjela razviti svijest, volju i
razumijevanje što je potrebno da bi se živjelo u skladu sa prirodom.
Razvijene industrijske zemlje čine oko 1/4 populacije i neograničeno isko-
rištavaju svjetska prirodna bogatstva, dok su ostali prisiljeni da preživljavaju,
gladuju, oboljevaju i umiru.
Danas je oko 40 % svjetskog stanovništva suočeno sa nekim od oblika
neuhranjenosti. Neuhranjenost i glad su sigurno rezultat značajnih ljudskih i
političkih odluka. Svjetska proizvodnja hrane prevazilazi porast stanovništva
i može osigurati dovoljne količine hrane za svakoga. Na žalost proizvodnja
hrane je okrenuta prema onima koji više plaćaju i koriste kvalitetniju i luksu-
zniju hranu. To su jasni pokazatelji na koji se način sa svjetskog tržišta isklju-
čuju siromašni čije su mogućnosti ograničene i kojima su dostupne namirnice
samo za preživljavanje. Ovako rasuđivanje nije humano i može se pretvoriti u
dugoročno siromaštvo koje prati glad i neuhranjenost.
Dugoročni ciljevi (FAO/WHO) se ogledaju u jačanju svjetskih prehram-
benih i zdravstvenih organizacija koje mogu odgovoriti na sva pitanja regu-
lisana Deklaracijom o ishrani i zdravlju, (Rim, 1992). Ciljevi su prezentirani
planom aktivnosti i predstavljaju vodič za planiranje politike ishrane stanov-
ništva koji se mogu ostvariti na način:
∗ poboljšanjem kvaliteta i bezbjednosti hrane,
∗ uvođenjem novih odgovarajućih tehnologija,
∗ većom efikasnošću u proizvodnji, preradi, uskladištenju, kontroli hrane,
∗ pravednijoj raspodjeli hrane.
Plan aktivnosti ima uopšten pristup rješavanja problema ishrane stanov-
ništva i upućen je svima s ciljem da sačine vlastite planove aktivnosti za po-
boljšanje ishrane stanovništva.
164
ISHRANA I ZDRAVLJE
Nacionalni planovi moraju da sadrže ciljeve koji treba da:

∗ identifikuju prioritete,
∗ predlože vrijeme za realizaciju aktivnosti ,
∗ ukažu na tehnička i finansijska sredstva potrebna za razvoj i
∗ izrade dokumente koji to regulišu.
Iz Deklaracije i plana treba posebno izdvojiti nekoliko teza za izradu na-
cionalnih programa kojima bi trebalo eliminisati:
∗ nedostatak hrane i smrtnost ljudi vezano za nedostatak hrane,
∗ gladovanje i bolesti prouzrokovane gladovanjem i
∗ nedostatak joda (J) i vitamina (A).
Drugi dio Deklaracije i plana usmjeren je na aktivnosti kojima bi se smanjilo:
∗ gladovanje i rasprostranjenost hronične gladi,
∗ neuhranjenost, posebno dijece, žena i starih osoba,
∗ nedostatak ostalih mikronutrienata uključujući i željezo,
∗ zarazne i nezarazne bolesti koje su vezane za ishranu,
∗ socijalne i druge prepreke ka optimalnom dojenju beba i
∗ nedovoljna higijena u procesu proizvodnje hrane i kvarenja hrane (uključu-
jući vodu za piće) kao posljedicu.
Masovna glad je dobro poznata osobina kroz historiju a neuhranjenost
dobija trajni oblik ljudskog položaja. U nerazvijenim zemljama potrebe u ener-
getskim hranjivima su iskorištene samo 60% i dnevni unos po stanovniku ne
prelazi 2.150 kcal ili 9.000 kJ.
Bez obzira na porast proizvodnje hrane prisutna glad prijeti i u buduć-
nosti. Društvo može i mora iskorijeniti glad da zadovolji potrebe ugroženih
ljudi. Glad nije samo nedostatak hrane nego je i nepravilna ishrana praćena
gojaznošću.
Proizvodnja hrane je ograničena prirodnim utjecajem, direktnim djelo-
vanjem čovjeka i u novije vrijeme posebnim utjecajem ekološki neprihvatljive
proizvodnje. Bez obzira na navedene činjenice proizvodnja hrane se može ud-
vostručiti a raspodjela znatno poboljšati. U proizvodnji hrane, ukupna kalorij-
ska vrijednost je dvostruko veća od zadovoljenja individualnih potreba ljudi.
Godišnje potrebe za hranom rastu znatno brže (oko 1/3) od proizvod-
nje hrane (oko 1/4). Zbog toga u proizvodnji hrane i dalje ostaju jasni ciljevi
usmjereni prema zemljama u razvoju da se poveća produktivnost i obezbjede
neophodne zalihe.
Socijalni i ekonomski problemi u proizvodnji hrane su najvećim dijelom
rezultat ponašanja razvijenih zemalja. Prekomjerna upotrba hemijskih jedi-
njenja i pesticida izaziva erozije zemljišta, ugrožava plodnost zemljišta i zaga-
đuju rijeke i jezera.
165
HAJRUDIN SKENDER
Nove tehnologije u proizvodnji hrane sve više uključuju preradu ljudskog

otpada (posebno organskog), za proizvodnju energije, racionalnije korištenje
vode za navodnjavanje, gradnju ribljih farmi, uzgoju raznih morskih kultura,
korištenju mahunarki za proizvodnju azota i iskorištavanju biljnih i životinj-
skih vrsta koje trenutno nisu dio ljudske ishrane.
Najnovije tehnologije za proizvodnju hrane a za koje nije potrebno zemlji-
šte su hidroponije (vodene posude za uzgoj biljaka u koje se dodaju potrebni
sastojci), a koje se koriste za uzgoj algi, sintetičke hrane i uzgajanja prostih
bjelančevina, kvasaca i sl. Jedan od bitnih pokazatelja gladi i pothranjenosti je
neravnopravna raspodjela hrane. Od 800 miliona neishranjenih samo 3% ot-
pada na razvijeni svijet a 25% na zemlje u razvoju. Od toga 1/3 je na Dalekom
Istoku, 1/4 u Africi, 1/5 na Bliskom Istoku i 1/7 u Latinskoj Americi.
Mali broj zemalja na čelu sa Amerikom i Australijom mogu obezbjediti
dovoljne količine hrane iznad 2.500 kcal ili 10.500 kJ, što čini 5% ukupne po-
pulacije (oko 100 miliona).
Procjenjuje se da je minimum od 200 kg žitarica neophodno za preživlja-
vanje pojedinca. U Evropi se koristi oko 500 kg uključujući i meso a u Sjever-
noj Americi je znatno više. Amerikanci 90% biljne hrane koriste za potrošnju
ishrane životinja, a u Indiji se 83% biljne hrane koristi za ishranu ljudi.
Svjetske rezerve hrane se smanjuju zbog neadekvatne proizvodnje, viso-
kih cijena energije i učestalih vremenskih nepogoda. Rezerve u 1960. godini
su bile 105 dana potrošnje, u 1975. godini 30 dana, a u 2000. god. su svedene
na oko 20 dana potrošnje. Rezerve hrane u svijetu su bitne radi sve učestalije
pojava prirodnih katastrofa i regulisanja svjetskih cijena hrane.
Rješenje za prevazilaženje stanja zaliha hrane je svakako u:
∗ povećanju proizvodnje biljne hrane,
∗ stimulisanju promjena potrošačkih navika prema biljnoj hrani i
∗ podsticaja proizvodnje siromašnih za vlastite potrebe proizvodnje.
U proizvodnji i pravilnoj raspodjeli hrane razvijeni svijet mora ostvariti
ciljeve usmjerene na uzajamnu saradnju, a ne konkureciju, odnosno usmjerene
prema ljudskim potrebama, a ne tržišnim cijenama.
Ciljevi su usmjereni na:
∗ uzajamnoj saradnji svih međunarodnih programa za istraživanja i razvoj u
proizvodnji hrane odnosno, izboru najoptimalnijih tradicionalnih tehnika
i tehnologija,
∗ većoj efikasnosti u proizvodnji i raspodjeli hrane, odnosno ispravnom ko-
rištenju hrane,
∗ stvaranju obrazovnih i informativnih materijala za unapređenje sposob-
166
ISHRANA I ZDRAVLJE
nosti i znanja proizvođača, prerađivača i korisnika hrane radi povećanja

efikasnosti,
∗ racionalnije iskorištavanju prirodnih resursa naročito obradivih površina,
∗ stvaranju sigurnosnih zaliha hrane, za pomoć u vanrednim prilikama i za
stabilizaciju cijena na tržištu,
∗ iskorištavanju prekomorskih resursa.
Navedene mjere zahtijevaju širu međunarodnu kordinaciju nauke i politi-
ke koja treba da omogući ishranu i zdravlje za sadašnje i buduće generacije.
9.4. PODJELA NAMIRNICA
Nauka o ishrani ljudi izučava hranu (materije) koju unosimo u organizam

a koja utječe na rast i razvoj, odnosno zdravstveno stanje organizma. Prven-
stveno su to gradivne, energetske i zaštitne materije neophodne za odvijanje
životnih funkcija u organizmu svakog čovjeka.
Podjelu namirnica možemo izvršiti na više načina i to:
a) Podjela namirnica po porijeklu na:
∗ namirnice biljnog porijekla,
∗ namirnice životinjskog porijekla i
∗ namirnice sintetskog porijekla.
b) Prema ulozi u organizmu dijele se na:
∗ gradivne (proteini, mineralne materije),
∗ energetske (ugljeni hidrati, masti, proteini) i
∗ zaštitne materije (vitamini, mineralne materije).
c) Prema biološkoj vrijednosti neophodnim za organizam namirnice se
dijele u šest grupa:
∗ žitarice (brašno, hljeb, tijesto),
∗ mlijeko i mliječne prerađevine,
∗ meso i mesne prerađevine, ribe i jaja,
∗ masti i ulja,
∗ povrće (lisnato, korjenasto, lukavičasto, mahunasto, krtolasto) i
∗ voće (bobičavo, limunsko, sirovo i sušeno).
Potrebe organizma za energetskim, gradivnim i zaštitnim materijama su
uslovljene od veličine tijela, starosti, pola, aktivnosti tiroidne žlijezde, klime i
radne sposobnosti.
Sve materije biljnog, životinjskog i sintetskog porijekla čine hranu koja
služi za obavljanje osnovnih, po život značajnih, funkcija u organizmu čovje-
ka. Energetske potrebe organizma znaju biti i znatno veće zbog obavljanja
niza radnji i aktivnosti koje zahtijevaju dodatnu energetsku potrošnju.
167
HAJRUDIN SKENDER
9.5. BJELANČEVINE (Proteini)

Bjelančevine ili proteini su vrlo bitni hranjivi sastojci koji na prvom mje-
stu imaju gradivnu, a zatim energetsku ulogu. Aktivno učestvuju u građi sva-
ke ćelije. Od bjelančevina zavise gotovo svi životni procesi u organizmu. Pod
utjecajem kiselina, baza ili proteolitičkih fermeneta, bjelančevine se razlažu
na aminokiseline koje dijelom organizam sam sintetiše dok se druge moraju
unositi hranom.
U esencijalne (nezamjenjive) aminokiseline, neophodne za gradnju bjelan-
čevina u ljudskom organizmu ubrajamo: triptofan, lizin, valin, metionin, leu-
cin, izoleucin, fenilalanin, treonin i u nekim slučajevima i histidin i arginin.
U neesencijalne (zamjenjive) aminokiseline ubrajamo: alanin, prolin, se-
rin, tirozin, cistein, glutaminsku kiselinu, glutamin, glicin, asparagin i aspa-
raginsku kiselinu.
Prema sastavu bjelančevine se dijele na proste i složene. Proste se hidroli-
zom razlažu do aminokiselina, a složene pored aminokiselina hidrolizom daju
i druge materije kao ugljene hidrate, nukleinske kiseline, fosfor i dr.
Da bi sačuvali zdravlje vrlo bitno je da ishrana bude uravnotežena amino-
kiselinskim sastavom. U izboru moraju biti zastupljene različite vrste namir-
nica jer iste ne posjeduju sve aminokiseline. Jedino namirnice životinjskog po-
rijekla (meso, riba, piletina, mlijeko i jaja) imaju dovoljne količine aminokise-
lina, dok sa viškovima mogu nastati zdravstveni problemi. Namirnice biljnog
porijekla (žitarice, pšenica, kukuruz, riža, raž, zob i leguminoze-grah, grašak,
soja i leća) su isto važne za organizam i ukupno zdravlje.
Tabela 1. Sastav proteina u prehrambenim proizvodi-
Proizvod Sadržaj proteina
(g/100g) ma (Pokrovskij 1986.)
Meso 14 – 20 Dnevne potrebe organizma za proteinima su
Riba 15 - 19 0,8-2,0 g/kg tjelesne težine, ovisno o polu, staro-
Jaje 12,7 sti, uzrastu i aktivnostima organizma. Od ukupne
Sir 20 - 30 energetske vrijednosti obroka, bjelančevine treba
Mlijeko 2,8 da obezbjede 10-15% od čega 1/3 treba da čine bje-
Hljeb 5 - 10 lančevine animalnog porijekla, a 2/3 biljnog pori-
Krompir 2 jekla. Uloga bjelančevina u organizmu je gradiv-
Pasulj 22,3 na i aktivno učestvuje u rastu i razvoju, izgradnji
Soja 34,9 ćelijskog tkiva, stvaranju hemoglobina, prometu
Grašak 23 vode kroz tkiva, stvaranju enzima i antitijela, tran-
sportu masti i drugih supstanci.
Napomena: Energetske potrebe organizma kao i energetske vrijednosti hrane
izražavaju se u kcal (kilokalorijama). Novim usvojenim sistemom mjernih jedinica
FAO/WHO ova jedinica je zamjenjena u kJ (kilodžul-kiloJoule). Obe jedinice su još u
upotrebi i lako se mogu preračunavati. (cal=4,1868 kJ
168
ISHRANA I ZDRAVLJE
9.6. UGLJENI HIDRATI (Šećeri)
Ugljeni hidrati su najvažnija energetska hranjiva u ishrani ljudi. Glavna

uloga im je da obezbijede energiju za normalno funkcionisanje organizma.
Prilikom oksidacije najveći dio ugljenih hidrata se razgradi i oslobađa veliku
količinu energije.
Ugljeni hidrati su osnovni elementi za biosintezu raznih supstanci u tijelu.
U organizmu se hidroliziraju do prostih šećera glukoze, fruktoze i galaktoze i
apsorbovani kroz zid tankog crijeva, dolaze u jetru, pretvore se u glikogen koji
se kao rezerva nagomilava u mišićima i centralnom nervnom sistemu. Rezer-
vni glikogen prema potrebama prelazi u glukozu koja u organizmu služi kao
direkni energetski izvor.
Ako ukupna količina šećera u hrani prevazilazi dnevne potrebe višak se
pretvara u mast koja se nagomilava kao energetska rezerva. U slučaju nedo-
statka u hrani, organizam je u stanju da za svoje potrebe stvori glukozu iz
bjelančevina ili masti kao direktni energetski izvor.
Dnevni obrok u ishrani ugljeni hidrati treba da obezbjede sa 50-60% ener-
gije. Prema podacima FAO udio energije u obroku dobijen iz ugljenih hidrata
varira od 40% u razvijenim zemljama do 80% i više u nerazvijenim. Isti podaci
ukazuju da je dnevna potrošnja ugljenih hidrata u razvijenim zemljama Ame-
rike i Evrope 15-20 g, a u nerazvijenim, Azije i Afrike 25-40 g.
Dnevne potrebe organizma iznose 5-6 g/kg tjelesne težine. Razgradnjom
1g ugljenog hidrata oslobađa se energija od 4,2 kcal ili 17 kJ.
Potrošnja ugljenih hidrata u razvijenim zemljana se smanjuje. Prekomjer-
no unošenje ugljenih hidrata u organizam povezuje se sa povećanom tjele-
snom težinom, pojavom različitih alergija, emotivnom nestabilnošću i šećer-
nom depresijom.
Biljke stvaraju ugljene hidrate iz ugljen dioksida i vode uz pomoć svog pi-
gmenta hlorofila i taj proces se naziva fotosinteza u kojem obavezno učestvuje
sunčeva energija. Sunčeva energija učestvuje i u rastu biljaka i pretvara šećer u
skrob po čemu su biljke glavni nosioci šećera odnosno imaju vrlo važnu ulogu
u lancu kruženja energije u prirodi.
Ugljeni hidrati se dijele na proste i složene u koje ubrajamo:
∗ monosaharide (glukozu, fruktozu,galaktozu, manozu i ribozu),
∗ disaharide (saharozu, laktozu i maltozu) i
∗ polisaharide (skrob i celulozu).
Monosaharidi su prosti šećeri, lahko razgradljivi i prihvatljivi u organiz-
mu. Za sve druge saharide potrebna je dodatna konverzija u monosaharide
prije nego što se resorbuju i iskoriste u organizmu.
169
HAJRUDIN SKENDER
Izvori Sadržaj ugljenih Tabela 2. Najvažniji izvori ugljenih hidrata

ugljenih hidrata hidrata (g/100g)
(g/100g) (Pokrovskij, 1986.)
Raževi hljeb 40 - 48
Pšenica 47 - 55 Glukoza je jedini monosaharid
Riža 75 prisutan u organizmu. Dolazi iz hrane
Makaroni 70 (med, voće, povrće) ili u formi drugih
Šećer 99,8 složenijih šećera. Putem krvi glukoza
Krompir 20 se prenosi do tkiva i ćelija i predstavlja
Kupus 5 osnovni izvor energije u njima. Visok
Mrkva 7-8 sadržaj glukoze u krvi je znak oboljenja
Cvekla 11 pod nazivom dijabetes. Nizak sadržaj
Grožđe 17 glukoze u krvi naziva se hipoglikemi-
Jabuka 11 ja. Metabolizam glukoze u organizmu
regulišu hormoni adrenalin i insulin.
Fruktoza je najznačajnija ketoza. U organizam dospjeva hranom. To je pri-
rodni šećer kojeg najviše ima u voću, povrću i medu. Hidrolizom saharoze
u organizmu nastaju glukoza i fruktoza. Fruktozu apsorbira krv, odnosi je u
jetru i transformira u glukozu te koristi za stvaranje energije.
Galaktoza nastaje metabolizmom mliječnog šećera (laktoze). U jetri se
transformiše u glukozu, a u mliječnim žlijezdama sisara iz glukoze i galaktoze
ponovo se sintetiše laktoza i to laktoza majčinog mlijeka.
Saharoza je bijeli šećer dobijen iz šećerne trske, šećerne repe, ananasa i dr.
Saharoza je disaharid sastavljena iz jedne molekule glukoze i jedne molekule
fruktoze. Ona daje sladak ukus voću, povrću i žitaricama. Bijeli konzumni še-
ćer je 100% saharoza. Saharoza se smatra glavnim krivcem za pojavu mnogih
bolesti (karies, dijabetes, stresni sindrom i dr.).
Laktoza je mliječni šećer i u mlijeku je zastupljena sa 5% ukupne količine.
U ishrani mladunčadi je nezamjenjiva i vrlo važan izvor energije. Pod djelo-
vanjem enzima laktoze ista se razlaže na glukozu i galaktozu.
Maltoza je sastavljena od dvije molekule glukoze a nastaje hidrolizom
skroba u zrnevlju žitarica i brašna. Određena količina je i u pivskom skrobu.
Koristi se najčešće kao zaslađivač.
Polisaharidi su visokomolekularna jedinjenja pentoza i heksoza. Prema
funkciji u organizmu dijele se na: rezervne, skeletne i miješane. U rezervne
spadaju (skrob, glikogen i inulin), a u skeletne (celuloza, hitin i pektin). Pod
utjecajem enzima isti se razlažu na monosaharide. U zavisnosti od mogućno-
sti varenja dijelimo ih na: svarljive (skrob i glikogen) i nesvarljive (celuloza,
hitin, pektin i dr).
170
ISHRANA I ZDRAVLJE
Uloga ugljenih hidrata u organizmu je u izgradnji vezivnih (potpornih)

tkiva, stvaranju složenih bjelančevina, rezervi energetskih materija i potreba
za oslobađanjem energije.
9.7. MASTI I ULJA (Lipidi)

Masti predstavljaju vrlo dobar izvor energije i sastojci su gotovo svih na-
mirnica. Omogućavaju razlaganje i iskorištavanje važnih vitamina A, D, E,
i K. Nosioci su esencijalnih viših masnih kiselina (linolna i arahidonska) i u
manjoj mjeri od bjelančevina čine gradivne elemente.
Uloga masti u organizmu može se definisati kao rezerva koja učestvuje u
stvaranju i obnovi ćelijskih membrana, nervnog tkiva, obnovi hormona, žuč-
nih kiselina i unošenju esencijalnih amino kiselina.
Masti i ulja su materije biljnog i životinjskog porijekla i čine 1/3 svih hra-
njivih sastojaka neophodnih za održavanje organizma. Sagorijevanjem 1g ma-
sti u organizmu oslobađa se oko 9,3 kcal ili 39 kJ, što je duplo više nego sagor-
jevanjem 1g ugljenih hidrata i proteina.
Dijele se na: zasićene masti (vidljive ili čvrste), u koje spadaju sve vrste
životinjskih masti (maslo, mast, maslac, loj) i nezasićene masti (nevidljive ili
tečne) u koje spadaju ulja biljnog porijekla koje se nalaze u namirnicama u
skrivenom stanju (maslinovo ulje, bademovo, sojino, suncokretovo, pamuko-
vo, kukuruzno, suzamovo, kikirikijevo, laneno, tikvino i orahovo ulje i dr.).
Sve vrste masti i ulja imaju približno istu hranjivu vrijednost i pokrivaju
10% cjelokupnih dnevnih potreba. U organizam se unose oko 0,8 g/kg tjelesne
težine ili 60-70 g/dan. Osobe sa većom energetskom potrošnjom unose i do
130 g/dan.
Tabela 3. Sadržaj ma-
Vrsta Veličina Sadržaj Udio energije
masti koju obezbjeđuje sti u nekim vrstama
namirnice porcije u porciji (%) mast (%) hrane (Brewer, 1994.)
Maslac 1 kašika 12,2 100
Margarin 1 kašika 11,0 99,9
Masti u orga-
Kikiriki 30 g 17,5 76,0
nizmu čine sastavni
Mrkva 1 komad 0,1 3,0
20 g 8,9 61,0
dio ćelijske struk-
Čips
Sladoled od jagode ½ čaše 16,0 53,0
ture ili se deponuju
Obrano mlijeko 1 čaša 0,4 4,0 kao rezervne masti
Mlijeko sa 2 % m.m. 1 čaša 4,7 35,0 sa kojima se obe-
Punomasno mlijeko 1 čaša 8,2 50,0 zbjeđuje energet-
Sir čedar 30 g 12,1 74,0 ske potrebe. Svaka
Hamburger 100 g 20,5 62,0 osoba ima rezervnu
171
HAJRUDIN SKENDER
količinu masti deponovanu u organizmu koja se razgrađuje povećanjem po-

trošnje energije.
U normalnoj ishrani masti treba da obezbijede oko 30% energije. Danas
je to daleko više i WHO preporučuje da se masti u ishrani smanje ispod 30%
sa odnosom 1:1 zasićenih i nezasićenih. Najveći dio masti čovjek unese sa dru-
gim sastojcima hrane. Isto tako nedostatak esencijalnih masnih kiselina u hra-
ni otežava normalan razvoj djece i zdravlja odraslih ljudi.
Masti su estri viših masnih kiselina i alkohola glicerina.
Prevođenjem nazićenih masnih kiselina u zasićene nastaju hidrirane masti.
Sa hidroksidima masti daju sapune. Razlaganje (hidroliza) masti do alkohola
i masnih kiselina vrši se u organizmu pomoću fermenta lipaze a industrijski
pomoću kiselina i baza.
Holesterol je pronađen u tkivima u kojima učestvuje u gradnji ćelijskih
menbrana, mozga i nervnih tkiva. Integralni je dio životinjskih tkiva (jaja,
mesa, mlijeka i prerađevina od mlijeka) dok ga u biljnim ćelijama uopšte nema.
Holesterol je neophodan za sintezu polnih hormona i žučnih kiselina koje uče-
stvuju u varenju hrane. Holesterol unešen kroz hranu ili sintetizovan u tijelu
ne može se odmah razgraditi. Veće količine holesterola organizam odlaže u
arterije, što doprinosi njihovom obolijevanju. Prenos holesterola u organizmu
se vrši pomoću lipoproteina. Prema sastavu i gustini dijele se na lipoproteine
niske gustine (“low-density lipoprotein” LDL) poznat kao „loši holesterol“ i
lipoprotein visoke gustine (“high-density lipoprtein” HDL) poznat kao dobri
holesterol. Kada je koncentracija LDL previsoka odlaže se na zidove arterija
i povećava rizik od arterioskleroze. Razlika između ova dva holesterola je u
načinu transpotra do ćelija.
9.8. MINERALNE MATERIJE

Mineralne materije su osnovne gradivne materije i učestvuju najviše u
građi skeleta, proteina, enzima, krvi i nekih vitamina. Na mineralne materije
otpada 4-5% težine tijela.
Mineralne materije nisu podjednako raspoređene u organizmu.
Mineralne materije čiji je sadržaj u tkivima veći od 0,01% su makroele-
menti (kalcijum, natrijum, magnezijum, kalijum, fosfor, sumpor, hlor i silici-
jum), a sadržaj manji od 0,01% su mikroelementi ili oligoelementi (željezo, ba-
kar, fluor, kobalt, mangan, nikl, cink, stroncijum, brom, barijum, vanadijum,
jod, selen i dr.).
Mineralne materije se moraju unositi hranom jer pored gradivne imaju i
ulogu biokatalizatora.
172
ISHRANA I ZDRAVLJE
Glavne funkcije Sadržaj Tabela 4. Sadržaj mine-

