V.

Topkin Teorija prava

SKICE IZ TEORIJE PRAVA

filozofija pozitivnog prava

PRAVO PRAVNA ZNANOST(JURISPRUDENCIJA)

skup sudskih odluka, pravno znanje, disciplina koju

skup normativnih akata koje se naziva zakonima
prakticiraju akademski pravnici (profesori prava) i suci

3.JEZIK I
METAJEZIK
2.EMPIRIJSKI I 4.OPISUJUĆI I
ANALITIČKI PROPISUJUĆI
ISKAZI ISKAZI

1.DEFINICIJA
ORUĐA 5. MOTIVI I
PRAVA RAZLOZI

1. DVIJE VRSTE DEFINICIJA:

a) informativne opisuje se na koji način netko stvarno uporabljuje definirani izraz (leksičke definicije)
b) stipulativne defincije 1. predlaže se uporaba neke već postojeće riječi ili sintagme na nov način 2.
način je precizniji u odnosu na opću uporabu 3. određuje kako uporabljivati novu riječ ili sintagmu
REDEFINICIJE=predlaže se uporaba nekog izraza u uporabi na način precizniji od njegove opće uporabe
2. Empirijski iskaz:
a) Odnosi se na činjenice
b) Može biti istinit ili neistinit
c) Istinit je ako odgovara činjenicama (Snijeg je bijel.), neistinit je ako ne odgovara činjenicama (Snijeg je
plav.)

Analitički iskaz:

a) Ne odnosi se na činjenice!
b) Nužno istinit/tautološki (Nijedan neženja nije oženjen.) ili nužno neistinit/ samoproturječan (Pavao je
živ i mrtav.)
c) Koji je nužno istinit ili neistinit s obzirom na svoju logičku strukturu i značenje izraza koji ga tvore
3. Metajezik je jezik kojim se izražavamo (Riječ „mačka“ ima pet slova.).
Jezik-predmet je jezik o kojem govorimo („Mačke imaju četiri noge.“).
4. Opisujućim iskazima izražavaju se i prenose informacije o svijetu (Snijeg je bijel.).
Propisujućim iskazima se mijenjaju ponašanja ljudi (Ne ubij! Zabranjeno pušenje!).
Opisujući je jezik znanosti, a propisujući je jezik prava (i morala).

1
V. Topkin Teorija prava
5. Motivi su duševna, psihička stanja: pobude, emocije, stavovi koji potiču na imanje nekog vjerovanja,
podupiranje neke tvrdnje ili donošenja neke odluke.
Razlozi u jezični iskazi koji se javno iznose radi opravdanja neke tvrdnje ili odluke, to su PRETPOSTAVKE
RASUĐIVANJA.
RASUĐIVANJE je slijed iskaza unutar kojeg barem jedan služi kao zaključak, a ostali kao pretpostavke za taj
zaključak.

•pravo je jezik, diskurs normotvoraca, skup normativnih

FILOZOFIJA PRAVA tekstova ili dokumenata
KAO FILOZOFIJA •metajezik je jezik drugog stupnja čiji je jezik-predmet pravo
(analiza prava)
PRAVNE •filozofija prava je meta-metajezik čiji je jezik-predmet jezik
pravne znanosti
ZNANOSTI

•pravna znanost je rad kojim se odgovara na pitanja o pravu

(Što se pravom određuje?)
FILOZOFIJA PRAVA •filozofija prava je izrazito i čisto pojmovni pothvat kojim se
KAO POJMOVNI odgovara na probleme formuliranja i organiziranja znanja
•POJMOVNI POTHVAT* sastoji se od oblikovanja pojmova
LABARATORIJ prikladnih za opisivanje prava
•pojmovi se oblikuju pomoću stipulativnih definicija i
redefinicija!

PRAVO

1.PRAVO U 2.DIO 3.PRAVO U

4. PRAVNI
OBJEKTIVNOM OBJEKTIVNOG SUBJEKTIVNOM
AUTOMATIZAM
SMISLU PRAVA SMISLU

"U slučaju odsutnosti

"law"- skup normi ustavno pravo, "right" - nekom
ili spriječenosti
određene vrste građansko pravo itd.- subjektu pripisana
rektora, sukladno
usmjerenih na podskup normi mogućnost,
pravu zamjenjuje ga
ponašanja ljudi nekog skupa normi dopuštenje ili vlast
prorektor."

SUKLADNO PRAVU
"Međunarodno znači automatski ,
"Imam pravo reći što
pravo zabranjuje prorektor automatski
mislim."
rat." preuzima njegovo
mjesto

Pravo u subjektivnom smislu i pravni automatizam temelje se na objektivnom pravu.

2
V. Topkin Teorija prava
 Moral i pravo su normativni poredak ponašanja, tj. skupovi pravila ili normi koji za predmet
imaju postupke, ponašanja ljudi.
 Pravo u odnosu na moral ima dva razlikovna obilježja:
a) Uređuje uporabu fizičke sile
b) Uređuje svoje vlastito stvaranje i primjenu

POZITIVNI ILI DRUŠTVENI MORAL

je skup vrijednosti, shvaćanja
dobroga, osjećaja pravednosti i
IDEALNI ILI KRITIČKI MORAL je skup
općeprihvaćenih pravila
vrijednosti, shvaćanja dobroga, osjećaja
ponašanja u nekom društvenom
pravednosti i pravila ponašanja
okružju.
poduprtih nekom moralnom doktrinom:
Petrova moralna uvjerenja, utilitarizam,
kršćanska moralna doktrina...

 Pojmovnim se naziva svaki odnos između dvaju ili više pojmova tako da se jednog od njih ne može definirati
bez upućivanja na onaj drugi (pr. definicija).
 Nužan je odnos kada ne može ne postojati (postoji kakve god bile okolnosti).
 Kontingentan je odnos kada može postojati ili ne postojati (ovisno o okolnostima).
 Nužni su pojmovni odnosi, a kontingentni su činjenični odnosi.
 Između prava i morala postoje kontingentni, činjenični odnosi, a posebno uzročni odnosi.
 Pravo je pod utjecajem morala u dva smisla:
a) Sadržaj prava ovisi o kritičkom moralu normotvorca
b) Sadržaj prava obično barem djelomično odražava društveni moral

PRAVNI PRAVNI NATURALIZAM

POZITIVIZAM(JUSPOZITIVIZAM) (JUSNATURALIZAM) kaže da
između prava i morala ne postoji između prava i morala postoje
postoje pojmovni ili nužni odnosi, pojmovni ili nužni odnosi, tj.
tj. pravo nije nužno dobro ili pravo je skup dobrih i pravednih
pravedno. normi.

 Pravo je diskurs, diskurs zakonodavca ili normotvorca.

 Diskurs je slijed iskaza.
3
V. Topkin Teorija prava
 Iskaz je slijed riječi koji čini sintaktički oblik i smisao.
 Razlika između propisujućeg i opisujućeg jezika može se raščlaniti s triju gledišta: pragmatičkog, sintaktičkog
i semantičkog.
1. Pragmatika propisujućeg jezika – s gledišta djelovanja koje se izvodi izgovaranjem iskaza
Jezični akti su akti koji se mogu izvesti pomoću jezika, koji se izvršavaju riječima, izgovaranjem iskaza
(„Zapovijedam da...“, „Kladim se da...“, „Kunem se da...“).
Nejezični akti poput jedenja i šetanja ne mogu se izvesti riječima, tj. pomoću jezika.

