Korozija Metalnih Materijala

Univerzitet u Sarajevu - Mašinski fakultet Sarajevo
Matična oblast: Mašinski proizvodni inženjering
Završni rad
Korozija metalnih materijala
Kandidat
Adnan Bećić, B.Sc.Ing.maš.
Komisija:
predsjednik: v.prof.dr. Ismar Hajro,
član: v.prof.dr. Almira Softić,
član i mentor: v.prof.dr. Damir Hodžić.
Sarajevo, 2020.
prazna stranica
UNIVERZITET U SARAJEVU
MAŠINSKI FAKULTET U SARAJEVU
ZAVRŠNI RAD
Adnan Bećić
Sarajevo, Februar 2020. godine

Osnovne informacije o radu
Završni rad za sticanje zvanja magistar mašinstva – diplomirani

Vrsta rada
mašinski inženjer
Student Adnan Bećić | Mašinski fakultet Sarajevo
Mentor v.prof.dr. Damir Hodžić | Mašinski fakultet Sarajevo
Član komisije v.prof.dr. Almira Softić | Mašinski fakultet Sarajevo
Predsjednik komisije v.prof.dr. Ismar Hajro | Mašinski fakultet Sarajevo
Naslov rada na
BHS jeziku
Naslov rada na
Corrosion of metal materials
engleskom jeziku
Godina izdanja 2020. god.
Izdavač publikacije Mašinski fakultet Sarajevo
Adresa izdavača Vilsonovo šetalište 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Naučno-istraživačke
Mašinski fakultet Sarajevo - Univerzitet u Sarajevu | Bosna i
institucije i/ili industrijski
Hercegovina
partneri koji su pružili
usluge i pomogli izradu
Broj poglavlja 7
Broj stranica 69
Broj slika 38
Fizički opis rada Broj tabela 7
Broj priloga -
Broj citirane ili
33
korištene literature
Naučna oblasti Mašinski proizvodni inženjering
Ključne riječi Korozija metala, prevencija, tehnike dijagnostike, ekonomski aspekt
Mjesto arhiviranja Biblioteka Mašinskog fakulteta Sarajevo
Datum odbrane 20.02.2020. god.
Identifikacijski broj ....
UNIVERZITET U SARAJEVU
MAŠINSKI FAKULTET U SARAJEVU
Završni rad
Mentor: Student:
v.prof.dr. Damir Hodţić Adnan Bećić
Sarajevo, Februar 2020. godine

Univerzitet u Sarajevu
Mašinski fakultet
Katedra za Mašinski proizvodni inžinjering
Izjava o autentičnosti Završnog rada za II ciklus studija
Ime i prezime: ADNAN BEĆIĆ

Naslov rada: KOROZIJA METALNIH MATERIJALA
Broj stranica: 69
Potvrđujem:
 da sam proĉitao/la dokumente koji se odnose na plagijarizam, kako je to definirano Statutom
Univerziteta u Sarajevu, Etiĉkim kodeksom Univerziteta u Sarajevu i Pravilima studiranja za
I, II ciklus studija, integrirani, struĉni i specijalistiĉki studij na Univerzitetu u Sarajevu, kao i
uputama o plagijarizmu navedenim na web stranici Univerziteta u Sarajevu;
 da sam svjestan/na univerzitetskih disciplinskih pravila koja se tiĉu plagijarizma;
 da je rad koji predajem potpuno moj, samostalni rad, osim u dijelovima gdje je to naznaĉeno;
 da rad nije predat, u cjelini ili djelimiĉno, za stjecanje zvanja na Univerzitetu u Sarajevu ili
nekoj drugoj visokoškolskoj ustanovi;
 da sam jasno naznaĉio/la prisustvo citiranog ili parafraziranog materijala i da sam se
referirao/la na sve izvore;
 da sam dosljedno naveo/la korištene i citirane izvore ili bibliografiju po nekom od
preporuĉenih stilova citiranja, sa navoĊenjem potpune reference koja obuhvata potpuni
bibliografski opis korištenog i citiranog izvora;
 da sam odgovarajuće naznaĉio/la svaku pomoć koju sam dobio/la pored pomoći mentora/ice i
akademskih tutora/ica.
Sarajevo, datum: 31.01.2020.

Potpis: ______________________________
Sadržaj
Popis slika ................................................................................................................................ iii
Popis tabela ............................................................................................................................... iv
Saţetak ....................................................................................................................................... v
Abstract ..................................................................................................................................... vi
1. Uvod................................................................................................................................... 1
2. Klasifikacija korozije ......................................................................................................... 4
2.1 Hemijska korozija ............................................................................................................ 6
2.2 Elektrohemijska korozija ................................................................................................. 8
2.3 Opća korozija ................................................................................................................. 12
2.4 Lokalna korozija ............................................................................................................ 13
2.5 Selektivna korozija......................................................................................................... 16
2.6 Interkristalna korozija .................................................................................................... 17
2.7 Specifiĉni oblici korozije ............................................................................................... 18
3. Naĉini prevencije i kontrole korozije ............................................................................... 22
3.1 Racionalni izbor konstrukcijskog materijala ................................................................. 23
3.2 Konstrukcijsko tehnološke mjere ................................................................................... 24
3.3 Zaštitne prevlake ........................................................................................................... 26
3.3.1 Metalne prevlake ..................................................................................................... 29
3.3.2 Nemetalne anorganske prevlake ............................................................................. 32
3.3.3 Nemetalne organske prevlake ................................................................................. 33
3.4 Smanjenje agresivnosti medija ...................................................................................... 36
3.5 Elektriĉne metode zaštite od korozije ............................................................................ 38
4. Tehnike dijagnosticiranja korozijskih oštećenja .............................................................. 42
4.1 Organizacija inspekcije .................................................................................................. 43
4.2 Ispitivanje, otkrivanje i praćenje korozije ...................................................................... 44
4.2.1 Pregled .................................................................................................................... 44
4.2.2 Vizuelna inspekcija ................................................................................................. 45
4.2.3 Radiografija............................................................................................................. 45
4.2.4 Ultrazvuĉno testiranje ............................................................................................. 46
4.2.5 Vrtloţne struje ......................................................................................................... 47
i
4.2.6 Inspekcija magnetskim ĉesticama ........................................................................... 48
4.2.7 Teĉni penetrant........................................................................................................ 48
4.2.8 Elektro metoda ........................................................................................................ 49
4.2.9 Akustiĉka emisija .................................................................................................... 49
4.2.10 Detekcija curenja .................................................................................................. 50
4.2.11 Monitoring korozije .............................................................................................. 50
4.2.12 „Pigging“ ureĊaji .................................................................................................. 51
4.3 Analiza inspekcijskih rezultata ...................................................................................... 61
5. Ekonomski aspekt korozije .............................................................................................. 63
6. Zakljuĉak.......................................................................................................................... 67
7. Literatura .......................................................................................................................... 68
ii
Popis slika
Slika 1.1 Korozijski ciklus ţeljeza, [3] ...................................................................................... 2
Slika 2.1 Klasifikacija prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja, [5] ...................... 5
Slika 2.2 Uticaj temperature na stvaranje okujne, [6] ................................................................ 7
Slika 2.3 Primjer elektrohemijske korozije metala, [4] ............................................................. 9
Slika 2.4 Stvaranje galvanskog ĉlanka, [6] .............................................................................. 10
Slika 2.5 Primjer opće korozije pumpe od livenog gvoţĊa, [8]............................................... 12
Slika 2.6 Vrste lokalne korozije: a) pjegasta, b) rupiĉasta, c) kontaktna, d) potpovršinska [6]
.................................................................................................................................................. 13
Slika 2.7 Primjer pjegaste korozije na oštrici noţa, [9] ........................................................... 14
Slika 2.8 Primjer rupiĉaste korozije- oštećeni cjevovod, [10] ................................................. 14
Slika 2.9 Primjer potpovršinske korozije- listanje, [10] .......................................................... 15
Slika 2.10 Primjer galvanske korozije, spoj matice i plemenitije podloge (lijevo), povezanost
ĉeliĉnog vijka sa inoks materijalom (desno), [8] ..................................................................... 16
Slika 2.11 Korozija u zazoru nastala izmeĊu dva jednaka metala na konstrukciji mosta, [11]
.................................................................................................................................................. 16
Slika 2.12 Oštećenje ventila uslijed decinkacije mesinga, [12] ............................................... 17
Slika 2.13 Primjer interkristalne korozije, [13] ....................................................................... 18
Slika 2.14 Primjer naponske korozije ugljiĉnog ĉelika, [13] ................................................... 18
Slika 2.15 Primjer principa termogalvanske korozije, [4] ....................................................... 19
Slika 2.16 Primjer erozijske korozije unutrašnje stjenke bakrenog cjevovoda, [14] ............... 19
Slika 2.17 Primjer kavitacijske korozije krila brodskog propelera, [16] ................................. 20
Slika 2.18 Primjer korozije uzrokovane trenjem kod automobilskih koĉnica, [17] ............... 21
Slika 3.1 Primjeri dobrog i lošeg pozicioniranja pogona, [6] .................................................. 25
Slika 3.2 Primjeri lošeg i dobrog konstrukcijskog rješenja, [6] ............................................... 26
Slika 3.3 Galvanizacijski postupak, [19] ................................................................................ 30
Slika 3.4 Primjer vrućeg pocinĉavanja, [20]............................................................................ 31
Slika 3.5 Pojednostavljeni prikaz metalizacijskog prskanja, [18] ........................................... 31
Slika 3.6 Gumirani proizvodi (valjak i toĉak), [22] ................................................................. 33
Slika 3.7 Postupak plastificiranja metala, [23] ....................................................................... 34
Slika 3.8 Izgled tkanine za bitumenizaciju i postupak bitumenizacije lijepljenjem, [24] ....... 35
Slika 3.9 Sistem premaza, [6] .................................................................................................. 35
iii
Slika 3.10 Zaštita metala slabo propusnim omotom i skidanje zaštitne folije sa automobila,
[25] ........................................................................................................................................... 36
Slika 3.11 Primjena inhibitora korozije u vojnoj industriji, [25] ............................................. 38
Slika 3.12 Podjela elektrohemijskih postupaka zaštite, [26] ................................................... 39
Slika 3.13 Shema katodne zaštite sa vanjskim izvorom struje, [26]........................................ 40
Slika 3.14 Shema katodne zaštite sa ţrtvovanom anodom, [26].............................................. 40
Slika 4.1 Princip radiografije, [29] .......................................................................................... 45
Slika 4.2 Princip ultrazvuĉnog testiranja koristeći impuls/eho tehniku i odgovarajuću sondu a)
normalna sonda, b) ugaona sonda, [29] ................................................................................... 47
Slika 4.3 Ispitivanje magnetskim ĉesticama, [27] ................................................................... 48
Slika 4.4 Ispitivanje teĉnim penetrantom, [28] ........................................................................ 49
Slika 5.1 Troškovi korozije u SAD-u, [32] .............................................................................. 65
Popis tabela
Tabela 2.1 Elektrohemijski naponski niz, [6] .......................................................................... 11
Tabela 3.1 Ocjene otpornosti na koroziju: 1=slaba- brzo razaranje; 2=osrednja- privremena
upotreba; 3=dobra- umjereno korištenje; 4=vrlo dobra- pouzdano korištenje; 5=izvrsna-
neograniĉeno korištenje, [6]..................................................................................................... 24
Tabela 4.1 Metode inspekcije i monitoringa, [29] ................................................................... 44
Tabela 4.2 Tehnike za ispitivanje i dijagnosticiranja oštećenja usljed korozije pomoću
metalografije i fraktografije [30] ............................................................................................. 51
Tabela 4.3 Metode ispitivanje korozije bez razaranja [30] ...................................................... 52
Tabela 4.4 Dijagnosticiranje korozijskih oštećenja pomoću hemijske analize [30] ................ 56
Tabela 4.5 Ispitivanje korozije pomoću mehaniĉkog testiranja [30] ....................................... 59
iv
Sažetak
Korozija je osnovni problem koji se dešava kod konstrukcijskih materijala, te se ovom
nepoţeljnom trošenju materijala kontinuirano posvećuje paţnja. Razni oblici korozije: prema
mehanizmu procesa, geometrijskom obliku razaranja, vremenskom toku odvijanja, objašnjeni
su u prvom dijelu ovog rada. Spomenuti su i specijalni oblici korozije nastali zbog razliĉitih
uticaja.
U sljedećem poglavlju predstavljene su mjere i naĉini prevencije, a posebna paţnja

posvećena je zaštitnim prevlakama kao osnovnom naĉinu prevencije od korozije.
Inspekcija, detekcija i metode monitoringa su opisane u narednom dijelu gdje su date tehnike,
njihov kratak opis, prednosti i ograniĉenja.
Na kraju rada dat je osvrt na ekonomski aspekt jer je veoma bitan zbog svakodnevnih
gubitaka u privredi koje uzrokuje korozijski proces.
Ključne riječi: Korozija metala, prevencija, tehnike dijagnostike, ekonomski aspekt.
v
Abstract
Corrosion is a fundamental problem that occurs with structural materials, and this undesirable
material wear is constantly being addressed. Various forms of corrosion: according to the
mechanism of the process, the geometric form of destruction, the time during the flow, are
explained in the first part of this paper. Special forms of corrosion due to different influences
are also mentioned.
In the next chapter, prevention measures and methods are presented, and special attention is
given to protective coatings as a basic method of preventing corrosion.
Inspection, detection and monitoring methods are described in the following section where
techniques, their brief description, advantages and limitations are given.
At the end of the paper, an overview of the economic aspect is given, as it is very important
because of the daily losses in the economy caused by the corrosion process.
Keywords: Corrosion of metals, corrosion prevention, corrosion detection techniques,

