UNIVERZITET U SARAJEVU

ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET SARAJEVO

MJERENJE PROTOKA
Protok je jedna od osnovnih fizikalnih veličina koja se mjeri u
industrijskim postrojenjima. Mjerenjem protoka određuju se
energetske i materijalne bilanse na osnovu kojih se vrši naplata
velikih novčanih iznosa. S obzirom da se na osnovu pokazivanja
mjerača protoka vrši naplata, jasno je da se od senzora protoka
zahtijeva velika tačnost i preciznost
Mjerenje protoka tečnosti, plinova i sipkastih materijala je
složeno, podložno je brojnim greškama, i zato je razvijen veliki
broj različitih mjernih postupka u svrhu preciznog i pouzdanog
mjerenja.
Na veliki broj metoda uticalo je i to što se protok mjeri od veoma
malih do veoma velikih vrijednosti. Isto tako, potrebno je mjeriti
brzine i protoke u cijevima, ali i brzine u otvorenim tokovima.
Prisutan je i veoma veliki broj različitih fluida. Neki fluidi su
hemijski agresivni, a neki ne. Neki fluidi su provodnici električne
struje, a neki ne.
Sve navedeno, ali i druge razlike uzrokovale su razvoj velikog
broja različitih metoda i instrumenata za merenje.
PODJELA METODA MJERENJA PROTOKA
 mjerenje na osnovu pada pritiska na suženju u cijevi
 elektrodinamičko (indukciono) mjerenje protoka
 mjerila sa lebdećim tijelom (plovkom) - rotametri
 ultrazvučno mjerenje protoka
 laserski Dopplerov anemometar
 turbinska mjerila protoka
 anemometri sa žicom
 vrtložna mjerila protoka
Definicije protoka
Volumenski protok QV (m3/h), (L/s ),
Maseni protok QM (kg/s),
Molarni protok Qm (mol/s)
Volumenski protok u cijevi je definiran limesom omjera volumena
tekućine koja protječe kroz presjek cijevi u intervalu vremena kada
interval postaje beskonačno mali
 V 
QV  lim  
t 0 t
   m 
Na sličan način se definiše i maseni protok QM  lim 
t 0 t

 
Egzaktniji je maseni protok jer on opisuje stvarnu količinu materije
u kretanju. Volumenski protok zavisi od gustoće, temperature
pritiska itd.
Veza između masenog i volumenskog protoka QM    QV
Srednja brzina je definirana omjerom volumenskog v  QV
protoka i površine presjeka cijevi S
 Vrste strujanja fluida
Davno je uočeno da tečnosti struje "uređeno" ili
"haotično". Primjer za to je isticanje vode iz slavine
Kada se slavina malo otvori, na gornjem dijelu toka,
voda struji "uređeno". Malo niže počinje "haotično"
kretanje vode.
Vrsta strujanja utiče na ukupne gubitke energije pri
strujanju. Zapaženo je da pri većim brzinama fluida
dolazi do pojave "haotičnog" strujanja.
Reynoldsov broj
odnos inercijalnih
i viskoznih sila

vD
Re 

v – brzina fluida
D – prečnik cijevi
laminarno, prelazno turbulentno
– kinamatička
Re < 2000 2000 < Re < 3000 Re > 3000 viskoznost
Mjerenje protoka na osnovu pada pritiska na suženju u cijevi
Mjerenje protoka fluida na osnovu S1 S2 Smin

promjene pritiska na suženom dijelu

cijevi spada u klasične, ali i danas
često korištene metode mjerenja.
Fizikalni osnov mjerenja je pad
pritiska na suženju.
Danas je cca 2/3 mjerača pritiska
zasnovano na ovoj metodi. v <v
1 2
Tipovi suženja koja se koriste p > pza
1 2
mjerenje protoka su:
 dijafragma (blenda)
 mlaznica
 Venturijeva cijev