2. Sintaksa propisujućeg jezika – način na koji su riječi povezane.

a) Opisujući iskazi imaju indikativni glagolski oblik („Ubojice su kažnjeni.“).
b) Propisujući iskazi redovito imaju imperativni glagolski oblik („Kazni ubojice!“) ili deontički oblik
(„Ubojice treba kazniti.“)

3. Semantika propisujućeg jezika- s gledišta značenja

Uzmimo dva iskaza:
„Ubojice su kažnjeni.“ kao opisujući iskaz i „Ubojice treba kazniti.“ kao propisujući iskaz.
Prvi opisujući iskaz se može parafrazirati iskazom „Činjenica je (istina je) da su ubojice kažnjeni.“, a drugi
propisujući „ Obvezno je da se ubojice kazni.“
Parafraziranjem se pokazaju da ta dva iskaza imaju zajedničku referenciju: odnose se na isto ponašanje,
na kažnjavanje ubojica.
Propisujući iskazi imaju semantičku referenciju.
Za opisujući iskaz možemo reći je li podudaran s činjenicama, tj. je li istinit ili neistinit, dok za
propisujući iskaz ne možemo reći da je istinit ili neistinit.
Propisujući iskazi izražavaju propis, preskripciju, zapovijed, naredbu ili normu, dok opisujući iskazi
izražavaju sud, tj. propoziciju.
Propisi nemaju istinitosnu vrijednost!
Propisima se moguće jedino pokoriti ili ih prekršiti.
PRAVNA NORMA je svaki iskaz koji se susreće u izvorima prava.

PRAVNE NORME
NORME U ŠIREM ILI
NORME U UŽEM SMISLU
OPĆENITOM SMISLU

OPĆE I APSTRAKTNE S POGODBENOM

PROPIS
NORME STRUKTUROM

4
V. Topkin Teorija prava

Norma kao propis

1.propis kao akt 2.propis kao iskaz 3.propis kao značenje

jezični akt namijenjen propisujućim iskazom se sadržaj akta propisivanja,

usmjeravanju ponašanja izvodi dotični akt značenje iskaza

 Propisujući iskaz je iskaz koji:

a) se odnosi na ponašanje (radnju ili propuštanje)
b) koji to ponašanje kvalificira kao obvezno ili trebano
 Zapovijed (u užem smislu) je iskaz kojim se obveznim kvalificira neka radnja.
 Zabrana ili prohibicija je iskaz koji se obveznim kvalificira neko propuštanje.
 Pokoravanje zapovijedi naziva se izvršavanje, a pokoravanje zabrani pridržavanje.
 PROPISUJUĆIM ISKAZIMA I SAMO NJIMA SE IZRAŽAVAJU PROPISI!
 PROPISI I SAMO ONI SU PODLOŽNI POKORAVANJU I KRŠENJU!

Normativni akt je akt propisivanja, tj.propis kao jezični akt.

Normativna odredba ili normativna formulacija ili formulacija odredbe je propisujući iskaz, tj. propis
kao iskaz.

 Norme u općenitom smislu nisu podložne pokoravanju ni kršenju. One su funkcionalno ovisne o propisima,
one su fragmenti normi.

Norma kao propis s pogodbenom strukturom

ANTECEDENT
(PREDNJAK ILI KONSEKVENT (POSLJEDAK ILI APODAZA)
PROTAZA)

dio iskaza u razred činjeničnih

kojemu se dio iskaza u kojemu se način uređivanja:
okolnosti;
određuje utvrđuje Kako je uređeno?
činjenično stanje: posljedica("...onda..")
uvjet("Ako..") Što je uređeno?

5
V. Topkin Teorija prava

• pojedinačni propis za predmet ima konkretno činjenično

stanje, pr. ugovor između Marka i Luke
Opće norme • opći propis za predmet ima razred činjeničnih stanja ili
apstraktno činjenično stanje, pr. svi ugovori

Apstraktne •propis je apstraktan kada je opći: općost i apstraktnost se

podudaraju
•propis je apstraktan kada određuje u pogledu budućih činjeničnih
norme stanja, odnosno kada nije unatražnodjelujući: apstraktno znači
neunatražno djelovanje

 Odrediti znači utanačiti pravnu posljedicu općeg i apstraktnog činjeničnog stanja, tj. odlučiti ex ante u
odnosu na razred budućih činjeničnih stanja, čije se nastupanje upravo zbog toga pretpostavlja. BUDUĆE
VRIJEME
 Riješiti znači utanačiti pravnu posljedicu jednog ili više konkretnih činjeničnih stanja, tj. odlučiti ex post facto
u odnosu na točno određene okolnosti koje su već nastupile. PROŠLO VRIJEME
 Norme su opći i apstraktni (neunatražnodjelujući) propisi.
 Odluke su unatražnodjelujući propisi.

2.DOPUŠTAJUĆE
1.NORME O
NORME
NADLEŽNOSTI 3.DEFINIRAJUĆE
NORME

8.UKIDAJUĆE NORME U
NORME 4.TUMAČEĆE
OPĆENITOM ILI (INTERPRETIRAJUĆ)
ŠIREM SMISLU NORME

7.NORME O
5.UPUĆUJUĆE
SUKOBIMA 6.NORME O
NORME
IZMEĐU NORMI SPOSOBNOSTI
DJELOVANJA
NORMI

NORME U OPĆENITOM SMISLU:

1. NORME O NADLEŽNOSTI su one norme kojima se ustanovljuje tijelo vlasti, tj. nekom subjektu se dodjeljuje
vlast stvaranja i ukidanja drugih normi.
2. DOPUŠTAJUĆE NORME norme kojima se određeno ponašanje kvalificira kao dopušteno, neobavezno ili
slobodno.
3. DEFINIRAJUĆE NORME su norme kojima se određuje značenje neke riječi ili sintagme koja se uporabljuje u
formulaciji drugih normi.

6
V. Topkin Teorija prava
4. TUMAČEĆE(INTERPRETIRAJUĆE) NORME su one kojima se određuje značenje nekog iskaza uporabljenog u
formulacije neke ranije norme(„Čl. x zakona y treba shvatiti u smislu da...“).  autentično tumačenje
5. UPUĆUJUĆE NORME su one koje upućuju organe primjene (sudove, javnu upravu) u kojim izvorima ili
odredbama trebaju tražiti dotično činjenično stanje.
6. NORME O SPOSOBNOSTI DJELOVANJA NORMI su one kojima se ograničavaju pravni učinci drugih normi
(načelo zabrane unatražnog djelovanja).
7. NORME O SUKOBIMA IZMEĐU NORMI su one kojima se za slučaj postojanja dviju nespojivih normi
organima primjene ukazuje kojoj normi treba dati prednost (lex posterior derogat legi priori).
8. UKIDAJUĆE NORME su one kojima se ukida sposobnost djelovanja neke već postojeće norme („Ukida se čl.x
zakona y“).

 Utemeljujuće ili konstitutivne norme su norme kojima se neposredno stvara neki pravni učinak.
 Norme u općenitom smislu su utemeljujuće norme.

PRIMARNE NORME su
norme o ponašanju, tj.
norme kojima se građanima
pripisuju ii nameću SEKUNDARNE NORME su norme o
subjektivni pravni položaji. stvaranju i primjeni prava, tj. one
kojima se dodjeljuju vlasti i uređuje
njihovo izvršavanje.

 NORME O PONAŠANJU su norme čijim se konsekventom neko ponašanje (činjenje ili propuštanje) kvalificira
kao obvezno, dopušteno, zabranjeno ili neobvezno.
 Deontički načini su izrazi neobvezno, zabranjeno, dopušteno, obvezno. Mogu se prevesti izrazima dužnost
ili obveza.
 Sudovi (propozicije) označavaju ponašanje, tj. opisuju činjenja ili propuštanja.
 Deontički izrazi kvalificiraju ponašanja.
 Konsekvente normi o ponašanju možemo predstaviti kao spojeve deontičkih načina i sudova.
 Značenje deontičkih načina:
1. Deontički izrazi kvalificiraju ljudsko ponašanje. Njima nedostaje semantička referencija: ne označavaju
opažljive predmete, događaje ili svojstva. Služe uspostavi normativne veze između subjekta (adresata
norme) i ponašanja (predmeta norme).
2. Deontički izrazi su interdefinibilni: mogu se definirati samo jedan pomoću drugog.
3. Jedan od deontičkih izraza može se uporabiti kao primitivni, nedefinirani izraz za definiranje svih ostalih
pomoću negacije.

