Domus

U kuću se ulazi kroz hodnik (fauces) u predsoblje (vestibulum).

Središte je kuće atrij (atrium), s krovnim otvorom (compluvium) i bazenom za
kišnicu (impluvium). U atriju se nalazi lararij (lararium, ormarić s kipovima
kućnih bogova gdje im se prinose žrtve), a oko atrija nalaze se sobe: spremišta,
spavaonice, radne sobe... U krilima (alae) izložene su slike predaka (imagines).
Na kraju, odvojena zavjesom ili pregradom je glavna blagovaonica (tablinum).
Iza tablinuma leži peristil (peristylum), vrt često ukrašen kipovima i fontanama.
Oko peristila pod natkritim trijemom sa stupovima ima još soba: otvorena
prostorija (exedra), gospodarske prostorije, ljetna blagovaonica (oecus).
S obje strane vestibula mogli su se nalaziti dućani (tabernae) koji su se obično
iznajmljivali. Prozori nikad nisu na uličnoj strani, zatvaraju se drvenim
kapcima.

VILLA ROMANA
Originalno ‘villa’ je ljetnikovac za bogatije građane. Prema Pliniju starijem, dvije
su vrste vila: villa urbana, blizu grada, kuća za odmor i villa rustica, seosko
imanje na kojem su stalno boravili robovi. Bogati Rimljani su odlazili iz grada
za ljetnih vrućina na brežuljke oko Rima. Govori se da je Ciceron posjedovao
čak sedam vila, najstarija je bila blizu Arpina, koju je naslijedio. Plinije Mlađi je
imao tri ili četiri, a najpoznatija je villa, tj. posjed Laurentinum iz njegovih
opisa.
U doba careva bilo je različitih vrsta vila. Neke su bile mjesto za uživanje kao
Hadrijanova vila u Tiburu blizu Rima. Villa suburbana je vila na rubu grada.
Treći tip vila bio je središte veleposjeda (latifundia) koje su proizvodile i izvozile
poljoprivredne proizvode.
Viši stalež, bogati rimski građani živjeli su na selu u blizini Rima i po cijelom
Carstvu u velikim kompleksima vila, koje su se sastojale od tri dijela: villa
urbana – tu je živio gospodar i njegova obitelj. Te su vile bile slične kućama
bogatih građana u Rimu, imale su oslikane zidove. Drugi dio – villa rustica,
gdje su živjeli i radili robovi i drugo osoblje. Treći dio su bila spremišta za
proizvode s farme, vino, maslinovo ulje, pšenicu, grožđe i drugo. Druge
prostorije u vili mogle su biti kuhinja, blagovaonica, radna soba itd. Često su
imale tekuću vodu i podno centralno grijanje (hipokaust).
INSULA

Insule su višekatnice sa stanovima za iznajmljivanje u kojima je stanovao

srednji i niži stalež (plebs). Prizemlje se koristilo za dućane, krčme i zanatske
radionice, a viši katovi za stanovanje. Privatne kuće su bile luksuz koji su si
mogli priuštiti jedino bogati Rimljani.
Insule su često građene s vrlo malim troškovima, te su bile slabe konstrukcije,
podložne požarima i rušenju, o čemu piše rimski pjesnik Juvenal. Najmanje
poželjni i najjeftiniji su bili najviši katovi. Često su bili bez grijanja i vode i
samo ponekad su imali zahode, zbog čega je postojala potreba za javnim
zahodima (latrinae). Insule su mogle imati 6, 7 katova, a neke čak do 9. U
jednoj insuli moglo je stanovati do 40 ljudi u nekih 6-7 stanova, na samo 330
m2.
Zbog opasnosti od požara i rušenja, car August je ograničio visinu gradnje na
dvadeset metara, i ponovo car Neron poslije velikog požara, na oko 18 metara.
U carsko doba bilo je čak do 50 000 insula, u usporedbi sa 2000 domusa.
Mnoge insule su imale vodu i sanitarne prostorije, kako piše Strabon. No
usprkos tome mnogi su stanovnici insula bacali otpatke i izmet na ulicu.
Insule su dobile ime po otocima jer su izgledale kao otoci gledane ptičjim okom.
Rimljani su prvi narod koji je koristio stanove.