Mjerenja u telekomunikacijama

(Predavanje 5)
DIGITALNI MJERNI INSTRUMENTI
UVOD
Sve do sredine prošlog stoljeća za mjerenje električnih i neelektričnih veličina koristili su se
samo analogni elektromehanički instrumenti. Kao što smo vidjeli na predhodnom predavanju,
ovi instrumenti koriste davno uspostavljene, jednostavne, ali pouzdane postupke. Kako su oni
dostigli vrhunac tehnološkog razvoja, a budući da je praksa zahtjevala instrumente sa užim
granicama greške, razvijeni su mjerni uređaji na drugim principima. Prvo su se razvijali
analogni elektronski instrumenti, a zatim paralelno sa razvojem digitalne elektronike i
digitalni mjerni instrumenti. Naziv im potječe od latinske riječi digitus što znači prst, a kasnije
od engleske riječi digit što označava cifre od 0 do 9. Ovi instrumenti imaju čitav niz prednosti
u odnosu na analogne mjerne instrumente kao što su: povećana tačnost i razlaganje, veća
brzina mjerenja, smanjenje greške očitavanja itd. Prvi digitalni mjerni instrumenti (digitalni
voltmetar) koji je pojavio pedesetih godina prošlog stoljeća bio je velik, mase od cca 30 kg,
skup, ali i vrlo tačan (granice greške ± 0,01 % – deset puta tačniji od analognih instrumenata
toga vremena). No od tada je razvoj digitalnih mjernih instrumenata bio vrlo brz. Vrlo malo
tehnologija je imalo tako brz razvoj posljednjih desetljeća kao što je to slučaj sa digitalnom
elektronikom. Svaka faza napretka digitalne elektronike nalazila je odmah primjenu u
konstrukciji digitalnih mjernih instrumenata. Velika promjena u razvoju digitalnih
instrumenata bila je izrada digitalnih programabilnih mjernih instrumenata. Prvi
programabilni mjerni instrumenti imali su mogućnost programiranja samo osnovnih funkcija
mjernog instrumenta, kao što je npr. automatsko biranje mjernog opsega. Povezivanje ovih
instrumenata izvođeno je sa paralenim ili serijskim interfejsom ili njihovom kombinacijom.
Veoma često se u početku koristio paralelni interfejs, što je za posljedicu imalo veliki broj
vodova i glomazan konektor. Kasnije je serijski interfejs, kao pouzdaniji i jednostavniji bio
više u upotrebi. U približno isto vrijeme kada se pojavio prvi standard vezan za IEC interfejs
(1974.), revoluciju u razvoju mjerne tehnike izazvala je pojava mjernih instrumenata sa
ugrađenim mikroprocesorom. U početku su ovi instrumenti nazivani „inteligentni mjerni
instrumenti“, dok je danas uobičajen naziv za njih mikroprocesorski programabilni mjerni
instrumenti. Pojava ovih instrumenata omogućila je znatno proširenje i poboljšanje
metroloških karakteristika u odnosu na isti instrument bez mikroprocesora.
Za razliku od analognih mjernih instrumenata kod kojih je pokazivanje ili izlazni signal
kontinualna funkcija mjerene veličine, kod digitalnih mjernih instrumenata pokazivanje
instrumenta je dato u numeričkom obliku, odnosno izlazni signal je predstavljen određenim
brojem cifara (digita). Velika većina mjernih pojava po svojoj prirodi su kontinuirano
promjenljive, pa ih se može mjeriti pomoću digitalnih instrumenata jedino ako ih se
prethodno pretvori u digitalni oblik. Sve električne i neelektrične veličine nastoje se najčešće
svesti na istosmjerni napon, jer je ta veličina posebno pogodna za pretvaranje u digitalni
oblik. Pretvaranje u digitalni oblik najčešće se ostvaruje pretvaranjem istosmjernog napona u
vrijeme, odnosno frekvenciju.
U digitalnim mjernim instrumentima prvo se vrši prilagođenje ulaznog analognog mjernog
signala (njegovo slabljenje ili pojačavanje), a zatim njegovo uobličavanje ili po potrebi
ispravljanje. Ovako prilagođen analogni signal vodi se u analogno digitalni konvertor gdje se
vrši pretvaranje analognog signala u digitalni signal. Dobijeni digitalni signal se obrađuje u
kolima sa digitalnom tehnikom (brojači, memorije itd.). Kako je ljudski mozak navikao na
dekadski zapis mjernog rezultata dekoderi na izlazu vrše pretvaranje binarnog mjernog
podatka u dekadski. Takav rezultat se prikazuje na digitalnom indikatoru – displeju (slika 1).

1
 Analogno kolo Digitalno kolo
ulaz Pojačalo A/D
oslabljivač
za obradu
konvertor za obradu 3512
signala signala
Slika 1. Blok shema digitalnog mjernog instrumenta
Najveću primjenu digitalni mjerni instrumenti su našli u mjerenju frekvencije i vremenskog
intervala, jer su to veličine koje se najjednostavnije predstavljaju u digitalnoj formi. Digitalni
frekvencmetri imaju danas toliku prednost u odnosu na analogne da su ih potpuno potisnuli iz
upotrebe. Digitalni voltmetri za istosmjerni napon imaju takođe veliku primjenu, a njihova se
upotreba lako proširuje na mjerenje drugih električnih veličina (istosmjerna struja, otpornost,
kapacitivnost, induktivnost). Pomoću preciznih pretvarača izmjeničnih veličina – ispravljača
digitalni multimetri mjere i izmjenične veličine. Pored čisto mjernih instrumenata u digitalnoj
tehnici se izrađuju i kalibratori istosmjernog i izmjeničnog napona, signal generatori,
generatori funkcije, generatori impulsa itd.
Osnovne prednosti digitalnih mjernih instrumenata su:
1. Tačnost. Najniža klasa tačnosti analognih instrumenata je 0,05. Granice grešaka vrhunskih
digitalnih instrumenata su dostigli vrijednost od ± 0,001 % (ili ± 10 ppm), što ih svrstava u
hijerarhijskoj skali etalona u radne pa i sekundarne etalone. U principu za dva instrumenta
(analogni i digitalni) približno istih cijena digitalni instrument je tačniji i do deset puta.
2. Prilagodljivost računaru. Mogućnost povezivanja sa računarom je osobina koja ovim
instrumentima obezbjeđuje mjesto u svim složenim mjernim zadacima, u realizaciji
etalona električnih veličina, u postupcima kalibracije itd. Povezivanje sa računarom je
jako bitno u automatizaciji i kontroli tehnoloških procesa gdje je potrebna brza obrada
rezultata mjerenja, a povećava se i kvalitet mjerenja. Povezivanje sa računarom
omogućava izvođenje intenzivnih mjerenja kada se u kratkom vremenskom roku mora
izvršiti veliki broj mjerenja na velikom broju mjernih tačaka. Neki digitalni instrumenti
imaju i mogućnost automatskog biranja mjernog opsega.
3. Čitljivost. Jednostavno, jednoznačno i brzo očitavanje cifara na displeju, čak i sa veće
udaljenosti, jedan je od važnih parametara koji utiče na nastajanje greške mjerenja, pa čak
i na pojavu grubih grešaka mjerenja. Jednoznačnost očitavanja podrazumjeva da svaki
korisnik nakon očitanja rezultata mjerenja ima isti rezultat, a ne kao kod analognih gdje je
svaki korisnik u stvari jedan A/D konvertor.
4. Razlaganje (rezolucija). Posmatrajući razvoj digitalnih instrumenata u odnosu na
odgovarajuće analogne instrumente posljednjih dvadesetak godina primjećuje se da je
upravo na ovoj karakteristici postignut najveći napredak. U današnje vrijeme nisu rijetkost
instrumenti sa 8 i ½ digita što istovremeno znači da je kod mjerenja jednosmjernog
napona razlaganje do 10 nV. Naravno većina instrumenata u širokoj upotrebi imaju
najčešće 3 i ½ digita ili sa 4 i ½ digita.
5. Širok ugao gledanja. Ugao gledanja (očitavanja) kod analognih instrumenata zbog
paralakse je praktično 00, dok je kod digitalnih instrumenata taj ugao 500 ili veći pa se
praktično ne mora voditi računa pod kojim uglom se očitava instrument.
6. Pouzdanost. Veća pouzdanost digitalnim mjernih instrumenata zasnovana je na činjenici
da je mjerni podatak sadržan u frekvenciji mjernih impulsa, u vremenskom intervalu ili
binarnom broju, za razliku od analognih instrumenata gdje je mjerni podatak sadržan u
amplitudi mjerene veličine. Promjena u amplitudi impulsa ne utiče na sadržaj mjerne
informacije što povećava pouzdanost digitalnih instrumenata. Isto tako, digitalni mjerni

2
 instrumenti nemaju ni mehaničke dijelove u indikatoru koji su kod analognih instrumenata
često bili uzrok neispravnosti ili greške
7. Velika ulazna impedansa. Kod digitalnih voltmetara ulazna impedansa je redovito veća
od 10 MΩ. Naravno ovoliku impedansu nemaju svi digitalni voltmetri, a neki analogni
instrumenti sa elektronskim mjernim pojačalima imaju isto velike impedanse. Ipak, u
pravilu smatra se da digitalni voltmetri imaju znatno veću impedansu od analognih.
8. Brzina očitavanja (brzina odziva). Većina digitalnih instrumenata ima okidno kolo u
obliku nekog generatora takt impulsa koji određuje brzinu očitavanja i ona je kod većine
digitalnih instrumenata najmanje 3 – 10 očitanja u sekundi na opsegu sa maksimalnim
brojem digita što sasvim zadovoljava potrebe vizuelnog praćenja rezultata mjerenja.
Naravno ovakva ili veća brzina očitavanja moguća je samo kod instrumenata koje očitava
računar, a ne čovjek.
9. Robusnost. Digitalni instrumenti su u pravilu manji i lakši od analognih instrumenata.
Isto tako manje su osjetljivi na promjenu položaja kod mjerenja, vibracije i slično.
Digitalni instrumenti imaju i relativno veliku mogućnost preopterećenja, jer sklopovi ulaze
u zasićenje i ne mogu povećati signal iznad nekog određenog napona. Dovoljno je da je
ulazni sklop tako dimenzioniran da izdrži preopterećenje.
Pored čitavog niza navedenih prednosti digitalni mjerni instrumenti imaju i karakteristike koje
se ocjenjuju kao njihovi nedostaci i to:
1. Nepreglednost istovremenog praćenja. Čovjekov mozak prilagođen je analognom
prikazu. Praktična primjena pokazala je da u sistemima gdje je potrebno istovremeno
pratiti tri i više instrumenata te u skladu sa njihovom pokazivanjima obavljati određene
radnje (uključivati i isključivati strujne krugove) nije poželjno koristiti digitalne
instrumente. Ovo npr. važi u pilotskoj kabini ili komandnoj sali elektroenergetskih
postrojenja gdje je važno da li je prekoračena određena vrijednost, a da pri tome nije bitno
koliko tačno iznosi rezultat mjerenja. U ovim slučajevima često se pribjegava hibridnim
rješenjima – digitalni instrument sa analognim prikazivanjem.
2. Nepreglednost očitavanja. Ova osobina je izražena kod digitalnih instrumenata čiji se
rezultati prikazuju na displeju sa 5 i ½ digita ili više jer je čovjeku teško očitati i
memorisati rezultat mjerenja. Mjerenje sa većim brojem digita namjenjeno je samo
automatizovanim mjerenjima i računarskoj obradi podataka.
3. Potrebno napajanje (baterija ili mrežno napajanje). Digitalni mjerni instrumenti
koriste elektronska i logička kola za čiji rad je potreban izvor napajanja. Kod nekih
digitalnih instrumenata baterije mogu da traju jako dugo (i do par godina), a nisu ni skupe
pa se ovo ne može smatrati kao neki veliki nedostatak. Isto tako neki analogni instrumenti
(ommetri) također trebaju izvor napajanja.
4. Potrebna česta kalibracija. O ovoj mani se vjerovatno najmanje razmišlja kod nabavke i
korištenja digitalnih instrumenata. Proizvođač je granice grešaka odredio za vrlo kratki
vremenski period npr. 90 – 180 dana, a vrlo rijetko duže od godine). Ako se nakon tog
vremena želi pouzdano mjeriti datim instrumentom potrebno ga je umjeriti. Digitalni
instrumenti dakle, u toku svoje eksploatacije zahtjevaju znatno češću kalibraciju nego
analogni instrumenti, kod kojih se kalibracija vrši svakih nekoliko godina.
5. Složenija upotreba. Bez upoznavanja sa uputstvom proizvođača za upotrebu ovi
instrumenti nisu primjenjivi jer su moguće čak i kardinalne greške.
6. Složeno održavanje i opravka. Digitalni instruemnti imaju složeniju konstrukciju nego
analogni, pa je njihovo održavanje skuplje. Kod opravke, problemi nastaju usljed

3
 složenosti elektronskih kola, što zahtjeva veće znanje i iskustvo, kao i posjedovanje većeg
broja najčešće vrlo specifičnih rezervnih dijelova.
7. Mogućnost subjektivne greške. Ova mana se ogleda u mogućnosti zamjene sličnih cifri
(npr. 3 i 5 ili 6 i 8) ili pogrešno očitanje brojeva sa više nula. Činjenica je da je broj
subjektivnih pogrešaka manji nego kod analognih instrumenata.
8. Osjetljivost na smetnje. Digitalni instrumenti su osjetljivi na smetnje u mjerenoj veličini.
Za razliku od njih analogni instrumenti nisu npr. osjetljivi na promjene frekvencije
mjerene veličine više od 1 Hz.