Mjeri se razlika pritisaka p1 i p2

Princip rada – Bernulijeva jednačina
1
p   f  g  h   f  v 2  const
2
Svaki od tri člana date jednačine predstavlja neki oblik energije po
jedinici volumena fluida. Prvi član je stacionarna energija fluida,
drugi član je potencijalna energija, a treći član je kinetička energija.
Bernulijeva jednačina (zakon o održanju energije) govori da se
ukupna energija kod protjecanja fluida ne mijenja, odnosno da je
suma sva tri oblika energije konstantna.
1 1
p1   f  g  h1   f  v1  p2   f  g  h2   f  v22
2
2 2
v1 , v2 – brzina fluida u pojedinim dijelovima cijevi p
p1 , p2 – pritisak u pojedinim dijelovima cijevi 2 v2
h1 , h2 – visina tečnosti u pojedinim S2
dijelovima cijevi v1 h 1 - h2
f – gustina fluida S1
p1
U pravilu se radi o horizontalnoj cijevi pa je h2 = h1 i vrijedi izraz:
p1   f 
v12
2
 p2   f 
v22
2
tj. p  p1  p2 
f
2

v2  v1
2 2

Jednačina kontinuiteta (zakon o održanju mase) za strujnu cijev
se definiše na sljedeći način:
S2
Qv  v1  S1  v2  S 2  const  v1  v2 
S1
Uvrštavajući dati izraz u Bernulijevu jednačinu dobije se:
f  S2 2  2p
p  v2 1  2   v2 
2 2

2  S1   S22 
 f 1  2 
 S1 
Uvrštavajući u izraz za protok QV dobije se:
Dati izraz vrijedi za
S2 2p idealne fluide
QV  S 2  v2    K  p zanemarive viskoznosti
 S2 
2 f tako da nema gubitaka
1    energije usljed proticanja
 S1 
Pri proticanju realnih tečnosti usljed velikog gradijenta pritiska
nastaje vrtložno strujanje ispred i iza suženja. Zbog toga je
potrebno uvesti korekciju putem koeficijenta kontrakcije mlaza C
pa se za stvarni protok dobije kao:
C  S2 2p
QV  
 S2 
2 f
1   
 S1 
Predhodno data Bernulijeva jednačina važi za strujnu cijev. Ovako
definisana jednačina ima velika ograničenja i primjenjuje se za
neviskozni i nestišljivi fluid pri laminarnom strujanju.
Za protjecanje stišljivih fluida, to jest plinova Bernulijeva jednačina
ima oblik: dp 1 2
 f  g h
2
 v  const

Jednačina kontinuiteta u ovom slučaju je data kao:

1  v1  S1   2  v2  S 2  const
 Principijelna
D1 D2 v2 shema
v1
mjerenja
Up A
p1 p2 +
Ui

B
U

Kada se radi o protjecanju plinova potrebno je uvesti još jedan

parametar e kojim se obuhvaća ekspanzija plina. Plin na mjestu
maksimalnog suženja mlaza ekspandira jer je na tom mjestu
pritisak najmanji i zbog ekspanzije je volumni protok veći nego li za
nestišljivi fluid. Najčešce se pretpostavi da je ekspanzija plina
adijabatski proces. CS 2p
QV  e  2

 S2 
2 f
1   
 S1 
Osnovne karakteristike senzora sa suženjem:
Prednosti:
jednostavna primjena i velika trajnost uređaja
 nepostojanje pokretnih dijelova kod uređaja
 pristupačna cijena uređaja
 mjeri protok električni provodnih i neprovodnih tečnosti
Nedostaci:
nelinearna zavisnost protoka od pada pritiska
 mali korisni opseg mjerenja ( Qmax/Qmin = 4/1)
 ograničena primjena na cjevovode sa većim prečnicima
 neophodnost pravolinijskog toka na dužini cca 20D uzvodno i
10D nizvodno
 trajni gubitak pritiska u cijevi
 Elektrodinamičko (indukciono) mjerenje protoka
Metoda je primjenjiva samo za provodne tečnosti (vodljivost veća
od 10 S/cm). Takva tečnost ekvivalentna je provodniku dužine
jednake unutrašnjem prečniku cijevi D. Provodnik se kreće
srednjom brzinom toka fluida v u magnetnom polju indukcije B
zbog čega se na krajevima provodnika, to jest na elektrodama
prema Faradejevom zakonu indukuje napon:
Ui  B  D  v
D 2 4 B
Kako je protok fluida:Qv  v  S  v  dobije se: U i   Qv
4  D