Elementi elemenata ralnih materija u tijelu
u tjelu u tjelu čovjeka težine 70 kg
Makroel. (%) (g) (Hass, 1992.)
Kiseonik Disanje u ćelijama 65 43000
Ugljenik Građa tkiva 18 12000
Vodonik Voda, građa tkiva 10 6300Mineralne ma-
Azot Proteini tkiva 3,0 terije ulaze u sastav:
2000
Kalcijum Kosti, Zubi 1,5 koštanog tkiva, jedi-
1100
Fosfor Kosti, Zubi 1,0 njenja neophodnih za
750
Kalijum Intracelularni elektroliti 0,36 održavanje funkcija
225
Sumpor Aminokiseline, kosa, koža 0,25 ćelija, nekih ferme-
150
Hlor Elektroliti 0,15 100
nata i hormona kao i
Natrijum Ekstracelularni elektroliti 0,15 90
tkivnih tečnosti gdje
Magnezijum Metabolički elektroliti 0,05 35
su neophodni za sa-
Silicijum Vezivno tkiva 0,05 30
stav krvi i održavanje
Mikroel. (ppm) (mg)
osmotskog pritiska,
Željezo Hemoglobin, prenos kiseonika 60 4200
acidobazne ravnoteže
Fluor Kosti, Zubi 37 2600
i razdražljivosti ner-
Cink Metaloenzimi 33 2400
Stroncijum Integritet kostiju 4,6
vnog i mišićnog siste-
320
Bakar Koenzim 1,2 ma. 90
Kobalt Centar vitamina B 12 0,3 20Promet vode u
Vanadijum Metabolizam lipida 0,3 organizmu usko je
20
Jod Hormoni tireoidne žlijezde 0,2 vezan i sa prometom
15
Kalaj Nepoznato 0,2 mineralnih materija.
15
Selen Enzimi, antioksi., detoksifikator 0,2 Najveći dio mineral-
15
Mangan Metaloenzimi 0,2 nih materija u orga-
13
nizmu je vezan za or-
ganska jedinjenja. Potrebnu količinu mineralnih materija biljke obezbjeđuju iz
zemlje, a životinje i čovjek iz vode i biljaka.
9.9. VITAMINI
Vitamini su organska jedinjenja neophodna za normalno funkcionisanje
organizma. Oni su esencijalni za ljudsku ishranu.
U prirodi nastaju kao aktivna jedinjenja (vitamini) ili kao neaktivna jedi-
nenja (provitamini) iz kojih se u organizmu stvaraju vitamini.
Funkcija vitamina u organizmu je da ne stvaraju energiju nego pomažu
enzimima u procesima metabolizma.
Najveći značaj vitamina je u održavanju zdravlja organizma. Potrebni su
za rast i razvoj, za probavu hrane i za izlučivanje sporednih produkata meta-
173
HAJRUDIN SKENDER
bolizma.Vitamini se ne mogu sintetizovati u tijelu i u organizam se unose hra-

nom. Određena je struktura svih vitamina na osnovu čega je izvršena njihova
sinteza i omogućena industrijska proizvodnja nekih vitamina.
Vitamini su organska jedinjenja, podložna različitim promjenama u hra-
ni i organizmu. Mogu se oksidovati, raspadati i mijenjati pri čemu gube svoju
funkciju. Da se to ne bi dešavalo, sa hranom se mora postupati pažljivo u toku
njene prerade, skladištenja i dr.
Dnevne potrebe za vitaminima su različite. Kreću se od 2 µg za vitamin
B¹², do 50 mg za vitamina C
Poremećaji u organizmu izazvani nedostatakom ili prekomjernim unoše-
njem vitamina nazivaju se:
∗ Avitaminoza – nastaje kao poremećaj u organizmu kod potpunog nedo-
statka vitamina,
∗ Hipovitaminoze – ako u organizmu nastane skup poremećaja usljed nedo-
statka vitamina i imaju sezonski karakter,
∗ Hipervitaminoze – nastaju prekomjernim unošenjem nekog vitamina u
organizam.
Postoje različite podjele vitamina, kao što je podjela prema rastvorljivosti na:
∗ vitamine rastvorljive u mastima: A (Retinol), D (Kalciferol), E (Tokoferol) i
K (Filiholin), i
∗ vitamine rastvorljive u vodi: B-kompleks (Tiamin, Riboflavin, PP-faktor,
Niacin, Biotin, Pantotenska kiselina, Piridoksal, Folna kiselina, Karbola-
min, Holin, Orotinska kiselina, Pangeminska kiselina i Amigdalin), vita-
min C (Askorbinska kiselina).
Rastvorljivost vitamina utjeće na njihovu mogućnost apsorbcije, načina
transporta kroz tijelo i mogućnost deponovanja u organizmu. Vitamini ra-
stvorljivi u vodi direktno se apsorbuju u krv, a vitamini rastvorljivi u mastima
prvo se moraju rastvoriti u linfi i odatle preći u krv. Za daljni prenos potreban
je proteinski nosač. Vitamini rastvorljivi u vodi lahko se izlučuju iz organizma
dok se vitamini rastvorljivi u mastima deponuju u organizam, zbog čega se
vitamini rastvorljivi u vodi moraju redovno unositi putem ishrane.
9.10. POTREBE ZA HRANOM

Savremeni pristup ishrani više je usmjeren prema biološkim (proteini,
vitamini i mineralne materije), a manje prema energetskim (ugljeni hidrati i
masti) potrebama organizma.
Biološke potrebe su izražene u vrijednostima:
∗ esencijalnih aminokiselina (valina, leucina, izoleucina, lizina, treonina,
metionina, femilalanina, histidina i triptofana),
174
ISHRANA I ZDRAVLJE
∗ esencijalnih masnih kiselina (linolna, linolenska i arhidinska),

∗ mikroelemenata (Ca, P, S, Cl, Na, K, Mg, Si),
∗ makroelemenata (Fe, Cu, Co, Zn, Mn, F, J, Ni, Sr, Se, Mo, Cr, Va),
∗ vitamina rastvorljivih u vodi (C i B-kompleks i dr.),
∗ vitamina rastvorljivih u mastima (A, D, E i K),
∗ balansnih materija (celuloze i pektina) kao i upotrebe vode.
Energetske potrebe su izražene u vrijednostima:
∗ skroba, šećera i celuloze,
∗ biljnim mastima (ulja, margarin i maslac),
∗ životinjskim mastima (maslac, loj i dr).
Između bioloških i energetskih hranjiva mora postojati ravnoteža i mo-
gućnost kombiniranja njihovih sastojaka.
Namirnice u ishrani najbolje je koristiti u svježem prirodnom stanju. Ve-
liki broj namirnica prije upotrbe se termički obrađuju i nepovoljno djeluju na
neke sastojke a posebno na vitamine i mineralne materije.
Fiziološko stanje organizma više je ugroženo sa nedostatkom bioloških
vrijednih sastojaka nego energetskih potreba koje najviše zavise od osnovnog
(bazalnog) metabolizma. Fiziološko stanje zavisi i od radnih i fizičkih aktiv-
nosti od kojih je vrlo bitan režim rada, individualne sposobnosti, klimatski
faktori i vrsta hrane koja se konzumira.
Poznavajući biološku vrijednost pojedinih namirnica može se pravilno
sastaviti dnevni obrok i planirati ishrana pojedinca i kolektiva. Za dnevne po-
trebe zdravih ili bolesnih osoba koristi se najmanje po jedna namirnica iz sva-
ke od šest osnovnih grupa, kako bi zadovoljile optimalnu biološku i energetsku
vrijednost.
Kvalitetan i dobro pripremljen, ukusan, obrok je onaj što sadrži optimal-
ne količine različitih sastojaka neophodnih za funkcionisanje organizma.
Planirana ishrana za zdrave osobe je u zavisnosti od njihovih ukupnih kalo-
rijskih potreba.
Gru- Udio u dnevnom Tabela 5. Podjela namjerni-
Naziv namirnice
pa obroku (%) ca prema biološkoj vrijed-
1 Mlijeko, mliječne prerađ. 15 nosti.
sir, jogurt, kajmak
Meso i mesne prerađevine Racionalan obrok
2 10
ribe, ptice i jaja predstavlja skup proteina,
Žitarice,tjestenina hljeb i peciva 35 masti i mineralnih ma-
3
Kolači,đem,mermelada,čokolada 10
Masti i ulja životinjskog
terija koje omogućavaju
4 15 obnavljanje tkiva i stvara-
i biljnog porjekla
5 Povrće 12 nje energije neophodne za
6 Voće 3 funkcinisanje organizma.
175
HAJRUDIN SKENDER
Ishrana i zdravlje moraju biti u ravnoteži sa hranom koja se unosi u or-

ganizam, procesima metabolizma u njoj i procesa izbacivanja razgrađenih i
uništenih materija. Metabolizam hranjivih materija zavisi od njihovog među-
sobnog odnosa biljnih i životinjskih proteina koji trebaju biti 2:1 kako bi se
postigao optimalni odnos aminokiselina neophodnih za stvaranje tkiva. Duže
narušavanje ove ravnoteže dovodi do poremećaja u zdravlju kao što je goja-
znost, arterioskleroza, taloženje soli i dr.
Tabela 6. Učešće namirnica u strukturi dnevnog obroka

Kalorijska Žitarice Meso Mlijeko i Masti i Šećer
vrijednost hljeb i ribe mliječni ulja Povrće Voće i dr.
obroka tijesta jaja proizvodi
do 1300 14 14 25 14 13 10 10
od 1300 30 10 20 10 10 10 10
do 2800
od 2800 40 10 10 15 10 5 10
do 3200
više od 3200 50 5 10 20 5 5 5
Ishranu normalnih i zdravih ljudi dijelimo ili raspoređujemo na tri dnev-

na obroka. Najbolji izbor u odnosu na raspodjelu i kalorijsku vrijednost dnev-
nog obroka je 30:40:30 ili doručak 25-30%, užina 10-15%, ručak 35-40% i ve-
čera 15-20%.
Pravilan režim ishrane podrazumijeva strogo poštivanje vremena uzima-
nja hrane, način racionalne raspodjele, optimalnu temperaturu hrane i iskori-
štenje pojedinih sastojaka u organizmu. Hrana treba da ima dobre organolep-
tičke osobine, da ne sadrži štetne materije, patogene mikroorganizme, parazite
i toksine i da je cijena obroka odgovarajuća.
Novi načini uslova života i rada nameću neravnomjerno i jednolično
unošenje hrane i imaju štetno djelovanje na organe za varenje i nervni sistem,
povećavajući njegovu razdražljivost. Zbog toga ne treba bježati od preporuka
da se dnevni obrok razumno dijeli na više manjih obroka (četiri ili šest).
9.11. ISHRANA RAZLIČITIH KATEGORIJA

Zdrava ishrana je najbolja ishrana samo ako je biološki i energetski uravno-
težena i praćena odgovarajućim fizičkim aktivnostima i psihičkoj opuštenosti.
Da bi se zaštitilo zdravlje potrošača i proširilo njihovo znanje, stručnjaci o ishra-
ni najčešće predlažu ograničen unos pojedinih namirnica i njihovih sastojaka,
odnosno unos minimalnih količina.
176
ISHRANA I ZDRAVLJE
Danas je najviše u upotrebi, a prema preporuci FAO/WHO, (40 zemalja)

RDA (Recommended Dietary Allowances) preporučena/dopuštena vrijednost,
zasnovana na načinu preporuka o ishrani i zdravlju ljudi. RDA se povremeno
može mijenjati i dopunjavati u zavisnosti od novih naučnih dokaza o potreba-
ma za sastojcima. To su preporuke za unos energije, proteina, vitamina i nekih
mineralnih materija. RDA vrijednost se izračunava na bazi 2.000 kcal ili 8.400
kJ ukupne energije. Za RDA vrijednost neophodno je utvrditi potrebnu količinu
energije u organizmu, količinu ugljenih hidrata i masti da obezbjede preostali
dio energije, minimalnu i maksimalnu količinu vitamina i mineralnih materija
koje utječu na očuvanje zdravlja, količinu potrebne vode i celuloze kao i materija
koje štetno djelulu na zdravlje ljudi (so, masti, alkohol i dr.)
RDA je preporučena vrijednost koja nalaže unos dnevnih potrebe (vrijed-
nosti) ispisane na deklaraciji (ambalaži) proizvoda. Za bebe do 1 god. starosti,
dijecu od 1-4 god., odrasle, trudnice i dojilje urađena je posebna RDI (Reco-
mmended Dietary Intakes) vrijednost. Prihvaćeni projekat i njegova kampanja
usmjereni su na potrošača i njegovo racionalno zdravstveno stanje. Zdravstvene
poruke ukazuju na rizik od pojave nekih hroničnih bolesti izazvane nepravil-
nom ishranom. FDA je 1987. godine dozvolila da se zdravstvene poruke mogu
uvesti na deklaraciji samo pod uslovom da postoji siguran dokaz o povezanosti
načina ishrane i sprječavanja rizika od bolesti. U protivnom FDA je definisala i
sadržaje nekih materija iznad kojih se zabranjuje upotreba i prodaja namirnica.
Isključivo zbog zdravstvenih razloga nije dopušteno preuveličati ulogu pojedi-
nih namirnica u prevenciji bolesti.
Siguran način da se realiziraju osnovni principi pravilne ishrane je putem
kolektivne ishrane, pod kojom se podrazumijeva ishrana većeg broja ljudi zajed-
no. Kolektivna ishrana ima za cilj poboljšanje stanja uhranjenosti i općeg zdrav-
stvenog stanja ljudi a zbog nemogućnosti ishrane, nepravilne porodične ishrane
ili individualne ishrane. Treba znati da kolektivnu ishranu prati i ekonomsko-
socijalni značaj, posebno u uslovima nestabilnog društveno ekonomskog sta-
nja, obično kod siromašnih i previše zauzetih osoba. Kolektivna ishrana ima i
higijensko, epidemiološki, kulturni i gastronomski značaj samo ako je pravilno
organizirana i iskorištena. Može ponuditi i dijetalnu ishranu bolesnim, rekova-
lescentnim, kojima zdravstveno stanje dopušta aktivnosti i drugima koji moraju
mirovati s tim da svaka grupa dobije svoj obrok određen posebnom dijetom.
Dobro organizovana i iskorištena kolektivna ishrana može da zamije-
ni porodičnu i individualnu, unoseći u organizam sve neophodne gradivne,
energetske i zaštitne materije. Kolektivnom ishranom se postiže bolja uhranje-
nost a troškovi ishrane su relativno manji.
Ako u kolektivnim ustanovama ne postoje uslovi koji obezbjeđuju punu
biološku vrijednost, odnosno higijensko-epidemiološku sigurnost, štete mogu
177
HAJRUDIN SKENDER
biti znatno veće. Zagađena hrana patogenim mikroorganizmima i toksičnim

materijama dovodi do infekcije ili intoksinacije velikog broja ljudi. Namirnice
nekvalitetno iskorištene i upotrebljene mogu još više doprinijeti masovnoj po-
javi ”bolesti nedovoljne ishrane”.
Ishrana različitih kategorija je podijeljena na ishranu trudnica i dojilja,
djece i omladine, ishranu starijih, ishranu radnika i ishranu sportista.
9.12. ISHRANA I UHRANJENOST LJUDI
Pravilna ishrana obezbjeđuje zdravlje, smanjuje broj oboljelih i produžava

životni i radni vijek svakom pojedincu. Nepravilna ishrana podrazumijeva sve
poremećaje nastale u organizmu zbog pretjeranog ili nedovoljnog uzimanja
hrane. To je višak ili manjak energetskih i drugih materija, odnosno poreme-
ćaji u organizmu nastali usljed zagađenja ili higijenske neispravnosti. Ishrana
ima veliki utjecaj i na ostale rizike vezano za zdravstveno stanje organizma.
Prvo treba poduzeti aktivnosti da se rizik smanji i opredijelit se za najbolje
riješenje. Odnosno treba utvrditi uzroke i stepen raširenosti bolesti izazvane
nepravilnom ishranom.
Od ishrane zavisi većina hroničnih oboljenja. Postupci za sprovođenje
mjera odnose se na smanjenje nekih sastojaka u hrani (zasićene masti, hole-
sterol, soli natrijuma, alkohol i dr), smanjenju unosa energije kao i povećanju
fizičke aktivnosti. Bolesti nedovoljne ishrane su pokazatelji nedovoljnog unosa
hranjivih (energetskih) i zaštitnih materija.
Nedovoljna ishrana najčešće predstavlja opće društveni problem i direk-
tno utječe na smanjenje fizičke i biološke sposobnosti ljudi. Na obezbjeđenje do-
voljnih količina hrane, a posebno onih što nedostaju, posredno ili neposredno
utječe socijalno i ekonomsko stanje u društvu u kojem se živi i radi. U ovakvim
situacijama bitno je naglasiti i ekonomsku mogućnost pojedinca da obezbjedi
hranu za vlastite potrebe. Na nedostatke hrane i neuhranjenost uveliko mogu da
utiću i elementarne nepogode kao što su poplave, suše, zemljotresi, ratovi i dr.
Bolesti preobilne ishrane nastaju kada se u organizam unosi više hranjivih
i zaštitnih materija od potrebnih za njegovo funkcionisanje. Posebna pažnja
treba da se usmjeri na pojavu gojaznosti, što je rezultat unosa velikih količina
energetskih materija, prije svih masti i proteina, soli i dr. Da bi se dobila pot-
puna slika stanja ishrane i uhranjenosti potrebno je vršiti sljedeća istraživanja:
dijetetska, hemijska, funkcionalna, antropometrijska i klinička.
9.13. TROVANJE HRANOM

Trovanja hranom podrazumijevamo oboljenja koja nastaju upotrebom
hrane koja sadrže otrove životinjskog, biljnog ili mikrobiološkog porijekla.
178
ISHRANA I ZDRAVLJE
Ustvari to su oboljenja nastala od toksičnih materija organskog ili neorgan-

skog porijekla.
Hrana se zagađuje djelovanjem toksina koje luče bakterije odnosno ra-
zlaganjem namirnica koje nagomilavaju toksične materije. Do trovanja rjeđe
dolazi upotrebom otrovnih namirnica biljnog i životinjskog porijekla ili usljed
prisustva parazitskih gljivica i insekata.
Ljudi se mogu otrovati svim vrstama hrane. Primjenom higijensko sani-
tarnih mjera, hrana se može čuvati i spriječiti njeno zagađenje, a termičkom
obradom produžiti rok trajanja i kontaminacije.
Trovanje je stanje organizma kada u njega dospije otrov (toksin) koji spri-
ječava aktivnost organizma. Razlikujemo tri oblika trovanja i to: akutno, su-
bakutno i hronično trovanje. Trovanje nastaje samo kada koncentracija toksič-
ne materije dostigne kritičnu vrijednost, pri kojima se javlja štetno djelovanje.
Neke toksične materije u malim količinama za organizam mogu poslužit i kao
lijek. Neke toksične materije se akumuliraju u organizmu, dok se druge tran-
sformišu u manje toksična i netoksična jedinjenja i izlučuju iz organizma.
Trovanje bakterijama se najčešće javljaju kao:
∗ alimentarne toksikoinfekcije (izazivači trovanja su patogeni mikroorganiz-
mi, najčešće iz grupe Salmonella i Shigella),
∗ alimentarne intoksifikacije (izazivaći su bakterijski toksini najčešće Clostri-
dijum botulinum poznata kao botulizam) i
∗ trovanja na bazi alergije kada su izazivači patogeni mikroorganizmi i proi-
zvodi nastali njihovim dejstvom.
Trovanja hemijski materijama može biti u svim fazama proizvodnje i pre-
rade. Rizik prisustva toksičnih materija hemijskog porijekla je sve do njene
upotrebe. Hemijske materije mogu se podijeliti na materije prirodnog (biološ-
kog) i vještačkog (sintetskog) porijekla.
Trovanje hemijskim materijama zavisi od mnogo faktora i to: koncen-
tracije, dužine djelovanja, načina prodiranja u organizam, fizičko hemijskih i
toksikoloških osobina i njihovog unosa u organizam putem organa za disanje,
putem hrane i vode i preko kože.
U novije vrijeme mnogo se izučava “alergijsko djelovanje” hemijskih materi-
ja koje u organizam najviše dospijevaju putem hrane, preko pluća ili kontaktom.
Trovanje neorganskim materijama je najčešće: solima teških metala, baza-
ma, kiselinama, konzervansima i drugim aditivima. Teški metali (olovo, bakar,
kadmijum, arsen, kalaj, cink i dr.) su prirodni sastojci mnogih namirnica u ko-
ličinama koje su po organizam bezopasne. Znatno veće količine mogu dospjeti
iz vanjske sredine (posuđe, strojevi, voda, zrak) i izazvati trovanje. Zakonom su
određene maksimalno dozvoljene količine u prehrambenim proizvodima.
179
HAJRUDIN SKENDER
Konzervansi se najviše koriste u procesu proizvodnje i uloga im je da spri-

ječe kvarenje namirnica. Najviše su u upotrebi nitriti i nitrati. Kod salamu-
renja i dimljenja iz nitrita nastaju kancerogena jedinjenja (nitrozoamini) zbo
čega upotrebu nitrita u prehrambenoj industriji treba posmatrati kao korist ili
rizik od trovanja.
Trovanje organskim materijama nastaje djelovanjem toksina koje luče
gljive, neke biljke (bunika), neke životinje (ribe, školjke) i insekti (žižak riže,
graška, graha, pauk). Organska trovanja mogu biti i materijama koje se kori-
ste u zaštiti biljaka kao što su pesticidi u upotrebi poznati kao organohlorni i
organofosforni.
Mnoge vrste plijesni u toku metabolizma sintetišu različita organska jedi-
njenja. Korisna jedinjenja za ljude su “antibiotici” a štetna “mikotoksini”.
Mikotoksini su u većini toksičniji od sintetičkih jedinjenja. Opasnost je
u njihovom odloženom dijelovanju i mogu izazvati mutagene i kancerogene
promjene na ćelijama.
Antibiotici i hormoni su prisutni u hrani životinjskog porijekla. Koriste
se u toku liječenja životinja ili tova za stimulaciju rasta. Ponekad se antibiotici
koriste za konzervisanje proizvoda. Neki prirodni proizvodi (med, bijeli i crni
luk, bjelance, začini) sadrže materije koji djeluju kao antibiotici.
U grupi halogenih organskih jedinjenja koja izazivaju zagađenja namirnica su;
polihlorovani bifenili (PHB), insekticidi (DDT), lindan i polivinilhlorid (PVC).
Mogući ostali oblici trovanja hranom su prekomjerno korištenje kafe, al-
kohola, čaja ostalih napitaka i korištenje radioaktivne hrane.
LITERATURA
1. Duraković, S.:”Prehrambena mikrobiologija”, Zagreb, 1991.

2. Emile-Gaston Peeters “Le guide de la diezetique”, Verviers, Belgique, 1975.
3. Bešlagić, Z.:“Zdrava hrana“, Tuzla, 2000.
4. Ćatović, S., Kendić, S., Ćatović, A.:“Higijena“, Bihać, 2004.
5. Gregurek, LJ.:”Fermentirana hrana i njena zdravstvena vrijednost”,Novi Sad, 2005.
6. Gruić, R., Gruić, S., Petković, S.:”Opasnosti od upotrebe aditiva u prehrambenoj industriji”, Banja Luka, 1997.
7. Gruić, R.:”Tehnologija ulj i masti”, Banja Luka, 1994.
8. Haas, M. E.:”Staying heajthy with nutrition”, Berkeley, California,1990.
9. Jack, W. Lucas, B. Sc. F.R.I.C., UK, 1979.
10. Ljubičić, M., Capak Krunoslav.:”Zdravstvena ekologija”, Zagreb, 2001.
11. Nikolić, M. i sar.:”Higijena i medicinska ekologija”, Beograd, 1998.
12. Savičević, M.:”Higijena”, Beograd-Zagreb, 1986.
13. Simić, B.S.,:”Medicinska dietetika”, Beograd-Zagreb,1977.
14. Simić, B.S.:”Ishrana ljudi”, Beograd, 1977.
15. Valić, F.,:”Zdravstvena ekologija”, Zagreb,1994.
16. Veladžič, M., Čaklavica, F., Fejzić, N.:”Organska proizvodnja hrane”, Sarajevo, 2003.
17. Zec, S., Zejnilagić-Hajrić, M., Smajić, A.: “Praktikum iz fiziologije ishrane”, Sarajevo, 1997.
180
Azra Alajbegović
10. POGLAVLJE
PROMOCIJA ZDRAVLJA U NEUROLOGIJI

AZRA ALAJBEGOVIĆ
UVOD
Promocija zdravlja uopće i u neurologiji znači zalaganje za zdrave životne

navike i ponašanja, izbjegavanje lošeg i po zdravlje rizičnog ponašanja. Mjere
promocije zdravlja se provode multisektorski. Provode je zdravstvene institu-
cije i zdravstveni radnici, obrazovne, kulturne i socijalne institucije i organi i
organizacije čija je djelatnost vezana za zdravlje. Mogu biti opće i posebne.
Opće mjere su usmjerene na stvaranje poželjnih zdravstvenih uslova u
mjestima gdje ljudi žive i rade. Mjere koje stavljaju pod kontrolu proizvodnju,
trgovinu i upotrebu proizvoda koji mogu štetno utjecati na periferni i central-
ni nervni sistem, zajedno
sa zaštitom na radu i u sa-
obraćaju, takođe pripadaju
ovim mjerama. Posebne
mjere se odnose na specifi-
čne populacione grupe od-
ređenih bolesti.
Mjere promocije zdra-
vlja provode zdravstve-
ne institucije u državnom i privatnom sektoru u skladu sa svojim oblastima
rada.
Faktori optimalnoga zdravlja:
Fizički, Kretanje. Ishrana. Medicinska samozaštita. Kontrola zloupotrebe
štetnih supstanci,
Emocionalni, Zbrinjavanje emocionalnih kriza. Stres menadžment,
Socijalni, Zajednica. Porodica. Prijatelj,
Intelektualni, Obrazovanje. Razvoj karijere. Stremljenja,
Duševni, Ljubav. Nadanja. Saosjećanja
Ako je osoba svjesna da je u riziku da naruši zdravlje mora doći do
promjene ponašanja. Da bi promijenila ponašanje, osoba mora vjerovati da...
∗ je lično u riziku,
∗ da će joj/mu promjena u ponašan-
ju donijeti korist koja je za tu osobu
značajna,
∗ da će socijalne norme podržati nje-
ne/njegove aktivnosti u svakoj fazi
promjene ponašanja,
∗ da posjeduje vještine i resurse po-
trebne za promjene.
182
Ova promjena se dešava kroz sljedeće faze:

1. Označavanje: ovo je prva faza, u kojoj osoba nije svjesna problema sa
kojim je suočena, odnosno zbog drugačije percepije rizika osoba smatra
da nije pod rizikom. Aktivnostima na povećanju svijesti o problemu i o
riziku dolazi do promjene - osoba postaje svjesna problema i zabrinuta da
je određeno ponašanje stavlja u rizik.
2. Posvećenost: osoba stječe znanje o problemu kroz informisanje, edukaci-
ju, savjetovanje, motivaciju; djeluje na osnovu percipiranih rizika i dobro-
biti i spremna je na akciju kroz stečene vještine (izgradnja kapaciteta).
3. Djelovanje: naposljetku, osoba konačno proba novo ponašanje, procjen-
juje efikasnost ovog pokušaja i zadržava promjenjeno ponašanje kao svoje
uobičajeno ponašanje. Ovo se postiže kroz podršku, savjetovanje i pono-
vno ohrabrivanje.
Transteoretski model promjene ponašanja
Prema ovom modelu, promjena ponašanja se dešava kroz nekoliko faza:

1. Faza pred-razmišljanja ∗ osoba nema namjere da promijeni ponašanje
u bliskoj budućnosti, ∗ neinformisana je ili slabo informisana o posljedi-
cama ponašanja, ∗ možda je pokušala promjenu, ali je postala obeshra-
brena, ∗ izbjegava da priča, čita ili misli o visokorizičnom ponašanju, ∗
izgleda kao “tvrd orah”, nemotivisana, ne sarađuje ili nije spremna za
promjenu.
2. Faza razmišljanja ∗ osoba počinje da misli da ipak ima problem, ∗
počinje da odmjerava argumente ZA i PROTIV promjene ponašanja, ∗
odnos ovih argumenata stvara ambivalenciju o promjeni, i osoba može
tu da se “zaglavi” neko vrijeme, ∗ osoba nije spremna za tradicionalne
programe orijentisane na akciju.
3. Priprema ∗ osoba je možda postavila sebi cilj da se promijeni, ∗ odlučila
se na promjenu, ima i plan akcije, ∗ ove osobe su dobri kandidati za pro-
grame orijentisane na akciju: testiranje, klubovi...,
4. Faza akcije: ∗ osoba je promijenila ponašanje u zadnjih 6 mjeseci, ∗ sta-
ro problematično ponašanje više ne postoji, ali je novo ponašanje i dalje
‘neudobno’, ovo je i faza ranjivosti, ∗ prestanak rizičnog ponašanja znači
183
AZRA ALAJBEGOVIĆ
da je osoba u ovoj fazi, a ne samo smanjenje, ∗ osoba osjeća dobrobiti od

pozitivnog pomaka i stvaraju se strategije za spriječavanje povratka na
staro.
5. Faza održavanja: ∗ novo ponašanje je automatsko, osoba se dobro osjeća,
zahtijeva manje svjestan napor, ∗ osoba radi na tome da spriječi relaps, ∗
osoba je više samouvjerena da može da nastavi sa promjenama, ∗ ova faza
obično traje od 6 mjeseci do 5 godina.
Važni principi transteoretskog modela promjene: ∗ Intervencije moraju
biti ciljane u odnosu na fazu u kojoj se osoba nalazi, ∗ Interaktivne intervencije
su mnogo efikasnije od ne-interaktivnih, ∗ Dobar pristup = bez osuđivanja,
∗ Dobar pristup = stvarati kontekst u kojem ljudi mogu odmjeriti razloge za
i protiv za promjenu ponašanja i
razmotriti kako da se nose sa isku-
šenjima.
Promocija zdravlja je moćan i
efikasan put za stvaranje zdravije
zajednice. On osposobljava ljude
da kontrolišu i unapređuju zdrav-
lje. Promocija zdravlja je program
Shema aspekata promocije zdravlja
koji uključuje cijelu populaciju u
kontekstu svakodnevnog življenja,
a ne samo stavljanje fokusa na spriječavanje rizika od specifičnih bolesti. Neu-
rološke bolesti mogu dijelom da budu predmetom interesa svih aspekata pro-
mocije zdravlja, iako je neurologija sama po sebi specifična obzirom na široku
lepezu heredodegenerativnih oboljenja, oboljenja sa nepoznatim etiološkim
faktorima i oboljenja koja u visokom procentu dovode do različitih stepena
onesposobljenja akutno ili tokom nezaustavive progresije bolesti.
10.1. ALZHAJMEROVA BOLEST
Od ove bolesti boluje od 1-3% ukupnog svjetskog stanovništva. Broj obol-

jelih je u stalnom porastu. Alzheimerova bolest je ireverzibilno i napredujuće
degenerativno oboljenje ćelija kore mozga i okolnih struktura (neurofibrilarna
degeneracija + senilni plakovi), još uvijek nepoznatog uzroka, koje dovodi do
niza biohemijskih poremećaja i posljedičnih psihičkih simptoma.
Uspostavlja se sindrom, Alzheimerova demencija. Klinički početak na-
vedenog psihičkog poremećaja je najčešće postupan, neprimjetan, a simptomi
se u početku pripisuju staračkoj zaboravljivosti. Potom se javljaju smetnje ori-
jentacije u vremenu i prostoru, promjene u ponašanju i karakteru, iskrivljena
184
percepcija okolnih događanja, smetnje spavanja, manjak svake inicijative, po-

tištenost, strah. Sposobnost svakodnevnog samostalnog funkcioniranja je sve
ograničenija, zapuštaju se stečene higijenske navike. Oboljeli svakim danom
postaje sve ovisniji o drugima.
Dijagnoza Alzheimerove demencije se danas postavlja prvenstveno na osno-
vu kliničke slike, heteroanamnestičkih podataka te pomoćnih psihometrijskih
metoda (MMSE). U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG, CT, PET i MR.
Terapijske mogućnosti su još uvijek veoma skromne i usmjerenu su prvenstve-
no ka ublažavanju akutnih simptoma oboljenja.
Lijek za Alzheimerovu bolest/demenciju još nije pronađen.
Sa aspekta preventive nije moguće djelovati obzirom da je etiologija nepo-
znata. U toku su mnogobrojne studije koju pokušavaju odgonetnuti mogući
utjecaj okoline ili stila života na početak i tok Alzhajmerove demencije.
Bitno je istaći fenomen “sekundarne traumatizacije okoline“, osobito po-
rodice i sve veći problem zbrinjavanja ovih pacijenata u kućnim uslovima.
U našoj zemlji za sada nema adekvatnih instiutucija za zbrinjavanje ovih
pacijenata. Cijena adekvatnoga zbrinjavanja ovih pacijenata u kućnim uslovi-
ma je jako visoka. Kulturološko i tradicijsko nasljeđe su opterećujući za poro-
dice koje zbrinjavanju ove pacijente.
10.2. EPILEPSIJA
Epilepsija je poremećaj koji se pojavljuje u čitavom svijetu i jedan je od
najstarijih poznatih čovječanstvu. Karakterizira ju sklonost ponavljanim na-
padajima koji mogu dovesti do gubitka budnosti ili svijesti, poremećaja kre-
tanja, osjeta (uključujući vid, sluh i okus), autonomnih funkcija, raspoloženja
i mentalnih funkcija. Epilepsija uključuje bilo koje stanje kod kojeg postoje
ponavljane epizode napadaja bilo kojeg tipa. Epilepsija (idiopatski poremećaj s
napadajima) termin je koji se koristi kad poremećaj s napadajima nema uzrok
koji se može otkriti kao što je bolest mozga. Epilepsija pogađa oko 0,5% stanov-
ništva. Može pogoditi osobe bilo koje dobi. Pod određenim uslovima, svaka
osoba može imati napade. Količina poticaja potrebna da izazove napad zove se
prag napada. Smatra se da mnoge osobe s epilepsijom imaju nizak prag napada.
Epilepsije su jedna od najčešćih neuroloških bolesti s godišnje 20-50 /100 000
novih slučajeva.
Najviše se novih slučajeva pojavljuje u djetinjstvu i trećem životnom
dobu. Dijagnoza epilepsije je rezervirana za osobe koji imaju ponavljane na-
pade. Idiopatska (kojoj se ne može otkriti uzrok) epilepsija obično počinje
u dobi između 5. i 20. godina, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi, bez da
su prisutne druge neurološke abnormalnosti. Postoje neka stanja koja mogu
185
AZRA ALAJBEGOVIĆ
potaknuti razvoj napada: urođene mane i perinatalni (oko vremena rođenja)

problemi, ozljede mozga. Napadaji obično počinju u dojenačkoj dobi ili ra-
nom djetinjstvu, metabolički poremećaji, komplikacije diabetesa mellitusa,
poremećaji elektrolita, zatajenje bubrega, uremija, nedostaci tvari u prehrani.
Fenilketonurija može rijetko dovesti do napadaja kod dojenčadi. Promotivno
i preventivno djelovanje na gore nabrojan efaktore je djelovanje na epilepsiju
kao sinmptom. Tumori i lezije mozga koje zauzimaju prostor u mozgu su gla-
vni razlozi za veću učestalost epilepsije u zemljama u razvoju. Veći rizik od
akutnih i kroničnih infekcija mozga, pre- i post-natalne opstetričke kompli-
kacije, koje dovode do oštećenja mozga, i pothranjenost su faktori na koje se
može djelovati u smislu prevencije i promocije epileptičkih napada. Napadi se
mogu pojaviti u generaliziranom obliku (koji zahvaća cijeli ili veći dio mozga)
ili parcijalnom obliku (koji zahvaća samo dio mozga). Generalizirani napadi
uključuju različite generalizirane toničko-kloničke napade i petit mal napade.
Parcijalni napadi uključuju fokalne napadaje (osoba ostaje svjesna ali postoje
nenormalni pokreti ili osjeti) i parcijalne kompleksne napadaje (nenormalni
pokret ili osjet popraćen promjenama u svijesti). Nespecifični simptomi i/ili
znakovi mogu se pojaviti zajedno s napadima uključuju glavobolju, promjene
u raspoloženju ili nivou energije, vrtoglavicu, nesvjesticu, smetenost i gubitak
pamćenja. Aura, osjeti koji upućuju na to da će se napadaj uskoro pojaviti, po-
javljuje se kod nekih ljudi prije generaliziranog napadaja.
∗ Petit mal napadi: minimalni ili nikakvi pokreti (obično, osim “treptanja
očima”), kratki iznenadni gubitak svijesti ili svjesne aktivnosti
∗ Grand mal napadaji (generalizirani toničko-klonički napadaji): genera-
lizirane, jake kontrakcije mišića, zahvaćaju veći dio tijela, gubitak svijesti,
privremeno se zaustavlja disanje, zatim “uzdisanje”, inkontinencija urina,
ugriz za jezik ili obraz.
∗ Jednostruki fokalni napadaji: kontrakcije mišića određenog dijela tijela,
nenormalni osjeti.
∗ Parcijalni kompleksni napadi: automatizam (automatsko izvršavanje
kompleksnog ponašanja), nenormalni osjeti. Dijagnoza epilepsije
uključuje ponavljane napadje bilo kojeg tipa u toku bolesti. Elektroence-
falogram (EEG), očitanje električne aktivnosti mozga, obično potvrđuje
prisutnost različitih vrsta napada. Ispitivanja radi utvrđivanja uzroka
mogu uključivati različita ispitivanja krvi: glukozu u krvi, ispitivanja fun-
kcije jetre, ispitivanja funkcije bubrega, ispitivanja postojanja infektivnih
bolesti, analizu cerebrospinalne tekućine, CT ili MR snimanje glave.
Promotivno djelovanje
Saznanje svih pojedinosti o napadu je značajno i uključuju datum i vrije-
me napada, trajanje, koji su dijelovi tijela bili zahvaćeni, vrstu pokreta i druge
186
simptome. Izolirani napadaji se liječe prema tipu napadaja i uzroku na koji se

sumnja. Općenito, to uključuje liječenje uzroka i/ili korištenje antikonvulzi-
vnih lijekova.
Liječenje uzroka, ako je uzrok otkriven, može zaustaviti pojavu napada.
Ono može uključivati liječenje poremećaja lijekovima, hirurški zahvat zbog
tumora ili lezija na mozgu, i druge vrste liječenja. Oralni antikonvulzivi spre-
čavaju ili svode na najmanju mjeru broj budućih napadaja. Odgovor je indi-
vidualan i lijek koji se koristi i doza će se možda morati više puta podeša-
vati. Kontrole radi ponovne procjene stanja treba provoditi barem jedanput
godišnje. Praćenje nivoa lijeka u plazmi važno je za stalnu kontrolu napada i
smanjenje nuspojava. Trudnoća, nespavanje, preskakanje doza lijeka, korište-
nje droga, lijekova ili alkohola ili bolest mogu dovesti do napada kod osobe s
prethodno dobro kontroliranom epilepsijom. Može se preporučiti korištenje
nakita ili kartica s informacijama koji upućuju na epilepsiju radi dobivanja
brze liječničke pomoći ako dođe do napada.
Prevencija,
Općenito, nije poznata prevencija idiopatske epilepsije. Postoji specifični
hereditet pa je moguće u bračnim savjetovalištima voditi računa o tome. Nai-
me ako je jedan bračni partner zdrav, drugi ima dobro kontrolisanu epilepsiju
nema razloga ne savjetovati brak. Ali ako su oba bračna partnera epileptičari
ne savjetuje se potomstvo zbog značajno većega rizika za pojavu epilepsije kod
djece. Ono na što se osobito može djelovati su prenatalni, natalni i postnatal-
ni faktori pošto dobro vođene trudnoće, porodi bez komplikacija, adekvatna
briga o novorođenčetu i dojenčetu mogu smanjiti pojavnost epilepsija nastalih
zbog ovih gore navedenih problema. Ne treba zaboraviti takođe ni činjenicu
da je epilepsiju potrebno odmah nakon uspostavljanja dijagnoze početi liječiti
prema vodiču za terapiju pošto dobro kontrolisana epilepsija je pretpostavka
za normalan život pacijenta. Ovo se odnosi na pacijente kako sa idiopatskom
tako i simptomatskom epilepsijom (posttraumatska epilepsija, epilepsija treće
životne dobi.)
Važno je educirati pacijente o bolesti, karakteru napada, faktorima pro-
vokacije, osobito kada je u pitanju izlaganje fotostimulaciji i hiperventilaciji.
Značajno je saznati simptome aure jer u tim situacijama pacijent može da se
skloni sa mjesta gdje će, kada napad dođe, biti izložen traumi ili napadu u opa-
snim okolnostima (utapanje, opekline, ozljede glave itd.)
Vrlo je važna edukacija stanovništva uopće, osobito ciljanih grupa kada
su epileptičari u pitanju. Ciljne grupe su porodica, prijatelji, nastavnici, učitelji,
radne kolege. Oni su ti koji adekvatnim stavljanjem u položaj pacijenta koji
ima napad mogu prevenirati aspiraciju tekućine u pluća i posljedičnu aspira-
cijsku upalu pluća, trauma, padove i oštećenje mozga usljed povreda.
187
AZRA ALAJBEGOVIĆ
10.3. KRAVLJE LUDILO
Postoji grupa bolesti poznatih kao prijenosne spongiformne encefalopati-

je (PSE). Neke PSE pogađaju životinje a neke ljude. Iako Creutzfeldt-Jakobova
bolest (CJB), goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) i nova varijanta CJB
(nvCJB) pripadaju PSE grupi bolesti, one su ipak odvojene bolesti svaka sa
svojim vlastitim obilježjima.
Bolest kravljeg ludila formalno nazvana goveđa spongiformna encefalo-
patija (GSE) hronična je, fatalna neurodegenerativna bolest prvotno pronađe-
na kod britanske mliječne stoke određene dobi starosti. Ljudi ne mogu biti po-
gođeni GSE-om, ali ipak kao rezultat konzumiranja zaraženih prehrambenih
proizvoda mogu dobiti novu varijantu Creutzfeldt-Jakobove bolesti (nvCJB).
Nema znanstvenih dokaza koji ukazuju na to da je CJB izazvana GSE-om.
Nova je varijanta CJB najprije zabilježena u martu 1996. godine, nakon što
je 10 Britanaca ispod 45 godine života pokazalo simptome slične onima koji
su povezani sa PSE. CJB je početno smatrana specifičnom bolešću, ali daljnje
su znanstvene analize pokazale simptomatske i patološke razlike zaraženog
tkiva mozga koje je uspoređivano na žrtvama CJB-a. Sigurno je, međutim, da
je deset žrtava patilo od oblika prijenosne spongiformne encefalopatije, te su
istraživači ovo stanje nazvali nova varijanta CJB (nvCJB). Dokazi pokazuju da
postoji veza između bolesti kod stoke GSE i ljudskih bolesti nvCJB. Stručnjaci
vjeruju da su i kravlje ludilo i nvCJB bolesti uzrokovane prionima - normal-
ne proteinske molekule koje postaju infektivne kada su svijene u abnormalne
oblike. Ovi prioni se prenose na ljude tokom konzumacije govedine. Ovu bo-
lest karakterizira dugotrajni period inkubacije i patološke promjene u mozgu
koje uzrokuju da tkivo živčanoga sustava postane nalik na spužvu.
NvCJB se vjerojatno razvila kao rezultat ljudskog konzumiranja proizvoda
zaraženih GSE inficiranim tkivom središnjega živčanog sistema stoke. Doku-
mentirane studije pokazuju da je GSE prijenosnik, do danas, pronađen jedino
u mozgu, kičmenoj moždini i mrežnici (očno tkivo) prirodno inficirane stoke.
Simptomi kravljeg ludila:
Životinje pogođene kravljim ludilom mogu pokazivati nervozu ili agresi-
ju, abnormalno držanje, nedostatak koordinacije, smanjenu proizvodnju mli-
jeka ili gubitak težine unatoč neprestanom teku. Period inkubacije bolesti traje
od dvije do osam godina. Dok simptomi nastavljaju s pojavljivanjem, stanje
životinje se sve više pogoršava dok ne ugine ili ne bude uništena. Za to je obič-
no potrebno dvije sedmice do šest mjeseci.
Simptomi Creutzfeldt-Jakobove bolesti (CJB): CJB počinje polahko sa
zaboravnošću, depresijom, promjenama osobnosti, čudnim fizičkim osjećaji-
ma i problemima s očnim vidom. Brzo napreduje prema demenciji, grčenju
188
mišića i sljepoći prije nego što konačno dovede do smrti. Tok bolesti obično je
4 do 6 mjeseci od pojave simptoma do smrti.
Simptomi nove varijante Creutzfeldt-Jakobove bolesti: Nova varijan-
ta CJB značajno se razlikuje od CJB. Simptomi nvCJB traju do 14 mjeseci u
usporedbi s 4 mjeseca kod CJB pacijenata. Pacijenti pogođeni nvCJB-om do-
življavaju rane psihijatrijske simptome kao što su depresija, rani gubitak koor-
dinacije te nakon toga pojavu demencije. Dodatno nvCJB do danas se pojavila
gotovo isključivo kod ljudi ispod 55 godine života, među kojima je veliki broj
adolescenata, dok je CJB tipična za ljude iznad 55 godine života.
Koje se pretrage mogu napraviti?
Preliminarna se dijagnoza CJB i nvCJB radi slijedeći neurološku procjenu
i analizu moždanih valova preko EEG-a (elektroencefalograf) i pregled cere-
brospinalne tekućine da bi se ustanovila prisutnost 14-3-3 proteina. Pouzda-
nija i često definitivna dijagnoza kod živućeg pacijenta može se postaviti pre-
ko biopsije mozga i naknadnog pregleda tkiva mozga. Kod uznapredovanih
slučajeva, inficirani mozak će biti spužvast kada se gleda pod mikroskopom
zbog promjena u strukturi stanica. Ipak, provođenje biopsije mozga kod ži-
vućega pacijenta samo da bi se potvrdila klinička dijagnoza CJB ili nvCJB je
teško zbog značajnih potencijalnih rizika, kao što je ekstraduralni hematom
ili moždani apsces, mogućnost uzimanja uzorka neinficiranog tkiva i mala
šansa da će procedura rezultirati bilo kakvom koristi za pacijenta. Definitivna
dijagnoza CJB i drugih ljudskih PSE je općenito uspostavljena analizom mož-
danog tkiva nakon smrti ili autopsijom. Pacijenti sa nvCJB, ali ne i oni sa CJB,
izgleda imaju prepoznatljiv prionski protein povezan s bolešću koji se nalazi u
njihovim tonzilama (krajnicima). Odstranjenjem maloga dijela tkiva krajnika
i njegove analize na protein znanstvenici sada mogu omogućiti definitivnu
dijagnozu nvCJB u ranoj fazi. Ne postoji liječenje koje može izliječiti ili kon-
trolirati CJB. Liječenje se svodi na ublažavanje simptoma i olakšavanje stanja
pacijentu koliko god je to moguće. Opijatni lijekovi mogu pomoći olakšanju
od boli, a lijekovi klonazepam i valproat mogu pomoći odstranjenju nesvje-
snoga grčenja mišića.
Prognoza
Oko 90% pacijenata umire tokom jedne godine. U ranim fazama bolesti
pacijenti mogu imati slabljenje pamćenja, promjene ponašanja, manjak koordi-
nacije i smetnje vida. Kako bolest napreduje, mentalno propadanje i nesvjesni
pokreti postaju sve izraženiji, te slijedi sljepoća, slabost udova i koma.
Prevencija
Da bi smanjili rizik dobivanja nvCJB iz hrane, trebate razmotriti izbjega-
vanje govedine i proizvoda od govedine ili birati čvrste dijelove mišićnog mesa
189
AZRA ALAJBEGOVIĆ
za koje postoji manja mogućnost da su zaraženi nego mljeveni proizvodi od

govedine kao što su hamburgeri i kobasice. Vjeruje se da kravlje mlijeko i mli-
ječni proizvodi nemaju rizik za prijenos kravljeg ludila. Potrebno je zakonom
zabraniti prodaju govođega mozga.
10.4. MIJASTENIJA GRAVIS
Mijastenija gravis je bolest koja se očituje slabošću mišića koja se javlja u

epizodama, a uzrokovana je gubitkom ili disfunkcijom receptora za acetilko-
lin, važnog za kontrakciju mišića. Gubitak ili disfunkcija acetilkolinskih re-
ceptora nastaje tako što dolazi do reakcije imunološkog sustava protiv njih i
stvaranja protutijela koji ih uništavaju. Mehanizam koji pokreće ovu reakciju
je nepoznat. Bolest je češća kod žena, a najčešće se razvije između 20. i 40. go-
dine života, no može se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Najčešći simptomi su ptoza očnog kapka (spušten kapak), dvoslike i mi-
šićna slabost. Simptomi se mijenjaju u intenzitetu tokom dana, a mogu biti
isprovocirani opterećenjem. Često se javlja i dizartrija (otežan govor), disfagija
(otežano gutanje) i slabost udova pri krajevima. U 10% bolesnika dolazi do za-
hvaćenosti i dišnih mišića, pa su tada životno ugroženi (mijastenična kriza).
Dijagnoza se postavlja na temelju prisutnih simptoma, a potvrđuje se po-
boljšanjem nakon primjene edrofonijuma - antikolinesteraznog lijeka (spre-
čava razgradnju acetilkolina). Dijagnozu potvrđuje i nalaz antitijela na acetil-
kolinske receptore, EMG - elektromiografija, elektrofiziološki testovi i nalaz
seroloških poremećaja.
Liječenje je vrlo teško, a uključuje antikolinesterazne lijekove (piridosti-
gmin), timektomiju (odstranjivanje timusa - prsne žlijezde), kortikosteroide,
imunosupresive (lijekove koji suprimiraju imunološki sustav), te plazmaferezu
koji mogu utjecati na tijek bolesti u smislu
Prevencija ne postoji. U promociji važno je blagovremeno otkriti bolest i ura-
diti timektomiju.
10.5. MOŽDANI UDAR

Moždani udar (šlag, šlog, cerebrovaskularni inzult, apopleksija) je treći
uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svijetu
i kod nas, te vodeći uzrok demencije. Moždani udar nije samo medicinski,
nego i veliki socioekonomski problem. U tranzicijskim zemljama, zemljama u
razvoju učestalost obolijevanja od moždanog udara je u porastu, pa se očekuje
prava “epidemija” obolijevanja od moždanog udara u godinama koje dolaze.
Moždani udar označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan po-
190
remećajem moždane cirkulacije. Poremećaj cirkulacije dovodi do nedovoljne

opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak
kisika i hranjivih tvari uzrokuje oštećenje i odumiranje živčanih stanica u di-
jelovima mozga koje opskrbljuje oštećena krvna žila što ima za posljedicu ošte-
ćenje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.
Vrste moždanih udara
Moždani udar može biti ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi ar-
teriju i onemogući protok krvi kroz nju) ili hemoragijski (uzrokovan puknu-
ćem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo). Oko 85% moždanih udara
su ishemijski koji mogu biti posljedica tromboze (stvaranje ugruška u ošte-
ćenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije (otkidanje komadića
ugruška koji je nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i začepi
moždanu arteriju). Oko 15% moždanih udara su hemoragijski: intracerebralni
hematom nastaje kada se krv iz krvne žile izlije u okolno tkivo mozga, a suba-
rahnoidalno krvarenje nastaje kada se krv izlije u likvorske prostore oko mo-
zga. Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog
udara je ateroskleroza.
Ateroskleroza je bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masno-
ća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u stjenci krvne žile
što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje stjenke krvne žile.
Moždani udar povezan je s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda, u dvije tre-
ćine bolesnika s preboljenim moždanim udarom zaostaje različit stepen neu-
rološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno je ovi-
sna o tuđoj pomoći.
Najčešći simptomi moždanog udara su: utrnulost, slabost ili oduzetost
lica, ruke ili noge, pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela, poremećaji
govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgo-
varanja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge
osobe, naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini
vidnog polja, naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog
uzroka, gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima,
omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi po-
vezani s drugim simptomima.
Određenom broju moždanih udara prethode „upozoravajući znaci” - pro-
lazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su znatno
kraćeg trajanja i u potpunosti se povuku nakon kraćeg vremena (simptomi
uvijek traju kraće od 24 sata), a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA).
Osobe koje su imale TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog uda-
ra. Bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva detaljnu neu-
191
AZRA ALAJBEGOVIĆ
rološku obradu kako bi se utvrdio njezin uzrok. Mnoge bolesti, stanja, okolno-
sti, životne navike i ponašanja povezani su s povećanom učestalošću nastanka
moždanog udara, pa se nazivaju faktori rizika za nastanak moždanog udara.
Na neke faktore rizika, kao što su dob, spol i genetsko nasljeđe nije moguće
utjecati (nepromjenljivi faktori), ali na mnoge faktore rizika moguće je djelo-
vati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika za nastanak moždanog udara
(promjenljivi faktori).
Dob je najznačajniji faktor rizika za nastanak moždanog udara na koji se
ne može utjecati. Sa starenjem raste učestalost obolijevanja od moždanog udara.
Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati, a povezani su s načinom
života su: pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres, tje-
lesna neaktivnost i debljina. Neke bolesti predstavljaju faktore rizika za na-
stanak moždanog udara na koje se može utjecati kao štio su: povišen krvni
tlak, srčane bolesti, poremećaji ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija),
šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija.
Otkrivanjem, uklanjanjem ili modificiranjem faktora rizika moguće je u zna-
čajnoj mjeri smanjiti učestalost moždanog udara što je dokazano u zemljama
Zapadne Europe i Sjeverne Amerike gdje je zadnjih desetljeća djelovanjem na
faktore rizika smanjena učestalost obolijevanja od moždanog udara.
Zbrinjavanje bolesnika, liječenje i rehabilitacija
Moždani udar je hitno medicinsko stanje i zahtijeva hitan prevoz i zbrinja-
vanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je mo-
guće primijeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar: primjenjuju
se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način
omogućuje se ponovna uspostava krvotoka i sprečava se odumiranje živča-
nih stanica. Ova terapija može se primijeniti unutar prva tri sata od nastanka
ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u
adekvatno opremljenim centrima. Stoga je, na žalost, rezervirana samo za ma-
nji broj bolesnika. Svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u poseb-
no organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara, tzv.
jedinicama za moždani udar. Novi podaci govore o znatno povoljnijem ishodu
moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u specijaliziranim jedinicama za
moždani udar u odnosu na bolesnike koji su bili liječeni na drugim odjelima.
Nakon završenog akutnog liječenja moždanog udara, bolesnici s prebolje-
nim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program
rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilita-
ciju je potrebno započeti što je to ranije moguće, a u program rehabilitaci-
je treba uključiti i porodicu bolesnika. Tim načinom rehabilitacije postiže
se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljenog moždanog udara.
Nakon preboljenog moždanog udara potrebno je djelovati na smanjivanje i /
192
ili uklanjanje faktora rizika za nastanak moždanog udara kako bi se spriječila

pojava ponovljenog moždanog udara.
Liječenje popratnih bolesti
U cilju smanjivanja učestalosti moždanog udara svakako treba liječiti
prateće bolesti: povišen krvni tlak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane
bolesti, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih
arterija. Važno je da se bolesnici tačno pridržavaju uputa liječnika u pogledu
liječenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom
kontrolom bolesti koje su faktori rizika za nastanak moždanog udara može u
značajnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka moždanog udara. Svi bolesnici
kod kojih postoji sumnja na suženje karotidnih arterija trebaju obaviti nein-
vazivni, bezbolni ultrazvučni pregled karotidnih arterija kako bi se utvrdio
stepen suženja.
Kako spriječiti moždani udar?
Zdrava prehrana
Da bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara potrebno je prekinuti
s nezdravom prehranom: hrana koja obiluje zasićenim mastima i koncentri-
ranim šećerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata kolesterolom itd., a treba
prijeći na zdrav način prehrane: prehrana u kojoj dominiraju nezasićene masti
,ulja, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voća i povrća u hrani, prehrana bogata
neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba.
Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta, tj. tradicionalna
prehrana na obalama Mediterana.
Prestanak pušenja
U cilju prevencije moždanog udara treba svakako prestati pušiti jer puše-
nje može i do šest puta povisiti rizik nastanka moždanog udara, a rizik raste
s brojem popušenih cigareta. Srećom, već 5 godina nakon prestanka pušenja
rizik se izjednačava s rizikom nepušača.
Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost su dokazani faktori
rizika za nastanak moždanog udara. Jednostavan način smanjenja prekomjer-
ne tjelesne težine je prelazak na zdrav način prehrane i povećana tjelesna ak-
tivnost.
10.6. MULTIPLA SKLEROZA
Multipla skleroza je sporo napredujuća bolest središnjeg živčanog sistema