PRIKAZIVANJE PODATAKA
Osnovna karakteristika analognog podatka je neprekidnost, a digitalnog diskretno stanje.
Podatak sadržan u analognom signalu prenosi se pomoću vrijednosti karakteristike signala
(amplitude, frekvencije itd.). Podatak sadržan u digitalnom signalu iskazuje se pomoću
diskretnih stanja npr. postojanjem ili nepostojanjem napona itd.
Na slici 2a) podatak je prikazan analogno visinom impulsa koji iznosi 5 jedinica. Na slici 2b)
podatak je prikazan digitalno pomoću 5 jednakih impulsa. Ovakakv način prikazivanja se vrlo
malo koristi, jer je neprikladan zbog sporosti obrade.
a) b) c)
5

1 0 1

1 t t t
Slika 2. Podatak prikazan a) amplitudom b) brojem impulsa c) binarno
Na slici 2c) podatak je prikazan digitalno pomoću binarnog sistema. U binarnom sistemu
osnovica (baza) je broj 2, za razliku od dekadskog sistema gdje je baza broj 10. U binarnom
sistemu brojevi se izražavaju kao suma potencija broja 2. Postoje i drugi sistemi koji se koriste
u digitalnoj tehnici kao što su oktalni (baza je broj 8) i heksadekadski (baza je broj 16).
Prisjetimo se prikazaivanja brojeva u dekadskom sistemu. Na primjer broj 368 se prikazuje
kao: 3⋅102 + 6⋅101 +8⋅100. Svaka cifra dakle ima vrijednost prema mjestu na kojem se u broju
nalazi: jedinice, desetice, stotice itd. Općenito se bilo koji broj N koji se sastoji od cijelog
broja NC i racionalnog broja NR može predstaviti sa cjelobrojnom osnovicom B kao:
[
N = N C + N R = a n −1 B n −1 + ... + a0 B 0 , a −1 B −1 + ... + a − m B − m ]
B

Zarezom, umjesto plusom označena je granica između cijelih i racionalnih brojeva, kako bi se
naglasilo da pri pretvaranju jednog sistema u drugi treba posebno pretvoriti cijeli, a posebno
racionalni dio broja. Indeks uz broj označava brojni sistem kojem pripada.
Dekadski cijeli broj 4510 binarno se iskazuje kao:
4510 = 32 + 8 + 4 + 1 = 1⋅25 + 0⋅24 + 1⋅23 + 1⋅22 + 0⋅21 + 1⋅20 = 1011012
Dekadski racionalni broj 0,812510 binarno se iskazuje kao:
0,812510 = 0,5 + 0,25 + 0,0625 = 1⋅2-1 + 1⋅2-2 + 0⋅2-3 + 1⋅2-4 = 0,11012
Dekadski broj može se pretvoriti u binarni na više načina. Manje dekadske brojeve npr. broj
8210 možemo pretvoriti u binarni sljedećim postupkom:najveća potencija broja 2 u broju 8210

4
je 26 = 6410. Razlika je (82 – 64)10 = 1810. Najveća potencija broja 2 u broju 1810 je 24 = 1610.
Razlika je 210, a to je 21. Dakle, dobije se: 8210 = 1⋅26 +1⋅24 +1⋅21 = 10100102. Ovakav
postupak za velike dekadske brojeve je neprikladan, pa se zato koristi jednostavniji postupak.
Dekadski broj se dijeli sa 2. Pri tom ostatak može biti 0 ili 1. On predstavlja najmanje važnu
(LSB – least significant bit) binarnu cifru. Rezultat djeljenja se dalje dijeli sa 2, a ostatak
označava sljedeći bit itd. Posljednji bit zove se najvažniji (MSB – most significant bit).
Racionalni broj pretvaramo u binarni množenjem sa brojem 2. U većini slučajeva kod
racionalnih brojeva za potpunu pretvorbu je potreban vekiki broj koraka. U praksi se odabire
onoliko koraka, odnosno bita iza decimalnog zareza koji zadovoljava traženu tačnost. Npr. pri
četiri koraka greška je 100/24 = 6,25 % , pri osam koraka greška je 100/28 = 0,39 % itd.
Primjer 1: Pretvoriti dekadske brojeve 18710 , 35610 , 0,85610 , 124,98510 u binarne.
Rješenje: 18710 = 101110112 , 35610 = 1011001002 , 0,85610 = 0,110110110010...2 ,
124,98510 = 1111100,11111102
Iz predhodnog izlaganja se vidi da binarni sistem korisati samo dvije cifre 1 i 0, koje se vrlo
lako i jednostavno daju prikazati pomoću elektronskih elemenata koji mogu zauzeti dva
različita stanja. To naprimjer može biti sklopka ili kontakt releja u zatvorenom (cifra 1),
odnosno otvorenom položaju (cifra 0) ili tranzistor u stanju vođenja (cifra 1), odnosno
nevođenja struje (cifra 0). Predočavanje rezultata pomoću binarnog sistema naročito je
prikladno tamo gdje se mjerni rezultati neposredno dalje obrađuju u nekom računaru. Kada
bismo se u digitalnim instrumentima koristili dekadskim sistemom trebali bi imati
elektroničke sklopove sa deset različitih stanja, što je vrlo složeno i skupo.
Za binarnu cifru koristi se naziv BIT (eng. Binary digit). U digitalnom sistemu podaci se
prikazuju pomoću skupina bitova čiji je broj u nekom sistemu stalan. U praksi se isključivo
koristi skupina od 8 bitova koja se zove BYTE.
Međutim, mjerni rezultati u binarnom obliku nisu pogodni za izravna očitanja, zbog
čovjekovog načina mišljenja koje je prilagođeno dekadskom sistemu brojenja. U tim
prilikama potrebno je mjerne rezultate preraditi pomoću posebnih sklopova u dekadski oblik.
Ljudi se svakodnevno koriste dekadskim sistemom, a računari i digitalni instrumenti binarnim
sistemom. Zato je potrebno na ulazu u digitalni sklop dekadski broj pretvoriti u binarni, pa
nakon obrade u digitalnom sklopu, binarni pretvoriti u dekadski kako bi čovjek mogao
shvatiti rezultat. Niz bita kojima je dogovorom dato neko značenje naziva se numerički KOD,
pa je moguće dekadske cifre prikazati binarnim kodom. U digitalnoj tehnici najčešće se
koristi binarno kodirani decimalni kod kao što je npr. BCD 8421 kod gdje je zadržana podjela
na dekade, a svaka dekada se predstavlja binarno sa četiri cifre. U općem slučaju n–cifreni
dekadski broj se predstavlja sa 4 x n bita u BCD kodu. Poteškoće sa ovim kodom se javljaju
pri pravljenju komplemenata (invertovanje bitova). Npr. Kada se komplementira broj 00102 =
210 dobije se 11012 = 1310 što nije BCD kod. Jedan od načina prevazilaženja ovog problema je
upotreba drugih kodova kao što su EXCESS-3 BCD (dobije se uvećanjem svake cifre koda
BCD 8421za 3) ili 2421 BCD kod.
U Tabeli 1 prikazani su cijeli brojevi do 10 pomoću dekadskog, binarnog, BCD 8421,
EXCESS–3 BCD i BCD 2421 koda, te na analogan način pomoću odgovarajućih dužina.
Prisutnost odgovarajuće potencije broja 2 u binarnom i BCD 8421 prikazivanju označeno je
sa 1, a odsustvo sa 0 (tzv. pozitivna logika).

5
 Tabela 1
Analogno Dekadsko Binarno BCD 8421 BCD 2421 EXCESS – 3
3 2 1 0
- =1 2 2 2 2 8 4 2 1 2 4 2 1 8 4 2 1
- 1 1 0 0 0 1 0 0 0 1 0 1 0 0
-- 2 0 1 0 0 1 0 0 0 1 0 0 1 0 1
--- 3 1 1 0 0 1 1 0 0 1 1 0 1 1 0
---- 4 1 0 0 0 1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1
----- 5 1 0 1 0 1 0 1 1 0 1 1 1 0 0 0
------ 6 1 1 0 0 1 1 0 1 1 0 0 1 0 0 1
------- 7 1 1 1 0 1 1 1 1 1 0 1 1 0 1 0
-------- 8 1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1 0 1 0 1 1
--------- 9 1 0 0 1 1 0 0 1 1 1 1 1 1 1 0 0
---------- 10 1 0 1 0 0001 0000 0001 0000 0001 0011

Primjer 2: Prikazati broj 87 u dekadskom sistemu, binarnom sistemu, BCD 8421 kodu i BCD
2421 kodu
Rješenje: Dekadski 87 (8⋅101 + 7⋅100 = 80 + 7 = 87)
(1⋅26 + 0⋅25 + 124 + 0⋅23 + 1⋅22 + 1⋅21 + 1⋅20 =
Binarno 1010111
64 + 0 + 16 + 0 + 4 + 2 + 1 = 87)
(1⋅23 + 0⋅22 + 0⋅21 + 0⋅20 )⋅101 +
BCD 8421 1000 0111
(0⋅23 + 1⋅22 + 1⋅21 +1⋅20 )⋅100 = 87
(1⋅2 + 1⋅4 + 1⋅2 + 0⋅1 )⋅101 +
BCD 2421 1110 1101
(1⋅2 + 1⋅4 + 0⋅2 +1⋅1 )⋅100 = 87

LOGIČKE FUNKCIJE
U ovom dijelu su dati osnovni detalji o funkciji logičkih struktura. Poznavanje ove materije je
neophodno za razumjevanje kako zaista funkcioniraju digitalni sklopovi, a samim tim i
digitalni instrumenti. Formalna analiza digitalnih kola ima svoje korjene u radovima
engleskog matematičara Georgea Boolea (1815 – 1864) koji je razvio matematičku analizu
logike iskaza, tako da se logička algebra često po njemu zove i Booleova algebra. Dugo
nakon toga 1938 god. Claude. E. Shannon je pokazao kako se Booleova algebra može
iskoristiti za analizu rada logičkih (digitalnih) elemenata.
Ako iznesemo neku jednostavnu tvrdnju takva tvdrnja može biti istinita (tačna) ili neistinita
(netačna). Istinitoj tvrdnji se pridružuje logička 1, a neistinitoj tvrdnji logička 0. Ukoliko se
logičkoj 1 pridruži u elektronici visoki nivo signala, odnosno logičkoj 0 niski nivo signala
govori se o pozitivnoj logici. Obrnuto ako se visokom nivou signala pridruži logička 0, a
niskom nivou logička 1, onda se govori o negativnoj logici. Na osnovu jednostavnih tvrdnji i
logičkih veza među njima mogu se tvoriti složene tvrdnje. Time se bavi logička ili Boolova
algebra. U njoj se ne razmatra stvarni sadržaj pojedine tvrdnje, već jedino njena istinitost.
Logičko sklop je elektronska struktura koja od jednog ili više ulaznih signala pravi jedan
izlazni signal. Postoje tri osnovne vrste elektroničkih logičkih sklopova:
− Sklop I (AND) – izlazni signal je DA samo ako su i svi ulazi DA

6
− Sklop ILI (OR) – izlazni signal je DA samo ako je barem jedan ulazni signal DA
− Sklop NE (NOT) – izlazan ulaz ima uvijek suprotan nivo od ulaznog
Kombinacijom logičkih funkcija I, ILI i NE mogu se dobiti nove logičke funkcije kao što su
NI, NILI EXOR itd..
1) Logički sklop I (And)
Ovaj sklop se može u električnoj šemi prikazati sklopkama u seriji i žaruljom. Žarulja svijetli
samo ako su obe sklopke zatvorene (i sklopka A i sklopka B).To možemo zapisati kao:
Y = A I B odnosno Y = A ⋅ B
To se čita Y jednako i A i B i predstavlja logičku funkciju konjukcije.
A Tabela istinitosti
A B
& Y
A B Y
B
Y IEC simbol
0 0 0

0 1 0
A
Y
električna shema 1 0 0
B
američki simbol 1 1 1

Slika 3. Logički sklop I – električna shema, simbol i tabela istinitosti

Kod logičkog sklopa I dobija se visoki nivo (high level) ili logička jedinica na izlazu samo
onda ako su oba ulaza na visokom nivou, što se vidi iz tablice istinitosti.
2) Logički sklop ILI (OR)
Ovaj sklop se može prikazati sklopkama u paraleli i sijalicom. Žarulja svijetli ako je
zatvorena bar jedna sklopka (ili sklopka A ili sklopka B)
A A Tabela istinitosti
>
=1
Y
A B Y
B
B Y IEC simbol 1 0 1

0 1 1
A
Y 1 1 1
električna shema
B 0 0 0
američki simbol
Slika 4. Logički sklop ILI – električna shema, simbol i tabela istinitosti
To možemo zapisati kao:
Y = A ILI B odnosno Y = A + B
Ovo predstavlja logičku funkciju disjunkcije.
Treba napomenuti da odvje korišteni simboli množenja i sabiranja nemaju klasično značenje.
Kod logičkog sklopa ILI dobija se visoki nivo (high level) ili logička jedinica na izlazu ako je
bar jedan od ulaza na visokom nivou a niski nivo (low level) ili logičku nulu na izlazu
dobijamo samo ako su oba ulaza na niskom nivou, što se vidi iz tablice istinitosti.

