Professional Documents
Culture Documents
Za Ispit
Za Ispit
Prvi semestar
- Stefan Uroš III Dečanski bio je kralj Srbije iz dinastije Nemanjića u periodu između 1322.
godine do 1331. godine.
- O Dečanskom govore dva žitija- jedno koje je napisao anonimni nastavljač Danilovog
zbornika u vreme cara Dušana, i drugo nastalo pola veka kasnije koje je napisao bugarski
monah i tadašnji iguman Dečana Grigorije Camblak ( između 1402. i 1419.godine) . O
njemu znamo i iz dokumenata koja su izdavana, hrisovulja i povelja, izveštaja vizantijskih
istoričara koji se čuvaju u dubrovačkom arhivu, itd. Sve parcijalno i isprepletano sa
kultom Stefana Dečanskog.
- Bio je sin kralja Milutina, a o godini rođenja i o majci postoje dve pretpostavke. Prva je ta
da je rođen oko 1276. godine i da mu je majka bila izvesna srpska plemkinja Jelena u
nekim izvorima se pominje i kao Ana, dok je druga pretpostavka ta da je rođen 1284.
godine ili nešto nakon te godine i da mu je majka bila Ana Terter, ćerka bugarskog cara
Georgija I Tertera. U oba slučaja nije isključena mogućnost da je Dečanski rođen u
vanbračnoj vezi, s tim što je druga varijanta da mu je majka Ana Terter malo čudna,
budući da je ona majka Konstantina Nemanjića, koji se u većini slučajeva navodi kao
polubrat a ne brat Stefana Dečanskog.
- Oko 1292. godine Milutin i Dragutin se sukobljavaju oko braničevske oblasti sa
bugarskim despotom Vidina Šišmanom I, kao posledica toga, spadaju u vazalski odnos
prema tatarskom kanu Nogaju, a da bi se situacija koliko toliko održavala mirnom,
Milutin kao taoca šalje svog sina Stefana i članove još nekih vlasteoskih porodica, a
Milutinova ćerka Ana/Neda je udata za Šišmanovog sina Mihaila. Dečanski tamo ostaje
verovatno do smrti kana Nogaja 1299. godine, kada je iskoristio haos u zemlji i pobegao
nazad za Srbiju. Ovo je sve pretpostavka, pojedini izvori ovo navode, a neki ne.
- Nakon povratka, bio je označen kao prestolonaslednik, mladi kralj i do pobune protiv oca
1313/1314.godine bio je upravnik Zete. Nakon povratka, sigurno pre 1300.godine, oženio
se bugarskom princezom Teodorom, ćerkom cara Smileca, koji je došao na presto nakon
što je Georgije I Terter izbegao u Vizantiju.
- Nakon Milutinovih sukoba sa Dragutinom, ostalo je nejasno pitanje prestolonaslednika,
Milutin svakako nije hteo da ispoštuje Deževski sporazum i nakon smrti preda presto
Dragutinovim naslednicima, ali ipak nije ni označio svog naslednika, a pored Dečanskog
potencijalni naslednik je bio i njegov sin Konstantin Nemanjić. Odnosi između kralja i
mladog kralja su se pogoršavali da bi kulminirali pobunom Stefana Dečanskog
1313./1314.godine. Postoje pretpostavke šta je još doprinelo ovome, neke od njih su te da
je vizantijska carica Irina od Monferata, Simonidina majka, pokušavala da dovede nekog
od svojih sinova na srpski presto, a neka druga pretpostavka je bila ta da je postojala
mogućnost da dete koje bi imali Simonida i Milutin postane novi vladar, što Dečanskom
nije odgovaralo. Sve su ovo pretpostavke, iako npr. žitije koje sastavio Camblak jasno
optužuje Simonidu kao osobu koja je zavadila oca i sina, dok se u Danilovom zborniku
govori o tome da je vlastela nagovorila Dečanskog na ovaj korak.
- Buna Dečanskog se neuspešno završila, on je prestao da bude mogući kandidat za
prestolonaslednika, prognan je u Carigrad, i navodno je bio oslepljen. Kod Camblaka
saznajemo da mu je za prebivalište bila određena carska palata pri manastiru Hrista
Pantokratora. U izgnanstvu mu je čudotvorno Sv. Nikola vratio vid, pa se cela priča o
oslepljivanju dovodi u pitanje. U to da Dečanski nije slep Milutin nije bio upućen, ali su
bili su upućeni car Andronik II, iguman Pantokratora, kao i Danilo II sa kojim je Dečanski
izgleda vodio prepisku tokom boravka u Carigradu. On je generalno imao dobar odnos sa
crkvom, što će mu kasnije pomoći u borbi za presto.
- Uz pomoć Danila II i arhiepiskopa Nikodima, koji su nagovorili Milutina, Dečanski se
vraća u Srbiju nakon sedam godina izgnanstva. Na upravu je dobio župu u Budimlji, a
Dušan je ostao na Milutinovom dvoru, kao garant dobrog vladanja Dečanskog.
- Nakon Milutinove smrti, Dečanski je pridobio pomoć vlastele, podršku crkve je već imao,
te je vrlo brzo uspeo da se popne na presto, potom je porazio i ubio polubrata
Konstantina. Krunisao ga je arhiepiskop Nikodim na Bogojavljanje 6. februara 1322.
godine u Žiči, a tada je i Dušan krunisan za mladog kralja.
- Neposredno nakon dolaska na presto, Dečanskom umire žena, te se on drugi put ženi
1324.godine ćerkom vizantijskog upravnika Soluna kesara,sinovca cara Andronika II,
Jovana Paleologa, Marijom Paleolog.
- Opšte haotična situacija je nastala kada je došlo do previranja na vizantijskom tronu.
1320.godine je umro Mihailo IX Paleolog, sin i savladar cara Andronika II, i nakon toga
dolazi do sukoba između Andronika II i njegovog unuka Andronika III. U tom nekom
periodu na bugarski presto dolazi sin vidinskog despota Šišmana, Mihailo Šišman, koji
raskida brak sa sestrom Stefana Dečanskog, ženi se unukom Andronika III, Teodorom, i
kasnije pruža pomoć upravo Androniku III u sukobu sa dedom. Dečanski je odlučio da
zbog dugogodišnjih dobrih odnosa pomoć pruži Androniku II. Na kraju Andronik III
izlazi kao pobednik iz tih borbi, pa on i Mihailo Šišman (Mihailo III Asen) kasnije
napadaju Srbiju, kao osvetu za pružanje podrške starom caru Androniku II. Dečanski je
mislio da su mu veća pretnja Bugari, nego Vizantinci koji su napadali sa teritorija
Makedonije, pa je veći deo svoje vojske poslao upravo na tu stranu, što se pokazalo kao
ispravno, budući da je njegova vojska odnela veliku pobedu kod Velbužda 28. jula 1330.
godine. U toj bici je ubijen bugarski car Mihailo Šišman, a Dečanski je na presto postavio
svog sinovca Jovana Stefana, sina Mihaila Šišmana i sestre Dečanskog, Ane/ Nede. On je
svrgnut nakon 8 meseci, iskorišćena situacija sa sukobom Dečanskog i Dušana, na presto
je došao Jovan Aleksandar Stratimirović tj. Asen, sestrić Mihaila Šišmana. Njegova sestra
Jelena će se kasnije udati za cara Dušana.
- Dečanski se sukobljavao sa Dragutinovim sinom Vladislavom, da bi na kraju on pobedio
1324. godine. Potom se sukobljava sa Stjepanom II Kotromanićem i Dubrovčanima, gde
je do 1327. godine izgubio pojedine teritorije oko Huma, koje ostaju pod upravom
Kotromanića.
- Nakon konačnog rešavanja spoljašnjih napada, Dečanski se posvetio rešavanju
unutrašnjih problema.
- Nije dugo uživao u unutrašnjem miru, a ubrzo je došlo do sukoba sa sinom Dušanom. Da
li se pobunio na podstrek vlastele ili je bio nezadovoljan odlukom Dečanskog nakon bitke
kod Velbužda, samo su pretpostavke. Sve u svemu njihov sukob je kulminirao
Dušanovim zauzimanjem očevog dvora u Nerodimlju, i brzim hvatanjem Dečanskog koji
je pobegao u obližnju tvrđavu Petrič, dok su mu žena i deca ostali na dvoru u Nerodimlju.
Posle toga Dečanski je poslat u tamnicu u Zvečanu, gde je prema većini izvora ubijen,
samo Danilov nastavljač u zborniku navodi da je umro prirodnom smrću. U svakom
slučaju kralj Stefan Uroš III Dečanski umro je 11. novembra 1331. godine. Sahranjen je prvo u
Zvečanu, da bi mu 1335. godine mošti bile prenete u njegovu zadužbinu Dečane.
- Kralj Dušan uprkos njihovom sukobu, nije sprečavao kanonizaciju i pravljenje kulta
Dečanskog, budući da je svoju vladarsku legitimnost i kasnije carsko dostojanstvo
zasnivao na dinastičkoj svetosti i podržavao je jačanje kulta Dečanskog.
- Nakon ciklusa Velikih praznika ide ciklus Hristovih posmrtnih javljanja. Otpočinje na
južnoj strani zida nad lukom severozapadnog traveja(na južnoj strani zida iznad
arkosolijuma). Nastavlja se na severnom zidu severne pevnice, a završava se na
severnom zidu oltarskog prostora.
- Hristos se javlja Mironosicama, Mironosice javljaju apostolima o Vaskrsenju i Petar i
Jovan pred praznim grobom se nalaze na južnoj strani zida iznad arkosolijuma. Poslednja
epizoda je oštećena.
