PROSTORNO PLANIRANJE I DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA

1. PROSTORNO PLANIRANJE
 djelatnost koja usmjerava prostorni razmještaj ljudi, dobara i djelatnosti s ciljem optimalne
uporabe prostora, a u užem smislu postupak izrade prostornih planova
 interdisciplinarna djelatnost kojom se na temelju vrednovanih razvojnih mogućnosti, obilježja
krajolika, kulturnih dobara, prirode i okoliša, određuju namjena prostora/površina, uvjeti za
razvoj djelatnosti i njihov razmještaj u prostoru, uvjeti za korištenje i unapređenje izgrađenih
područja te uvjeti za ostvarivanje planiranih zahvata u prostoru.

Nastaje početkom 20.stoljeća zbog promjena u načinu uporabe i korištenja prostora, a posebno zbog:
razvoja društva – promjene načina života, rasta broja stanovnika, razvoja prometa, razvoja
energetike, razvoja gospodarstva, očuvanja identitea i ambijentalnih vrijednosti, višeg standarda
očuvanja i zaštite krajolika, zaštite okoliša, zaštite prirode i kulturne baštine i dr.

1.1. Prostorni plan – pravni dokument, temeljan za provedbu odluka o uređenju i zaštiti prostora
- određuje namjen, uvjete korištenja i zaštite prostora
- cilj plana – uključivanje javnog interesa – društvo je heterogeno i različitih interesa - usklađenje
1.8. Prostorni planeri – profesionalni izrađivači prostornih planova, moraju poznavati društveni
gospodarski, povijesni i fizički kontekst, teorije, tehnike i postupke planiranja

2. PROSTORNO UREĐENJE
 temelji se na sveobuhvatnoj prirodi prostornog planiranja u odnosu na planiranje pojedinih
gospodarskih područja, uvažavanju opće prakse prihvaćenih načela zaštite prostora,
znanstvenih i stručnih spoznaja i najbolje prakse te na poštivanju međunarodnih smjernica i
dokumenata prostornog uređenja

 aktivnosti: praćenje stanja u prostoru, izrada, donošenje i provođenje dokumenata prostornog

uređenja na lokalnoj, područnoj i državnoj razini

Prostornim uređenjem podržava se održivi razvitak tako da se na temelju praćenja, analize i ocjene
razvoja pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora, osigura kvaliteta životnog i radnog okoliša,
ujednačenost standarda uređenja pojednih područja, učinkovitost gospodarenja energijom, zemljišta
i prirodnoh dobara, te očuva prostorna osobnost i dugoročno zaštiti prostor kao osnovu zajedničke
dobrobiti i pretpostavku za lokalnu konkurentnost.

3. CILJEVI PROSTORNOG UREĐENJA

Osnovni cilj je ostvariti ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim i okolišnim
polazištima, na način kojim se osigurava:

- prostorna održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta prostora na

kopnu, moru i u podmorju u svrhu zaštite prostora
- povezivanje teritorija Države s europskim prostornim sustavima
- međusobno usklađen razmještaj različitih ljudskih djelatnosti i aktivnosti
- razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, očuvanje biološke raznolikosti, zaštita okoliša i
prevencija od rizika onečišćenja
- zaštita kulturnih dobara i vrijednosti
- dobro organizirana raspodjela i uređenje građevinskog zemljišta
- kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja te siguran, zdrav, društveno funkionalan
životni i radni okoliš
- cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoća mora za kupanje i rekreaciju
- kvaliteta i ljepota izgrađenog okoliša, osobito u obalnom području uz zaštitu užeg obalnog
pojasa od građenja
- odgovarajući prometni sustav
- opskrba, funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i građevina za potrebe različitih skupina
stanovništva
 - kvaliteta uređenja ugostiteljsko-turističkih područja na obalnom i kopnenom području
- nacionalna sigurnost i obrana Države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća

4. NAČELA PROSTORNOG UREĐENJA

A) NAČELO INTEGRALNOG PRISTUPA U PROSTORNOM PLANIRANJU

B) NAČELO UVAŽAVANJA ZNANSTVENO I STUČNO UTVRĐENIH ČINJENICA

C) NAČELO PROSTORNE ODRŽIVOSTI RAZVITKA

 Država i jedinice lokalne i područne samouprave moraju poticati gospodarski i socijalni razvitak
društva tako da se udovoljavanjem potreba današnje generacije uvažavaju jednake
mogućnosti za udovoljavanje potreba budućih generacija
 sprječavanje prevladavanja interesa pojedinih djelatnosti na račun uravnoteženosti razvoja,
biološke raznolikosti, zaštite okoliša i potrebe drugih korisnika prostora

D) NAČELO OSTVARIVANJA ZAŠTITE JAVNOG I POJEDINAČNOG INTERESA

 pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu, koji se zaštićuje razgraničenjem prostora
za javne namjene primjenom odgovarajućih prostornih normi i prostornih standarda od
ostalog prostora

E) NAČELO HORIZONTALNE INTEGRACIJE U ZAŠTITI PROSTORA

 integralni pristup u zaštiti prostora, ujednačenost mjera između različitih gospodarskih

područja koja utječu na prostorni razvoj radi postizanja uravnotežene prostorne održivosti

F) NAČELO VERTIKALNE INTEGRACIJE I USAGLAŠAVANJA INTERESA

 dužnost suradnje između Države i jedinica lokalne i područne samouprave te osoba s javnim
ovlastima radi ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja

G) NAČELO SUDJELOVANJA JAVNOSTI I PRISTUPA INFORMACIJAMA I PODACIMA

 javnost mora biti obaviještena o stanju u prostoru, treba poticati njezino sudjelovanje
razvijanjem društvene povezanosti i jačanjem svijesti o potrebi zaštite prostora, te imati
pristup podacima o prostoru kojima raspolažu Ministarstvo i nadležna tijela

5. DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA

 donose se na državnoj razini i kao prostorni planovi na područnoj i lokalnoj razini

Prvenstveno prostorni planovi koji daju smjernice, predlažu ciljeve i određuju uvjete korištenja
prostora, a kao pravni dokumenti važni su u provedbi donesenih odluka o uređenju i zaštiti prostora.
Njima se predlažu mjere i aktivnosti kojima se teži usklađenju interesa uporabe i potreba očuvanja
prostora

7. RAZINE OBUHVATA, IZRADA I DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA

Dokumenti prostornog uređenja državne razine:

- Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske

- Program prostornog uređenja Republike Hrvatske
- prostorni planovi područja posebnih obilježja

Dokumenti prostornog uređenja područne (regionalne) razine:

- prostorni plan županije

- prostorni plan Grada Zagreba
- prostorni plan područja posebnih obilježja
Dokumenti prostornog uređenja lokalne razine:

- prostorni plan uređenja velikog grada

- prostorni plan uređenja grada, odnosno općine
- urbanistički plan uređenja
- detaljni plan uređenja

8. RAZVRSTAJ PROSTORNIH PLANOVA U ODNOSU NA NAMJENU

Strateški dokumenti prostornog uređenja:

- Strategija prostornog razvoja i

- Program prostornog uređenja Republike Hrvatske
- prostorni plan područja posebnih obilježja
- prostorni plan županije odnosno Grada Zagreba i
- prostorni plan uređenja velikog grada
- prostorni plan uređenja grada, odnosno općine

Provedbeni dokumenti prostornog uređenja:

- urbanistički plan uređenja

- detaljni plan uređenja

9. STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE (SPURH)

Temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru. Određuje dugoročne zadaće prostornog
razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i polazišta za koordinaciju njihovih
razvojnih mjera u prostoru. Strategiju donosi Hrvatski sabor

Sadrži:

- polazišta prostornog razvoja na temelju prirodnih, gospodarskih, društvenih, kulturnih te

okolišnih uvjeta
- osnovu i organizaciju prostornog razvoja sa smjernicama i prioritetima za postizanjeciljeva
prostornog razvoja u funkciji zaštite prostora, očuvanja i unapređenja okoliša
- razvoj prostornih sustava sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini,
osobito za razvoj naselja, javne infrastrukture i zaštitu krajobraznih vrijednosti
- mjere zaštite okoliša određene u skladu sa strategijom održivog razvitka RH
- objedinjene uvjete zaštite okoliša u svrhu promicanja održivog razvitka određene na temelju
strateške procjene utjecaja na okoliš prema posebnim propisima
- planske cjeline zajedničkih prostornih i razvojnih obilježja koje će se detaljnije razmatrati u
prostornim planovima područja posebnih obilježja

10. PROGRAM PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE (PPURH)

Utvrđuje mjere i aktivnosti za provođenje Strategije prostornog razvoja RH i određuje u skladu sa
Strategijom temeljna pravila, kriterije i uvjete prostornog uređenja na državnoj, područnoj i lokalnoj
razini za razdoblje od 8 godina.

Sadrži:

- prioritete za ostvarivanje zadaća prostornog uređenja

- detaljnija pravila za uređenja pojedinih prostornih cjelina
- zahtjeve u vezi s prostornim planiranjem te arhitektonskog i krajobraznog oblikovanja s
obzirom na značenje i vrijednosti pojedinih područja Države
- kriterije i uvjete za očuvanje, uređenje i zaštitu područja od interesa za Državu
- kriterije i uvjete za planiranje zahvata u prostoru državnog značenja
- osnovu praćenja stanja u prostoru
- izvore potrebnih sredstava za provedbu mjera zaštite prostora
 PROSTORNI PLANOVI
1. RAZINE PROSTORNIH PLANOVA
Prostorni planovi državne razine

- Državni plan prostornog razvoja

- Prostorni plan područja posebnih obiljžja (PPPPO)
- Urbanističi plan uređenja državnog značaja

Prostorni planovi regionalne razine

- Prostorni plan županije

- Prostorni plan Grada Zagreba
- Urbanistički plan uređenja županijskog značaja

Prostorni planovi lokalne razine

- Prostorni plan uređenja grada, odnosno općine

- Generalni urbanistički plan
- Urbanistički plan uređenja

2. USKLAĐENOST PROSTORNIH PLANOVA

Prostorni plan niže razine mora biti usklađen s prostornim planom više razine

Prostorni plan užeg područja mora biti usklađen s prostornim planom šireg područja iste razine

Prostorni planovi iste razine moraju biti međusobno usklađeni

DRŽAVNA RAZINA

3. DRŽAVNI PLAN PROSTORNOG RAZVOJA

Određuje:

1. osobito vrijedno zemljište namijenjeno poljoprivredi,

2. zemljište namijenjeno šumi i šumsko zemljište državnog značaja,
3. koridore infrastrukture državnog značaja,
4. zone namijenjene istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina,
5. područja posebne namjene,
6. granice područja za koje se donosi prostorni plan područja posebnih obilježja čija je obveza
donošenja propisana tim planom,
7. izdvojena građevinska područja izvan naselja za gospodarsku i javnu namjenu državnog
značaja,
8. površine drugih namjena državnog značaja određene uredbom iz članka 56. stavka 2. ovoga
Zakona.

4. PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA (PPPPO)

PPPPO donosi se obvezno za područje nacionalnog parka i parka prirode određeno posebnim
zakonom te za područja određena Državnim planom prostornog razvoja

Izrađuje se i donosi ovisno o posebnostima prirodnih, kulturno-povijesnih, gospodarskih i/ili drugih

obiljžja, odnosno zahtjeva određenog prostora.

Određuje obvezu donošenja urbanističkog plana uređenja državnog značaja i njegov obuhvat.
PPPPO propisuje:

1. mjere za unaprjeđenje i zaštitu prirode, okoliša, kulturnih dobara i drugih vrijednosti područja,
2. uvjete provedbe svih zahvata u prostoru planiranih na području za koje se ne donosi
urbanistički plan uređenja,
3. smjernice za izradu urbanističkih planova uređenja.

PPPPO sadrži:

1. temeljnu organizaciju i razgraničenje prostora područja prema namjeni, uključujući i

građevinsko područje naselja i izdvojeni dio građevinskog područja naselja ako takvo postoji,
2. razmještaj funkcija od važnosti za upravljanje područjem,
3. sustav infrastrukture i građevina javne i društvene namjene,
4. mjere korištenja, uređenja i zaštite tog područja s prioritetnim aktivnostima.

5. URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA DRŽAVNOG ZNAČAJA

Donosi se obvezno za područje određeno Državnim planom prostornog razvoja, propisuje uvjete
provedbe svih zahvata u prostoru unutar svog obuhvata i uvjete provedbe infrastrukture izvan
područja za koje se donosi urbanistički plan uređenja za potrebe tog područja

Sadrži:

1. detaljnu podjelu područja na posebne prostorne cjeline s obzirom na njihovu namjenu,

2. prikaz građevnih čestica namijenjenih za građenje, odnosno uređenje površina javne
namjene i
3. druge detaljne uvjete korištenja i uređenja prostora te građenja građevina.

REGIONALNA RAZINA

6. PROSTORNI PLAN ŽUPANIJE I PROSTORNI PLAN GRADA ZAGREBA

„Prostorni plan županije i Prostorni plan Grada Zagreba donosi se obvezno za područje
županije, odnosno Grada Zagreba.“
„Prostorni plan županije određuje:
1. vrijedno obradivo poljoprivredno zemljište,
2. koridore infrastrukture županijskog značaja,
3. izdvojena građevinska područja izvan naselja za gospodarsku namjenu županijskog značaja,
4. površine drugih namjena županijskog značaja određene uredbom iz članka 56. stavka 2.
ovoga Zakona.

Prostorni plan županije propisuje:

1. uvjete provedbe zahvata u prostoru za javne, društvene i druge građevine područnog
(regionalnog) značaja,
2. uvjete provedbe zahvata u prostoru područnog (regionalnog) značaja koji se prema posebnim
propisima koji uređuju gradnju ne smatraju građenjem,
3. smjernice za izradu urbanističkih planova uređenja na izdvojenim građevinskim područjima
izvan naselja za gospodarsku i javnu namjenu područnog (regionalnog) značaja.

7. URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA ŽUPANIJSKOG ZNAČAJA ZNAČAJA

Donosi se obvezno za područje određeno prostornim planom županije, propisuje uvjete provedbe
svih zahvata u prostoru unutar svog obuhvata i uvjete provedbe infrastrukture izvan područja za koje
se donosi urbanistički plan uređenja za potrebe tog područja

Sadrži:
1. detaljnu podjelu područja na posebne prostorne cjeline s obzirom na njihovu namjenu,
2. prikaz građevnih čestica namijenjenih za građenje, odnosno uređenje površina javne
namjene,
3. druge detaljne uvjete korištenja i uređenja prostora te građenja građevina.
LOKALNA RAZINA

8. PROSTORNI PLAN UREĐENJA GRADA, ODNOSNO OPĆINE

Donisi se obvezno za područje grada, odnosno općine, može za dijelove gGP-a, za koje se prema
ovom zakonu obvezno donosi UPU, propisivati uvjete provedbe zahvata u prostoru s deteljnošću
propisanom za UPU

Određuje:

1. GPN, IGPIN, IDGPN

2. Neizgrađeni dio GPN-a, IGPIN-a i IDGPN-a za koje se ne donosi GUP te neuređeni dio tih
područja
3. Dio GPN-a, IGPIN i IDGPN-a za koje se ne donosi GUP, planiran za urbanu preobrazbu i
sanaciju
4. Obuhvat GUP-a
5. Obugvat UPU-a koji se donose u GPN i IGPIN koje određuje grad, odnosno općine, a za koje
se ne donosi GUP
6. Koridore infrasturkture značajne za grad, odnosno općinu

Propisuje:

1. uvjete provedbe svih zahvata u prostoru izvan građevinskog područja, osim zahvata
državnog i županijskog značaja,
2. uvjete provedbe svih zahvata u prostoru u dijelu građevinskog područja naselja i dijelu
izdvojenog građevinskog područja izvan naselja kojeg određuje grad, odnosno općina, a za koje
se prema ovom Zakonu ne donosi generalni urbanistički plan ili urbanistički plan uređenja, te u
izdvojenom dijelu građevinskog područja naselja,
3. smjernice za izradu urbanističkih planova uređenja koji se prema ovom Zakonu donose u
građevinskom području naselja i izdvojenom građevinskom području izvan naselja, a za koje se
ne donosi generalni urbanistički plan.

9. GENERALNI URBANISTIČKI PLAN

Donosi se obvezno za GPN i IGPIZ središnjeg naselja velikog grada, može za dijelove GP-a za koje se
prema ovom zakonu obvezno donosi UPU propisivati uvjete provedbe zahvata u prostoru s
detaljnošću propisanom za UPU

GUP određuje:

1. Neizgrađeni dio GPN-a i IGPIN za koje se donosi GUP te neuređeni dio tih područja
2. Dio GPN-a i IGPIN, planiran za urbanu preobrazbu i sanaciju
3. Obuhvat UPU-a koji se premaovom zakonu donose za GPN i IGPIN koje određuje grad,
odnosno općina

GUP propisuje:

1. Uvjete provedbe svih zahvata u prostoru unutar dijela svog obuhvata za koji se ne donosi
UPU
2. Smjernice za izradu UPU-a čiji je obuhvat određen GUP-om

10. URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA

Donosi se obvezno za neuređene dijelove GP-a i za izgrađene dijelove tih područja planiranih za
urbanu preobrazbu ili urbanu sanaciju, nije obvezno za neuređene dijelove GP-a i za izgrađene
dijelove tih područja planiranih za urbanu sanaciju i preobrazbu za koje su protronim planom
uređenja, odnosno GUP-om propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom
za UPU.
UPU sadrži:

1. Deteljnu podjelu područja na posebne prostorne cjeline s obzirom na njihovu namjenu

2. Prikaz građevnih čestica namijenjenih za građenje, osnosno uređenje površina javne namjene
3. Druge detaljne uvjete korištenja i uređenja prostora te građenja građevina

11. PLANSKA PROJEKCIJA PROSTORNIH PLANOVA

 2 skupine prostornih planova prema trajanju planskih projekcija: dugoročni i kratkoročni

 vrše se predviđanja za 20 – 25 godina unaprijed, ali se planovi moraju podvrgavati revizijama i

novelacijama otprilike svake pete godine

Dugoročnost – temeljna značajka svih planova prostornog uređenja jer je svaki prostor konačan i
korisnici moraju biti sigurni da im se investiranje neće obezvrijediti, moraju imati jamstvo vlasti o
stabilnosti zemljišnih odnosa

12. UPRAVNO – STATISTIČKI KRITERIJ ODREĐIVANJA PLANSKOG OBUHVATA

Definiranje obuhvata prostornog plana mora proizaći iz teoretskih ili empirijskih analiza, obavljenih
znanstvenim metodama, modificiranim eventualno pragmatičnim potrebama planske regije, a
konačno prostorno razgraničenje prilagoditi će se administrativno određenim granicama upravnih
jedinica.

Prostorni plan nije najprikladnije sredstvo utvrđivanja granica upravnih jedinica budući da se prostor
planira sa svrhom uređenja u funkciji proces koji se neprestano mijenjaju, ispravljaju i usmjeruju.

- vrijedi načelo da se prostor planiranja mora odrediti u skladu s granicama upravno-

teritorijalnih jedinica državne podjele
- ako prostorni plan obuhvaća više teritorijalnih jedinica, onda granicu njegova obuhvata čine
granice rubnih upravnih jedinica
- granice upravnih jedinica ne moraju se slijediti iznimno za prostorne planove područja
posebnih obilježja koja su definirana funkcijom i imaju odgovarajući status granice obuhvata
- prostorni plan za dio teritorijalne jedinice može se donositi samo na područje posebnih
obilježja (takvi prostorni planovi su manje razvojni, a više prostorno-teritorijalni)

METODE IZRADE I KARTOGRAFSKI PRIKAZI PROSTORNIH PLANOVA

1. POSTUPAK IZRADE PROSTORNOG PLANA
 polazišta izrade – planovi političkog, gospodarskog i društvenog razvitka, osobito prostorni
planovi šireg obuhvata
 analiza stanja u prostoru – prepoznavanje prostornih problema koji će biti temeljni za
koncepciju prostornog rješenja
 problemska karta – bazirana na odabiru temeljnih prostornih problema koji se planom nastoje
riješiti i može se sastojati od više tematskih grafičkih prikaza
 programska karta – prikaz prijedloga rješenja uočenih problema
 sinteza (problema) i program uređenja
 programska odlua – ciljevi izrade PP-a
 nacrt prijedloga prostornog plana – nakon prihvaćanja programske karte upućuje se u
zakonsku proceduru donošenja
2. SLIJED AKTIVNOSTI U IZRADI PROSTORNOG PLANA
Slijed rada nije istovjetan s dijelovima prostornog plana

1. Faza rada – uočavanje temeljnih problema

 uočavanje temeljnih problema, njihovo sistematiziranje i hijerarhiziranje, te izdvajanje onih

problema koji će dominirati koncepcijom
 prije postavljanja hipoteze izraditi problemsku kartu s grafički prikazanim problemima
 fazu potrebno izložiti predstavnicima vlasti te prezentirati različite hipoteze
 nakon usvajanja jedne hipoteze, a prije izrade prve koncepcije, izraditi programsku kartu s
grafički prikazanim odgovorima na probleme iz problemske karte

Analitički dio sastoji se od:

 analize fizičkih uvjeta

 analize transformiranih struktura prostora
 analize demografske strukture
 analize socijalne strukture i socijalnih uvjeta
 ekonomske analize

2. Faza rada – sinteza problema i program uređenja (tekst + problemska karta)

 svrha je skratiti izradu prostornog plana koncentriranjem na bitno razlikujući probleme koje se
planom može riješiti, poboljšati i promijeniti od onih koje se mora samo uvažiti kao uvjete i
okruženje
 programska odluka sadrži glavne namjere koje će prostorni plan zadovoljiti
 osigurava se postupnost donošenja odluka, ne dovodeći u pitanje ono što je već odlučeno na
razini načela
 programska odluka obuhvaća: utvrđivanje normi i potreba, utvrđivanje načina otklanjanja
faktora kočenja (antifaktora), uočavanja nalina i inteziteta korištenja povoljnih faktora
(superfaktora)

