PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 1

UKOVNO KOVANJE

ZADATAK :

Za mašinski dio prema slici u prilogu projektovati tehnološki proces ukovnog kovanja , ako se predviđa
velikoserijska proizvodnja . Zadatak treba da obuhvati sljedeće :
1. Crtež otkivka uzimajući u obzir :
1.1 Ravan podjele i liniju sastava ukovnja
1.2 Dodatke za obradu
1.3 Kovačke tolerancije
1.4 Kovačke nagibe
1.5 Radijuse zaobljenja
1.6 Slijepa udubljenja
1.7 Hladne i vruće kote
2. Konstrukciju kanala za vijenac
3. Konstrukciju reduciranog otkovka
4. Određivanje potrebnih gravura i način kovanja
5. Dimenzije i težinu uloška(pripremka)
6. Tehnološku kartu kovanja
7. Izrada crteža završne gravure
8. Konstrukciju ukovnja
9. Određivanje deformacionog rada i sile kovanja
IZRADA.
1.1 Ravan podjele :
Osnovno pravilo kod određivanja ravni podjele je to da ravan mora biti u ravnini presjeka dvije najveće
dimenzije otkovka. Ravan podjele za naš slučaj prikazana je na slici 1, u prilogu.
1.2 Dodaci za obradu
Dodatak za obradu je sloj materijala , koji se skida naknadnom mašinskom obradom / odnosi se na
mašinsku obradu rezanjem/. Dodatak za obradu se dodaje samo onim površinama kod kojih je
predviđena naknadna obrada .
Kovačke mjere ,se određuju na osnovu dimenzija obrađenog komada po obrazcu :
DK  D   D
dK  d   d
HK  H  H
gdje su : DK , dK , HK -vanjski promjer , unutrašnji promjer i visina otkovka
D , d , H - vanjski promjer , unutrašnji promjer i visina gotovog / obrađenog komada /
D, d, H,- dodaci za obradu
Kod kvaliteta obrađene površine iznad N11 dodatak za obradu se povećava i to : za kvalitete N10-N8 za
0,3 - 0,5 mm sa svake strane otkovka i za kvalitet iznad za 0,5 - 0,8 mm.
Prema tome za naš primjer da bi se odredili dodaci za obradu izračunat ćemo težinu otkovka.
Težina gotovog mašinskog dijela je :
Gm  Vm  
gdje je : Vm - zapremina dijela
 - zapremonska masa
Za naš slučaj zapreminu izračunavamo iz relacije :
Vm = V1 + V2 + V3
Pristupamo izračunavanju zapremina :
 D 2   d12     1022   662   
V1   1    H1  h    
  39   8167,14  3419,36.39  185.159,52 mm3 
 4 4   4 4 
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 2
UKOVNO KOVANJE

 D 2   d 22     822   542   
V2   2    H 2  h    
  18   5278,34  2289,06  18  53.807,04 mm3 
 4 4   4 4 