koju karakteriziraju difuzni (raspršeni) plakovi (nakupine) demijelinizacije
(gubitka bijele tvari - mijelina) u mozgu i kičmenoj moždini, a to rezultira
različitim neurološkim simptomima i znakovima, koji se javljaju u remisijama
i egzacerbacijama (pogoršanje bolesti, pa smirenje kroz neko vrijeme).
193
AZRA ALAJBEGOVIĆ
Uzrok bolesti nije poznat. Početak se možda može povezati s nekom la-
tentnom (pritajenom) virusnom infekcijom koja pokrene patološki imuni od-
govor. Moguće objašnjenje je i obiteljska sklonost. Bolest se obično pojavljuje
između 20. i 40. godine života i češća je u žena nego u muškaraca. Najčešći
početni simptomi su parestezije ekstremiteta, trupa ili jedne strane lica, zatim
slabost ili nespretnost ruke ili noge, te poremećaji vida kao što su djelomična
sljepoća ili bol u jednom oku, nejasan vid ili skotomi (ispadi vidnog polja).
Od ostalih ranih simptoma mogu se javiti očna pareza (slabost očnih mišića)
koja uzrokuje diplopiju (dvoslike), prolazna slabost, umor ili ukočenost jednog
ili više ekstremiteta, manji poremećaji hoda, poteškoće u kontroli mokraćnog
mjehura, vrtoglavica ili blagi emocionalni poremećaji.
Svi ovi simptomi i znakovi ukazuju na zahvaćenost središnjeg živčanog si-
stema, a mogu biti prisutni mjesecima i godinama prije nego što se uspostavi di-
jagnoza. Povišena tjelesna temperatura može pojačati simptome. Javljaju se i psi-
hičke promjene u smislu apatije, depresije ili euforije, te pomanjkanje kognicije.
Motorički poremećaji očituju se neuravnoteženim hodom, te drhtavim, nepra-
vilnim kretnjama, a osjetni poremećaji u smislu gubljenja osjeta za bol, tem-
peraturu, utrnulost itd. U uznapredovaloj bolesti kada je zahvaćena i kičmena
moždina, mogu se javiti i inkontinencija urina i stolice (nemogućnost zadrža-
vanja). Tok bolesti je raznolik i nepredvidiv. Karakteriziraju ga izmjene egza-
cerbacije (faza pogoršanja) i remisije (faza smirenja) bolesti. U početku remisi-
je mogu trajati mjesecima i godinama, čak i više od 10 god. Kod bolesnika koji
imaju česte napade bolesti, pogotovo ako bolest počne u srednjim godinama,
tok može biti izrazito ubrzan i u kratkom roku dovesti do razvoja invalidnosti.
Tipični slučajevi mogu se pouzdano dijagnosticirati na temelju kliničke slike
kada se na dijagnozu može posumnjati nakon prvog napada. Kasnije se dija-
gnoza može utvrditi na temelju podataka o izmjenama egzacerbacija i remisija
bolesti, te na temelju kliničkih znakova difuznih oštećenja centralnog živča-
nog sustava (CNSa). Oštećenja u mozgu i kičmenoj moždini mogu se vidjetina
MRI snimkama s kontrastom. Najčešće se u terapiji koriste kortikosteroidi
(metil-prednizolon) za relapse, imunomodulacijska („korigiranje” imunološ-
ke reakcije) terapija beta-interferonom, glatiramat acetatom, natlizamubom
koji smanjuju učestalost recidiva i simptomatska terapija. Sa aspekta prevencije
multipla sleroza spada u bolesti na koje se praktično za sada ne može utjecati.
Trenutno su u toku naučne bazične studije koje pokušavaju dati odgovore o
etiologiji.
10.7. GLAVOBOLJE
Glavobolja je čest simptom od kojeg 70% stanovništva trpi barem jednom
u godini etiološki različito uslovljenom. Simptom je koji onesposobljava bole-
194
snika u svakodnevnom životu. Manifestira se kao: 1. primarni premećaj mi-

grena, cluster ili tenziona glavobolja ili 2. sekundarni simptom bolesti (akutne
sistemske ili intrakranijalne infekcije, intrakranijalni tumori, povrede glave,
teške hipertenzije, cerebralne hipoksije, bolesti očiju, nosa, ždrijela, zuba,ušiju,
vratne kičme).
Internacionalna klasifikacija glavobolja:
∗ primarne: migrena, glavobolja tenzijskog tipa, cluster glavobolja,
∗ sekundarne: trauma glave, vaskularni poremećaji, nevaskularni intrakra-
nijalni poremećaji, glavobolja povezana sa tvarima i njihovim povlačenjem
iz upotrebe, nespecifične infekcije, metabolički poremećaji,
∗ neuralgije: poremećaji kranijuma, vrata, očiju, ušiju, nosa, sinusa, zuba
ili drugij facijalnih ili kranijumskih struktura. Svaka od gore nabrojanih
glavobolja ima svoje karakteristike: lokalizaciju, karakter i intenzitet bola,
vrijeme javljanja. Stoga je tretman pacijenta sa glavoboljom specifičan.
Migrena
Migrena je umjerena do jaka pulsirajuća jednostrana glavobolja u slje-
počnici ili oko oka, koja je obično praćena mučninom, povraćanjem, fotofo-
bijom, fonofobijom, javlja se jednom do četiri puta mjesečno, traje od 4 sata
do tri dana. Prevalenca iznosi 17,6% kod žena i 5,7% kod muškaraca. Javlja se
između 10-te i 40-e godine života. Nakon 50-e godine obično potpuno pre-
staje. Više od 50% bolesnika ima pozitivnu porodičnu anamnezu. Genetska
komponenta je prisutna. Vjeruje se da je u pitanju multifaktorijalna uzročnost.
Lokus na 19 hromosomu sa ulogom Ca kanala odgovoran je za genetsku pre-
dispozociju migrene.
Patogeneza migrenskog napada je kompleksna. Vazokonstrikcija je odgo-
vorna za auru vazodilatacija za glavobolju. Dijagnoza migrene se bazira na
simptomima i zadovoljavanju dijagnostičkih kriterija za migrenu.
Migrenski status: je migrenska kriza koja traje duže od 3 dana, a može
trajati i duže od 5 dana (3-7). Osim ove vremenske karakteristike, migrenski
status odlikuje jako povraćanje koje može da dovede do teške dehidratacije
kod pacijenta. Migrenski status obično zahtijeva hospitalizaciju. Migrenski
status i migrenski moždani infarkt su dva stanja prihvaćena od IHS (Interna-
tional Headache Society) kao komplikacije migrene.
Migrenski moždani infarkt je rijetka komplikacija migrene. Može se ja-
viti kod pacijenata koji imaju migrenu sa aurom.
Principi terapije migrenske glavobolje: 1. Izbjegavati provokativne fak-
tore (umor, nesanica, glad, neke vrste hrane, stres, klimatski faktori, stres). 2.
Liječiti migrenski napad i status (specifična i nespecifična terapija). 3. Provesti
profilaktičku terapiju.
195
AZRA ALAJBEGOVIĆ
Profilaksa, akutni napad: Aspirin 500-1000mg, Ibuprofen 400-2400mg,

Naproksen 750-1650mg, Diklofenak nA 50-100 mg., Dexomen 25-75 mg. Po-
sebne indikacije: Paracetamol 1000mg, Prednison (100 mg paraenteralno), Li-
dokain ili opijati rijetko.
Abortivni lijekovi se koriste u liječenju migrenske glavobolje. Za nas je
osobito interesantna nova skupina lijekova triptana koji se koriste (aktivatori
serotoninskih receptora 5-HT, 1B/1D agonisti) koji «blokiraju neurogenu upa-
lu» i mogu smanjiti migrensku bol kod 70% bolesnika. U ovoj grupi koriste
se sumatriptan, rizatriptan, almotriptan, zolmitriptan, rizatripotan, eletriptan
per os, nazalno ili subkutano.
Pravilo za upotrebu je sigurna dijagnoza migrene. Ne daje se kod hemi-
plegične ili bazilarne migrene. Migrena može biti rizik a nastajanje intracere-
bralne hemoragije, subarahnoidalne hemoragije, ishemičnih inzulta.
Cilj terapijskog djelovanja triptana u napadu migrene: sprečavanje preu-
zimanja serotonina u presinaptičkim završecima na 5-HT 1D alfa i 5-HT D
beta receptorima.
Ako se pacijent hospitalizira potrebna mu je mirna, zamračena soba bez
posjetioca, rehidratacija uz slijedeće lijekove: 1. periferni analgetici- aspirin,
paracetamol. 2. nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, 3. derivati raževe glavice
i 4. triptani.
Što se tiče analgetika treba ih primjenjivati štedjivo i racionalno, zbog mo-
gućnosti pojave «rebound» glavobolje s povećanjem potrebe za analgeticima.
Cilj je kupirati glavobolju, postići povlačenje digestivnih simptoma i senzor-
nih hiperestezija uz nastavak uobičajenih dnevnih aktivnosti.
Profilaksa, Amitriptilin, Verapamil,Flunarizin, Proplanolol, Atenolol,
Metoprolol, Antiepileptici. Eliminisati precipitirajuće faktore migresnkih
napada. PROMOCIJA - edukacija o provocirajućim faktorima.
Tenziona glavobolja
Glavobolja tenzijskog tipa je blaga do umjerena nepulzirajuća, trajna gla-
vobolja obostrana u obliku pritiska ili obruča. Traje nekoliko sati, ne pogoršava
se uobičajenim aktivnostima, nije praćena fotofobijom i fonofobijom. Tenzio-
na glavobolja je uzrokovana dugotrajnom napetošću mišića vrata i glave, kao
posljedica napetosti i anksioznosti i kao neadekvatan odgovor na stres.Kriterij
za povremenu tenzionu glavobolju ispunjava onaj bolesnik koji ima najmanje 10
napada glavobolje, a ipak manje od 180 dana glavobolje godišnje. U situaciji kada
postoji više od 180 dana glavobolje godišnje govorimo o hroničnoj tenzionoj gla-
vobolji. Glavobolja je obostana, blagog intenziteta, bez fotofobije i fonofobije. Pove-
ćana je osjetljivost paravetrebralne muskulature.
Dijagnoza tenzione glavobolje postavlja se na osnovu kliničke slike, nalaza,
konsultativnih pretraga i potrebnih laboratorijskih, neurofizioloških i neuroradi-
196
oloških procedura. Th: anksiolitici, antidepresivi, analgetici, psihoterapija, botuli-

nus toksin u posljednje vrijeme.
Promocija: razrješenje tjeskobe, napetosti, psihičkog konflikta.
Sekundarne glavobolje
Ove glavobolje se liječe u sklopu osnovne bolesti: ekspanzivni procesi, infek-
tivne bolesti, autoimune bolesti, strukturalna stanja i dr.
Neuralgije
Neuralgije su paroksizmalno javljanje vrlo jake boli, oštre, žareće koja traje
oko 2 minute i vraća se više puta dnevno. Najčešće su zahvaćeni: N.maxilaris,
N.mandibularis, N.trigeminus, N.glosopharingeus.
Etiološki mogu biti idopatske i simptomatske. Prvi opis je dao 1773. godine,
John Fothergill. Klasificira se u dvije kategorije:
1. primarna ili idiopatska, koja uključuje pacijente sa urednim nalazom
2. sekundarna koja može nastati kao posljedica tumora bilo primarnih ili
sekundarnih, upalnih procesa (meningitisi) ili kao posljedica prisustva
aneurizme ili AV malformacije u tom području.
Neuralgija nervusa trigeminusa
Pacijent ima poroksizmalne iznenadne napade jakih, neizdržljvih bolova u
inervacionom području zahvaćenoga živca u cjelini ili u jednoj od tri grane na-
kon kojeg slijedi slobodan interval. Bol se može javljati nakon precipitirajućeg ili
prvocirajućeg faktora ili bez njega. Neuro-vaskularni konflikt prihvaćen je kao
najčešći uzrok primarne neuralgije.
Metoda dijagnostičkog izbora je magnetna rezonansa (MRI) sa protokolom
za trigeminalnu neuralgiju uz standardne sekvence angiografije sa i bez kontrasta.
CT nema dijagnostičke vrijednosti.
Terapija: antiepileptici - Carbamazepin, Gabapentin, Clonazepam, radiotera-
pija, dekopmresija živca, akupunktura.
Preventivno se može djelovati na precipitirajuće faktore: dakle edukacija pa-
cijenata o faktorima koji mogu da potaknu napad neuralgičnoga bola ili ga pove-
ćavaju. Promocija ide u smislu izbjegavanja tih faktora.
Neuralgia nervusa glosopharingeusa
Ima paroksizmalan karakter. Etiološki može biti idiopatska i simptomatska.
Bol je lociran u tonzilarnoj regiji, farinxu i larynxu.
Triger faktori su: žvakanje, govor, kašalj, smijanje, gutanje uz moguće sin-
kope i bradikardiju . Th: Carbamazepin, operativna dekompresija živca i liječiti
osnovnu bolest.
Neuralgija n.Intermediusa hunt (genikulatna neuralgija). Može biti
idiopatska i simptomatska. Precipitirajući faktiri (triger)različiti. Bol je u
unutrašnjem uhu, mastoidima, tubi i ušnoj školjki. Karakter bola neuropatski:
pečenje, bockanje paroksizmalno i kontinuirano.
197
AZRA ALAJBEGOVIĆ
Th: antiepileptici, operativno liječenje gangliona genikulatuma

Neuralgia nervusa occipitalisa
Bol je u nuhalnoj regiji sa propagacijom ka vrhu glave. Prisutna je bolna
perkusija inervacione regije n.ocipitalisa.
Najčešći uzroci su: trauma vrata ili degenerativni proces, može biti i idop-
atska. Terapija: lokalna aplikacija steroida, akupunktura, analgetici., liječiti
osnovnu bolest kod simtomatke neuralgije.
Sluderova neuralgija
Bol je lociran u predjelu nosne šupljine sa jedne strane. Radi se o neural-
giji gangliona sphenopalatinuma. Takođe može biti idiopatska i neuropatska.
Osim bola prisutna je kongestija i sekrecija iz nosne sluznice. Triger faktori
su: hladan vazduh, kašljanje, kihanje. Bol. Th: antiepileptici i liječiti osnovnu
bolest, otkloniti triger faktore.
Za sve neuralgije promotivno i preventivno se djeluje na triger faktore
(okidače) u smislu identifikacije i izbjegavanja.
10.8. CERVIKALNI BOLNI SINDROM
Degenerativne promjene na vratnoj kičmi (artrotične promjene) su vrlo

česte i javljaju se već od tridesete godine života, uobičajene su iznad 40. godina
i redovne nakon 60-ih godina. Promjene dovode do suženja intervertebralnog
otvora i pritiska koštanih struktura (osteofiti) na nervne elemente, što vodi po-
javi bola. Klinička slika - označava bolove u vratnom i dijelu kičme koji mogu
ostati lokalizovani ili se širiti. Često je povezan sa uslovima rada, odnosno sa
zanimanjima koja traže određeni položaj tijela sa glavom ili trupom nagnutim
naprijed (sekretarice, laboranti, studenti, rad na računaru). Konzervativno li-
ječenje je osnovno liječenje. Prvo i najvažnije je smiriti bol. To postižemo mi-
rovanjem pacijenta i primjenom analgetika. Ovo je u najvećem broju slučajeva
dovoljno i akutni bol se povlači za nekoliko dana.
10.9. LUMBALNI BOLNI SINDROM
Lumbalni bolni sindrom (lumbago, lumbalgija) je uz radikularni sin-

drom l/s područja (radikulopatija), najčešće povezan sa degenerativnim pro-
cesima na i.v. disku (disko-radikularni konflikt). I.v. disk vremenom stari, tu
su i mikroraume tokom života, uz veliko normalno opterećenje i dolazi do
popuštanja i fragmentacija niti annulus fibrosus-a. Na tom mjestu prsten po-
staje slab i labav, javlja se izbočenje diska kao posljedica dolaska mase nucle-
us pulposus-a (izbočenje diska ili protruzija diska). Ako proces napreduje ili
djeluje neka veća sila (podizanje teškog tereta), niti anulus fibrosus-a pucaju,
198
sadržaj nucleus pulposus-a izlazi van (prolaps diska ili hernia i.v. diska), pri
čemu sadržaj (hernia) može da pritisne jedan ili više korijenova. Neki put sa-
držaj diska bude izbačen potpuno van, u vertebralni kanal i imamo ekstru-
ziju diska. Prolabirani disk i pritisnuti korijen daju reakciju inflamacije, koja
potom, vremenom, prelazi u proces resorpcije diskalnog fragmenta. Udružen
sa dehidratacijom hernije, ovaj će proces dovesti do smanjenja hernije, a ovo
do smanjenja pritiska izazvanog hernijom i do popuštanja bola (poboljšanje
kliničkog stanja). Konačan rezultat ovih patoanatomskih promjena je fibroza
prolabiranog diskusa. Akutni lumbalni bolni sindrom odlikuje naglo nastala
jaka bol u slabinskom dijelu leđa, lokalizovana ili sa iradijacijom prema ku-
kovima, uz otežane i bolne kretnje u krstima, te napeta i palpatorno bolna
paravertebralna muskulatura. Neurološki nalaz je uredan.
Lumbalni bolni sindrom može biti i hroničan, sa povremenom akutizaci-
jom, nakon podizanja teškog tereta, dužeg hoda, rada u prisilnom-sagnutom
položaju, nezgodnog pokreta i sl. Preventivno i promotivno možemo djelo-
vati na pacijente koji su imali ranije simptome, te ih obučiti kako izbjegavati
položaje koje dovode do akutizacije. U isto vrijeme jačanjem paravertebralne
muskulature sprečavamo atake bolesti.
Radikularni bolni sindrom (lumbosakralna radikulopatija)
Ovaj sindrom odlikuje radikularni bol. Bol se opisuje od strane pacijen-

ta kao “kidanje, čupanje, uvrtanje…”; put bola je tačno određen i pacijent ga
može prstom pokazati; bol biva pojačan dužim stajanjem ili kod određenih
položaja tijela ili u određeno doba dana; bol se pogoršava na kihanje, kašljanje,
defekaciju; bolesnik zauzima antalgičan položaj sa poštedom bolesne noge. Bol
se smanjuje kod mirovanja i ležanja.
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza imaju svoj porotokol.
Liječenje akutnog lumbalnog bolnog sindroma i lumbalne radikulopa-
tije diskalnog porijekla, je u osnovi isto. Liječenje može biti konzervativno i
hirurško.
LITERATURA
1. Adams. HP at alt.Guidelines for early treatment of patients with ischaemic stroke:A scientific statement from
Stroke Council of the American stroke association. Stroke 2003;34:1056-1083.
2. Alajbegović, A. Dopunske metode u neurologiji. U: Kantardžić Dž and saradnici. KLINIČKA NEUROLOGIJA.
Sarajevo: Svjetlost; 2001; pp. 121-1
3. Alajbegović, A. Primarne vaskularne glavobolje u Dimitrijeviuć i sar.Urgentna neurologija Savart 2005.
4. Alajbegović, A. Problemi udruženi sa hroničnim neurološkim oboljenjima. U: Kantardžić Dž and saradnici.
KLINIČKA NEUROLOGIJA. Sarajevo: Svjetlost; 2001; pp. 209-15.
5. Alajbegović, A; . Antiepileptici u tretmanu simptomatskih epileptičkih napada u toku i nakon CVI. MED ARH.
2002; 56(5-6):277-80.
6. Alajbegović, A; Hrnjica, M; Dimitrijević, J; Zukić, T; Bulić, G; Ajanović, Z; i Subašić, N. Neoplazme centralnog
nervnog sistema na kliničkom materijalu Neurološke klinike KCU Sarajevo u periodu 1990-1999. godine. MED
ARH. 2002; 56(1):15-20.
199
LITERATURA
7. Alajbegović, A; Kantardžić, Dž; Lončarević, N; Mehmedika-Suljić, E; Alajbegović, S; Kovač, F. Tretman migren-

skih glavobolja. MED ARH. 2004; 58(3):171-3.
8. Alajbegović, A; Kantardžić, Dž; Suljić, E; Alajbegović, S; i Hrnjica, M. Zavisnost simptomatskih ranih i kasnih
epiletičkih napada od lokalizacije i tipa cerebrovaskularnog inzulta. ACTA INFORM MED. 2002; 10(2):85
9. Alajbegović, A; Kantardžić, Dž; Suljić, E; Alajbegović, S; Hrnjica, M; Resić, H; i Kulenović, I. Correlation
between early and late epileptic fits during and afters stroke and heart diseases. ACTA CLIN CROAT . 2003;
42(4):321-5.
10. Alajbegović, A; Kantardžić, Dž; Suljić, E; Alajbegović, S; Resić, H; Zukić, T; i Hrnjica, M. Incidence of epileptic
seizures during and after stroke in a ten-year survey at Department of neurology, Sarajevo University hospital
center. ACTA CLIN CROAT . 2001; 40(4):249-53.
11. Alajbegović, S. Evaluacija bolesnika sa dijabetesom. Doktorska disertacija Med.fakultet Sarajevo 2005.
12. Aminoff et alt. Clinical neurology the mcGraw-Hill Companies.2005.
13. Aminoff M, Greenberg D, Simon R. Clinical Neurology The McGraw-Hill Companies.2005.
14. Aminoff. MJ (editor): Neurology and General Medicine,3rd ed.Churchhill Livingstone 2001.
15. Baehr M, Frotscher M. Topical Diagnosis in Neurology Stutgart 2005.
16. Benbadis SR,Agrowawal V., Tatem WO. How many patients with psychogenic non-epileptic seizures also have
epilepsy? Neurology 2001; 57(5):915-
17. Brown R., Trimble MR. Dissociative psychopatology, non- epileptic seizures, and neurology.J Neurol Neuro-
surg Psychiatry 2000; 69: 285-291
18. Chaturvedi S, Levine S. Transient Ischemic Attacks Futura ,an imprint of Blackwell Publishing.2004.
19. Demarin V. i sur. Priručnik iz neurologije, Prosveta (Bjelovar), 1998:135-147
20. Demarin V.Dopler sonografija.U Demarin V i saradnici.Moždani krvotok-kliničlki pristup.
Zagreb;Naprijed.1994.103-132.
21. Dimitrijević i sar. Vodič za zbrinjavanje bolesnika sa moždanim udarom.2005.
22. Dimitrijević i sar. Urgentna neurologija Pliva 2005.
23. Dimitrijević, J. Bolni lumbalni i cervikalni sindrom. Radikulopatije. In: Kantardžić Dž. i sar.: Klinička neurolo-
gija, Svetlost (Sarajevo), 2001: 457-463
24. Fuller, G. Manford, M. Neurology.Elsevier Churchill Livingstone 2006.
25. Fuller, G. M.Manfourd Neurology.Elsevier Toronto 2006.
26. Gavranović, M., Zubčević, S. Epilepsije i klinička elektroencefalografija, Sarajevo, Jež, 2002.
27. Goadsby PJ et al.Migraine-current undertending and treatment N.Engl J Med 2002;346:257-270.
28. Heimer Lennart. Mozak i kičmena moždina ćovjeka: funkcionalna neuroanatomija i disekcioni vodič prijevod
Almedina Savković, Ljubomir Savković. Sarajevo.Svjetlost,2002..
29. Ischaemic stroke. Prophylaxis ant treatment EUSI European Stroke Initiave
30. J.B.Lippincott Company 1992. Medical-surgical Nursing Seventh edition 1666-1677 .
31. Kantardžić i sar. Klinička neurolgija. Svjetlost Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Sarajevo 2001.
32. Konjhodžić, F. Trauma nervnoga sistema u Klinička neurologija Kantardžić i sar.Svjetlost 2001.
33. Kotsopoulos IA, de Krom MC, Kessels FG, et al. The diagnosis of epileptic and non- epileptic seizures. Epilepsy
research 2003;57(1): 59-67
34. Kurtović-Alajbegović, A. Multipla skleroza Magistrat 2005.
35. McDonald WI, Compston A, Edan G,et al. Recommended diagnostic criteria for muttiple sclerosis:guidelines
from the International panel on the diagnosis of multiple sclerosis,Ann Neurol 2001;50:121-127.
36. Miller A, Lublin F, Patric K. Multiple Sclerosis in Clinical Practice MD Taylor Francis Gr. London and Ney York
03.
37. MRI in The Diagnosis of Mutiple Sclerosis. In The Diagnosis of Multiple Sclerosis. MS Forum Berlin, 12/1993.
38. MSD Priručnik dijagnostike i terapije The Merck Mannual /glavni urednik hrvatskog izdanja Željko Ivanče-
vić-1.hrv.izd.—Split: Placebo 2000.-LIII1534-1544
39. New Developments in TIA and Stroke Care.Laeding Stroke Experts Workshop October 2002.Malaga Spain
40. Peter A.Riengleb,MD;Deepak L.Bhatt MD;Alan T.Hirsch,MD, Eric J.Topol,mD, Werner Hacke,MD,PhD;for the
CAPRIE Investigators Benefit of Clopidogrel Over Aspirin Is Amplified in Patients With a hystory of Ischemic
Events.Stroke.2004;35:528-532.
41. Poeck K.,Neurologija, Zagreb:Školska knjiga 1994.
42. PRACTICE ADVISORY: Thrombolitic therapy for acute ischemic stroke- summary statement. Report of the
Quality Standards Committee of the American Academy of neurology 1996; 835-9.
43. Preporuke za zbrinjavanje bolesnika sa moždanim udarom. Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje
hrvatskog liječničkog zbora.Birotisak.Zagreb
44. Preporuke zbrinjavanja bolesnika sa moždanim udarom. Hrvatsko dr. za prevenciju moždanog udara .Osijek 2002.
45. Radojičić, B. Bolesti nervnog sistema. Elit-Medica (Beograd) 1996: 687-701.
46. Rakel and Bope: Conn’s Current Therapy 2001. Copyright 2001.by W.B. Saunders company.898-911.
47. Reiner, Ž. .Čimbenici rizika za infarkt srca i moždani udar.Koprivnica Belupo 2002.
48. Reinhard Rohkamm Color Atlas of Neurology Bermatingen 2004.
49. Rohkmamm R. Color Atlas of Neurology .2004.Georg Thieme Verlag.
50. STROKE Journal of The American Heart Association. 2004;35:528-532
51. Stroke Unit Trialists, Colaborative Systematic review of the randomised trials of organised inpatient (stroke
unit) care after stroke.BMJ 1997;314:1151-9.10.
52. The Merck Mannual MSD Priručnik Dijagnostike i terapije Prvo hrvatsko izdanje.Placebo Split 2000.
53. TPA Stroke Study Group Guielines The Protocol is Based on Research Supported by the National Institute of
Neurological Disorders and Stroke ( NINDS )
54. Vranješević, D. Diferencijalna dijagnoza u neurologiji, Akademija, Beograd , 2004
200
Salem Alajbegović
11. POGLAVLJE
PREVENCIJA I PROMOCIJA OBOLJENJA U