7
3) Logički sklop NE (NOT)
Treća funkcija je logička negacija ili logička NE (NOT) funkcija, koja se često zove i
invertor. Ova funkcija ima samo jednu varijablu. Ako je tvrdnja označena sa A tada se
suprotna tvrdnja označava sa A i čita se NE (NOT) A. Kada je A = 1 tada je A =0 i obrnuto.

A Y A Y Tabela istinitosti
1 1
ulaz izlaz
IEC simbol
1 0
A Y A Y
0 1
američki simbol
Slika 5. Logički sklop NE – simbol i tabela istinitosti

4) Logički sklop NI (NAND)

Ako se invertira (negira) funkcija logičkog sklopa I (and) onda se dobije logički sklop NI.
A A
A 1
A+ B
& 1 & A+B
B B B
1
A
& Y
Tabela istinitosti
B
IEC simbol A B Y
0 0 1
A
Y 0 1 1
B 1 0 1
američki simbol
1 1 0
Slika 6. Logički sklop NI – simbol i tabela istinitosti

5) Logički sklop «ISKLJUČNO ILI» (EXclusive OR)

Funkcija zapisana kao Y = A ⋅ B + A ⋅ B zove se isključivo ili. Izlazna varijabla Y je tačna
samo ako je jedna i isključivo jedna od tvrdnji A ili B tačna.
A Tabela istinitosti
Y
=1 A B Y
B
Slika 7. Logički sklop EXOR – simbol i tabela istinitosti 1 0 1

Drugačije rečeno, izlaz je logička 1 samo onda kada su ulazi 0 1 1

različiti. Koristi se i tzv EX NOR logički sklop koji je 1 1 0
komplementaran EX OR sklopu, a daje na izlazu logičku jedinicu
samo ako su mu ulazi isti (ili su oba logičko 0, ili su oba logičko1) 0 0 0

8
6) Logički sklop NILI (NOR)
Ako se invertira (negira) funkcija logičkog sklopa ILI (OR) onda se dobije logički sklop NILI.
A A
A 1
>
=1
A+ B
1 A+ B
& A B
B B B
1
A
>
=1
Y
Tabela istinitosti
B
A B Y
IEC simbol
0 0 1
A
Y 0 1 0

B 1 0 0
američki simbol 1 1 0
Slika 8. Logički sklop NILI – simbol i tabela istinitosti

SKLOPOVI ANALOGNO DIGITALNIH KONVERTORA

Digitalni instrumenti imaju analogni i digitalni dio. U analognom dijelu nalazi se obično
djelilo i predpojačalo, čiji je zadatak isti kao kod analognih elektronskih instrumenata.
Digitalni dio čine AD pretvarač, niz drugih logičkih sklopova i indikator.
Osnovni dio digitalnog instrumenta je sklop koji mjerenu analognu veličinu pretvara u digitalni
oblik. Taj sklop se zove analogno digitalni (AD) konvertor. AD konvertori sastavljeni su od
više sklopova kao što su integratori, logički sklopovi, komparatori, brojači itd. Pojedini
sklopovi biće opisani u nastavku. Svakih nekoliko godina pojavljuju se nove vrste AD
konvertora različitih principa rada, ali se uglavnom ostvaruju već postojećim sklopovima.
Komparator
U pojedinim AD pretvaračima koristi se jedan ili više naponskih komparatora (tzv.
diskriminatori napona). To je nelinearni analogni sklop kojim se ustanovljava trenutak kada
ulazni napon proizvoljnog iznosa U1 dosegne nivo referentnog napona UREF. U tom trenutku
komparator na izlazu mijenja stacionarno stanje ili daje kratak impuls. Referentni napon je
najčešće istosmjerni i stalnog je iznosa, a ponekad može biti i promjenjiv. Ovi sklopovi se
često zovu i komparatori nivoa (eng. Magnitude Comparator).
Najjednostavniji komparator može se napraviti od operacionog pojačala bez povratne veze
kojem se na invertirajući ulaz dovodi ulazni napon U1 a na neinvertirajući ulaz dovodi se
referentni napon UREF, kao što je prikazano na slici 9.
Na slici je prikazan slučaj prenosne karakteristike pojačala za referentni napon UREF = 0. Sve
dok je ulazni napon U1 manji od UREF, to jest manji od nule pojačalo je zasićeno i zbog
priključka na invertirajući ulaz na izlazu je pozitivan napon zasićenja U2MAX. Jedino kada
napon U1 postaje veći od nule dolazi do okidanja i na izlazu se pojavi napon – U2MIN. Ta
promjena stanja mora biti brza, tj. do okidanja ne smije doći prije nego je ulazni napon
dosegao vrijednost referentnog, ali ni puno poslije toga. U praksi takvih odstupanja ima, ali ih
treba svesti na što je moguće manju mjeru.

9
 U2MAX
-
A0
+
U1 UREF = 0 U1
UREF U2

U2MIN

Slika 9. Komparator – principijelna shema i prenosna karakteristika

Uzmimo da je dato pojačalo velikog pojačanja A0 = 104 puta kojemu se izlazni napon mijenja
od U2MAX = +10 V do U2MIN = – 10 V. Takvo bi pojačalo moglo pojačavati ulazne napone
vrijednosti ± 1 mV, jer bi za veće napone na ulazu došlo do zasićenja sklopa jer je napona na
izlazu ± 10 V. To naravno vrijedi za UREF = 0, kao što je prikazano na slici. Kada napon na
ulazu dostigne vrijednost – 1 mV, a nije dostigao + 1 mV pojačalo nije zasićeno i porast
napona prikazuje se vrlo velikim padom napona na izlazu pojačala. Daljim porastom napona
od +1 mV pojačalo je u zasićenju, tj. U = U2MIN. Za promjenu napona na izlazu u granicama
U2MAX – U2MIN ulazni se napon mijenja pri velikom pojačanju A0 za vrlo mali iznos, tj.
U − U 2 MIN
∆U1 = 2 MAX
A0
Povećanje brzine porasta (smanjivanje ∆t) napona U2 može se postići i upotrebom pozitivne
povratne sprege. Prenosna karakteristika u tom slučaju je data na slici 10. U ovom primjeru je
referentni napon UREF različit od nule.
U2MAX

-
R1 + U1’’ U1’ U1
U1 U2
UREF R2 UREF

U2MIN

Slika 10. Komparator sa pozitivnom povratnom spegom

Povratna sprega smanjuje osjetljivost, povećava strminu prelaza, ali uzrokuje histerezu.
Ovakav sklop se zove Schmittov okidni sklop. Kada postoji histereza naponi pri kojima
logičko „1“ („H“ – high level ) prelazi u logičko „0“ („L“ – low level ) i obratno, razlikuju se.
Prelaz sa „1“ na „0“ događa se pri višem ulaznom naponu U1', a obratno pri nižem naponu
U1''. Ovo naponi se mogu predstaviti kao:
R1 R1
U 1 ' = U REF + (U 2 MAX − U REF ) U 1 ' ' = U REF − (U 2 MIN + U REF )
R1 + R2 R1 + R2
Napon histereze UH sada se računa kao:
R1
U H = U 1 '−U 1 ' ' = (U 2 MAX + U 2 MIN )
R1 + R2
Primjeri ulaznog i izlaznog napona predstavljen je na slici 11.

10
 U1
U1 ’

U1’’

t
U2

Slika 11. Komparator - primjer ulaznog i izlaznog napona

Sklop za uzorkovanje i pamćenje (Sempl Hold sklop)
AD pretvarač ne pretvara u digitalnu vrijednost cjelokupan analogni signal, nego samo njegove
uzorke u vremenu. Pri tome se ne uzima stvarni iznos uzorka već se uzima vrijednost prema
najbližem raspoloživom nivou u trenutku uzimanja uzorka. Da se signal ne bi previše izobličio
A/D konverzijom potrebno je dobro provesti diskretizaciju. To znači da koraci kojima se
uzima uzorak signala kod diskretizacije moraju biti gusti po vremenu da se ne izgubi ni jedan
harmonik ulaznog signala, a po amplitudi treba imati dovoljnu veliku razlučivost da bi se
razlikovale male promjene amplitude. Princip uzorkovanja prikazan je na slici 12.

Slika 12. Uzimanje uzoraka analognog signala

11
Prema Shannonovoj teoremi pri uzimanju uzoraka iz nekog kontinuiranog signala uzorci se
moraju uzimati barem dvostruko većom frekvencijom nego što je frekvencija najvišeg
harmonika fm koji se uzima u obzir pri razmatranju, tj. mora biti zadovoljen uvjet:
f uz > 2 ⋅ f m
Analogno digitalna konverzija, ovisno o vrsti AD pretvarača, traje neko vrijeme (reda veličine
od 10–8 s do 10–1 s). Ako se tokom tog vremena mjereni uzorak napona promjeni,
prouzrokovat će grešku u digitalnom izlazu. Ta se greška može izbjeći ako se uzme uzorak
analogne vrijednosti napona neposredno prije početka konverzije (Sample) i upamti (Hold)
potrebno vrijeme dok se ne izvrši konverzija. Sklopovi koji obavljaju ovu funkciju zovu se
sklopovi za uzorkovanje i pamćenje ili skraćeno S & H kola. Izrađuju se kao integrirani
sklopovi i na neki način djeluju kao memorija za pamćenje analogne vrijednosti.
Pojednostavljena principijelna shema jednog sklopa za uzorkovanje i pamćenje prikazana je
na slici 13.

Slika 13. Principijelna shema S & H sklopa

Dok su preklopke u položaju kao na slici (ulazna zatvorena, a izlazna otvorena) kondenzator
kapaciteta C se nabija preko naponskog sljedila na ulazu na neku vrijednost napona. Kada
upravljački sklop izvrši istovremeno prebacivanje sklopki (ulazna otvorena, a izlazna
zatvorena) napon na kondenzatoru teorijski će se održati konstantnim jer je ulazni otpor
naponskog sljedila na izlazu vrlo veliki. U stvarnosti neke struje ipak protiču kroz izolaciju
kondenzatora i preklopke i ulaze u pojačalo. Realni Sample & Hold sklop može se predstaviti
kao na slici 14.

Slika 14. Realna shema S & H sklopa

Sa R1 je predstavljen serijski otpor sklopke i vodiča, a sa paralenim otporom R2 predstavljeni
su gubici u kondenzatoru. Vremenska konstant R1C mora biti znatno manja od vremena TON
kada je sklopka na ulazu zatvorena, a sklopka na izlazu otvorena. Vremenska konstanta R2C
mora biti znatno veća od intervala uzimanja uzorka TUZ kada je izlazna sklopka zatvorena, a
ulazna otvorena.