- Put i Večera u Emausu. Te dve scene su objedinjene jednim natpisom u jednu celinu, ali
od Večere u Emausu nije ostalo maltene ništa. Nalazi se na severnom zidu severne
pevnice u srednjoj zoni.
- Hristovo javljanje učenicima iza zatvorenih vrata, tj. Mir Vam i Neverovanje Tomino
nalaze se na severnom zidu glavnog oltarskog prostora u srednjoj zoni.
Živopis
- Živopisanje crkve trajalo je desetak godina. Zna se da je crkva završena 1334./1335.
godine, te se nije mogla živopisati bar do 1339./1340. godine, dok se nisu temelji slegli.
Natpisi u priprati iznad vrata na zapadu i onaj iznad carskih vrata kažu da je crkva
oslikana 1347./1348. godine. Najraniji natpis koji sadrži godinu nalazi se na gredi u
istočnom severnom unutrašnjem brodu naosa- 1338/1339. godina. Znači, tim natpisima
dobijamo period između 1338./39. i 1347./48. godine za datovanje živopisa, i to
verovatno septembar ili oktobar te poslednje godine, budući da su to bili meseci kad se
završavala građevinska sezona.
Oltarski prostor
- Oltarski prostor je trodelan, proskomidija i glavni oltarski prostor su oslikani, dok
đakonikon nikada nije bio oslikan.
- U glavnoj oltarskoj apsidi u konhi je neobično prvo prikazano Pričešće apostola, u dve
scene, pričešće hlebom je na severnoj strani, a vinom na južnoj. Ispod je Bogorodica Šira
od Nebesa, a razlog ove inverzije je verovatno taj što, da se Bogorodica našla na u
polukaloti verovatno bi bila izdeformisana na neki način, jer je prostor isuviše mali.
Hristos je u ovoj sceni prikazan u sakosu, signiran je, kao i cela scena, parafrazirano
Uzmite i jedite, ovo je telo moje; Pijte iz nje(čaše) svi, ovo je krv moja. Sa obe strane je
prikazano 12 apostola. Pored Hrista se nalaze anđeli odeveni u đakonske odežde sa
ripidama u rukama, dok scene u sredini iznad Časne trpeze odvajaju dva krilata bića
(heruvimi).
- Ispod pričešća apostola prikazana je Bogorodica Šira od Nebesa koju flanikraju
arahanđeli Mihailo i Gavrilo, koji drže labarume na kojima piše AGIOS, AGIOS, AGIOS,
tj. SVJAT, SVJAT, SVJAT. U istoj zoni se na zidu koji odvaja đakonikon od ostatka
oltarskog prostora nalaze 4 scene podeljene u dve zone. U gornjoj zoni je ciklus Hristovih
posmrtnih javljanja i tu su prikazane scene Hrist se javlja apostolima iza zatvorenih vrata,
tj. „Mir vam“ i Hrist se obraća apostolu Petru po trećem javljanju učenicima, tj. „Pasi
ovce moje“. U drugoj zoni su scene iz ciklusa Hristovih javnih delatnosti, Hrist izgoni
trgovce iz hrama i Hrist čita knjigu proroka Isaije u sinagogi u Nazaretu. Na severnom
zidu glavnog oltarskog porstora, iznad prolaza u proskomidiju su naspram scena Mir vam
i Pasi ovce moje, prikazane scene Hrist poziva one koji su žedni da dođu k njemu i piju i
scena Prepolovljenje praznika.
- Ispod Bogorodice Šire od Nebesa su prikazane scene iz ciklusa Hristovih javnih delatnosti
i Čuda, a sa unutrašnjih strana prozora apside su prikazani sveti arhijereji. Sve scene su
signirane, kao i pojedinačne figure arhijereja. Od severa ka jugu, scene Pozivanje
Sv.Mateja, u malom prozoru su prikazani arhijereji Sv.Grigorije, Sv.Matej, Sv.Amfilohije
i Sv. Metodije, posle njega je scena Isceljenje prokaženog(gubavog). U unutrašnjosti
centralnog prozora apside prikazani arhijereji Sv.Ipolit, Sv.Elevterije, Sv.Anikije i
Sv.Leontije, a sledeća scena je Isceljenje besnog. U drugom malom prozoru su Sv.Kirijak,
Sv.Ipatije, Sv.Jovan i Sv.Ermolaj, a sledeća scena je Hrist isceljuje bolesne od raznih
bolesti (signirano kao Isus Hrist isceljuje nedužne). U istoj zoni se na zidu koji odvaja
đakonikon od ostatka oltarskog prostora nalaze scene Isceljenje Petrove tašte i Isceljenje
raslabljenog.
- U zoni ispod se nalazi Služba arhijereja. Ispod glavne oltarske trifore prikazana je Časna
trpeza sa Agnecom, dok se oko nje nalaze arhijereji. Severno su Sv.Jovan Zlatousti,
Sv.Grigorije Bogoslov i Sv. Nikola, dok su južno Sv.Vasilije Veliki, Sv.Atanasije i
Sv.Grigorije Niski. Figure iz službe arhijereja se nalaze i na zidu koji odvaja đakonikon
od ostatka oltarskog prostora i tu su prikazani Sv. Kiril Aleksandrijski, Sv.Jovan
Milostivi, Sv. Ignjatije Bogonosac, Sv. Terasije, Sv. Spiridon ( između je ulaz u
đakonikon) i Sv. Polikarp. U luneti iznad ulaza u đakonikon je prikazana Bogorodica
Eleusa(ovde signirana kao Milostiva)
- U krstastom svodu oltarskog prostora zapravo počinje ciklus Hristovih posmrtnih
javljanja, koji je sem po svodu raspoređen i po bočnim zidovima oltara. U južnom polju
svoda se nalaze scene Mironosice na grobu Hristovom i Mironosice javljaju apostolima o
Hristovom Vaskrsenju. U zapadnom polju su scene Marija Magdalena kod groba Hristova
i Hristovo javljanje Mariji Magdaleni, tj. „Ne dotiči me se“. U severnom polju su
prikazane scene Petar na grobu Hristovom, Put u Emaus i Večera u Emausu. U istočnom
polju je scena Hrist se javlja apostolima na gori Galilejskoj. U najvišoj zoni zida koji
odvaja đakonikon od ostatka oltarskog prostora nalazi se scena Neverovanje Tomino, dok
se naspram te scene, na severnom zidu nalazi scena Hrist se javlja apostolima na
Tiverijadskom moru.
- Pored scena Prepolovljenje praznika i Ko je žedan nek dođe i pije su iznad luka, tj.
prolaza iz glavnog oltarskog prostora u proskomidiju prikazani proroci Jezekilj i Isaija.
- U unutrašnjosti luka prolaza iz glavnog oltarskog prostora u naos nalaze se: u temenu luka
u medaljonu je poprsje arhanđela Mihaila, sa severne strane su prikazani od temena
naniže prorok Aron, prorok Zaharija, car David i Pravedni Noje, dok se sa južne strane od
temena naniže prorok Mojsije, prorok Samuilo, car Solomon i Pravedni Lot.
- U unutrašnjosti luka prolaza iz glavnog oltarskog prostora u proskomidiju nalaze se u
temenu luka poprsje arhanđela u medaljonu signiran sa arhg KU? ka istočnoj strani od
temena naniže nalaze se Sv. Vlasije i Vavila, Runo Gedeonovo i Sv. Grigorije. Ka
zapadnoj strani od temena naniže nalaze se Sv. Georgije i Sv.Mitrofan, Sv.Polikarp i
Sv.Evstatije, Jakov se rve sa anđelom i Sv.Pavle.
Proskomidija
- U polukaloti proskomidije je prikazan Hrist Emanuil koji blagosilja, ispod njega su dva
anđela i serafim kraj Časne trpeze. U zoni ispod je scena Blagoslov tri jerarha. Ispod je
Bogorodica Oranta koju flankiraju dva anđela koji joj se klanjaju. U poslednjoj je
prikazana Služba arhijereja, sa severne i južne strane Časnoj trpezi sa Agnecom prilaze
Sv.Jakov i Sv.Timotej.
- Na trijumfalnom luku, ako se tako može nazvati, proskomidije u temenu je prikazana
polufigura anđela koji u rukama drži sferu i labarum na kom piše AGIOS, AGIOS,
AGIOS. Od temena ka severu naniže su zapravo delovi nekih scena koje se nalaze na
severnom zidu proskomidije, ali ću ih svakako navesti, Devojka iz scene Prvi koraci
Bogorodice, stojeća figura mučenika, stojeća figura anđela, Sveti đakon Evplo. Od
temena naniže ka južnoj strani su Prvosveštenik iz scene Odbijanje darova Joakima i Ane,
Blagovesti na bunaru, „Sila višnjega oseni te“-Začeće i Sveti đakon Stefan. U svodu
proskomidije su prikazani arhijereji, a nalaze se i u najvišoj zoni zapadnog zida
proskomidije. U najvišim zonama se nalaze početne scene Bogorodičinog ciklusa. Na
južnom zidu su scene Odbijanje darova Joakima i Ane, Joakim i Ana se vraćaju odbijenih
darova, Blagovesti Joakimu i Blagovesti Ani. Na zapadnom zidu ispod arhijereja nalazi se
scena Susret kod Zlatnih vrata. Na severnom zidu nalaze se scene Rođenje Bogorodice,
Milovanje Bogorodice, Prvi koraci Bogorodice. Na severnom zidu su dalje raspoređene
scene iz Bogorodičinog ciklusa u 2 zone. Vavedenje, Zaharija se moli pred štapovima
prosaca i Zaharija predaje Bogorodicu Josifu su u višoj zoni, dok se u zoni ispod nalaze
scene Susret Marije i Jelisavete, Bogorodica pije vodu izobličenja i Starozavetna skinija
(nalazi se u zoni sa Bogorodičinim ciklusom, jer su neka vrsta prefiguracije nje same). U
zoni ispod na severnom zidu su episkopi i arhijereji iz službe Arhijereja. Na južnom zidu
oko luka su scene Blagovesti Zahariji i ispod Lestvica Jakovljeva, ispod njih je još jedan
arhijerej.