economic aspect of corrosion.
vi
Uvod
1. Uvod
Danas su svuda oko nas sveprisutni konstrukcijski i drugi materijali podloţni nenamjernim
oštećenjima i štetnim promjenama, zbog kojih postepeno gube svoja prvobitna namjenska
svojstva, a u konaĉnici se znatno smanjuje vijek trajanja samog proizvoda. Uzroci ovih
promjena na materijalu su uglavnom korozijski procesi koji nastaju prije svega kao posljedica
kontakta površina dva ili više raznovrsnih materijala odnosno njihovih faza, [1].
Korozija je fizikalno hemijska interakcija izmeĊu materijala i okoline ĉiji rezultat su
promjene u svojstvima materijala koja mogu voditi ka slabljenu nosivosti i funkcionalnosti
konstrukcije. Štetne promjene najĉešće se dešavaju na površini sa tendencijom prodiranja u
dubinu. Koroziji podlijeţu sve vrste materijale anorganskog i organskog porijekla, te se
odvojeno istraţuju i izuĉavaju kao zasebne oblasti: korozija metala i korozija nemetala, [2].
Ĉvrsti metalni i nemetalni materijali korodiraju u plinskoj, teĉnoj i ĉvrstoj sredini. Ovisno o
prirodi i konstituciji, kao i stepenu poroziteta, korozijski proces moţe da zahvata samo
površinu ili materijal u cjelini. Ovisno o homogenosti materijala korozija se moţe odvijati
ravnomjerno po cijeloj površini ili na nekim dijelovima proizvoda, ĉesto sa razliĉitim
korozijskim uĉincima. Intenzitet korozije zavisi od prirode materije koja korodira, kao i
prirode nastalih produkata korozije, prije svega od hemijskog sastava i strukture. Produkti
korozije nastaju hemijskim reakcijama elemenata ili spojeva materijala koji korodira, te
elemenata i spojeva sredine kojoj je izloţen materijal, [1].
OdreĊene vrste materijala u razliĉitim sredinama i uslovima podlijeţu razliĉitim vrstama
korozije kako kontinuirano tako i lokalno, [1]. Produkti korozije ĉeliĉnog liva su ĉesto oksidi
ţeljeza koji ĉine sastav ţeljeznih ruda.
Korozija se definiše kao nepoţeljno ili nenamjerno trošenje materijala zato što je korozija
spontan proces koji je posljedica teţnje povratka metala u spojeve u kojima se nalazi u
prirodi (rude i minerali).
Iz prirode ĉovjek uzima sirovine koje se nalaze u termodinamiĉkom stabilnom stanju,
odnosno temperature i hemijski sastav su jednaki u svim taĉkama termodinamiĉkog sistema,
a makroskopska kretanja u sistemu ili sistema u odnosu na okolinu nisu prisutna.
Unosom energije, preradom i oblikovanjem mijenja se njihov sastav pri ĉemu se dobiva
konstrukcijski materijal sa ţeljenim osobinama. Dobiveni materijal nalazi se u
termodinamiĉkom nestabilnom stanju te prirodno teţi vraćanju u prvobitno termodinamiĉko
stabilno stanje.
To je neţeljena, nemamjerna i štetna pojava koja se dogaĊa iz razloga što su prirodni
materijali u ravnoteţi s hemijskim reakcijama koje se dešavaju pod uticajem kisika, vode i
ostalih atmosferskih faktora.
1
Uvod
Unosom energije i preradom prirodnih materijala promjene ostaju prikrivene u strukturi

materijala te se mijenja njihov sastav da bi se ostvarile ţeljene osobine za ciljanu namjenu.
Zbog velikog unosa energije kod proizvodnje metal sadrţava visoku energiju. Prirodna teţnja
metala je da reaguje sa drugim tvarima i oslobaĊanjem energije prelazi u stanje niţe energije.
Taj prelazak nazivamo pokretaĉka sila procesa korozije, [6]. Na slici 1.1 prikazan je
korozijski ciklus ţeljeza, od sirovine do gotovog proizvoda.
Slika 1.1 Korozijski ciklus ţeljeza, [3]
O vrstama korozije i njenom uticaju na materijale govorit će se u prvom dijelu ovog rada.
Korozija konstrukcionih materijala ĉesto je uzrok rušenja ogromnih ĉeliĉnih konstrukcija,
mostova i drugih katastrofa. Zbog toga se koroziji odnosno zaštititi od korozije u svijetu
posvećuje velika paţnja izdvajanjem ogromnih financijskih sredstava za istraţivanja,
otvaranjem odgovarajućih instituta, formiranjem nacionalnih i meĊunarodnih udruţenja koja
se bave problemima korozije, itd. Stalno se radi na izuĉavanju metoda zaštite materijala koje
usporavaju ili spreĉavaju razliĉite oblike korozijskog razaranja. Pri tome se posmatra uticaj
unutrašnjih faktora materijala kao i vanjskih faktora tj. karakteristike okoline. Već pri
nastanku proizvoda mora se razmišljati o potencijalnim opasnostima od korozije, jer je u toj
fazi najjednostavnije i najjeftinije riješiti problem. Iako je spreĉavanje problema od samog
2
Uvod
poĉetka najbolji naĉin u većini sluĉajeva je to nemoguće, jer je teško predvidjeti sve
okolnosti u kojima će se proizvod nalaziti. Zbog navedenog više vremena će se trošiti na
saniranje i umanjivanje već nastale štete nego na spreĉavanje problema. Neke od metoda za
prevenciju i kontrolu korozije objašnjene su u drugom dijelu ovog rada, [3].
U savremenom svijetu sigurnost i pouzdanost konstrukcije je veoma bitna te se postojećim
tehnikama dijagnosticiranja korozijskih oštećenja nastoji blagovremeno otkriti eventualni
nedostaci koji utiĉu na funkcionalnost konstrukcije ili proizvoda. Za neke konstrukcije
inspekcijske tehnike i intervali provjere ĉesto su zakonski propisani. TakoĊer je bitna
pravovremena detekcija, pravilna dijagnostika i efikasne mjere prevencije, da bi se izbjegla
veća oštećenja proizvoda. Dijagnosticiranje se koristi raznim tehnikama, a neke od njih
opisane su u ovom radu.
Nemoguće je ne spomenuti ekonomski aspekt uticaja korozije zbog stanja šteta koje ona
izaziva. Redovno se vrše procjene šteta i gubitaka nacionale privrede pojedinih zemalja
svijeta. Preko struĉnih komisija UN iznesena je gruba procjena da od ukupne proizvodnje
metala u svijetu 10% se gubi na koroziju. Ekonomski znaĉaj, na primjer korozije ĉelika je
velik i on raste industrijalizacijom privrede. Stvarnu štetu nastalu zbog korozije na ĉeliĉnim
konstrukcijama je teško izraĉunati jer osim direktnih šteta ukljuĉuje i indirektne koje su
velike. Istraţivanje nacionalnog biroa za standarde SAD je pokazalo da su štete u 1985.
iznosile oko 180 milijardi dolara, što odgovara oko 4,2% bruto nacionalnog dohotka, [1].
U poslednjem dijelu ovog rada dat je osvrt na ove probleme.
3
Klasifikacija korozije
2. Klasifikacija korozije
Korozija je nepoţeljna jer troši materijal i ĉini proizvode opasnima ili neupotrebljivima.
Postoje mnoge vrste korozije, pa tako postoje i mnoge razliĉite podjele. Da bi se zaštitilo od
korozije i produţio vijek trajanja proizvoda potrebno je utvrditi vrstu korozije koja se
pojavljuje u odreĊenim eksploatacijskim uslovima. Vrsta korozije ĉesto se vrlo lako moţe
uoĉiti golim okom.
Na oblik, tok i brzinu korozije utiĉu razni unutrašnji i vanjski faktori. Unutrašnji faktori koji
utiĉu na koroziju su sastav materijala, veliĉina i oblik kristala, zaostala mehaniĉka
naprezanja, hrapavost, itd. MeĊu vanjskim faktorima koji utiĉu na brzinu i tok korozije
glavni su sastav medija, temperatura, pritisak, relativna brzina gibanja izmeĊu materijala i
medija, prisustvo ĉvrstih ĉestica u njemu, te dodir s drugim konstrukcijskim materijalima.
Povećanjem temperature povećava se brzina gotovo svih hemijskih reakcija pa tako i
korozije.
Gubitak mase sveden na jedinicu poĉetne geometrijske površine izloţenog materijala prava
je mjera za napredovanje korozije.
Korodirati mogu metalni i nemetalni materijali, pa je osnovna podjela korozije prema
materijalu koji korodira na:
 koroziju metala i
 koroziju nemetala.
Osnovi materijal u mašinskoj industriji su metali i legure i zbog toga posebnu paţnju treba
posvetiti koroziji ovih materijala. Najvaţnija podjela korozije je prema mehanizmu procesa,
gdje razlikujemo:
 hemijsku i
 elektrohemijsku koroziju, [4].
Materijal ne korodira istom brzinom i intenzitetom po površini, već korozija varira lokalno i
vremenski. Iz toga slijedi podjela korozije prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja
na:
 opću,
 lokalnu,
 selektivnu i
 interkristalnu koroziju, [5].
S obzirom na vremenski tok odvijanja procesa korozije razlikujemo:

 linearnu (korozija se odvija konstantnom brzinom),
4
 usporenu (korozija se odvija sve sporije),

 ubrzanu (korozija se odvija sve brţe),
 miješanu i diskontinuiranu koroziju (brzina korozije se postupno ili naglo mijenja u
pojedinim razdobljima), [2].
Na slici 2.1 grafiĉki je prikazana detaljnija podjela korozije prema geometrijskom obliku
razaranja.
Slika 2.1 Klasifikacija prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja, [5]

Zbog mehaniĉkog, biološkog i elektriĉnog uticaja pojavljuju se posebni oblici korozije kao
što su:
 naponska korozija,
 kavitacijska korozija,
 erozijska korozija,
 korozija uzrokovana trenjem,
 korozija potpomoguta naprezanjem,
 termogalvanska korozija,
 korozija uslijed vrtloţnih struja,
 biološka korozija, [5].
5
2.1 Hemijska korozija
Hemijska korozija nastaje djelovanjem suhih gasova ili para na površinu metala (kiseonik,
para sumpora, sumporvodonika, hlora, hlorovodonika, azotnih oksida, vodonika i dr.) kao i
djelovanjem nevodenih teĉnosti (benzin, benzol, nafta i dr.).
Proces hemijske korozije podreĊen je osnovnim zakonima hemijske reakcije. Produkti
hemijske korozije obiĉno su oksidi metala, a pri dodiru metala sa gasovima koji sadrţe
sumpor, metalni sulfidi.
Spesifiĉnost hemijske korozije je obrazovanje i vezivanje produkata korozije na metalnim
površinama koje su bile u hemijskoj reakciji. Debljina obrazovanog sloja moţe da bude
veoma mala, manja od 40 nm, pa do debljina do 500 nm. Dalji rast sloja produkata korozije
zavisi samo od mogućnosti prodiranja korozijske sredine kroz metal. Ako produkti korozije
na površini metala naĉine kompaktan sloj, tada sloj djeluje zaštitno i usporava ili zaustavlja
dalju koroziju. Aluminijum, hrom i cink su primjeri metala gdje sloj produkata korozije štiti
površinu metala od dalje korozije.
Da li će obrazovani sloj produkata korozije biti kompaktan, a samim tim i zaštiti metal od
dalje oksidacije, zavisi od odnosa obrazovane zapremine oksida prema zapremini utrošenog
metala u oksidaciji.
MeĊutim, pored uslova da sloj bude kompaktan, moraju biti zadovoljeni uslovi fiziĉko-
hemijske stabilnosti:
 da sloj bude nerastvorljiv u okolini,
 da se pri datim uslovima ne topi ili ne sublimira,
 da ne stvara sa okolnim medijumom eutektiĉke smjese i da ne prelazi u drugu
polimorfnu modifikaciju,
 da temperatura topljenja produkata korozije bude viša od temperature topljenja
metala, [4].
Ako su stvoreni kompaktni slojevi produkata korozije osjetljivi na spoljne uticaje, oni gube
svoju zaštitnu funkciju. To su, na primjer, slojevi koji slabo prianjaju na metal tako da ih i
najmanje opterećenje moţe oštetiti.
Da bi se ostvarilo dobro prianjanje, potrebno je da koeficijenti linearnog širenja metala i
produkta korozije budu sliĉni jer pri većim temperaturama mogu izazvati pojavu mikropora,
pucanje i ljuštenje sloja produkata korozije.
Vaţan uticaj na brzinu gasne korozije ima temperatura. Sa porastom temperature ubrzava se
hemijska korozija. Brzina korozije zavisi i od hrapavosti površine, deformacionog ojaĉavanja
metala i od brzine kretanja agresivne sredine.
Ugljeniĉni ĉelici u dodiru sa vodenom parom i vodonikom na povišenim temperaturama
(200-400 °C) i povišenom pritisku (do ≈30 MPa) brzo korodiraju. Ovaj vid korozije naziva
se vodoniĉna korozija.
6
Na visokim temperaturama vodena para se disocira na kiseonik i vodonik. Kiseonik oksidiše