3. Faza rada – PLAN

Sastoji se od:

I. Polazišta, nečela i programa potreba

II. Plan namjene površina

III. Urbani sustav

IV. Prometni plan

V. Idejna rješenja komunalnih infrastruktura

VI. Mjere, zaštite prostora, njihove vrste i načini primjene

VII. Plan redoslijeda intervencija

VIII. Zone i programi za izradu detaljnijih planova

Planski postupak bi trebao istovremeno obuhvaćati analitičku i plansku komponentu. Analiza je

neophodna, ali ona se ne smije shvatiti izdvojenim dijelom plana.
3. SADRŽAJ PROSTORNOG PLANA
TEKSTUALNI DIO + GRAFIČKI PRIKAZI

Tekstualni i grafički dijelovi plana sadrže: ANALITIČKI DIO, SINTEZU I PROGRAM UREĐENJA S
PROGRAMSKOM ODLUKOM

ANALITIČKI DIO istražuje:

 osnovne fizičke karakteristike prostora

 način zauzimanja i upotrebe zemljišta
 sustav i oblici naseljenosti, urbani sustav
 preobrazbe fizičkih struktura i analiza cijena zemljišta s prijedlozima uporabe
 sociološka analiza
 demografsku strukturu i druga demografska obilježja
 ekonomska makro - analiza
 promet, telekomunikacije, energetika, infrastruktura, vodno gospodarstvo
 uvjeti zaštite i prezentacije kulturnih dobara, zaštite prirode, zaštite okoliša

SINTEZA

 sadrži zbirni prikaz pozitivnih i negativnih čimbenika razvitka prostornih prednosti i

nedostataka, razvojnih ograničenja koja nisu neposredno vezana za prostor i sl.

PROGRAMSKA ODLUKA

 sadrži ciljeve izrade prostornog plana i sastoji se od teksta obrazloženja i programske karte

4. VRSTE GRAFIČKIH PRIKAZA PROSTORNOG PLANA

Vrste i sadržaj grafičkih prikaza ovise o vrsti plana. Uobičajeni grafički prikazi prostornih planova su
kartogrami i kartografski prikazi

Kartogrami:

- teritorijalno politički ustroj

- administrativna sjedišta i razvrstaj državnih i županijskih cesta
- sustav središnjih naselja i razvojnih središta

Kartografski prikazi

- plan namjene i korištenja površina – prostori za razvoj i uređenje naselja i izvan naselja
- plan režima korištenja u prostoru
- plan prometnog sustava
- plan sustava telekomunikacija
- plan energetskog sustava
- plan vodnogospodarskog sustava
- plan obrade, skladištenja i odlaganja otpada
- plan područja posebnih uvjeta korištenja i zaštite prostora – prirodna i povijesna baština,
krajobraz, tla, vode i mora
- plan područja posebnih ograničenja u korištenju – uređenje zemljišta, zaštita posebnih
vrijednosti i obilježja – sanacije krajobraza, naselja, tla, šuma
- plan područja i dijelovi primjene planskih mjera zaštite
- plan građevinskih područja naselja i dr.

5. GRANICA OBUHVATA PROSTORNOG PLANA I DRUGE GRANICE

 granice obuhvata PPŽ i PPUO/G određene su administrativnim granicama
 može obuhvatiti područje dvije ili višežupanija ako te županije zaključe o tome sporazum
 granice obuvata PPPPO određuje prostorni plan županije ili Strategija prostornog razvoja
  može obuhvatiti područje dvije ili više općina/gradova ako se donosi zajendički prostorni plan
uređenja (kao i za područje otoka koji ima dvije ili više općina/gradova)

Uz obuhvat se prikazuju:

 teritorijalne i statističke granice (državne, županijske, općinske/gradske i granice naselja)

 ostale granice (građevinskog, pograničnog, vodnog područja, zaštićenog obalnog područja
mora i unutrašnjih morskih voda)

6. UPORABA I PROVEDBA PROSTORNIH PLANOVA

Prostorni plan je zamisao o mogućoj optimalnoj uporabi prostora, a njegova realizacija je rijetko
potpuna budući da su razvojni procesi vrlo dinamični, a predviđanje događanja u budućnosti temeljno
na iskustvima prošlosti. Zato svaki prostorni plan sadrži novelacije koje se za fizičku strukturu
preporučuju svakih 5 godina.

Prostorno planiranje ne bi smjelo biti strogo i kruto već fleksibilno i usmjeravajuće, podržano
poticajnim mjerama fiskalne politike. U slučajevima potrebe zaštite javnog interesa, mora biti strogo i
jasno određeno te dosljedno provođeno. Društveno-gospodarsko planiranje je kratkoročno, a
prostorno planiranje dugoročno. Budući da je prostor ograničeno i neobnovljivo dobro, njegovo
uređenje je prioritet pred gospodarskim i društvenim planovima.

7. PLAN SUSTAVA NASELJA I RAZVOJNIH SREDIŠTA

 prikazuje se u prostornom planu županije i sadrži:
 sustav središnjih naselja i razvojnih središta – razvrstaj po veličini, broju stanovnika,
razvijenosti vlastitih funkcija, dominantnim djelatnostima, prostornim i upravnim
funkcijama, po veličini gravitacijskih zona
 administrativna sjedišta – razvrstaj naselja po administrativnom značaju

 u prostornom planu se crtaju granice obuhvata, površine i simboli, a u tekstu plana se opisuju
karakteristike sustava te uvjeti primjene planskih mjera

8. PLAN KORIŠTENJA I NAMJENE POVRŠINA/PROSTORA

- prikazuje temeljne podatke o prostornom razmještaju postojećih i planiranih aktivnosti
uporabe i korištenja prostora i to površine za:

1. razvoj i uređenje prostora/površina naselja

- izgrađene i neizgrađene dijelove građevinskih područja naselja

2. razvoj i uređenje prostora/površina izvan naselja

- gospodarska namjena, sportsko-rekreacijska namjena
- poljoprivredna i šumska tla isključivo osnovne namjene
- vodene površine
- površine posebne namjene
- infrastrukturne koridore
- groblja

Planovi korištenja i namjene površina su usmjerujući i odnose se na pretežitu namjenu prostora.

Prostornim planom se određuju pretežite namjene površina i to u odnosu na pretežite uporabe, a tako
i u odnosu na udio drugih namjena površina. Temeljno je da uvjeti uporabe osnovnih namjena površina
ne smiju umanjiti uvjete uporabe određene pretežitom namjenom.

Osnovna namjena prostora/površina je planirano korištenje prostora/površina podređeno jednoj

funkciji (naselje, poljoprivreda, šume, vode, promet, gospodarstvo, sport, rekreacije i dr) unutar koje
se mogu planirati i druge namjene ili sadržaji, koji isključivo proizlaze iz potrebe osnovne namjene

Pretežita namjena je planirano korištenje prostora/površina za više različitih funkcija, od kojih je jedna
prevladavajuća.
Uvjeti pretežitog korištenja i namjene površina cratju se u grafičkoj obradi u planu korištenja i namjene
površina kao površine ili kao oznake. Razgraničenje veličine namjene površina koja se prikazuje kao
površina ili oznaka ovisi o mjerilu plana.

9. INFRASTUKTURA
Komunalne, prometne, energetske, vodne, pomorske, komunikacijske, elektroničke i druge građevine
namijenjene gospodarenju s drugim vrstama stvorenih prirodnih dobara

Razlikujemo državnu i regionalnu infrastukturu i komunalnu infrastukturu (lokalnu) naselja

Državna i regionalna infrastruktura – sustavi građevina, mreža i instalacija koje obuhvaćaju velika
područja i više naselja. To su željeznice, ceste, vodeni putovi, plinovodi, naftovodi, produktovodi,
dalekovodi itd. Najveći infrastukturni sustavi su cestovni, željeznički i elektroenergetski.

Regionalna infrastruktura je preduvjet nastajanja sustava naselja i faktor je njihove integracije. Ima
odlučujući i određujući značaj za organizaciju i uređenje regija i naselja.

Ove sustave određuje prostorni plan državne razine. Državna i regionalna infrastruktura su od interesa
i za susjedne regije, regionalna infrastuktura može biti i međunarodnog značaja, a uvjeti njenog
građenja se ugovaraju međunarodnim ugovorima

Komunalna infrastruktura – lokalna infrastruktura naselja, građevine namijenjene opskrbi pitkom

vodom, odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda, održavanju čistoće naselja, sakupljanju i obradi
komunalnog otpada, te ulična rasvjeta, tržnice na malo, groblja, krematorij i površine javne namjene u
naselju. To su građevine, mreže i instalecije u funkciji naselja i planiraju se dokumentima prostornog
uređenja lokalne razine

10. PLAN PROMETA

- prikazuje prostorni razmještaj površina i građevina prometnih sustava i njihovog povezivanja s
prometnim sustavima susjednih područja, odnosno uklapanje u sustav prometa šireg
prostornog obuhvata
- u prostornim planovima proračun kapaciteta mreža i studij distribucije tokova prometa imaju
manju važnost nego u urbanističkim planovima jer je obično kapacitet prometnog sustava veći
od stvarnog prometa
- jedan od najvažnijih sastavnica prostornih planova
- sadrži: analizu i plan razvitka svih oblika prometa i obuhvaća one prometne sustave koji
odgovaraju razini prostornog plana
- prikazani su prometni koridori i terminali cestovnog, željezničkog, pomorskog, riječnog,
zračnog prometa i integralnog prometa

11. PLAN TELEKOMUNIKACIJA I ENERGETSKOG SUSTAVA

Plan sustava telekomunikacija prikazuje razmještaj trasa, koridora i građevina telekomunikacija:

 javnih telekomunikacija – telefonske mreže vodove, kanale

 javne telekomunikacije u pokretnoj mreži
 telegrafsku mrežu
 sustav radio i TV veza
 kabelsku TV

Plan energetskog sustava prikazuje prostorni razmještaj trasa, koridora i građevina za proizvodnju i
prijenos energije

 rafinerije, skladišta i prekrcajne terminale

 naftovode, produktovode i plinovode
 redukcijske stanice
 proizvodne uređaje elektroenergetike
  transformatorska i rasklopna postrojenja
 elektroprijenosne uređaje

 u prostornom planu se crtaju simboli, a u tekstu plana propisuju prostorni uvjeti njihove
gradnje i korištenja

12. PLAN VODNOGOSPODARSKOG SUSTAVA

Voda je najčešće je primijenjen čimbenik u određenju planske regije i u pripremi prostornih planova
područja posebnih obilježja. Ograničavajući je čimbenik u planiranju smještaja stanovništva
gospodarskih djelatnosti, a uz probleme osiguranja vodoopskrbe sve važniji postaju uvjeti zaštite voda,
uvjeti zaštite od voda i uvjeti korištenja voda.