Kupola i potkupolni prostor
- U kupoli je prikazan Hrist Pantokrator, dosta oštećen i verovatno prerađivan u nekom
trenutku. Oko Njega se nalazi Nebeska liturgija, čije je težište Časna trpeza na kojoj se
nalaze dva krilata nebeska bića, a u tamburu je postavljeno 8 proroka- Isaija, Jezekilj, Joil,
Danilo, Jona, Ilija, Sofonija i Jeremija. U pandantifima su jevanđelisti, na istoku i zapadu
između njih su Mandilion i Keramion, a na severu i jugu arhanđeli Mihailo i Gavrilo.
- U najvišim zonama potkupolnog prostora se nalaze scene iz ciklusa Velikih praznika. U
luneti ispod istočnog para pandantifa prikazane Blagovesti, isti princip prate sledeće
scene, na jugu u luneti je Rođenje Hristovo, na zapadu Sretenje i na severu je prikazano
Krštenje u dve scene: Hristov razgovor sa Jovanom Pretečom pre Krštenja i Krštenje
Hristovo. Preostale kompozicije naslikane su u nižim zonama potkupolnog prostora,
ponovo počinju na istočnoj strani Preobraženjem, koje se nalazi neposredno ispod
Blagovesti i koje je podeljeno u 3 scene: Hristov razgovor sa Petrom, Jakovom i Jovanom
pre Preobraženja, Preobraženje i Hristov razgovor sa Petrom, Jakovom i Jovanom posle
Preobraženja. Na jugu je Vaskrsenje Lazarevo podeljeno u dve epizode : Marta i Marija
razgovaraju sa Hristom pred Vitanijom i Vaskrsenje Lazarevo. Ulazak u Jerusalim je na
zapadnom zidu, sa propratnom scenom Dovođenje magarca. Raspeće je prikazano na
severu. Poslednja zona sa scenama iz ciklusa Velikih praznika započinje u luneti istočnog
potkupolnog zida, a raspoređena je i na potrbušju luka iznad nje, i tu je prikazano
Vaznesenje. Na jugu je po istom principu predstavljena scena Silazak Svetog Duha na
apostole i na severu Silazak u Ad. Jedina scena iz ciklusa Velikih praznika koja se ne
nalazi u potkupolnom prostoru je Uspenje, koje je smešteno na zapadni zid.
*Kompozicije Velikih praznika u Dečanima, praćene ponekad uvodnim pričama i
epizodama, obiluju brojnim detaljima, aluzijama i simbolima, koji često nisu zasnovani
samo na jevanđeljskim opisima događaja. Crkvena poezija i besede svetih otaca, ali i
apokrifi bili su značajno izvorište inspiracije slikarima. Mada se skoro sva rešenja, čak i
najneobičnije pojedinosti, oslanjaju na prethodne tradicije i imaju analogije u dugoj
istoriji istočnohrišćanske umetnosti, malo je sačuvanih spomenika gde su ona u takvom
broju sakupljena na jednom mestu. Sve to svedoči o izrazitom pripovedačkom daru
dečanskih slikara, a još više o njihovoj izuzetnoj obaveštenosti o zbivanjima u glavnim
umetničkim centrima Vizantije, kako o onim mnogo ranijim od vremena oslikavanja
crkve Hrista Pantokratora u Dečanima, tako i o savremenim.
Istočni par stubaca potkupolnog prostora
- U najvišim zonama na istočnom paru stubaca potkupolnog prostora nalaze se scene iz
ciklusa Hristovih stradanja. Na južnoj strani severoistočnog stupca je Izdajstvo Judino,
dok je na zapadu scena Petar odseca uvo Malhu, ispod njih se nalazi Ruganje Hristu.
Ispod toga na južnoj strani je prikazano Skidanje sa krsta, a na zapadnoj strani je scena
Josif moli Pilata za Hristovo telo. U istim zonama su na jugoistočnom stupcu/zidu
prikazane scene Hrist pred Anom na severnoj strani i na zapadnoj strani je scena Hrist
pred Anom i Kajafom. Ispod je na severnoj strani Odricanje Petrovo, dok je na zapadnoj
Odricanje i plač Petrov. Ispod na severnoj strani je scena Hrist govori jevrejskim ženama
da ne plaču, a na zapadnoj je Put na Golgotu. U zonama ispod su druge scene vezane za
Hrista, Njegova čuda i parabole, i u poslednjim zonama su stojeće figure. Na južnoj i
zapadnoj strani severoistočnog stupca su prikazane Mironosice na Hristovom grobu, a u
istoj zoni na jugoistočnom stupcu su scene na zapadnoj strani Mironosice javljaju
apostolima o Hristovom vaskrsenju i na severnoj strani Hrist se javalja dvema Marijama.
Na južnoj strani severoistočnog stupca je scena Isceljenje gluvonemgo, dok je na
zapadnoj prikazano Vaskrsenje kćeri Jairove. Na severnoj strani jugoistočnog stupca je
scena Hrist poučava učenike molitvi, dok je na zapadu scena Hrist u kući Simona fariseja.
Na zapadnoj strani severoistočnog stupca prikazan je Sveti Merkurije i deo još jednog
svetog ratnika, a naspram njega je ktitorski portret Stefana Dečanskog. Na severnoj strani
jugoistočnog stupca prikazan je Sveti Nikola, dok je na zapadnoj Sveti Stefan.
*Ktitorski portret Stefana Dečanskog
Nalazi se na južnoj strani severoistočnog stupca potkupolnog prostora, uz oltarsku
pregradu, u zoni stojećih figura. Ovaj portret nastaje verovatno 1343. godine, što
zaključujemo iz činjenice da je te godine uvršten u svetitelje, a u natpisu u gornjem levom
uglu portreta piše Sveti kralj Bogom prosvećeni Stefan Uroš Treći, ktitor ovog svetog
hrama, a znamo i da su iste godine iz prvobitnog sarkofaga prenete njegove mošti u
drveni kivot pred oltarskom pregradom, što će reći da je po tradiciji ovakav portret
obeležavao i bio uzajamno povezan sa grobnim mestom. Povezanost portreta i grobnog
mesta naglašena je i tekstom molitve prožete eshatološkim sadržajem, koju Dečanski
upućuje Gospodu, ona je ispisana ispod modela hrama i glasi: Primi, Vladiko Gospode, o
Pantokratore, prinos i moje moljenje, raba tvojeg Stefana kralja, jer ti prinosim crkvu
božanstvenu sa sinom mojim kraljem Stefanom. Gledam na propadljivo mi telo, stojeći
nad grobom svojim, i bojim se tvoga strašnog suda. Tebi pripadam, Svedržitelju, pomiluj
me u dan sudnji. E sad, ovo je zanimljivo, budući da je Dečanski proglašen za svetitelja
kad je ustanovljeno da mu telo nije propadljivo i da je mirotočivo, a u natpisu piše da
gleda na propadljivo telo itd, kontradiktorno i čudno da svetitelj izgovara tako nešto. Kralj
je prikazan kako poluokrenut nadesno prinosi model dečanskog hrama Hristu u segmentu
neba, hlave blago priklonjene pred Gospodom koji ga blagosilja. Odeven je u vladarsku
odeću, gde neobičnost predstavlja ono što ima na glavi. Neki venac, kruna, šta god to bilo,
nije sigurno koja je bila namena toga, značenje, kao ni prilike u kojima je nošena. Takođe,
izostavljen je i purpurni supedion, koji je bio uobičajen, još od vremena Milutina.
Zapadni par stubaca potkupolnog prostora
- Sličan je raspored kao po zonama istočnog para stubaca. Na severozapadnom stupcu na
istočnoj strani je scena Vojnici padoše na zemlju pred Hristom, ispod je scena Pilat izriče
presudu, ispod je Raspeće i ispod toga je Pečaćenje groba. Na južnoj strani su scene Juda
predvodi fariseje, sluge i vojnike, Pilat pita hoće li pustiti Hrista ili Varavu, Mironosice
koje posmatraju raspeće i Pilat naređuje da se utvrdi grob. U zoni ispod na istočnoj strani
je Isceljenje mesečara, dok je na južnoj Vaskrsenje udovičinog sina. U zoni stojećih figura
na istoku je Sv.Teodor Tiron, a na jugu Sv.Dimitrije i Sv.Nestor. Na jugozapadnom
stupcu su po istim zonama postavljene scene. Na istočnoj strani je scena Hrista vode
Pilatu, Juda vraća novac jevrejskim sveštenicima, Simon i razbojnici nose krstove i
Oplakivanje, dok se na severnoj strani nalaze scene Pilat pere ruke, Vešanje Judino, Hrist
odbija da pije sirće i žuč i Polaganje u grob. Na istočnoj strani se nalazi Parabola o
mudrim i ludim devicama, a na južnoj Svadba u Kani. U zoni stajaćih figura na istoku je
Bogorodica sa Hristom, dok su na jugu Sveti Đorđe i Sv. Prokopije
Zapadni travej
- U krstastom svodu zapadnog traveja nalaze se scene iz ciklusa Strašnog suda. U istočnom
polju nalaze se dva anđela koja duvaju u trube i bude mrtve, na jugu je Savijanje
nebeskog svoda-personifikacija Meseca, na zapadnom polju je Hrist u mandorli koju nose
2 anđela, i na savernom polju su 2 anđela-personifikacija Sunca.