ENDOKRINOLOGIJI
SALEM ALAJBEGOVIĆ
11.1. ENDOKRINOLOGIJA
Promocija zdravlja je nova strategija koju zagovara Svjetska zdravstve-

na organizacija a ona podrazumijeva osposobljavanje i jačanje uloge i značaja
pojedinca i zajednice za kontrolu faktora koji utječu na zdravlje. Sve donesene
odluke, na bilo kojoj razini vlasti, imaju utjecaja na zdravlje. Kako bi utjecaj ta-
kvih odluka i javnih politika na zdravlje pojedinca bio optimalan pitanja oču-
vanja zdravlja moraju biti uključena u javne politike na području zdravstva,
školstva, nauke, komunalnog sistema i stanovanja, poljoprivrede, transporta,
turizma, financija i konačno moraju biti uključena u politički proces dono-
šenja odluka o provođenju nužnih promjena u zakonodavstvu, financijama,
organizaciji i obrazovanju.
Promocija i očuvanje zdravlja moguće je ukoliko postoji partnerski odnos
pojedinca, zajednice u kojoj živi, profesionalaca u zdravstvu i države. Zdrav-
stveni sistem i njegovi profesionalci u tom procesu imaju osobito važno mjesto
i odgovornost.
Endokrinologija je subspecijalnost interne medicine koja izučava žlijezde
sa unutrašnjim lučenjem i proizvode tih žlijezda - hormone. Endokrine žlijez-
de komuniciraju s drugim organima i organskim sistemima pomoću hormona
koje izlučuju, putem nervnog sistema, citokina i činilaca rasta.
11.2. HORMONI ŽLIJEZDA S UNUTARNJIM LUČENJEM

Hipotalamički regulacioni hormoni su: tireoliberin (TRH), somatostatin
(GRIH), somatokrinin (GhRH), kortikoliberin (CRH), činilac koji inhibira
sekreciju PRL-a (PIF), činilac koji stimulira PRL (PRF) koji nije identificiran i
gonadoliberin (GnRF).
Prednji režanj hipofize (adenohipofiza) luči kortikotropin (ACTH - adre-
nokortikotropni hormon), hormon rasta (somatotropni hormon - GH-STH),
prolaktin (PRL), tireotropin (TSH) i gonadotropine: stimulacijski hormon fo-
likula (FSH) i Luteinizacijski hromon (LH).
Pars intermedia (posredni dio) hipofize izlučuje melanostimulirajući
hormon (MSH). Stražnji režanj hipofize (neurohipofiza) izlučuje antidiuretski
hormon (arginin-vazopresin - ADH, AVP) i oksitocin.
Epifiza izlučuje melatonin koji vrši inhibiciju većine drugih endokrinih
žlijezda i inhibiciju tomorskog rasta nepoznatim činiocem.
Štitasta žlijezda izlučuje tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin (C-
stanice).
Doštitasta žlijezda luči paratireoidni hormon (parathormon), a prsna žli-
jezda timozin.
202
ENDOKRINOLOGIJA
Kora nadbubrežne žlijezde izlučuje mineralokortikoide (aldosteron je naj-

važniji), glukokortikoide (kortizol je najvažniji), androgene i estrogene. Srž (me-
dulla) nadbubrežne žlijezde izlučuje kateholamine: adrenalin i noradrenalin.
U testisima nastaju testosteron i estradiol, a u ovarijima estradiol i proge-
steron.
11.2.1. Fiziološki učinci hormona
Djelovanje hormona se može podijeliti u tri osnovne funkcije: a) rast, b)
održavanje homeostaze organizma i c) reprodukcija.
Rast organizma reguliraju brojni hormoni. Poremećaji rasta mogu nasta-
ti zbog poremećaja lučenja hormona rasta ali i zbog nekih bolesti kore nad-
bubrežne žlijezde, štitnjače, u preranom pubertetu i malnutriciji. Za liječenje
osoba sa smetnjama u rastu veoma je važno razumijevanje međusobnog dje-
lovanja hormona.
Skoro svi hormoni sudjeluju u očuvanju homeostaze organizma. Među-
tim zbog značaja treba izdvojiti hormone štitne žlijezde (homeostaza energije),
kortizol (direktna djelovanja ali i funkcija drugih hormona), mineralokorti-
koidi (homeostaza tjelesne vode i elektrolita), inzulin (homeostaza glukoze),
parathormon (homeostaza kalcija).
Reprodukcija i spolno sazrijevanje se uobičajeno dijele na četiri razvoj-
ne faze: određivanje pola u fetalnom razvoju, polno sazrijevanje u pubertetu,
koncepcija-trudnoća-dojenje-majčinstvo i prestanak reproduktivne funkcije
(postmenopauza). Svaka od ovih faza ovisna je o međusobnom sudjelovanju i
utjecaju raznih hormona.
Mehanizam „povratne sprege“ je klasični sistem kontrole lučenja hormo-
na endokrinih žlijezda. Međutim postoje i lokalni regulacioni mehanizmi koji
kontroliraju lokalnu koncentraciju činilaca rasta. Autokrina regulacija lučenja
označava lučenje neke supstance koja djeluje na stanicu koja je luči. Parakrina
regulacija označava lučenje supstance koja djeluje na okolne stanice.
11.3. ENDOKRINE BOLESTI

Endokrine bolesti nastaju usljed slijedećih poremećaja:
1. stanja manjka hormona
2. stanja viška hormona
3. postojanja izmijenjena hormona
4. prisutnosti hormonske rezistencije
5. multiplih poremećaja endokrinih žlijezda
203
SALEM ALAJBEGOVIĆ
11.4. DIABETES MELLITUS
Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je hronična, neizlječiva i najčešća

metabolička bolest. To je oboljenje u kojem je trajno povišena količina glukoze
u krvi iznad određene visine. Povišenje šećera u krvi iznad određene granice
posljedica je nemogućnosti pravilnog iskorištavanja glukoze u ljudskom
organizmu. Glukoza se ne može iskorištavati zbog toga što gušterača ne
proizvodi dovoljno insulina ili izlučeni insulin slabo djeluje zbog prisutne
insulinske rezistencije. Glukoza ne ulazi u stanice ostajući u krvi. Istovremeno
jetra otpušta previše glukoze u krv jer nema dovoljno insulina. Na taj način
raste šećer u krvi.
Međutim manjak ili slabo djelovanje insulina istovremeno se nepovoljno
odražava na normalno odvijanje razgradnje i nastanka masti i bjelančevina u
ljudskom organizmu. Zbog manjka insulina može doći do povećane razgrad-
nje masti i bjelančevina i pojave mršavljenja. Kao posljedica dugotrajne bolesti
mogu nastati kasne komplikacije na velikim i malim krvnim žilama, živcima
i bazalnim membranama različitih tkiva.
11.4.1. Insulin
Hormoni nastaju u žlijezdama s unutarnjim lučenjem. Iz tih žlijezda hor-

moni se izlučuju u krvotok kojim stižu u sve dijelove organizma. Insulin je
hormon koji nastaje u gušterači.
Gušterača je žlijezda koja se sastoji iz dva dijela:
∗ jedan dio nazvan Langerhansovi otočići koji su smješteni po cijeloj gu-
šterači
∗ drugi veći dio gušterače (egzokrina gušterača) koji proizvodi i u tanko
crijevo luči određene enzime koji su važni za razgradnju hrane
U Langerhansovim otočićima nastaju određeni hormoni, a najvažniji su
insulin i glukagon. Putem ova dva hormona Langerhansovi otočići gušterače
vrše nadzor nad visinom šećera u krvi održavajući ga u zdravih ljudi uvijek
u određenim granicama. Kada nakon obroka šećer u krvi počne rasti pre-
ma gornjoj granici normale tada se povećava lučenje insulina. Izlučeni insulin
snižava visinu šećera u krvi tako što pomaže ulazak i iskorištavanje glukoze u
stanicama tijela. Kada gladujemo razina šećera u krvi opada približavajući se
donjoj granici normalnih vrijednosti. Tada Langerhansovi otočići gušterače
prestaju s lučenjem insulina, a započinju izlučivati drugi hormon glukagon.
Ovaj hormon, nasuprot insulinu, povećava visinu šećera u krvi tako što potiče
jetru na povećano otpuštanje šećera u krvotok.
204
ENDOKRINOLOGIJA
11.4.2. Zbog čega nastaje šećerna bolest

Uzroci nastanka šećerne bolesti nisu u potpunosti otkriveni. Međutim o
tome se danas dosta zna. Ova bolest je dijelom nasljedna.
U tipu 1 šećerne bolesti nasljedna je sklonost za obolijevanje od dijabete-
sa. Kod osoba koje su “sklone” tipu 1 šećerne bolesti može doći do oštećenja i
uništavanja β-stanica u Langerhansovim otočićima gušterače koje proizvode
insulin. Ovo oštećenje nastaje zbog pogrešnog razornog djelovanja odbram-
benog (imunog) sistema organizma na ove stanice. Kada bude uništeno 90%
stanica koje proizvode insulin pojavljuje se šećerne bolest.
Ovaj proces oštećenja u osoba “sklonih” dijabetesu tipa 1 mogu podsta-
knuti i prouzrokovati upale izazvane određenim virusima ili određene vrste
hrane. Od upala pominju se zaušnjaci, rubeola u toku trudnoće, Coxackie B
virusne infekcije. Način ishrane također utječe na pojavu šećerne bolesti. Da-
nas se često pominje uzimanje dimom sušenog mesa u trudnoći i upotreba
kravljeg mlijeka umjesto dojenja u dojenačkoj dobi kao uzroci nastanka dija-
betesa tipa 1 u kasnijoj životnoj dobi kod djece. Izvjesni toksini i psihički stres
mogu doprinijeti pojavi šećerne bolesti tipa 1 u sklonih osoba.
U tipu 2 šećerne bolesti nasljedna sklonost je značajnija nego u tipu 1
dijabetesa. U ovog tipa šećerne bolesti poremećeno je izlučivanje insulina u
gušterači ali i djelovanje insulina u jetri, masnom i mišićnom tkivu (insulinska
rezistencija). Ne zna se tačno šta uzrokuje oštećenje β-stanica. Slabo djelovanje
insulina posljedica je gojaznosti. Mnogi drugi vanjski faktori koji predisponi-
raju nastanku dijabetesa tipa 2 danas su poznati. Među njima su najznačajniji
gojaznost, obilna, osobito masna hrana, neodgovarajuća dijabetična ishrana,
nedovoljna fizička aktivnost, itd.
Šećerna bolest tipa 2 je najčešći tip dijabetesa. Razni riziko faktori dopri-
nose pojavi ove bolesti a najznačajniji su:
∗ životna dob
∗ gojaznost
∗ fizička neaktivnost
∗ rasa, geografsko područje
∗ pozitivna obiteljska anamneza za ovu bolest
∗ prethodna gestacijska šećerna bolest
11.4.3. Podjela šećerne bolesti

Kod nas je prihvaćena SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) klasifika-
cija šećerne bolesti. Prema najnovijoj preuređenoj klasifikaciji postoje slijedeći
tipovi dijabetesa:
205
SALEM ALAJBEGOVIĆ
∗ šećerna bolest tipa 1

∗ šećerna bolest tipa 2
∗ šećerna bolest trudnica
∗ drugi tipovi šećerne bolesti
Posebne oblike poremećaja regulacije šećera u krvi predstavljaju oštećena
glikemija natašte – OGN (impaired fasting glycemia, IFG) i oštećena toleran-
cija glukoze – OTG (impaired glucose tolerance, IGT).
Najčešće su šećerna bolest tipa 1 i tipa 2.
11.4.5. Kako prepoznati šećernu bolest tipa 1

U ovom tipu bolesti postoji veliki manjak insulina u krvi. Ovaj tip dijabe-
tesa se manifestira slijedećim znacima:
∗ javlja se u djece i mlađih osoba i obično počinje iznenada
∗ simptomi su bolesti obično brojniji i jače izraženi nego u tipa 2
∗ glavni simptomi su: žeđ, sušenje usta, pojačano mokrenje, umor
∗ gubitak tjelesne težine, bolesnici su najčešće normalne ili snižene tje-
lesne težine
∗ prisutnost ili sklonost ketoacidozi
∗ insulin neophodan u liječenju
11.4.6. Kako prepoznati šećernu bolest tipa 2

Ovaj tip dijabetesa se odlikuje prisutnošću određene količine insulina ali
nedovoljne za potrebe tijela ili je prisutni insulin nedjelotvoran. Dakle osnova
ovog dijabetesa jeste insulinska rezistencija i nenormalna inzulinska sekrecija.
Osnovne karakteristike i klinički znaci bolesti su:
∗ pojavljuje se uglavnom u srednjoj i starijoj životnoj dobi, preko 35. god.
života
∗ započinje polagano
∗ često je prisutna bez ikakvih znakova i tegoba
∗ često nema gubitka na tjelesnoj težini
∗ bolesnici su najčešće gojazni (do 90% je gojaznih)
∗ rijetko prisutno ili nema stanja ketoacidoze
∗ insulin je potreban u liječenju samo jednog dijela oboljelih osoba
11.4.7. Šećerna bolest trudnica (gestacijski dijabetes)

To je šećerna bolest koja se po prvi put otkriva tokom trudnoće. Nestaje
nakon poroda ali se obično pojavljuje u slijedećim trudnoćama, a tokom ka-
snijeg života može se razviti dijabetes tipa 2. Najčešće nastaje u drugoj polovici
trudnoće.
206
ENDOKRINOLOGIJA
Kriteriji za dijagnozu ove bolesti su usaglašeni 1985. god., a temelje se na

rezultatima OGTT testa (oralni glukoza tolerans test) provedenog sa 75 g glu-
koze. Ova šećerna bolest je značajna zato jer je povezana sa povećanjem rizika
za plod i majku kako tokom trudnoće i poroda tako i tokom kasnijeg života.
Ukoliko se ne kontroliraju glikemija i glikozurija tokom trudnoće ova še-
ćerna bolest u visokom procentu ostaje neotkrivena. Javlja se u 2-5% trudnica.
Riziko faktori za šećernu bolest trudnica su:
∗ gojaznost
∗ pojava glikozurije dva ili više puta tokom trudnoće
∗ žene koje su rađale čedo preko 4,5 kg tjelesne težine
∗ neobjašnjena pojava mrtvorođenosti
∗ ranija neobjašnjena smrt novorođenčeta
∗ pojava dijabetesa u nekim prethodnim životnim periodima i situacijama
∗ obiteljska anamneza o prisutnosti tipa 2 šećerne bolesti
Od ukupnog broja žena sa gestacijskom šećernom bolešću njih oko 10-
30% zahtjevaju insulinsku terapiju.
11.4.8. Učestalost šećerne bolesti

Iako je teško procijeniti pravu učestalost šećerne bolesti smatra se da
prosječno zahvata oko 3-5 % stanovništva. U nekim narodima i populacionim
grupama učestalost je znatno veća pa se kreće 10%, 20% pa čak i 50%. Na
području Ze-do Kantona ima oko 15-20 000 bolesnika od šećerne bolesti.
Smatra se da danas u svijeti ima oko 130 miliona oboljelih od dijabetesa.
Zbog starenja stanovništva i daljnje urbanizacije predviđa se porast na 300
miliona oboljelih od dijabetesa do 2025. god. s najvišim porastom u zemljama
u razvoju. Ovi podaci upozoravaju da je šećerna bolest kronična masovna ne-
zarazna bolest koja ima golemo socijalno, društveno, ekonomsko i medicinsko
značenje.
11.4.9. Komplikacije šećerne bolesti
Kada se šećerna bolest ne liječi pravilno ili na vrijeme tada bolesnik može
doživjeti ozbiljna pogoršanja ili poremećaje vlastitog zdravlja. Ovakva naglo
i iznenada nastala stanja se nazivaju akutne komplikacije dijabetesa. Dvije su
najčešće: hipoglikemija i dijabetična ketoacidoza i koma.
Međutim postoje i druge vrste pogoršanja šećerne bolesti. Ona nastaju
polagano nakon višegodišnjeg trajanja slabo liječene ili neliječene šećerne bo-
lesti. Dugogodišnja hiperglikemija oštećuje i sužava arterijske krvne žile, ne-
povratno oštećuje oči, bubrege, srce, mozak, noge, probavni sistem. Ovakve
štetne promjene se nazivaju kronične komplikacije šećerne bolesti. One se ne
mogu liječiti ali se liječenjem šećerne bolesti mogu odložiti i ublažiti.
207
SALEM ALAJBEGOVIĆ
11.4.10. Hronične komplikacije šećerne bolesti

Hronične dijabetične komplikacije se dijele na:
1. Oštećenja malih krvnih žila (kapilari) koja dovode do oštećenja oka
(dijabetična retinopatija) i bubrega (dijabetična nefropatija). Ovakva oštećenja
se nazivaju mikroangiopatija ili mikrovaskularna bolest.
2. Oštećenja srednjih i velikih krvnih žila (arteriole, arterije) koje izazi-
vaju štetne promjene na srcu, mozgu i nogama. Ova vrsta oštećenja se naziva
makroangiopatija ili makrovaskularna bolest, a radi se o zakrečavanju (atero-
sklerozi) krvnih žila.
3. Oštećenja nerava koja mogu izazvati različite tegobe ovisno o nervu
koji je zahvaćen. Ovakve hronične dijabetične komplikacije se nazivaju dija-
betična neuropatija.
Riziko faktori za nastanak hroničnih dijabetičnih komplikacija su: hiper-
glikemija, hipertenzija, poremećaj masnoće u krvi i pušenje.
11.4.11. Liječenje šećerne bolesti

Preporučeni i široko primjenjeni savremeni načini liječenja šećerne bolesti su:
1. dijeta
2. fizička aktivnost
3. edukacija
4. liječenje peroralnim antidijabeticima i
5. liječenje insulinom
Uvjet za uspješno liječenje jeste i redovna samokontrola šećerne bolesti.
Dijetalna ishrana, određena fizička aktivnost i upoznavanje vlastite bole-
sti su neophodni za sve oboljele od šećerne bolesti i predstavljaju tri osnovna
principa liječenja dijabetesa koje bolesnik treba dobro upoznati.
11.4.12. Prevencija dijabetesa

Dijabetes je ozbiljno oboljenje koje postaje sve učestalije. Međutim, posto-
je mnogi načini prevencije i/ili kontrole njegove progresije. Javna i profesio-
nalna spoznaja o faktorima rizika i simptomima dijabetesa značajan je korak
u pravcu njegove prevencije i kontrole.
Primarna prevencija uključuje mjere za sprečavanje nastanka šećerne bo-
lesti u predisponiranih osoba. U nastanku dijabetesa tipa 2 kao i tipa 1 znača-
jan je utjecaj faktora okoline. Smanjenjem ili potpunim sprečavanjem utjecaja
takvih faktora odlaže se ili potpuno sprečava nastanak dijabetesa.
Sekundarna prevencija obuhvata mjere ranog otkrivanja šećerne bolesti
i mjere zaustavljanja ili usporavanja njene progresije. Regulacija glikemije je
bitna komponenta ove prevencije.
208
ENDOKRINOLOGIJA
Tercijarna prevencija podrazumijeva aktivnosti za sprečavanje ili odla-

ganje nastanka hroničnih dijabetičnih komplikacija. U to se ubraja zadovo-
ljavajuća regulacija glikemije, provođenje fotokoagulacije ugroženog oka na
vrijeme, rano otkrivanje mikroalbuminurije, odgovarajuća edukacija bolesni-
ka u sprečavanju nastanka dijabetičnog stopala kao i drugi oblici edukacije
bolesnika da se spriječi nastanak drugih hroničnih dijabetičnih komplikacija i
invalidnosti, zatim regulacija krvnog pritiska, holesterola, triglicerida, presta-
nak pušenja.
Šećerna bolest uveliko doprinosi bržem i ranijem nastanku zakrečava-
nja (ateroskleroze) velikih arterijskih krvnih žila. Prisutnost drugih oboljenja i
faktora uz šećernu bolest još više ubrzavaju ovaj proces. Među takva oboljenja
i faktore ubrajaju se gojaznost, poremećaji masnoće u krvi, hipertenzija, puše-
nje, fizička neaktivnost, itd..
Zato je od golemog značaja da oboljeli od šećerne bolesti pravilno liječi
šećernu bolest, povišen krvni pritisak, povišene masnoće u krvi, da tjelesnu
težinu održava u preporučenim granicama, da je fizički aktivan, da ne puši!
11.4.13. Diabetes mellitus typ 1

Dijabetes tipa 1 je multifaktorijalna, imunoposredovana bolest koja se
pojavljuje u osoba koje imaju različite kombinacije rizičnih gena čija je pe-
netracija determinirana izloženošću faktorima okoline. Najčešće razmatrani
faktori okoline, u smislu moguće umiješanosti u nastanak bolesti su virusi,
hrana, toxini i stres. N-nitrozo spojevi, streptozocin (streptozotocin) i aloxan
izazivaju destrukciju β-stanica u životinja, a slični spojevi u dimljenom mesu,
drugoj hrani i pitkoj vodi su povezani s dijabetesom tipa 1 u ljudi. Mumps,
rubeola, citomegalovirus, enterovirusi kao što su coxsackie i retrovirusi mogu
djelovati protiv β-stanice. Najviše istraživana komponenta hrane koja je pove-
zana s dijabetesom tipa 1 je protein kravljeg mlijeka, zatim pšenični proteini i
vitamin D. Psihosocijalni stres je označen kao precipitirajući faktor nastanka
dijabetesa tipa 1.
Skrining procedure koje procjenjuju predikciju i rizik nastanka dijabetesa
tipa 1 primjenjuju se samo u osoba čiji je rizik bitno povišen, posebno bliskih
srodnika poznatih bolesnika. Pošto je sugerirana uloga bovinog serumskog al-
bumina preporučene su razne javno zdravstvene mjere za promociju dojenja.
Puno je puta pokušana kontrola autimunog ataka na β-stanicu. Do sada
je najviše interesa usmjereno na ciklosporin. Međutim, vršena su ispitivanja
i sa bacilom Calmette-Guerin (BCG) i novijim imunosupresivnim lijekovi-
ma. Malim dozama insulina se pokušava «odmoriti» β-stanica i tako smanji-
ti njenu ekspresiju provokativnim autoantigenima. Provode s multicentrična
ispitivanja B-komplex vitamina i nikotinamida (nikotinska kiselina) za koje
209
SALEM ALAJBEGOVIĆ
se smatra da djeluju antioksidantno i tako inhibiraju štetan učinak slobodnih

radikala.
Postoje nade da će primarna prevencija spriječiti nastanak manifestnog
dijabetesa u osoba s rizikom. Jedan pristup za postizanje ovoga jeste razumije-
vanje i modifikacija faktora okoline koji induciraju dijabetes.
Zajednice dijabetičara, osobito udruženja dijabetičnih bolesnika, imaju
uspjeha u povećanju javne svijesti o dijabetesu i njegovim problemima.
Dijabetes tipa 1 se može danas liječiti, ali nije izlječiv. Iako je prijetnja od
određenih komplikacija unekoliko nestala posljednjih godina još smo daleko
od konačnih ciljeva prevencije i liječenja dijabetesa tipa 1 i povratka kvaliteta
i očekivanog životnog vijeka na onaj koji se nalazi u muškaraca i žena nedija-
betičara.
Najbolje riješenje za probleme porasta morbiditeta i mortaliteta u dijabe-
tičara tipa 1 predstavljala bi primarna prevencija dijabetesa tipa 1 ali nažalost
u skoroj budućnosti se još uvijek ne mogu nazrijeti jasne praktične preventivne
mjere.
11.4.15. Diabetes mellitus typ 2

Kako prevalencija dijabetesa tipa 2 alarmantno raste širom cijelog svijeta
tako prevencija bolesti postaje značajnija. Provođenje mjera zdravog stila ži-
vota – fizička aktivnost, odgovarajuća ishrana i održavanje normalne tjelesne
težine su efektivne što je potvrđeno u kratkoročnim i dugoročnim pokusima:
početak dijabetesa tipa 2 se može odgoditi i njegova incidencija sniziti za 40-
60% u visoko rizičnih osoba sa OTG.
Pošto rana detekcija i promptni tretman mogu reducirati teret dijabetesa
tipa 2 skrining ove bolesti bi možda bio prikladan u 3-godišnjim intervalima
za osobe koje imaju jedan ili više velikih faktora rizika. Zajednički skrining
bolesti u visoko rizičnim populacijama može biti, takođe, vrijedan.
U velike riziko faktore dijabetesa danas se ubrajaju: 1. demografski faktori:
rasa i etnička pripadnost, godine ≥45, familijarna anamneza (rođaci prve linije
s dijabetesom tipa 2), gojaznost - ITM ≥27kg/m2 sa centralnom distribucijom
masti, anamneza o oštećenoj glikemiji natašte ili oštećenoj toleranciji glukoze,
anamneza o gestacijskom dijabetesu ili rađanju bebe teške >4kg, hipertenzija
– krvni pritisak >140/90mmHg, HDL holesterol ≤ 0,90mmol/L i/ili trigliceridi
≥2,8mmol/L; 2. drugi faktori rizika: malnutricija u prvim godinama života, a
posebno intrauterino; 3. faktori životnog stila: fizička neaktivnost, visokoma-
sna i ugljenim hidratima siromašna ishrana, alkohol (pretjerana konzumaci-
ja), pušenje. Uloga konzumacije alkohola ostaje kontraverzna.
Epidemiološki podaci jasno pokazuju da je aktuelna epidemija dijabetesa
tipa 2 uglavnom izazvana faktorima okoline, posebno debljinom i fizičkom
210
ENDOKRINOLOGIJA
neaktivnošću. Ovi dijabetogeni faktori rizika potencijalno su promjenjivi i u

različitim programima promjena životnog stila označeni su kao cilj.
Važno je prepoznati da intervencije na stilu života u cilju prevencije di-
jabetesa tipa 2 mogu također doprinijeti i značiti smanjenje rizika nastanka
drugih oboljenja, prevashodno kardiovaskularnih, što će dati dopunsku vri-
jednost dobro dizajniranim preventivnim programima.
Studije su općenito potvrdile da je dijabetes tipa 2 preventabilna bolest.
One nadalje potvrđuju da promjene u životnom stilu, zdrava dijetalna ishrana
(smanjenje unosa masnoća) i dovoljna i redovna fizička aktivnost značajno po-
boljšavaju ugljikohidratni i metabolizam masti, reduciraju progresiju oštećene
tolerancije glukoze u dijabetes i preveniraju nastanak dijabetesa.
Greška u shvatanju dijabetesa tipa 2 kao «blagog dijabetesa» danas je do-
bro prepoznata obzirom na njegov značaj kao glavnog uzročnika invaliditeta i
rane smrtnosti. Problem je naglašeniji veoma velikim brojem bolesnika kojih
se tiče, značajno većim nego u dijabetesu tipa 1. Nekoliko studija sada ukazuje
da razne intervencije, uključujući povećanje fizičke aktivnosti, dijetalne pro-
mjene i liječenje tiazolidinedionima, može u nekih osoba sa OTG prevenirati
progresiju u dijabetes tipa 2. Mada je teško implementirati promjene u životne
i navike ishrane ovo povećava vjerovatnoću da će javno zdravstvene mjere biti
konačno u stanju savladati aktuelnu pandemiju dijabetesa tipa 2 i ograničiti
golemu individualnu, socijalnu i financijsku štetu koju će inače prouzročiti .
11.5. POREMEĆAJI METABOLIZMA LIPIDA