Vodenu infrastrukturu, kao sustav, čine građevine, uređaji i instalacije koje služe za: dopremu vode do
potrošača, odvođenje iskorištenih voda ili atmosferskih voda, korištenje voda za razne vrste potreba
navodnjavanja, odvodnjavanja i druge svrhe ako i uređaji za obranu od velikih voda. Velika je
povezanost i zavisnost unutar vodno-gospodarskog sustava, kao i s elementima drugih sustava.

Vodno-gospodarski sustav obuhvaća:

- vodna i slivna područja
- korištenje voda – vodoopskrbu, navodnjavanje, šport i rekreacija, korištenje vodnih snaga,
opskrbu vodom ribnjaka i korištenje voda za plovidbu
- zaštitu voda od onečišćenja – odvodnja otpadnih voda

Plan vodnogospodarskog sustava prikazuje prostorni razmještaj površina i građevina sustava

vodoopskrb, korištenja voda, odvodnje otpadnih voda i uređenja vodotoka i voda

U prostornom planu se posebno prikazuju:

- korištenje voda – vodoopskrba, uređaji za pročišćavanje pitke vode, crpne stranice i
vodoopskrbni cjevovodi, akumulacije, ribnjaci, tuneli;
- odvodnja otpadnih voda – uređaji za pročišćavanje, crpne stanice i glavni kanali;
- uređenje voda i vodotoka – regulacijski i zaštitni sustav- akumulacije, retencije, brane, kanali,
nasipi;
- melioracijska odvodnja – kanalska mreža i crpne stanice.

13. PLAN UVJETA KORIŠTENJA I ZAŠTITE PROSTORA

 prikazuje prostorni razmještaj površina i građevina:
 područja posebnih uvjeta korištenja (zaštićene prirodne i kulturne baštine)
 područja posebnih ograničenja u korištenju (krajobraz, tla, lovišta, vodonosna i
vodozaštitna područja, vodotoci, poplavna područja, zaštićeno podmorje, obalno
područje voda i mora, lučko područje i sigurnosno područje)

 u prostornom planu se crtaju površine i/ili simboli za pojedinačne građevine, a u tekstu plana
se propisuju prostorni uvjeti njihove zaštite, uređenja i korištenja

14. PLAN PODRUČJA POSEBNIH MJERA UREĐENJA I ZAŠTITE

 uređenje zemljišta – hidromelioracije, pošumljavanje, ozelenjavanje, oblikovanje zemljišta uz
infrastrukturne građevine, površine za komasaciju i površine za preparcelaciju
 zaštita posebnih vrijednosti i obilježja – sanacija prirodnog ili kultiviranog krajobraza, oštećenih
naselja, opožarena zemljišta, ugrožen okoliš, ugroženost bukom, napuštena odlagališta otpada
i eksploatacijska polja

 u prostornom planu se crtaju površine i potezi, a u tekstu plana se propisuju prostorni uvjeti
zaštite, uređenja i korištenja
15. PLAN OBRADE, SKLADIŠTENJA I ODLAGANJA OTPADA
Prikazuje prostorni razmještaj površina i građevina za obradu, skladištenje i odlaganje otpada

PRAĆENJE STANJA U PROSTORU

1. PROSTORNO PLANIRANJE I GEOINFORMACIJSKI SUSTAVI (GIS)
Geoinformacijski sustav omogućuje prikazivanje kartografskih podataka i planova na računalnim
sustavima, njihovu obradu, usklađivanje i pretraživanje te imaju široku primjenu u prostornom
planiranju, planiranju infrastrukture i telekomunikacija, inspekcijskom nadzoru i dr.

Slojevi u sustavu informacija mogu biti:

- prostorni planovi
- geodetske podloge, katastarski planovi i podaci zemljišnih knjiga
- snimke iz zraka
- infrastruktura – prometnice, energetska i telekomunikacijska mreža
- vodoopskrba i odvodnja, javna rasvjeta
- prrirodna osnova
- komunalna naknada i doprinos

GIS omogućuje integraciju prostornih podataka, tabličnih prikaza i neprostornih podataka u

interaktivnu kartu koja omogućuje korisnicima pretraživanje, analiziranje i uređivanje podataka koji se
odnose na informacije o prostoru.

Uporaba GIS-a otvara pitanja o planiranju, tj. o području koje je tradicionalno usmjereno na oblikovanje
i upravljanje fizičkog – mreža (cesta, željeznica, plovnih putova itd.) i čvorova (stambenih, trgovačkih,
industrijskih i javnih prostora)

Uporaba GIS-a obuhvaća:

- dostupnost podataka, optimalizacija projekta, vrednovanje lokacija – praćenje, prikupljanje i

obrada podataka o prostoru
- pomoć u postupku donošenja odluka – odabir rješenja – vizualizacije
- poticaji učešću javnosti – dostupnost i preglednost podataka
- praćenje stanja i promjena u krajoliku – korištenju i analizama stanja u okolišu
- provedbu – praćenje, kontrolu i ocjenu uspješnosti plana

2. INFORMACIJSKI SUSTAV PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE

Za potrebe izrade, donošenja, provedbe i nadzora prostornih planova, trajnog praćenja stanja u
prostoru i područja prostornog uređenja te izrade izvješća o stanju u prostoru, u skladu s ovim zakonom
i drugim propisima, uspostavalja se i vodi informacijski sustav prostornog uređenja

Informacijski sustav uspostavlja se i vodi kao interperabilni i multiplatformni sustav u kojem se

povezuju informacijski sustavi pojedinih javnopravnih tijela koja na temelju ovog zakona i posebnih
propisa izrađuju i/ili održavaju prostorne podatke i druge podatke značajne za prostorno uređenje.

Informacijski sustav obuhvaća podatke o:

1. postojećem stanju i korištenju prostora, uključujući i podatke o nekretninama i vlasništvu

2. prostornim planovima i prostornim planovima čija je izrada i donošenje u tijeku
3. namjeni prostora/površina i drugim uvjetima korištenja i zaštite prostora određenih i
propisanih prostornim planovima i posebnim propisima
4. upravnim i drugim aktima nadležnih tijela koji se izdaju i koji su izdani u svrhu provedbe
prostornih planova, građenja, uporabe i uklanjanja građevina i
5. sektorskim strategijama, planovima, studijama i drugim dokumentima propisanim posebnim
zakonima značajnim za prostorno uređenje.
3. LOKACIJSKA INFORMACIJA
Izdaje se u svrhu upoznavanje s namjenom prostora i uvjetima provedbe zahvata u prostoru iz
prostornih planova na određenom zemljištu

UVJETI KORIŠTENJA PROSTORA

1. ZOP – ZAŠTIĆENO OBALNO PODRUČJE
 zaštićeno obalno područje mora, zaštićene prirodne vrijednosti i kulturno-povijesne cjeline

Zaštićeno obalno područje mora (ZOP) obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne
crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte.

U ZOP-u se prostornim planiranje mora:

- očuvati i sanirati ugrožena područja prirodnih, kulturno-povijesnih i tradicijskih vrijednosti

obalnog i zaobalnog krajolika te poticati prirodnu obnovu šuma i autohtone vegetacije
- odrediti mjere zaštite okoliša na kopnu i u moru te zaštititi resurse pitke vode
- osigurati slobodan pristup obali, prolaz uz obalu te javni interes u korištenju
- očuvati nenaseljene otoke i otočiće prvenstveno za poljoprivredne djelatnosti, rekreaciju,
organizirano posjećivanje, istraživanje i bez građevinskih područja
- uvjetovati razvitak osobito javne infrastrukture zaštitom i očuvanjem vrijednosti krajolika
- ograničiti međusobno povezivanje i dužobalno proširenje postojećih građevinskih područja,
odnosno planirati nova građevinska područja izvan površina šuma
- sanirati napuštena eksploatacijska polja mineralnih sirovina i proizvodna područja
prvenstveno pejzažnom rekultivacijom ili ugostiteljsko-turističkom i sportsko-rekreacijskom
namjenom

2. GRAĐEVINSKO PODRUČJE I ODREĐIVANJE GRAĐEVINSKOG PODRUČJA

Građevinsko područje – područje odeređeno prostornim planom na kojemu je izgrađeno naselje i
područje planirano za uređenje, razvoj i proširenje naselja, a sastoji se od građevinskog područja
naselja, izdvojenog dijela građevinskog područja naselja i izdvojenog građevinskog područja izvan
naselja

Određivanje građevinskih područja – temelji se na stručnim argumentima i iskazu površine izgrađenog

i neizgrađenog dijela građevinskog područja, uvažavanje smjernica:

- ispitati mogućnost gradnje (prostorne rezerve) unutar postojećeg građevinskog područja, a

posebno nedovršenih dijelova te u odnosu na kapacitete postojeće infrastrukture
- prilagoditi gustoću stanovanja i gustoću stanovništva prema tipu naselja
- oblikovati građevinska područja primjerena geomorfološkim značajkama kao naseljsku cjelinu
- odrediti građevinska područja izvan koridora državne i regionalne infrastrukture,
poljoprivrednih zemljišta bonitetne klase propisane Zakonom, nestabilnih terena, zaštitnih i
sigurnosnih zona voda i mora i izvan površina od posebnog značenja za obranu

Građevinsko područje određuje se prostornim planom uređenja grada, odnosno općine i Prostornim
planom Grada Zagreba.
3. IZDVOJENO GRAĐEVINSKO PODRUČJE IZVAN NASELJA
Područje određeno prostornim planom kao prostorna cjelina izvan građevinskog područja naselja
planirana za sve namjene, osim za stambenu, može se odrediti i Državnim planom prostornog razvoja
i prostornim planom županije u svrhu provedbe zahvata u prsotru od značaja za državu, odnosno
županiju, gospodarska namjena (ugostiteljstvo, proizvodnja, turizam, sport) i groblja

4. IZDVOJENI DIO GRAĐEVINSKOG PODRUČJA NASELJA

Odvojeni dio postojećeg građevinskog područja istog naselja nastao djelovanjem tradicijskih,
prostornih i funkcionalnih utjecaja, određen prostornim planom

5. IZGRAĐENI , NEIZGRAĐENI I NEUREĐENI DIO GRAĐEVINSKOG PODRUČJA

Izgrađeni dio građevinskog područja – područje određenom prostornim planom koje je izgrađeno

Neizgrađeni dio građevinskog područja – područje određeno prostornim planom planirano za daljni
razvoj

Neuređeni dio građevinskog područja – neizgrađeni dio građevinskog područja određen prostornim
planom na kojem nije izgrađena panirana osnovna infrastruktura

6. GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE I GRAĐEVNA ČESTICA

Građevinsko zemljište – zemljište koje je izgrađeno, uređeno ili prostornim planom namijenjeno za
građenje građevina ili uređenje površina javne namjene

Građevna čestica – jedna katastarska čestica čiji je oblik, smještaj u prostoru i veličina u skladu s
prostornim planom te koja ima pristup na prometnu površinu

7. GRADIVI I NEGRADIVI DIO GRAĐEVNE ČESTICE

Gradivi dio – površina građevne čestice za smještaj građevina, određena je prema općim i posebnim
uvjetima za uređenje prostora u pogledu najmanjih udaljenosti građevine od granice parcele
(građevinski pravac)

Negradivi dio – površina građevne čestice za pejsažno zelenilo, kultivirane površine, uređenje putova,
staza, prilaza