- U višim zonama na jugu i severu je prikazan tribunal apostola sa horovima anđela, dok je
na zapadnom zidu Hetimasija sa Bogorodicom, Sv.Jovanom Pretečom i anđelima. Ispod
njih na zapadnom zidu se nalaze u luneti Adam i Eva, ispod koji su heruvimi i kola, ispod
kojih je prikazan Životvorni i časni krst koji nose anđeli. Ispod je prikazan Deizis sa
horom anđela, signiran je kao strašni sud. Ispod toga se nalazi Uspenje koje zauzima
lunetu i zid iznad ulaza. Ispod lunete a iznad ulaza nalazi se ktitorski natpis iz
1347/1348.godine. Ispod, severno i južno od vrata nalaze se apostoli Petar i Pavle.
- Na pilastrima južno i severno od zapadnog portala postavljene su scene na severnom u
luku anđeli koji trube mrtvima na moru, a na južnom anđeli koji trube mrtvima na zemlji.
Na severnom su prikazani pravedni carevi i vlastela, a na južnom pravedni arhijereji i
pustinjaci. Na severnom je scena Prenos tela Bogordice, na južnom Vaznesenje i predaja
pojasa apostolu Tomi. Na severnom je scena Apostoli nalaze prazan grob, dok je na
južnom Molitva Bogorodice na Maslinovoj gori. U zoni stojećih figura na severu je
prikazan Sveti Nikola, a na jugu Jovan Preteča.
- Zadužbina je kralja Milutina, s kraja 13. i početka 14. veka, nalazi se kod Skoplja.
- Negde krajem 1307. ili početkom 1308. godine kralj Milutin ovaj manastir daje kao
metoh Hilandaru, s tim što je manastirom formalno raspolagao starešina hilandarskog
pomorskog pirga u Hrusiji, da bi krajem 1321. došao pod stvarnu vlast hilandarskog
igumana i tako ostao do 1392. godine do turskih osvajanja skopskih oblasti.
Arhitektura
- Građevina tipa razvijenog upisanog krsta sa trodelnim oltarskim prostorom na istoku, i
kupolom nad ukrsnicom, koju nose stupci.
Živopis
- Najstariji sloj fresaka je radio Mihailo Astrapa u prvoj četvrtini 14.veka, sigurno
posle 1307./1308. kada je crkva postala metoh Hilandara, budući da su evidentni uzori
živopisa hilandarskog katolikona. Postoje pretpostavke da je živopis nastao i posle
1321.godine, budući da nigde u crkvi ne postoji Milutinov portret. Zaključeno je da
su živopisanje crkve naručili monasi Hilandara. Verovatno je živopis izveden u
periodu između 1321. i 1322./1323.godine
- Crkva je već u prvim decenijama turske okupacije bila oštećena, kao i njen živopis,
pogotovo u svodovima i višim zonama. 1484.godine došlo je do obnove. Nije poznato ko
je bio ktitor ove obnove, ali osoba koja je oslikala crkvu je imala poprilično savremeni
konzervatorsko restauratorski pristup, jer se trudio da ponovi scene iz prethodnog sloja
koliko je bilo moguće i trudio se da sačuva sve što je bilo preostalo od prethodnog sloja, a
stil je bio prilagođavan stilu Mihaila Astrape. Kasnije je preslikavana još u 16. i sredinom
19.veka. Ja pojma nemam šta je iz kog perioda
Kupola
- U kupoli je sloj iz 19. veka koji je izveo Dičo zograf , Pantokrator, oko njega tekst
Psalama 33:13-14, a sledeće što je prikazano je Nebeska liturgija. U tamburu su proroci.
Na pandantifima su jevanđelisti.
Oltarski prostor
- U glavnoj oltarskoj apsidi je deo Bogorodice Šire od Nebesa, ispod je Pričešće
apostola, odvojeno hlebom i vinom, gde je Hrist obučen u sakos, pored njega je anđeo
odeven kao đakon, a sa svake strane mu prilazi po 12 apostola. Ispod toga je Služba
arhijereja. Na južnom zidu oltarskog prostora postoje scene iz Hristovih posmrtnih
javaljanja, u južnoj polovini luka je smetštena scena Silazak Svetog Duha na apostole, a
na krajnjem južnom zidu je zanimljivo što se nalazi starozavetna scena Tri mladića u peći
ognjenoj, scene su izuzetno oštećene, ali se iz fragmenata može zaključiti o čemu se radi.
Pretpostavljam da je na severnoj polovini luka Vaznesenje i još scena iz posmrtnih
javljanja po severnom zidu, i starozavetna scena Gostoljublje Avramovo.
- U proskinitarnim nišama na severu i jugu su naslikana dva sveta đakona.
Naos
- U najvišim zonama i u svodovima se nalazi ciklus Velikih praznika, to je verovatno
sloj iz 15. veka. U svodu južnog kraka krsta nalaze se scene Rođenje i Krštenje, dok je u
luneti zida u najvišoj zoni prikazano Sretenje. U svodu zapadnog traveja prikazane su
scene Ulazak u Jerusalim i Preobraženje, a u luneti na zapadnom zidu je bilo Vaskrsenje
Lazarevo, ali je to uništeno, ispod toga Uspenje zauzima dve zone ispod. Ispod toga su
stojeće figure. U svodu severnog kraka krsta nalaze se Raspeće i Silazak u Ad, a u luneti
su Mironosice.
- Ispod Velikih praznika je ciklus stradanja, ispod toga je ciklus javnih delatnosti, čuda i
parabola. Poslednja zona je rezervisana za stojeće figure. Sa severne strane figure prilaze
Bogorodici koja se nalazi na zapadnoj strani severoistočnog stupca, a koja je verovatno
zastupnica pred Hristom koji je naslikan na istom mestu, samo na jugoistočnom stupcu i
kom naslikane stojeće figure predvodi Jovan Krstitelj.
- Od stojećih figura važna je figura patrona Sv.Nikite na severnom zidu ispod
ciborijuma, i figure Sv. Simeona i Sv.Save bitne zbog uticaja Hilandara. Primetno je
da je u odnosu na veličinu crkve prisutan veliki broj scena, izuzetno narativnih.
- Na štitu Teodora Tirona se potpisao Mihailo Evthijev.
- Iznad južnog portala nalazi se natpis o obnovi iz 1484.godine.
Stil
- Crkvu je oslikao Mihilo Evtihijev(Astrapa) sa pomoćnicima. Uočavaju se tendencije
narativnog stila epohe Paleologa, gde on teži da zadrži kanone antičkog stvaralaštva, ali
isto tako usmerava slikarstvo ka što detaljnijim prikazima i teži perspektivi. Primetna je
veća dinamika i živost, narušen je balans, crtež postaje naglašeniji i krući, a teži se
iskazivanju karaktera i likova i predstava.
11. ČETVOROJEVANĐELJE DIJAKA DABIŽIVA
- Pisano je na pergamentu u dve kolumne i sadrži 220 listova. Ime nosi po pisaru, čije je
ime ostalo sačuvano na verso listu 221 „grešni dijak Dabiživ“. Nastalo je verovatno oko
1330.godine.
- Na nekim mestima u rukopisu pominju se Uroš i neka mesta ukazuju na Stefana
Dečanskog, što otprilike daje vremenski okvir nastanka rukopisa.
- Ime pisara Dabiživa pomaže možda da se bliže odredi oblast u kojoj je nastao ovaj
rukopis i da se pomišlja na primorske krajeve, budući da je to ime bilo često tamo. Ujedno
izvesni stilski elementi gotike, izraženi naročito u proporciji figure i načinu obrade,
naročito glave, i u koloritu crveno-zelenom, govore o mešavini zapadnih strujanja s
istočnim, zastupljenim u ikonografiji jevanđeliste.
- Nalazi se u bazilici Sv. Nikole u Bariju, velikih je dimenzija 187x113 cm, a može se
datovati oko 1325. godine.
- Poznato je da je kalabrijski vojvoda i kraljevski vikar Karlo, 1325. godine iz Napulja
uputio pismo Urošu, kralju Srbije i Dalmacije, radi preuzimanja poklona namenjenog
bazilici Sv. Nikole u Bariju.
- Na ikoni postoje dva sloja. Na prvom sloju je predstavljen Sveti Nikola u
arhijerejskoj odeći, koji desnom rukom blagosilja, a u levoj drži jevanđelje, i
zauzima najveći deo kompozicije. U gornjim delovima kompozicije oko Svetog Nikole
prikazani su Hrist i Bogorodica u poprsjima, Hrist kako mu pruža jevanđelje i
Bogorodica koja mu daje omofor, oni su signirani. U donjem delu ikone, pored
svetiteljevih nogu, naslikane su klečeće figure donatora, koje su pratili natpisi
ispisani pored njihovih glava. Ti natpisi su danas samo delimično čitljivi. Iznad lika u
vladarskom ornatu, sa krunom i nombom oko glave, sa desne strane Sv. Nikole, bio je
ispisan tekst u četiri reda, od koga se razaznaju samo fragmenti početnog i završnog dela.