12
 R1C << TON ; R2C >> TUZ
Kao što se vidi iz predhodnog izlaganja kvalitet sklopa u prvom redu ovisi o kvalitetu
kondenzatora, elektronske sklopke (najčešće se koristi MOSFET), kao i od karakterstika
pojačala.
Binarna brojila
Za brojenje električnih impulsa služe elektronički brojači. s kojima se može brojiti i do 108
impulsa u sekundi. Elektronički brojači se izvode u različitim spojevima i izvedbama.
Osnovni elementi binarnih brojača su bistabilni multivibratori. Oni imaju svojstvo da dalje
prenose samo svaki drugi primljeni impuls. Svaki takav multivibrator sastoji se od dva
tranzistora T1 i T2 kako je prikazano na slici, čiji su kolektori spojeni preko djelitelja R1 i R2
sa bazom drugog tranzistora. Drugi kraj tih djelitelja priključuje se na negativni pol
prikladnog pomoćnog napona.
+

R R
C C Q
Q

R1 R1
T1 T2

R2 R2

Slika 15. Shema bistabilnog multivibratora

Pretpostavlja se da je tranzistor T1 u zasićenju. Tada je napon na njegovom kolektoru mali, pa
baza tranzistora T2, preko dijelitelja R1-R2, dobiva negativni napon. Zato tranzistor T2 ne vodi
struju. Napon na njegovom kolektoru je veliki, pa baza tranzistora T1 dobiva struju i on je u
zasićenju, kako je to na početku i pretpostavljeno. Kroz jedan tranzistor teče struja, a kroz
drugi ne teče. To stanje je stabilno i neće se samo od sebe promijeniti. Pri tome je
kapacitivnost C, koja je spojena na bazu tranzistora T1, napunjena te je njen napon znatno
veći od napona kapacitivnosti C, spojene na bazu tranzistora T2. Ako na obje stezaljke Q´ i Q
istodobno naiđe dovoljno veliki kratkotrajni negativni impuls on će prekinuti struju
tranzistora (slično se događa ako impulsi dođu na baze tranzistora). Kada impuls nestane,
napon na bazi tranzistora T2 će prije dostići pozitivnu vrijednost, jer je kapacitivnost te baze
napunjena na manji napon. Zbog toga će sada tranzistor T2 preuzeti vođenje struje. Ovo novo
stanje je stabilno i promijenit će se tek dolaskom sljedećeg impulsa. Pri tom napon njegovog
kolektora, odnosno napon tačke Q ili Q´, padne gotovo na nulu, pa se ovakvim sklopom može
dalje proslijediti svaki drugi primljeni negativni impuls. Ako se poveže više ovakvih bistabila
jedan za drugim, dobiva se iza prvog svaki drugi, iza drugog svaki četvrti, iza trećeg svaki
osmi itd. Impulsi se dovode na ulaz T bistabila B0, koji je na odgovarajući način povezan sa
bazama, odnosno sa kolektorima njegovih tranzistora.

13
 Ulaz brojila
a) Q Q Q
T B0 Q
T B1 Q
T B2 Q
1
Ulaz
0
1 2 3 4 5 6 7 8

Q od B0 0

1
Q od B1

1
b) Q od B2

Stanje brojila 110 = 6[V]

a) blok shema; b) vremenski slijed impulsa na ulazu brojila i na Q izlazima bistabila
Slika 16. Shema brojila sa tri bistabila
Ulazi T sljedećih bistabila spojeni su na Q izlaze prethodnih bistabila, pa svaka promjena
stanja od 1 na 0 djeluje na sljedeći bistabil. Četiri ovakva bistabla mogu se i tako povezati da
tvore jednu dekadsku jedinicu, koja dalje propušta svaki deseti primljeni impuls. Takva jedna
mogućnost prikazana je na sljedećoj slici.

Q Q Q Q
T B0 I T B1 T B2 T B3
Q Q Q Q

Slika 17 . Primjer povratne veze u dekadskom brojilu

Izlaz bistabila B3 vezan je za jedan ulaz logičkog sklopa I između bistabila B0 i B1, a na drugi
ulaz spojen je izlaz iz bistabila B0. Logički sklop I proslijeđuje impulse u bistabil B1 jedino
ako oba njegova ulaza dobiju napon. Do osmog impulsa izlaz Q´ bistabila B3 je pod naponom,
pa impulsi iz bistabila B0 ulaze u bistabil B1. Deveti impuls mijenja samo stanje bistabila B0, a
deseti impuls ne može ući u bistabil B1 jer drugi ulaz logičkog sklopa I nije pod naponom. Taj
impuls preko date povraten veze djeluje direktno na bistabil B3 i mijenja mu stanje. Time se
dobiva impuls za sljedeću dekadu, a svi bistabili ove dekade su opet u početnom položaju.
Napomenimo još da impulsi iz bistabila B2 djeluje samo na prvi tranzistor T1 bistabila B3, a
impulsi preko posebne veze samo na njegov drugi tranzistor T2. Stoga impulsi preko te veze
mijenjaju stanje bistabila B3 jedino kada njegov tranzistor T2 vodi struju, a to se događa samo
kod svakog desetog impulsa.
INDIKATORI
Najjednostavnija mogućnost očitavanja broja primljenih impulsa u brojilo bile bi sijalice
priključene na izlaze bistabila preko tranzistorskih sklopki. Kada je bistabil u stanju 1, sijalica
svijetli, a ne svijetli kada je u stanju 0. Ipak se umjesto toga redovno upotrebljavaju dekadski
indikatori sa ciframa od 0 do 9 u raznovrsnim izvedbama. Tako se za tu svrhu upotrebljavaju
posebne cijevi punjene plinom, koje imaju jednu zajedničku anodu i deset katoda u obliku
cifri od 0 do 9. Anoda je, već prema konstrukciji, sva u obliku mrežice ili je djelimično
masivna, a djelimično mrežasta. Katode u obliku cifri postavljene su paralelno ili okomito na
podnožje cijevi, ovisno o tome da li je predviđena horizontalna ili vertikalna montaža cijevi.
Katoda koja je pod naponom tinjavo svijetli, pa se iz prilične daljine vidi svijetleći broj.

14
 a) ravnina brojki paralelna s podnožjem cijevi
b) ravnina brojki okomita na podnožje cijevi
Slika 18. Pokazne plinske cijevi s katodama u obliku brojeva:
Kod nekih izvedbi cifre se projektuju na mliječno staklo. Pri tome se upotrebljava za svaku
cifru posebna sijalica ili postoji samo jedna sijalica ispred koje se pomiče ploča s izrezanim
ciframa od 0 do 9.

1- dijafragma; 2- blok objektiva; 3- blok kondenzor-leća;

4- toplinski filter koji zastićuje leće od zagrijavanja;
5- držač; 6- žarulje; 7- grla za žarulje; 8- kutija;
9-mliječno staklo na koje se projiciraju znamenke od 0 do 9;
Slika 19. Presjek uređaja za projiciranje cifri na mliječno staklo
Zadnjih dvadesetak godina najviše se upotrebljavaju indikatori načinjeni od malih
poluprovodničkih dioda, koje svijetle pri struji od nekoliko miliampera i naponu manjem od
2 V (engl. light emitting diodes - LED).
1- spoj svijetlećih dioda;
2- dekoder s pobudnim sklopom, koji na
osnovi podataka u tetradskom sistemu
uključuje odgovarajuće svijetleće diode;
3- spoj na sklop koji određuje decimalnu
tačku;
4- vanjski izgled sedam-segmentnog
indikatora (npr. kad indikator pokazuje
brojku 1, osvijetle segmenti B i C, a brojku
2 segmenti A, B, G, E i D itd.)

Slika 20. Segmenti indikator od svijetlećih dioda

15
Obično se cifre od 0 do 9 sastavljaju od sedam segmenata, a posebni sklop (dekoder s
pobudnim sklopom) na osnovi podataka, dobijenih iz brojila uključuje odgovarajuće
segmente preko tranzistorskih sklopki i zaštitnih otpora (T i R2 na slici) na naponski izvor.
Pored 7-segmentnog, koristi se i 16-segmentni alfanumerički indikator.
Osnovne osobine indikatora sa LED diodama su:
− mala potrošnja 4 – 100 mA,
− mali pad napona na diodi 1,6 – 2,2 V,
− izlazna svjetlosna jačina relativno mala 4 – 100 mCd,
− velika brzina prekidanja diode 1- 100 ns,
− očekivani životni vijek cca 20 godina (uz smanjenje izlazne snage do 50 %),
− male dimenzije, pa se smatraju tačkastim izvorom.
Upotrebljavaju se još i indikatori s tekućim kristalima (Liquid Crystals Display – LCD), gdje
se raspored molekula mijenja dovođenjem električnog polja, a tanki sloj prozirnog kristala u
tekućem stanju pod djelovanjem električnog polja postane neproziran. Dakle, ovi indikatori
ne emitiraju nikakvo zračenje, već su zasnovani na specifičnim optičkim karakteristikama
širokog spektra organskih materija poznatih pod imenom tečni kristali.
Praktična realizacija ovog indikatora sastoji se u formiranju elementa kondenzatorskog tipa
sastavljenog od hermetički zatvorene ćelije od tečnog kristala, na koju se sa dvije strane
naslanjaju staklene pločice presvučene sa unutarnje strane metaliziranim elektrodama.
Osnovne osobine LCD indikatora su:
− mala potrošnja (disipacija): 10 – 100 µA,
− naponi napajanja: tipično 1,7 V; do 10 V; izmjenični naponi napajanja (f > 70 Hz),
− temperaturna osjetljivost: - 10oC/+60oC, (izvan ovih granica tečni kristal gubi svojstva)
− male dimenzije: debljina 105 – 50 µm,
− slabi kontrast (nisu izvor svjetlosti),
− mali ugao gledanja,
Indikatori sa tekućim kristalima primjenjuju
se u 7–segmentnim, 16–segmentnim indika-
torima, kao i u matričnim indikatorima kao
što je to prikazano na slici 21.
Dati LCD displej se sastoji iz 2 reda sa 16
linija u kojima se ispisuju karakteri dok se
svako od ovih polja sastoji od matrice Slika 21. LCD indikator
veličine 5 x 8 piksela. Displej može da prikazuje brojeve i slova, a moguće je prikazati i
znakove koje korisnik sam isprojektuje. Kontrast na ekranu zavisi od napona napajanja i od
toga da li se poruke ispisuju u jednom ili dva reda.
Upotrebljavaju se i neka druga rješenja, kao što su npr. indikatori sa plazmom, koji su u
suštini plazmom punjene cijevi gdje električno polje pobuđuje plin i generira UV fotone.
Fluorescentni sloj pretvara UV fotone u vidljivu svjetlost. Indikatori sa plazmom su u obliku
tanke ploče, pri čemu je, slično kao i kod LCD indikatora, osnovni stakleni dio indikatora
obložen elektrodama.
Osnovne karakteristike ovih pokaznika su:
− potreban visoki naponi napajanja zbog jonizacije gasa u cijevi (cca 180 V),

16
− velika luminenscencija,
− napon zadržavanja: 65 V,
− jačina struje: 1 – 3 mA,
− vrijeme izbijanja: 10 µs,
− vrijeme gašenja: 40 µs,
− širok ugao gledanja. Slika 22. Digitalno analogni indikator
Danas je uobičajeno da digitalni multimetri pored digitalnog imaju i analogno pokazivanje,
kao što je prikazano na slici 22.

DIGITALNI MULTIMETRI
Digitalni multimetri pretvaraju analognu veličinu u digitalni zapis i zatim je prikazuju na
numeričkom indikatoru mjernog instrumenta. Tu funkciju obavljaju analogno digitalni
pretvarači koji su najvažniji dio digitalnog mjernog instrumenta. Tokom proteklih 50-tak
godina upotrebljavali su se različiti A/D pretvarači, a u današnjim instrumentima se najčešće
koriste pretvarači sa integratorom (sa dvostrukim pilastim naponom – dual slope) i pretvarači
sa sukcesivnom aproksimacijom. Digitalna veličina je binarna sa određenim brojem bitova.
Dekoderom se binarni broj pretvara u dekadski radi prikaza na indikatoru instrumenta.
Kako je najpogodnija analogna veličina za pretvorbu istosmjerni napon, rad digitalnih
multimetara zasniva se u principu na mjerenju istosmjernog napona, a sve druge veličine
(struja, otpor ili izmjenične veličine) mjere se tako da se na prikladan način pretvore u
odgovarajući istosmjerni napon, prije pretvaranja u digitalni oblik. Na slici 23. je prikazana
pojednostavljena blok shema digitalnog multimetra. Djelilo za izmjenični napon frekvencijski
se kompenzira tako da je djeljenje napona, zbog parazitnih kapaciteta, neovisno o frekvenciji.
Izmjenični napon se pretvara u istosmjerni pomoću preciznih AC/DC pretvarača ugrađenih u
mjerilo. Najčešće se koriste pretvarači sa odzivom na srednju, a ponekad i pretvarači sa
odzivom na efektivnu vrijednost (RMS).