Hiperlipoproteinemije su povećanje koncentracije jedne ili više vrsta li-
poproteina u krvi. Uvijek je prisutna hiperlipidemija. Dislipoproteinemije su
promjene u strukturi lipoproteina.
Ukupne lipide u humanom serumu čine holesterol, trigliceridi i fosfolipi-
di. Lipidi su netopljivi u vodi pa je njihov prenos krvlju moguć kada nastanu
kompleksi bjelančevina sa tzv. apoproteinima. Tako nastaju lipoproteini plaz-
me koji su kuglastog oblika.
Lipoproteini su transportni oblik lipida u krvi a sačinjavaju ih hilomi-
kroni, lipoproteini vrlo male gustoće (very low density lipoproteins - VLDL),
lipoproteini srednje gustoće (intermediate density lipoproteins - IDL), lipo-
proteini male gustoće (low density lipoproteins - LDL) i lipoproteini velike
gustoće (high density lipoproteins - HDL).
Hilomikrona u fiziološki normalnom stanju u serumu ima samo u po-
stprandijalnoj fazi.
Klasifikacija hiperlipoproteinemija. Hiperlipoproteinemije se mogu po-
dijeliti na primarne i sekundarne.
Sekundarne hiperlipoprteinemije se redovno pojavljuju u dijabetičkoj ke-
211
SALEM ALAJBEGOVIĆ
toacidozi, hipotireozi, primarnoj bilijarnoj cirozi. Često se pojavljuju u akut-

nom hepatitisu, alutnom pancreatitisu, alkoholizmu, dijabetesu, nefrotskom
sindromu, trudnoći, itd. Povremeno se pojavljuju u esencijalnoj hipertenziji,
hipopituitarizmu, zloćudnim bolestima itd.
Klasifikacija primarnih hiperlipoproteinemija temelji se na primjeni kon-
centracije najvažnijih lipida i lipoproteina, a obično se naziva “tipizacijom pre-
ma Fredricksonu”. Tipizacija je izvršena u 6 fenotipova a označenih rimskim
brojevima: hiperlipoproteinemija tipa I, IIa, IIb, III, IV i V. Danas se više pri-
mjenjuje klasifikacija HLP koja se temelji na povećanju koncentracije dominan-
tne lipoproteinske čestice u bolesnikovu serumu - patofiziološka podjela HLP.
Liječenje i prevencija hiperlipoproteinemija. Klinički značaj otkrivanja
i liječenja hiperlipoproteinemija je u tome da se time prevenira nastanak i ra-
zvoj ateroskleroze i najznačajnijih njenih posljedica: koronarne bolesti, akut-
nog infarkta miokarda, cerebrovaskularne bolesti i moždanog udara.
U medikamentoznom liječenju hiperlipoproteinemija danas se upotre-
bljavaju klofibrat (tip III, IIb, djelimično u tipu IV i V), holestiramin, niko-
tinska kiselina (više smanjuje koncentraciju triglicerida, hiperlipoproteinemije
tip III, IV i V i obično kao adjuvant klofibratu) koja se koristi u obliku soli
ksantinol-nikotinata, inhibitori HMG-Co reduktaze (reduktaza jetrenog hi-
droksimetilglutaril-koenzima A) koji se koriste u tipu IIa i IIb hiperholestero-
lemije a djeluju tako da direktno interferiraju u staničnoj sintezi holesterola.
Dijeta, koja se prilagođava patobiohemijskom mehanizmu određene hi-
perlipoprozeinemije, temelj je liječenja svake hiperlipoproteinemije i mora se
provoditi cijeli život. Osnovni principi dijete su da se unosi samo onoliko hra-
ne koliko je potrebno za postizanje i održavanje standardne tjelesne težine,
da masti bude do 30% i da zasićenih masnih kiselina u odnosu na nezasićene
bude najviše do 30%.
Tjelesna aktivnost je važna nefarmakološka mjera u liječenju hiperlipo-
proteinemija, mora biti redovita, najbolje svakodnevna ili najmanje 3 puta sed-
mično po pola sata najmanje. Ovakva aktivnost dovodi do smanjenja VLDL i
povećanja HDL u krvi.
Većina bolesnika sa hiperlipoproteinemijom ne mora upotrebljavati lije-
kove ukoliko redovno provodi odgovarajuću dijetu, što se osobito odnosi na
osobe sa sekundarnom hiperlipoproteinemijom. Ne smije se zaboraviti značaj
redovne fizičke aktivnosti, naravno prilagođene svakoj osobi, u liječenju i pre-
venciji hiperlipoproteinemija.
11.6. DEBLJINA
Debljina je stanje prisutnosti viška tjelesne masti u organizmu a popraće-
no je povećnom ili prekomjernom tjelesnom težinom. Tradicionalno se deblji-
212
ENDOKRINOLOGIJA
na definirala kao tjelesna težina 20% iznad idealne ili poželjne. Danas se obič-
no definira upotrebom indexa tjelesne mase. Prevalencija prekomjerne tjelesne
težine i debljine varira ovisno o spolu, dobi, socioekonomskim prilikama, rasi,
itd. U nekim zemljama ona prelazi 50%.
Jednostavno se može reći da je uzrok debljine smanjeno odavanje u uspo-
redbi sa primanjem energije. Međutim u uzrok je uključena i složena regulacija
tjelesne težine. Tjelesna težina je regulirana s velikom preciznošću.
Određujuću faktori debljine su genetski, okolišni i regulacijski
Učešće genetskih faktora u nastanku debljine je oko 33%, a to znači enor-
man utjecaj okoline. Genetski utjecaj može biti značajniji u određivanju raspo-
djele tjelesne masti nego njene količine.
Među faktorima okoline važan utjecaj imaju unos hrane, način života i
socioekonomski status. Prekomjeran unos hrane je važan faktor preuhranje-
nosti i debljine. Dugo se vjerovalo da debele osobe imaju određeni metabolički
poremećaj koji je uzrok debljine, a unos hrane da je normalan. Međutim de-
bele osobe imaju veliku potrošnju energije i veliki unos hrane i masti. Neakti-
van način života jedan je od faktora nastanka debljine. Tjelesna aktivnost troši
energiju i pomaže kontroli unosa hrane. Smanjivanje tjelesne aktivnosti nije
uvijek praćeno smanjivanjem unosa hrane, naprotiv mnoge osobe povećavaju
taj unos u vrijeme fizičke neaktivnosti.
Postoje dokazi o utjecaju socioekenomskog statusa na unos i potrošnju
energije odnosno na učestalost debljine. U grupama sa nižim socioekonom-
skim statusom povišen je rizik nastanka preuhranjenosti i debljine pokazuju
rezultati studija. Psihički faktori mogu utjecati na pojavu prevelikog unosa
hrane i pojavu preuhranjenosti i debljine. Psihički faktori su nekad smatrani
važnim u pojavi debljine, a danas se svode na poremećaj nekontroliranog jede-
nja i sindrom noćnog jedenja (u oko 10% debelih). Uzimanje hrane u debelih
osoba ovisnije je o vanjskim utjecajima nego o unutrašnjem osjećaju gladi.
Oštećenja u predjelu ventromedijalnog dijela hipotalamusa uzrokovana
tumorom (kraniofaringeom) ili infekcijom ponekada su faktor nastanka de-
bljine i hiperinzulinemije jer dovode do hiperfagije.
Trudnoća je jedan od regulacijskih faktora, oko 15% žena teži 10 kg više
nakon svake trudnoće.
Povećanje broja masnih stanica, čak i do pet puta i mase adipoznog tkiva
u dojenačkoj dobi i djetinjstvu predstavlja predispoziciju za debljinu u odrasloj
dobi za neke izrazito debele osobe. Faktor nastanka debljine može biti i promi-
jenjeni metabolizam masnog tkiva – metabolički defekt u održavanju bilance
energije. Upotreba određenih lijekova može izazvati debljinu (steroidi, anti-
depresivi, benzodiazepini, litij, antipsihotici). Sve nabrojane faktore (uzroke)
možemo svrstati u grupu primarnih.
213
SALEM ALAJBEGOVIĆ
Određeni nasljedni sindromi mogu biti također uzrok pojave debljine.

Sekundarni faktori debljine su određena oboljenja koja izazivaju preko-
mjernu tjelesnu težinu i debljinu. Endokrine bolesti mogu biti faktori nastanka
debljine u manjeg broja osoba. Takvi su hipotireoidizam koji smanjuje meta-
bolizam i do 30%, hiperkorticizam, hiperinzulinizam u neoplazmama gušte-
rače, oštećenja hipotalamusa (adipozogenitalna distrofija - Froelichov sy).
Tipovi debljine. Hipertrofična je povećanje veličine masnih stanica a hi-
perplastična povećanje veličine i broja masnih stanica. Dokazano je da se broj
masnih stanica može povećati samo u doba razvoja kao što su intrauterina
dob, novorođenačka dob prve 3 godine života i doba puberteta. Lakše se lije-
či hipertrofična nego hiperplastična debljina. Androgena (muška) debljina je
nakupljanje masnog tkiva u području grudnog koša, ramena i gornjeg dijela
trbuha. Ginoidna (ženska) debljina je nakupljanje masnog tkiva u donjem di-
jelu tijela, trbuh ispod pupka, stražnjica, bokovi..
Simptomi, znaci i kliničke posljedice. Simptomi i znaci nastaju usljed
prevelike mase masnog tkiva. Najznačajniji su pojava apnee tokom sna, Pic-
kwick-ov sindrom, psihološki problemi.
Kliničke posljedice debljine su pojava insulinske rezistencije, hiperlipo-
proteinemija, dijabetesa, drugih endokrinoloških promjena (štitnjača, nadbu-
brežne žlijezde), spolne žliježde (policistični jajnici, hiperandrogenizam), hi-
pertenzija, promjene na plućima (Sy Pickwick), kardiovaskularne promjene,
hipertenzija, holelitijaza, komplikacije u trudnoći, porodu, puerperiju, druge
posljedice (učestaliji karcinom materice, dojke i jajnika u žena, kolona, rektu-
ma i prostate u muškarca, učestale probavne smetnje, pojava proširenih vena,
giht), statičke smetnje usljed promjena u lokomotornom sistemu.
Liječenje i prevencija. Aktuelni su različiti programi kontrole tjelesne te-
žine koji su neklinički komercijalni ili klinički programi, zatim dijete, psihote-
rapijsko liječenje, medikamentna terapija i hirurški zahvati.
U prevenciji nastanka debljine značajni faktori su ponašanje pri ishrani i
tjelesna aktivnost.
Stav osobe prema jelu i fizičkoj aktivnosti ima važnu ulogu kako u mr-
šavljenju debelih osoba tako i u nastanku debljine u mnogih osoba. Sklonost
unošenju prevelikih količina hrane i prekomjeran kalorijski unos, hiperfagiju,
bi trebalo na vrijeme prepoznati i utjecati na promjenu ponašanja takve osobe.
Korisno je zanimanje takvih osoba umjesto za hranu preusmjeriti na druge
aktvnosti. Neke osobe jedu previše zbog svog emocionalnog stanja pa je takvi-
ma ponekad potrebna pomoć psihologa ili psihijatra.
Značaj tjelesne aktivnosti je veliki kako za mršavljenje tako i za održa-
vanje postignute tjelesne težine. U cilju prevencije nastanka ili ponovnog po-
vratka debljine neophodno je poticati tjelesnu aktivnost. Primjena određenih
214
ENDOKRINOLOGIJA
programa tjelesne aktivnosti korisna je, a takvi programi i predviđena tjelesna

aktivnost se individualno prilagođavaju svakoj osobi i njenom kondicionom i
zdravstevnom stanju, životnoj dobi, polu, itd. Značajno je napomenuti da od-
govarajuća redovna tjelesna aktivnost pored povoljnog utjecaja na održavanje
određene tjelesne težine, ima povoljan utjecaj na kardiovaskularnu funkciju,
poboljšava metabolizam glukoze, smanjuje nivo triglicerida i povećava nivo
protektivnih lipoproteina visoke gustoće (HDL). Osobe sa redovnom tjele-
snom aktivnošću dobijaju i veće samopouzdanje.
11.7. BOLESTI ŠTITNJAČE

11.7.1. Jednostavna guša
Guša (Struma) je povećanje dijelova ili cjelokupne štitnjače bez poremeća-
ja njene funkcije. Povećanje može biti ravnomjerno kada se govori o difuznoj
strumi, u vidu jednog čvora – nodozna struma, u obliku više čvorova – mul-
tinodozna struma ili se struma pojavljuje izvan normalnog položaja štitnjače
na vratu – distopična struma (intratorakalna, aberantna). Ako se pojavljuje u
pojedinih osoba izvan endemskog područja tada se govori o sporadičnoj stru-
mi. Ukoliko u nekom području više od 10% populacije ima strumu govori
se o endemskoj strumi. Učestalost endemske strume ovisi o stepenu jodnog
deficita.
Etiologija i patogeneza. U štitnjači nastaju hormoni tiroksin (T4) i trijod-
tironin (T3). Jod potreban za njihovu sintezu dolazi iz hrane i vode. Za normal-
nu sintezu tiroksina i trijodtironina potrebni su još i uredni tokovi metabo-
lizma u štitnjači. Funkcija i anatomska građa štitnjače zavise o međusobnom
odnosu T4 i T3 i tireotropnog hormona hipofize (TSH). Da li će nastati struma
i/ili hipotireoza ovisi o težini poremećaja nastanka hormona štitnjače i poslje-
dične reakcije TSH hipofize.
Prema „klasičnoj hipotezi“ manjak hormona štitnjače posljedica je ne-
dostatka joda u hrani i vodi ili genetskog odnosno induciranog (tireostatski
lijekovi) poremećaja sinteze hormona. Zbog toga hipofiza luči veće količine
TSH koji povećava funkciju stanica štitnjače (funkcionalna hipertrofija), a s
druge strane povećava njihov broj (funkcionalna hiperplazija) čime uzrokuje
nastanak strume.
Prema „modernoj hipotezi“ eutireotična struma posljedica je poremeća-
ja odnosa između lokalnih faktora rasta koji nastaju stanicama štitnjače EGF
(engl. epidermal growth factor) i IGF-I (engl. insulin like growth factor-I) i
faktora kočenja rasta TGF-β (engl. transforming growth factor-β) koji djeluju
parakrino i/ili autokrino. TGF-β se sintetizira u manjim količinama pri manj-
ku joda u stanicama štitnjače, a istovremeno manjak joda stimulira djelovanje
215
SALEM ALAJBEGOVIĆ
TSH na stanice štitnjače. U stanicama štitnjače se sintetizira i nalazi FGF (engl.

fibroblast growth factor) a njegov nastanak stimulira EGF. FGF potječe angio-
genezu i rast fribroblasta koji su već stimulirani sintezom IGF-I. TSH regulira
specifične funkcije štitnjače. Lokalnim faktorima rasta reguliran je rast stani-
ca štitnjače i rast okolnog vezivnog tkiva. Količina joda u stanicama štitnjače
i parakrino djelovanje faktora rasta utječu na ovaj proces rasta. Poremećaji
faktora koji sudjeluju u ovom procesu imaju za posljedicu nastanak strume.
Sporadičnu strumu mogu izazvati genetski premećaji metabolizma joda u
štitnjači, zatim unošenje strumogenih supstanci u hrani ili lijekovima (raslinje
iz roda Brasica, tireostatički lijekovi, litij, kobalt, preparati sulfoniluree), zatim
rjeđe struma usljed ciste uzrokovane krvarenjem, traumom, struma u imu-
nološkim bolestima, upalama štitnjače, struma usljed neoplastičke produkcije
TSH ili TSH sličnih supstanci, struma pri rezistenciji na djelovanje hormona
štitnjače na periferiji, struma u akromegaliji.
Klinička slika. Jednostavna struma najčešće nije praćena subjektivnim
poteškoćama ali ako su prisutne nisu teške. Obično je to osjećaj napetosti ili
osjećaj pritiska na okolne organe. Ukoliko je struma izrazito velika pojavlju-
ju se simptomi od okolnih organa kao što su poteškoće gutanja, promuklost,
stridor, kašalj.
Liječenje i prevencija. U medikamentoznoj terapiji se koriste hormoni
štitne žlijezde i rijetko jod, a za hirurško liječenje postoje apsolutne i relativne
indikacije.
Prevencija endemske strume je uvedena u većini zemalja prije ili poslije II
svjetskog rata. U našoj zemlji to je učinjeno početkom pedesetih godina proš-
log stoljeća. Dodaje se obavezno 10 mg KJ po 1kg kuhinjske soli. Ova količina
je, ukoliko se uzimaju dovoljne količine soli hranom, dovoljna za smanjenje
broja endemskih guša na minimum. Važno je neprekidno pravilno jodiranje
soli. Redovni sistematski pregledi radnika i učenika uz primjenu savremenih
dijagnostičkih metoda i odgovarajuće liječenje značajno doprinose da je ovaj
oblik endokrinog morbiditeta sve manji.
11.7.2. Hipotireoza
Nastaje usljed smanjene sinteze hormona štitnjače i izostanka njihovog
djelovanja u stanicama.
Epidemiologija. Žene obolijevaju deset puta češće od muškaraca, a najče-
šće u dobi od 40-60. godine života. Hipotireoza zahvata 0,2-10% stanovništva.
Učestalost hipotireoze u novorođenčadi je 1 na 3-4000 porođaja. U područji-
ma s manjkom joda ima 5-15% hipotireoze i praćena je kretenizmom.
Etiologija. Hypotireoza može biti primarna, sekundarna i tercijarna.
Najučestaliji uzrok hipotireoze su oboljenja štitnjače (primarna), mnogo rjeđe
216
ENDOKRINOLOGIJA
hipofize (sekundarna) i veoma rijetko hipotalamusa (tercijarna hipotireoza) i

perifernih tkiva. Primarna (tireoprivna) hipotireoza čini 95% od svih hipotire-
oza. Glavni uzrok hipotireoze u svijetu je deficit joda. U zemljama sa dovoljno
joda u hrani u 90% uzrok hipotireoze je autoimuna bolest (70% morbus Has-
himoto, 20% morbus Basedowi), slijede operacije štitnjače, urođeni nedostaci
tkiva štitnjače ili poremećaji u stvaranju hormona, manjak ili višak joda, uni-
štenje tkiva štitnjače radioaktivnim jodom ili zračenjem, itd. Sekundarna (hi-
pofizna) hipotireoza s manjkom ili biološki neaktivnim TSH mnogo je rjeđa.
Hipotalamičke hipotireoze veoma su rijetke. Uzroci sekundarne i tercijarne
hipotireoze su tumori, upale, zračenja, nekroze, infekcije i infiltracije hipofize
i hipotalamusa. Periferna hipotireoza posljedica je periferne i generalizirane
rezistencije na hormone štitnjače.
Patogeneza. Autoimuna oboljenja štitnjače (Hashimoto i Basedow) mogu
dovesti do hipotireoze na dva načina. Prvi je razaranje tkiva štitnjače tokom
autoimune upale, a drugi je nastanak antitijela koja se vežu za TSH-receptore.
Autoimuna upala razara tkivo štitnjače tako da povišeni TSH izaziva rast stru-
me, a antitijela koja se vežu na TSH receptore inhibiraju utjecaj TSH na tireoci-
te (kompeticija) što dovodi do atrofije štitnjače. Operativnim putem se katkada
odstrani previše ili cijelo tkivo štitnjače. Prevelika ili potpuna destrukcija štit-
njače se može dogoditi primjenom 131J. U nekim oboljenjima štitnjače može se
pojaviti prolazna hipotireoza.
Patofiziologija. Hipotireoza izaziva usporenje metabolizma svih stanica.
To je sistemna bolest u kojoj je smanjena oksidacija i stvaranje toplote, katabo-
lizam je sporiji od anabolizma, mijenja se sastav tkivnih tečnosti.
Klinička slika. U neonatalnom dobu vidi se produžena fiziološka žuti-
ca, promuklost, kašalj, problemi hranjenja, opstipacija i somnolencija. Nastaje
zaostajanje u razvoju uz pojavu fizičkih osobina kretena. Koštana dob i razvoj
zubi kasne, mentalni razvoj zaostaje. Manifestacije kretenizma očite su u pr-
vim mjesecima života, a ovisno o veličini defekta.
Određivanjem T3 i T4 u novorođenčetovoj krvi može se postaviti rana
dijagnoza i adekvatnim liječenjem spriječiti nastanak kretenizma.
Odraslije dijete zaostaje u rastu, spolno sazrijevanje izostaje ili kasni, ima
slab napredak u školi.
Rani simptomi hipotireoze (larvirana hipotireoza) u odraslih slabije su
izraženi, polagano nastaje tromost, opstipacija, pojačan osjećaj hladnoće, inte-
lektualna i fizička usporenost, slabiji apetit uz porast težine, suha koža, dublji i
promukao glas, blijedo-žućkasto lice.
Neliječena teška hipotireoza (myxoedem) očituje se pastoznim bezizražaj-
nim licem oskudne mimike, periorbitalnom podbuhlošću, blijedom, suhom,
hladnom i pastoznom kožom, mentalnom tupošću, zakašnjelim ili odsutnim
217
SALEM ALAJBEGOVIĆ
duševnim reakcijama, slaboim sluhom i menoragijama. Štitnjača se ne palpira,

srce je uvećano, tihih tonova i usporene akcije. Crijevna peristaltika je uspore-
na i mogući su serozni izljevi (perikard)..
Neliječeni miksedem prelazi u hipotermičko soporozno stanje, a ono u
miksedemsku komu.
Liječenje i prevencija. Liječenje se provodi supstitucijom hormona štitne
žlijezde.
Hipotireoza je podmukla bolest koja ovisno o težini i neliječena može
izazvati različit invaliditet, miksedemsku komu i smrt. Nedijagnosticirana i
neliječena hipotireoza u novorođenčeta izaziva kretenizam. Nastanak hipo-
tireoze se ne može spriječiti. Međutim ranim njenim otkrivanjem i pravo-
dobnim i adekvatnim liječenjem u odraslih osoba mogu se prevenirati njene
komplikacije na drugim organima. Isto tako ranim otkrivanjem hipotireoze u
novorođenčadi i djece i pravovremenim i pravilnim liječenjem može se sprije-
čiti nastanak kretenizma i zaostajanja u tjelesnom i duševnom razvoju. Uko-
liko je hipotireoza prisutna u dojenačkoj dobi sasvim normalan razvoj djeteta
se može postići ako se liječenje započne prije 3. mjeseca života. Provođenje
probira (screeninga) novorođenčadi na neonatalnu hipotireozu važna je mjera
borbe protiv tog oboljenja i teških posljedica koje slijede ako se ne otkrije i ne
liječi na vrijeme.
11.7.3. Hipertireoza
Hipertireoza je kliničko stanje koje karakterizira hipermetabolizam i po-
višen nivo slobodnih hormona štitnjače a čini ga nekoliko specifičnih bolesti.
Epidemiologija. Oboljenje može nastati u svim životnim dobima ali je
najčešće u žena u životnoj dobi od 20-50. godine života.
Etiologija. Autoimuna bolest štitnjače (morbus Basedowi, rijetko morbus
Hashimoto) je najučestaliji uzrok hipertireoze (60-80%), zatim dolaze bolesti
TSH-receptora (toksična multinodoza struma, toksični adenom, rijetko difu-
zna autonomija štitnjače i preosjetljivost na horionski gonadotropin). Nadalje
uzroci hipertireoze su pojačano oslobađanje hormona štitnjače usljed razara-
nja tkiva (subakutni tiroiditis, hronični limfomatozni tiroiditis – Mb Hashi-
moto, radijacijski tiroiditis, tihi tiroiditis, amiodaron,..). Ponekada su uzroci
hipertireoze namjerno uzimanje većih količina tiroidnih hormona, karcinom
štitnjače i tumori drugih organa.
Patogeneza. Ovisi o uzroku hipertireoze. Basedowljeva bolest – MbB (di-
fuzna toksična guša, autoimuna hipertireoza) nastaje u osoba koje imaju genet-
sku sklonost uz sudjelovanje faktora okoline kao što su: infekcije, prekomjerna
količina joda, stres, pušenje, lijekovi, toksini, godišnje doba, niska porođajna
218
ENDOKRINOLOGIJA
težina, estrogen. U MbB najznačajnija su antitijela koja potiču štitnjaču (TSAb

