MOGUĆNOST ISKORIŠTAVANJA ENERGIJE VJETRA

 Energija vjetra - Vjetar je horizontalno strujanje zračnih masa nastalo zbog razlike
temperature, odnosno prostorne razlike u vazdušnom pritisku. Vetar je posljedica Sunčevog
zračenja,tj. energija vjetra je transformisani oblik sunčeve energije, a na njegove
karakterisitke u velikoj meri utiču i geografski činioci.
 Sva obnovljiva energija dolazi od Sunca. Sunce prema Zemlji zrači 1015 kWh po
kvadratnom metru. Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u
energiju vjetra.
 Postoje dijelovi Zemlje na kojima pušu takozvani stalni (planetarni) vjetrovi i na tim
područjima je iskorištavanje energije vetra najisplativije. Dobre pozicije su obale
oceana i pučina mora. Pučina se ističe kao najbolja pozicija zbog stalnosti vetrova, ali
cene instalacije i transporta energije koče takvu eksploataciju. Kod pretvaranja
kinetičke energije vetra u mehaničku energiju (okretanje osovine generatora)
iskorištava se samo razlika brzine vetra na ulazu i na izlazu.
 Kao dobre strane iskorištavanja energije vjetra ističu se visoka pouzdanost rada
postrojenja, nema troškova za gorivo i nema zagađivanja okoline. Loše strane su
visoki troškovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra (ne može se garantovati
isporučivanje energije). Velike vjetrenjače često se instaliraju u park vjetrenjača i
preko transformatora spajaju se na električnu mrežu.
 Države sa najviše vjetroelektrana:
1. Kina
2. SAD
3. Njemačka
4. Indija
5. Španija
6. Ujedinjeno Kraljevstvo
7. Kanada
8. Francuska
CIKLONSKI POREMEĆAJI / VREMENSKE NEPOGODE
Tropski cikloni/uragani
Radi se o intenzivnom poremećaju u atmosferi s izraženim spiralnim strujanjem
zraka. Spada u najintenzivnije prirodne nepogode na Zemlji. Javlja se u tropskim
područjima, ali može i u višim geografskim širinama. Ne javlja se u pojasu između 5°
južne do 5° sjeverne geografske širine.
Nastaju kao nakupina grmljavinskih olujadaleko od kontinenata, na udaljenosti
najmanje 250 morskih milja, iznad toplih dijelova oceana, gdje je minimalna
temperatura vode 26,50 C. Prepoznatljivi su po mirnom središtu koje se naziva
oko.Posebno se javljaju u blizini ekvatora, u području Meksičkog zaljeva, Karipskog
mora, u zapadnom Pacifiku i u Indijskom oceanu. Najčešće nastaju u zapadnim
dijelovima oceana, a češći su na sjevernoj Zemljinoj polutki gdje godišnje u prosjeku
nastaje 50 tropskih ciklona. Ne javljaju se tamo gdje teku hladne morske struje. U
Atlantiku se javljaju između svibnja i studenog, dok se u Pacifiku oko 89% tropskih
ciklona javlja od lipnja do prosinca.
U svijetu su poznati pod različitim nazivima

1. (eng. hurricane) u Atlantiku, srednjoj Americi, te u istočnom dijelu sjevernog

Pacifika,
2. tajfun uz zapadne obale Pacifika,
3. willy-willies u Australiji.
Iako se pojavljuju u različitim dijelovima svijeta, imaju zajedničke osobine. To su
vrtložni sistemi koje karakteriziraju vrlo pravilne izobare u obliku koncentričnih
kružnica, s izrazito niskim pritiskom zraka u samom središtu (oko 950 hPa). Brzina
ciklona veća je od 65 čvorova ili više od 12 bofora i brzina vjetra raste od periferije
prema njegovom centru. U samom centru ciklona, brzina vjetra naglo opada, a najjači
vjetar puše sjeverno od centra samog ciklona. Najveća količina kiše padne oko
samog ciklona, a opada prema periferiji.Uragani su tropski cikloni s vjetrom bržim od
119 km/h. Lako se uočavaju na satelitskim snimkama – prepoznaju se po
intenzivnom kružnom gibanju oko središta. Uragani mogu živjeti i po nekoliko tjedana
iznad tople vode, no čim dođu nad hladnije more ili nad kopno, brzo gube snagu jer
je njihov glavni izvor energije toplina i vlaga iz toplog mora.
Tropski se cikloni kreću se polako. Prosječna dnevna brzina njihovog kretanja iznosi
16 – 24 km. Traju u prosjeku 6 dana. U izuzetnim slučajevima mogu trajati svega
nekoliko sati ili čak i do dvije sedmice. Opći smjer kretanja im je od istoka prema
zapadu; na sjevernoj polutki skreću prema sjeveru ( vrte se suprotno od kazaljke na
satu), a na južnoj prema jugu (vrte se u smjeru kazaljke na satu). Nailaskom na
kopno nestaju, zbog povećanja trenja s podlogom i smanjenja dotoka vodene pare.
Mogu uzrokovati velike štete u obalnim područjima, posebno ako je obala niska.
Krečući se nad oceanima, cikloni ispred sebe “guraju” vodu pa nastaju valovi razorne
snage koji predstavljaju veliku opasnost posebno gusto naseljenim obalama
monsunske Azije.
Od 1950 ih godina tropske ciklone se dijele prema brzini vjetra. Prema Saffir-
Simpsonovoj ljestvici, ciklon kategorije 1 najslabiji je, a karakteriziraju ga vjetrovi
brzine minimalno od 120 km/h; najjači je onaj kategorije 5, čija brzina vjetra prelazi
250 km/h.
Zadnjih godina poznati su nam uragani:
KATRINA – koji je bio jedan od najjačih uragana u povijesti. 26. kolovoza 2005. je
pogodio obalu Louisiane i njegovo središte je prošlo upravo u blizini New Orleansa.
Grad su pogodili vjetrovi brzine preko 250 km/h i izrazito obilne padaline, što je
uzrokovalo rušenje brane prema Mississippiju i jezeru Pontchartrain. Posljedica toga
je da je grad bio poplavljen, a visina vode je ponegdje dosezala preko 9 m. Prema
službenim podacima je u uraganu poginulo 1.464 stanovnika grada.
SANDY – Uragan Sandy bio najsmrtonosniji i najrazorniji uragan u atlantskoj sezoni
uragana 2012. godine, kao i drugi najskuplji uragan u povijesti SAD-a. Klasificiran
kao osamnaesti po imenu oluja, deseti uragan i drugi veliki uragan godine, Sandy bio
kategorija 3 oluje na svom vrhuncu intenziteta kada je napravio klizište na Kubi. U
Sjedinjenim Američkim Državama, uragan Sandy pogodio je 24 države, uključujući i
cijelu istočnu obalu od Floride do Mainea i zapadno preko planina Appalachian u
Michiganu i Wisconsinu, s osobito teškim oštećenja u New Jersey i New York.
Njegov olujni val pogodio je New York 29. listopada, poplavljene su ulice, tuneli i linije
podzemne željeznice i došlo je do prekida napajanja u gradu i okolici. Šteta u
Sjedinjenim Američkim Državama iznosila je 65 milijardi dolara.