B
D Ui
v

~
Osnovne karakteristike indukcionih mjerača
fluid mora imati barem minimalnu električnu vodljivost (ne može
se primijeniti za dejoniziranu vodu, ugljikovodike - nafta, benzin)
mjerni uređaj ima relativno visoku cijenu
linearna karakteristika u cijelom mjernom opsegu,
neovisnost mjernog signala EMS od ostalih svojstava fluida kao
što su gustoća, viskoznost, temperatura, pritisak
može se primijeniti za mjerenje protoka fluida koji sadrži krute
čestice
nema pada pritiska uzrokovanog protjecanjem fluida kroz uređaj
(npr. može se primjeniti za mjerenje protoka krvi u žilama)
bezinercionost uređaja (nema pokretnih mehaničkih dijelova)
velika potrošnja energije (snaga senzora 40 – 700 W)
dobre dinamičke karakteristike uređaja
pojava polarizacije pri napajanju istosmjernom strujom
 Rotametri
Proticanjem fluida kroz rotametar
na ronilo (plovak) djeluju tri sile:
1.Težina ronila (plovka)
G  g   p V p
2.Sila uzgona (Arhimedov zakon)
Fu  g   f  V p
3.Rezultantna sila statičkog pritiska p = p1 – p2 razlika statičkih pritisaka
f sa gornje i donje strane plovka,
Ft  p  S p  v 2
Sp Vp i Sp – zapremina plovka i površina
2 najšireg dijela plovka.
Iz uslova ravnoteže navedenih v – srednja brzina fluida
g – gravitaciono ubrzanje
sila pri ustaljenom protoku f i p – gustina materijala fluida i plovka
dobije se:
f   p  Vp
  p   f  g 
Vp
p  v v  2 g   1 
2

2 Sp   S
 f  p
Protok se može izračunati kao: Qv  CR  v  S z CR koeficijent
protoka rotametra

gdje je površina zazora jednaka: S z 

D 2

 D02  
4
Sa slike se vidi da je zavisnost između prečnika i
ugla konusne cijevi rotametra jednaka:

tg 
D  D0
2 x

4

pa je S z  D0  2  tg  x   D0
2 2

Kvadriranjem izraza u zagradi i zanemarivanjem
člana uz tg2 (ugao  vrlo mali po iznosu) dobije se:
S z    tg  D0  x
Konačno se dobije:
2p  p  Vp
Qv  CR    tg  D0  x  CR    tg  D0 2  g    1  x
f  f  Sp
Pregled karakteristika rotametra:
 mjerni signal je položaj plovka. Za pretvaranje u električni signal
potrebno je dodatno koristiti npr. transformatorski senzor ili
elektromehanički senzor pomjeraja ronila
 mjerenje se može provesti pri različitim temperaturama i
pritiscima
 pokazivanje ovisi o gustini fluida pa se za svaki fluid i za
različite uvjete (temperatura i pritisak) mora posebno izvršiti
kalibracija senzora
 kod kalibracije treba osigurati stalnu temperaturu, pritisak i
čistoću fluida, a rotametar mora biti postavljen strogo vertikalno
i treba eleminisati vrtloženje fluida.
 nemogućnost mjerenja fluida u kojima ima krutih čestica i fluida
u kojima ima gasova
 postoji konstantan pad pritiska u rotametru
široko mjerno područje, naročito za mjerenje vrlo malih protoka
 Ultrazvučno mjerenje protoka
Ultrazvučni talasi predstavljaju zvučne
talase na frekvencijama iznad pojasa
čulnosti ljudskog uha (f > 18 kHz). Za
ultrazvučne talase vrijede isti zakoni
kao i za NF zvučne talase.
Svaki ultrazvučni mjerni sistem sastoji se od UZ predajnika,
prenosnog medija i UZ prijemnika
Brzina ultrazvuka c u cijevi zavisi od brzine tečnosti v kao:
c  c1  v  cos 
c1 – brzina UZ u mirnom fluidu - ugao između pravca UZ i kretanja fluida.