– engl. thyroid stimulating antibody, TSH-RSAb) vezivanjem za TSH-recep-
tore na tireocitima. Međuodnos razarajućih imunoloških procesa i uzajamni
odnos stimulirajućih i blokirajućih antitijela na TSH-receptore određuju tok i
prognozu bolesti. Bolesti TSH-receptora imaju, bez obzira na prisutnost TSH
ili stimulirajućih antitijela, neprekidno podražene TSH-receptore zbog čega su
tireociti stalno aktivni. Da li će određeno oboljenje štitnjače ili drugog organa,
koje je praćeno pojačanom produkcijom i oslobađanjem hormona štitnjače,
TSH ili određenih stimulatora štitnjače, izazvati hipertireozu zavisi od toga
da li količina nastalih hormona prevazilazi potrebe organizma. Oftalmopatija
nastaje zbog imunološkog utjecaja na fibroblaste u orbiti.
Klinička slika. Klinička slika je varijabilna i kreće se od asimptomatskih
oblika preko oligosimptomatskih do potpuno razvijene kliničke slike hiperti-
reoze. U MbB imamo klasični trias simptoma: tahikardija, egzoftalmus i di-
fuznu strumu uz veliki broj znakova hipermetabolizma i drugih posljedica
hiperprodukcije tireoidnih hormona. Prisutni su simptomi i znaci na kardio-
vaskularnom i gastrointestinalnom sistemu, promjene na koži, kosi, noktima,
prisutni su neuromuskularni znaci, emocionalna labilnost, očni simptomi.
U bolestima TSH-receptora (toksična multinodoza struma, toksični ade-
nom, rijetko difuzna autonomija štitnjače) također klinička slika jako varira
ali su najčešće kardijalne smetnje (aritmije). Na vratu se može i ne mora pal-
pirati čvorasta guša ili difuzno povećana štitnjača ali su multinodozne guše
obično velike.
Tireotoksična oluja se odlikuje naglim početkom karakteriziranim pogor-
šanjem znakova i simptoma hipertireoze i drugim atipičnim znacima. Rijetka
je u djece, a posljedica je neliječene ili nedovoljno liječene hipertireoze. Mogu
je izazvati infekcije, traume, operacije, embolije, acidoza, toksemija trudnoće i
porod. To je po život opasno stanje koje zahtijeva hitno i specifično liječenje.
Liječenje, prognoza i prevencija. Provodi se medikamentozno antiti-
reoidnim lijekovima, kalijevim jodidom (lugolizacija), radioaktivnim jodom
i hirurški. U liječenju infiltrativne dermopatije lokalno se primjenjuju korti-
kosteroidi. U oftalmopatiji se primjenjuju zaštitne naočale, nesteroidni anti-
inflamatorni lijekovi, kortikosteroidi, iradijacija orbite i operativno liječenje
(tarsorhaphia).
Hipertireoza je izlječiva bolest ali je ponekada dugotrajna. Poseban pro-
blem je oftalmopatija. Tok hipertireoze ovisi o njenom uzroku. U autoimunim
stanjima može biti neprekidno prisutna hipertireoza, ili se neprekidno izmje-
njuju relapsi i remisije ili se pojavi jedna ili više prolaznih epizoda. Hipotireoza
spontano nastaje u 5-20% bolesnika. Tireostatici djeluju na autoimuni proces,
izazivaju remisiju koja traje znatno duže od njihove primjene.
219
SALEM ALAJBEGOVIĆ
U nekim tireoiditisima hipertireoza je prolazna a nakon toga može na-

stati prolazna ili trajna hipotireoza (subakutni i limfomatozni tireoiditis). U
bolestima TSH-receptora, obično nema spontane remisije. Hipertireoza novo-
rođenčeta se mora liječiti.
Specifična prevencija ne postoji. Basedowljeva bolest je posljedica sadej-
stva genetskih i faktora okoline kao što su: infekcije, prekomjerna količina
joda, stres, pušenje, lijekovi, toksini, godišnje doba, niska porođajna težina,
estrogen. Pravovremeno otkrivanje i pravilno liječenje hipertireoze prevenira
razvoj njenih komplikacija i štetni utjecaja na druge organe.
LITERATURA
1. A Report of the Diabetes Health Economics Study Group. The Economics of Diabetes and Diabetes Care.
International Diabetes Federation, Brussels, Belgium, World Health Organization, Geneva, Switzerland.
2. American Diabetes Association. Screening for type 2 diabetes. Diabetes Care 2000; 23(Suppl.1): S20-S23.
3. Atkinson MA, Maclaren NK. The pathogenesis of insulin-dependent diabetes mellitus. N Engl J Med 1994; 331:
1428-36.
4. Becker K et al. Principles and Practice of Endocrinology and metabolism. Third edition. Philadelphia (USA):
Lippincott Williams&Wilkins; 2002
5. Beers M, Berkow R i sur. MSD priručnik dijagnostike i terapije. XVII izdanje. Split: Placebo d.o.o; 2000.
6. Bingley PJ, Bonifacio E, Gale EAM. Can we really predict IDDM. Diabetes 1993; 42: 213-20.
7. Erceg M, Babić-Erceg M. Uspostava fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja. HČJZ 2006; 2 (6)
8. Eriksson KF, Lindgarde F. Prevention of type 2 (non-insulin dependent) diabetes mellitus by diet and physical
exercise: 6-year Malmo feasibility study. Diabetologia 1991; 34: 891-8.
9. Hadžić N, Radonić M, Vrhovac B, Vucelić B i sur. Priručnik interne medicine, četvrto dopunjeno izdanje.
Zagreb (Hrv.): Jumena; 1990.
10. Hagglof B, Blom L, Dahlquist G, Lonnberg G, Sahlin B. The Swedish childhood diabetes study: indications
of severe psychological stress as a risk factor for type 1 (insulin-dependent) diabetes mellitus in childhood.
Diabetologia 1991; 34: 579-83.
11. Herold KC, Rubenstein AH. Immunosuppression for insulin-dependent diabetes. N Egl J Med 1988; 318:
701-3.
12. Kasper D, Braunwald E, Fauci A, Hauser S, Longo D, Jameson L et al. Harrison’s principles of Internal Medicine.
16th edition. USA: McGraw-Hill Companies. Inc; 2005.
13. Mayer EJ, Hamman RF, Gay EC et al. Reduced risk of IDMM among breast-fed children: the Colorado IDDM
Registry. Diabetes 1988; 37: 1625-32.
14. Multicentre study. UK Prospective Diabetes Study. IV. Characteristics of newly presenting type 2 diabetic
patients: male preponderance and obesity at different ages. Diabet Med 1988; 5: 154-9.
15. O’Dea K. Marked improvement in carbohydrate and lipid metabolism in diabetic Australian aborigines after
temporary reversion to traditional lifestyle. Diabetes 1984; 33: 596-603.
16. Pan XR, Li GW, Hu YW et al. Effects of diet and exercise in preventin NIDDM in people with impaired glucose
tolerance. The Da Qing IGT and Diabetes Study. Diabetes Care 1997; 20: 537-44.
17. Pickup JC, Williams G. Handbook of Diabetes. 3rd ed. London (UK): Blackwell Science Ltd; 2004.
18. Pickup JC, Williams G. Textbook of Diabetes. 3rd ed. London (UK): Blackwell Science Ltd; 2003.
19. Tuomilehto J, Lindstrom J, Erikson JG et al. Prevention of type 2 diabetes mellitus by changes in lifestyle among
subjects with impaired glucose tolerance. N Engl J Med 2001; 344: 1343-50.
20. Virtanen SM, Räsänen L, Ylönen K et al. Early introduction of dairy products associated with increased risk of
IDDM in Finnish children. Diabetes 1993; 42: 1786-90.
21. Vrhovac B i sur. Interna medicina. 1vo izd. Zagreb (Hrv): «Naprijed»; 1991.
22. Vrhovac B i sur. Interna medicina. Treće promijenjeno i dopunjeno izd. Zagreb (Hrv): Naklada Ljevak; 2003.
(Medicinska biblioteka)
220
Edin Selimović
12. POGLAVLJE
PROMOCIJA ORALNOG ZDRAVLJA

I PREVENCIJA ORALNIH BOLESTI
EDIN SELIMOVIĆ
12. 1. UVOD
Oralno zdravlje je stanje potpuno normalne, u funkcionalnom smislu,

sposobnosti zuba, njihovih potpornih tkiva i sluznice oralne šupljine, tj. stanje
savršenog zdravlja oralnog miljea i svih dijelova mastikatornog organa, koji
trebaju dati optimalne učinke tokom fizioloških funkcija, posebno obzirom na
žvakanje, fonaciju i fizionomiju.
Oralno zdravlje je kontinuirani proces prilagođavanja svih tkiva maksi-
lofacijalnog područja na određene uslove ekološkog sistema, kojem je organi-
zam čovjeka izložen.
Oralna medicina je klinička stomatološka disciplina koja se bavi dijagno-
stikom, liječenjem i prevencijom bolesti oralne sluznice i pljuvačnih žlijezda,
orofacijalnom boli, kao i općih bolesti, koje se manifestiraju u ustima.
Može se reći da je usna šupljina pokazatelj zdravlja, što je uslovljeno in-
taktnošću oralnog epitela, urednom funkcijom pljuvačnih žlijezda i uravnote-
ženošću oralne flore. Narušavanjem ovog sklada na bilo kojem od navedenih
nivoa ima za posljedicu pojavu oralnih simptoma i oralnih bolesti koje zbog
svoje specifičnosti mogu ugroziti svakodnevne životne funkcije i navike čovje-
ka. Usna šupljina predstavlja jedinstvenu cjelinu čija je osnovna uloga žvaka-
nje i gutanje hrane, te govor. Obložena je sluznicom građenom od višeslojnog
pločastog epitela čija je uloga prije svega zaštitna. Osim što štiti organe usne
šupljine, sluznica usta prima impulse na oralna tkiva, omogućava apsorpciju i
resorpciju tvari, spriječava nefiziološku izmjenu tvari, te stimulira lučenje štet-
nih tvari iz organizma. Sluznica usta ima i okusnu ulogu čime je omogućen
užitak primanja hrane. Pljuvačne žlijezde koje se u njoj nalaze luče pljuvačku,
koja ima bitnu protektivnu ulogu.
Usta, ne predstavljaju i nisu samo anatomski pojam. Kao ulaz u ljudski
organizam, su brojnim mehanizmima, putem krvi, sluznice, limfe i nerava po-
vezana s cijelim organizmom. Ona su otvor koji povezuju vanjski svijet i tijelo.
Kroz usta prolazi hrana, dah i riječ. To je organ govora, odnosno komunikaci-
je, a komunikacija svakog ponaosob predstavlja njegovu stvaralačku moć.
Lice je najvidljiviji dio ljudskog tijela. Licem i osmjehom pozdravljamo
svijet, te s tim osmijehom možemo poboljšati ili pogoršati svoju osobenost.
Poznata je psihološka pojava, tzv. halo efekta čija je bit da promatrač na temelju
jedne osobine, koja ga zabljesne, stvara svoj sud o određenoj osobi.
Dio “halo efekta’’ svakako potječe od vanjskog izgleda osobe, nesanirani
zubi, neodgovarajući protetski radovi, te djelomična ili potpuna bezubost su
redovno izvor negativnog “halo efekta’’ i otežavaju društvenu afirmaciju po-
222
PROMOCIJA ORALNOG ZDRAVLJAI PREVENCIJA ORALNIH BOLESTI
jedinca, otežavajući tako zadovoljenje jedne od primarnih socijalnih potreba

čovjeka. Stvara se osjećaj manje vrijednosti i smetnje u prilagođavanju ličnosti.
Uredan izgled lica i prirodna fizionomija kojoj znatno doprinose i lijepi zdravi
zubi, te uredan zubni luk, olakšavaju psihosocijalno prilagođavanje.
12.2. OSVRT NA ANATOMIJU

I HISTOLOGIJU PARODONTA
Anatomska građa:
∗ kruna zuba,
∗ vrat zuba,
∗ korijen zuba.
Slika 30. prikaz građe zuba
Histološka građa:
∗ caklina (96% anorganske tvari, 1% organske tvari, 3% vode),

∗ cement (65% anorganske tvari, 25% organske tvari, 10% vode),
∗ dentin (67% anorganske tvari, 21% organske tvari, 12% vode),
∗ pulpa (sistem krvnih i limfnih sudova, nervnih završetaka).
Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub i čine ga:
∗ gingiva,
∗ parodontni ligament,
∗ cement zuba,
∗ alveolarna kost.
Parodontni ligament, cement zuba i al-

veolarna kost predstavljaju “pričvrsni
aparat’’ zuba.
Slika 31. prikaz “parodontalnog

aparata’’
223
EDIN SELIMOVIĆ
Mliječni zubi.
Mliječni zubi (dentes lactici seu decidui) rastu otprilike od sedmog mje-
seca do kraja druge godine života djeteta. Postoji 20 zuba, 10 u gornjoj i 10 u
donjoj čeljusti. Od sredine lica prema stranama to su:
∗ sjekutići - 4 zuba
∗ očnjaci - 2 zuba
∗ mliječni kutnjaci - 4 zuba
Sa razvijanjem trajnih zuba njihov korijen se razgrađuje i nestaje.
Tabela 1. Vrijeme nicanja zuba

MLIJEČNI ZUBI STALNI ZUBI
Donji gornji donji Gornji
HRONOLOGIJA vrijeme redosljed vrijeme redosljed vrijeme redosljed vrijeme redosljed

NICANJA (mjes) (mjes) (god) (god)
centralni sjekutić 6 1 7,5 1 6-7 2 7-8 2

lateralni sjekutić 7 2 9 2 7-8 3 8-9 3
Očnjak 16 4 19 4 9 - 10 4 11 - 12 6
prvi premolar - - - - 10 - 11 5 10 - 11 4
drugi premolar - - - - 11 - 12 6 11 - 12 5
prvi molar 12 3 14 3 6-7 1 6-7 1
drugi molar 20 5 24 5 11 - 13 7 12 - 13 7
treči molar - - - - 17 - 21
Trajni zubi
Trajnih zuba ima ukupno 32, po 16 u svakoj vilici. Počinju izbijati oko 6.
godine, da bi u 12. godini bili izmijenjeni svi mliječni zubi. Posljednji zub, treći
kutnjak ili “zub mudrosti’’, izbija od 18. do 25. godine, a kod nekih ljudi vrlo
kasno ili čak nikada. Od sredine lica prema stranama, razlikujemo sljedeće
trajne zube:
∗ sjekutići - 4 zuba,
∗ očnjaci - 2 zuba,
∗ pretkutnjaci - 4 zuba,
∗ kutnjaci - 6 zuba.
224
12.3. OBOLJENJA ČVRSTIH

I MEKIH TKIVA USNE DUPLJE
Više od 350 bakterijskih vrsta naseljavaju usnu šupljinu, a za 20 vrsta se

sa sigurnošću zna da uzrokuju parodontne bolesti. Iz područja usne šupljine,
mikroorganizmi ili njihovi proizvodi mogu direktno ući u udaljena područja
organizma - ili šireći se uz fascije, kroz koštane šupljine ili kroz krvne sudove,
nerve ili limfni sistem.
U usnoj šupljini se zbog različitih bolesti, organskih i psiholoških pore-
mećaja, pojavljuju razne patološke promjene i simptomi, što je često od velikog
diferencijalno dijagnostičkog značaja. Neophodan je, osim poznavanja tog po-
dručja, multidisciplinarni pristup u donošenju određenih dijagnoza i terapije.
12.3.1. Caries
Karijes je čest zdravstve-
ni problem. Ugrožava zdravl-
je zuba i sluznice, te ima veliki
utjecaj na kvalitetu života po-
jedinca. Prema definiciji prof.
Loescha: “Zubni karijes je
hronična, kompleksna bakte-
rijska infekcija koja rezultira
miligramskim gubicima mi- Slika 32-33 karijes zuba
nerala iz zuba koji je zahvaćen
infekcijom“.
Još uvijek je najraširenija bolest naše civilizacije, od koje boluje i do 90%
cjelokupnog stanovništva, bez obzira na mogućnosti njezine prevencije i dobro
poznavanje prirode bolesti. Nasuprot tome, prema relevantnim dostupnim po-
dacima iz savremene literature, moguća prevencija svih bolesti usne šupljine je
preko 90%.
Nastaje međusobnim djelovanjem više uzročnika, a vodeći su bakteri-
je i prehrambene navike koje osiguravaju da se bolest razvije. Plak, glavni je
etiološki uzročnik za nastanak karijesa i bolesti parodonta. To je neminera-
lizirana organizirana nakupina mikroorganizama u organskom matriksu
mukopolisaharida, odnosno kompleksni biofilm koji se sastoji od bakterija i
njihovih metaboličkih nusprodukata, toksina, virusa, ostataka hrane i mrt-
vih ćelija. Bezbojna je, prostim okom nevidljiva, ali bojenjem uočljiva, sluzava
skvama na površini zuba, koja se teško skida. Lokaliziran je subgingivalno, u
225
EDIN SELIMOVIĆ
sulkusu i parodontnim džepovima i supragingivalno na zubima. Za nastanak

kariogene komponente plaka, najodgovorniji su: Streptococcus mutans, Lacto-
bacillus acidophilus i Actinomyices viscosus. Količina plaka i broj bakterija, u
salivi, u neposrednoj su vezi s ugroženošću svakog pojedinca karijesom.
12.3.2. Parodontopatije
Parodontne bolesti su skupine stanja koja zahvaćaju gingivu i uništavaju
potporna tkiva zuba - alveolarnu kost, cement i parodontni ligament, a u gru-
bo se dijele na: gingivitis i parodontitis.
Gingivitis je upalni
proces karakterističan po
crvenilu i otoku desni,
krvarenju, eroziji, ulcera-
ciji i neugodnom zadahu.
Na razvoj upalne reakcije
značajan utjecaj ima: sla-
ba higijena usne šupljine,
zubne naslage, pušenje
(koje oštećuje imunološki Slika 34-35. gingivitis
mehanizam i usporava cije-
lenje rana), pomanjkanje vitamina i minerala, dijabetes, hormonske promjene
(pubertet, menopauza, trudnoća, menstruacija), stres, genetska predispozicija.
Ako se ginigivitis ne izliječi, upala se širi u dublja tkiva parodonta te na-
staje destruktivni proces – parodontis. Nastaju parodontni džepovi, propadaju
parodontni ligamenti i alveolarna kost. Generalizaciji procesa pogoduje infek-
cija dentalnog plaka uzrokovana mikroorganizmima.
Parodontitis je infekcija uzrokovana bakterijama koje se nalaze u zub-
nom plaku. Vrlo je česta bolest koja se javlja u otprilike 35% osoba starijih
od 30 godina, a može
se javiti i u djece, te je
vodeći uzrok gubitka
zuba u osoba starijih
od 40 godina. Kada
se plak organizira na
površini zuba u blizini
gingive, nastaje upalni
i imunološki odgovor
organizma. Konačan
Slika 36-37. parodontitis
226
je rezultat uništenje kompleksnog potpornog tkiva u području upale sa stva-

ranjem parodontnih džepova i gubitkom alveolarne kosti. Spontano krvare-
nje ili krvarenje pri sondiranju džepa ukazuje na prisutnost upale. Pomičnost
zuba nastaje u uznapredovalim fazama parodontitisa uslijed gubitka alveolar-
ne kosti.
Slika 38. Slika 39. Slika 40. Slika 41.

zdrave desni, gingivitis upalno umjereni parodont uznapredovali parodont
čvrste desni, promijenjene otečene hronična upalna de- i reparabilno oštećenje
blijedo ružičaste desni intenzivno cr- strukcija potpornog potpornog tkiva i okolne
boje, nema kr- vene boje, krvarenje tkiva, duboki džepovi kosti, džepovi duboki
varenja kod četkanja nekada 4-6 mm slab zadah više od 6 mm loše opće
i spontano prisutni stanje, konstantan zadah,
pseudodžepovi vjerovatan gubitak zuba
Parodontitis je bolest mnogobrojnih uzroka za koju je prema Pagu i sa-

radnicima (1997) predloženo nekoliko rizičnih i predisponirajućih faktora pri
prirodnom toku nastanka bolesti. Faktor rizika za nastanak parodontitisa je
faktor okoliša, ponašanja ili biološki, koji je potvrđen vremenskim slijedom,
obično uz pomoć longitudinalnih istraživanja.
U studiji koju je proveo Norderyd (1998), prisutnost faktora rizika znatno
povećava vjerovatnoću nastanka bolesti, dok nedostatak faktora rizika sma-
njuje tu mogućnost.
Faktori rizika su modificirajući po definiciji i dio su lanca uzroka ili izla-
ganja domaćina uzročnom lancu. Dobar primjer faktora rizika s obzirom na
parodontitis su plak i pušenje.
Nasuprot modificirajućim faktorima rizika, nemodificirajući faktori ili
faktori kao što su dob, pol i genotip, prepoznaju se kao predisponirajući fak-
tori. Određene bakterije, poput Porphyromonas gingivalisa, Prevotella inter-
mediae, Actinobacillus actinomycetemocomitansa, Eikenella corrodons, Bac-
teroides forsythusa i Mycoplasma salivarium su izrazito povezane s parodon-
tnom bolesti. Prisutnost patogenih bakterija ne mora nužno ukazivati na to da
će pacijent razviti parodontnu bolest. Okoliš u području parodontnog džepa,
te stanje zdravlja i imunološkog sistema pacijenta također igraju važnu ulogu
u nastanku parodontitisa.
227
EDIN SELIMOVIĆ
Nisu svi ljudi jednako podložni nastanku parodontitisa. Nedavna istra-

živanja ukazuju na povezanost parodontitisa i sistemskih bolesti. Ta poveza-
nost predstavlja zapravo “circulus vitiosus” jer su pušenje, dijabetes i patogene
bakterije dokazani faktori rizika za parodontitis, kao što parodontitis može
povećati rizik za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, di-
jabetesa, respiratornih bolesti i prijevremenog porođaja djece niske porođajne
težine. Osobe mogu biti i genetski predisponirane za parodontitis.
Do danas su genetička istraživanja parodontitisa otkrila samo jedan glav-
ni gen za bolest. Većina oblika parodontitisa čini se da je povezana s multiplim
modificirajućim genima, tj. bolest je poligena. Analogno drugim kompleksnim
bolestima, procjenjuje se da bi u patogenezi parodontitisa moglo biti uključeno
od 10 do 20 gena. Ipak, važno je shvatiti da broj i tip modificirajućih gena za
jednu bolest ne mora biti isti u svim etničkim populacijama, a može biti i pod
utjecajem faktora okoline. Prema Hartu i saradnicima (2000), geni za koje se
smatra da su uključeni u kompleksne multifaktorske bolesti nazivaju se modi-
ficirajući geni za bolest.
12.3.3. Cheilitisi
Mogu da se javljaju kao samostalna obo-

ljenja ili u sklopu nekih opštih oboljenja kao
propratni simptom. Najčešći je onaj oblik koji
se javlja u uglovima usana (cheilits angularis).
Uzroci nastanka mogu biti razni: povrede
usana, povećano lučenje pljuvačke, anemija,
nedostatak B vitamina, šećerna bolest, infek-
Slika 42. cheilitis cije...).
Manifestuje se blagim peckanjem u uglo-
vima usana zbog čega ljudi vlaže usne jezikom, diraju ih prstima i dovode do
naknadne infekcije. Pri jačem otvaranju dolazi do stvaranja dubljih ili plićih
fisura i ragada u uglovi usana, što uzrokuje krvarenje i bolnost. Kod starijih
osoba koje nose proteze i imaju snižen zagriz, u uglovima usana se nakuplja
pljuvačka koja macerira prijalaznu sluznicu usana i kožu, te na taj način pred-
stavlja idealnu podlogu za kolonizaciju gljivica (Candida albicans) i bakterija
(Staphiloccocus.). Uglovi usana su sa crveni ili žučkastim krustama, ukoli-
ko postoji sekundarna upala stafilokokom. Pored ovog često se javlja i heilitis
izazvan sunčevim zracima (cheilitis solaris), koji se karakteriše izrazitim uve-
228
ćanjem i crvenilom usana. Heilitis može da nastane i kao alergijska reakcija

(cheilitis alergica) i to najčešće kao posledica kontaktne alergije na kozmetičke
preparate pri čemu usne postaju izuzetno crvene i otečene.
Lokalno se u terapiji primjenjuju antimikotici, te antibiotici koji će sma-
njiti upalu, sredstvo za epitelizaciju koje će potaknuti cijeljenje ragade odnosno
fisure. Ukoliko je uzrok neadekvatan protetski rad, nužno je podizanje zagriza
i izrada novih protetskih nadomjestaka, jer će se u protivnom bolest ponoviti.
Bez obzira na uzrok, heilitisi se pored klasičnih metoda, danas veoma uspješno
i bezbolno liječe primjenom diodnog lasera.
12.3.4. Bolesti jezika
Mogu da se javljaju kao samostalna oboljenja ili

u sklopu nekih drugih sistemskih bolesti. Samostalna
oboljenja mogu da se javljaju kao razvojne anomalije,
koje su veoma rijetke, kao stečena oboljenja od kojih
je najčešća pojava tzv. geografski jezik (bjeličaste pro-
mene koje imaju oblik geografske karte), zatim kao
promjene jezičnog pokrivača u smislu smanjenja, po-
većanja ili promjena u strukturi pokrivača tj. jezičnih
papila.
Slika 43. glositis Glositis exfoliativa areata. Karakterizira ga pec-
exfoliativa areata
kanje i pojačana osjetljivost jezika na kiselo, kao i
povremno smirivanje bolesti i recidivi iste. Obzirom da je jezik sastavni dio
digestivnog trakta, sve bolesti koje se dešavaju sa želucom, mogu imati sekvele
na jeziku. Bolesnik čak, ne mora imati simptome gastritisa da bi se pojavile
ovakve promjene na sluznici jezika. Ove promjene jezika mogu biti i prvi znak
postojanja gastričnih tegoba. Karakterizira ga ljuštenje sluznice jezika i to u
strogo ograničenim arealima.
Ukoliko se izljušteni areali javljaju na različitim mjestima površine jezi-
ka, tada govorimo o pojavi glositis eksfoliativa migrans ili ukoliko se opisane
promjene javljaju uvijek na istom mjestu, tada govorimo o glositis eksfoliativa
non-migrans. Uz lokalnu primjenu lijekova koji će smiriti upalu (kortikoste-
roidi), sredstava koja potiću epitelizaciju sluznice (vitamin A, panthenol, vi-
tamini B skupine) tek primjenom ciljane terapije, koja se odnosi na liječenje
postojećeg gastritisa dolazi i do regresije promjena na jeziku.
229
EDIN SELIMOVIĆ
12.3.5. Oboljenja pljuvačnih žlezda
Javljaju se kao posljedica smet-

nji u normalnom toku pljuvačke u
izvodnim kanalima pljuvačnih žli-
jezda radi stvaranja kamenja, ciste,
tumora ili ožiljaka izazvanih upal-
nim promejnama sluzokože izvod-
nih kanala. Dosta često su poslje-
dica bakterijske (streptokokne i sta-
filokokne) ili virusne (v. mumpsa)
Slika 44. kserostomia infekcije, te kao specifična oboljenja
(TBC, sifilis...).
Kserostomia (Xerostomia)
Normalno se izluči 0,4-0,5 ml u 1 min. Ukoliko je količina izlučene
pljuvačke manja od 0,4 ml / 1 min govorimo o oligosiali, a ukoliko je lučenje
pljuvačke manje od 0,2 ml / 1 min govorimo o kserostomi. Kserostomia nije
bolest, nego simptom nedostatka pljuvačke, što izaziva kod pacijenata osje-
ćaj suhoće u ustima i ljepljivost, te sjajnu sluznicu usta. Može biti simptom
destruktivnih promjena žlijezdanog tkiva kod autoimunih bolesti, kao što je
Sjögrenov sindrom, no obično je posljedica atrofije epitela žlijezda slinovnica i
njihovih degenerativnih promjena vezanih uz dob. Smanjeno lučenje pljuvač-
ke dovodi do pojave izmjenjenih normalnih oralnih uslova, što rezultira mo-
gućnošću nastanka oralnih infekcija, kao što je kandidijaza. Potrebno je naći
uzrok smanjenog lučenja, te nastojati potaknuti žlijezdani epitel, na stvaranje i
lučenje pljuvačke, lokalnom primjenom otopine Acidi Citrici ili stimulacijom
žlijezdanog epitela primjenom mekog bio lasera. Mogućnost nadoknađivanja
umjetnim nadomjestcima pljuvačke je dosta često korištena terapija.
12.3.6. Alergijske reakcije
Javljaju se kao odgovor organizma na razne strane materije koje izazivaju