URBANIZACIJA I GRADOVI
1. URBANIZACIJA
 kvalitativni i kvantitativni prelazak ruralnih u urbane aglomeracije, kvantitativna i kvalitativna
promjena ruralnog u urbano stanovništvo

 proces preseljenja seoskog stanovništva u gradove, pretvaranje seoskog stanovništva u

gradsko i prelazak u sekundarne i tercijarne djelatnosti, uz sve prateće promjene u društvenoj
strukturi

Uzrok: industrijska revolucija koja je uzrok demografskoj eksploziji i revoluciji transporta

Posljedica: povećana homogenizacija prostora i zbližavanje populacije

Urbanizacija je jedan od najvećih problema prostornog uređenja

Problemi urbanizacije:

 povećanje građevinskih područja

 neodgovarajuća uporaba zemljišta
 povećanje socijalnih razlika
 promjene funkcija u prostoru
 komunalnih problema
 nemogućnosti neposrednog kontroliranja i usmjeravanja tog procesa

Pokretači urbanizacije su ekonomija i stanovništvo. U demografskoj urbanizaciji stanovništvo privlači

ekonomiju u grad, a u ekonomskoj urbanizaciji ekonomija privlači stanovništvo u grad

Urbanizaciju potiče: UZROCI

- unapređenje poljoprivrede – mehanizacijom, agritehnikom i biološkim znanostima

- smanjivanje potreba za radnom snagom na selu i siromašenje seljačkog stanovništva
- usitnjavanje poljoprivrednih posjeda
- razvitak industrije i tercijarnog sektora djelatnosti s povećanom ponudom rada
- bolji uvjeti života

2. STUPANJ URBANIZIRANOSTI
 izražava se koeficijentom urbaniziranosti

OPĆI KOEFICIJENT URBANIZIRANOSTI – omjer urbaniziranog i ukupnog stanovništva

 u obzir uzeti samo gradske st. koji nisu poljoprivrednici i ne žive od poljoprivrednog prihoda
 daje opću sliku stupnja urbaniziranosti regije ili zemlje

srednji koeficijent urbaniziranosti – izračunava se na temelju broja gradova (većih od 100 000 st.)

koeficijent superurbanizacije – izračunava se na temelju broja velikih gradova (više od 500 000 st.

3. GRADOVI
GRAD – veća ili manja, gusta ili permanentna, zatvorena aglomeracija, obično u poglenu prehrane
neovisna o teritoriju na kojem se razvija, čija egzistencija implicira život relacija, aktivna, a u vanjskom
izgledu odražava visok stupanj organiziranosti (M. Sorre)

KRITERIJI ODREĐENJA GRADA:

NUMERIČKI – ako naselje ima više od određenog broja stanovnika, smatra se gradom

 temeljan kriterij ali nije dovoljan jer ne uzima u obzir kvalitativnu komponentu koja čini urbano

FIZIONOMSKO OBILJEŽJE – slika grada razlikuje se od slike sela

 gustoća gradnje i tipovi građevina, geometrijska pravilnost tlocrtne organizacije, osobitosti

prometnica i prometa te prostori i građevine kao obilježja

CENTRALITET – središnje funkcije, tj. djelatnosti koje imaju utjecaj na okolinu

Elementi definiranja gradskog naselja (Prag, 1949.)

- više od 2000 stanovnika

- zgusnuta jezgra naselja
- manje od 25% poljoprivrednog stanovništva

4. GUSTOĆA GRADOVA
 broj gradova na nekoj površini
 matematički pokazatelj kojim se mjeri geografska raspostranjenost gradova (na 1000 km2)
  može se izraziti i srednjom udaljenosti između gradova kao i mjerenjem trajanja putovanja
između gradova

5. FUNKCIJE GRADOVA (DOMINANTNE DJELATNOSTI)

Podjela:

- osnovne (trgovačko-poslovna, industrijska, upravna, kulturna i sl.)

- specijalne: specifične – vojna, vjerska, turistička
parcijalne – ribarska lučka, brodogradilišna, zdravstvena itd.

Funkcije grada prema okolnom bližem i udaljenijem prostoru izražene su:

- vrstom utjecaja na okolinu

- intenzitetom i dosegom tog utjecaja
- utjecajima koje prima iz okolice

Funkcije grada prema drugim gradovima vidljive su kao:

- utjecaji grada na druge gradove

- utjecaji drugih gradova na grad
- relacije koje se razvijaju kao rezultat tih utjecaja

6. GRAVITCIJSKA ZONA GRADA ILI ZONA UTJECAJA GRADA

 područje oko grada u kojemu su očigledni simultani utjecaji svih glavnih utjecaja

 veličina ovisi o veličini grada i funkcijama koje sadrži

 pokazatelji za izračun gravitacije: trajanje puta, duljina puta, gustoća i volumen prometa,
migracije stanovništva, gustoća stanovanja, gustoća igrađenosti, način uporabe zemljišta i dr.
 pokazatelji se ucrtavaju u kartu, na podlozi izokrona i izotela, preklapanjem dobivenih
kartograma se određuje periferija gravitacijske zone u obliku graničnog pojasa gravitacije
 Veličina grav. zone ovisi više o regionalnim funkcijama (funkcijama centraliteta) nego urbanim
 Doseg gravitacije ovisi o funkcijama grada i o djelatnostima koje stanovnici obavljaju
 Mjerenje prometa je najzorniji pokazatelj gravitacije, količina prometa mjeri se radijalno od
grada

Izokrone – linije koje spajaju točke jednake vremenske udaljenosti od neke polazne točke

Izotele – linije koje povezuju točke jednakih kilometričnih udaljenosti od središta

Kartodijagram inteziteta prometa oko grada Određivanje grav. zone pomoću inteziteta prometa

7. GRADSKO GRAVITACIJSKO PODRUČJE

Širenje gradskog načina života u prostoru rezultira:

 teritorijalnim širenjem gradova

 građenjem novih gradova
 pretvaranjem seoskih naselja u gradska
 širenjem gradskog načina zauzimanja i korištenja zemljišta

Život u predgrađima prihvatljivi – niža cijena zemljišta i građenja, dobra povezanost s gradom
Razlikujemo:

- predgrađe (suburbij)
- radni suburbij: ukupni broj zaposlenih veći od broja zaposlenih koji u njemu stanuje (116%)
- stambeni suburbij:ukupni broj zaposlenih manji od broja zaposelnih koji u njemu stanuje (85%)
- mješoviti suburbij: ukupni broj zaposelnih između 86% i 115% zaposlenih

8. DECENTRALIZACIJA VELIKIH GRADOVA

Cilj – postizanje bolje prostorne organizacije i rasterećenja izgrađenosti užeg gradskog prostora sa
svim negativnostima koje takva preizgrađenost donosi

Planska decentralizacija predlagala se ostvariti izgradnjom novih predgrađa (suburbija) ili novih
gradova oko veliki aglomeracija

Trabant

 samostalan manji grad u gravitaciji većeg (središnjeg) grada, ali izvan njegovog aglomeracijskog
područja
 od središnjeg grada udaljen od 20 – 50 km, u njegovom je prometnom području
 udio dnevnih migranata prema središnjem gradu manji od 20% zaposlenih
 minimalno 10 - 20 000 stanovnika
 vlastita politička uprava, gospodarska i kulturna samostalnost, jasna prostorna odvojenost i
vlastito gravitacijsko područje radnih migracija, vlastita opća gravitacijska zona uprave

Satelit

 relativno samostalno i prostorno donekle odvojeno naselje u zoni uže gravitacije središnjeg
grada
 veća dnevna emigracija nego imigracija (jaka emigracija dnevne radne snage u grad-jezgru)
 veći nego suburbij, nezavisniji i prilično samostalan u smislu radnih mjesta

9. PLANIRANJE ŠIRENJA URBANOG PROSTORA

RADIJALNO „finger plan“ – širenjem građevinskih područja duž prometnih smjerova

- duž linija brze željeznice „finger plan“ Kopenhagen – Stockholm

KONCENTRIČNO „belt“ – planiranje negradivog perivojnog prstena oko grada (London-Welwyn)

 nedostaci: izostanak povezivanja mjesta stanovanja i rada na pješačkoj udaljenosti (osobni

prijevoz još uvijek prihvatljiviji od javnog), širenjem grad mijenja kriterije izgrađenosti te
zauzima negradiv prostor
10. VELEGRADOVI
 individualizirani organizam koji iskazuje vlastitu snagu koja organizira geografski prostor oko
sebe, namečući vlastiti ritam i način života velikim prostranstvima
 kvantitativno određenje: oko 1.000.0000 stnovnika

GLAVNA OBILJEŽJA:

- okružen velikim predgrađima

- radna snaga u velikom broju iz zemlje i inozemstva
- gradnja ne ovisi o ekonomskom prosperitetu ili recesiji
- sjedišta velikih poduzeća, iako ne moraju biti sjedišta državne uprave
- velike razlike obilježja gradskih četvrti
- velike razlike u socijalnom statusu i uvjetima stanovanja
- industrija smještena u predgrađima neovisno o fizičkim uvjetima lokacije
- sjedište sveučilišta, znanstveno-istraživačkog i umjetničkog rada
- trgovina visoko specijalizirana
- postupno nestaje topografija
- ustrajnost razvoja
- u nerazvijenom okruženju nemaju veze sa svojom državnom, gospodarskom i kulturnom
strukturom

11. KONURBACIJE
 velike urbane aglomeracije koje dosežu veličine čitavih regija s kontinuitetom urbaniziranosti
 spajanje dvaju ili više gradova u teritorijalni kontinuitet

 postoji kad su gradovi jedan drugome dovoljno blizu da time njihove zajedničke funkcije budu
promijenjene, te ako se pojavljuju zajednički upravni i tehnički problemi

Prema postanku:

SPAJANJE (FUZIJA ILI ANEKSIJA)

– dva bliza grada spoje se svojim rastom ili rastom jednog od njih u jednu aglomeraciju

URBANIZIRANA REGIJA (MEGALOPOLIS)

– u Europi: Westfalijsko-Rajnski industrijsko-rudarski bazen (na prostoru od 35x100 km

našlo se 67 gradova, od kojih ima više od 300.000 stanovnika)
– u SAD-u: potez gradova od Baltimora do Bostona na dužini od 600 km

OBALNI KONURBACIJSKI NIZOVI

– urbanizirani potez oko Napuljskog zaljeva

– Riječko-kvarnerska konurbacija od Mošćenice do Crikvenice
– Splitska – od Marine do Omiša

12. GLOBALNA URBANA HIJERARHIJA

 disperziranjem proizvodnje svijetom, dolazi do pojačane koncentracije servisa (usluga) u
nekoliko trgovačkih gradova poznatijih kao „globalni gradovi“ i u dvadesetak gradova drugog
ranga („sub-globalni gradovi“)
 to su centri financijskih usluga i sjedišta glavnih proizvodnih društava, a mnogi i sjedišta
najmoćnijih svjetskih vlada