Interval između dva impulsa iz generatora jednak je vremenu koje

je potrebno da ultrazvuk pređe put dužine L između dva senzora

t 
L c c1  v cos 
pa je frekvencija oscilovanja f  
c L D2  a2
 D2  4  Qv
Zamjenom izraza za protok Qv  v  S  v  
v
4
Dobije se: D 2

4  Qv
c1   cos   
c D 
2 1  C1  4  a
f     Qv 
 
L D2  a2 D2  a2  D 2 D 2  a 2 
Pregled karakteristika ultrazvučnih senzora protoka:
 mogućnost mjerenja protoka u oba smjera
 tačnost mjerenja ne ovisi od pritiska i temperature fluida
 mogućnost mjerenja u korozivnom mediju (kao što su kiseline)
 nema pokretnih mehaničkih djelova
 ne uzrokuje pad pritiska u cjevovodu (ne ometa protok)
 relativno jednostavna mogućnost prenosa podataka na daljinu i
programabilnost
relativno visoka cijena
Predhodno izvedeni izrazi vrijede za mjerač sa jednim prijemnikom
i predajnikom prikazan na slici a)
Na slici b) prikazana je varijanta
senzora sa dva prijemnika i dva
predajnika koji su na jednakom
rastojanju L. Oba predajnika
istovremeno generišu kratki UZ
impuls. Prijemnici 1 i 2 su
pobuđeni u trenucima
L L
t1  t2 
c  v cos  c  v cos 
Električni impulsi generirani u prijemnicima služe obično kao start i
stop impuls tajmera. Vremenski interval ima trajanje:
L L 2  L  v  cos  2  L  v  cos 
t  t2  t1    2 2 
c  v cos  c  v cos  c  v cos  2
c2
Tačnost mjerenja vremenskog intervala je veće ako se radi o
dužem trajanju impulsa, odnosno kod širih cijevi.
Doplerov ultrazvučni mjerač protoka
Mjerenje se zasniva na Doplerovom efektu, odnosno na činjenici
da se frekvencija (ili talasna dužina) UZ mijenja zavisno od brzine
izvora. Kada se na objekat koji se kreće usmjeri UZ frekvencije f1
tada se frekvencija UZ f2 reflektovanog od objekta promjeni u
skladu sa Doplerovim efektom. Promjena frekvencije je direktno
srazmjerna brzini kretanja objekta. Kao objekat refleksije javljaju se
čestice nečistoće ili mjehurići zraka u fluidu čija se brzina mjeri.
c  v cos   v 
f1   f 0 1  cos  
L  c 
c  v cos   v 
f2   f 0 1  cos  
L  c 
v
f D  f 2  f1  2  f 0 cos 
c D 2  D 2 c 
Sada je protok jednak: Q  v      f D
4  8 f 0 cos  
Tačnost Doplerovog ultrazvučnog
protokometra je relativno loša. I u
optimalnim uvjetima kada se
kalibracija vrši na mjestu ugradnje
tačnost dostiže  5 %. Zbog toga se ovi senzori uglavnom koriste
kao indikatorski instrumenti kada se ne zahtjeva velika tačnost.
Industrijska primjena UZ mjerača protoka
UZ mjerni uređaji protoka izrađuju se kao jedinstveni sistemi.
Osnovni uređaj se sastoji od dva ili više senzora koji su trajno
pričvršćeni na cijev kroz koju mjere iznos protoka. Postoji veliki
broj načina ugradnje pretvornika