površinu metala, a na višim temperaturama i granice metalnih zrna. Vodonik difunduje u
metal gdje sa kiseonikom iz oksida stvara molekule pare, a sa ugljikom ugljikovodonike.
Molekuli vodene pare i ugljikovodonika smještaju se na granice metalnih zrna, a s obzirom
da imaju veće dimenzije, izazivaju velike pritiske na okolni materijal što jako smanjuje
ĉvrstoću i udarnu ţilavost, [4].
Brzina i tok hemijske korozije ovisi o:
 metalu koji korodira (sastav, struktura i tekstura),
 agresivnoj okolini koja ga okruţuje (sastav i koncentracija),
 korozijskim produktima (fiziĉka i hemijska svojstva produkata korozije),
 fiziĉkim uslovima (temperatura, hrapavost površine).
Glatke i ĉiste metalne površine manje korodiraju od hrapavih i oneĉišćenih jer je njihova
stvarna veliĉina mnogo veća od geometrijske, pa je tako korozija kao površinska reakcija
ubrzana. Oneĉišćenja na površini metala (npr. ĉaĊ) takoĊer onemogućuju nastajanje
kvalitetnog zaštitnog sloja. Naprezanja u metalu ubrzavaju hemijsku koroziju u poĉetnoj fazi
zbog višeg energetskog nivoa površine i zbog nepovoljnog uticaja tih pojava na kvalitetu
primarnog sloja korozijskih produkata, [2].
Najbolji primjer hemijske korozije je stvaranje okujne na ĉeliku što je najĉešći sluĉaj
hemijske korozije u praksi. Okujna je površinski produkt koji se formira u uslovima
djelovanja oksidacijske atmosfere na ĉelik. Na stvaranje okujne velik uticaj ima i
temperatura, odnosno visoka temperatura doprinosi stvaranju okujne, što je vidljivo na slici
2.2, [6].
Slika 2.2 Uticaj temperature na stvaranje okujne, [6]
7
2.2 Elektrohemijska korozija
Elektrohemijska korozija stvara se na metalima u elektrolitima, tj. elektriĉni vodljivim

sredinama.
Do pojave elektrohemijske korozije moţe doći samo ako su prisutna sva tri elementa: katoda,
anoda i elektrolit.
Elektrohemijska korozija metala je hemijski redukcijsko-oksidacijski proces ili redoksproces,
pri kojem metal gubitkom elektrona oksidira prelazeći iz kristalne rešetke u ionsko stanje u
kapljevitom elektrolitu, dok se istovremeno osloboĊeni elektroni veţu na neki oksidans
(depolarizator) iz medija koji se time reducira, [2].
Oksidacija (anodni proces) je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari oslobaĊa elektrone,
pri ĉemu nastaje druga tvar ili skupina tvari.
Suprotno tome redukcija (katodni proces) je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari veţe
elektrone, pri ĉemu takoĊer nastaje druga tvar ili grupa tvari, [7].
Anodni se procesi uglavnom odvijaju uz jednostavna stvaranja kationa metala, dok katodnih
procesa ima više vrsta, a u praksi su najznaĉajniji vodikova i kisikova depolarizacija.
Vodikova depolarizacija je osnovni katodni proces pri koroziji metala u kiselim otopinama
bez jakog oksidacijskog djelovanja. U slabo kiseloj, neutralnoj ili slabo luţnatoj sredini ne
moţe doći do trajne vodikove depolarizacije jer je koncentracija vodikovih iona preniska.
Kisikova depolarizacija nastupa kod najvaţnijih tehniĉkih metala (ţeljezo, cink i olovo) u
neutralnim, slabo kiselim i slabo alkalnim otporima, [6].
Elektrohemijska korozija odvija se u:

 prirodnoj i tehniĉkoj vodi,
 vodenim otopinama kiselina, luţina, soli i drugih tvari,
 na vlaţnom tlu i vlaţnoj atmosferi,
 talinama soli oksida i hidroksida.
Korozija metala koja se dogaĊa u vlaţnom zraku i drugim vlaţnim plinovima gdje je
relativna vlaţnost veća od 60% takoĊer je elektrohemijska korozija jer se na metalnoj
površini tada stvara kapljeviti vodeni film ili vodene kapljice.
Elektrohemijskoj koroziji su izloţene rudarske instalacije, energetska i metalurška
postrojenja, graĊevine, oruţje, kućanski aparati itd, [2].
Primjer elektrohemijske korozije na vanjskom navoju viljka prikazan je na slici 2.3.
8
Slika 2.3 Primjer elektrohemijske korozije metala, [4]
Elektrohemijska korozija moţe nastati na dva naĉina:

 stvaranjem galvanskog ĉlanka izmeĊu dva metala u elektrolitu i
 stvaranjem mikroelemenata.
Galvanski ĉlanak se stvori ukoliko se u elektrolit urone dva komada metala razliĉitog
potencijala i izvana se poveţe nekim vodiĉem. Takav sistem je izvor elektriĉne energije.
Metal koji je uronjen u elektrolit teţi izjednaĉavanju elektrohemijskog potencijala izmeĊu
metala i otopine te se on poĉinje otapati u katione (pozitivne ione metala). Prelaskom atoma
metala u ione, on postaje elektriĉki negativno nabijen, zbog ĉega se otopljeni kationi nastoje
vratiti u kristalnu rešetku, odnosno taloţiti na metal.
Kada se u jedinici vremena otopi i istaloţi na metal jednak broj iona, postignuta je dinamiĉka
ravnoteţa uz što veće nastojanje metala da se otopi i što manje izbijanje metalnih iona te
metal postaje sve negativniji.
Otopina postaje sve zasićenija kationima i raste joj pozitivni potencijal, a u metalu ostaje sve
više elektrona i raste mu negativni potencijal.
Pokretaĉka sila elektrohemijske korozije je razlika ravnoteţnih potencijala lokalne anode i
katode. Ta razlika naziva se elektromotorna sila korozijskog ĉlanka i ona je pokretaĉ
korozijske struje bez koje nema korozije. Mjeri se u mV ili V.
Slika 2.4 prikazuje nastanak galvanskog ĉlanka, [6].
9
Slika 2.4 Stvaranje galvanskog ĉlanka, [6]
Na primjeru ponašanja dva razliĉita materijala u indirektnom kontaktu moţe se objasniti

elektromotorna sila sistema. Ako se ploĉica metala cinka uroni u otopinu bakarnih iona istog
trenutka će se na ploĉici izluĉiti metalni bakar.
Kaţemo da se u ovom sistemu odvija oksidacija cinka (oksidacija cinka i nastajanje iona
cinka) i redukcija iona bakra (izdvajanje elemenarnog bakra iz iona bakra).
Ravnoteţni potencijal nekog metala ovisi o:

 prirodi samog metala,
 vrsti elektrodne reakcije,
 temperaturi,
 koncentraciji reaktanata i korozijskih produkata te o stanju metalne površine.
Metali koji imaju negativni elektrohemijski potencijal su neplemeniti, a oni s pozitivnim

potencijalom su plemenitiji (tabela 2.1).
Takve teorijske osnove vrijede samo za ĉiste metale dok se u praksi radi sa legurama koje
nemaju elektrohemijski homogenu površinu, [6].
10
Tabela 2.1 Elektrohemijski naponski niz, [6]
Uslovi: T=298,15 K; p=101,325 Pa
Metal Vjerovatnost korozije Standardni potencijal, V
Zlato +1,420
Platina Plemeniti metali +1,200
Srebro +0,800
Bakar +0,522
Vodik 0
Olovo -0,126
Kositar -0,136
Nikl -0,250
Ţeljezo -0,440
Hrom Neplemeniti metali -0,710
Cink -0,762
Aluminijum -0,670
Magnezij -2,340
Do stvaranja mikroelemenata ili mikroĉlanaka dolazi zbog nastajanja razlike potencijala,

odnosno zbog razliĉitih koncentracija jedne ili više korozijskih tvari u blizini elektroda.
Zbog lokalne razlike potencijala na površini istog metala moţe doći do korozije pri ĉemu je
isti metal anoda i katoda. Uzrok korozije je neravnomjerna koncentracija otopljenog kisika.
Brzina korozije je veća u podruĉju manje koncentracije kisika zbog odsustva sloja produkata
korozije koji imaju uĉinak korozijski zaštitnog sloja. Da nema ovog uĉinka korozijskog
zaštitnog sloja, korozija bi bila najbrţa u podruĉju najveće koncentracije kisika.
11
Lokalne struje koje uzrokuju koroziju mogu teći samo ako postoji razlika ravnoteţnih
potencijala izmeĊu plemenitije lokalne katode i neplemenitije lokalne anode. Razlika
potencijala moţe nastati zbog:
 nejednakomjerne pristupaĉnosti kisika koji je otopljen u elektrolitu,
 uticaja elektrolita s nejednoliĉnim sastavom, brzine proticanja i temperature.
Primjer takve korozije je korozija koja nastaje po vodenoj liniji kod ĉeliĉnih stupova u vodi,
prekooceanskih brodova kao i kod skladištenja vode u ĉeliĉnim spremnicima. Kod njih se
dio metala uvijek nalazi pod vodom, a dio iznad vode. Dio metala ispod vodene linije izloţen
je samo otopljenom kisiku, a dio iznad vode izloţen je višoj koncentraciji kisika iz atmosfere.
Tako se na vodenoj liniji formira vidljiva crta, korozija, [7].
2.3 Opća korozija

Opća korozija zahvata cijelu izloţenu površinu materijala. Ona je vrlo ĉest i rašireni oblik
korozije, a moţe biti ravnomjerna ili neravnomjerna. Ravnomjerna korozija je tehniĉki
gledano najmanje opasna jer se jednako širi po cijeloj površini pa ju je lakše pratiti i
predvidjeti potrebu za popravak ili zamjenu materijala.
Neravnomjerna opća korozija je daleko opasnija jer podaci o prosjeĉnoj dubini prodiranja u
materijal ne daju stvarnu sliku stanja, pa u primjeru spremnika ili cjevovoda moţe doći do
propuštanja.
Do opće korozije dolazi kada je cijela površina materijala izloţena agresivnom mediju pod
pribliţno jednakim uslovima s obzirom na unutrašnje i vanjske faktore korozije. Opća
korozija mjeri se gubitkom dimenzija u mm na godinu ili gubitkom mase, [4].
Slika 2.5 prikazuje primjer ravnomjerne opće korozije pumpe od livenog ţeljeza.
Slika 2.5 Primjer opće korozije pumpe od livenog gvoţĊa, [8]
12
2.4 Lokalna korozija

Lokalna korozija je najrašireniji oblik korozije. Ona napada samo neke dijelove površine
materijala koji je izloţen koroziji. Lokalna korozija je nepredvidiva i vrlo ju je teško
kontrolisati zbog lokaliziranog pojavljivanja.
Iako je gubitak materijala neznatan, u usporedbi s općom korozijom, lokalna korozija daleko
je opasnija od opće korozije, jer je lokalni proces teţe kontrolirati, pa ĉesto dolazi do
iznenadnih havarija.
Lokalna korozija se dijeli na:
 pjegastu,
 taĉkastu (rupiĉastu),
 kontaktnu i
 potpovršinsku, [6].
Na slici 2.6 su prikazane vrste lokalne korozije.
Slika 2.6 Vrste lokalne korozije: a) pjegasta, b) rupiĉasta, c) kontaktna, d) potpovršinska [6]
Pjegasta korozija je najraširenija vrsta lokalne korozije i napada samo neke izloţene dijelove
površine materijala, te ostavlja karakteristiĉne pjege po površini što rezultira neestetskim
izgledom materijala. Pjegasta korozija je dubinska korozija i djeluje u dubinu materijala.
Lako je uoĉljiva i nije toliko opasna, [6].
Slika 2.7 prikazuje primjer pjegaste korozije na oštrici noţa.
13
Slika 2.7 Primjer pjegaste korozije na oštrici noţa, [9]
Rupiĉasta korozija naziva se još jamiĉasta ili na engleskom pitting korozija kod koje nastaju
rupiĉasta oštećenja. Dubina oštećenja je nakon nekog vremena nekoliko puta veća od širine
na površini materijala.
Za stepen opasnosti koristi se tzv. piting-faktor koji pokazuje omjer izmeĊu najveće dubine
prodiranja korozije i prosjeĉne dubine prodiranja korozije, a najĉešće iznosi od 3 do 10.
Rupiĉasta korozija moţe biti veoma opasna jer je teško uoĉljiva, a obiĉno je neotkrivena sve
dok ne doĊe do pukotine u stjenci.
Brzina nastajanja raste s porastom temperature. NehrĊajući ĉelici su vrlo podloţni rupiĉastoj
koroziji ukoliko se nalaze u vodi ili agresivnom okolišu, [7].
Oštećenja na cjevovodu nastala djelovanjem rupiĉaste korozije prikazana su na slici 2.8.
Slika 2.8 Primjer rupiĉaste korozije- oštećeni cjevovod, [10]
14
Potpovršinska korozija naziva se još listanje ili slojevita korozija. Kod nje se ţarište rupiĉaste
korozije širi u dubinu materijala raslojavajući ga. Najraširenija je na valjanim metalima u
dodiru s morskom vodom i s kiselinama.
Na površini materijala nastaju mjehuri jer se u materijalu gomilaju korozijski produkti ĉiji je
volumen veći od volumena uništenog metala, [7].
Raslojavanje ili listanje površine metala uslijed dejstva potpovršinske korozije prikazano je
na slici 2.9.
Slika 2.9 Primjer potpovršinske korozije- listanje, [10]
Kontaktna korozija nastaje kada su dva dijela razliĉitog materijala u metalnom kontaktu uz
prisustvo vlage u obliku elektrolita. Ovdje se napada i razara dio koji sadrţi manje plemenitih
legirajućih elemenata. Postoje dvije vrste kontaktne korozije:
 galvanska korozija,
 korozija u zazoru.
Galvanska korozija nastaje u kontaktu dva metala razliĉitih elektriĉnih potencijala u

elektrolitu. Metal koji korodira ima niţi potencijal i on će biti anoda. Stoga je posebno opasna
ukoliko su na mjestima spajanja konstrukcije vijci ili zavareni spojevi anode, jer oni vrlo brzo
korodiraju.
Spajanjem dva metala razliĉitog potencijala u elektrolitu dolazi do formiranja galvanskog
ĉlanka u kojem je elektronegativniji metal anoda, a elektropozitivniji metal katoda.
Svi se metali mogu ponašati kao katoda ili kao anoda, ovisno o njihovom elektriĉnom
potencijalu u odnosu jednog prema drugom u galvanskom nizu. Potrebno je izbjegavati dodir
metala koji imaju veliku razliku potencijala, [7].
Primjeri galvanske korozije prikazani su na slici 2.10.
15
Slika 2.10 Primjer galvanske korozije, spoj matice i plemenitije podloge (lijevo), povezanost
ĉeliĉnog vijka sa inoks materijalom (desno), [8]
Korozija u zazoru je sliĉna rupiĉastoj koroziji a pojavljuje se u dodiru dva ista metala ili
izmeĊu metala i nemetala u koncentraciji elektrolita. Smanjuje se izbjegavanjem uskih
procijepa pri konstruiranju, izbjegavanju naslaga, katodnom zaštitom, izbjegavanjem
stagnacije medija, osiguranjem drenaţe, [10].
Formiranje korozijskog prostora u zazoru u kojem je inicirana korozija prikazan je na slici
2.11.
Slika 2.11 Korozija u zazoru nastala izmeĊu dva jednaka metala na konstrukciji mosta, [11]
2.5 Selektivna korozija