Konceptualno se razlikuju kao:

 globalni gradovi (alfa) – dominantno specijalizirane informatičke usluge
 sub-globalni gradovi (beta) – manji, pokušavaju se natjecati s globalnim, neke funkcije slabije
 regionalni gradovi (gama) – razlikuju se u Europi (viši oblik samostalnosti) i u Americi (niži oblik
samostalnosti)
13. URBANI SUSTAV
 skupina gradova između kojih postoji interakcija cirkulacije ljudi, roba i informacija
 u prostoru djeluje kao cjelina
 razlike gradova unutar sustava se značajnije ne mijenjaju rastom velikih gradova budući da
rastu i manji gradovi tog sustava

14. VRSTE URBANIH SUSTAVA

 urbani sustavi su organizirani u sklanu s funkcionalno-hijerahijskom strukturom centara
 centri nižeg reda funkcionalno ovise o centru višeg reda

REGIONALNI SUSTAV

- organiziran oko većih i značajnijih gradova

- podsustav nacionalnog urbanog sustava

NACIONALNI SUSTAV

- čine svi gradovi jedne zemlje sa svojim podsustavima u hijerarhijskom odnosu

- obično ima nekoliko regionalnih subsustava

 urbani sustavi mogu se međusobno razlikovati; veličinom mreže, gustoćom čvorišta,

međusobnom udaljenošći i sl. (razlike ovise o veličini zemlje, strukturi urbane mreže i dr.)

 hijerarhiju naselja određuje pravilnost po kojoj naselja s funkcijama višeg reda utjecajem
„pokrivaju“ funkcije naselja nižeg reda (intenzitet utjecaja ovisi o međusobnoj udaljenosti
gradova i funkcionalnoj strukturi)
 rang naselja je viši što su njegove funkcije višeg stupnja, što je njegova gravitaciona zona veća
i što grad ima više stanovnika

15. TEORIJA SREDIŠNJEG (CENTRALNOG) MJESTA – CHRISTALLEROVA TEORIJA

 polazi od promatranja mjesta kao žarišnih točaka u kojima su grupirane prostorne funkcije
središnjeg značaja, a što su točke značajnije to je radijus gravitacije veći
 geometrijski model, nije ekonomski održiv

Idealne pretpostavke:

- prostor je uniformna ravnica jednake gustoće naseljenosti

- prometno podjednako pristupačan prostor
- dovoljno gusto urbaniziran prostor
- naselja podjednake starosti
- naselja podjednakih mogućnosti razvoja središnjih funkcija
- naselja samo tercijarnih djelatnosti
- jednake gravitacione zone naselja istog ranga
- udaljenost je osnovni modulator ponašanja stanovnika
- potpuna dostupnost informacijama
- racionalno ponašanje stanovnika

Zaključak:

Uz uvjet da je svaki grad središnje mjesto svojeg okolnog utjecaja u obliku zamišljenih krugova, ta se
područja preklapaju ili dodiruju. U uvjetima potpuno izjednačenih utjecaja središnjih naselja njihove
zone utjecaja težiti će obliku šesterokuta.

Temeljna ideja teorije polazi od beskonačne ravnice nastanjene jednako prostorno raspoređenim
poljoprivrednim stanovništvom koje treba određene usluge koje ne mogu biti ravnomjerno prostorno
razmještene i grupiraju se u određenim točkama u prostoru.
Realno je hijerarhijski sustav naselja različit za svaku državu, regiju, pokrajinu. Posebnosti određuju
društveni uvjeti, promet, prirodni uvjeti i dr.

Kritika teorije centralnog mjesta upozorava:

- teritorij je heterogen zbog prirodnih i antropogenih posebnosti,
- zemljopisne karte ne pokazuje pravilnost rasporeda gradova;
- gradovi u prostoru se ne razvijaju simultano i različite su starosti;
- korisnici središnjih usluga prostor ne koriste ravnomjerno;
- mjesta višeg ranga dominiraju širim zonama od mjesta nižih rangova, za iste usluge, jer imaju
veće količine iste robe, poznatija su itd.

16. DEAGRARIZACIJA
 napuštanje primarnog sektora djelatnosti
 nastaje emigracijom ruralnog stanovništva i prateći je proces urbanizacije

OBLICI DEAGRARIZACIJE:

A) PO NAČINU

- neposredna – zapošljavanjem u nepoljoprivrednim djelatnostima

- posredna – školovanjem za nepoljoprivredna zanimanja

B) PO STUPNJU ODVAJANJA OD POLJOPRIVREDE

- potpuna – zapošljavanje u sekundarnom ili tercijarnom sektoru djelatnosti ili napuštanjem

poljoprivrede i uključivanje u nepoljoprivrednu djelatnost
- nepotpuna – poljoprivredna djelatnost kao dopunska ili kao primarna a neka druga kao
dopunska

C) PO VRSTI PROSTORNE POKRETLJIVOSTI

- definitvno napuštanje obiteljskog poljoprivrednog posjeda

- povremeno ili privremeno napuštanje poljoprivrede
- u obliku dnevnih ili tjednih migracija

REGIONALIZACIJA
1. REGIJA
 homogeno područje u smislu odabranih kriterija – područje istih društvenih i/ili prirodnih
obilježja
 na određenje pojma regije utječu: administrativni, politički, upravni, geografski, povijesni,
gospodarski, socijalni, etnički i drugi čimbenici
 regija, tj. njen prostorni obuhvat, je u velikoj mjeri rezultat naslijeđenih okolnosti koje su
usmjerile način prepoznavanja prostora

 za prostorno planiranje regija ne mora biti prostor koji bi se trebalo ili moglo konvencionalno
nazvati regijom bilo po obilježjima prostora bilo po njegovoj prostranosti, već je jedan od
načina određenja prostorne cjeline koja je promjenljiva u odnosu na vrijeme i pojave
 subjektivno shvaćena regija je način istraživanja prostornih promjena i trebala bi predstavljati
prepoznatljivu teritorijalnu cjelinu
2. VRSTE REGIJA
Regije po složenosti

- jednostavne regije – određene temeljem jednog čimbenika

- složene regije – određene temeljem dvaju ili više raznovrsnih ili istovrsnih čimbenika unutar
iste cjeline
- sistemske regije – određene ukupnošću djelovanja prirodnih i društvenih pojava

Regije kao doživljaj:

- tradicionalne regije – opažaj jedinstvenih obilježja regije

- povijesne regije – potiču osjećaj povezanosti neovisno o aktualnoj podjeli prostora

Regija u odnosu na pojave i procese prostora:

- homogene regije – područja određena odabranim obilježjima, područja jedinstvene vizualne

prepoznatljivosti, kombinacija elemenata preobražene prirode
- nodalne regije – funkcionalne, polarizirane, nodalno-funkcionalne regije

3. NAČELA DEFINIRANJA PROSTORA – KONCEPT HOMOGENOSTI

 homogeni prostor – kontinuiran i ujednačen, čine ga slični sastavni dijelovi

 određivanje homogenosti temelji se na utvrđivanju sličnosti i različitosti prostornih jedinica

 metoda određivanja je morfološka i statična (uočiti, dokazati činjeničnim stanjem)

 određivanje granice područja obuhvata prostornog plana po načelu homogene regije će

iznimno zadovoljiti budući da se previše oslanja na prirodna obilježja ili na statične oblike
antropogenih obilježja prostora i socijalnih okolnosti

4. NAČELA DEFINIRANJA PROSTORA – KONCEPT POLARIZIRANOSTI

Polariziran prostor je heterogen. Dijelovi heterogenog prostora su u funkcionalnoj međuovisnosti –
grad i njegova okolica razmjenjuju dobra i usluge- temelj shvaćanja polariziranog prostora.

Heterogeni prostor, gdje heterogenost proizlazi iz razlikovanja djelatnosti i njihova smještaja te

razlikovanja stanovništva po djelatnostima, stupnju koncentracije i načinu života. Gradovi su uzrok i
posljedica heterogenosti prostora, svaki kao žarište gravitacijske zone zajedno s korisnicima tih funkcija
koji su sastavni dio tog prostora.

Granice polarizirane regije nalaze se na liniji što dijeli utjecaje susjednih polova istog ranga, uglavnom
su neodređene. Polarizacijski koncept gubi smisao za najviši stupanj središta jer prostorni plan države
ne može biti omeđen granicom zone utjecaja najvećega ili glavnoga grada nego državnim granicama.

5. PLANSKA REGIJA
Prostor u kojem su svi njegovi dijelovi podvrgnuti jednoj planskoj akciji – jedinstvenoj i programiranoj
odluci. Sredstvo, ne cilj. Takva regija je instrument planiranja i provođenja politike zadanog cilja u
uređivanju prostora, za razliku od homogene i polarizirane regije, koje su podloge planiranju.

Planskih regija možemo odrediti onoliko koliko imamo problema u prostoru. Problemi koji mogu
odrediti izbor planske regije mogu biti tehničke, gospodarske ili socijalne naravi. Svrha planske regije
može biti namjera da se takvim prostornim planom koordinira rješavanje različitih problema, odnosno
uskladi druge prostorne planove.
6. REGIONALIZACIJA
- postupak prepoznavanja i izdvajanja homogenih prostornih cjelina prema zadanim kriterijima

- osnova regionalnog planiranja, ovisi o krajnjem cilju istraživanja te može biti:

- pragmatička
- prema jednoj varijabli
- prema više varijabli
- nodalna regionalizacija
- kompleksna geografska regionalizacija

5. REGIONALIZAM
 težnja za posebnim gospodarskim, političkim i kulturnim životom nekog područja

 pojavljuje se u područjima koja imaju posebne uvjete razvoja, povijesno naslijeđe i prirodna
bogatstva kao proces stvaranja novih nacionalnih entiteta i internacionalnih regija u okvirima
globalnog povezivanja
 glavno obilježje regionalnih podjela: pretežito su se vezivale uz središnji regionalni grad i
nastajale u funkciji vlasti pa ih možemo nazivati političkim regijama, odnosno samu podjelu –
političkom regionalizacijom
 regionalizam u Europi: nacionalni i transnacionalni

3 OBLIKA REGIONALIZMA:

- stvaranje novih nacionalnih država

- nastajanje internacionalnih regija i
- novo oblikovanje unutar nacionalnih regija

6. TRANSNACIONALNE REGIONALIZACIJE
 pojavljuju se u obliku međunarodne suradnje graničnih regija, a ne država

 transnacionalni regionalizam predstavlja težnju pokrajina više zemalja za objedinjavanjem

gospodarskog i kulturnog života i infrastrukture u svrhu uspostave međusobne suradnje i
uvećanja bogatstva graničnih područja određenih država

 prirodni pokret koji teži općem napretku i bez obzira na značenje državnih granica

 Urbano središte je neka zajednička funkcija kao osnovni čimbenik suradnje, za razliku od
nacionalne regionalizacije gdje je urbano središte osnovni čimbenik kohezije

 proces transnacionalne regionalizacije suprotan je krutom odnosu među europskim državama

i tekao je paralelno sa stvaranjem Europske unije

7. STATISTIČKA NOMENKLATURA PROSTORNIH JEDINICA EU

- dio pravne stečevine EU, koju je zemlja kandidat obavezna prihvatiti prije pristupanja EU
- 5 hijerarhijskih razina regija:
- 3 temeljne razine NUTS I, NUTS II, NUTS III
- 2 dodatne razine LAU 1, LAU 2
- Broj stanovnika NUTS regija – NUTS 1 – 3 -7 mil stan, NUTS 2 – 800 000 – 3 mil stan, NUTS 3 –
150 000 – 800 000 stan
- HR – NUTS 1 ( cijela Hrvatska), NUTS 2 (SZ, Središnja i Istočna i Jadranska Hrvatska), NUTS 3
(županije), LAU 2 (općine i gradovi)
 PERSPEKTIVE PROSTORNOG RAZVOJA EUROPE
1. EUROPA U SVIJETU – TERITORIJALNA STVARNOST I VIZIJE
Podjela svijeta na kontinente nije objektivna znanstvena stvarnost već društvena i povijesna tvorevina,
uspostavljena u Europi i za Europu u vrijeme njene dominacije.