 D12    d12   D22    d 22 

   
 D  D2    h   102  82  270.27   2373,84  27
V3   1 lh   4 h  4
 2   2   2   2 
   
   
 1494,64 .27  670.680  64.093,68  40.355,28  775.128,96 mm3  
pa je ukupna zapremina :
Vm = V1 + V2 + V3=185.159,52+53.807,04+775.128,96=1.014.095,52mm3=1,015 dm3
sada možemo izračunati težinu gotovog mašinskog dijela :
Gm=1,015*78=79,17(N)
odnosno težina otkovka je za oko 25-30% teža zbog predviđanja rubnog vijenca i dodataka za obradu ,
pa je :
GOT=1,25*79,17=98,96(N)
Na osnovu težine otkovka , za II klasu tačnosti ( velikoserijska proizvodnja ) i za pojedine dimenzije
otkovka iz Tabele 9 ( skripta Ekinović S. ) , biraju se dodaci za obradu :
H1  66 mm.... H 1  2   2,4  0,5  5,8mm  H1K  H1   H 1  66  5,8  71,8mm
H 2  45 mm... H 2  2   2,3  0,5  5,6mm  H 2 K  45  5,6  50,6mm
D1  102 mm.. D1  2   2,4  0,5  5,8mm  D1K  102  5,8  107,8mm
D2  82 mm.. D 2  2   2,4  0,5  5,8mm  D2 K  82  5,8  87,8mm
d1  66 mm.... d 1  2   2,4  0,5  5,8mm  d1K  66  5,8  60,20mm
d 2  54 mm... d 2  2   2,4  0,5  5,8mm  d 2 K  54  5,8  48,2mm
Za dimenziju h=27mm,h=0 pa je hk=h=27 mm.
1.3 Kovačke tolerancije
Tolerancije izrade otkovka predstavljaju . kao i kod drugih vidova obrade dozvoljeno odstupanje od
nominalnih mjera. Prema GOST-u 7505-55 dozvoljeno odstupanje od nominalne mjere sastoji se od dva
dijela sl. 1.a : gornjeg x i donjeg y., pri čemu je :
x= a +  c i y= b +  c
Ovdje a + b definišu zavisnost tolerancije od kvaliteta površine i težine otkovka a c definiše zavisnost
tolerancije od dimenzije otkovka.
Na osnovu toga kovačke mjere sa kovačkim tolerancijama biće :

x
DK   D   D 
y

x
HK   H   H  y

y
dK   d   d 
x

Sada na osnovu Tabele 11 ( Skripta Ekinović S, str.5 ) , za naš primjer a u cilju preglednosti imamo:
D1 D2 H1 H2 d1 d2 h l
H , D , d (mm)
102 82 66 45 66 54 27 270
KLASA TAČNOSTI 2 2 2 2 2 2 2 2
D , H , d (mm) 5,8 5,8 5,8 5,6 5,8 5,8 0 0
HK , DK , dK , 107,8 87,8 71,8 50,6 60,2 48,2 27 270
a 1,8 1,8 1,8 1,8 1,8 1,8 1,8 1,8
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 3
UKOVNO KOVANJE

b 0,9 0,9 0,9 0,9 0,9 0,9 0,9 0,9

Tolerancije

c 1,24 1,24 1,24 1,24 1,24 1,24 0,1 0,72

x 3,04 3,04 3,04 3,04 3,04 3,04 1,9 2,52
y 2,14 2,14 2,14 2,14 2,14 2,14 1,0 1,62

Na osnovu gore prikazanog kovačke mjere uzevši u obzir dodatke i kovačke tolerancije su :
3 ,04
D1 K  107,8 2 ,14  2 ,14

 3, 04
 2 ,14
d1 K  60,20  3 , 04

D2 K  87,8  2 ,14

 3, 04 d2K  48,20  3 , 04

H1K  71,8 2 ,14

1 , 9
 3, 04
 2 ,14
hK  27 1, 0

H 2K  50,6  2 , 52
LK  270 1, 62

1.4 Kovački nagibi

Da bi se omogučilo vađenje otkovka iz alata potrebno je da se sve površine otkovka , a time i gravure
koje su paralelne sa pravcem kretanja gornjeg ukovnja bude pod izvjesnim nagibom.
U Tabeli 12 ( Skripta Ekinović S. , str. 55 ) za kovanje čekićem bez izbijača , preporučuje se :