7
V. Topkin Teorija prava

FORMULIRANE NORME su
donesene, proglašene,
izrijekom iskazane norme u
nekoj normativnoj odredbi.
NEIZRAŽENE NORME su norme
izvedene iz formuliranih normi
na temelju argumentacijskih
postupaka različite naravi,
logičkih ili pseudologičkih.

 Pravilo je pogodbeni iskaz koji povezuju neku pravnu posljedicu s razredom činjenica („Ako Č, onda P.“).
 Načelo je svaka norma koja ima temeljni karakter i osobit oblik neodređenosti.

Načela kao neodređene norme:

1. Načela su norme s otvorenim činjeničnim stanjem, tj. otvorenim antecedentom kada u normi nisu
iscrpno nabrojane činjenice u nazočnosti kojih nastupa odgovarajuća pravna posljedica.
Pravila imaju zatvoreno činjenično stanje, tj. zatvoreni antecedent.
2. Načela su derogabilne ili otklonjive norme jer dopuštaju implicitne iznimke.
Pravila su neotklonjive norme.
3. Načelo je općenita norma jer:
a) Zahtijeva formuliranje drugih normi bez kojih ne bi bila prikladna za rješavanje konkretnih slučajeva
b) Može biti provedena, konkretizirana ili izvršena na mnogo različitih i altrenativnih načina.

Pravila su precizne norme.

NAČELA

TEMELJNE NEODREĐENE
NORME NORME

daju vrijednosno ne zahtijevaju

otvoreno otklonjivost ili
opravdanje nikakav općenitost
činjenično stanje derogabilnost
drugim normama vrijednosni temelj

8
V. Topkin Teorija prava

OSNOVNI SUBJEKTIVNI PRAVNI

POLOŽAJI

PRIMARNI PRAVNI SEKUNDARNI PRAVNI

POLOŽAJI POLOŽAJI

OBVEZA VLAST

ZAHTJEV PODLOŽNOST

SLOBODA BEZVLAST

NE-ZAHTJEV OTPORNOST

 Osnovni ili atomarni pravni položaji:

a) Ne mogu se raščlaniti na jednostavnije položaje
b) Mogu se kombinirati na različite načine stvarajući složene pravne položaje

 Složeni ili molekularni položaji sastoje se od više osnovnih položaja. Potpadaju pod naziv subjektivno pravo
(ustavna i stvarna prava).
 Primarni pravni položaji predstavljaju norme o ponašanju, a sekundarni predstavljaju norme o proizvodnji
prava.
 Sekundarne norme za predmet imaju primarne norme, tako sekundarni pravni položaji za predmet imaju
primarne pravne položaje.
 Obveza je primarni pravni položaj subjekta kojemu se upućuje zapovjedna norma (zapovijed ili zabrana).
 Zahtjev je primarni pravni položaj kojemu se normom ovlašćivanja dopušta da zahtijeva izvršenje obveze od
strane drugog subjekta.
 Sloboda je:
a) Pravni položaj subjekta kojemu se dopuštajućom normom ili normom neobvezivanja dopušta ponašati
se na određeni način (SLOBODA U JAKOM SMISLU)
b) Pravni položaj subjekta kojemu se nijednom zapovjednom normom ne nameće ponašati se na određeni
način(SLOBODA U SLABOM SMISLU)
 Ne-zahtjev (nepostojanje zahtjeva) :
a) Pravni položaj subjekta kojemu se normom izrijekom uskraćuje ili oduzima ranije dan zahtjev
b) Pravni položaj subjekta kojemu se nijedom normom izrijekom ne dodjeljuje zahtjev
 Sloboda i ne-zahtjev su lišeni pojmovne autonomije: sloboda nije ništa drugo nego nepostojanje obveze, a
ne-zahtjev nepostojanje zahtjeva.
 Obveze i zahtjevi su entiteti koje je stvorilo pravo, ne postoje po prirodi.
9
V. Topkin Teorija prava
 Zahtjev je odnosni pojam: označava se odnos između dvaju različitih subjekata ( nositelja zahtjeva i subjekta
kojega tereti odgovarajuća obveza).
 Vlast je sekundarni pravni položaj kojemu se normom ovlašćivanja dopušta da stvara ili mijenja primarne
pravne položaje u pogledu samoga sebe i drugih subjekata.
 Podložnost je sekundarni pravni položaj kojemu drugi subjekt može izmijeniti primarni pravni položaj.
 Bezvlast (nepostojanje vlasti):
a) Postoji norma kojom se tog subjekta lišava ranije dodijeljene vlasti
b) Ne postoji norma kojom se subjektu dodjeljuje vlast
 Otpornost ili imunitet (nepostojanje podložnosti):
a) Postoji norma kojom se pozitivno dodjeljuje otpornost (OTPORNOST U JAKOM SMISLU)
b) Ne postoji norma kojom se subjektu nameće podložnost (OTPORNOST U SLABOM SMISLU)
 Bezvlast i otpornost su lišeni pojmovne autonomije: bezvlast je nepostojanje vlasti, a otpornost nepostojanje
podložnosti.
 Vlast i podložnost, kao i zahtjev i obveza, su entiteti koje je stvorilo pravo.
 Vlast i podložnost su odnosni pojmovi.
 Pravni odnos je svaki odnos između dva subjekata uspostavljen pravnim normama:
a) Obveznopravni odnos uspostavljen normama o ponašanju
b) Odnos vlasti uspostavljen normama o proizvodnji prava

1. pravo koje za predmet ima ponašanje samog 2. pravo koje za predmet ima ponašanje drugog
svog nositelja: pravo ponašati se na određeni subjekta: postići da se drugi ponaša na određeni
način način

VIŠEZNAČNOST
SUBJEKTIVNOG PRAVA

3. pravo koje za predmet ima vlastite ili tuđe

pravne položaje: pravo stvarati, mijenjati ili 4. pravo koji za predmet ima neku stvar
utrnjivati obveze ili prava

Višeznačnost iskaza o pravima ( pripisivanje, zahtijevanje, opisivanje prava)

Iskaz „Subjekti S imaju pravo P.“ može se uporabiti za izvršenje različitih jezičnih akata:
1. U kontekstu normativnog dokumenta - propisujući iskaz, njime se pripisuje određeno pravo nekim
subjektima
2. U kontekstu političkog dokumenta - zahtijeva se pravo
3. U kontekstu doktrinarnog rada – dotičnim iskazom se opisuje norma kojom se pripisuje neko pravo

10
V. Topkin Teorija prava
Prava drugog stupnja

A) USTAVNO PRAVO JEDNAKOSTI – jednaka radioba prava

B) PRAVO NA TUŽBU – pravo na pokretanje sudskog postupka radi zaštite nekog povrijeđenog prava
C) VLAST – mijenjanje vlastitih i tuđih položaja

Pravo kao zaštićeni pravni položaj proizlazi iz spoja dvaju različitih subjektivnih položaja:

a) Neki subjektivni položaj (otpornost, zahtjev...)

b) Pravo na tužbu metapravo, zaštita dotičnog subjektivnog položaja

USTAVNA
PRAVA

ZAKONSKA
IZVOR PRAVA PRAVA

UGOVORNA
PRAVA

Ustavna prava su dodijeljena pojedincima uglavnom prema državi (protiv države) te su u tom smislu
subjektivna javna prava (temeljna prava, prava građana, erga omnes).
Ugovorna prava su dodijeljena pojedincu prema drugom pojedincu i u tom smislu su subjektivna privatna
prava.