Selektivna korozija kao što joj samo ime govori napada samo jednu (neplemenitiju) od faza
ili komponenata višefaznog ili višekomponentnog materijala. Najpoznatiji primjer ove vrste
korozije je decinkacija pri kojoj nastaje lokalno uklanjanje cinka iz bakra u mesingu.
16
Sliĉni procesi takoĊe nastaju u drugim sistemima legura kao što je gubitak nikla, kalaja i
hroma iz legura bakra, ţeljeza iz livenog gvoţĊa, nikla iz legiranih ĉelika i kobalta iz stelita.
Pri decinkaciji mesinga 70% Cu-30% Zn, na primjer, cink se preteţno uklanja iz mesinga te
ostaje spuţvasta, slaba osnova bakra. Pošto zaostali bakar nema ĉvrstoću mesinga, to se
ĉvrstoća legure znatno snizi.
Selektivna korozija moţe biti lokalna i opća, a ĉešće se pojavljuje u elektrolitima nego u
neelektrolitima. Vrlo je opasna jer pretvara ĉvrst i duktilan metal u slab i krhak koji je
podloţan lomu. Moţe proći neopaţeno te tako izazvati velike probleme i katastrofe, [6].
Slika 2.12 prikazuje oštećenje ventila uslijed decinkacije mesinga.
Slika 2.12 Oštećenje ventila uslijed decinkacije mesinga, [12]
2.6 Interkristalna korozija

Interkristalna korozija je opasan oblik korozije. Širi se nevidljivo u dubinu metala duţ granica
njegovih zrna, ĉime narušava meĊukristalnu vezu u metalu odnosno leguri i vodi konaĉnom
raspadu kristala, gubitku mehaniĉkih osobina u tom dijelu metala.
Ovaj oblik korozije usko je vezan sa pojmom korozijskog pucanja i iniciranog djelovanjem
sile istezanja na metal ili leguru. Ta vrsta korozije moţe dugo ostati nevidljiva, pa je
najopasnija, pogotovo s obzirom na naglo smanjenje ĉvrstoće dijelova. Konaĉna posljedica
interkristalne korozije jest lom ili ĉak raspad metala u zrnu.
Najĉešće zahvata ĉisti aluminijum u hloridnoj kiselini i u toploj vodi, Mg-Al legure u
fosfornoj kiselini, austenitne ĉelika u sulfatnoj kiselini itd.
Interkristalna korozija posebno je interesantna kod nestabiliziranih osjetljivih ĉelika nakon
njihovog otpuštanja na 550 °C.
Kod ovih ĉelika koji su po sastavu hrom-niklovi ĉelici zbog interkristalne korozije dolazi do
opadanja nivoa hroma ispod 12% koji je potreban za pasivno ili „nehrĊajuće“ ponašanje, [6].
Slika 2.13 prikazuje oštećenja nastala uticajem interkristalne korozije.
17
Slika 2.13 Primjer interkristalne korozije, [13]
2.7 Specifični oblici korozije

Postoje mnogi specifiĉni oblici korozije:
 naponska korozija,
 termogalvanska korozija,
 erozijska korozija,
 kavitacijska korozija,
 korozija uzrokovana trenjem, [6].
Naponska korozija izaziva prskanje metala prouzrokovano kombinovanim uticajima zateznog
napona i posebne korozijske sredine koja napada metal. Naponska korozija najĉešće se javlja
kod hladno deformiranih koljena cjevovoda gdje postoje zaostala naprezanja, u okolini
zavarenih spojeva gdje zbog unosa topline takoĊer imamo zaostala naprezanja. Površina
metala uslijed naponske korozije napadnuta je veoma malo dok se jako lokalizovane
prskotine rasprostiru kroz metalni presjek, kao što pokazuje, na primjer slika 2.14, [6].
Slika 2.14 Primjer naponske korozije ugljiĉnog ĉelika, [13]
18
Nastanak naponske korozije nije moguće uvijek do kraja sprijeĉiti, stoga se ona usporava.
Metode koje se primjenjuju kod usporavanja pojave naponske korozije su: pravilno
projektovanje, pravilni odabir materijala, kontrola okruţenja i naprezanja, uklanjanje
zaostalih naprezanja ţarenjem, primjena prevlaka i primjena inhibitora.
Termogalvanska korozija nastaje kada materijal podlijeţe promjenama temperatura. Kod
termogalvanske korozije moţe doći kada se radi o samo jednom materijalu koji je
nejednoliko zagrijan, tada površina s višom temperaturom postaje anoda, a s niţom katoda.
Ovakva vrsta korozije spreĉava se konstrukcijskim rješenjem, premazima i jednolikom
izolacijom kako bi se sprijeĉilo neravnomjerno grijanje i hlaĊenje.
Slika 2.15 prikazuje princip nastanka termogalvanske korozije, [4].
Slika 2.15 Primjer principa termogalvanske korozije, [4]

Erozijska korozija javlja se na metalu koji je uronjen u korozijsku tekućinu koja se kreće.
Kretanjem tekućine metal je izloţen habanju zbog nataloţene soli ili produkata korozije ili
ĉestica u tekućini. Erozijska korozija se manifestira kao jamica ili utor u metalu, [4].
Slika 2.16 prikazuje oštećenja nastala uslijed dejstva erozijske korozije.
Slika 2.16 Primjer erozijske korozije unutrašnje stjenke bakrenog cjevovoda, [14]
19
Kavitacijska korozija je poseban oblik erozijske korozije. Nastaje tamo gdje je brzina fluida
toliko velika da je povećanje pritiska dovoljno za stvaranje vodenih mjehurića koji tada
implodiraju na površini. Te implozije stvaraju golemi porast pritiska koji oštećuje zaštitni
sloj i ĉak izbacuje ĉestice samog metala.
Kavitacija nastaje na lopaticama turbina, propelerima brodova, cijevima gdje dolazi do naglih
promjena pritiska.
Kavitacijska korozija predstavlja izdubljivanje metala obrazovanjem i propadanjem
mjehurića ili zazora ispunjenih parom u teĉnosti i to u blizini površine metala, [15].
Nastaje na površinama metala tamo gdje nastaje promjena protoka i pritiska teĉnosti visoke
brzine, kao što se vidi kod krila brodskog propelera prikazanog na slici 2.17.
Razlika izmeĊu erozijske i kavitacijske korozije je u tome što se kod erozijske korozije metal
kreće zajedno s tekućinom i u dodiru je s ĉesticama, kao npr. propeler, [16].
Slika 2.17 Primjer kavitacijske korozije krila brodskog propelera, [16]
Korozija uzrokovana trenjem javlja se kada su dva materijala izloţena smicanju ili kod
velikih vibracija dviju susjednih ploha.
Postoje dvije pretpostavke trošenja. Prva je da kretnje koje se dogaĊaju izmeĊu dodirnih
površina uklanjaju dijelove metala i oksidnog filma. Kada se oksidni i metalni sloj potroše,
tada je metalna površina ponovno vrlo aktivna i stvara se novi oksidni sloj koji se zatim opet
troši.
Druga teorija je da metal koji se ukloni u kombinaciji s kisikom stvara prah metalnog oksida
koji je tvrĊi nego metal i troši se. Prevlaka metalnog oksida moţe ponovno nastati i trošiti se,
[5].
Slika 2.18 prikazuje oštećenja automobilskih koĉnica usljed korozije trenjem.
20
Slika 2.18 Primjer korozije uzrokovane trenjem kod automobilskih koĉnica, [17]
21
Naĉini prevencije i kontrole korozije
3. Načini prevencije i kontrole korozije

Korozija i zaštita od korozije datira od davnina. U starom Egiptu zaštita ţeljeznih
konstrukcija izvoĊena je premazima sa prirodnom smolom. Uzrok propadanja rimskog
carstva je izmeĊu ostalog i korozija. Rimljani su za vodovod koristili olovne cijevi premazane
minijuom (Pb3O4), neznajući da su olovo i njegovi oksidi otrovi, što je imalo za posljedicu
masovna trovanja.
U drugoj polovini dvadesetog stoljeća vršene su procjene šteta i gubitaka nacionalne privrede
pojedinih zemalja svijeta. U SAD 60-tih godišnje štete od korozije su procijenjene na
nekoliko desetaka milijardi dolara. U Njemaĉkoj su ogromne štete od korozije priĉinjene na
automobilima korištenjem tehniĉke soli za posipanje saobraćajnica u zimskim uslovima.
Mnogo je primjera u svijetu havarija i katastrofa, rušenja ogromnih ĉeliĉnih konstrukcija,
mostova i drugih graĊevina. Uzrok je korozija konstrukcionog materijala. Ovakvo stanje šteta
od korozije u razvijenim zemljama svijeta bilo je presudno da se fenomenu korozije
konstrukcionih materijala posveti odgovarajuća paţnja.
Za nauku o koroziji izdvajaju se velika financijska sredstva, otvaraju nove savremene
nauĉne-istraţivaĉke laboratorije, zavodi i instituti. Na tehniĉkim fakultetima uvode se
predmeti korozija i zaštita, kao odsjeci za koroziju, te usko specijalizirana podruĉja. Rezultati
istraţivanja postaju iz godine u godinu brojnija, a nauĉna i struĉna literatura iz dana u dan je
bogatija novim saznanjima.
Izdati su mnogi ĉasopisi o koroziji, zatim su se formirala nacionalna i meĊunarodna
udruţenja. Pri UN u Ţenevi formirane su struĉne komisije o koroziji i zaštiti u koje su
ukljuĉene zemlje svijeta i preko svojih redovnih sjednica prate i unapreĊuju razvoj. Ovaj
razvoj ogleda se prije svega kroz oplemenjivanje konstrukcionih materijala sa izraţenim
antikorozijskim osobinama ovisno o sredini i uslovima eksploatacije, zatim razvoj i
oplemenjivanje zaštitnih prevlaka koje se nanose na proizvode, a sve u funkciji racionalnog
konstrukcionog projektovanja.
Prevencija i zaštita od korozije vrši se sljedećim mjerama i postupcima:

 racionalnim izborom konstrukcijskog materijala,
 konstrukcijsko tehnološkim mjerama,
 zaštita prevlaĉenjem,
 smanjenjem agresivnosti medija,
 elektriĉnim metodama, [1].
22
3.1 Racionalni izbor konstrukcijskog materijala
Prvi i najvaţniji korak kod zaštite konstrukcije od korozijskog razaranja je pravilan izbor
konstrukcijskog materijala, kao i korozijsko ponašanje materijala u predviĊenim
eksploatacijskim uslovima. Uz to je potrebno uzeti u obzir i mnoge druge tehniĉke i
ekonomske kriterije koji utiĉu na ukupnu konkurentnost proizvoda.
Pravilnim izborom materijala se direktno utiĉe na trajnost i sigurnost konstrukcije u razliĉitim
uvjetima eksploatacije. Racionalan izbor konstrukcijskog materijala nije moguć bez
poznavanja njegova korozijskog ponašanja. Ono naravno ovisi o unutrašnjim i vanjskim
korozijskim faktorima, stoga se odreĊeni materijal korozijski ponaša vrlo razliĉito, već prema
mediju u kojemu se nalazi te fizikalnim uvjetima.
Za izradu konstrukcija, njezinih dijelova ili opreme koju je teško zaštititi ili odrţavati koriste
se korozijski postojani ĉelici.
Izbor optimalnog konstrukcijskog materijala za bilo koju komponetnu moţe izazvati veliku
uštedu novca, ali postupak izbora obiĉno nije jednostavan. Ako materijal nije dovoljno
otporan na koroziju, to moţe dovesti do kraha konstrukcije.
S druge strane, materijal sa nepotrebno visokom otpornošću na koroziju je obiĉno skuplji od
optimalnog materijala. Dakle, izazov izbora materijala je postizanje odgovarajućih
perfomansi uz najniţi mogući trošak.
Otpor koroziji nije jedini faktor koji treba uzeti u obzir pri izboru materijala, ali je od velikog
znaĉaja u mnogim industrijama kao što su hemijska ili industrija celuloze i papira.
Mogući izbor materijala je osim korozijske otpornosti materijala prikazane u tabeli 3.1
rezultat više faktora, kao što su ĉvrstoća materijala i zavarljivost. Konaĉni izbor
konstrukcijskog materijala je spona izmeĊu tehniĉkih i ekonomskih faktora.
Neki od korozijski postojanih materijala koji nisu upotrebljivi zbog nepovoljnih mehaniĉkih
ili drugih svojstva ili zbog visoke cijene, ipak se ĉesto upotrebljavaju u obliku zaštitnih
prevlaka.
Zbog svojstva korozijske postojanosti, nehrĊajući ĉelici se danas primjenjuju u gotovo svim
podruĉjima ljudskog djelovanja, od nezamjenjive primjene u razliĉitim granama industrije
poput hemijske, petrohemijske i farmaceutske, u arhitekturi, brodogradnji, energetici, te do
primjene u svakodnevnom ţivotu.
Zbog sve raznovrsnijih i stroţih zahtjeva na kvalitetu, pouzdanošću i trajnošću dijelova,
sklopova i postrojenja, izbor materijala predstavlja sve sloţeniji i odgovorniji zadatak
konstruktora i tehnologa, [6].
Danas se sve više za izradu konstrukcije, njenih dijelova ili opreme, a koju je teško odrţavati
i štititi, odluĉuje za primjenu korozijskih postojanih materijala.
Korozijski je postojani onaj materijal na kojem u jednakim vanjskim uslovima dolazi do
manje intenzivnog razaranja na površini ili do neţeljenih promjena mikrostrukture, [7].
23
Tabela 3.1 Ocjene otpornosti na koroziju: 1=slaba- brzo razaranje; 2=osrednja- privremena
upotreba; 3=dobra- umjereno korištenje; 4=vrlo dobra- pouzdano korištenje; 5=izvrsna-
neograniĉeno korištenje, [6]
Vrsta materijala Industrijska Slatka Morska H2SO4 Otopina

atmosfera voda voda (5- (8%)
15%)
Niskougljiĉni ĉelik 1 1 1 1 5
Sivi liv 4 1 1 1 4
Ĉelik 4-6% Cr 3 3 3 1 4
18%Cr i 8%Ni nehrĊajući ĉelik 5 5 4 2 5
18%Cr i 35%Ni nehrĊajući ĉelik 5 5 4 4 4
„Monel“ (70%Ni, 30%Cu) 4 5 5 4 5
Nikl 4 5 5 4 5
Bakar 4 4 4 3 3
Al-bronza 4 4 4 3 3
Aluminijum 4 2 1 3 1
Al-Cu legura 3 1 1 2 1
3.2 Konstrukcijsko tehnološke mjere
Pravilan dizajn proizvoda ili postrojenja je jedan od vaţnijih faktora u kontroli i prevenciji
korozije. Veće uštede u operativnim troškovima moguće su predviĊanjem korozijskih
problema kako bi se osiguralo pravilno oblikovanje opreme prije montaţe ili izgradnje.
Dizajn ne moţe biti idealan i on se fomira na temelju troškova i dostupnosti materijala i
resursa, [6].
Prilikom konstruisanja novih proizvoda i objekata kao što su luke, platforme za naftne
bušotine, mostovi itd, mogu se uštedjeti znatna sredstva. Pravilnim pozicioniranjem datih
objekata moţe se smanjiti uticaj djelovanja okoline, tj. mogućnost nastanka korozije, a samim
tim produţiti vijek trajanja proizvoda i smanjiti troškove odrţavanja prevlaka.
24
Prilikom pozicioniranja postrojenja ili predmeta vaţno je uzeti u obzir izloţenost opreme
vjetru i ĉesticama u zraku. Uobiĉajni vjetrovi i kapljice mora moraju biti uzeti u obzir kod
konstruisanja graĊevina, skladišta, dimnjaka, itd.
Od velike vaţnosti su i godišnja doba za opremu koja je izloţena uticajima korozije samo dio
sezone. Primjeri dobrog i lošeg pozicioniranja prikazani su na slici 3.1.
Slika 3.1 Primjeri dobrog i lošeg pozicioniranja pogona, [6]
Mnogi korozijski procesi mogu se ukloniti ili barem usporiti pravilnim oblikovanjem ĉeliĉnih
konstrukcija, raznim projektnim rješenjima i tehnologijom izrade. Oblikovanje materijala,
poĉevši od konstruisanja do izrade pojedinih dijelova i sloţenih proizvoda, mjerodavno je za
unutrašnje faktore oštećivanja, pa tako i za koroziju.
Vrsta, oblik, intenzitet i tok korozije uveliko ovise o oblikovanju, a sve to utiĉe i na
funkcionalnost, estetski dojam, cijenu i trajnost proizvoda.
S korozijskog je gledišta potrebno općenito birati onaj tehnološki proces izrade koji daje
proizvode što homogenije strukture i teksture, sa što manje zaostalih napona.
Zajedniĉki rad konstruktora, tehnologa i struĉnjaka za koroziju tokom procesa projektovanja
vrlo je vaţan radi postizanja optimalne korozijske otpornosti konstrukcije pri ĉemu je
preporuĉljivo pridrţavati se sljedećih smjernica:
 zavareni spojevi, ukoliko su ispravno izvedeni, imaju prvenstvo pred vijĉanim ili
zakoviĉnim spojevima koji ĉesto mogu dovesti do pojave korozije u zazoru,
 kao konstrukcijske materijale treba koristiti metale koji su korozijski što otporniji u
predviĊenim uslovima. Materijali za brtvila, pakovanje, toplinsku, elektriĉnu i zvuĉnu
izolaciju ne smiju sadrţavati agresivne sastojke i ne smiju apsorbovati vodu,
25
 spremnici, rezervoari i sl. moraju se tako konstruisati da se lako prazne i ĉiste,

 projektnim rješenjima osigurati jednostavno, uĉinkovito i jeftino odrţavanje,
 osigurati da se pojedine komponente sistema kod kojih se oĉekuje brza pojava
korozije mogu brzo i jednostavno zamijeniti,
 izbjegavati mehaniĉka naprezanja s ciljem smanjenja opasnosti od naponske korozije,
 izbjegavati oštre uglove u cjevovodnim sistemima radi smanjenja opasnosti od
erozijske korozije,
 izbjegavati dodir razliĉitih metala udaljenih u galvanskom nizu - radi spreĉavanja
galvanske korozije,
 izbjegavati lokalno intenzivno zagrijavanje - korozija se izuzetno ubrzava s porastom
temperature, a i isparavanjem se znatno uvećava koncentracija medija,
 opće pravilo je da se svaka heterogenost mora izbjegavati (lokalna naprezanja,
temperaturne razlike, mjesta gdje se vlaga nakuplja, i sl.), [6].
Na slici 3.2 su prikazani primjeri dobrog i lošeg konstruisanja. Vaţno je konstruisati tako da
se voda i neĉistoća ne zadrţavaju na jednom mjestu, da se ne stavljaju prepreke u toku
tekućina i plinova.
Slika 3.2 Primjeri lošeg i dobrog konstrukcijskog rješenja, [6]
3.3 Zaštitne prevlake
Najĉešći naĉin zaštite metala od korozije je nanošenje na njegovu površinu veoma tanke
prevlake drugog metala otpornog na koroziju. Nanesene prevlake sluţe kao barijera izmeĊu
metala i agresivnog medija, ĉime se usporava ili spreĉava nastanak korozije. Osim za zaštitu
od korozije prevlake se primjenjuju i za spreĉavanje mehaniĉkog trošenja, iz estetskih razloga
ili pak za reparaturu loše izraĊenih dijelova. Prevlake mogu biti:
26
 metalne,
 nemetalne.
Nemetalne se dalje dijele na: organske i anorganske.
Zaštitno djelovanje prevlaka ovisi o vrsti prevlake, o njenoj debljini, o stepenu kompaktnosti
i o ĉvrstoći prianjanja. S obzirom na to, na kvalitetu prevlake znatno utiĉe postupak
nanošenja, koji ukljuĉuje predobradu metalne površine za prevlaĉenje, nanošenje u uţem
smislu i završnu obradu prevlake, koja nije potrebna u svim postupcima prevlaĉenja.
Prevlake veće debljine nazivaju se oblogama, a tanke filmovima ili opnama.
Prevlaka mora ĉvrsto prianjati na metalnu podlogu. Za prianjanje je vrlo bitna predobrada.
Predobrada materijala ima dvojaku svrhu:
 ĉišćenje, tj. uklanjanje masnih tvari, produkata korozije, starih prevlaka i razliĉitih
oneĉišćenja,
 postizanje ţeljene kvalitete, tj. optimalne hrapavosti, odnosno glatkoće površine.
Predobradom je potrebno osigurati što ĉvršće prianjanje prevlake uz osnovni materijal, a to je
nemoguće ukoliko se ne uklone oneĉišćenja i masne naslage koje najĉešće potiĉu od
prethodne mehaniĉke obrade. Predobrada se naĉelno sastoji od:
 odmašćivanja,
 mehaniĉkih operacija,
 hemijskih operacija, [6].
Odmašćivanjem se s površine uklanjaju ĉvrste i tekuće masne tvari mineralnog ili biološkog
porijekla i organska oneĉišćenja. Ukoliko je površina masna, tada je odmašćivanje
neophodno u pripremi površine kako bi prevlaka dobro prianjala uz metal. Razlikuju se grubo
i fino odmašćivanje. Grubim odmašćivanjem se uklanja glavnina masnih tvari s jako
zamašćenih površina, a finim odmašćivanjem se eventualno nakon grubog odmašćivanja
potpuno odstranjuju zaostala oneĉišćenja te vrste. Za odmašćivanje se upotrebljavaju
organska sredstva (benzin, benzol,) vodene emulzije organskih sredstava, bazne otopine
(NaOH, KOH, Na2CO3) i vodene otopine industrijskih deterdţenata.
Odmašćivanje se moţe izvesti uranjanjem, prskanjem, elektrolitiĉki u otopinama te
spaljivanjem u pećima. TakoĊer je moguće odmašćivanje uz primjenu ultrazvuka radi
ubrzanja procesa, a posebno na predmetima sa šupljinama, ţljebovima i sl.
Odmašćivanje luţnatim otopinama (5-10% NaOH, KOH, Na2CO3) provodi se u ureĊajima za
odmašćivanje prskanjem vrućom baznom otopinom kao i upotrebom industrijskih
deterdţenata. Aluminij, cink i njihove legure ne smiju se odmašćivati u baznim otopinama jer
se u njima otapaju. To isto vrijedi i za nemetalne materijale.
Odmašćivanje organskim sredstvima provodi se prskanjem otopine po predmetu, uranjanjem
ili izlaganjem pari otopine. Zapaljive otopine su derivati nafte, benzin i petrolej, a nezapaljivi
su trikloretilen i tetraklorugljik, ali su toksiĉni, [6].
27
Elektrohemijsko odmašćivanje moţe biti katodno, anodno ili kombinovano. Katodno

odmašćivanje se provodi u kadi baznom otopinom elektrolita u kojoj su predmeti, koje treba
odmastiti, spojeni kao katode. Anode su od ĉelika ili nikla, koji su stabilni u baznim
otopinama.
Procesom elektrolize na katodi se izluĉuje vodik koji mehaniĉki odvaja masnoću s površine
metala. Mjehurići vodika odnose sa sobom ĉestice ulja koje se kasnije u baznoj otopini
miješaju.
Anodno odmašćivanje je slabije pa se provodi rjeĊe. Naime, kisik koji se tim postupkom
izdvaja na anodi, slabije od vodika odvaja masnoću sa površine. Za elektrohemijsko
odmašćivanje upotrebljavaju se ĉeliĉne posude koje se spajaju kao protuelektrode.
Odmašćivanje ultrazvukom je završni postupak nakon grubog odmašćivanja. Izvor ultrazvuka
je visokofrekventni generator koji daje visoku frekvenciju za pogon titrajućeg tijela.
Ultrazvuk se širi iz izvora kroz otopinu i na uronjenom predmetu izaziva velike pritisne sile
koje odvajaju masnoće od predmeta. Postupak je skup, ali vrlo djelotvoran, [7].
Mehaniĉkom predobradom osnovnog materijala teţi se postizanju najpovoljnije kvalitete
površine podloge. Mehaniĉkim operacijama skidaju se korozijski produkti i druga nemasna
oneĉišćenja. Najĉešće se ţeli smanjiti, a rjeĊe povećati stepen hrapavosti da bi se omogućilo
kvalitetno nanošenje prevlaka. Ĉesto se kao mjera za kvalitetu površine uzima prosjeĉno
odstupanje profila koje je definisano apsolutnom vrijednošću prosjeĉnog odstupanja profila
od njegove srednje linije. Za galvansko nanošenje metalnih prevlaka optimalna je velika
glatkoća površine. Mehaniĉka obrada u praksi obiĉno sluţi i za uklanjanje produkata korozije
i drugih ĉvrstih oneĉišćenja s površine metala. Postoji ruĉno mehaniĉko ĉišćenje i mašinsko
mehaniĉko ĉišćenje.
Ruĉno mehaniĉko ĉišćenje se primjenjuje za uklanjanje boje, hrĊe ili kamenca koji slabo
prianjaju na površinu. Sporo se provodi pa se primjenjuje samo za ĉišćenje na odreĊenim
manjim mjestima i malim površinama. Provodi se ruĉnim alatima kao što su turpije, ţiĉane
ĉetke, abrazivi na raznim podlogama, zavarivaĉki ĉekići i sliĉno.
Mašinsko mehaniĉko ĉišćenje provodi se korištenjem elektriĉnih ili pneumatskih ureĊaja na
koje se montiraju mehaniĉki alati. Veća je produktivnost s obzirom na ruĉno ĉišćenje.
Najĉešći postupci mehaniĉke obrade su:
 brušenje,
 poliranje,
 pjeskarenje,
 saĉmarenje,
 ĉetkanje, [6].
Najvaţniji postupak hemijskog odstranjivanja korozijskih produkata je otapanje hrĊe i okujne
s ugljiĉnog i niskolegiranog ĉelika te s ţeljeznog liva dekapiranjem, tj. potapanjem metalnih
predmeta u solnu ili sumpornu kiselinu . Zahtjevi koji se postavljaju kao sredstva za hemijsku
obradu su brzo otapanje korozijskih produkata, niska cijena, neotrovnost, mogućnost
28
regenerisanja, neisparljivost i što manje otapanje metala. Provodi se uranjanjem predmeta u