za unutrašnje površine =100

za vanjske površine =70
1. 5 Kovački radijusi
Unutrašnji radijusi ( radijusi zaobljenja i ispupčenja gravure ) i vanjski radijusi zaobljenja ( radijusi
zaobljenja udubljenja gravure ) su vrlo važne veličine , jer se njihovim povećanjem olakšava tečenje
metala i bolje popunjavanje gravure.
Vrijednosti vanjskih radijusa biraju se iz Tabele 10 ( Skripta Ekinović , str.53 ) a u zavisnosti od težine
otkovka i klase tačnosti , prema toj tabeli za naš primjer vanjski radijus je :
R=3 , 5 mm i po obrazcu :
r=3*R+0,5=3*3,5+0,5=11 mm
1. 6 Slijepa udubljenja i pločice za probijanje
Prilikom kovanja otkovaka sa šupljinom u otkivak se utiskuje šupljina da bi se smanjio otpadak
materijala pri obradi skidanjem strugotine.
U primjeni imamo nekoliko vrsta pločica za koju karakteristike i konstruktivna rješenja imamo u Tabeli
13 ( Skripta , Ekinović S , str. 58 ) , za naš slučaj debljina pločice bi bila :
H1K H1K
S1  0,45  d1K  0,25   5  0,6   0,45  60,2  0,25  35,9  5  0,6  35,9 
2 2
 0,45  46,225  3,59  3,059  3,59  6,65mm
Za glavu 2 , slijedi da je debljina pločice :

H 21K H 21K
S 21  0,45  d 21K  0,25   5  0,6   0,45  48,2  0,25  25,3  5  0,6  25,3 
2 2
 0,45  47,4  3,06  3,059  3,064  6,1mm
Radijusi zaobljenja u slijepim udubljenjima biti :
H
r1  r  0,1  1K  2  11  0,1  35,9  2  16,59mm
2
H 2K
r 2  r  0,1   2  11  0,1  25,3  2  15,5mm
2

Da bi imali ove radijuse zaobljenja , više nemamo pločice za probijanje jer provlačeći radijus r=15,5mm
konstruktivno je nemoguće imati pločicu S=6,1 mm. Zbog toga i udubljenje u većoj glavi otkovka se
usvaja r=16 mm , uz napomenu da će se provrti na otkovku dobiti naknadnom mašinskom obradom
( bušenjem ) a ne probijanjem pločice :
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 4
UKOVNO KOVANJE

1.7 Hladne i vruće kote

Pri konstruisanju završne gravure neophodno je znati koeficijent linearnog širenja , koji zavisi od vrste
materijala , otkovka i temperature kovanja. Prema tome kovačke mjere dobivene u tački 2.1.3 treba
povećati radi širenja otkovka na temperaturi kovanja.

Tako je vruća kota :

DV  1    t   DK  n  DK
gdje je : DV- vruća kota
DK- hladna kovačka kota
- koeficijent lineranog širenja
n - faktor povećanja
Na osnovu Tabele 14 i 15 ( Skripta Ekinović S. str. 60 ) , za naš konkretan primjer a na osnovu materijala
Č.1530 , očitavamo faktor povećanja dimenzija n=1,016 , pa će vruće kote biti :
D1V  n  D1K  1,016  107,8  109,53mm
D2V  89,20mm
H1V  79,45mm
H 2V  51,40mm
d1V  61,16mm
d 2V  48,97 mm
LV  274,32
hV  27,432mm
sada možemo nacrtati crtež otkovka koji je prikazan na sl. u prilogu teksta uz napomenu da su veličine u
zagradi vruće kote.
2. Kanal za vijenac
Kanal za vijenac se izvodi oko konture završne gravure i u njega utiće višak materijala pri završnom
kovanju , formirajući na taj način vijenac. Kanal se sastoji iz dva dijela i to :mosta i magacina.
Optimalna vrijednost mosta kanala se izračunava po izrazu :
m  0,015  A ..., mm
gdje je : A - površina otkivka u ravni podjele :
A - je :
2
D1    D1  D2  D22  
A   L   38.285,48mm2
4  2  4

pa je :
m  0,015  38.285,48  0,015  195,66  2,93mm
sada izračunavamo koeficijent za određivanje kanala i to iz relacije :
 H 
K  1,5  0,3   
 BSR 
gdje je : H , mm - dubina gravure
BSR , mm - srednja dužina gravure na dotičnom mjestu.
Za veću glavu (1) :
H 71,8 D 107,8 H
H  1K   35,9.....BSR  1K   53,9   0,666
2 2 2 2 BSR
za manju glavu (2) :
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 5
UKOVNO KOVANJE