Slika 23. Blok shema digitalnog multimetra

Struja se mjeri preko pada napona kojeg ona uzrokuje na preciznom otporniku (shuntu)
poznatog iznosa ugrađenom u instrument. Jedan takav sklop prikazan je na sljedećoj slici. Za
dati sklop vrijede relacije:
⎛ Rp ⎞ ⎛ Rp ⎞
U S = I ⋅ RS U iz = U S ⎜⎜1 + ⎟⎟ U iz = I ⋅ RS ⎜⎜1 + ⎟⎟
⎝ R1 ⎠ ⎝ R1 ⎠

17
Izlazni napon je direktno proporcionalan mjerenoj
struji. Različiti mjerni opsezi postižu se izborom
otpora RS kojeg treba tačno poznavati. Poželjno je
da RS bude što manji, jer manji otpor znači i
manju vremensku konstantu, tj. brže mjerenje.
Otpornost se mjeri pomoću pada napona kojeg na
mjernom otporniku RX stvara struja poznate
vrijednosti I iz strujnog izvora ugrađenog u
instrument (pretvornik otpora) ili poređenjem sa
preciznim referentnim otpornikom RREF, kao što je
prikazano na slici 25.
Mjerenjem pada napona na referentnom otporniku
UREF i mjernom otporniku UX Slika 24. Pretvaranje struje u napon
U REF = I ⋅ RREF i U X = I ⋅ RX
dobije se vrijednost nepoznatog otpornika kao:
UX U
RX = = RREF X
I U REF

Spoj za mjerenje velikih otpora Spoj za mjerenje malih otpora

Slika 25. Mjerenje otpornosti
Uticaj otpora spojnih vodova i otpora stezaljki se može zanemariti kod mjerenja velikih
vrijednosti otpora, pa se u tom slučaju koristi spoj sa dvije stezaljke. Kod mjerenja malih
vrijednosti otpora, gdje je uticaj otpora vodova i stezaljki znatan, koristi se spoj sa četiri
stezaljke, od kojih su dvije strujne, a dvije naponske. Otpor strujnih stezaljki i vodova ne utiče
na mjerenje jer se mjeri samo pad napona na otporniku RX. S druge strane uticaj otpora
naponskih stezaljki i vodova je praktično zanemariv, jer kroz naponski krug protiče redovito
mala vrijednost struje, koja stvara neznatne padove napona na stezaljkama.
Osim spomenutih veličina savremeni digitalni multimetri mjere i neke druge veličine kao što
su: frekvencija, kapacitet itd. Uz to bolji digitalni instrumenti imaju mogućnost povezivanja
sa računarom.

18
MJERENJE VREMENA
Osnova iz koje su se razvili digitalni električni mjerni instrumenti je tzv. elektronska
štoperica, tj. elektronski sklop koji je omogućio vrlo precizno mjerenje vremena. Na slici je
prikazana principijelna blok shema elektronske štoperice.
Izvor izmjeničnog napona (kvarcni oscilator), čija je frekvencija fN vrlo tačno poznata,
priključi se preko elektroničke sklopke na brojač, tako da on broji samo u vremenskom
intervalu t kad je sklopka zatvorena (između start i stop signala na sklopci). Zatvaranje i
otvaranje elektroničke sklopke
izaziva pojava čije se trajanje
mjeri. Kada je logički upravljački
sklop dobio informaciju o prekidu
brojenja impulsa preko stop
impulsa, on prebacuje sadržaj
brojača u memoriju. U memoriji se
vrši potrebna matematička obrada
ovog podatka i nakon toga se
podatak šalje na displej (pokaznik).
Slika 26. Blok shema za mjerenje vremena
Nakon prebacivanja broja impulsa
u memoriju, logički sklop resetuje brojač (vraća ga na nulu) i dozvoljava elektronskoj sklopci
da prihvati novi start impuls.
Kako su impulsi iz oscilatora frekvencije fn trajanje njihove periode je:
1
Tn = n1=4
t3

fn t2 n2=5
t1 n3=6
Ako je brojač izbrojao nX impulsa,
onda je odgovarajuće trajanje
vremenskog perioda jednako:
t
nX
t = Tn ⋅ n X = (s ) Slika 27. Prikaz pogreške ± 1 impuls
fn
Trenutak zatvaranja i otvaranja sklopke može imati različite fazne pomake prema impulsima
iz izmjeničnog izvora, što u krajnjem slučaju može izazvati pogrešku od ± 1 impulsa. Sa
slike se vidi da su t1, t2 i t3 gotovo jednaki vremenski intervali, a njima odgovaraju različiti
brojevi impulsa n1, n2 i n3. Da bi se greška smanjila potrebno je frekvenciju oscilatora fN
tako odabrati da se dobije dovoljno veliki broj impulsa n. Npr. za n = 1000 impulsa bit će ta
greška mjerenja manja od ± 0,1 %.
Primjer 3: Koliko je dug vremenski interval između
start i stop impulsa elektroničke preklopke ako je
frekvencija oscilatora fn = 500 kHz a brojač je
izbrojao 83 742 impulsa? Kolika je moguća greška u
mjerenju ovog vremena uz uobičajeno vjerojatno odstupanje u brojanju impulsa.
Rješenje: Dužina vremenskog intervala je:
n 83742
t = TN ⋅ n X = X = = 0,167484 s
f N 500000
Uobičajena greška brojača je ±1 impuls, što vremenski iznosi:
1 1
G BR = ± =± = ±2,0 µs
fN 500000

19
MJERENJE FREKVENCIJE
Kod mjerenja frekvencije sklop je vrlo
sličan prethodnom gdje stop i start
impuls elektronska sklopka dobija
preko djelitelja frekvencije koji dijeli
ulaznu frekvenciju u tačno određenom
omjeru, npr.1:100000, 1:1000000 ili
1:10000000. Kako je obično oscilator
poznate frekvencije fn = 1 MHz, to ovi
omjeri dijeljenja daju tačno određena
vremena od 0,1 s, 1,0 s ili 10 s između
„start“ i „stop“ impulsa. Stoga će broj
prebrojanih impulsa koji će iz izvora
napona nepoznate frekvencije fX stići u Slika 28. Blok shema za mjerenje frekvencije
brojač ovisiti o toj mjerenoj frekvenciji i
vremenu trajanja brojanja.
n X = f X ⋅ ∆t
a kako je:
ndf
∆t =
fn
gdje je: ndf =100 000 ; 1 000 000 ili 10 000 000, zadani broj djelitelja frekvencija.
Konačno se dobije:
fX nX
n X = ndf ⋅ → f X = fn ⋅
fn ndf
Nakon stop impulsa logički sklop blokira rad djelitelja frekvencije, prebacuje sadržaj brojača
(nX) u memoriju, postavlja stanje brojača na nulu, deblokira djelitelj frekvencije koji ponovno
daje „start“ impuls i brojenje počinje iznova.
U međuvremenu se u memoriji broj izbrojanih impulsa nX množi sa odabranim zadanim
brojem djelitelja frekvencije (ndf) i dijeli sa frekvencijom oscilatora fn (obično 1 MHz).
Rezultat je iznos nepoznate frekvencije fX koji se prosljeđuje na displej i tu prikazuje do
slijedeće izmjene koja dolazi ovisno o odabranoj konstanti dijeljenja (ndf) nakon 0,1 s ; 1 s ili
10 s. O ovom vremenu i frekvenciji fX ovisi mogući broj znamenki koje je moguće prikazati
na displeju, a koje nam daje informaciju o iznosu nepoznate frekvencije.
Uzmimo kao primjer da mjerimo frekvenciju naše gradske elektrodistributivne mreže koja bi
trebala iznositi tačno 50,00 Hz a danas je vrlo blizu toga. Uglavnom su ta odstupanja manja
od nekoliko stotinki Hz.
ndf =100 000 fn =1 MHz Brojač će izbrojiti 5 impulsa s uobičajenom pogreškom od
±1 impulsa. Dakle 4, 5 ili 6 impulsa. Na pokazniku će ovaj
→ ∆t = 0,1s broj biti prikazan pomnožen s 10 tj. sa 10fn/ndf. Očitati
→ 50⋅0,1 = 5 impulsa ćemo 40, 50 ili 60 Hz.
ndf =1 000 000 fn =1 MHz Brojač će izbrojiti 50 impulsa s uobičajenom pogreškom
od ±1 impulsa. Dakle 49, 50 ili 51 impuls. Na pokazniku
→ ∆t = 1,0s će ovaj broj biti prikazan pomnožen s 1,0 tj. sa 10fn/ndf.
→ 50⋅1,0 = 50 impulsa Očitati ćemo 49, 50 ili 51 Hz.

20
ndf =10 000 000 fn =1 MHz Brojač će izbrojiti 500 impulsa s uobičajenom pogreškom
od ±1 impulsa. Dakle 499, 500 ili 501 impuls. Na
→ ∆t = 10 s pokazniku će ovaj broj biti prikazan pomnožen s 0,1 tj. sa
→ 50⋅10 = 500 impulsa 10fn/ndf. Očitati ćemo 49,9, 50 ili 50,1 Hz.
Dakle za ne preveliku tačnost mjerenja (± 0,1 Hz = ± 0,2 %) trebamo od očitanja do očitanja
čekati čak 10 sekundi. Zbog toga je za relativno niske frekvencije mnogo bolje, tačnije i brže
ako se mjeri trajanje periode (vremenski interval) i iz toga izračuna frekvencija.
Primjer 4: Koliko impulsa će izbrojati brojač između
dva impulsa s djelitelja frekvencije, ako je nepoznata
frekvencija izvora fX = 725,20 kHz? Frekvencija
oscilatora je fN = 1,25 MHz a dijelitelj frekvencije
propušta svaki dvijestohiljaditi impuls oscilatora.
Rješenje: Za dva impulsa s djelitelja frekvencije treba
proteći vrijeme u trajanju od:
1 1
TN = = = 0,8 µs
f N 1250000
Kako je ndf = 200000 dobije se da je vrijeme između start i stop impulsa jednako:
∆t = TN ⋅ ndf = 0,0000008 ⋅ 200000 = 0,16 s
Brojač će izbrojati:
n = f X ⋅ ∆t = 725200 ⋅ 0,16 = 116032 impulsa
uz svoju uobičajenu pogrešku od ±1 impuls.

MJERENJE NAPONA
Pretvaranje napona u vrijeme sa jednom pilom
Pretvaranje napona u vrijeme zasniva se na mjerenju vremena potrebnog da neki napon koji
linearno raste (pilasti napon Up) naraste do iznosa mjerenog napona Ux. Pilasti napon počinje
od nekog negativnog iznosa (da se izbjegnu greške pri pokretanju generatora pilastog napona)
i u trenutku t0 postiže vrijednost jednaku nuli, a u trenutku t1 izjednačava se sa mjerenim
naponom Ux.

Slika 29. Blok shema i vremenski dijagram pretvaranja napona u vrijeme sa jednom pilom

21
Objasnimo kako radi dati sklop. U trenutku t0 (Up = 0) lijevi nulindikator N1 zatvori
elektroničku sklopku i brojač počinje brojati impulse iz oscilatora. Brojanje prestaje u
trenutku t1, kada desni nulindikator N2 otvori elektroničku sklopku. Broj impulsa koje je
brojač prebrojao proporcionalan je vremenskom intervalu ∆tx, odnosno mjerenom naponu Ux.
Elektronička sklopka se isključuje i impulsi prestaju stizati u brojač. Logika prebacuje sadržaj
brojača (nX) u memoriju gdje se matematički obrađuje i u prikladnom obliku prosljeđuje na
displej. Nakon toga logika daje naredbu generatoru pilastog napona da počne s proizvodnjom
nove pile. Impuls za ponovno uključenje pilastog napona ujedno briše rezultat prethodnog
mjerenja (resetuje brojač).
Ako je napon UX manji trebati će manje vrijeme da pilasti napon poraste od vrijednosti nule
do vrijednosti napona UX. Naprotiv za veći napon UX potrebno će biti i duže vrijeme. Sa
predhodne slike vidi se da na osnovu sličnosti trougla, vrijedi relacija
UX U U
= X = Pm
t1 − t 0 ∆t t 2 − t 0
koja nam omogućava izračunavanje nepoznatog napona UX.
Sada se dobije konačna jednačina:
t1 − t0 ∆t
U X = U Pm ⋅ = U Pm ⋅
t 2 − t0 TP
Kako je ∆t = TN ⋅ n X nakon uvrštavanja u predhodnu jednačinu dobije se:
TN U Pm
U X = U Pm ⋅ nX = nX = K ⋅ nX
TP f N ⋅ TP
Tačnost mjerenja napona ovim postupkom najviše ovisi o linearnosti pilastog napona. Postižu
se granice grešaka od 0,1 % do 0,2 % i mjerni opsezi od 1 V pa do 1000 V . Izbor područja
obavlja se automatski, a uređaj pokazuje predznak napona i decimalni zarez. Mjerenje traje od
nekoliko milisekundi do jedne sekunde.
Kad je napon strogo konstantnog iznosa onda nema nikakvih problema kod mjerenja pomoću
ovog sklopa. No ako je u mjerenom naponu prisutan neki harmonik, tzv. smetnja, pa makar i
malog iznosa, a to je vrlo česta situacija kod svih napona dobivenih ispravljačima, onda se
trenutna vrijednost napona neznatno (ili znatno) mijenja oko neke srednje vrijednosti.
Proučimo kako takav slučaj djeluje na mjerenje
napona ovim mjernim postupkom. Moramo voditi
računa o tome da je kod poluvalnog ispravljanja
najutjecajniji harmonik frekvencije 50 Hz i svi
njegovi neparni višekratnici. Kod punovalnog
ispravljanja najutjecajniji je harmonik frekvencije
100 Hz i svi njegovi neparni višekratnici.
Sa slike 30. se vidi da će ovim postupkom kod prve
pile biti izmjereno duže vrijeme ∆t1 (time i izbrojen
veći broj impulsa N1) a kod druge pile kraće
vrijeme ∆t2 (i naravno manji broj impulsa N2).
Slika 30. Uticaj promjene napona
Strogo gledavši to i jesu stvarne trenutne
vrijednosti, ali mi ovdje želimo mjeriti srednju vrijednost koja je u ovakvom slučaju
konstantna. Uz to mi ćemo na pokazniku vidjeti samo to kako se jedna, dvije ili tri zadnje
znamenke stalno mijenjaju i to će nam praktički onemogućiti da očitamo tačan iznos napona