a) u udubljenje, izložen procesu, b) u udubljenje sa zaštitom od procesa,

c) isturen sa zaštitom od procesa, d) zaštićen od jakog mlaza e) izvan cjevovoda.
UZ senzori za mjerenje protoka uspješno se koriste za mjerenje
protoka mnogih tekućina, od nečistih ulja do blatnih tekućina.
Mogućnost njihove primjene umnogome ovisi o iskustvu korisnika i
proizvođača. Npr, za mjerenje protoka u dovodnom cjevovodu u
hidroelektranama, da bi se izabrao senzor potrebno je poznavati
prečnik cjevovoda, materijal od kojega je napravljen cjevovod i
njegovu debljinu. Zidovi cjevovoda lome i pojačavaju odaslani i
primljeni zvuk. Stepen loma i pojačanja mijenja se ovisno o vrsti
materijala cjevovoda i njegovoj debljini, a senzor uzima u obzir da
je izmjerena promjena frekvencije samo zbog promjene brzine
protoka.
Kako kvaliteta mjerenja ovisi i o glatkoći ulaska akustičnih zraka u
tekućinu, moraju se izbjeći svi materijali za izradu cjevovoda koji
uzrokuju njihovo rasipanje (keramika, beton, lijevano željezo).
Senzor se mora pričvrstiti na čistu, praznu površinu cjevovoda na
kojoj nema slojeva boje. Ovaj se problem može izbjeći korištenjem
nadodanih dijelova ili umetanjem senzora prikladne izvedbe.
 Turbinska mjerila protoka
Sastoje se od rotora sa krilcima, koji se pod djelovanjem toka fluida
obrću ugaonom brzinom w koja je linearno srazmjerna brzini
proticanja v. Rotor je pričvršćen u osi tijela senzora. Obično su
ovim senzorima dodati indukcioni senzori ugaonog pomjeraja koji
su ugrađeni u vanjski zid cjevovoda. Statorski dio sastoji se obično
od stalnog magneta i namotaja. Tijelo pretvarača je od neferomag-
netnog materijala, a krilca od feromagnetnog. Pri prolasku krilca u
namotaju se indukuje po 1 impuls. Time se dobije izlazni napon u
obliku niza impulsa čija je frekvencija proporcionalna ugaonoj brzini
rotora. Postoje i druge izvedbe ovih senzora gdje se stalni magneti
ugrađuju dire-
ktno u krilca
rotora dok se
u statorskom
dijelu nalazi
samo namotaj
Ugaona brzina turbinskog mjerača određuje se iz momentne
jednačine dw
MI   MA MK
dt
MI – Moment inercije rotora
MA – aktivni moment rotora
SMK – suma otpornih momenata
usljed viskoznih sila, trenja itd.
Aktivni moment MA zavisi na složen način od ugla
nagiba lopatica rotora i njihovih dimenzija, kao i od
poprečnog presjeka cijevi. U proračunima se može
uzeti pojednostavljeni izraz za ugaonu brzinu:
w  k  v  v0  v  v0
w 0 0  v  v0
gdje je k konstanta koja se određuje eksperimentalnim putem, a
v0 minimalna brzina fluida pri kojoj dolazi do zakretanja rotora.
Konstrukcijom se nastoji postići da vo bude što manje.
U slučaju da vrijedi v >> v0 vrijedi relacija w  k  v a kako je
brzina protoka direktno proporcionalna protoku vrijedi relacija
w  K Q
Napon koji se inducira u namotaju određen je izrazom:
u  B  N  w  sinNwt  N – broj lopatica na rotoru