H 21K 50,6 D 87,8 H

H    25,3.....BSR  2 K   43,9   0,576
2 2 2 2 BSR
Usvajamo veću vrijednost : 0,666 , pa izračunavamo K:
K  1,5  0,3  0,666  1,6998
Pošto se dobivena vrijednost K=1,6998 nalazi u intervalu K=1,6-2,5 to u Tabeli 16( Skripta , Ekinović ,
str 64 ) odgovara kanal srednje širine i usvojivši m= 3 mm , očitavamo ostale konstruktivne mjere rubnog
kanala:
M=5 mm , bm=12 mm , bM=32 mm , bSR=5,3 mm , AK=2 01mm2 , R=15 mm , R 1=M=5 mm ,
R2=m/2=3/2=1,5 mm .
Nakon ovoga možemo izračunati zapreminu vijenca , po izrazu :
VV  k p  AK   Oo  q   bm  bM  
gdje je :kp = 0,7 za otkovke I grupe
AK = 201 mm2- površina poprečnog presjeka kanala
Oo - obim otkovka u podionoj ravni
q - koeficijent kojim se uzima u obzir oblik otkovka
Oo   D1  D2      2 L  D1  D2   614,184  735,6  1.349,78mm
Iz tabele 17 ( Skripta Ekinović S , str.65 ) očitavamo q=4 , pa imamo :
VV  0,7  201  1349,78  4  12  32   154.001,6mm3
3 Konstrukcija reduciranog otkovka :
Reducirani otkovak je komad okruglog presjeka čija je površina jednaka zbiru površina poprečnog
Ar  Ao  2  k p  AK
presjeka otkovka i vijenca a iste je dužine kao i zadati otkovak.
gdje je : A0 - površina poprečnog presjeka otkivka
AK - površina poprečnog presjeka kanala za vijenac
Ar - površina poprečnog presjeka reduciranog otkivka
kp - koeficijent popunjavanja kanala , 0,7

pa je : Ar = A0 +1,4* AK

Iz ovoga prečnik reduciranog otkovka je :

d r  1,13  Ar
Srednja reducirana površina se izračunava iz relacije :
V  VV
ASR  o
L0
a srednji poluprečnik iz relacije :
d SR  1,13  ASR
Sada ćemo izračunati srednju reduciranu površinu :
Vo 
Gotk


98,625
78

 1,26 dm 3 
VV  154.001,6 dm 3  
Lo  53,9  270  43,9  367 mm... pa.. je :

ASR 
1.260.000  154.001,6
367
 
 4.134,53 mm 2 ....  d SR  1,13  4.134,53  72,6mm

Proračunska tabela za naš konkretan primjer :

 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 6
UKOVNO KOVANJE

PRESJEK Ao , mm2 Ak , mm2 Ar = Ao +1,4* AK

dSR=1,13* Ar
mm2
1. 0 201 281,4 16
2. 2943,8 201 3225,2 64,2
3. 7108,2 201 7389,6 98,0
4. 7540 201 7821,4 100,5
5. 7539 201 7820,4 100
6. 7467,2 201 7748,6 99,5
7. 3914 201 4195,4 73,2
8. 2754 201 3035,4 62,25
9. 2646 201 2927,4 61,13
10. 3686 201 3967,4 71,20
11. 4857,6 201 5139 81,00
12. 4807 201 5088,4 80,60
13. 4242,28 201 4523,68 76,00
14. 4351,6 201 4633,0 77,00
15. 2934,8 201 3216,2 64,00
16. 0 201 281,4 16
Slika br. 4 predstavlja reducirani otkivak i nalazi se u prilogu proračuna.
Sa slike je vidljivo da linija srednjeg presjeca konturu reduciranog otkivka u tačkama A-A i B-B. Što
znači da će otkivak biti sa jednim krakom i dvije glave , dakle složeni.
Na slici 4 b predstavljena je linija reduciranih površina za posmatrane presjeke. Pošto je linija B-B
udaljena od kraja reduciranog otkivka za 90 mm , to će biti dužina glave prvog reduciranog otkivka ,
Lg1= 90 mm. Dužinu kraka prvog reduciranog otkivka odredit ćemo iz uslova da nedostajuća zapremina
glave mora biti jednaka suvišnoj zapremini kraka( odnosno nedostajuće i suvišna površina na konturi
reduciranih površina (An1i As1) , sl. 4b.