22
(tj. njegove srednje vrijednosti). A iznos trenutne vrijednosti napona bez podatka o kojem se
to trenutku radi ne znači nam ama baš ništa.
Primjer 5: Koliki broj impulsa je izbrojio brojač između jednog uključivanja i isključivanja
elektroničke sklopke, ako je frekvencija generatora impulsa fN = 1750 kHz? Generator
pilastog napona generira napon up = 250⋅(t – to) u vremenskom intervalu od to do t2 prema slici
29. Na pokazivaču s četiri cifre očitan je napon UX = 7,595 V. Broj impulsa navesti s
uobičajenim granicama pogreške brojača.
Rješenje: Sa dijagrama se vidi da se nepoznati napon može izraziti kao:
U X = u p (t1 ) = U pm ⋅ (t1 − t 0 ) = 250 ⋅ ∆t

UX 7,595
Odavde je: ∆t = = = 0,03038 s
U pm 250
Kako je vremenski period ∆t dat kao
N
∆t = t1 − t 0 =
fN
Dobije se broj impulsa koje je prebrojao brojač kao:
N = f N ⋅ ∆t = 1750 ⋅ 10 3 ⋅ 0,03038 = 53165 impulsa ± 1 impuls.
Primjer 6: Na slici 29 prikazan je princip pretvaranja istosmjernog napona u vrijeme. Koliki
će se nepoznati napon moći očitati na pokazivaču sa četiri cifre, ako je frekvencija generatora
impulsa fN = 750 kHz, a brojač je izbrojio NX = 11349 impulsa? Generator pilastog napona
generira napon up = 225⋅(t – to) u vremenskom intervalu od to do t2 prema slici 29.
Rješenje: Nepoznati napon UX se može izraziti kao:
UX=up(t1)=Upm⋅(t1-to)=250⋅∆t U X = u p (t1 ) = U pm ⋅ (t1 − t 0 ) = 250 ⋅ ∆t
UX N
Sada je: ∆t = =
U pm fN
Za vrijeme ∆t brojač izmjeri NX impulsa
UX
N X = f N ⋅ ∆t = f N ⋅
U pm
Pa je nepoznati napon UX sada:
NX 11349
U X = U pm ⋅ = 225 ⋅ = 3,4047 V
fN 750000
Na indikatoru sa četiri cifre biće pokazan napon od 3,405 V.
Pretvaranje napona u vrijeme sa dvostrukom pilom
Izvanredna tačnost i mala osjetljivost na smetnje, uz relativno jednostavnu izvedbu, postiže se
pomoću digitalnih voltmetara s dvostrukim pilastim naponom. Prvo se nepoznati napon Ux
dovodi na integrirajuće pojačalo i integrira tačno određeno vrijeme T0 (obično 100 ms).
Rezultat je da na izlazu integratora dobivamo napon koji po iznosu odgovara vrijednosti:
t
1
⋅ u x (t ) ⋅ dt
R ⋅ C t =∫0
u Izl =−

23
Kako je vrijeme integracije relativno dugo (100
ms) to će u njemu biti sadržana valovitost od čak
5 perioda napona od 50 Hz (ili 6 perioda napona
od 60 Hz), pa ove valovitosti neće utjecati na
rezultat konačnog izlaznog napona U0 = UIzl.k..
Nakon ovog strogo određenog vremena integracije
na kondenzatoru integratora nakupio se naboj
QK = UIzl.k.⋅ C i tada počinje izbijanje kondenzatora
konstantnom brzinom (konstantnom strujom),
nabijajući ga preko integratora na točno poznati
napon UN suprotnog predznaka od napona Ux(t).
Mjeri se vrijeme koje je potrebno da napon na Slika 31. Dvostruki pilasti napon
kondenzatoru, tj. izlazni napon na integratoru postigne vrijednost napona od 0 V. Iz ovog
izmjerenog vremena može se lako odrediti iznos nepoznatog napona UIzl.k. odnosno srednja
vrijednost napona UX(t) u periodu integracije ∆t1 → UX,sr. Na slici 32. prikazana je blok
shema ovog pretvarača.

Slika 32. AD pretvarač sa dvostrukim pilastim naponom

Logika daje komandu davaču takta a ovaj prosljeđuje dvije komande, jednu elektronskoj
preklopci koju time prebacuje iz srednjeg položaja (0) u položaj (1), čime počinje integracija
napona UX(t), a druga komanda je “start“ impuls na elektronsku sklopku čime istovremeno
počinje i brojanje impulsa koji iz oscilatora frekvencije fN prolaze kroz sklopku u brojač. Kad
brojač odbroji 100 000 impulsa (kod fN = 1 MHz → ∆t = 100 ms) logika djeluje na davač
takta koji prebacuje elektronsku preklopku u položaj (0) i istovremeno prekida elektronsku
sklopku pa time prestaje dotok impulsa u brojač. Logika resetuje brojač (stavlja ga na (0)).
Sada logika djeluje na davač takta koji prebacuje elektronsku preklopku iz položaja (0) u
položaj (2) a istovremeno zatvara elektronsku sklopku.
Ovime počinje izbijanje integratora konstantnom strujom koja je određena naponom UN i
otporom R integratora. Uz to, naravno dolaze impulsi iz oscilatora fN u brojač koji ih broji. U
trenutku kada napon kondenzatora (izlazni napon integratora) postane jednak nuli nul-
indikator o tome obaviještava logiku a ova daje komandu davaču takta. Davač takta

24
istovremeno prebacuje elektronsku preklopku na položaj (0) i isključuje elektronsku sklopku.
Time prestaje prebrojavanje impulsa. Logika prebacuje sadržaj brojača u memoriju, resetira
brojač, i daje ponovno naredbu davaču takta da počne s novim ciklusom mjerenja. Sadržaj
prebačen u memoriju se matematski obradi i u prikladnom obliku prebaci na displej na kojem
očitavamo vrijednost srednju vrijednost napona UX u vremenu od 0,1 s.
U trenutku t1 = T0 = 100 ms kondenzator je nabijen na neki konačni iznos napona koji je
proporcionalan srednjoj vrijednosti napona u ovom vremenu integracije.
1 T0
U Izl . kon. = U C ,kon. = − ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt
R ⋅ C t =0
Sada se preklopka prebacuje na položaj (2) pa počinje izbijanje kondenzatora.
U 0 = U izl.kon. = U C,kon. ↔ u N (t ) = −U N = konst .
T
⎡ 1 tX ⎤ ⎡ 1 tX ⎤
X

uC (t ) = U 0 + ⎢ − ⋅ ∫ u N (t ) ⋅ dt ⎥ = U 0 + ⎢ −
U
⋅ ∫ − U N ⋅ dt ⎥ = U 0 + N ⋅ t = 0
⎣ R ⋅ C t =0 ⎦ ⎣ R ⋅ C t =0 ⎦ R ⋅ C t =0
Nakon uvrštavanja vrijednosti za U0 = Uizl.kon. dobije se:
1 T0
⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt + N ⋅ TX = 0 ⋅ (R ⋅ C ) U N ⋅ TX = ∫ u X (t ) ⋅ dt
T0
U
− →
R ⋅ C t =0 R⋅C t =0

Podijelimo sada predhodnu jednačinu sa vremenom prve integracije tj. sa T0 = 100 ms.
1 T0
U N ⋅ TX = ∫ u X (t ) ⋅ dt : T0 = ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt = U X , Asr .
T0
TX
→ UN ⋅
t =0 T0 T0 t =0
Rezultat nam pokazuje da je srednja aritmetička vrijednost nepoznatog napona kroz vrijeme
od 100 ms proporcionalna s naponom baterije UN i omjerom vremena TX (izbijanja
kondenzatora) i vremena T0 (nabijanja kondenzatora).
TX
U X , Asr = U N ⋅
T0
Kako se može pisati da je:
NX N0
TX = TN ⋅ N X = odnosno da je; T0 = TN ⋅ N 0 =
fN fN
dobiva se nakon uvrštenja da je:
TN ⋅ N X N
U X , Asr . = U N ⋅ =UN ⋅ X
TN ⋅ N 0 N0
Pokazivanje brojača ne ovisi o tačnosti frekvencije oscilatora, niti o vremenskoj konstanti RC,
već samo o tačnosti napona UN i broja impulsa N0 i NX, što se može vrlo tačno realizovati na
relativno jednostavan način. Ipak i kod ovog spoja su moguće greške jer se napon baterije UN
vremenom mijenja pa makar i neznatno.
Primjer 7: Digitalni instrument s dvije pile mjeri napon tako da prvo kroz vrijeme To nabija
kondenzator C (preklopka P u položaju 1). Nakon što brojač odbroji No = 20000 impulsa
prebaci se preklopka P u položaj 2 (napon UN = 2,50 V) tako da se kondenzator C izbija
konstantnom strujom. Do trenutka kada je napon na kondenzatoru pao na nulu brojač je
izbrojao Nx = 7523 impulsa. Odredite iznos nepoznatog napona Ux.
Rješenje: Na osnovu predhodno izvedenih relacija:

25
 1 U ⋅T
U0 = ⋅ U X ⋅ t t =0 0 = X 0
T
;
R ⋅C R ⋅C
T0 +TX
U UN UN
U0 − N ⋅
R ⋅C ∫ dt = U
t =T0
0 −
R ⋅C
⋅ TX = 0 U0 =
R ⋅C
⋅ TX

Na osnovu predhodnih jednačina dobije se:

U X ⋅ T0 U N TX
= ⋅ TX odnosno UX =UN ⋅
R ⋅C R ⋅C T0
Kako je; T X = ∆t ⋅ N X i T0 = ∆t ⋅ N 0
dobija se konačno:
TX ∆t ⋅ N X N 7523
UX =UN ⋅ =UN ⋅ = U N ⋅ X = 2,50 ⋅ = 2,50 ⋅ 0,37615 = 0,940375 V
T0 ∆t ⋅ N 0 N0 20000
Primjer 8: Digitalni instrument s dvije pile mjeri napon tako da prvo kroz vrijeme To nabija
kondenzator C (preklopka P u položaju 1). Nakon što brojač odbroji No = 20000 impulsa
prebaci se preklopka P u položaj 2 (napon UN = 2,52 V) tako da se kondenzator C izbija
konstantnom strujom. Odredite koliko je impulsa izbrojao brojač do trenutka kada je napon na
kondenzatoru pao na nulu ( Nx = ? impulsa), ako je iznos nepoznatog napona Ux = 1,65195V ,
Nacrtajte vremenski dijagram dviju pila.
Rješenje: (NX = 13110,7 tako da je brojač izbrojao između 13109 i 13112 impulsa)

Pretvaranje napona u frekvenciju

Osnova digitalnih mjernih instru-
menata je mjerenje vremena i
frekvencije. Primjenu mjerenja
vremena za mjerenje napona smo
već obradili. Preostalo nam je da se
obradimo postupak pretvaranja
napona u frekvenciju, pa na osnovu
rezultata mjerenja frekvencije raču-
nanje iznosa mjerenog napona..
Kako radi ovaj sklop? Priključeni
nepoznati napon UX tjera kroz
otpor R integratora struju iznosa:
uX Slika 33. Sklop za pretvaranje napona u frekvenciju
iX =
R
Ova struja nabija kondenzator C, pa na njemu nastaje odgovarajući napon:
1 t1 1 t1 u (t ) 1
uC (t ) = − ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt
t1
uC (t ) = − ⋅ ∫ i X (t ) ⋅ dt = − ⋅ ∫ X ⋅ dt
C t =0 C t =0 R R ⋅ C t =0
U trenutku t1 kada će napon na kondenzatoru uC(t) biti jednak naponu baterije UN nul-
indikator, ili kako se još zove komparator, konstatirati će da su ova dva napona jednaka,
odnosno da je njihova razlika jednaka nuli, o čemu se „obaviještava“ logika i generator
impulsa. Generator impulsa proizvodi jedan vrlo kratkotrajni impuls kojim se potpuno izbija