Bojeni sloj ikone je inače u celini dobro očuvan u najvišim zonama, a stradao je u donjem
desnom uglu, tako da su od te figure naslikane tu ostale očuvane samo ruke u molitvenom
obraćanju Sv. Nikoli, i konture donjeg dela golobradog lica, usne i obrisi nimba. Natpis
iznad je u fragmentima, ali identifikuje mladog kralja Dušana, sina Stefana Uroša III.
Dakle, na osnovu Dušanove titule, ikona je sigurno nastala nakon Bogojavljanja
1322. godine, kada je proglašen mladim kraljem.
- Ubrzo po svom nastanku, ikona je iz nekog razloga preslikana. Glava svetitelja je u
potpunosti preslikana, a ruke koje su prvobitno bile ispred grudi , sada su naslikane
odručene od tela, delimično prekrivajući figure Bogorodice i Hrista, koje su ponovo
naslikane iznad toga. Preko klečećih donatorskih figura su naslikane stojeće, u vladarskim
odeždama, tako da su njihove glave sa krunama i nimbovima zaklonile prvobitne natpise.
- Ikonu krasi i originalni okov od pozlaćenog srebra. Tu je filigranska osnova bila izvedena
lozica sa stilizovanim hrastovim lišćem i palmetama, ukrašena rozetama različitih motiva,
kao i medaljonima i rombovima sa apliciranim pločicama, na kojima su tehnikom
iskucavanja bila izvedena poprsja anđela i svetih. Najbogatije je ukrašen oreol Sv. Nikole
u čijem vrhu su figure dvojice anšela koji u mandorli nose dopojasni lik Hrista, dok su sa
strane, oko glave svetitelja, krilati simboli jevanđelista okruženi sa po četiri anđeoska
poprsja. I okov je prvobitno imao natpis ktitora njegovoj donjoj ivici i danas se nalazi
kružna pločica sa natpisom tretii koja nedvosmisleno svedoči o darodavcu, kralju Stefanu
Urošu III Dečanskom. Sa bočnih strana fale pločice na kojima se verovatno nalazio
ostatak natpisa. Što se stila tiče, slikar koji je radio prvi sloj je bio obrazovan na delima
vizantijskog ikonopisa 13. veka, dok je slikar drugog sloja sličan postupku slikara koji je
radio oltar u crkvi Sv. Nikole Dabarskog.
- Nemanjići su generalno imali tradiciju darovanja bazilike Sv. Nikole u Bariju, još od
vremena Stefana Nemanje, nakon kog je skoro svaki vladar iz ove dinastije potvrđivao
ovu tradiciju.
- Manastir Svetih arhanđela kod Prizrana bio je velelepni grobni hram cara Dušana.
- Podignut je negde između 1343. i 1352. godine.
Arhitektura, fasada i ukras
- Zidovi nigde nisu očuvani više od 3m, kolika je visina očuvanog zida između narteksa i
naosa. Hram je srušen krajem 15. veka, od spolija je izgrađena Sinan pašina džamija
u Prizrenu.
- U arhitekturi Svetih arhanđela je doneto nešto suštinski novo. Ovde je bila ostvarena
temeljna, sasvim organska a upečatljiva sinteza dvaju raznorodnih graditeljskih izraza.
Monumentalno zdanje vizantijskog plana razvijenog upisanog krsta, sa pet kupola i
slepim kubetom nad plitkim otvorenim narteksom, bilo je spolja oplaćeno pažljivo
tesanim sivkastobelim kamenom i raskošno ukrašeno romanogotičkom skulpturom.
- Ovde je stvoren nov obrazac grobne crkve srpskih vladara, obeležen
petokupolnošću, koji će kasnije prihvatiti knez Lazar, gradeći Ravanicu, i despot
Stefan, podižući Resavu.
- Izuzetno bogatstvo tog ukrasa, klesanog u okviru zapadnjačkih stilova, odlikovalo je i
unutrašnjost i spoljašnjost crkve.
- Arheološka istraživanja hrama, koji je srušen krajem 16.veka, iznela su na svetlo dana
čitav niz celih ili fragmentovanih kapitela, ostatke kamenih okvira portala, bifora i trifora,
u punoj plastici klesanih figura.
- U luneti nad ulazom u naos bila je izvedena u dubokom reljefu ktitorska
kompozicija sa predstavama cara Dušana i kralja Uroša, koji su se u proskinezi
molitveno obraćali svetim arhanđelima. Ne treba nimalo sumnjati u to da su članovi
vladarske porodice bili predstavljeni, prema običaju, i na freskama vizantijskog stila u
unutrašnjosti hrama. Ostaci tog živopisa takođe su arheološki otkriveni.
- Prožimanje umetničkih iskustava hrišćanskog istoka i zapada u celini je široko i temeljno
sprovedeno u grobnom hramu prvog srpskog cara. Crkvu je krasio vanredan pod, izveden
u inkrustaciji, kakav je prilično probranim vizantijskim hramovima, kao i vladarski grob
sa skulpturom u vidu žizana, svojstven zapadu. Kao i Dečani, Sveti arhanđeli su
predstavljali neponovljivo i osobeno delo kakvo je moglo nastati samo u srpskoj sredini.
Reč je o sintezi za kojom je ta sredina u više pravaca decenijama istrajno tragala.
- Stvaralački plod ostvaren izgradnjom katolikona umnožen je u istom prizrenskom
manastiru prilikom podizanja paraklisa Svetog Nikole, u kojem je vizantijska
arhitektonska struktura zaodenuta takođe u romanogotičko ruho.
- S fortifikacijom Višegradom na obližnjem uzvišenju i isposnicom u klisuri Prizrenske
Bistrice, manastir Svetih arhanđela, najznačajnija zadužbina Stefana Dušana, činio je
zaokruženu sakralnu celinu. Njegovi obimni zidovi obuhvatali su, osim katolikona i crkve
Svetog Nikole, i druge građevine, poput konaka i trpezarije s kuhinjom. Trpezarija je pak
bila izuzetno prostrano zdanje, koje je svojim planom unelo novinu u srpksu arhitekturu te
vrste građevina. Ona ima osnovu u vidu slobodnog krsta sa velikom polukružnom
apsidom na južnoj strani, a bila je delo lokalne zidarske tajfe poznate iz Dečana.
- Od unutrašnje dekoracije, postoje ostaci podne dekoracije, kombinacija plitkih reljefa i
mozaičke tehnike, od kojih su ostali fragmenti pretežno fantastičnih bića, poput grifona,
aždaje,...
- Postoje i fragmenti živopisa, koji se pretežno čuvaju u Skoplju, pretpostavlja se da je
slikani program bio sličan onom u Mateiču.
Arhitektura
Živopis
- Valjda je raspored bio sličan obližnjim istovremenim zadužbinama, preslikano u 19. veku
po uzoru na 14, ima i originalnog sloja iz 14. veka ali ne znam gde.
- Priprata ima dve kupole, u južnoj je Hrist Emanuilo, oko kog je Menolog i stihovi
Hristofora Mitilenskog. U severnoj kupoli je Hrist prikazan sa carskom krunom i u
carskoj odeći, označen kao car nad carevima. Ispod njega, oko trona, koji čuvaju
arhanđeli, nalazi se Bogorodica, kao carica i David tvoraca Psalama, 44. i 45. su osnova
za ovu Hristovu predstavu. Okolo su likovi anđeoskih činova. U tamburu su
velikomučenici, uglavnom sveti ratnici u odeći vizantijskih dvorjana sa štapovima koji
prestavljaju insignije dostojanstvenika vizantijskog dvora. Suštinski je predstavljen
Nebeski dvor i ta ikonogradija je zastupljena u drugoj polovini 14. veka.
- Postoje i pomenute ktitorske kompozicije.
- U drugoj zoni istočnog zida se nalaze Hristova čuda i parabole- Isceljenje raslabljenog u
banji Vitezdi, Isceljenje dvojice sleporođenih, ove scene su vezane za vodu i nalazile su
se blizu agijazme. Uz njih su bile prikazane i scene Hrist i Samarjanka na Jakovljevom
izvoru. Iznad vrata je prikazan Hrist koji drži jevanđelje kao Strašni sudija, okolo je
Deizis, a na jugozapadnom uglu u rukavcima, na južnoj i severnoj strani, stoji predstava
Bogorodice Hraniteljke koja drži Hrista na krilu. Ona može da bude u vezi sa darivanjem
na manastirskim vratima, a može i da predstavlja simboličnu duhovnu hranu Hristovog
učenja. Na istočnoj polovini poluobličastog svoda su ostaci scene Danilo u lavljoj pećini,
a na južnom ojačavajućem luku istočnog zida je predstava Sv. Andronika.
Severni brod
- U tom delu se nalaze scene darivanja, pa su na južnom zidu naslikani Hrist i Bogorodica
koji daju hranu siromapnima, a ispod je neidentifikovani lik. Na zapadnom zidu nalazi se
parabola o Bezumnom bogatašu i žitnicama.
Južni brod
- Na severnom zidu je Sv. Tekla, a na zapadnom između prolaza u kulu zvonik nalazi se
prepisivačka povelja Dušana o podizanju priprate. Na svodu u istom prolazu nalaze se
arhanđeli Rafael i Uriel, a Gavrilo je na krajnjem jugozapadnom pilastru. On drži svitak
sa tekstom pesme koja je posvečena Bogorodici. Ovde su arhanđeli čuvari ulaza.
- U 14. veku je na zapadu crkvi dozidana spoljašnja priprata koja je oslikana u vreme
Dušana, u periodu između proleća 1343. i jeseni 1346. godine.