TEMELJNA PRAVA

NOSITELJSTVO
SADRŽAJ PRAVA
PRAVA

PRAVA NA SLOBODU SOCIJALNA PRAVA LJUDSKA PRAVA GRAĐANSKA PRAVA

LEGITIMNI INTERES odnosi se na dva subjektivna položaja pojedinaca u odnosu na javnu upravu: dva
različita i raznorodna položaja.
a) Od slučaja do slučaja zaštićen interes ili očekujući interes
b) Oslabljeno ili degradirano pravo ili suprotstavljeni interes

11
V. Topkin Teorija prava
NORME O PROIZVODNJI PRAVA su norme kojima se uređuje stvaranje drugih normi.
Norme o proizvodnji prava u užem smislu imaju formalan karakter te se njima propisuje:
a) Koji je organ nadležan stvarati i ukidati norme (norme o nadležnosti)
b) U kojem postupku on treba izvršavati tu nadležnost (postupovne norme)

IZVORNE NORME su neovisne,

suverene, vrhovne, one norme
čija pripadnost pravnom poretku
ne ovisi o prethodnom postojanju
drugih normi. Takve su ustavne
IZVEDENE NORME su ovisne, ovise o
norme ili norme prvog ustava.
prethodnom postojanju drugih normi.

UTEMELJENJE NORMI

Dinamika pravnog poretka se odnosi na procese proizvodnje prava, a statika na sadržaj prava.
Kažemo da prva norma, N1, daje dinamički temelj drugoj normi, N2, kada je N2 stvorilo tijelo normativne
vlasti T ustanovljeno prvom normom, N1.
Pravni poredci imaju piramidalnu strukturu: N3 crpi dinamički temelj iz norme N2, a N2 iz N1, a ta crpi iz N0
(vrhovne).
Kažemo da prva norma, N1, daje statički temelj drugoj normi, N2, kada je N2 neizražena norma izvediva
deduktivnim ili nededuktivnim sredstvima iz N1.

IZVEDENI IZVORI  izvedeni dinamički iz normi o proizvodnji koje im daju temelj

 plod utemeljenih vlasti

 zakoni i uredbe

IZVORNI IZVORI  prvi ustav

činjenice nepredviđene nijednom prethodnom normom, daju život prvom ustavu

plod ustavotvorne vlasti

vlast koja je činjenična – extra ordinem

12
V. Topkin Teorija prava

DRUŠTVENO UČINKOVITA (EFEKTIVNA) NORMA je norma kojoj se uobičajeno pokorava, izvršava.

Kriterij pripadanja pravnom poretku izvedenih normi je sukladnost normama o proizvodnji prava.
Kriterij pripadanja pravnom poretku izvornih normi je društvena učinkovitost.

NORMATIVNI AKT NORMATIVNA ČINJENICA

• norme se proizvode na svjestan i voljan • norme se ne proizvode na svjestan i

način voljan način
• označava radnju (donošenje zakona) ili • izvori extra ordinem
rezultat radnje (sam zakon) • normativni akti vanjskih pravnih
poredaka

OBIČAJ

Pravni izvor prava

Nepisano pravo
Stalna društvena praksa
Materijalni i psihološki element
Običaji su navike: pravilnost ponašanja, ne pravila!
Sudačko pravo
Osebujan način proizvođenja normi
Obilježen autonomijom i decentralizacijom

Različita uporaba izraza „zakon“

a) U vezi s normativnim pojavama: pravilnost, znanstveni iskaz ili obje stvari

b) U vezi s normativnim pojavama: jedan propisujući iskaz (odredba) ili skup propisujućih iskaza (normativni
tekst)

Zakon u općenitom
smislu Zakon kao vrhovni izvor
Zakon kao primarni izvor
1. istoznačnica za pravo u nad-ređen svakom
zakonodavna funkcija
objektivnom smislu drugom izvoru: običaju,
pred-određena je svakoj
uredbama i sudačkom
2. izvor prava par drugoj državnoj funkciji
pravu
excellence

13
V. Topkin Teorija prava
1. Zakon u formalnom smislu znači svaki akt ili dokument koji potječe od organa kojemu je ustavom
dodijeljena zakonodavna funkcija.
2. Zakon u prvom materijalnom smislu znači svaki akt ili dokument kojim se izražavaju opće i apstraktne
norme.
3. Zakon u drugom materijalnom smislu znači svaki akt ili dokument koji uređuje ponašanje građana.

NAČELO ZAKONITOSTI – temeljna je zaštita građana u modernoj misli – načelo podvrgnutosti javnih vlasti
zakonu.

1. Podvrgnutost zakona u materijalnom smislu – načelo ustavnosti – zakon treba biti:

a) Donesen u ustavom propisanom obliku
b) Treba određivati u okviru svoje ustavom određene stvarne nadležnosti
c) Ne može određivati suprotno ustavu
2. Podvrgnutost (formalnom) zakonu sudske vlasti – načelo zakonitosti pravosuđenja – sastoji se u
bezuvjetnoj dužnosti primjenjivanja zakona.
3. Podvrgnutost (formalnom) zakonu izvršne vlasti jest načelo zakonitosti u pravom smislu riječi.

U prvom kontekstu ustav je:

a) Formalni ustav je skup normi o obliku države
b) Materijalni ustav je skup političkih činjenica, tj. političko uređenje
U drugom kontekstu ustav je:
a) Formalni ustav je određeni normativni dokument
b) Materijalni ustav je skup normi o obliku države

SKUP POLITIČKIH
ČINJENICA KOJI SE
NAZIVA POLITIČKIM
UREĐENJEM

POREDAK
LIBERALNOG TIPA USTAV SKUP NORMI O
OBLIKU DRŽAVE

ODREĐENI
NORMATIVNI
DOKUMENT

Materijalno ustavne norme su norme koje određuju oblik države.

Ustavna materija jest oblik države.
Ustav se od ostalih normativnih dokumenata razlikuje po svome nazivu i svečanom stilu, karakterističnom
sadržaju i svojim tipičnim adresatima (ustavne norme su upućene vrhovnim ustavnim organima).

14
V. Topkin Teorija prava
Definicija ustava u čl. 16 Deklaracije o pravima čovjeka i građana (1789.): „Društvo u kojemu nisu zajamčena
građanska prava ni predviđena dioba vlasti nema ustav.“.
Vrste ustavnih normi:
a) Norme o ustrojstvu
b) Norme o nadležnosti
c) Norme kojima se pripisuju subjektivna prava ljudima ili/i građanima
d) Norme-načela i programatske norme

Dva modela ustava:

1. Mehanički ustav – građanska prava nastoje se zajamčiti skupom normi o nadležnosti i ustrojstvu kojim
se uspostavlja sustav checks and balances (provjera i ravnoteža).
2. Normativni ustav – građanska prava (osobito prava slobode) nastoje se zajamčiti skupom zapovijedi i
zabrana upućenih državnim organima, posebno zakonodavcu.

USTAVOTVORNA ILI UTEMELJUJUĆA ILI KONSTITUTIVNA VLAST

 Ona vlast kojom se uspostavlja PRVI USTAV
 Činjenična vlast kojom se nastoji uspostaviti novi ustavnopravni poredak
PRVI USTAV
 USTAV ČIJI TEMELJ VALJANOSTI NE PROIZLAZI IZ NEKOG RANIJEG USTAVA!!!
 Donesen extra ordinem
 plod revolucije i zato bez dinamičkog temelja valjanosti u normama ranijeg ustavnopravnog poretka
 NIJE NI VALJAN NI NEVALJAN!!!
 Kriterij pravnog postojanja prvog ustava jest društvena učinkovitost (efektivnost)
 Ustavotvorna vlast nije ni u kojem smislu vrijednosni temelj ustava, već ČINJENICA iz koje nastaje
prvi ustav

UTEMELJENA ILI KONSTITUIRANA VLAST

 Dodijeljena i uređena vrijedećim pozitivnopravnim normama
 Norme koje potječu od utemeljene vlasti nalaze svoj temelj valjanosti u vrijedećim normama o
proizvodnji prava

•ustavotvorna vlast izvršava se extra ordinem, tj. u nezakonitim

Formalističko shvaćanje ili svakako nezakonitim oblicima
•ustav je konačan skup normi
ustavotvorne vlasti

•izražava temeljnu političku odluku

Materijalističko shvaćanje •ona vlast koja izabire vrhovna i/ili karakteristična načela poretka koja
određuje "oblik države"
ustavotvorne vlasti •ustav je povezana ukupnost načela i/ili vrijednosti

 Prema supstancijalističkom shvaćanju ustav gubi identitet ako se zadre samo u jedno od temeljnih načela.