Analiza „kontinentalnosti“ ne daje jasno prostorno određenje Europe kao kontinenta. Prevladava
podjela svijeta na 5 – 7 kontinenata, a granice takvih kontinenata se u manjoj mjeri razlikuju. Za sve
podjele je zajedničko prepoznavanje Sredozemnog mora kao glavne granice, a ne poveznice
(vjerojatno zaslužna za prepoznatljivost Europe i Afrike u mentalnim predodžbama), slično kao što je
očita nepreciznost određenja istočne granice Europe.

2. SCENARIJI TERITORIJALNOG RAZVOJA EUROPE

Europski teritorij je na raskrižju brojnih promjena od kojih su mnoge rezultat vanjskih utjecaja kao što
su to uznapredovala globalizacija, rastuće cijene energije, jačanje imigracije, pritisak klimatskih
promjena i dr. Tu su i promjene nastale kao rezultat unutrašnjih utjecaja kao što su to starenje
stanovništva, razmirice nastale kao posljedica regionalnih ili lokalnih nastojanja za gospodarskim ili
političkim utjecajem i poboljšanjem uvjeta življenja.

U perifernim područjima Europe – pad broja stanovnika, jača depopulacija i starenje stanovništva.
Imigracija se nastavlja u metropolitanska područja velikih gradova Zapadne Europe.

Jačaju koncentracije gradova i metropolitanske regije tzv. „plave banane“ i „pentagona“ , ali ih ima i
izvan središnjeg područja (pretežito glavni gradovi i druga europska visoko razvijena područja).
Nekadašnji prostor „pentagona“ u kojem su bili grupirani tokovi i aktivnosti proširio se pretežito duž
prometnih koridora u smjeru velikih metropolitanskih područja – Barcelone i Madrida, Rima i
Glasgowa, Copenhagena, Stockholma i Osla, Berlina i Varšave, Beča i Budimpešte.

Koncentracija metropolitanskih regija

Plava banana – London, Milano, Munchen, Hamburg, Amsterdam, Bruxelles, Haag

Pentagon - London, Pariz, Milano, Zurich, Munchen, Frankfurt

Područja visokog potencijala za razvoj turizma i umirovljenja su specifičnih zemljopisnih posebnosti

(obale mora, i područja planina i jezera). Zbog tehnološkog zaostajanja, zagađenja zraka će se
nedovoljno umanjiti, što će i dalje uzrokovati klimatske promjene.

Južna Europa će biti izložena klimatskim promjenama i rizicima – nedostatku pitke vode i šumskim
požarima koji će štetiti krajoliku i produktivnosti. Regije sjeverne Europe će biti najmanje izložene
takvim opasnostima. Zbog povoljnijih klimatskih uvjeta neki dijelovi sjeverne Europe će imati
mogućnost za veću poljoprivrednu proizvodnju i turizam. Zimski turizam u planinama će biti znatno
manji zbog globalnog zatopljenja.
3. TERITORIJALNI TREND RAZVOJA DO 2030 – TREND SCENARIJ
- zadržavanje postojećih političkih ciljeva i daljnja liberalizacija internacionalne trgovine
- područja koncentracije aktivnosti su određena trendovima razvoja, koncentracijom tokova i
aktivnosti uz uključenje „periferija“ koju čine veliki gradovi – Madrid, Rim, Beč, Budimpešta...
- kontrolirana imagracija – povećanje stanovništva – kvalificirana radna snaga – nepovoljni
utjecaj na ekonomiju – socijalne razlike
- aktivnije rješavanje problema klimatskih promjena i zaštite od povećanih opasnosti lokalnih
prirodnih nepogoda

3. PROSTORNA STRUKTURA EUROPE DO 2030 – SCENARIJ RAZVOJA

SCENARIJ KOMPETICIJE 2030 – razvoj usmjeren na poticanje kompetit. Europe u globalnom kontekstu

- očekivanja većeg ekonomskog rasta i višeg stupnja kompetitivnosti, s većim uključenjem

suvremenih tehnologija, s dugoročno očekivanim nepovoljnim utjecajima u ekonomiji i društvu
kao i u teritorijanoj neravnoteži koja se očituje u povećanim razlikama uvjeta življenja i
polarizacije između područja
- ekonomske aktivnosti i dinamika razvoja stanovništva koncentrirala bi se u središnjim
područjima
- područje koncentracije tokova i aktivnosti prostorno više ograničeno negu u trendu razvoja
- obiljezja: teritorijalno koncentriraniji ekonomski rast
- gravitacija i polarizacija potencijalnih metropolitanskih regija koncentrirana u Pentagonu
- zamjetna urbanizacija
- regije s metropolitanskim podruljima su favorizirane demografskim i ekonomskim rastom
- niža dobna granica stanovništva
- područja razvoja turizma i rekreacije su razvojno bliska trendu razvoja
- eksterni migracijski tokovi su posebno intenzivni

SCENARIJ KOHEZIJE – razvoj usmjeren na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju

- vjerojatnost stvaranja dodatnih vrijednosti u smislu teritorijalne kohezije i ravnoteže,

demografske obnove, socio-kulturne integracije, manjih šteta vezanih za prirodne opasnosti,
manje nepovoljne utjecaje na ruralna područja, ali i njegovi ekonomski i tehnološki učinci bi
bili manji od onih u kompetitivnom scenariju
- temeljna razlika u ondosu na scenarij kompeticije je poticanje nastajanja perifernih integralnih
područja razvoja izvan središenjg područja Europe
- manja je gravitacija i polarizacija metropolitanskih područja u razdoblju do 2030.

4. „ROLL-BACK“ PROAKTIVNI SCENARIJ

- objedinjuje rezultate istraživanja kompetitivnog i kohezivnog razvojnog scenarija

Krajnji cilj je usmjeriti prostornu strategiju da odgovori izazovima demografske evolucije, globalizacije,
visokih troškova energije i klimatskim promjenama.

Strategija pretpostavlja dostatnu javnu potrošnju i zagovara „Skandinavski model“ u kojem utjecaj
javnosti jača s ekonomskim rastom. Potiče se razvoj područja u kojima Europa već ostvaruje
komparativne prednosti.

Europa će u 2030 biti dobro prometno povezana unutar sebe i sa svijetom, glavne veze između
metropolitanskih područja + jaka sekundarna prometna mreža, energija iz obnovljivih izvora

3 vrijednosti na kojima se temelji strategija razvoja Europe:

- visok standard življenja za sva područja EU

- sigurnost
- mogućnost sudjelovanja u društvenom životu

Poticanje kompetitivnosti, kohezije i održivosti, te ciljeve je moguće ostvariti povećanjem

produktivnosti, a tome su preduvjet edukacija i inovacija.
5. USPOREDBA RAZVOJNIH SCENARIJA – za predložene razvojne scenarije istih područja
nasuprotni uvjeti razvoja

- u trend scenariju– obezna suštinska promjena politike

- u kompetitivnom scenariju najpovoljnija su središnja područja Europe, a u kohezivnom
periferna područja i to pretežito u sjevernoj Europi
- u kompetitivnom scenariju više je perifernih područja izloženo opasnosti nazadovanja
industrijskih aktivnosti, opasnost regionalne marginalizacije pogađa gotovo sva periferna
područja
- razlika kohezivnog scenarija u odnosu na trend scenarij nastajanje nekoliko perifernih
integralnih područja
- u svim scenarijima su podjednako razmještena područja pojačanih procesa starenja
stanovništva, područja s visokim potencijalom za razvoj turizma i područja pogodna za boravak
stanovnika starije dobi

PROPROSTORNA EKONOMIJA I DEMOGRAFIJA

1. PROSTOR I EKONOMIJA
PROSTOR

- fenomen u prostornoj i urbanoj ekonomici po kojem se te ekonomske discipline teorijski i

praktično dodiruju i bitno razlikuju od drugih ekonomskih disciplina

PROSTORNA EKONOMIKA

- proučava zakonitosti razmještaja u prostoru koje su teorijsko polazište za sve njezine grane, pa
tako i za urbanu ekonomiku

URBANA EKONOMIKA

- grana prostorne ekonomike koja se bavi prostorno – ekonomskim zakonistima grada i

doprinosom njegovih prostora uspješnom razvoju grada i njegove ekonomije u užem i širem
značenju tog pojma
- dva osnovna fenomena – grad i smještaj odeređenih ekonomskih aktivnosti
- razlikuje dvije vrste ekonomije u gradu:
1. tradiocionalna ekonomija (proizvodne ili uslužne djelatnosti u gradu)
2. ekonomija gradskog prostora

URBANA EKONOMIJA

- stvarna ekonomija nekog društva i njezina struktura

- ekonomija smještena u gradu dio je urbane ekonomije po funkciji smještaja
- nastaje na temelju uređenja i iskorištavanja gradskog zemljišta za stanovanje, rad i sve vrste
usluga, od gospodarskih do zdravstvenih i kulturnih usluga
- tom vrstom ekonomije se bavi urbana ekonomika s gledišta prednosti prostora, ali ne s gledišta
tehnologije, proizvodnje, prodaje i dr.

2. EKONOMIJA RAZMJERA
Općenito postoji zakonitost odnosa u kojem istovrsni kapacitet proizvodnje veće veličine daje veće
učinke od istovrsnog kapaciteta proizvodnje manje veličine – ZAKON EKONOMIJE RAZMJERA

- u skladu s tim su i troškovi investiranja i troškovi proizvodnje (troškovi manji što je veći
kapacitet proizvodnje)
3. ZAKON LOKACIJSKE USTRAJNOSTI
Težnja djelatnosti koja je primjereno smještena u prostoru da ostane na tom mjestu bez obzira na
promjene uvjeta smještaja.