- Kada se 1320. godine Dečanski pomirio sa Milutinom i vratio u Srbiju, dobio je na upravu
Budimlje, koje je bilo na teritoriji ličnih poseda Nemanjića.
- Dušan je verovatno dozidao pripratu, što se zna na osnovu ktitorskog portreta. Živopis je
iz perioda kada je Uroš dobio titulu kralja 1346. godine, a kada je Dušan dobio titulu cara.
- Izmenjeni prepravkama i u velikoj meri zaklonjeni poznijim dogradnjama, zidovi
eksonarteksa budimljanskih Đurđevih stupova pokazuju sada sasvim malo od svoje
nekadašnje fresko-dekoracije. Ipak ti ostaci su dovoljni da se na osnovu njih može
zaključiti nešto o tematskom programu živopisa i njegovim likovnim osobenostima
- Sačuvane freske svedoče da je u višim zonama zidova bio predstavljen razvijeni ciklus
slikanog menologa, dok su se u najnižoj zoni nalazili likovi svetitelja i arhanđela, odnosno
vladarski portreti.
- Ostaci menologa prepoznaju se pri vrhu istočnog i u drugoj zoni južnog zida spoljašnje
priprate. Na istočnom zidu menolog zahvata tri polja živopisa, ali je samo središnji deo
očuvan. Na osnovu predstave grupe arhanđela u carskim odeždama iz drugog u nizu polja
ove zone zaključeno je da je reč o ilustraciji meseca novembra, jer je 8.novembra Sabor
Sv. arhanđela Mihaila.
- U višim zonama sačuvane su predstave Menologa, a apostoli Petar i Pavle su kraj južnog
ulaza u pripratu. Kraj zapadnog ulaza je arhanđel Mihailo kao čuvar.
- Ktitorska kompozicija je na severnom zidu priprate, tu su predstavljeni Stefan Dečanski,
Dušan, Jelena i Uroš.
- Na južnom zidu, naspram portreta vladara, su monasi Sv. Antonije i Joanikije.
- Slikarstvo predstavlja kombinaciju klasicističkih i ekspresionističkih elemenata, primetne
su lepe proporcije i harmonija.
Arhitektura
20. LJUBOTEN
Arhitektura
- Građevina tipa razvijenog upisanog krsta sa kupolom nad ukrsnicom koju nose slobodni
stubovi. Mala građevina. Ima portal na zapadu i jugu.
Živopis
Naos
Oltarski prostor
- U najnižoj zoni su ostala očuvana dva arhijereja iz Službe arhijereja, dok su iznad
sačuvane pojedine figure apostola iz Pričešća apostola. U gornjoj zoni su ostali fragmenti
Hristovih posmrtnih javljanja, dok u polukaloti postoje fragmenti Bogorodice između
dva arhanđela, vervotano Šira od Nebesa.
- Donja zona protezisa je posvećena đakonima. U zoni iznad nalaze se scene Isceljenje
grbave žene, Isceljenje slepog, a iznad toga su Isceljenje gluvog i slepog, opet Isceljenje
slepog, Isceljenje dva slepa, Isceljenje besnih. U apsidi se nalazi Priugotovljavanje
Agneca , a u polukaloti je Hrist Emanuil.
- U donjoj zoni đakonikona prikazani su arhijereji iz Poklonjenja i pojedini đakoni. U
srednjoj zoni je predstava dva anđela koji drže Keramion, i poprsje Bogorodice Šire
od Nebesa u polukaloti.
Stil
- Đorđević kaže da je teško reći koliko je slikara radilo ovaj živopis, a neki drugi istraživači
navode da je bar jedan deo radila radionica predvođena Jovanom Teorijanom. Na to da je
radilo više ljudi, mogu da upute i natpisi, pojedini su na grčkom, neki na
srpskoslovenskom.
Arhitektura
- Crkva ima jednostavan plan, podužna jednobrodna građevina sa tri traveja, koje odvaja
dva para pilastara,sa kupolom nad središnjim travejem, i na istoku spolja trostranom, a
iznutra polukružnom apsidom. Crkva je zidana naizmeničnim ređanjem kamena i opeke
bez nekog strogog ritma. Priprata je dograđena u kasnijem periodu.
Živopis
Oltarski prostor
- U donjim zonama oltarskog prostora se nalaze figure iz službe arhijereja. U zoni iznad je
prikazano Pričešće apostola hlebom i vinom, odvojeno, gde je Hrist prikazan kao Veliki
arhijerej. U polukaloti je Bogorodica Šira od Nebesa. Oko apside je ispisana himna
„Dostojno“.
- Na zidovima u višim zonama su scene Silazak u ad, na severnom, Vaznesenje i sveti
ubrus na istočnom i Rođenje na južnom zidu
- U svodu oltarskog prostora se nalaze proroci.
Naos
- Donje zone naosa zapremaju stajaće figure, od kojih ću da izdvojim Sv.Đorđa na južnom
zidu naosa pod dekorativnim lukom od fresko maltera, naspram kog se na severnom zidu
nalazi scena Deizis sa „ Pravednim sudijom“ takođe pod dekorativnim lukom od fresko
maltera.
- U srednjoj zoni je prikazan ciklus Stradanja, koji se prostire i u zapadnom traveju.
Obuhvaćene su scene, na južnom zidu i pilastrima: Tajna večera, Molitva u vrtu, Izdajstvo
judino, Hrist pred Anom i Kajafom, Odricanje Petrovo, a na severnoj strani su scene:
Hrist pred Pilatom, Ruganje Hristu, Put na Golgotu, Penjanje na krst, Juda vraća
srebrnjake, Vešanje Judino i Pranje nogu.
- U višim zonama je ciklus Velikih praznika, na južnoj strani su scene Sretenje, Vavedenje,
Krštenje, Vaskrsenje Lazarevo, dok su na severnoj Ulazak u Jerusalim, Oplakivanje,
Raspeće i Mironosice na grobu.
Zapadni travej
- Već je pomenuta ktitorska kompozicija, ona se danas nalazi na istočnom zidu priprate, ali
to je zapravo bila zapadna fasada Dragušinove crkve. Nalazi se oko zapadnog portala. U
donjoj zoni prikazani su Jovan Dragušin, njegova supruga i segment neba sa dve Božije
ruke, sa južne strane portala prikazana je despotica Marina, prikazana kao monahinja,
koja drži model hrama, a sa njom je i Dragušinov sin. Iznad njih, prvo u luneti iznad
portala prikazano je poprsje patrona hrama Svetog Đorđa „Pobedonosca“, a oko njega je
vladarska kompozicija. Na severnom delu kompozicije prikazan je kralj Dušan, kome
anđeo spušta mač u ruke, dok su na južnom delu kompozicije kraljica Jelena, kojoj anđeo
stavlja krunu na glavu, i mali Uroš. Dušanu i Urošu krune na glave spušta mladi Hrist u
drugom obličju koji je prikazan na vrhu kompozicije. Dakle neki vid božanske investiture.
Oko glava ktitora postoji natpis na grčkom, a postojao je i na vladarskoj kompoziciji.
- U donjim zonama zapadnog traveja su prikazane stajaće figure svetitelja, među kojima su
Sv. Konstantin i Jelena, Sv. Tekla, Sv. Petka.
- U srednjoj zoni je na zapadnom zidu prikazano Uspenje Bogorodice, a iznad toga se
nalazi Preobraženje.
- U svodu zapadnog traveja bili su prikazani proroci i starozavetne ličnosti.
Kupola
Stil
- Freske su po svemu sudeći izvela dvojica majstora. Jedan je radio gornje delove oltarskog
prostora , a drugi sve ostalo. Iako se trude da rade ujednačeno, kod prvog je kolorit
izraženiji, kod drugog nešto zagasitiji i drugačiki su akcenti.
- Sve legende su na grčkom.
Arhitektura
Arhitektura
Živopis
Oltarski prostor
Arhitektura
- Paraklis na spratu pirga se sastoji iz dva prostora: naosa i oltara u osnovi trikonhosa sa
slepom kupolom i priprate kvadratnog plana jednakih stranica sa slepom kupolom.
Živopis
Naos
- U donjoj zoni naosa ostale su samo konture stajaćih figura svetitelja. Zonu iznad su činile
scene iz ciklusa Sv. Jovana Rilskog. U južnoj konhi se nalazi scena Car Petar šalje po
Jovana Rilskog, na zapadnom zidu je scena Sluge cara Petra kod Jovana Rilskog i u
severnoj konhi je scena Susret cara Petra i Jovana Rilskog.
Oltarski prostor
- Oltarski prostor zapravo čini istočna konha i u tom nevelikom prostoru su u donjoj zoni
prikazani Sv.Jovan Zlatousti i Sv.Vasilije Veliki iz Poklonjenja Agnecu, dok je u
polukaloti porsje Bogorodice Šire od Nebesa.
Kupola
Priprata
Stil
- Požarom oštećen živopis otežava analiziranje likovnog postupka majstora, kao i njihov
potencijalni broj. Postoji mišljenje da je ovo delo dvojice majstora, a ono se zasniva na
osnovu proporcija figura, tako da se razlikuju osobe koje su radile naos i pripratu. Ali ovaj
zaključak je diskutabilan, jer kada se govori o modulaciji, može se reći da je reč o jednom
slikaru.
- Crkva Blagoveštenja, nalazi se u selu Karanu kod Užica, a zadužbina je župana Petra
Brajana ,njegove žene Struje, sina i 3 ćerke. Prilične zasluge u podizanju i živopisanju
crkve su imali pratilac Petra Brajana, Georgije Medoš, monah Jovan i jedna nepoznata
monahinja, što znamo na osnovu njihovih portreta.