otopinu kiseline, najĉešće u 3 do 20 %-tnoj otopini sumporne ili hlorovodiĉene kiseline.
Kisela otopina otapa površinski porozni sloj korozijskih produkata, ali kada doĊe u dodir s
osnovnom površinom metala ona ju nagriza, tj. smanjuje joj dimenzije i stvara hrapavost.
Zbog toga se kiselinama dodaju inhibitori korozije koji pri niskoj koncentraciji usporavaju
koroziju odnosno otapanje metala za 5 do 20 puta. Ponekad se koristi i bazno dekapiranje
koje se koristi za aluminij i njegove legure u 10 %-tnoj otopini natrijevog hidroksida. Takva
otopina skida korozijske produkte, ali i otapa aluminij, a ne moţe se djelotvorno inhibirati.
Zbog toga je potrebno pravovremeno prekinuti obradu kako se ne bi oštetili proizvodi. Radi
ubrzanja procesa ponekad se predmeti kreću ili njišu ili se otopina miješa. Nakon dekapiranja
predmeti se ispiru vodom i to uranjanjem ili mlazom. Tokom vremena kiselinu je potrebno
povremeno mijenjati ili regenerisati. Vrijeme obrade ovisi o stanju metalne površine.
3.3.1 Metalne prevlake

Metalne prevlake se na podlogu nanose fizikalnim ili hemijskim postupcima metalizacije ili
platiranja, ovisno o tome dogaĊaju li se pri prevlaĉenju samo fizikalne promjene ili su
prevlake produkt hemijskih reakcija.
Metalne prevlake ne sluţe samo za zaštitu od korozije već se koriste i u svrhu promjene
tvrdoće, otpornosti na trošenje, dekorativne svrhe ili radi elektriĉne vodljivosti.
Metalne prevlake nanose se postupcima:
 vrućeg uranjanja,
 metalizacijskim prskanjem,
 naštrcavanjem,
 difuzijskom metalizacijom,
 metalizacijom iz parne faze,
 navarivanjem,
 oblaganjem,
 galvanskom tehnikom,
 ionskom izmjenom,
 hemijskom redukcijom.
Za zaštitu mašinskih konstrukcija najviše se primjenjuju postupci prevlaĉenja galvanizacijom,

vrućim uranjanjem i prskanjem metala, [6].
Galvanska tehnika ili galvanizacija je najrašireniji postupak nanošenja metalnih prevlaka na
metalne obratke elektrolizom ionskih otopina, tj. elektrolita. Temelji se na katodnoj redukciji
iona metala iz elektrolita pomoću elektriĉne struje.
Predmeti se uranjaju u elektrolit koji sadrţi ione metala ĉija prevlaka se nanosi i spajaju s
negativnim polom izvora istosmjerne struje niskog napona (4 – 10 V), odnosno kao katode.
29
Anoda je najĉešće metal koji se nanosi kao prevlaka, a spojena je s pozitivnim polom izvora
istosmjerne struje. U tom sluĉaju anoda se u toku procesa otapa ili oksidira i na taj naĉin
nadoknaĊuje ione potrošene katodnim taloţenjem iz elektrolita, [18].
Na slici 3.3 prikazan je galvanizacijski postupak prevlaĉenja metala. Obradak od osnovnog
metala je spojen s negativnim polom izvora struje (katoda) i uronjen u otopinu iona zaštitnog
metala. Ioni pokrovnog metala putuju na katodu-metal koji ţelimo obloţiti, gdje se taloţe i
stvaraju prevlaku. [19]
Galvanski se nanose jednoslojne i višeslojne prevlake od metala i legura. Najĉešće se
prevlaĉe ĉelici, bakar i bakrene legure, cinkove legure i rjeĊe aluminij i Al-legure, [6].
Slika 3.3 Galvanizacijski postupak, [19]

Prednosti galvanskih prevlaka su:
 ĉvrsto prianjanje na podlogu,
 ekonomiĉnost,
 mogućnost spajanja metala razliĉitih mehaniĉkih svojstava,
 visoka ĉistoća prevlaka,
 niske temperature prevlake,
 jednostavno regulisanje debljine prevlake,
 mogućnost nanošenja višeslojne metalne prevlake.
Nedostaci su:
 nejednolika debljina prevlaka na profiliranim površinama,
 slaba mikroraspodjela,
 galvanski piting koji izaziva poroznost tanjih prevlaka.
Vruće uranjanje je postupak uranjanja predmeta sa višom temperaturom topljenja u rastaljeni
metal sa niţom temperaturom topljenja. Prevlaka nastaje formiranjem filma zaostalog na
obratku zbog kvašenja nakon što se predmet izvadi iz otopine. To je jedna od najvaţnijih
metoda fizikalne metalizacije. Za vruće uranjanje najvaţnije je da osnovni metal ima znatno
višu temperaturu topljenja od pokrivnog i da metali stvaraju zajedniĉku leguru. Podloga za
uranjanje moţe biti ugljiĉni ĉelik, sivi liv, bakar i bakrene legure, a prevlake mogu biti od
30
cinka, olova, aluminija. Postupak se primjenjuje kad je potrebno dobiti veću debljinu
prevlake, jer se galvanizacijom dobije manja debljina prevlake, [6].
Vruće pocinĉavanje je postupak antikorozijske zaštite u kojem se ĉelik ili gvoţĊe zaštićuje od
korozije pomoću cinkove prevlake. Vrućim pocinĉavanjem dobije se proizvod koji ima
karakteristike ĉelika, a korozijsku otpornost cinka. Pocinĉavanje je najrašireniji postupak
vrućeg uranjanja. Postupak se primjenjuje za zaštitu ĉelika od atmosferske korozije i od
korozije u neutralnom tlu. Predmet sa cinkovom prevlakom moţe trajati i do 50 godina u
atmosferi koja nije jako agresivna. Temperatura metalne otopine cinka je otprilike 460 ºC.
Prednost vrućeg uranjanja je što se velikom brzinom mogu obraditi velike koliĉine robe i
dobiti prevlake dobre zaštite i dobrih mehaniĉkih svojstava. Nedostatak je veliki gubitak
rastaljenog metala i mogućnost izobliĉenja predmeta zbog visoke temperature u postupku ,
[7]. Primjer vrućeg pocinĉavanja prikazan je na slici 3.4.
Slika 3.4 Primjer vrućeg pocinĉavanja, [20]

Metalizacijsko prskanje je štrcanje kapljica rastaljenog metala na podlogu. Postupak se ĉesto
naziva šopiranjem po izumitelju, švicarcu M.U. Schoopu. Mlaz kapljica stvoren brzom
strujom zraka ili drugog plina, udara u podlogu brzinom 50 do 850 m/s pri ĉemu se kapljice
spljošte, naglo ohlade i formiraju prevlaku, [21]. Pojednostavljen prikaz postupka
metalizacijskog prskanja prikazan je slici 3.5.
Slika 3.5 Pojednostavljeni prikaz metalizacijskog prskanja, [18]
31
Postupak se provodi radi zaštite od atmosferske korozije, povećanja dekorativnosti površine,

reparature istrošenih dijelova i dobivanja specijalnih svojstava površine. Prskanjem se mogu
nanositi svi metali i legure, jer se podloge zagriju samo na 50 do 200 ºC, pa je postupak
prikladan za materijale s niskom i visokom taĉkom topljenja. Metaliziraju se graĊevinski
objekti kao mostovi prije bojenja, dijelovi energetskih postrojenja, brodska oprema, elementi
raketne tehnike, dijelovi motora itd. Prednosti metalizacije prskanjem su:
 mogućnost zaštite velikih konstrukcija i predmeta,
 relativno jednostavan naĉin,
 mogućnost zaštite na terenu,
 mogućnost regulisanja debljine prevlake.
Nedostaci su:
 velika poroznost prevlake kod tanjih slojeva,
 veliki gubitak materijala pri prskanju i
 niska ĉvrstoća spajanja prevlake za površinu predmeta, [21].
3.3.2 Nemetalne anorganske prevlake
Anorganske nemetalne prevlake nanose se hemijskim ili mehaniĉkim postupkom sa ili bez
prisustva elektriĉne struje. Tretiranje površine, kod hemijskih nemetalnih prevlaka, mijenja
površinski sloj metala u sloj jednog ili više oksida. Taj novonastali sloj oksida ima bolja
antikorozijska svojstva. Nerijetko taj sloj predstavlja dobru podlogu za daljnje nanošenje
ostalih vrsta prevlaka. Anorganske prevlake dobivene mehaniĉkim putem slabije prianjaju za
podlogu. Mehaniĉke anorganske prevlake se dobivaju emajliranjem .
Emajliranje je mehaniĉka anorganska prevlaka koja se zasniva na nanošenju sloja na bazi
alkalno-borosilikatnog stakla na površinu metala. Metali koji se najĉešće emajliraju su ĉeliĉni
limovi i proizvodi od ĉeliĉnog liva, sivi liv i aluminij, a za ukrasne svrhe i obojeni metali.
Emajl se moţe nanositi na metal uranjanjem, prevlaĉenjem ili prskanjem. Tada se emajl peĉe
i dobiva se kompaktni sloj na površini. Emajliranjem se mogu dobiti slojevi koji predstavljaju
dobru zaštitu metala u jako agresivnim atmosferama. Nedostatak emajla je što ima malu
ţilavost te je jako podloţan lomu ĉak i pri manjim udarcima. Najĉešće se emajliraju
kuhinjsko posuĊe, kade, umivaonici, sudoperi, peći, hladnjaci i bojleri. Emajliranje je
najvaţnija anorganska nemetalna prevlaka dobivena mehaniĉkim putem, [6].
Bruniranje je proces završne obrade ĉeliĉnih predmeta kojim se dobiva tanak zaštitni sloj.
Primjenjuje se preteţno na oruţju, alatima, te kućištima satova. Zaštitne osobine ovog sloja
vrlo su male. Predmeti se uranjaju u kisele ili alkalne otopine, te rjeĊe u otopine soli .Nastali
oksidni sloj ĉini mješavina FeO i Fe2O3. Dobivene prevlake mogu biti crne, sive, smeĊe ili
plave boje.
Fosfatne prevlake najĉešće se nanose na ĉelik, cink i aluminij. Dobivene prevlake su priliĉno
krute, dobar su izolator i dobro prianjaju za površinu osnovnog materijala. Prevlake nanesene
u debljem sloju sluţe za antikorozijsku zaštitu. Nedostaci prevlake su neugledna boja bez
32
sjaja, a sloj je hrapav i dijelom porozan, što omogućava zadrţavanje ulja, boja, lakova i sl.
Ĉesto se mora naknadno impregnirati mašinskim uljem ili se kromatira.
Kromatiranje je tehnika zaštite metalnih površina od korozije putem stvaranja hemijske
konverzijske prevlake na osnovu spojeva šestovalentnog kroma. Najĉešće je korišteno na
aluminiju i njegovim legurama, te kao podloga za boje i lakove. Moţe se koristiti i na drugim
metalima: ĉeliku, cinku, kadmiju, magneziju, srebru i kalajnim legurama.
Ovisno o debljini prevlake ovim postupkom se dobijaju ţućkasti, zelenkasti (maslinasti) i
smeĊkasti slojevi koji štite od korozije u zraku, vodi itd. Prevlake su mnogo mekše, ali nešto
ţilavije od oksidnih.
Kromatiranje je brz i jeftin postupak i dobro prianja na površinu, a na dobivene površine
izvrsno prianjaju boje i lakovi, [6].
3.3.3 Nemetalne organske prevlake