Vn1  VS 1
2
d SR  d 2 
Vgl  Lgl  SR  LK 1  VK 1
4 4
ako se ovo svede na reducirane površine prema slici 4b znači da je : An1= AS1.
Pošto se radi o složenim i geometrijskim nepravilnim površinama stvar ćemo pojednostavniti pa će biti :
a  b lK 1  h g  e e f
  cd 
2 2 2 2
sa slike 4b izmjerivši kotirane površine dobit ćemo :
38  7 lK 1  9 4  9 98
   30  6   lK 1  22mm
2 2 2 2
Iz gornjeg proračuna i slike 4b slijedi da smo složeni otkivak podjelili na dva prosta otkivka ,
geometrijskih karakteristika :
lK 1  22.., lg 1  90..., lo1  102
lK 2  148., l g 2  110 .., lo 2  268
Pri čemu je : lo= lo1+ lo2=102+268=370
Linija podjele označena je sa C-C , sl.4
2.4 Određivanje potrebnih gravura i načina kovanja.
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 7
UKOVNO KOVANJE

2.4.1 Određivanje potrebnih gravura.

Vrsta pripremnih gravura ima više , a za njihovo određivanje služi reducirani otkivak i dijagram prikazan
na sl. 31 ( Skripta , Ekinović S.,str 75 ).
Za korištenje dijagrama potrebno je izračunati sljedeće koeficijente :
d l d  d r min
  r max ....,   o ...., K  K
d SR d SR lK
gdje je :- predstavlja odnos maksimalnog i srednjeg reduciranog prečnika
 - predstvlja odnos dužine i srednjeg prečnika reduciranog orkivka
K-karakteriše konusnost

Pošto se u našem slučaju radi o složenom reduciranom otkivku , računamo ove koeficijente za svaki
prosti reducirani otkivak posebno :
d 82
1  r1 max   1,129
d SR 72,6
l 102
1  o1   1,40
d SR 72,6
d  d r1 min 87,8  16
K  K1   3,26
lK 1 22
Što u dijagramu na sl.31 ( Skripta , Ekinović S. , str 75 za težinu prvog reduciranog otkivka
2
d SR 
Go1   l01    32,9
4
znači da uzimamao gravuru br.8 tj. GRAVURU ZA IZDUŽIVANJE I UVALJIVANJE OBLIKA, /
ZATVORENU /

Drugi prosti reducirani otkivak :

d r 2 max 102,6
2    1,41
d SR 72,6
lo 2 258
 21    3,55
d SR 72,6
d K 2  d r 2 min 107,8  16
K    0,35
lK 2 148
Također iz gore pomenutog dijagrama , radi se o istoj gravuri br. 8. tj. GRAVURU ZA IZDUŽIVANJE I
UVALJIVANJE OBLIKA, / ZATVORENU /
2.4.2 Određivanje načina kovanja
Za naš primjer odnosno za težinu otkovka 98,6 N i dužinu 350 mm , odgovara područje C iz dijagrma 32
( Skripta , Ekinović S , str. 75 ) , što znači da će se kovanje vršiti iz pojednačnih pripremaka.
2.5 Određivanje dimenzija i težine polaznog materijala ili pripremka.
Dimenzije pripremka se određuju na osnovu zapremine otkovka i vijenca uvećane za dodatak za odgor  ,
tj.
VP  Vo  VV    0,1   

 =0,02-0,03 u slučaju zagrijavanja u plamenim pećima.

