IKT U NASTAVI GEOGRAFIJE

Nastava je pedagoški osmišljen i uređen skup organiziranih aktivnosti u svrhu odgoja i

obrazovanja. Danas postoji bitna razlika između tradicionalne i suvremene škole. Stara škola
didaktičara je smatrala da će mlada generacija biti bolje pripremljena za život usvoji li tijekom
školovanja što veću količinu znanja. Cilj je bio usvajanje što više informacija, što je dovodilo
do tzv. formalističkog znanja. Učenici takvo znanje nisu mogli integrirati u svakodnevni život.
Za razliku od tradicionalne, suvremena škola stavlja učenika u središte odgojno obrazovnog
procesa. Učenici su aktivno uključeni u planiranje, provedbu i evaluaciju nastave. Nastavni
sadržaji nisu formalizirani i kruti, oni se prilagođavaju učeničkim interesima. Isto tako, u
tradicionalnoj školi nastava odnosno nastavni proces može se promatrati putem didaktičkog
trokuta. Prema tom trokutu nastava je organizirana odgojno-obrazovna djelatnost koju čine:
nastavnik, učitelj i nastavni sadržaj. U suvremenom konceptu nastave dodan je još jedan činitelj
nastave, a to je obrazovna tehnologija, kojom smo dobili didaktički četverokut: nastavnik,
učenik, nastavni sadržaj i nastavna tehnika. U suvremenim oblicima učenja i poučavanja
neizostavna je uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije koja nastavnom procesu daje
sljedeća obilježja: inovativnost, kreativnost, zanimljivost, fleksibilnost, raznolikost,
dinamičnost.

Razvojem tehnologije mijenjaju se načini poučavanja i učenja. Jedan od novijih načina poučavanja i
učenja je upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije. Zbog ubrzanog razvoja informacijske i
komunikacijske tehnologije većina nastavnika nije dovoljno educirana za kvalitetno iskorištavanje svih
prednosti koje pojedini novi načini poučavanja i učenja nude. Informacijska i komunikacijska
tehnologija u nastavi mora imati svrhu koja opravdava njeno korištenje. Također, nastavni sat ne bi
trebao biti u potpunosti prožet metodama informacijske i komunikacijske tehnologije. Radije,
nastavnicima na prvom mjestu treba biti učenik te razvoj učenikovih sposobnosti, a tehnologija bi se
trebala promatrati kao sredstvo.

Informacijska i komunikacijska tehnologija se u nastavi u početku koristila samo za osmišljavanje i

pripremanje nastavnog procesa, ali pojavom tehnologije u nastavi došlo je do novog načina učenja
(Kostović-Vranješ, Bulić, & Novoselić, 2015). U obrazovnom sustavu valja skrenuti pozornost i na
nastavnike, tj. na njihovo poznavanje informacijske i komunikacijske tehnologije i spremnost primjene
iste. (OECD, PISA 2012 Results in focus, 2014). Nastavnici ponekad nisu zainteresirani za primjenu novih
načina poučavanja i učenja te radije ostaju pri uhodanim receptima. No, u današnje vrijeme
informacijska i komunikacijska tehnologija nudi čitav raspon mogućnosti koje mogu doprinijeti porastu
zainteresiranosti učenika za određen predmet