15
V. Topkin Teorija prava
 Prema supstancijalističkom shvaćanju mijenjanje vrhovnih načela predstavlja stvarnu uspostavu novog
ustavnopravnog poretka.
 S formalističkog gledišta ako se promijeni ustav u obliku predviđenim samim ustavom to je puko mijenjanje
ustava. Svaka preinaka ustava izvršena u zakonitom obliku puko je mijenjanje ustava, a svaka preinaka
izvršena u nezakonitom obliku uspostava je novog ustava.

TIPOLOGIJA
USTAVA

2. PISANI
3. PISANI USTAVI
S OBZIROM
1. PISANI I USTAVI PREMA
NA MATERIJU KOJA SE
OBIČAJNI NAČINU
UREĐUJE
DONOŠENJA

oktroirani
ustavni paktovi savezni ustavi narodni ustavi dugi ustav kratki ustav
ustav

 Oktroirani ustavi su oni koje suveren podjeljuje svojemu narodu.

 Ustavni paktovi su nastali na temelju sporazuma između suverena i predstavničke skupštine.
 Savezni ustavi su nastali na temelju sporazuma među postojećim suverenim državama.
 Narodni ustavi su oni koje je izradila izabrana od naroda skupština i/ili koji su usvojeni na narodnom
referendumu.
 Kratki ustav je onaj koji sadrži norme o ustrojstvu i raspodjeli vlasti.
 Dugi ustav je onaj koji uključuje povelju o građanskim pravima i moguće odredbe-načela i programatSke
odredbe.

MEKIMA se nazivaju oni USTAVI koje se može mijenjati ili kojima se može ograničiti doseg zakonom.

KRUTIMA se nazivaju oni USTAVI koje se može mijenjati ili kojima se može ograničiti doseg samo posebnim
ustavnim zakonima u postupku složenijem od onoga koji se zahtijeva za zakone.

Samo se kruti ustavi „formalno“ razlikuju od zakona u smislu što uživaju posebno pravno uređenje.

Zajamčeni ustavi su oni kojima se predviđa ne samo poseban postupak njihova mijenjanja nego i neki
oblik ustavnog sudovanja, tj. sudski nadzor ustavnosti zakona.
Ustavno sudovanje je tehnika jamčenja ustavne krutosti.

16
V. Topkin Teorija prava
Sa stajališta pravne sigurnosti, tj. predvidljivosti sudskih odluka, a priori nadzor proizvodi sljedeći učinak: ako
ispitivani zakonodavni akt prođe nadzor onda on stupa na snagu i ne može više biti osporavan. APSTRAKTAN
NADZOR
Nasuprot tome, a posteriori nadzor u svakom trenutku može osporavati i proglasiti neustavnom svaku
zakonsku odredbu. KONKRETAN NADZOR (konkretni slučajevi)
U sustavu difuznog nadzora svaki građanin ima neposredan pristup sudu i može podnijeti tužbu zbog
povrede svojih ustavnih prava. UČINCI INTER PARTES
U sustavu centraliziranog i a priori nadzora samo neki ustavni organi (npr. poglavar države) mogu se obratiti
ustavnom sudu. ODREDBA NE STUPA NA SNAGU
U sustavu centraliziranog i a posteriori nadzora samo redovni (ne-ustavni) sudovi mogu uputiti slučaj
ustavnom sudu. UČINCI ERGA OMNES

POUSTAVLJENJE ILI KONSTITUCIONALIZACIJA

1. Poustavljenje znači uvođenje prvog pisanog ustava u neki pravni poredak koji ga do tada nije imao
2. Povijesno-kulturni proces koji je (između 17. i 18.st.) postojeći odnos između suverena i podanika pretvorio u
pravni odnos
3. Proces preobrazbe pravnog poretka čijim okončanjem dotični poredak biva „natopljen“ ustavnim normama

Uvjeti poustavljenja
1) Dugi ustav
2) Krutost ustava
3) Sudsko jamstvo ustava

Pet aspekata procesa poustavljenja:

1) Obvezujuća snaga ustava

2) Neposredna primjena ustavnih normi
3) Prilagođujuće tumačenje zakona
4) Nadtumačenje ustava
5) Utjecaj ustava na političke odnose

Nadtumačenje ustava je tumačenjski stav kojim se nastoji ukloniti nepotpunost ustavnog prava i tako izbjeći
(spriječiti) ustavne praznine ili izraditi neizražene norme s ciljem njihova popunjavanja.

PRAVNI POREDAK

SKUP NORMI UKUPNOST INSTITUCIJA

skup normi u Santi Romano - skup

skup odredbi pravom smislu
riječi ustavnih organa
17
V. Topkin Teorija prava

VRIJEDNOSNA SUVISLOST zahtijeva

da sve norme koje pripadaju LOGIČKA DOSLJEDNOST
pravnom poretku su vedive na jedno sastoji se u odsutstvu
načelo ili vrijednost. Norme dijele antinomija, logičkih sukoba.
zajednički aksiološki, vrijednosni
temelj.
PRAVNI
POREDAK
KAO
SUSTAV

Koji hijerarhijski odnosi???

Kelsen zamišlja samo jedan tip hijerarhijskog odnosa između normi: onaj između normi o proizvodnji prava i
s njima u skladu proizvedenih normi.
Prema Merklu može postojati i drugi tip hijerarhijskog odnosa: odnos između dviju normi u kojomu jednoj od
njih druga ne može valjano proturječiti, valjano joj ograničiti doseg ili je ukinuti.

TEORIJA NORMATIVNIH HIJERARHIJA

STRUKTURNE ILI MATERIJANE ILI

LOGIČKE ILI JEZIČNE VRIJEDNOSNE
FORMALNE SUPSTANCIJALNE
HIJERARHIJE HIJERARHIJE
HIJERARHIJE HIJERARHIJE

odnose se na dinamičku odnose se na sadržaj odnose se na jezik: one odnose se na

strukturu poretka: one normi: neka treća norma između dviju normi vrijednosti: tumač
između normi o određuje između dviju
proizvodnji prava i normi normi da je jedna od njih
kada se jedna jednoj od dviju normi
čija je proizvodnja njima nevaljana ako je u sukobu (metajezično) odnosi pridaje višu vrijednost
uređena s drugom na drugu u odnosu na drugu

METANORMA

Norma koja se odnosi na drugu normu

Norma kojom se uređuje stvaranje prava, tj. proizvodnja drugih normi

18
V. Topkin Teorija prava
Norme koje za predmet imaju: normativne akte, odredbe i druge norme

Valjanom se naziva svaka norma koja je sukladna sebi strukturno nadređenim normama o proizvodnji
prava(formalno valjana) i spojiva sa sebi materijalno nadređenim normama (materijalno valjana).

Postojanje označava odnos pripadanja jedne norme nekom pravnom poretku.

Pogrešnom se naziva svaka norma koja nije u skladu s normama o proizvodnji prava kojima se uređuje njezino
stvaranje (formalna pogrešnost) i/ili nadređenim normama kojima se ograničava njezin mogući sadržaj
(materijalna pogrešnost).