Odnosno izlazni signal je sinusna funkcija oblika:

u  B  N  K  Q  sinNwt 
I amplituda i frekvencija signala proporcionalni protoku fluida
Jedan od načina obrade mjernog signala prikazan je na slici.
Signal protoka se provede kroz integrator i Schmitt-ov triger
Izlaz je konstantne amplitude, pravokutnog oblika sa frekvencijom
f koja se može uspješno prenijeti do udaljenog brojača
 Karakteristike turbinskih mjerača protoka
 linearna ovisnost ugaone brzine od protoka fluida
 mjerni uređaj ima odlične dinamičke karakteristike jer vremenska
konstanta u tečnostima može biti unutar granica 2 – 10 ms
 mjerna nesigurnist unutar granica 0,1–0,05 % od Qmax pa se ovi
uređaji često koriste i kao sekundarni etaloni
 nedostatak senzora je postojanje mrtve zone pa senzor ne može
da registruje protok kod kojeg je brzina manja od vo.
 normalan opseg senzora je 10 -100 % Qmax. Kod manjih protoka
trenje fluida postaje značajno i zavisnost f i Q više nije linearna
 senzor uzrokuje konstantan gubitak pritiska u cijevi koji može
iznositi i do 0,1 MPa pri Qmax.
 lopatice i osovine se mogu oštetiti zbog prisustva raznih
nečistoća koje se nalaze u fluidu, pa nije pogodan za mjerenje
fluida sa nečistoćama
 Volumetrijski protokomjeri
Zasnivaju svoj rad na mjerenju volumena proteklog fluida. Fluid se
dijeli na elementarne zapremine V koje prolaze kroz mjerač. Broj
zapremina V je direktno povezan sa brojem obrtaja rotirajućeg
elementa, što se registruje pogodnim indikatorom broja obrtaja. Na
slici je senzor sa dva ovalna rotora koji se okreću pod djelovanjem
momenta sile usljed razlike pritisaka na ulaznom i izlaznom kraju.
U položaju 1. moment djeluje na rotor B, a u položaju 2 djeluje na
oba rotora. U položaju 3 moment djeluje na rotor A. U svakom
položaju rotori se dodiruju omogućavajući protok fluida. Prilikom
svakog obrtanja rotori zahvataju 2 puta po V. Na taj način pri
jednom obrtaju kroz senzor protekne volumen fluida od 4V.
Da bi se smanjio nekonkrolisani protok fluida kroz senzor zazori
između rotora i komore, kao i zazori između rotora moraju biti vrlo
mali (0,03 – 0,1 mm). Kroz ove zazore ipak protiče izvjesna
količina tečnosti izazivajući grešku mjerenja.
Pri prolasku tečnosti kroz mjerač javlja se pad pritiska od oko
5104 Pa (0,5 bar) pri Qmax što predstavlja znatan gubitak energije
koja se po potrebi mora nadoknaditi pomoću pumpi. Pad pritiska
je srazmjeran sa kvadratom protoka fluida.
Među negativne osobine ovih mjerača mogu se spomenuti i
njihove loše dinamičke karakteristike kao i nemogućnost mjerenja
protoka tečnosti koja sadrži veće čvrste čestice.
S druge strane volumetrijski mjerači imaju dobru tačnost mjerenja
reda 0,5 – 1 %.
Ako bi se ovi senzori obrtali pod djelovanjem nekog spoljašnjeg
izvora (električnog motora) mogli bi se koristiti i kao pumpe.
 Vrtložni mjerači protoka
Nepokretno tijelo postavljeno u struji
fluida dovodi do formiranja vrtloga
nizvodno od tijela. Frekvencija vrtloga
direktno je proporcionalna brzini fluida.
Iako je ovaj fenomen poznat preko 100
godina vrtložni protokmjeri se praktično
koriste tek zadnjih 20-tak godina
Protok se mjeri tako što se u cijev postavlja nepokretan objekat
koji ometa tok i formira vrtloge, a na neki pogodan način detektuje
se prolazak svakog vrtloga. St  v
Frekvencija vrtloga f je povezana sa brzinom relacijom: f 
gdje je St – Štrohalov broj a d – prečnik cijevi
d
Osnovni dijelovi vrtložnih (vortex) protokomjera je cijev sa tijelom
koji izaziva vrtloge i detektor frekvencije vrtložnih strujanja sa
indikatorom.
Vortex mjerila se primjenjuju za veliki broj raznih tečnosti, osim
onih sa velikom viskoznošću. Imaju linearnu karakteristiku.
 Anemometri Užarena nit Pt
Anemometri sa vrućom žicom U const
služe za mjerenje brzina ili
gasova i tečnosti i to uglavnom I const
za dinamička mjerenja kada se
zahtijeva velika brzina odziva. fluid