- poslovne jedinice teže zadržati prvotni smještaj i kad lokacije više nisu optimalne i kada se zbog
toga gube odeređni učinci
- zakon ustrajnosti na određenoj lokaciji može se primijeniti i u određenom prostoru
- u koncentracijama – djelatnosti koje se međusobno podudaraju (turizam – nepodudarnosti,
sve ostale aktivnosti podrediti turistički zahtjevima)

4. EKSTERNE EKONOMIJE
EFEKT EKSTERNE EKONOMIJE - kada se rezultat ulaganja jedne tvrtke pozitivno odrazi na poslovanje
drugih tvrtki (jedna tvrtka ima koristi zbog odluka koje je donijela druga tvrtka)

- pozitivno prelijevanje (spillover effect) – povećanje zaposlenosti i otvaranje novih tvrtki

5. GRUPIRANJE DJELATNOSTI („CLUSTERING“)

- pojava okupljanja tvrtki iste djelatnosti na jednom mjestu – grupiranje istovrsnih ekonomskih
aktivnosti
- grupiranje izaziva određene efekte („cluster effect“) koji imaju sva obilježja eksterne
ekonomije
- u području grupiranja dostupne su važne informacije, na raspolaganju je slobodna radna
snaga, te svim tvrtkama isti ponuđač nudi poluproizvode)
- efekti grupiranja proizvođača iste vrste sastoje se u tome da se smanjuju proizvodni troškovi
pojedine tvrtke, a povećava proizvodnja ukupne grupirane industrije

6. DEMOGRAFIJA U PROSTORNOM PLANIRANJU

DEMOGRAFIJA – istražuje i proučava zakonitosti i pravilnosti u kretanju stanovništva, znanost o
dinamici stanovništva obuhvaća pričavanje njegove veličine, strukture i razdiobe, te kako se
stanovništvo mijenja tijekom vremena zbog rođenja, smrti, migracija i starenja

Demografska istraživanja su jedan od temeljnih čimbenika prostornog planiranja. Izrada prostorno-

planskih istraživanja obavezno uključuje demografska istraživanja.

Demografski razvoj neposredno utječe na planiranje:

- prostornog razmještaja aktivnosti

- prostorne strukture i prostorne organizacije
- veličine i namjene građevinskih područja
- građene strukture i infrastrukture
- uvjete zaštite okoliša, prirode i dr.

7. VAŽNIJI POJMOVI U DEMOGRAFIJI

STANOVNIŠTVO – skup stanovnika u kojem svaki sudjeluje sa svojim karakteristikama
STANOVNIK – osoba nastanjena na određenom području
KUĆANSTVO – skup osoba koje žive na određenom području
OBITELJ – skup osoba vezanih srodstvom
NASELJE – kompaktni skup zgrada
STOPA RODNOSTI (NATALITETA) – godišnji broj živorođenih na 1000 st.
OPĆA STOPA PLODNOSTI (FERTILITETA) – godišnji broj živorođenih na 1000 žena reproduktivne dobi
STOPA SMRTNOSTI (FERTILITETA) – godišnji broj umrlih na 1000 st.
STOPA SMRTNOSTI DOJENČADI (INFANTILNOG MORTALITETA) – godišnji broj umrle djece mlađe od 1
god na 1000 živorođenih
OČEKIVANA ŽIVOTNA DOB – broj godina koje pojedinac u određenoj dobi može očekivati da će doživjeti
uz trenutne razine smrtnosti
UKUPNA STOPA PLODNOSTI (FERTILITETA) – broj živorođenih na ženu u njenom reproduktivnom životu
 PROMET
1. VRSTE PROMETA
Cestovni promet – udaljenosti do 500 km, linearan, prednosti: autonomija prijevoza putnika i tereta
bez pretovara, osobni auto – širenje naselja, decentralizacija, nedostaci: viša potrošnja energenata,
veći troškovi prijevoza, niža sigurnost, nepovoljan utjecaj na okoliš, djelomična ovisnost u vremenskim
uvjetima

Željeznički promet – udaljenosti do 1000 km, prednosti: niska potrošnja energenata, manji troškovi
prijevoza, veća sigurnost, manje zagađenje okoliša, neovisan o vremenskim uvjetima, nedostaci:
troškovi gradnje, manja autonomija

Pomorski i riječni promet – prednosti: niska potrošnja energenata, manji troškovi prijevoza, veća
sigurnost, manje zagađenje okoliša, neovisnost o vremenskim uvjetima, nedostaci: troškovi građenja
luka i riječnih putova

Zračni promet – veće udaljenosti > 500 km, prednosti: neovisnost o prirodnim uvjetima gradnje i
održavanja prometnica, nedostaci: viši troškovi prijevoza, nepovoljan utjecaj na okoliš, ovisnost o
vremeniskim uvjetima

2. PROMETNA INFRASTUKTURA I PROMETNA SUPRASTURKTURA

- omogućuju promet i određuju prostorna, vremenska, tehničko-tehnološka i organizacijska obilježja
prometna usluge

Prometna infrastruktura – prometni putovi, građevina i nepokretni uređaji koji omogućuju odvijanje i
sigurnost prometa

Prometna suprastruktura – pokretna sredstva za prijevoz i pretovar roba koja omogućuju promet

3. PROMETNA ČVORIŠTA
- mjesta križanja tri ili više prometnih pravaca različitih smjerova
- mjesta koncentriranja prometnih tokova i njihove daljnje distribucije u drugim smjerovima

4. CESTOVNO ČVORIŠTE
- mjesta na kojima su međusobno povezane dvije ili više cesta, mjesta križanja, ispreplitanja,
spajanja ili razdvajanja više prometnih tokova

temeljni kriterij planiranja gradnje prometnog čvorišta: uklapanje u cestovnu mrežu, sigurnost vožnje,
kapacitet, ekonomičnost, estetski izgled, vidljivost, preglednost, protočnost

kapacitet čvorišta određuje broj vozila. Na prometnim čvorištima treba umanjiti sukobe prometnih
tokova: križanje, preplitanje, isplitanje i uplitanje. Protočnost se postiže sa što manje izmjena smjera
vožnje.

Cestovno čvorište u (istoj) jednoj razini – do 800 voila/h, manje

prometno opterećene regionalne ceste

T križanja . niže prometno opt., manje brzine, treba osigurati dobru

vidljivost, ulijevnje pod 90, signalizaciju

Pravokutno križanje – više prometno opt., veće brzine

Cestovna čvorišta u dvije ili više razina – veće intezitet prometa, više prometno opt., veće brzine, nema
izravnog križanja, elementi: priključne rampe (r=50 m), trakovi za usporavanje, ubrzavanje i preplitanje

Prometni čvor u dvije razine oblika „trube“ – priključenje ceste nižeg reda na autocestu

Prometni čvor u dvije razine oblika „lista djeteline“ – na križanju 2 autocesta s 4 cesre za vezu i 4 petlje

Prometna čvorišta u dvije razine u obliku „dijamanta“ i čvorište s rotorom

5. PROMETNI KORIDOR
- prometni smjer s pripadajućom prometnom infrastrukturom kojim cirulira objekt prijevoza

- razlikuju se u odnosu na vrstu prijevoznog sredstva i pripadajuću prometnu infrasturkuru na

pomorski, riječni, cestovni, željeznički, zračni, mješoviti i dr.

6. PROMETNE RAVNOTEŽE
Pristup planiranju prometa ovisi o prostornom kontekstu, o uvjetim razvoja, razmještaju djelatnosti i
naselja. U planiranju prometnog sustava treba težiti da svaka prometnica zadovolji 3 uvjeta
ravnoteže: linearni, naizmjeničan (alternativni) i vremenski (kronološki)

Linearni uvjet ravnoteže – prometnica je podjednako iskorištena od polazišta do odredišta,

pretpostavlja pravilan razmještaj prometnica i druge infrastrkture

Naizmjeničan (alternativni) uvjet ravnoteže – prometnice i prometni terminali trebaju biti korišteni za
oba prometna smjera s jednakim stupnjem iskoristivosti

Vremenski (kronološki) uvjet ravnoteže – prometni sustav je ujednačeno korišten tijekom cijele
godine
Dimenzije ceste prate prometni kartogram

Dijagram prometnog opterećenja

7. MREŽE CESTOVNIH PROMETNICA

Na planiranje prometne mreže utječu promjenljive potrebe prostorne povezanosti koje se mijenjaju,
a odluka o izgradnji mreže treba slijediti viši stupanj izglednosti ostvarenja očekivanih promjena

Penetracijska mreža – određena najkraćom udaljenosti od polazišta do cilja (A do B), manja naselja
(1,2,3) povezana lokalnim i regionalnim cestama, najkraći put od manjih naselja do nove autoceste

Opsulužna mreža – određena smjerom koji povezuje glavna naselja, trasom se približava većim
nasljeima u predmetnom području, više naselja pojačava ili zadržava gravitaciju

Kompleskna mreža – visokog stupnja izgrađenosti prometne mreže u kojoj svaki prometni smjer
može imati vlastitu namjenu, višeg je stupnja razvijenosti i omogućuje usklađen razvoj naselja
8. MODELI PROMETNIH MREŽA I URBANIZACIJA
Teorija središnjih mjesta podrazumijeva gradove kao strukturno neovisne jedinice koje se
međusobno natječu preklapanjem područja gravitacije tržišta. Tri su prostorna modela koji povezuju
urbanizaciju, prijevoze i prometne koridore.

Model A – model lokacije i dostupnosti – prikazan kao hijerarhija struktura koja

omogućuje interakcije unutar te hijerarhije – razmještaj usluga, funkcija i koridora,
tržišna ponuda se koncentrira duž prometnog koridora koji povezuje prostor tržišta te
se povećava raznovrsnost ponude roba i usluga

Model B – model usmjerenosti i međuovisnosti – neki gradovi mogu imati razinu

interakcije, promet ima važniju ulogu od same dostupnosti tržištu – promet je u
funkciji regionalne specijalizacije kojom se ističu usporedne prednosti, urbana
područja naselja su specijalizirana i međuovisna zbog dostupnosti i ekonomije
razmjera

Model C – model razdiobe/tokova – galvni ulaz u urbane regije u funkciji glavnog

sučelja između globalnih, nacionalnih i regionalnih prometnih mreža, tri temeljna
strukturna elementa koji određuju regionalni prmetni koridor:

- ulazna regulacija tovara, putnika i protoka informacija

- transportni koridori koji linearno objedinjuju transportnu infrastrukturu koja
poezujue više ulaza i koja omogućuje fizički kapacitet distirbucije
- Tokovi, njihova prostorna struktura i prateće aktivnosti produkcije, cirkulacije i
potrošnje

9. SMJERNICE PROMETNE POLITIKE EU

- Smanjiti ovisnosto o nafti
- Prepoloviti smrtnost na cestama
- „jedinstvo neba“ – uspostava jedinstvenog europskog zračnog prostora – veća sigurnost,
manji troškovi i kašnjenja

10 . TRANSEUROPSKA I PANEUROPSKA MREŽA PROMETNIH KORIDORA I PROMETNI

POLOŽJ HRVATSKE
Transeuropska prometna mreža obuhvaća države Zapadne Europe

Paneuropska prometna mreža obuhvaća države Istočne, Jugoistočne i dijela Srednje Europe

- Koridor X – najmlađi, Salzburg – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Skopje – Solun

- Koridor VB – Rijeka – Zagreb – Budimpešta
- Koridor VC – Budimpešta – Osijek – Sarajevo – Ploče
- Koridor VII (Dunavski koridor) – Rajna – Majna – Dunav – Crno more, 3500 km, kroz 10 država