Sposobnost djelovanja znači:

a) sposobnost proizvođenja pravnih učinaka

b) primjenljivost

Norme mogu izgubiti primjenljivost na dva načina:

a) Poništenjem
b) Ukidanjem.

Poništenje je sudski akt. Ono djeluje unatražno: kao da poništena norma nije ni ugledala svjetlo dana.

Ukidanje je politička odluka zakonodavca.

Ukidanje može biti izričito ili prešutno.

Do izričitog ukidanja dolazi:

1. Putem ukidajućeg narodnog referenduma

2. Izričitom izjavom zakonodavca

Do prešutnog ukidanja dolazi kada zakonodavac :

1. Usvoji novu sa starom nespojivu normu

2. Nametne novo uređenje čitave jedne materije

SASTAVNI DIJELOVI PRAVNOG PORETKA - NORME

IZVORNE I FORMULIRANE VALJANE I

PRAVILA I
IZVEDENE I NEIZRAŽENE NEVALJANE
NAČELA
NORME NORME NORME

19
V. Topkin Teorija prava
KELSEN  na vrhu pravnog poretka stoji „temeljna norma“ koja je:

a) Pretpostavljena
b) Metaustavna
c) Nepozitivna
d) Ni valjana ni nevaljana
e) Daje dinamički temelj samom ustavu

Sinkronijsko gledište se naziva ono gledište koje pravni poredak promatra u nekom određenom trenutku njegova
povijesnog postojanja. STATIČAN SKUP NORMI

Dijakronijsko gledište je gledište koje promatra pravni poredak u njegovom povijesnom razvoju. PRAVNI POREDAK
JE DINAMIČAN SLIJED SKUPOVA NORMI

Pravni poredak može biti:

a) Centraliziran je svaki poredak koji proizvodnju i primjenu samih normi povjerava specijaliziranim
organima (zakonodavnim, izvršnim, sudskim).
b) Decentraliziran je pravni poredak koji proizvodnji i primjenu samih normi povjerava adresatima samih
normi (kada je riječ o međunarodnom poretku – državama).

!Prema Kelsenu, svaki centralizirani pravni poredak je DRŽAVA.

dva su pravna poretka

međusobno neovisna kada
ODNOS MEĐUSOBNE
vrhovna norma jednog
NEOVISNOSTI
poretka ne pripada drugom
poretku
DVA ODNOSA IZMEĐU
POREDAKA
pravni poredak je podređen
ODNOS NADREĐENOSTI - drugom poretku kada njegov
PODREĐENOSTI prvi ustav pripada tom
drugom pravnom poretku

SUKOBI IZMEĐU NORMI – ANTINOMIJE

Antinomija postoji kad god je neki konkretan slučaj podložan dvama različitim i suprotnim rješenjima.
Skup normi bez antinomija naziva se dosljednim.
Skup normi s antinomijama naziva se nedosljednim.
Vrste antinomija:
1. Antinomije in abstracto – kad god su dvjema normama nespojijve pravne oslejdice povezane s
apstraktnim činjeničnim stanjima koja se međusobno pojmovno preklapaju.
2. Antinomije in concreto – kad su dvjema normama nespojive pravne posljedice povezuju s istim
konkretnim činjeničnim stanjem.
20
V. Topkin Teorija prava
a) Potpune antinomije – dvjema normama su nespojive posljedice povezane s istim razredom činjeničnog
stanja ( pr. Kada se jednom normom razvod braka kvalificira zakonitim, a drugom normom nezakonitim.)
b) Djelomične antinomije:
a) Jednostrano djelomične antinomije – normom N1 zabranjuje se pobačaj bez dodatnih određenja, a
normom N2 dopušta se terapijski pobačaj
b) Dvostrano djelomične antinomije – normom N1 zabranjuje se lov na zečeve i lisice, a normom N2
dopušta se lov na zečeve i veprove

Antinomiju se može izbjeći ili spriječiti prikladnim majstorijama tumačenja.

Kako je se posredstvom tumačenja može spriječiti, tako se antinomiju može i proizvesti.
Nema antinomije prije tumačenja!
Antinomija ne može biti riješena putem tumačenja jer je stvorena tumačenjem.

Svaka norma ima barem četiri „vremenske dimenzije“:

1. Pravno postojanje ili pripadanje pravnom poretku

2. Valjanost
3. Primjenljivost od sudskih i upravnih organa
4. Sposobnost djelovanja

Unatražnodjelujuća norma je ona kojom se pravne posljedice povezuju s činjenicama koje prethode njezinom
stupanju na snagu.

Dvije vrste unatražnodjelujućih normi:

1. SLABO UNATRAŽNODJELUJUĆA ILI UNATRAŽNODJELUJUĆA U SLABOM SMISLU = svaka norma kojom se

određuje rješenje sporova nastalih prije njezina stupanja na snagu, a koji u sudskom postupku u kojemu se o
njima odlučuju jos nisu riješeni.
2. PREKOMJERNO UNATRAŽNODJELUJUĆA NORMA ILI UNATRAŽNODJELUJUĆA U JAKOM SMISLU = svaka
norma kojom se određuje drugačije rješenje sporova nastalih prije njezina stupanja na snagu, a koji su već
riješeni i kojom se obaraju već pravomoćne sudske odluke.

Produljenodjelujuća norma je ona kojom se pravne posljedice, čak i kad se dotičnu normu ukine, povezuju s
činjenicama koje su nastupile prije njezina ukidanja.

Prijelazne norme:

a) U funkcionalnom smislu – one norme koje su izrijekom ustanovljene s ciljem uređivanja prijelaza s jednog
pravnog uređenja na drugo
b) U strukturnom smislu – one norme koje imaju ograničenu sposobnost djelovanja

Dinamičkog su temelja lišene neizražene norme i vrhovne (neovisne) norme.

Država je svaki pravni poredak koji je:

1. centraliziran
2. neovisan
21
V. Topkin Teorija prava
3. ima teritorijalno područje sposobnosti djelovanja
4. društveno učinkovit (efektivan)

neovisan

ima teritorijalno
centraliziran DRŽAVA KAO područje
PRAVNI POREDAK sposobnosti
djelovanja

društveno učinkovit
/efektivan

Pravna država se suprotstavlja despotskoj i arbitrarnoj vlasti:

a) NAČELO SLOBODE (građanima je dopušteno sve ono što im nije izrijekom zabranjeno)
b) NAČELO ZAKONITOSTI (javnim je vlastima zabranjeno ono što im nije izrijekom dopušteno)

VRSTE DRŽAVNIH PRAVNIH

POREDAKA

NAČIN
SADRŽAJ
FORMIRANJA OPSEG PRAVNOG
PRAVNOG
PRAVNOG PORETKA
PORETKA
PORETKA

demokratska autokratska apsolutna totalitarna

ustavna država liberalna država
država država država država

Vlast se može odnositi na:

a) Državne funkcije (funkcija označava djelatnost, a djelatnost razred akata)

b) Državne organe koje izvršavaju funkcije

TRI TEMELJNE FUNKCIJE

A) ZAKONODAVNI AKTI. Zakonodavna funkcija sastoji se u proizvodnji općih i barem u osnovi apstraktnih (tj.
usmjerenih k budućnosti) normi.

22
V. Topkin Teorija prava
B) SUDSKI AKTI. Sudska se funkcija sastoji u konkretnom utvrđivanju kršenja tih normi, tj. u rješavanju sporova
koji za predmet imaju kršenje tih normi.
C) IZVRŠNI AKTI. Izvršna funkcija ima rezidualni karakter u smislu što obuhvaća konkretne i pojedinačne akte
koje se ne može svesti na neku od dviju prethodnih funkcija.