26
kondenzator C u integratoru. Na shemi je put ovog impulsa prikazan crvenom bojom (deblje).
Do trenutka t1 kondenzator je primio naboj QC
⎡ 1 ⎤ 1 t1
QC (t1 ) = C ⋅ uC (t1 ) = C ⋅ ⎢ − ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt ⎥ = − ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt = −U N ⋅ C
t1

⎣ R ⋅ C t =0 ⎦ R t =0
i to stoga jer je trenutak t1 upravo i određen djelovanjem nul-indikatora uX(t1) = UN. Dakle
impuls iz generatora impulsa mora biti tako jak da sadrži upravo taj naboj UN⋅C. Time će
kondenzator integratora biti potpuno izbijen i odmah bez ikakvog prekida ponovno počinje
nov ciklus nabijanja kondenzatora integratora (reći ćemo ponovno od novog trenutka 0 do
novog trenutka t1, gdje ovaj interval vremena ne mora trajati jednako dugo).
Da ponovimo. Generator impulsa mora proizvesti impuls struje s nabojem Q =UN ⋅ C kroz
zanemarivo kratko vrijeme. Tim impulsom se izbija kondenzator integratora. Naravno smjer
struje kroz kondenzator mora biti suprotan od smjera struje kod nabijanja kondenzatora. ovaj
zahtjev su projektanti ovih instrumenata uspješno riješili. Ako je nepoznati napon konstantnog
iznosa tj. ako je uX = UX = UX,sr., ili kad to nije ako računamo s njegovom srednjom vrijednosti
UX,sr. može se njegov iznos izvući pred znak integrala u predhodnoj jednačini:
t t
1 1 1 1

C ⋅ uC (t1 ) = − ⋅ ∫ u X (t ) ⋅ dt = − ⋅ U X ,sr ⋅ ∫ dt = −U N ⋅ C : (− C )
R t =0 R t =0

U X ,sr . U X ,sr . ⋅ t1 R ⋅C
⋅ [t ] tt1=0 = =UN → U X ,sr . = U N ⋅
R ⋅C R ⋅C t1
Kako je t1 trajanje jednog ciklusa nabijanja kondenzatora integratora i kako ćemo u jednoj
sekundi imati 1s/t1 takvih ciklusa tj. kako će brojač u vremenu od 0,1 s izbrojiti NX = fX /10 =
= 0,1/t1 impulsa, može se pisati da je;
U X ,sr . = U N ⋅ R ⋅ C ⋅ f X = U N ⋅ R ⋅ C ⋅ N X ⋅ 10
Naravno cijeli ovaj račun vrijedi ako je trajanje izbijanja kondenzatora prema trajanju
njegovog nabijanja zanemarivo kratko. Ako to nije slučaj pojaviti će se greška koja će biti
proporcionalna omjeru ovih vremena. No već je napomenuto da su današnji sklopovi
napravljeni tako da se vrijeme izbijanja kondenzatora stvarno može zanemariti.
Vidimo da se mjerni napon dobija iz veličina koje se daju vrlo tačno mjeriti i realizovati.
Tačnost se sve više povećava ako se svaka sljedeća integracija provede s komutiranim
priključcima mjernog i etalonskog napona, jer se time otklanja greška zbog napona klizanja
pojačala.
Primjer 9: Koliko impulsa će izbrojati brojač između dva impulsa s djelitelja frekvencije, ako
je iznos nepoznatog napona UX = 37,15V? Oscilator ima frekvenciju fN = 1 MHz a dijelitelj
frekvencije propušta svaki tristopedesethiljaditi (NZ = 350000) impuls oscilatora. Poznato je:
UN = 2,50 V ; R = 30 Ω ; C = 12 µF.
Rješenje: Napon UX je doveden na ulaz integratora. Struja ulazi u integrator i nabija
kondenzator na napon koji je jednak:
∆t ∆t ∆t
Q 1 1 U U U ⋅ ∆t
C C t =∫0
− UC = = ⋅ I X ⋅ dt to jest UC = − ⋅ ∫ X ⋅ dt = − X ⋅ ∫ dt = − X
C t =0 R R ⋅ C t =0 R ⋅C
Sklop radi tako da se kondenzator nabija sve dotle dok njegov napon ne postane jednak
naponu baterije UN. Kad ova dva napona postanu jednaka dolazi iz generatora impulsa jedan
impuls zanemarivog trajanja koji ima upravo naboj Q = UN ⋅ C i s kojim se kondenzator

27
izbije, tako da tada počinje novi ciklus nabijanja. Ovaj impuls se broji u brojaču ako je
elektronska sklopka uključena. Kako je dakle UC = UN možemo iz gornje relacije izračunati
trajanje nabijanja kondenzatora ∆t tj. vrijeme između dva impulsa, odnosno dobivenu
frekvenciju fmjer.
U X ⋅ ∆tmax R ⋅ C ⋅U N 1 UX
U C max . = − = −U N → ∆tmax = → f mjer = =
R ⋅C UX ∆tmax R ⋅ C ⋅ U N
U vremenu kroz koje je elektronička sklopka zatvorena, a koje je određeno djeliteljem
frekvencije, u brojač će stići slijedeći broj impulsa.
1 NZ NZ UX
TN = → ∆T = N Z ⋅ TN = → N = f mjer ⋅ ∆T = ⋅
fN fN fN R ⋅ C ⋅U N
NZ UX 350000 37,15
N= ⋅ = ⋅ = 14447,2 impulsa
f N R ⋅ C ⋅ U N 1000000 30 ⋅ 12 ⋅ 10−6 ⋅ 2,50
Brojač će izbrojati N = 14447 ± 1 impuls
Primjer 10: Na slici 33. prikazan je princip pretvaranja istosmjernog napona u frekvenciju.
Koliki je napon UX ako je brojač izbrojio između jednog uključivanja i jednog isključivanja
elektroničke sklopke 47500 impulsa (fX = 47,5 MHz). Kod toga je frekvencija oscilatora
fN = 4 MHz a djelitelj frekvencije radi s NZ = 200000. Otpor R = 250 kΩ a otpor RN = 8 kΩ.
Vrijeme izbijanja kondenzatora pravokutnim impulsom je TG = 0,5µs, dok je napon naponske
normale UN = 3,00 V. (TG << TX)
Rješenje: (UX=44,53 V)
Pretvarač napona sa postupnim približenjem - serijski spoj
Pretvarač napona sa postupnim približenjem se u biti sastoji od grupe preciznih otpornika,
strujnog izvora, osjetljivog elektronskog nul-indikatora i upravljačkog logičkog sklopa koji
redom uključuje i isključuje otpornike, sve dok se ne postigne ravnoteža. Uključivanje
otpornika provodi se pomoću elektronskih sklopki, a stepenovanje otpornika je ili binarno ili
dekadsko. Rezultat slijedi iz položaja sklopki nakon uravnoteženja i može se redovno očitati
na displeju instrumenta.

Slika 34. Pretvarač napona sa postupnim približenjem – serijski spoj

28
Kako radi ovaj sklop? Na gornjoj slici su sve sklopke u početku u zatvorenom položaju.
Struja IP strujnog izvora prolazi kroz sklopke a ne kroz otpore. Ukupni napon je jednak 0 V.
Uzmimo za primjer da je struja strujnog izvora konstantnog iznosa od 10mA. Isto tako
uzmimo da je otpor R iznosa od 1 Ω. Kad su sve sklopke otvorene tada struja prolazi kroz sve
otpore. Ukupni iznos otpora kroz koji struja tada prolazi je;
8
RU = ∑ Ri = (1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 31 + 64 + 128) ⋅ R = 255 ⋅ R = 255 Ω
i =0

U ovom slučaju ukupni napon sklopa će biti jednak U Skl . = I P ⋅ RU = 0,010 ⋅ 255 = 2,55 V.
Dakle, uz ovako odabrane vrijednosti (IP = 10 mA; R = 1 Ω) sklop može proizvesti bilo koji
napon između 0 V i 2,55 V u koracima od po 0,01V. Iz praktičnih razloga (pokaznik – 2 ½
znamenke) instrument se može koristi za mjerenje napona do 1,99 V, tj. ima mjerni opseg 2V.
Naravno moguće je sklopu dodati još tri otpora R8 = 256 Ω, R9 = 512 Ω i R10 = 1024 Ω čime
bi se dobio ukupni otpor od 2047 Ω koji bi uz struju IP = 1mA omogućavao dobivanje bilo
kojeg napona od 0 V do 2,047 V u koracima od 0,001 V, ali mi ovdje govorimo o principu a
ne o izvedbi nekog konkretnog instrumenta, pa nam je jednostavnije da to objasnimo na
manjem pretvaraču.
Opišimo proces mjerenja ovim sklopom ako na njegov ulaz priključimo nepoznati napon
iznosa UX = 0,89 V. Neka je sklop u stanju u početnom položaju sa zatvorenim sklopkama i
ima napon od 0 V. Nul-indikator daje „obavijest“ logici da je napon sklopa manji od nepo-
znatog napona Ux. Logika tada otvara sklopku S7. Kako struja IP sada ne može prolaziti kroz
ovu sklopku ona mora proći kroz otpor R7 = 128 Ω. Time se dobiva napon sklopa u iznosu:
U skl 7 = 128 ⋅ 0,010 = 1,28 V
Ovaj napon je kako vidimo veći od nepoznatog napona UX, pa će nul-indikator „obavijestiti“
logiku o tome. Logika sada zatvara zadnju otvorenu sklopku S7, a otvara sljedeću po redu (tj.
sklopku S6). Struja IP sada ponovno prolazi kroz sklopku S7 ali ne može proći kroz sklopku
S6, već prolazi kroz otpor R6 = 64 Ω. Time je dobiven manji napon sklopa koji će iznositi:
U skl 6 = 64 ⋅ 0,010 = 0,64 V
Ovaj napon je manji od nepoznatog napona UX pa nul-indikator „obavještava“ logiku da je
postignuti napon sklopa manji od nepoznatog napona UX, odnosno da sklopka S6 ostane
otvorena Logika će dati komandu za otvaranje slijedeće sklopke S5. Nakon otvaranja sklopke
S5 struja IP mora prolaziti kroz otpor R5 = 32 Ω a kako je ostala otvorena i sklopka S6 i kroz
otpor R6 = 64 Ω. Zbog ovoga će sada napon sklopa biti jednak:
U skl 65 = (64 + 32) ⋅ 0,010 = 96 ⋅ 0,010 = 0,96 V
Nul-indikator „obavještava“ logiku da je napon sklopa veći od nepoznatog napona UX. Logika
će shodno tome zatvoriti zadnju otvorenu sklopku S5 a otvoriti sljedeću po redu sklopku S4.
Sada će dakle biti otvorene sklopke S6 i S4. Struja IP zbog toga prolazi kroz otpore R6 = 64 Ω
i R 4= 16 Ω. Napon sklopa je jednak:
U skl 64 = (64 + 16) ⋅ 0,010 = 80 ⋅ 0,010 = 0,80 V
Nul-indikator “obavještava“ logiku da je postignuti napon sklopa manji od nepoznatog
napona UX tako da sklopka S4 ostane otvorena. Logika će dati komandu za otvaranje sljedeće
po redu sklopke, tj. sklopke S3. Nakon otvaranja sklopke S3 struja IP mora prolaziti kroz
otpor R3 = 8 Ω a kako ostaju otvorene sklopke S6 i S4 i kroz otpore R6 = 64 Ω i R4 = 16 Ω.
Zbog ovoga će napon sklopa biti jednak:
U skl 643 = (64 + 16 + 8) ⋅ 0,010 = 88 ⋅ 0,010 = 0,88 V
Nul-indikator ponovno „obavještava“ logiku da je postignuti napon sklopa manji od
nepoznatog napona UX , tako da sklopka S3 ostane otvorena. Logika će tada dati komandu za

29
otvaranje slijedeće sklopke S2. Nakon otvaranja sklopke S2 struja IP mora prolaziti i kroz
otpor R2 = 4 Ω a kako ostaju otvorene sklopke S6, S4 i S3 napon sklopa će biti jednak:
U skl 6432 = (64 + 16 + 8 + 4) ⋅ 0,010 = 92 ⋅ 0,010 = 0,92 V
Nul-indikator „obavještava“ logiku da je postignuti napon sklopa veći od nepoznatog napona
UX. Logika će dati komandu za zatvaranje zadnje otvorene sklopke S2 i za otvaranje slijedeće
po redu sklopke, tj. sklopke S1. Nakon otvaranja sklopke S1 struja IP mora prolaziti i kroz
otpor R1 = 2 Ω a kako ostaju otvorene sklopke S6, S4 i S3 napon sklopa će biti jednak:
U skl 6431 = (64 + 16 + 8 + 2) ⋅ 0,010 = 90 ⋅ 0,010 = 0,90 V
Nul-indikator ponovno „obavještava“ logiku da je postignuti napon sklopa veći od
nepoznatog napona UX. Logika će dati komandu za zatvaranje zadnje otvorene sklopke S1 i za
otvaranje slijedeće po redu sklopke, tj. sklopke S0. Nakon otvaranja sklopke S0 struja IP mora
prolaziti i kroz otpor R0 = 1 Ω a kako ostaju otvorene sklopke S6, S4 i S3 pa će napon sklopa
biti jednak:
U skl 6430 = (64 + 16 + 8 + 1) ⋅ 0,010 = 89 ⋅ 0,010 = 0,89 V
Nul-indikator „obavještava“ logiku da je napon sklopa jednak nepoznatom naponu. Slika 35.
prikazuje stanje sklopki kod postignute ravnoteže.