čitav niz reakcija sa ciljem da budu uništene, a organizam zaštićen. Ove reak-
cije mogu da zahvataju cijelu usnu duplju, ili samo usne ili jezik.
12.3.7. Aftae
Na osnovu recentne dostupne literature, svaki peti čovjek boluje od afto-
znih lezija. Najčešća lokalizacija ovih promjena je obraz, jezik, te vestibulum
usne šupljine. Smatraju se mukokutanim autoimunim bolestima. Uzroci na-
230
stanka su raznoliki: nasljeđe, oslabljen imunitet, si-

deropenična anemija, povrede, bakterije i virusi, hor-
monski poremećaji, pušenje, te oboljenja digestivnog
trakta. Najčešće je simptomatologija vezana za pec-
kanje, no moguća je i intenzivna bol na mjestu pojave
afti. Karakterizira ih pojava sitnih erozija sa žućka-
stom sredinom omeđenom crvenim rubom. Aphtae
minores, su male u promjeru do 5 mm. Aphtae majo-
res, su veće od 5 mm i mogu prelaziti u ulkuse. Aph-
tae herpetiformes, klinički nalikuju herpesu ukoliko Slika 45 aphtae
je prisutno puno sitnih erozija, no od herpesa ih razli-
kuje to što nema konfluiranja sitnih erozija. Uz lokalnu primjenu kortikoste-
roida, potrebno je i liječenje osnovne bolesti. Liječenje danas podrazumijeva i
primjenu diodnih lasera, kojima se u jednoj posjeti one potpuno otklanjaju.
12.3.8. Candidiasis
Candida albicans je sastavni dio oralne flore. Neke metaboličke bolesti ,

poput diabetes melitus, hormonalni disbalansi koji se javlja u trudnoći i me-
nopauzi, stanja oslabljenog imuniteta kod pacijenta pod imunosupresivnom
terapijom, gubitak integriteta oralne sluznice, su mogući uzroci poremećaja
ravnoteže oralne flore, a to pogoduje da se ova gljivica razmnožava u većem
broju kolonija i uzrokuje upalu oralne sluznice. Klinički je, kod oralne kandi-
dijaze, vidljiva upaljena sluznica usta, osjećaj peckanja je izražen, a mogu biti
prisutne i pseudomembrane (psudomembranozna kandidijaza), koje se odižu i
ispod kojih je erodirana površina. Uz lokalnu primjenu antimikotika ponekad
je kod tvrdokornih upala potrebno primjeniti i sistemsku terapiju u obliku
antimikotskih tableta (npr. flukonazol). Dugotrajna upotreba neadekvatnih
mobilnih protetskih nadomjestaka pogoduje pretjeranom razmnožavanju ove
gljivice.
12.3.9. Herpes simplex
Uglavnom se javljaju u slučajevima oslabljenog

imuniteta kod imunosuprimiranih pacijenata, osoba
izloženih stresu, te kao popratni simptom iscrpljujućih
hroničnih bolesti. Prvi kontakt s virusom herpesa je u
djetinjstvu, kada je klinička slika daleko burnija. Na-
kon toga, virus ostaje u jednoj mirnoj, latentnoj fazi u Slika 46.
ganglijima, te u trenutku koji pogoduje njegovoj akti- herpes simplex
231
EDIN SELIMOVIĆ
vaciji, pojavljuje se eritem i sitne vezikule koje pucaju i prelaze u kruste. Loka-
lizacija patoloških promjena, kod oralnog herpesa, se najčešće manifestira na
usnama, nepcu i gingivi, prisutan je subjektivni osjećaj peckanja i žarenja. U
terapiji se primjenjuju antivirusna sredstva, ali samo dok su prisutne vezikule,
a nakon toga lijekovi koji će spriječiti sekundarnu infekciju bakterijama i glji-
vicama, te sredstva za epitelizaciju.
12.3.10. Lichen ruber planus
Mukokutana autoimuna bolest, od koje češće

oboljevaju žene srednje i starije životne dobi. Etiolo-
gija nije decidno razjašnjena, no u istoj se navode obo-
ljenja jetre, diabetes melitus i druge bolesti metaboli-
zma. Dijagnoza se potvrđuje uzimanjem biopsijskog
uzorka i patohistološkom dijagnozom. Sluznica usta,
kod oralnog lihen ruber planusa, je upaljena s nalazom
karakterističnih hiperkeratoza u vidu pruga. Klinički se
Slika 47. Lichen ruber manifestira kao papularni, retikularni, plak, anularni,
planus bulozni, erozivni, ulcerozni oblik, što otežava dijagnos-
tiku bolesti. Pacijenti navode subjektivno neugodan osjećaj peckanja u ustima.
Uz liječenje osnovne bolesti, kao što je regulacija dijabetesa, u sistemskoj te-
rapiji se primjenjiju antibiotici, lokalno kombinacije antibiotika i kortikoste-
roida, keratolitici, derivati retinoične kiseline i antimikotici. U težim oblicima
bolesti nužna je i sistemska primjena kortikosteroida.
Tabela 2. Prehrambeni deficit i sekvele
Prehrambeni deficit i sekvele (posljedice)
Deficit
Minerala/ Oralna sekvela
Vitamina
Skeletalna osteoporoza i osteopenija, uključujući postepeno smanjenje koštanog matrixa

Kalcijum
vilice, do potpunog gubitka kosti
Promjene na jeziku, gingivi, usnama i membranama sluznica. Deficit može dovesti do

Vitamin B
nadutosti jezika.
Vitamin C Ulceracije, pojava edema i gingivalnog krvarenja sa prisustvom halitoze (neugodnog

mirisa )
Vitamin D Popremećaj metabolizma kalcija, skeletalna osteopenija I osteoporoza
Zinc Poremećaji čula okusa
232
12.4. NEKI OD ORALNIH SIMPTOMA I NUTRITIVNI DISBALANS
Oralno zdravlje može igrati značajnu ulogu u ishrani odraslih osoba. Sva-
kako da i ishrana igra značajnu ulogu za oralno zdravlja. Vremenom se po-
većava rizik za razvoj oboljenja vezanih za poremećaj metabolizma i ishranu.
Starenjem se postaje više podložno sistemskim promjenama, koje mogu vodi-
ti oralnoj i maksilofacijalnoj patologiji. Ove promjene direktno ili indirektno
vode slabijoj prehrani, osjetljivosti na infektivna oboljenja i slabljenju kvalitete
života. Prehrambeni deficiti imaju oralne znakove i simptome, koje dakako na
vrijeme treba prepoznati, kako bi se spriječile ili umanjile posljedice na zdrav-
lje cjelokupnog organizma. Oralna facijalna bol, uzrokovana posredstvom in-
fekcija, traume ili salivarne disfunkcije, može štetno utjecati na mogućnost
unosa hrane i tečnosti tokom procesa hranjenja.
12.5. SISTEMSKA OBOLJENJA I ORALNO ZDRAVLJE
Oralna šupljina, odnosno područje orofacijalne regije, i njene funkcije,

mogu biti izložene negativnom utjecaju i neželjenim posljedicama mnogih
lijekova uzetih u tretmanu sistemskih oboljenja. Uzimanje više lijekova pre-
vladava kod starijih i povezano je sa nutritivnim disbalansom. Salivarna dis-
Tabela 3. Oralne manifestacije uzrokovane sistemskim oboljenjima

Oralne manifestacije uzrokovane sistemskim oboljenjima
Sistemsko Uzrok Oralna manifestacije
stanje
Koagulacijske Antikoaugulantna terapija, Povećanje rizika krvarenja
diskrazije Kemoterapija
Ciroza jetre,
Oboljenja bubrega
Alkoholna ciroza jetre,
Imunosu- Kemoterapija Mikrobne infekcije
presivna Diabetes,
stanja Liječenje steroidima
terapija nakon transplantacije organa
Oboljenja bubrega
Radijacijske Zračenje glave i vrata Salivarna disfunkcija,
posljedice Mukositis
Povećanje rizika od karijesa,
Disfagija
Poteškoće prilikom žvakanja,
Mikrobne infekcije
Poremećaj stabilnosti protetskih radova
Terapija Autoimuna oboljenja Mikrobne infekcije

steroidima Terapija nakon transplantacije organa Rizik od adrenalne insuficijencije
233
EDIN SELIMOVIĆ
funkcija ili suhoća usta i oboljenja okusa su uopštene sekvele za mnoge lijekove
kod starijih pacijenata (antiholinergici, …)
12.5.1. Interakcije lijekova
Pacijenti katkad, naročito u starijoj životnoj dobi, boluju od više, hro-

ničnih bolesti (reumatske bolesti, srčane smetnje,..), te često trebaju uzimati
istovremeno više lijekova. Uz stalnu terapiju hroničnih bolesti, može se javiti
i potreba za dodatnim lijekom u slučaju nekog akutnog oboljenja (gripe, glavo-
bolja,..). To u organizmu može izazvati neočekivane reakcije, jer lijekovi mogu
djelovati jedan na drugi, pa može doći do smanjenog ili pojačanog djelovanja
jednog lijeka u prisutnosti drugoga. Ta se pojava naziva interakcijom (među-
djelovanje) lijekova.
Smatra se, da kod istodobnog uzimanje tri lijeka skoro sigurno dolazi do
određenih interakcije među tim lijekovima. Interakcija lijekova je nekada po-
željna, pa se u tu svrhu neki lijekovi kombiniraju, jer kombinacija djeluje bolje
nego kad se daje samo jedan lijek (npr. za liječenje povišena krvnog pritiska
kombinacija diuretika s ACE-inhibitorom, ili kombinacija više lijekova za lije-
čenje tuberkuloze). Katkad se djelovanje lijeka smanjuje, pa čak i poništava ako
se uzima istovremeno s drugim lijekom.
12.5.2. Polipragmazija
Neželjene interakcije lijekova (polipragmazija) u pacijentovom oraganiz-

mu često mogu imati za posljedicu pojačane nuspojave lijekova, pojačanu tok-
sičnost, nepredviđene farmakološke efekte, a ponekad mogu oštetiti pacijen-
tov organizam. Inaktivacija, odnosno nedjelovanje lijekova samo su najblaže
posljedice interakcije lijekova. Grupe lijekova među kojima može doći do oz-
biljnih interakcija su oralni antikoagulansi (lijekovi protiv zgrušavanja krvi),
citostatici (antitumorski lijekovi), antihipertenzivi (lijekovi za snižavanje povi-
šena krvnog tlaka), antiepileptici, antidijabetici, te neki hormonalni lijekovi.
Ako se antibiotik tetraciklin uzima zajedno s antacidima (lijekovi koji
smanjuju kiselost želučanog sadržaja), djelovanje mu se smanjuje. Kalcij i alu-
minij iz antacida stupaju u reakciju s tetraciklinom i onemogućuju njegovo
djelovanje. Isto se događa kad se tetraciklin uzima s mlijekom ili preparati-
ma željeza. Najčešće korišteni lijekovi protiv bolova, acetilsalicilna kiselina
(ASK) i nesteroidni antiinflamatorni antireumatici, mogu stupiti u interakciju
s antikoagulansima, što pojačava djelovanje antikoagulansa, pa može doći do
krvarenja. Danas je polipragmazija više pravilo nego iznimka, pogotovo kod
234
pacijenata starije dobi, što zahtjeva poznavanje svih klinički značajnih inte-
rakcija lijekova radi što kvalitetnije pomoći pacijentima. Na osnovu savremene
referentne dostupne literature, procijenjeno je da može biti više od 150 000
različitih interakcija između lijekova. To, svakako inicira neophodnost brze
i pouzdane provjere interakcije kod pacijenta, te će uvođenje softvera i upo-
trebe informatičkih rješenja ovog značajnog problema, biti jedino kvalitetno
rješenje.
Tabela br. 4. Lijek i oralne sekvele
Grupe lijekova Lijek Oralne sekvele
Aspirin Hemoragija, eritema multiforme

Analgetici Nesteroidni analgetici Hemoragija
Barbiturati, kodeine Eritema multiforme
Oralna kandidijaza
Svi
Hipersenzibilne reak.,vezikuloulcer. promjene
Antibiotici Eritromicin
sluznice
Penicillin
Stomatitiss
Antikoagulansi Svi Hemoragija
Svi Salivarna disfunkcija

Blokeri kanala kalcijuma Hipertrofija gingive
Antihipertenzivi ACE inhibitori Vezikuloulcerativni stomatitis, pemfigus vulgaris
Diuretici( tiazid) Lihenoidne reakcije na sluznici
Kaptopril, Diazoxid Poremećaji čula okusa
Anti-Parkisonitici Svi Salivarna disfunkcija
Anksiolitici Benzodiazepini Salivarna disfunkcija
Vazodilatatori Nitoglycerine Patch Taste disorders
Svi Salivarna disfunkcija

Psihoterapeutici Meprobamati Eritema multiforme
Fenotiazini Oralne pigmentacije, diskineziju
Oralna kandidijaza, rekurentne oralno virusne

Korikosteroidi Svi
infekcije
235
EDIN SELIMOVIĆ
12.6. PREVENCIJA - ORALNA HIGIJENA
Prve podatke o sistematičnom provođenju redovitih preventivnih stoma-

toloških pregleda je prezentirao John Greenwood krajem 19. stoljeća, koji je
živio i radio u New Yorku. Na taj način, po prvi puta istaknuta je važnost i
mogućnost prevencije karijesa, parodontopatija i drugih oralnih oboljenja.
Danas naučni i klinički temelji, u prevenciji karijesa, zastupaju stanovište

da je prepoznavanje karijesa na razina kaviteta (zubne lezije) prekasno da bi se
zadovoljili savremeni principi koji danas postoje unutar struke. Moderna pre-
ventivna terapija karijesa govori o terapijskom zahvatu prije nastanka zubne
lezije, kako bi se osigurala pravilna i učinkovita prevencija bolesti i iskoristile
sve mogućnosti modernih preventivnih zahvata.
Nedovoljno je razvijena svijest o važnosti oralnog zdravlja za opće zdrav-

lje pojedinca, ne pridavanje važnosti provođenja adekvatne oralne higijene je
neizostavno prisutna pojava, što dugoročno rezultira dalekosežnim posljedi-
cama. Prvi nivo prevencije oralnih oboljenja bi trebala biti edukacija roditelja i
djece. Tako se prvenstveno kroz obdaništa, školu i pedijatrijske ambulante, pa-
tronažnu službu, roditelju ali i djetetu daju osnovne informacije i smjernice za
očuvanje zdravlja zubi i važnost odlaska stomatologu na kontrolne preglede.
Školsko doba je vrijeme kada se trajno ustaljuju navike i kada je zdravstveno-
odgojna informacija pravodobno pružena.
Pravilno održavanje oralne higijene sastavni je dio prevencije svih oralnih

bolesti i zasigurno je jeftinija metoda u usporedbi s bilo kojim liječenjem. Do-
bra prevencija podrazumijeva pravilno i redovito čišćenje zuba i usne šupljine,
te redovito posjećivati izabranog stomatologa, jer zubni kamenac i eventualne
bolesti može liječiti samo stomatolog.
Dobra zubna higijena može spriječiti mnoge bolesti koje često nisu vezane
samo uz usnu šupljinu. Dvije najčešće bolesti oralne šupljine su: karijes i pa-
rodontalne bolesti. One su posljedica, između ostalog, i loše oralne higijene. U
usnoj šupljini žive mnogi “stalni” mikroorganizmi, mnoge prolazne bakterije
i gljivice, međutim bez mekih naslaga, plaka i zubnog kamenca nema karijesa
ni bolesnog zubnog mesa. Poslije svakog jela, naročito kada je hrana ljepljiva
i mekana, na zubima se zadržava dio te hrane. Tako nastaju meke naslage. U
njima se množe bakterije i stvaraju ovojnicu koja čvrsto prianja uz zub. Taj se
meki žućkasto-sivi sloj naziva plak. On se ne može isprati mlazom vode, već se
mora iščetkati. Zubni kamenac nastaje mineralizacijom mekih naslaga i plaka.
236
On se ne može odstraniti niti mlazom vode niti četkanjem. Njega može od-
straniti samo stomatolog. Dok karijes napada mlađu populaciju i predstavlja
oboljenje koje napada sam zub, parodontoza je bolest starije populacije, vezana
uz strukture oko zuba. Uzročnici parodontalnih bolesti su također bakterije iz
plaka, mekih naslaga i kamenca.
Dobra oralna higijena ne samo da čuva zdravlje zuba i cijele usne šupljine,
nego i udaljenih organa, kao što su srce i kardiovaskularni sistem, te bubrezi
i zglobovi. Savremena relevantna dostupna literature, te mnogobrojna prove-
dena istraživanja, ukazuje da bakterije (streptokoki) iz zubnog kamenca i obo-
ljelih desni izazivaju zgrušavanje krvi što može uzrokovati srčani napad. Oko
60% streptokoka iz usne šupljine stvara protein koji dovodi do nakupljanja
krvnih pločica. One stvaraju naslage na arterijama, te nam sugeriraju da je u
neku ruku bolesni zub opasnost za srce.
Sigurno je da budućnost nosi nove lijekove, kojima ćemo sprječavati ka-

rijes i parodontozu, no adekvatno i dobro sprovođenje oralne higijene je ne-
zamjenjivo u prevenciji oralnih oboljenja. Danas postoje mnogobrojna sred-
stva kojima održavamo oralnu higijenu. Na tržištu postoje mnoge četkice, s
umjetnim, zaobljenim vlaknima, te malim radnim dijelom. Također su nam
na raspolaganju paste za zube s trostrukim djelovanjem. Reklamiraju se mno-
ge žvakaće gume bez šećera koje pomažu vraćanje pH (kiselosti) u normalu.
Na raspolaganju su nam i sredstva za fluoridaciju kojima možemo povremeno
sami ili u zubnoj ordinaciji prevenirati zubni karijes.
Istraživanja i znatno povećanje znanja o glavnim genima za bolest, kao i

o modificirajućim genima za bolest, daju realne pretpostavke da će se u sko-
roj budućnost uspjeti razviti brojni genetički testovi, koji bi svakako trebali
zauzeti značajno mjesto u dijagnosticiranju stepena genetske predispozicije u
mlađoj dobi kada se parodontitis još nije razvio, npr. kod djece roditelja obo-
ljelih od parodontitisa.
Shodno stepenu predispozicija djeteta, mogle bi se preventivno preduzeti

odgovarajuće mjere. No, svakako treba naglasiti da upotreba genetičkih testo-
va ima smisla samo ako se identificira dovoljno glavnih i modificirajućih gena
za bolest, kao i evidentira dovoljno podataka za razne etničke skupine.
Danas još uvijek i dermatolozi, otorinolaringolozi, internisti, ali i spe-

cijalisti opće medicine, liječe pacijente s bolestima oralne sluznice, nemajući
mogućnost pravilnog pristupa dijagnostici i terapiji. Nedovoljno poznavanje
237
EDIN SELIMOVIĆ
gnatooralnog sistema, njegove kompletne i kompleksne funkcije u etiologiji,

dijagnostici i liječenju oralnih bolesti, to značajno onemogućuje. U interdis-
ciplinarnom pristupu oralnim bolestima saradnja sa specijalistima navedenih
grana je neophodna.
Oralno zdravlje u BiH znatno je ispod europskih standarda. Podaci koje

iz godine u godinu prikuplja Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH poka-
zuju da su neke bolesti usta i zuba, poput gingivitisa (bolesti zubnog mesa), u
stalnom porastu. Podaci se za prošlu godinu još prikupljaju, ali istraživanja iz
prijašnjih godina potvrđuju tu tmurnu ocjenu stanja zdravlja zuba u Federa-
ciji, pa i cijeloj BiH. Najviše stanovnika svih životnih dobi suočava se sa zub-
nim karijesom, oboljenjima zubne pulpe i periapikalnog tkiva, te oboljenjima
čvrstog tkiva zuba.
Ove bolesti zajedno čine čak 77 do 82 posto ukupnog morbiditeta svih

dobnih skupina. Razloge tako poražavajućeg stanja u oralnom zdravlju
stručnjaci nalaze u nepostojanju sistemskog plana liječenja i očuvanja zdravlja
zuba, te tome da u BiH ne postoji dovoljno izgrađena svijest o važnosti tog seg-
menta ljudskog zdravlja. Stomatološki pregledi se u obrazovnim ustanovama
organiziraju neredovito i površno, pa mnoga djeca već u ranoj životnoj dobi
dobiju neku zubnu bolest.
Od ukupnog broja oralnih bolesti u djece predškolskog uzrasta, čak 49,5

posto otpada na zubni karijes, a slijede bolesti zubne pulpe i periapikalnog tki-
va sa 22,5 posto. Od djece školskog uzrasta zubni karijes je najzastupljeniji sa
41 posto i bolesti zubne pulpe sa 25,8 posto. Gotovo deset posto bolesti odnosi
se na dentofacijalne anomalije. Odrasli imaju gotovo podjednako problema sa
zubnim karijesom i bolestima zubne pulpe.
238
LITERATURA
12. 7. LITERATURA
1. Community Dent Oral Epidemiol. 2001 Jun;29(3):213-9.
2. Corey, L.A., Nance, W.E., Hofstede, P. i Schenkein, H.A. Self-reported periodontal disease in a Virginia twin
population.Journal of Periodontology 64, 1993; 1205-1208.
3. Petersen, PE., Kwan, S. Evaluation of community-based oral health promotion and oral disease prevention--
WHO recommendations for improved evidence in public health practice. Community Dent Health. 2004 Dec;
21(4 Suppl):319-29.
4. Ide, R., Mizoue, T., Tsukiyama, Y., Ikeda, M., Yoshimura, T. Evaluation of oral health promotion in the
workplace: the effects on dental care costs and frequency of dental visits.
5. Hart, T.C., Hart, P.S., Michalec, M.D., Zhang, Y., Marazita, M.L.,Cooper, M., Yassin, O.M.,Nusier, M. iWalker,
S. Localisation of a gene for prepubertal periodontitis to chromosome 11q14 and identification of a cathepsin
C gene mutation.Journal of Medical Genetics 37, 2000; 95-101.
6. Staničić, T. Histologija tvrdih zubnih tkiva. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva 1994; 3:27-52.
7. Ibrahimagić – Šeper, L., Selimović, E. Stres i njegov utjecaj na oralno zdravlje, Bilten Ljekarske komore Ze-Do
kantona, godina 6., broj 10. februar 2006; 15-16.
8. Ibrahimagić – Šeper. L., Selimović, E. Upalne promjene sluznice kod nosilaca protetskih nadomjestaka, Bilten
Ljekarske komore Ze-do kantona 6/7 2003; 13-14.
9. Ibrahimagić – Šeper, L., Selimović, E. Žvačne sile i njihovo djelovanje u stomatognatom sustavu Medix 35,
Zagreb, maj 2001; 117-118.
10. Ibrahimagić, L. Antropometrijsko istraživanje povezanosti oblika i veličine lica i zuba. Doktorska disertacija.
Stomatološki fakultet Zagreb. Zagreb, 1999:11-17.
11. Anić, I., Prpić-Mehičić, G., Buntak-Kobler, D. Klinička slika karijesa. Patologija i terapija tvrdih zubnih
tkiva.1994;10:217-222.
12. Löe, H., Brown, L.J. Early onset periodontitis in the United States of America. Journal of Periodontology 62,
1991; 608-616.
13. Toomes, C., James, J., Wood, A.J., Wu, C.L., McCormick, D., Lench, N., Hewitt, C., Moynihan, L., Roberts, E.,
Woods, CG., Markham, A., Wong, M., Widmer, R., Ghaffar, K.A., Pemberton, M., Hussein, I.R., Temtamy, S.A.,
Davies, R., Read, A.P., Sloan, P., Dixon, M.J. i Thakker, N.S. Loss-of-function mutations in the cathepsin C gene
result in periodontal disease and palmoplantar keratosis. Nature Genetics 23,1999, 421-424.
14. Marazita, M.L., Burmeister, J. A., Gunsolly, J. C., Koertge, T.E.,Lake, K. i Schenkein, H.A.Evidence for autosomal
dominant inheritance and race-specific heterogeneity inearly-onset periodontitis. Journal of Periodontology
65, 1994; 623-630.
15. Michalowicz, B.S., Wolff, L.F., Klump, D., Hinrichs, J.E., Aeppli, D.M., Bouchard, T.J.J. i Pihlstrom, B.L.
Periodontal bacteria in adult twins. Journal of Periodontology 70, 1999;263-273.
16. Erikson, L. Oral health promotion and prevention for older adults. Dental Clin N Am,1997, 41. 727-750.
17. MacEntee, M.I. Oral care for successful aging in long-term care. J Public Health Dent,2000, 60 (4), 326-29.
18. Page, R.C., Offenbacher, S., Schroeder, H.E., Seymour, G.J. i Kornman, K.S. (1997). Advances in the pathogenesis
of periodontitis: Summary of developments, clinical Implications and future directions. Periodontology 2000
14, 1997;216-248.
19. Stančić, T., Anić, I. Patohistološka slika karijesne lezije. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva 1994; 9:181-
210.
20. Ciglar, I., Škaljac, G., Buntak-Kobler, D., Prpić-Mehičić, G. Čimbenici zubnog kvara. Patologija i terapija tvrdih
zubnih tkiva. 1994; 7: 129-155.
21. Ghezzi, E.M., Ship, J.A. Systemic diseases and their treatments in the elderly: Impact on oral health. J Public
Health Dent, 2000, 60(4), 289-296.
22. Ship, J. A. Geriatric oral medicine. Alpha Omegan,2001, 94, 44-51.
23. Saunders, M. Nutrition and oral health in the elderly. J. Dent Clin N Am,1997, 41, 681-698.
24. Nowak, A. Oral health, a family affair. PediatricBasics. No. 91, 2000.
239
240

Seper Knjiga PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Seper Knjiga PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Seper Knjiga PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Knjigu posvećujem

rahmetli majci Šidi

Saradnici: Prof. dr. sc. Sahib Muminagić

Izdavač: Univerzitet u Zenici

Za izdavača: Prof. dr. sc. Sabahudin Ekinović

Recenzenti: Prof. dr. sc. Ekrem Ajanović

Kompjuterski slog: Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagić-Šeper

Štampa: Graforad, Zenica

Tiraž: 200 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Bibliografija: str. 239

Na osnovu odluke Senata Univerziteta u Zenici, broj: 01-108-313-0149/08-16 od 06.02.2008. godine,

LEJLA IBRAHIMAGIĆ-ŠEPER I SARADNICI

ZDRAVSTVENI FAKULTET UNIVERZITETA U ZENICI

Zenica, 2008. godina

Recenzija rukopisa “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’ eminentnih

Tešanj, 22.12.2007. godine

Prof. dr.sci. Ekrem Ajanović

Knjiga – udžbenik “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’, autora doc.dr.sc.

Sarajevo, 20.12.2007. godine

“Quidquid agis, prudenter agas et respice finem”

Knjiga “Promocija zdravlja i prevencija bolesti’’ predstavlja doprinos au-

Namijenjena je prvenstveno studentima “Zdravstvenog fakulteta’’, vrlo

U zdravstvu, sem profila zdravstvenih uposlenika, odnosno u zdravstve-

Ova knjiga, ne čini samo zadovoljenje medicinske znanosti u teoriji i

Stoga je ovaj udžbenik i koncipiran na ovakav način, gdje su obrađena

Knjiga sadrži dvanaest poglavlja, koncipiranih po modernim pravilima

U okviru multisektorskog pristupa determinantama zdravlja i procesu

Motivi publikovanja ovakve knjige su dakako povezani tijesno i sa opre-

Veoma je važno naglasiti, da ovaj udžbenik u potpunosti korelira sa in-

U siromašnim zemljama uočljivo je evidentan blagi ekonomski napre-

Mislim da vrijeme donosi izazove koji svojom bremenitošću pobuđuju u

Dakako da se javlja posebna radost kada zalaganje priskrbi verifikaciju

Zenica, 13.7.2007. godine

Lejla Ibrahimagić - Šeper

Lejla Ibrahimagić - Šeper

Lejla Ibrahimagić - Šeper

Lejla Ibrahimagić - Šeper

Lejla Ibrahimagić - Šeper

“Verba volant,scripta manent’’

“Riječi lete, a ono što je napisano ostaje’’

Novije razdoblje razvoja medicine, prema mišljenjima savremenih

Planiranje zdravstvenih usluga obuhvata široko područje aktivnosti i za-

∗ kako čuvati vlastito zdravlje,

Zagađenjem površinskih podzemnih voda, zemljišta, biljaka, opasne ma-

lova, životne i radne sredine, te stavova ljudi u odnosu na zdravlje. Zdravstveni

unutar porodice. Liječnik i sestra se trebaju izboriti za prisni odnos sa pacijen-

“Iskustvo je riječ kojom nazivamo svoje pogreške’’

2.1. PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR

kojima su osnivači Federacija, Kanton i Općina u suglasnosti sa Zakonom o

2.2. SOCIJALNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Socijalno zdravstveno osiguranje podrazumijeva neprofitni i javni sistem

2.3. REFORMA U ZDRAVSTVU

Reforma sistema zdravstvene zaštite i ekonomski koncept medicine treba

vrlo skup organizacijski model, uz trenutačnu neefikasnost liječenja. PZZ je

Trenutna struktura obrazovnog sistema ne osigurava jednakomjerno

2.4. PRIMJERI DOBRO ORGANIZIRANIH

2.4.1. Organizacija zdravstvene službe u Engleskoj