TEHNIKE USTROJSTVA VLASTI

ODVAJANJE VLASTI URAVNOTEŽIVANJE VLASTI

ODVAJANJE VLASTI (DIOBA VLASTI U JAKOM SMISLU)

1. Načelo specijalizacije funkcije

 Za funkciju se može reći da je specijalizirana kada je određeni organ izvršava:
a) Na isključiv način
b) U potpunosti
 Funkcija je specijalizirana ako i samo ako nijednom organu nije pripisana:
a) Vlast izvršavanja – djelomično ili u cijelosti – te funkcije
b) Vlast ometanja ili sprječavanja izvršavanja te funkcije
c) Vlast lišavanja sposobnosti djelovanja akata izvršavanja te funkcije
2. Načelo međusobne neovisnosti organa
 Organ b potpuno je neovisan o organu A ako i samo ako:
a) A nije imenovao, predložio ili izabrao nositelja B-a
b) Mandat nositelja B-a nije obnovljiv
c) A ne može opozvati B-a

URAVNOTEŽIVANJE VLASTI (DIOBA VLASTI U SLABOM SMISLU)

 „Checks and balances“ ( „provjere i ravnoteže“)

 Politička vlast je razdijeljena između više organa
 Određenom organu dodijeljena je „faculte de statuer“, tj. vlast odlučivanja, a nekom drugom organu
„faculte d´empecher“, tj. vlast obaranja ili lišavanja sposobnosti djelovanja odluke prvog organa

OPREČNE IMPLIKACIJE

a) U modelu odvajanja vlasti izvršna vlast nije politički odgovorna zakonodavnoj vlasti.
U modelu uravnoteživanja vlasti izvršna vlast je politički odgovorna zakonodavnoj vlasti.
b) U modelu odvajanja vlasti izvršna vlast ne može raspustiti parlament.
U modelu uravnoteživanja vlasti izvršna vlast može raspustiti za sebe nepovoljan parlament te raspisati nove
izbore u nadi ostvarivanja drugačije parlamentarne većine.
c) Ni u jednom od tih modela vlasti izvršna vlast nema normativne vlasti.

23
V. Topkin Teorija prava
U modelu odvajanja vlasti izvršna vlast ne može ulagati veto na zakone (barem ne apsolutni veto), dok u
modelu uravnoteživanja vlasti može.
d) Ni u jednom od tih modela vlasti suci nemaju normativne vlasti.
U modelu odvajanja vlasti suci ni u kojem slučaju ne mogu odbiti primjenu zakona: ne mogu nadzirati
sukladnost zakona ustavu.
U modelu uravnoteživanja vlasti zakoni podliježu sudskom nadzoru ustavnosti.
e) U modelu odvajanja vlasti suci ne mogu nadzirati zakonitost akata izvršne vlati, niti ih poništavati ili na bilo
koji način lišavati sposobnosti djelovanja.
U modelu uravnoteživanja vlasti akti izvršne vlasti podliježu sudskom nadzoru zakonitosti, a suci mogu
poništavati nezakonite upravne akte.

PODUDARNE IMPLIKACIJE

Dva modela unatoč svojima razlikama imaju jednu zajedničku implikaciju: specijalizaciju sudske funkcije i neovisnost
sudova.

Zakonodavna vlast ne može izvršavati sudsku vlast zbog istih onih razloga koji zahtijevaju da sudska vlast ne
izvršava zakonodavnu funkciju. Načelo jednakosti i načelo pravne sigurnosti bili bi izloženi povredama.

SUVERENOST U USTAVNOM PRAVU

 U ustavnom pravu suverenost označava vrhovnu vlast (“summa potestas“) i svojstvo je tijela normativne
vlasti (normotvorca), tj. subjekta ili organa koji stvara norme.
 „Suverenim“ se naziva najviše tijelo normativne vlasti.
 Samo jedno tijelo je nositelj suverene vlasti u ustavnopravnm poretku.
 Suverenost označava ustavotvornu/utemeljujuću vlast: vlast pravno neograničenu zbog toga što nije
dodijeljena i uređena pravnim normama.

SUVERENOST U MEĐUNARODNOM PRAVU

 U međunarodnom pravu suverenost je svojstvo određenih pravnih poredaka, odnosno država.

 Suverenost označava „državnost“.
 Suverenost je pravna svemoć, nepostojanje pravnih ograničenja.
 Suverenost je pojmovno nespojiva s podvrgnutošću međunarodnom pravu.

MEĐUNARODNO I DRŽAVNO PRAVO

 Dualisti tvrde da je riječ o različitim pravnim poredcima, a monisti vjeruju da je riječ o jednom makroporetku.
 Međunarodnopravni monizam: državno pravo je dio međunarodnog.
 Državnopravni monizam: međunarodno pravo je dio državnog.

24
V. Topkin Teorija prava

TUMAČENJE JE VIŠEZNAČAN
IZRAZ

TUMAČENJE V.
POSTUPAK V. APSTRAKTNO V. SPOZNAJA V.
PRAVNO
PROIZVOD KONKRETNO ODLUKA
KONSTRUIRANJE

Postupak v. proizvod

Riječ „tumačenje“ katkad se odnosi djelatnost ili postupak, a katkad na rezultat, ishod ili proizvod te djelatnosti.

Tumačenje u smislu djelatnosti je misaoni postupak, a u smislu rezultata toga postupka je diskurs.

Apstraktno v. konkretno

„Tumačenje in abstracto“ ili „usmjereno na tekstove“ za predmet ima potpune iskaze.

„Tumačenje in concreto“ ili „usmjereno na činjenice“ za predmet ima predikate. Predikatima se označavaju svi izrazi
kojima se označava ne pojedinac, nego razred ( „ugovor“, „međunarodni ugovor“, „trgovačko društvo“, „sud“,
„udruga“ itd.).

Spoznaja v. odluka

1. Spoznajno ili kognitivno tumačenje ili tumačenje – utvrđenje sastoji se u utvrđenju mogućih značenja
normativnog teksta pritom ne izabirući nijedno od njih.
Primjer iskaza: „O može značiti N1 ili N2.“ ( O kao odredba)

2. Odlučujuće (decizivno) tumačenje ili tumačenje – odluka sastoji se u izboru određenog značenja odbacujući
preostala.
a) Standardno odlučujuće tumačenje sastoji se u izboru jednog od značenja utvrđenih spoznajnim
značenjem.
„ O znači N1“ ili „O znači N2“
b) Stvaralačko ili kreativno tumačenje ili tumačenje stvaranje sastoji se u pripisivanju tekstu novog
značenja koje nije obuhvaćeno onim utvrdivim u okviru spoznajnog tumačenja.
„O znači N3“

Spoznajno tumačenje nalik je na leksičku (rječničku) definiciju.

Odlučujuće je tumačenje slično redefiniciji.

Stvaralačko je tumačenje slično stipulativnoj definiciji (uvođenju novog, neuobičajenog značenja).

25
 V. Topkin Teorija prava
Spoznajna je djelatnost posve znanstvena djelatnost lišena praktičnog učinka, dok su odlučujuće i stvaralačko
tumačenje političke djelatnosti koje može obavljati kako pravni znanstvenik tako i organ primjene.

Tumačenje v. pravno konstruiranje

Riječ „tumačenje“ katkad se odnosi na pripisivanje značenja tekstu, a katkad na „pravno konstruiranje“.

DVOSTRUKA NEODREĐENOST PRAVNOG PORETKA

Pravni je poredak neodređen u smislu što neizvjesno koje mu norme pripadaju, a ta neizvjesnost proizlazi iz
višeznačnosti normativnih tekstova.
Tumačenjem „in abstracto“ smanjuje se neodređenost pravnog poretka.
Na neodređenost pravnog poretka nadovezuje se dodatna neodređenost svih normi. svaka je vrijedeća
pravna norma neodređena u smislu što se ne zna koja činjenična stanja pripadaju njezinom području
primjene. To proizlazi iz neizbježne nejasnosti predikata u svakom prirodnom jeziku.
Predikati imaju otvorenu (open textured) referenciju te su u tom smislu pogođeni nejasnošću.
Tumačenjem „in concreto“ smanjuje se neodređenost normi.