Slika 35. Stanje sklopki kod postignute ravnoteže

Logika očitava stanja sklopki tako da svaka otvorena sklopka dobiva vrijednost „1“ a
zatvorena vrijednost „0“. Kako su otvorene sklopke S6, S4, S3 i S0 a ostale su zatvorene biti
će očitano:
01011001
Ovo je naravno binarni broj (sklopke imaju samo dva stanja – zatvorena = 0 i otvorena =1).
Vrijednost napona se dobiva tako da se ovaj broj normalno pretvori u dekadski.
0 ⋅ 2 7 +1 ⋅ 2 6 +0 ⋅ 2 5 +1 ⋅ 2 4 +1 ⋅ 2 3 +0 ⋅ 2 2 +0 ⋅ 2 1 +1 ⋅ 2 0 = 0+64+0+16+8+0+0+1 = 89
Naravno ova obrada se obavlja u memoriji, pa se nakon djelenja sa 100 rezultat 0,89
prebacuje na displej i na njemu očitavamo „ 0,89 “.
Ako je mjereni napon UX = 0,893V onda će nul-indikator u zadnjem koraku dati logici
obavijest da je napon 0,89 V < 0,893 V, tj. ravnoteža neće biti postignuta. Ova situacija se
lako može izbjeći tako da se doda još jedan otpornik od R-1 = 0,5 Ω na kojem će pad napona
biti 0,005 V a da se ovisno o stanju njegove sklopke rezultat zaokružuje na niže ili na više
vrijednosti. To je samo malo matematike i još jedan korak u postupnom približavanju.

30
Ovaj postupak postupnog približavanja izgleda vrlo dug i spor. Ali kako se radi o tome da se
koriste tranzistori kao sklopke postupak se odvija u vrlo kratkim vremenskim intervalima za
svaki korak. Na taj način se cijeli postupak odvije dosta brzo. A ako se cijeli pretvarač izvede
u integriranoj tehnici može se dobiti i više desetaka hiljada rezultata u sekundi. Takvi
postupci se koriste kod modernih (istina relativno skupih) digitalnih mjernih instrumenata.
Primjer 11: Odredite koji napon je izmjeren pretvaračem napona s postupnim približavanjem
prema slici 34. ako su otvorene sklopke S7, S5, S4, S2 i S0. Dato je: R = 100 Ω ; I = 0,09 mA.
Rješenje: Zadano je stanje sklopki;
S7 = 1 ; S6 = 0 ; S5 = 1 ; S4 = 1 ; S3 = 0 ; S2 = 1 ; S1 = 0 ; i S0 = 1.
Binarni broj je: N 2 = 10110101 2 = 181 1 0 = N 1 0
Najveći napon sklopa je U M = 255 ⋅ R ⋅ I = 255 ⋅ 100 ⋅ 0,00009 = 2,295 V
Nepoznati napon sada je:
N 181
U X = U M ⋅ 10 = 2,295 ⋅ = 1,629 V
255 255
Primjer 12: Odredite koje sklopke će biti otvorene a koje zatvorene kod mjerenja napona
UX =1,79 V sa pretvaračem napona s postupnim približavanjem prema slici 34, ako je
R = 1000 Ω ; I = 0,01 mA
Rješenje: (Otvorene su sklopke S7, S5, S4,S1 i S0)

Pretvarač napona sa postupnim približenjem - paralelni

Za brzo pretvaranje digitalnih signala u analogne (i obratno) mnogo je povoljnije koristiti
paralelnu mrežu otpora iznosa R i 2R. Dakle radi se o samo dvije vrijednosti otpora gdje je
lakše postići njihovu odgovarajuću jednakost i tačnost.

Slika 36. Pretvarač napona sa postupnim približenjem - paralelni

Putem računara unese se vrijednost napona u digitalnom obliku preko sklopa za digitalni
unos, odnosno u memoriji pretvarača nalazi se zadana vrijednost napona u binarnom obliku.
Za početak promotrimo situaciju kad je unos jednak:
3210=1000002
Ovo bi trebalo značiti da je sklopka S5 uključena (u stanju „1“, odnosno vetikalan položaj po
shemi), a ostale sklopke su u stanju „0“ kao što je nacrtano na shemi. Ako sada pogledamo
gornju shemu i to od desna prema lijevo vidimo da na desnoj strani kod zadnje sklopke
imamo dva otpora spojena u seriju (slika 37.a). Njihov je ukupni otpor R + R = 2R. (Vidi
sliku 37.b.) Ovom spoju je paralelno dodan otpor 2R pa je ukupan otpor jednak R (vidi sliku
37. c).

31
 Slika 37. a. Slika 37. b. Slika 37. c.
Pošto je sklopka S0 u ucrtanom položaju onda ona ne djeluje na ovu kombinaciju. No između
ove kombinacije otpora i sklopke S1 nalazi se otpor R (Vidi sliku 37. d.).

Slika 37. d. Slika 37. e Slika 37. f.

On je serijski spojen s ovom kombinacijom. Tako da je rezultat svih otpora koji su desno od
sklopke S1 jednak R+R=2R (Slika 37.e.).
Mislim da je iz gornjeg opisa i iz ovih slika jasno da se postupak tako ponavlja sve do sklopke
S5. No ipak prikazaćemo bar još nekoliko slika.

Slika 37 g Slika 37 h Slika 37 i

Slika 37 j Slika 37 k Slika 37 l

Slika 37 m Slika 37 n Slika 37 o

I evo sada smo došli do sklopke S5, odnosno do slike 38. sa koje se vidi da su na strujni izvor
I vezan preko sklopke S5 spojena prema masi tri jednaka otpora iznosa 2R. Očito je, dakle, i
bez računa da će se ukupna struja podijeliti na tri jednaka dijela. Dakle na ulaz integratora
dolazi struja iznosa I/3. Kako ova struja ne može ući u pojačalo mora proći kroz otpor RP pa
će na njemu biti napon:

32
 I R
U Izl .a. = −U P = − RP ⋅ =− P ⋅I
3 3
A sada promotrimo situaciju
ako je unos u memoriju
iznosa
110 = 12 = 0000012
Ovo samo znači da su
sklopke S5 do S1 u
nacrtanom položaju (po
shemi) a da je sklopka S0 u
vertikalnom položaju. Slika 38 a Slika 38 b

Slika 39.
Ipak da ustanovimo koja struja dolazi do pojačala najlakše nam je, ako za sada pretpostavimo,
da u pojačalo ulazi struja (nazovimo je) Iy. Promatrajući redom shemu ustanoviti ćemo koji je
to dio ukupne struje I. Pa krenimo redom.

Prema ulazu u pojačalo dolazi Ustvari imamo dva paralelna U sljedećem stupnju ponavlja se
struja Iy, a kako je isti otpor prema jednaka otpora 2R i (R+R)=2R. na jednak način situacija sa
masi to i prema gore teće struja Iy Ukupna struja je dakle 2⋅Iy predhodnih slika

Slika 40.
Promatrajući gornji niz slika vidimo da kako idemo prema sklopci nižeg broja to se struja
uvijek kod pomaka u desno za jedan stupanj, udvostručuje. Uostalom i bez ikakvog
objašnjenja to se vidi iz slijedećeg niza slika.

Slika 41 a Slika 41 b Slika 41 c

33
 Slika 41 d Slika 41 e Slika 41 f
Ipak kod slike 41. f. primjećujemo razliku. Ovdje je sklopka S0 zatvorena, kroz nju u ovu
mrežu otpora dolazi struja I koja se, kako se iz slike 37.o. vidi, dijeli u tri dijela. Lijevo prema
sklopci S1 prolazi struja 32⋅Iy a ostale dvije struje (prema gore i desno) moramo još ustanoviti
kojeg su iznosa.
Promatrajući sliku 42. vidimo
da ovdje imamo tri paralelna
otpora i da svaki od njih
iznosi 2R. kroz paralelne
otpore koji imaju isti iznos
moraju teći i struje iste jačine.
to samo znači da se struja I
strujnog izvora dijeli na tri
jednaka dijela. Dakle struja
kroz najlijeviju granu je
jednaka 32Iy a to je jednako Slika 42 a Slika 42 b
trećini struje izvora, tj. I/3.
I I I
32 ⋅ I y = → Iy = =
3 32 ⋅ 3 96
I R
U Izl ..b = −U P = − RP ⋅ =− P ⋅I
32 ⋅ 3 96
Usporedimo li dobivene izlazne napone na pojačalu vidimo da je njihov odnos;
RP
− ⋅I
U Izl .a. 3 96
= = = 32 → 3210 = 1000002
U Izl .b. −
RP
⋅I 3
96
Rezultat je očekivan i priželjkivan. Struja koja dolazi do ulaza u pojačalo biti će jednaka
onom dijelu trećine struje strujnog izvora koliki je iznos broja 2X ako kao X uzmemo broj koji
je uz sklopku strujnog izvora (naravno kad je u vertikalnom položaju). Dakle odabirom
određenog broja sklopki (a koristeći princip superpozicije) lako možemo ustanoviti da ovdje
možemo podešavati razne iznose napona na izlazu operacionog pojačala.
Jasno je da će pravi mjerni sklop imati veću mrežu otpora, tj. da će se njime moći bolje i
tačnije namjestiti iznos napona na izlazu operacionog pojačala.
Koje su prednosti ovog paralelnog pretvornika prema serijskom? Prednost je prvenstveno u
tome da koristimo samo dva iznosa otpora R i 2R, što se mnogo lakše postiže u integriranoj
tehnici. drugo svi strujni izvori su uvijek jednako opterećeni bez obzira na položaj njihove
preklopke. U oba položaja ukupni ekvivalentni otpor priključen na strujni izvor iznosi 2R/3. S
obzirom na to oni imaju stabilnu radnu tačku i uvijek se jednako zagrijavaju. ovo omogućuje
tačniji rad cijelog sklopa, tj. veću tačnost DA/AD pretvorbe signala.

34
Da li se ovaj pretvarač može koristiti i za pretvaranje analognog signala u digitalni. Naravno
da može. Treba imati samo odgovarajuću „logiku“ (odnosno upravljačku jedinicu) i treba
dodati nul-indikator ili kako ga se još zove komparator.

Slika 43. Korištenje pretvarača za mjerenje nepoznatog napona

Ovako napravljeni instrumenti u integriranoj tehnici mogu izmjeriti iznose nepoznatog
napona u izvanredno kratkom vremenu (kraćem od 1µs), tj. mogu obaviti i više od milijon
mjerenja u sekundi. Može se dakle reći da mogu mjeriti trenutne vrijednosti. Danas se takvi
instrumenti izrađuju u više izvedbi
Paralelni pretvarač napona
Ovim se pretvaračem, koji se na engleskom naziva „flash“ napon najbrže pretvara iz
analognog u digitalni oblik. Sastavljen je od niza paralelno vezanih komparatora. U principu
pretvarač sa n bita ima 2n -1 komparator, pa 8-bitni pretvarač ima 255 komparatora. Najčešće
se dodaje još jedan komparator radi registracije prekoračenja mjernog opsega (overflow). Na
sljedećoj slici prikazan je principijelna shema jednog 3–bitnog pretvarača.

Slika 44. Paralelni AD pretvarač

Referentni napon Ur = 8 V podjeljen je pomoću precizne otporničke mreže u 7 referentnih
nivoa od 1 V do 7 V. Komparatori na kojima je ulazni mjereni napon Ux veći od referentnog
imat će izlaz „1“. Ostali komparatori imaće izlaz „0“. Izlazi komparatora su spojeni na

35
pretvarač kodova koji na izlazu daje rezultat u binarnom obliku. Npr. za napon Ux = 4,5 V
izlazi komparatora K1, K2, K3 i K4 biće „1“, a ostali „0“.
Izrada ovih pretvarača je omogućena tek tehnološkim razvojem integrisanih sklopova vrlo
velike gustoće elemenata. Naime u jednom se relativno malom prostoru (npr 24 x 24 mm) sa
68 nožica nalazi stotine komaratora i pripadajućih otpornika te ostali sklopovi. Trajanje
pretvaranja napona je reda 10 ns pa su to trenutno najbrži AD pretvarači.

36