- Različiti istraživači različito datuju izgradnju crkve. Prvobitno je datovana na 1336./1337.
godinu, potom je Gordana Babić datovala u 1341./42., Đorđević je datuje između 1340. i
1342. godine, a Vojvodić od 1332. do 1336/37. godine. U suštini je datovanje izvršeno na
osnovu tumačenja ktitorskog portreta.
- Đorđević crkvu smešta u period između 1340. i 1342. godine na osnovu dve činjenice. On
kaže da se nakon čišćenja fresaka ustanovilo da je na vladarskom portretu zaista naslikan
mladi Uroš V, što pobija Vojvodićevu tezu koji živopis smešta pre njegovog rođenja.
Druga činjenica koja potkrepljuje njegovu tezu je ta da je slikarska grupa koja je radila u
Blagoveštenskom hramu u Dobrunu 1343. godine, radila i ovde, a u Dobrunu je sigurno
prikazan mladi Uroš, što samo učvršćuje vremenski okvir.
Arhitektura
Živopis
Kupola
- Kupolu nose četiri luka. U južnom luku su prikazani Sv. Irinej, arhanđel Gavrilo i
Sv.Kliment Ohridski, na zapadnom luku su poprsja mučenika, na severnom su dva
nepoznata arhijereja i arhanđel Mihailo, dok su na istočnom luku sveti mučenici. U
pandantifima su jevanđelisti. Donji deo kalote zauzimaju Veliki praznici- Duhovi na
jugoistoku, Raspeće na jugozapadu, Silazak u ad na severozapadu i Vaznesenje na
severoistoku. Iznad njih je očuvano nekoliko proroka na južnoj strani.
Oltarska apsida
Naos
- U donjim zonama naosa nalaze se stojeće figure. Na zapadnoj strani jugoistočnog pilastra
prikazan je Hrist, a na južnom zidu naosa Jovan Krstitelj Kefaloforos, Sv. Petar, Sveti
Teodori, na istočnoj strani jugozapadnog pilastra je Sv. Prokopije, a na severnoj strani
istog pilastra je Sv. Kozma. Na južnom zidu u zoni iznad su prikazane scene Rođenje
Bogorodice, Milovanje Bogorodice, dok je na istočnoj strani jugozapadnog pilastra
prikazan praotac Noje, a na severnoj prorok Naum. U najvišoj zoni južnog zida prikazano
je Sretenje.
- Na južnoj strani severozapadnog pilastra je prikazan Sv. Damjan, a na istočnoj strani istog
pilastra je Sv. Nestor, dok se na severnom zidu nalaze Sv. Đorđe, Sv. Dimitrije, Sv.Pavle,
Sv. Nikola i na zapadnoj strani severoistočnog pilastra je Bogorodica Zastupnice. U niši
ispod severnog prozora naos je prikazan jeomonah Jovan, još jedan od delimičnih ktitora
crkve. U zoni iznad na severnom zidu prikazane su scene Bogorodica kod 3 sveštenika i
Prekori Josifovi. Na zapadnoj strani severoistočnog pilastra prikazan je Susret Marije i
Jelisavete. U najvišoj zoni severnog zida nalazi se Vaskrsenje Lazarevo.
Zapadni travej
Stil
- Vojvodić kaže da je stil živopisa izuzetno provincijalan, što je negde bila i odlika živopisa
na ovim teritorijama za vreme Dušana, budući da su se centri umetnosti izmestili iz starih
srpskih teritorija. Živopis su izvela dvojica, možda trojica slikara. Prvi je radio oltarski
prostor i pregradu, on generalno ima zagasit, mrk kolorit i u pojedinim detaljima ide ka
stilizaciji. Drugi majstor je oslikao čitavu srednju zonu fresaka u hramu, i verovatno zonu
stojećih figura. Njegov stil je sličan prvom slikaru. Kupolu i potkupolni prostor je radio
treći slikar, čiji je kolorit znatno svetliji, dok mu je nanos pastuozniji od prethodne
dvojice.
26. CRKVA U DOBRUNU
Arhitektura
Živopis
Stil
- Na osnovu sačuvanog živopisa može se reći da je radio samo jedan majstor budući da je u
pitanju jedna prostorna jedinica. Figure su izdužene, zagasit kolorit, i tendencije ka
stilizaciji.
27. BOGORODIČINA CRKVA U LIPLJANU
Arhitektura
Živopis
Naos
- U naosu su danas iz zone stojećih figura delimično sačuvane samo figure Svetog Nikole i
ktitora na severnom zidu.
- U gornjoj zoni ostali su fragmenti Tajne večere i Pranja nogu na jugu, Uspenja na
zapadnom zidu i Penjanja na krst na severnom zidu.
Oltarski prostor
- U oltaru donju zonu čine figure iz Poklonjenja Agnecu. Od gornje zone su sačuvane scene
Vizija Sv.Petra Aleksandrijskog, Neverovanje Tomino, Blagovesti odvojeno prikazani
arhanđeo Gavrilo i Bogorodica.
Stil
- Na osnovu fragmenata može se zaključiti da je reč o dvojici majstora, jedan je radio scene
iz Poklonjenja, a drugi scene iz Stradanja i ostatak oltara. Obojica imaju poprilično
zaobljenu formu figura, a razlikuju se u svetlosnim akcentima.
Arhitektura
- Jednobrodna građevina sa pripratom, koju je nekad od ostatka građevine odvajao pun zid.
Na istoku oltarska apsida je trostrana, a unutra polukružna. Ima dvoslivni krov. Portal se
nalazi na južnoj strani.
Živopis
Stil
- Ove oštećene freske su delo jednog majstora koji koristi izuzetno debelu liniju i zagasit
kolorit. Likovi postojećih figura su izduženi.
Arhitektura
- Jednobrodna crkva, sa pripratom koja je po ostacima bila znatno viša od ostatka
građevine, ili je imala kulu. Ima trodelni oltarski prostor.
Živopis
Arhitektura
Živopis
- Ispod sloja iz 17. veka, čiji je ktitor bio patrijarh Maksim I Skopljanac, a koji je izveo
zograf Radul, pronađen je i sloj iz 14.veka.
- Dečanska kamena oltarska pregrada bila je deo opšte graditeljske zamisli crkvenog
unutrašnjeg ukrasa, izvedena je izmeđz 1327. i 1335. godine. Njena laka, prozračna i na
geometriji zasnovana konstrukcija sastoji se od profilisanog postolja, četiri parapetne
ploče postavljene oko središnjeg prolaza i između njih, šest stubića sa isto toliko koloneta
na čije kapitele naleže arhitravna greda. Dečanska oltarska pregrada nije bila izvedena sa
namerom da se u njene interkolumnije postave ikone, jer ni na kolonetama ni na gornjim
ivicama parapeta nema žlebova u koje su one mogle da budu umetnute, niti je bio
predviđen neki drugi način vezivanja ikone za kolonete. Prostor između koloneta je bio
prvobitno zastiran zavesama, da bi tek kasnije tu bile postavljene ikone. Ključni razlog za
tu promenu u Dečanima, bio je prenos moštiju Stefana Dečanskog 1343. godine pred
oltarski prostor.
- Postavljanje kivota sa moštima Dečanskog, ispred oltarske pregrade je samo po sebi
čudno, a još čudnije je to što kad su već preneli mošti, zašto su ih stavili na severnu, a ne
na južnu stranu, kako je bilo uobičajenije za grobno mesto. Pretpostavka je da je to
uslovilo postavljanje ikona. Dakle, kivot se ne nalazi ispod Hrista na jugu, već su
Dečanskom potrebni zastupnici koji bi ga njemu posredno odveli.
- U dve srednje interkolumnije postavljene su ikone Bogorodice Eleuse i Hrista
Pantokratora, do Hrista je postavljen Jovan Preteča, a do Bogorodice je postavljena ikona
Svetog Nikole. Postavljanjem kombinacije Hrist, Bogorodica, Jovan Preteča dobila se
struktura raščlanjenog Deizisa. Pre Dečana, ikona Jovana Preteče nikada nije postavljana
na samu oltarsku pregradu, kao ni ikona Svetog Nikole.
- Ovakav izgled ikonostas je zadržao od 1343.godine do 16. veka.
- Pripada klasicističkom toku paleološkog stila. Ovo je dobro izvedena ikona i moguće je
da je krasila crkvu Svetih Arhanđela kod Prizrena. Prikazane su Blagovesti.
- Litijska ikona poreklom iz Prizrena, koja se datuje u sredinu ili treću četvrtinu 14. veka.
Sa druge strane se nalazila kompozicija Krštenja koja je znatno uništena. Na to da je
ikona bila litijska, osim dvostranosti, ukazuje i žleb sa donje strane ikone.
- Prizrenska ikona Bogorodice Pelagonijske svrstava se među najstarije sačuvane replike
ikone-prototipa, koja se nalazila u nekoj od srednjovekovnih crkvaca grada Bitolja. Odraz
je širenja kulta Pelagonijske Bogomajke na sever, u Metohiju. Pripada ikonografskom
tipu Bogorodice Umiljenija, podtipu „Vzigranije mladenca“.
- Nimb je nekada krasio srebrni okov, a uklonjen je prilikom konzervacije zajedno a
naknadno doslikanim slojem.
- Ikona iz crkve Bogorodice Perivlepte na Ohridu, koja se datuje u sredinu 14. veka.