PRAVNE PRAZNINE

NORMATIVNE VRIJEDNOSNE
PRAZNINE TEHNIČKE PRAZNINE PRAZNINE

tumačenjem se praznine
postoji kada nedostaje
mogu proizvesti ili
norma čije je postojanje nepostojanje norme koja bi
spriječiti, ali ne i popuniti;
nužan uvjet sposobnosti prema subjektivnim etičko-
da bi se je popunilo
djelovanja (i/ili društvene političkim preferencijama
potrebno je stvoriti novu tumača trebala postojati
učinkovitosti) neke druge
normu: to je pravno
norme
kontruiranje

OPĆA ISKLJUČUJUĆA NORMA ILI NAČELO SLOBODE

 „Sve što nije izrijekom zabranjeno, prešutno je dopušteno.“

 Zatvarajuća norma
 Ima učinak zatvaranja pravnog poretka: na temelju nje svako je moguće ponašanje pravno kvalificirano.
PRAVNO KONSTRUIRANJE
 Opća isključujuća norma vrijedi samo u nekim liberalnim pravnim poredcima
 Propisana samo u kaznenom pravu gdje vrijedi načelo: „nullum crimen, nulla poena, sine lege“
 Naprotiv, u području građanskog prava vrijedi opća uključujuća norma: pravne norme proširuju se putem
26
analogije: nije zabranjeno samo ono što je izrijekom zabranjeno, nego i ono što je slično onome što je
izrijekom zabranjeno
V. Topkin Teorija prava
Područje pravnog konstruiranja širok je raspon doktrinarnih i sudskih radnji među kojima je: stvaranje
vrijednosnih praznina, stvaranje vrijednosnih hijerarhija, rješavanje antinomija, razvijanje neizraženih
normi, konkretiziranje načela

NEIZRAŽENE NORME

Stvaralačko tumačenje u većini se slučajeva sastoji u konstruiranju neizraženih normi: to jest normi koje nije
formulirala nijedna normativna vlast!!!
Neizražena norma ne može se odnositi ni na jedan normativni tekst kao njegovo značenje.
Rasuđivanje je slijed iskaza u kojem barem jedan služi kao zaključak, a preostali kao argumenti tog zaključka.
Jedna ili više izraženih normi čine premise rasuđivanja, dok neizražena norma čini njegov zaključak

KONKRETIZACIJA NAČELA

Razvijanje neizraženih normi vrsta je apokrifnog zakonodavstva

Važno kod ustavnih načela
Ustavna načela može primijeniti:
a) Ustavni sud
b) Redovni sud
Ustavna se načela zbog njihove neodređenosti ne mogu primjenjivati bez prethodne konkretizacije
Primijeniti načelo znači konkretizirati ga
Konkretizirati načelo znači uporabiti ga kao premisu u rasuđivanju čiji je zaključak formulacija pravila!

PRAVNA ZNANOST

Skup sudova koji se odnosi na norme

•propisujući diskurs
PRAVO •pravo je jezik-predmet pravne znanosti

•opisujući diskurs
PRAVNA ZNANOST •pravna znanost se odnosi na pravo, tj. ona je metajezik u odnosu na
pravo

Dva shvaćanja pravne znanosti

a) „pravo u knjigama“ („law in books“) – opisivanje pravnih normi  NORMATIVIZAM

b) „pravo u praksi“ („law in action“) – opisivanje sudskih odluka  REALIZAM

27
V. Topkin Teorija prava
DOKTRINA, doktrinarni rad sastoji se u OBLIKOVANJU PRAVA:

1. ODREĐIVANJEM PUTEM ODLUČUJUĆEG I/ILI STVARALAČKOG TUMAČENJA ZNAČENJSKOG SADRŽAJA

NORMATIVNIH TEKSTOVA
2. RAZVIJANJEM („KONSTRUIRANJEM“) NOVIH NORMI

Tumačenje i pravno konstruiranje nisu pravna znanost!!! nego su dio samog prava.

PRIMJENA PRAVA

 označava uporabu pravnih materijala: odredbi, izraženih normi, neizraženih normi za argumnetiranje
ili opravdanje sudske odluke.
a) Primijeniti ODREDBU znači protumačiti je, pripisati joj značenje da bi se iz nje izvela norma.
„Normativni iskaz I znači Z.“; „Odredba O izražava normu N.“
b) Primijeniti PRAVILO znači uporabiti ga kao premisu u deduktivnom rasuđivanju čiji je zaključak
pojedinačan i konkretan propis: „Ugovore treba izvršavati. Ovo je ugovor. Stoga ovo treba izvršiti.“
c) Primijeniti NAČELO znači konkretizirati ga, tj. uporabiti ga kao premisu u rasuđivanju čiji je zaključak
neizraženo pravilo koje predstavlja njegovu specifikaciju ili ostvarenje.

SUDAČKO RASUĐIVANJE

UNUTARNJE OPRAVDANJE VANJSKO OPRAVDANJE

skup rasuđivanja putem

deduktivno rasuđivanje
kojeg sudac opravdava
putem kojeg sudac
premise unutarnjeg
uporabljuje pravilo
opravdanja

Materijalno razlikovanje zakonodavstva i pravosuđenja

1) Zakon tipično ima „normativni“, tj. apstraktan i opći sadržaj, presuda (točnije: izreka presude), naprotiv,
nužno ima pojedinačan i konkretan sadržaj.
2) Zakon je rezultat akta volje; presuda – pretpostavlja se – plod dvostrukog akta spoznaje ili utvrđivanja.
3) Zakonodavstvo je „ s obzirom na cilj slobodna“ djelatnost, tj. djelatnost koja nije usmjerena na slijeđenje
unaprijed određenih ciljeva; pravosuđenje je djelatnost nužno usmjerena na „primjenu zakona“.
4) Zakonodavstvo je „izvorna“, „prvotna“ djelatnost, neovisna o ikojoj dugoj, pravosuđenje je djelatnost
strukturno „podređena“ zakonu, logičku ovisna o zakonu.

28
V. Topkin Teorija prava
Zakonodavstvo je stvaranje novih normi, a pravosuđenje spoznavanje i primjenjivanje postojećih normi.

Formalno razlikovanje zakonodavstva i pravosuđenja

1) Kada je riječ o obliku organa:

a) zakon potječe od kolegijalnog predstavničkog organa čije se članove bira na izborima i na temelju
suprotstavljenih političkih programa
b) presuda potječe od birokratskog organa u smislu što se obično bira putem natječaja, na temelju ispita
za utvrđenje tehničkih vještina kandidata, a ne njihovih političkih sklonosti ili uvjerenja
2) Kada je riječ o postupku stvaranja akata:
a) Zakon je obično rezultat osebujnog postupka odlučivanja koji samostalno pokreće zakonodavni organ i
koji je obilježen pravilom većine i pravilom javnosti sjednica
b) Presuda je obično rezultat parničnog postupka koji ne pokreće sam sudski organ po službenoj dužnosti,
nego adresati odluke i o njoj se odlučuje u tajnosti
3) Kada je riječ o strukturi dokumenata:
a) Zakon je isključivo normativni akt bez ikakvog „izlažućeg“ ili „obrazlažućeg“ dijela
b) Presuda je obrazložen akt pa obrazloženje čini njezin sastavni dio
4) Kada je riječ o pravnom uređenju akata:
a) Zakon ima sposobnost „općeg“ djelovanja, erga omnes
b) Presuda je ograničena na spor o kojem odlučuje, proizvodi učinke inter partes

29