Organskim se prevlakama zaštićuje ĉak 75% svih metalnih površina. Za neke je površine to
nezamjenjiv naĉin zaštite. Takvi slojevi se dobivaju:
 gumiranjem,
 plastificiranjem,
 bitumenizacijom,
 nanošenjem organskih premaznih sredstava (bojenje i lakiranje).
Gumiranje se koristi kada ţelimo metal zaštititi od kiselina i kiselih otopina, udaraca i raznih
oštećenja. Gumiranje se najĉešće izvodi tako da se obloge od meke ili tvrde gume lijepe na
metal. Kod oblaganja gumom predmeti se najprije oĉiste i premaţu gumenim lijepkom.
Nakon sušenja lijepka obljepljuje se predmet gumenim ploĉama i vulkanizira na temperaturi
od 100 do 150 ºC u trajanju od 1 do 10 sati. Nedostatak ovakvog postupka je u tome što je
primjena ograniĉena temperaturno i starenjem, te su prevlake neotporne na benzin i benzol.
[6]. Slika 3.6 prikazuje proizvode zaštićene gumiranjem.
Slika 3.6 Gumirani proizvodi (valjak i toĉak), [22]
33
Plastificiranje je sliĉno kao i gumiranje. Za plastificiranje se upotrebljavaju razliĉite vrste

polimera kao što su PVC, PE, PTFE itd.
Plastificiranje metala je postupak kojim se na površinu naelektriziranog metala nanosi
nabijeni prah obrnutog polariteta od metala pomoću pištolja za elektrostatsko prašenje. Na taj
se naĉin prah lijepi i po dijelovima koji nisu na direktnom udaru praha.
Elektricitet privlaĉi prah gdje ga nema, a odbija gdje je nanesen. Zatim se sloj polimerizira
odnosno peĉe na oko 180 °C i dobiva se zaštitni sloj plastike. Na taj se naĉin metal štiti od
korozije.
Termoplastiĉne prevlake mogu se nanositi i postupcima vrućeg prskanja i valjanja. Predmeti
se kratkotrajno uranjaju u masu zagrijanu na 160 ºC u trajanju (3-5 s), a debljina dobivenog
sloja iznosi 1-2 mm koji je nepropustan za vlagu i plinove. Plastificiranje se primjenjuje za
dugotrajnu zaštitu od korozije. Slika 3.7 prikazuje postupak plastificiranja metala, [23].
Slika 3.7 Postupak plastificiranja metala, [23]
Bitumenizacija je postupak nanošenja bitumeniziranih tvari. Bitumeniziraju se ĉeliĉne i

betonske konstrukcije da bi se zaštitilo od djelovanja prirodnih i podzemnih voda.
Postupak bitumenizacije se moţe izvoditi lijepljenjem ili nanošenjem bitumenskih bandaţa.
Bitumenske bandaţe su tkanine koje su impregnirane bitumeniziranim tvarima nalijevanjem
kod temperature 200 ºC.
Kod pogonske bitumenizacije nataljivanjem dobiju se slojevi debljine 0,5 do 2,5 mm, a
trajnost takvih prevlaka je nekoliko desetaka godina.
Debljina jedne bandaţe koja se nanosi lijepljenjem iznosi 4 mm. Temperaturno podruĉje
primjene je izmeĊu -15 ºC do 120 ºC. Slika 3.8 prikazuje postupak bitumenizacije, [24].
34
Slika 3.8 Izgled tkanine za bitumenizaciju i postupak bitumenizacije lijepljenjem, [24]
Od organskih prevlaka u praksi se najĉešće upotrebljavaju organski premazi, boje i lakovi.

Boje i lakovi su se u poĉetku koristili samo za oslikavanje pećina i u dekorativne svrhe, sve
dok ĉovjek nije spoznao da s time moţe provoditi zaštitu materijala. Boje i lakovi su
organska tekuća zaštitna sredstva koja nakon sušenja stvaraju prevlaku na površini metala te
odvajaju metal od okoline i na taj naĉin štite metal od korozije. Koriste se još i u dekorativne
svrhe.
Premaz je općeniti naziv za jedan ili više meĊusobno povezanih slojeva na nekoj podlozi koji
stvaraju suhi film. Izraz boja tradicionalno se koristi za opis pigmentiranih materijala
drugaĉijih od bezbojnih filmova koje nazivamo lakovi. Sva premazna sredstva sadrţavaju
vezivo, koje ĉini opnu prevlake i otapalo koje otapa vezivo i regulira viskoznost. Osim toga
premazna sredstva mogu sadrţavati netopljive praškove (pigmente i punila) koji daju nijansu
i ĉine premaze neprozirnima i razliĉite dodatke koje nazivamo aditivi. Lakovi su većinom
prozirni a mogu biti i pigmentirani, a razlikuju se od boja većom glatkoćom, sjajem i
tvrdoćom prevlake. Premazi se nanose na metalne površine obiĉno u dva ili više slojeva .
Slika 3.9 prikazuje slojeve premaza.
Slika 3.9 Sistem premaza, [6]
35
Temeljni premazi osiguravaju adheziju na podlogu i spreĉavaju koroziju. Nanose se direktno

na metal. Aktivna zaštita metala od korozije zasniva se na djelovanju pigmenata koji po
pravilu ĉine više od 80% masenog udjela takvog premaza. Da bi antikorozijski pigmenti bili
djelotvorni, poţeljno je da budu što bliţe, odnosno da prianjaju na metal.
MeĊupremazi daju neprozirnost, povećavaju debljinu zaštitnog filma i poboljšavaju zaštitni
uĉinak sistema. Moţe se sastojati od jednog ili više slojeva. Ĉini vezu izmeĊu temeljnog i
završnog sloja. Zaštitno svojstvo ostvaruje se preko listićavih pigmenata koji se slaţu
paralelno s podlogom i oteţavaju prodor vlage i kisika do podloge.
Završni premazi zadovoljavaju kriterije vezane uz nijansu boje, sjajem, lakoćom ĉišćenja,
otporom na abraziju te štite prethodne premaze od utjecaja okoline (vode, oneĉišćene
atmosfere itd.). Nanose se povrh svih premaza. Mogu imati i specijalnu namjenu zaštite od
širenja poţara, protuklizno djelovanje, sprjeĉavanje obrastanja podvodnih konstrukcija, [6].
3.4 Smanjenje agresivnosti medija

Agresivna okolina ima velik uticaj na nastanak i brzinu širenja korozije. Djelovanje agresivne
okoline na metale moţe se smanjiti:
 uklanjanjem agresivne komponente,
 dodavanjem antikorozijske sredine,
 zamjenom okoline.
Takve se metode mogu primijeniti na plinovite i tekuće medije. Agresivnost zraka prema
metalima izvan eksploatacije, a rijetko i u eksploataciji moţe se smanjiti slabo propusnim ili
nepropusnim omotom ili kućištem. Tada se metal nalazi u kontaktu s malim volumenom
zraka koji sadrţi ograniĉenu koliĉinu agresivnih tvari kao što su vodena para, kisik i
sumporni oksid. Slika 3.10 prikazuje zaštitu metala od agresivne okoline slabo propusnim
omotom i folijom, [25].
Slika 3.10 Zaštita metala slabo propusnim omotom i skidanje zaštitne folije sa automobila,
[25]
36
Neznatnom poĉetnom korozijom agresivne tvari se troše, pa se agresivnost atmosfere u

omotu ili kućištu smanjuje. Takva metoda primjenjuje se kod pakovanja kućišta mnogih
instrumenata. Zaštitni omoti ne moraju biti u kontaktu s površinom metala pa se po tome
razlikuju od prevlaka.
Primjenjuju se navošteni, parafinirani i bitumenizirani papiri, folije od celofana, polietilena,
polivinilklorida, aluminija itd, a spajaju se lijepljenjem ili zavarivanjem. Zaštita od korozije u
zraku i u drugim plinovima na niskoj temperaturi provodi se i sušenjem tj. odvlaţivanjem.
Plinovi se suše pomoću higroskopnih tvari (desikansa) te hlaĊenjem i kompresijom, pri ĉemu
se vlaga kondenzuje.
Danas se za smanjenje korozijskog djelovanja agresivnih komponenata u mediju u praksi vrlo
ĉesto primjenjuju inhibitori korozije. Upotreba inhibitora za smanjenje brzine širenja korozije
je vrlo raznolika. U nekim se granama industrije inhibitori korozije smatraju prvom linijom
obrane od korozije, kao na primjer u procesnoj i naftnoj industriji.
Inhibitori se definišu kao tvari koje dodane u malim koliĉinama u agresivni medij mogu
uvelike doprinijeti smanjenju intenziteta širenja korozije. Vrlo je vaţan pravilan izbor
inhibitora, jer pojedini inhibtori zaustavljaju koroziju samo za odreĊeni metal.
Klasifikacija inhibitora je na:
 anodni (koĉe anodnu reakciju),
 katodni (koĉe katodnu reakciju),
 mješoviti (koĉe oba procesa),
 isparljivi.
Anodni inhibitori stvaraju na anodnim mjestima filmove oksida ili slabo topljive soli i tako
ĉine barijeru koja izoluje temeljni metal. Stvoreni filmovi su toliko tanki da se ne vide okom.
Funkcija anodnih inhibitora je i odrţavanje, obnavljanje ili pojaĉanje prirodnog oksidnog
filma koji se već nalazi na metalima i legurama.
Katodni inhibitori smanjenje brzine korozije metala zasnivaju na jednom od dva naĉina,
usporenju katodne reakcije korozijskog procesa ili smanjenju površine katodnih dijelova
metala. Katodni inhibitori koĉe katodni proces na naĉin da djeluju ili na reakciju izdvajanja
vodika ili na reakciju redukcije kisika.
Mješoviti inhibitori imaju dvostruko djelovanje, usporavaju anodnu i katodnu reakciju. To su
najĉešće organski spojevi koji se apsorbuju na metalnu površinu, tvoreći spojeve u obliku
zaštitnih monomolekularnih filmova.
Najpoznatiji su ţelatina, agar-agar, škrob, tanin, K-glukonat. U ovu grupu inhibitora spadaju i
derivati acetilena, soli organskih kiselina, spojevi s dušikom (amini) i njihove soli (nitrati),
spojevi sa sumporom, tioalkoholi (merkaptani), sulfidi.
Isparljivi inhibitori ĉine posebnu grupu inhibitora koji štite metale od atmosferske korozije.
To su organske tvari u ĉvrstom stanju koje imaju dovoljno visok pritisak para da bi
37
sublimacijom uĉinile okolni zrak ili neki drugi plin nekorozijskim. Koriste se u obliku praha
ili se njihovom alkoholnom otopinom natapaju papiri, odnosno spuţvaste tvari. Primjenjuju u
zatvorenim prostorima, te za vrijeme skladištenja i transporta robe. Kod isparavanja inhibitor
putuje prema svim dijelovima metalne površine te je pokrivaju. Kada doĊe do dodira izmeĊu
inhibitora i metalne površine, tada se para kondenzuje i stvara tanki monomolekularni film
koji putem ionskog djelovanja štiti metal.
Molekule organskih inhibitora korozije su dipolne, pa se pozitivni dio molekule veţe za
površinu, a negativni dio je okrenut prema mediju i on je hidrofoban, odnosno odbija vodu i
kisik iz okoline. Nastali film se dalje odrţava i nadomješta daljnjom kondenzacijom pare.
Primjenjuju se kod zaštitnih omota za skladišno ili transportno konzervisanje metalnih
predmeta, a najĉešće u vojnoj industriji kao što je prikazano na slici 3.11, [25].
Slika 3.11 Primjena inhibitora korozije u vojnoj industriji, [25]
3.5 Električne metode zaštite od korozije

Za zaštitu metalnih konstrukcija koje nisu lako dostupne zbog uronjenosti ili ukopanosti
konstrukcije za odrţavanje premazima kao npr. konstrukcije cjevovoda (naftovodi,
plinovodi), kablova, luĉkih postrojenja, brodova, rezervoara, armatura u graĊevinarstvu i sl.
koristi se elektriĉna zaštita.
Temelje elektrohemijske zaštite postavio je 1824. godine Sir Humphry Davy, koji je
upotrijebio cink kao zaštitu bakrenih oklopa na drvenim trupovima ratnih brodova u morskoj
vodi.
Upravo zbog mogućnosti nastanka korozije koristimo anodnu i katodnu zaštitu da bi sprijeĉili
oštećenje materijala. Metode se temelje na odrţavanju metala u pasivnom stanju (u podruĉju
potencijala pasivizacije) ili u imunom stanju (pri potencijalima niţim od stacionarnih) kada
ne korodira, [26]. Podjela elektrohemijske zaštite od korozije se vidi na slici 3.12.
38
Slika 3.12 Podjela elektrohemijskih postupaka zaštite, [26]
Najznaĉajnija metoda zaštite u elektrolitima je katodna zaštita. Uz zaštitu premazima,

katodna je zaštita najĉešća metoda zaštite od korozije ukopanih i uronjenih konstrukcija.
Metal u elektrolitu neće korodirati ako mu se potencijal negativira do ravnoteţnog potencijala
anoda korozijskih ĉlanaka. Katodna zaštita se temelji na usporavanju korozije katodnom
polarizacijom metala tj. pomakom elektrohemijskog potencijala metala u negativnom smjeru.
U praksi se upotrebljavaju dva naĉina katodne zaštite:

 Katodna zaštita u kojoj je zaštićeni predmet katodno polariziran djelovanjem vanjskog
izvora istosmjerne struje prikazano na slici 3.13,
 katodna zaštita u kojoj se katodna polarizacija ostvaruje kontaktom zaštićenog metala
s neplemenitijim metalom – ţrtvovanom anodom (protektorom) prikazano na slici
3.14. [6]
Kada predmet ţelimo katodno zaštititi djelovanjem vanjskog izvora istosmjerne struje, tada
preko ispravljaĉa konstrukciju spajamo na minus pol izvora istosmjerne struje, a pomoćnu
anodu na plus pol. Ovisno iz kojeg su materijala napravljene, pomoćne anode mogu biti
trajne i potrošne. Trajne se izraĊuju od ferosilicija, grafita, ugljena, magnetita, nikla, olova i
njegovih legura, platiniranog titana, a potrošne najĉešće od konstrukcijskog ugljiĉnog ĉelika.
Djelotvorna zaštita konstrukcijskog ĉelika postiţe se samo ako se konstrukcija polarizira
unutar potrebnog potencijala. Ukoliko su potencijali negativniji od potrebnih tada dolazi do
prebrzog trošenja anode, a na konstrukciji moţe doći do ljuštenja organskih prevlaka i
razaranja prevlaka.
39
Slika 3.13 Shema katodne zaštite sa vanjskim izvorom struje, [26]