- Ikonu odlikuje stilska neobičnost, tendencije ka realizmu i svežina kolorita. Bogorodica je
prikazana kao mlada žena. Ikona ima srebrni okov uglavnom dekorisan floralnim
motivima, dok se u Bogorodičinom oreolu nalaze simboli jevanđelista.
- Sveti Nikola kod Donje Porte u bolničkoj mahali u Ohridu. Nalazi se iza starog gradskog
zida.
- Izgrađena je i živopisana 1313. godine.Crkva je jednobrodna, mala, a dograđen joj je
veliki ophodni brod sa južne strane. Prvi put se pominje u jednom dokumentu kao metoh
crkve Bogorodice Perivlepte.
- Kasnije, za vreme Dušana bila je pridvorna crkva arhiepiskopa Nikole verovatno, koji je
prvi ktitor iz Srbije nakon osvajanja od Vizantije, a čiji je portret izrađen iznad južnih
vrata na spoljašnjoj strani zida. Živopis se datuje u 1345/46. godinu, kada Dušan već
vlada Ohridom.
- Staro jezgro predstavlja jednobrodna, poluobličasto zasvedena crkva sa trostranom
apsidom na istočnoj i sa originalnom zvonarom na zapadnoj strani. Ulazna vrata nalaze se
na zapadu i na jugu.
- Na južnom zidu fasade nalazi se freska koja nije vidljiva spolja zbog izgrađenog trema.
Freska sadrži veliki broj likova: arhiepiskop Nikola, kralj Dušan, kraljica Jelena, Hrist,
Uroš, Sveti Sava srpski, Simeon Nemanja. Prva figura u nizu je arhiepiskop Nikola koji je
okrenut prema ikoni Sv. Nikole koja se nalazi pored njega. Titula arhiepiskopa stoji pored
njega, a ta titula se nije koristila u Ohridu. On ima sakos, omfor i peribrakion. Sa druge
strane ikone nalaze se Dušan i Jelena, a iznad njih je Hrist Emanuilo, u segmentu neba,
koji ih blagosilja. Dušan je predstavljen frontalno, ima divitision, loros preko leve ruke i
krunu. U desnoj ruci drži krst, a u levoj svitak. Pored njega su navedene zemlje kojima je
vladao. Ovaj njegov portret podseća na onaj u Lesnovu, ali je lesnovski više idealizovan,
dok je ovaj realniji. Jelena drži žezlo u levoj ruci. Njen lik je verno predstavljen i ona stoji
na purpurnom jastuku, kao i njen sin. Za Dušanom i Jelenom ide Uroš na purpurnom
jastuku. On je iste visine kao i majka, ali se smatra da je imao oko 10 godina kada je
živopis nastao. On drži krst i akakiju ili svitak u ruci. Pored Uroša su sv. Sava srpski i
Simeon Nemanja. Sv. Sava ima sakos, a u ruci drži jevanđelje. Na zapadu, levo od
arhiepiskopa Nikole, stoji još jedna figura. Ova figura se odnosi na sv. Trifuna koji u
Vizantiji nije zauzimao posebno mesto, ali je u Kotoru bio veoma značajan. Predstavljen
je i u dečanskom kalendaru – Smrt sv. Trifuna – i u manastiru Gradac, naslikan je blizu
ktitora.
- Mnogi su se složili da ova freska izražava politički stav srpske i ohridske crkve,
Dušanovim osvajanjem ohridska crkva bila je primorana da prizna srpsku.
47. LESNOVO
- Crkva arhanđela Mihaila, kod sela Lesnovo u Makedoniji. Podigao ju je prvo vojvoda,
potom i despot Jovan Oliver.
- Crkva je podignuta u periodu između 1340. i 1341. godine, a živopisana 1346./1347.
godine. Priprata je sagrađena nakon 1347. godine, nakon što je Lesnovo postalo sedište
episkopije, a živopisana je 1349. godine.
- O izgradnji crkve svedoče dva kamena natpisa, na južnom zidu iznad poratala, kao i na
zapadnom zidu, a koji u stvari čine celinu lesnovske povelje. Suštinski tu piše da je hram
posvećen velikom vojvodi višnjih sila arhistrategu Mihailu, građen i završen za u dane
Stefana kralja, trudom podanika i sluge Božijeg Jovana velikog vojvode Olivera, njegove
žene Ana Marije i sina Krajka, i onda piše koja je godina 1340. i suštinski posle nabraja
šta je sve dato kao metoh.
- Živopis se datuje pouzdano, zbog toga što je Jovan Oliver tek kasnije poneo titulu
sevastokratora, na šta upućuje i natpis u jednom od medaljona ispod ktitorske
kompozicije. Pritom je u medaljonu kola lesnovskog manastira izlivena ktitorova titula.
- O ovom hramu, izgradnji, darovanju i živopisanju saznajemo i od zapisa Stanislava
Gramatika.
Arhitektura
- Ovo je građevina tipa razvijenog upisanog krsta sa jednom kupolom nad ukrsnicom.
Priprata iz kasnijeg perioda takođe ima kupolu(slepu kalotu?). Na zapadu i jugu nalaze se
portali. Izgrađena je na temeljima stare bazilike iz doba lokalnog pustinjaka Gavrila
Lesnovskog, koju je upravo on podigao, a u kojoj je bio i njegov grob. Postoje tragovi
arkosolijuma u severozapadnom delu naosa, za koji postoje pretpostavke ili da je grob
Jovana Olivera ili Gavrila Lesnovskog ili episkop zletovske episkopije Jovan.
Živopis
Oltarski prostor
- U donjoj zoni glavne apside se nalazi Poklonjenje Agnecu, iznad je scena Hrist blagosilja
hleb i vino, iznad kog je Pričešće apostola. U polukaloti je Bogorodica Šira od Nebesa
označena kao Nerukotvorena sa Hristom u medaljonu između dva arhanđela. U svodu
oltarskog prostora se nalazi Vaznesenje.
- U đakonikonu se u niši nalazi predstava Hrista Velikog arhijereja. U gornjim zonama su
Mironosice na grobu.
Naos
- Na severnom zidu naosa u potkupolnom prostoru nalazi se ktitorska kompozicija. Tu su
prikazani Jovan Oliver, koji u levoj ruci drži model hrama, i pored njega je prikazan
arhanđel Mihailo u ratničkom ornatu sa mačem u ruci. Jovan Oliver je u bogatoj odeći, a
pored njega se nalazi i natpis, u kome se suštinski navodi kako je Jovan Oliver
napredovao u službi sve do položaja sevastokratora.
- Sveti Gavrilo Lesnovski je prikazan u zoni stajaćih figura na južnom zidu iznad
dekorativnog luka od fresko-maltera. Njegovo uspenje je prikazano na severnom luku u
zoni stajaćih figura na severnom zidu, takođe pod dekorativnim lukom od fresko-maltera.
- Iznad zone stajaćih figura u naosu je prikazan ciklus svetih arhanđela. Na južnom zidu su
iz tog ciklusa prikazane scene Arhanđel Mihailo zaustavlja saracensku flotu, Arhanđel
Mihailo isceljuje sedmoricu leproznih i Čudo o krivokletniku, dok se na zapadnoj strani
nalaze scene Arhanđel Mihailo isceljuje monaha Mihaila , Uspenje Bogorodice i
Arhanđeo Mihailo zaustavlja Valaama.
- U istoj zoni sa ciklusom svetih arhanđela su prikazani jevanđelisti.
- U zoni iznad ciklusa svetih arhanđela sačuvan je ciklus čuda i parabola, a u istoj zoni na
stupcima su prikazane starozavetne ličnosti.
- U zoni iznad nalazi se ciklus stradanja.
- U najvišim zona i svodovima naosa su prikazani Veliki praznici.
Kupola naosa
- U kaloti kupole je prikazan Hrist Pantokrator, oko Njega je Nebeska liturgija. U donjoj
zoni tambura su prikazani proroci. U prstenu su 40 sevastijskih mučenika. U pandantifima
kupole naosa su prikazani jevanđelisti.
Stil
- Lesnovski živopis je delo četvorice majstora. Jedan je radio u kupoli i gornje zone
stubaca. Drugi je radio pandantife i svodove. Treći gornje zone zidova. Četvrti donje zone
i stupce, ovaj majstor je najbolji i on se potpisao na traci ispod noge Svetog Đorđa, ali mu
se ime nije sačuvalo.
Živopis priprate
- Kada je 1347. godine Lesnovo postalo centar nove zletovske arhiepiskopije, bilo je
potrebno podići pripratu, bez koje se nije mogao zamisliti crkveni centar. Pripratu je
sagradio i živopis naručio 1349. godine ktitor Jovan Oliver, ali sada kao despot sa svojim
članovima porodice. Iznad prvobitnog kamenog natpisa na iznad zapadnog portala
postavljen je novi natpis na grčkom.
- Na severnom zidu priprate se nalaze vladarska i ktitorska kompozicija. U gornjem delu je
vladarska u kojoj su prikazani car Dušan, carica Jelena i mali Uroš, iznad kojih je u
segmentu neba prikazan Hrist koji ih kruniše. U donjoj zoni je ktitorska kompozicija u
kojoj su prikazani despot Jovan Oliver i njegova porodica, i delovi natpisa oko njih.
- U priprati postoji zona stajaćih figura, gde je između ostalih prikazan Hrist Strašni sudija
na zapadnoj strani jugoistočnog pilastra. U zoni iznad stajaćih figura nalazi se arhanđeo
Mihailo na konju, u luneti iznad zapadnog ulaza, sveti Jovan Damaskin, psalmi. U
srednjoj zoni je Nedremano oko, vizija Jezekilja, neke starozavetne scene.