 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 8
UKOVNO KOVANJE

Površina poprečnog presjeka zavisi od načina pripremnog kovanja odnosno pripremnih gravura , tako za
:
- pripremno kovanje u gravurama za uvaljivanje oblika i nekim drugin , površina se izračunava iz
relacije :
AP  c  ASR
gdje je : ASR-srednje reducirana površina
c- koeficijent prema tabeli 19 ( skripta Ekinović S , str 83 ), za naš slučaj c=1,2
Na osnovu gore rečenog za naš primjer će biti :

VP  Vo  VV    0,1     1,26  0,154  1  0,03  1,456dm3

Težina pripremka je :
G p  V p    1,456  78  113,6 N
Površina poprečnog presjeka pripremka je :
Ap  c  ASR  1,2  4134,53  4961,43mm 2
Usvojivši kvadratni poprečni presjek , dobivamo prečnik :
ap  Ap  70,43
Usvaja se standardna vrijednost iz Tabele 20 ( Skripta , Ekinović S., str.84 )a ps=75 mm , pa je stvarni
presjek :
ApST  a 2ps  752  5625mm 2
Dužina pripremka je :
Vp
Lp   318,8mm...usvajamo..320mm
ApST
Dakle kao plazni materijal koristit će se kvadratna šipka prema JUS. C.B3 o24 ax L=75x320.

2.6 Crtež završne garvure

Sa završnom gravurom povezana su tri važna konstruktivna elementa ukovnja a to su : kanal za

vijenac,otvor za kliješta i ulivni kanal.
Kroz udubljenja za kovačka kliješta kod završnih gravura postavlja se tz. ulivni kanal koji se koristi za
ulivanje u gravuru lako topivih metala npr. olova u cilju provjere tačnosti gravure.Crtež završene gravure
prikazan na slici 5 u prilogu proračuna.

2.7 Deformacioni rad i sila kovanja:

U literaturi najčešće se susrećemo sa izrazom deformacioni rad pri posljedenjm udaru malja čekića :
 
W  18  1  0,005  D   0,75  0,001D 2  D   M
gdje je :M- čvrstoća materijala u krajnjem fazi procesa kovanja . Vrijednosti ove veličine za razne
vrste čelika dati su u Tabeli 22( skripta , Ekinović S , str.96 ).
D-najveći promjer otkivka u horizontalnoj ravni .
Težina padajući dijelova čekića za otkovke koji u horizontalnoj ravni imaju okrugao presjek računa se iz
relacije :
2

G1  10  1  0,005  D   1,1     0,75  0,001 D 2   D   M ...  N 

 2
 D
Za naš slučaj imamo sljedeće :
 PROGRAM IZ OBRADE DEFORMACIJOM 9
UKOVNO KOVANJE

2
 2 
 
W  18  1  0,005  D   0,75  0,001D 2  D   M  18  1  0,005  22,1  1,1 
22
  22,1  60 
,1 

 36.820 J 
 N 
D  1,13  382,52  22,1 cm....... M  60 2 
 mm 
Težina padajući dijelova čekića je :
2
 2
 
G1  10  1  0,005  D   1,1    0,75  0,001  D 2  D   M ...  10  0,8895  1,41  1,23  1326 
D

 20.455 N 
Pošto naš otkivak u horizontalnoj ravni nema okrugao poprečni presjek to je :
 L   
G1  G  1  0,1    20.455  1  0,1  35,0   24.120 N 
BSR   10,9 
  
Usvaja se čekić dvostrukok dejstva sa težinom padajućih dijelova G1=24.120 N.

LITERATURA:

 Skripta , dr. Ekinović Sabahudin , MF Zenica " Slobodno i ukovno kovanje "
 Sveska sa vježbi iz predmeta " Obrada deformacijom " , Plančić Ibrahim , dpl. inž.