Žice su uglavnom od platine,

mada se koriste i volfram, nikl kao i neke legure.
Uobičajeni otpor žice u hladnom stanju je 2 -10 W
Žica je pričvršćena na dva držača pri čemu su držači i nosač
malih dimenzija da ne bi znatnije utjecali na brzinu strujanja na
mjestu postavljanja senzora.
Rad anemometra se zasniva na promjeni odvođenja toplote sa
vruće žice u zavisnosti od brzine strujanja okolnog fluida.
Po načinu rada razlikujemo dvije vrste senzora:
a) anemometri sa konstatnom strujom (samo u spec. slučajevima)
b) anemometri sa konstantnom temperaturom (najčešće korišten
Kod anamometara sa konstantom strujom kroz žicu se propušta
konstantna struja koja senzor u mirnom fluidu dovodi na temp. od
cca 200 0C. Usljed strujanja fluida dolazi do bržeg odvođenja
toplote sa žice, pa se temperatura i otpornost žice smanjuju. Pri
ustaljenom proticanju fluida dolazi do ravnotežnog stanja pri kome
se električna snaga izjednačuje sa brzinom odvođenja toplote od
strane fluida.
R(t )  I  h  S  (T  T f )
2

T – temperatura termootpora Tf – temperatura fluida

h – koeficjent prenosa toplote S – površina senzora
Teorijska i eksperimentalna ispitivanja pokazuju da se koeficijent h
u najvećem broju slučajeva može izraziti funkcijom oblika:
h  C0  C1 v
C0 i C1 – pozitivne konstante koje zavise od oblika senzora i vrste fluida
Otpornost je približno linearna funkcija toplote

 
R(t )  R0  1    T  T f 
Kod anemometara sa konstantnom temperaturom održava se
konstantna temperatura senzora bez obzira na brzinu strujanja
fluida. Na početku mjerenja pri nultoj brzini kod struje I0 imamo
otpornost R0. Usljed kretanja fluida smanjuje se temperatura
senzora pa se povećanjem struje ponovo ostvaruje početna
temperatura. Kao mjera brzine fluida koristi se jaćina struje I.
R  I 2 (v)  h  S  (T  T f )
Iz relacije: R1

S R(t )  R0
R(t )  I (v)  
2
 R0

 C0  C1 v  E
v
I(v)

R(t) V
dobije se:
S R(t )  R0
I (v )  
2
 (C0  C1 v)
 R(t )  R0
Vidi se da struja I(v) predstavlja nelinearnu funkciju brzine protoka
 Pitoova cijev
Pitoova cijev predstavlja široko
rasprostranjen senzor za mjerenje
protoka u otvorenim i zatvorenim
strujanjima fluida, posebno gasova.
Mjerni uređaj se sastoji od dvije kapilare spojenih na diferencijalni
manometar. Jedna kapilara ( B) ima otvor okomit na strujanje
tekućine, a druga kapilara (A) ima otvor paralelan sa strujanjem.
U kapilari (A) djeluje pritisak jednak zbiru statičkog i
dinamičkog pritiska, a u kapilari (B) vlada samo
statički pritisak. Mjerni signal je razlika dva pritiska.
Njihova razlika je:

Brzinu fluida određujemo iz relacije

C konstanta koju uzima u obzir pad pritiska kod protjecanja realnih
tekucina, a određuje se baždarenjem za svaku pojedinacnu tekucinu,