Kada ţelimo predmet katodno zaštititi od korozije bez vanjskog izvora struje, tada se predmet
spaja s neplemenitijim metalom u galvanski ĉlanak. U takvom spoju neplemenitiji metal
postaje protektor u zaštiti od korozije, odnosno ţrtvovana anoda. Anoda se ionizacijom otapa,
tj. korodira dajući katione i elektrone koji odlaze na štićenu konstrukciju.
Kod zaštite ĉeliĉnih konstrukcija koriste se protektori od Zn, Mg, Al i njihovih legura, dok se
za zaštitu Cu i Cu-legura koristi kao protektor gotovo ĉisto ţeljezo. Anoda nije uvijek u
potpunosti u sluţbi zaštite, jer se na njoj takoĊer javljaju lokalni korozijski ĉlanci koji troše
metal i ne daju zaštitnu struju. Protektor se neravnomjernim otapanjem troši i smanjuje mu se
površina, a povećava elektriĉni otpor pri ĉemu protektor ne daje dovoljnu zaštitnu struju.
Slika 3.14 Shema katodne zaštite sa ţrtvovanom anodom, [26]

Anodna zaštita temelji se na usporavanju korozije anodnom polarizacijom metala tj.
pomakom elektrohemijskog potencijala metala u pozitivnom smjeru ili spajanjem sa metalom
ĉiji je elektrohemijski potencijal pozitivniji od potencijala metala koji se zaštićuje. Anodno
40
se zaštićuju nehrĊajući ĉelici, titan i njegove legure, nikal, kromove prevlake i ugljiĉni
ĉelici u otopinama nitrata i sulfata. Jedan od nedostataka ove metode je visoka cijena opreme,
tako da se koristi samo u sistemima gdje nije moguće izvesti neke druge oblike zaštite od
korozije. Ĉesto se kombinuje s emajliranjem kao sekundarna zaštita. Prednosti ove metode su
što se struja pasivizacije automatski namješta i moţe se lagano oĉitati sa potenciostata, [7].
41
Tehnike dijagnosticiranja korozijskih oštećenja
4. Tehnike dijagnosticiranja korozijskih

oštećenja
Korozija moţe prouzrokovati ozbiljnu štetu - kvarove, koji vode velikim ekonomskim
gubicima, ponekad kombinovanim sa oneĉišćenjem okoliša ili rizikom od povreda radnika.
Najvaţniji koraci u spreĉavanju ili reduciranju obima problema nastalih usljed korozije jesu
adekvatna i pravovremena detekcija, pravilna dijagnostika i efikasne mjere prevencije.
Oštećenja uzrokovana korozijom detektuju se u razliĉitim uslovima i situacijama.
 Kada je oĉekivani rizik i/ili posljedice zbog otkaza prouzrokovanog korozijom veliki,
mora se provoditi sistematski, periodiĉni, ili kontinuirani monitoring pojave korozije.
Za takvu vrstu opreme kao što su posude pod pritiskom ili cjevovodi, ĉesto su
zakonski propisane inspekcijske tehnike i intervali provjere. Zakonska regulativa
osigurava upotrebu odgovarajućih materijala, da je oprema inţenjerski adekvatno
projektovana, i da su upotrijebljeni materijali proizvedeni na odreĊeni naĉin. Kada je
oprema montirana na mjesto rada, procedure upravljanja, odrţavanja, inspekcije i
kontrole trebale bi osigurati pouzdan i siguran rad. Glavni cilj periodiĉnog ispitivanja
je odreĊivanje da li se oprema nalazi i radi unutar sigurnih projektantskih parametara.
Mora biti ustanovljeno da li je korozija, erozija ili abrazija potrošila predviĊeni
„dodatak za koroziju“, ili da li postoje indicije pojave pukotina koje su rezultat
mehaniĉkog naprezanja ili korozije koje mogu uzrokovati otkaz. Ako je kvalitet,
uĉestalost i obim inspekcije/monitoringa, adekvatan i efikasan, vjerovatnoća
uoĉavanja problema prije nego što oni prouzrokuju ozbiljne probleme je velika.
 Za umjerene posljedice otkaza, plan inspekcijskih provjera opreme donosi i provodi
njen vlasnik na osnovu realne procjene sigurnosnih i drugih faktora – npr. moguće
štete.
 U drugim sluĉajevima, posljedice djelovanja korozije su minorne, ili se pojava
znaĉajnijeg obima korozije ne oĉekuje. Napadi korozije u ovakvim sluĉajevima
obiĉno se detektuju sasvim sluĉajno, ili prilikom inspekcijog pregleda koji su
namijenjeni u drugu svrhu. Ponekad se problemi uzrokovani korozijom otkriju tek
nakon curenja, loma, poteškoća u radu i sl, [29].
Naĉin inspekcije i metode u mnogome zavise od već spomenutih uslova i situacija, ali
takoĊer zavise i od tipa konstrukcije, opreme, dizajna, i procesa. Kod sistematske inspekcije i
monitoringa, koristi se niz tehnika razliĉite sloţenosti. Dijagnoza, tj. identifikacija tipa
korozije i konstatovanje uzroka, bazira se na rezultatima inspekcije, informacijama o
42
korištenim materijalima i uslovima rada, te kvalitetne analize ovih informacija od strane

kvalifikovanog osoblja.
Finalni cilj detekcije i dijagnoze jeste pravilnije i lakše donijeti odluke koje se tiĉu
popravke/zamjene i provoĊenje mjera koje preveniraju pojavu korozije, koje mogu
ukljuĉivati poboljšan izbor materijala ili bolji dizajn, promjenu radnog okruţenja,
elektrohemijska zaštita, ili apliciranje adekvatnog premaza.
Inspektor ili odjel za inpekcije moraju biti u potpunosti pouzdani. Programi za osiguranje
kvaliteta trebaju ukljuĉivati profesionalno licenciranje osoblja koji vrši inspekcijske preglede.
Inspekcijsko osoblje, koje je educirano i trenirano za inspekcijske tehnike kao što su
radiografija, ultrazvuk, testovi magnetnim ĉesticama i penetrantima, trebali bi biti
certificirani od strane nadleţnog ministarstva ili institucije. Inspekcija i kontrola kvaliteta je
temelj dobrog preventivnog programa odrţavanja, [29].
4.1 Organizacija inspekcije
Inspekcija igra vaţnu ulogu u modernom inţenjeringu. Kao što je već naznaĉeno, ona bi
trebala poĉeti prije same proizvodnje proizvoda/opreme, tako što bi se izvršile sljedeće
provjere: izbor materijala, crteţi, procedure zavarivanja, sposobnost proizvoĊaĉa i
dobavljaĉa. Proizvodnja i prihvatanje finalnog proizvoda trebali bi takoĊer proći inspekciju i
kontrolu kvaliteta.
U cilju provoĊenja inspekcije na sistematski naĉin, mora se razraditi inspekcijski program.

Program treba da specificira frekvenciju, vrijeme, evidentiranje uvjeta rada i stanje opreme.
Za osmišljavanje ispravnog inspekcijskog programa, potrebno je poznavanje procesa i
performanse materijala. Potrebno je specificirati kako se vrši inspekcija razliĉitih dijelova
sistema i tipove inspekcijskih metoda. Potrebno je procijeniti frekvenciju inspekcijskih
pregleda, baziranu na riziku usljed otkaza i posljedicama ako do njega doĊe.
Preporuĉuje se da kritiĉna oprema, koja je izloţena visokom pritisku, i/ili je izloţena

uslovima koji pogoduju pojavi korozije, bude podvrgnuta inspekcijskom pregledu barem
jednom godišnje.
Iskustva steĉena u radu sa sliĉnom opremom, ili kroz inspekcijske preglede iste opreme, ĉesto
će obezbijediti vrijedne informacije o najkritiĉnijim mjestima koje će napasti korozija. Ta
mjesta onda, ubuduće, moraju ĉešće biti podvrgnuta provjeri u odnosu na mjesta gdje je
pojava korozije manje vjerovatna.
Kritiĉna mjesta su npr. krivine, mjesta zavara, ili prepreke u cjevovodima kojima se prenosi
korozivni medij.
Vaţno je da odjel koji vrši inspekciju ima pristup arhivi o prethodnim provjerama opreme ili
sliĉnih odjela, tako da je moguće napraviti adekvatnu inspekciju, [29].
43
4.2 Ispitivanje, otkrivanje i praćenje korozije
4.2.1 Pregled
U tabeli 4.1 date su najvaţnije inspekcije metode i njihova relativna sposobnost da detektuju
defekte usljed pojave korozije, kao i indikaciju nivoa korozije.
Neke metode monitoringa takoĊer su date u tabeli 4.1. Ona mogu dati indikaciju nivoa
korozije.
Tabela 4.1 Metode inspekcije i monitoringa, [29]
Sposobnost detektovanje defekata Sposobnost detektovanja opće i

nastalih usljed pukotina lokalne korozije
Metod
Dostupna Dostupna
Nedostupno Nedostupno
površina površina
Vizuelna inspekcija 1 0 3 0
Radiografija 1 1 3 3
Ultrazvuk, manuelno 3 3 0 2
Ultrazvuk, automatski 3 3 0 3
Vrtloţne struje 2 1(3) 0 1(3)
Magnetska kontrola 3 0 0 0
Teĉni penetrant 3 0 0 0
Akustiĉna emisija 2 2 0 0
Detekcija curenja 0 1 0 2
Elektro metoda -
Electric Field
3 3 0 3
Signature Method
(FSM)
(0) Metod se ne koristi, ili nije primjenjiv; (1) metod je moguć, ali nije prikladan; (2)
metod je prikladan, ali postoje druge metode koje su bolje; (3) metod je prikladan.
44
4.2.2 Vizuelna inspekcija

Vizuelna inspekcija u najjednostavnojoj formi moţe se izvesti bez pomoćnih pomagala onda
kada postoji fiziĉki pristup objektu. Inspektor koji posjeduje iskustvo ĉesto moţe vizuelnom
inspekcijom odrediti o kojem se tipu korozije radi, kao što su opća korozija, taĉkasta,
korozija zona oko zavara ili uticaja toplote ili erozivna korozija. Stepen korozije moţe se
izmjeriti, opisati i dokumentovati skicama ili fotografijama. Za taĉno mjerenje lokalnog nivoa
penetracije, uzrokovanog npr. taĉkastim korozijom, mogu se koristiti razliĉiti mehaniĉki ili
optiĉki mjerni instrumenti.
OdreĊivanje koliko je taĉno smanjenje debljine materijala usljed opće korozije moţe biti
teško bez korištenja dodatnih metoda bez razaranja, kao što je ultrazvuk.
Pukotine u poĉetnom stadiju, koje su uzrokovane kombinacijom mehaniĉkih naprezanja –
napon, zamor i okruţenjem koje pogoduje koroziji, nije lako vizuelno detektovati. Ako je
pojava ovih defekata vjerovatna, koriste se metode koje omogućavaju da se oni uĉine
vidljivim (magnetne ĉestice, teĉni penetrant, vrtloţne struje). Za inspekciju cijevi malog
promjera i uskih, teško dostupnih lokacija mogu se koristiti ogledala, boroskopi, fleksibilni
fiber optiĉki instrumenti, ili male video kamere sa pomoćnim izvorima svjetlosti, [29].
4.2.3 Radiografija
Radiografija koristi penetracijsku mogućnost koju posjeduju snopovi kratkih
elektromagnetnih talasa, koji mogu biti X zrake, generisane ureĊajem za rendgensko
zraĉenje, ili  zrake koje se dobijaju iz radioaktivnih izotopa. Ove zrake sliĉne su svjetlu, ali
nisu vidljive. Talasne duţine su im znaĉajno kraće, ali energija puno veća te otuda njihova
sposobnost penetracije kroz ĉvrste materijale, ukljuĉujući i metale. Kada zrake ovog tipa
proĊu kroz testni uzorak, dio energije bude apsorbovan u samom materijalu. Što je materijal
deblji, veći je dio apsorbovane energije. TakoĊer, razliĉiti materijali slabe snop do odreĊenog
nivoa. Zraci ovog tipa lakše prolaze kroz zrak i koroziju nego kroz ĉvrste metale. Princip
radiografije prikazan je na slici 4.1.
Slika 4.1 Princip radiografije, [29]
45
Snop iz ureĊaja koji proizvodi X zrake ili izotopa prodire kroz komad metala, a od debljine
materijala zavisi koliko će snop biti oslabljen, otuda i intenzitet prenesenog snopa varira sa
pozicijom. Fotografski film koji se nalazi sa zadnje strane uzorka, nakon razvijanja, bit će
tamniji na mjestima gdje je materijal tanji te je intenzitet prenesenog snopa veći, a svjetliji na
mjestima gdje je uzorak deblji, tj intenzitet snopa slabiji.
Dakle, na mjestima gdje je došlo do smanjenja debljine materijala ili pojave rupica pojavit će
se kao tamnije zone na filmu. Radiografija se obiĉno koristi za kontrolu zavarenih spojeva,
jer je većinu pukotina kod zavarivanja moguće otkriti ovom metodom.
Minimalna varijacija debljine u smjeru prostiranja snopa koja se moţa detektovati je 1-2%
debljine testiranog uzorka, što znaĉi da je uske pukotine teško detektovati ako nisu
orijentisane parelelno prostiranju snopa. Još jedno ograniĉenje radiografije jeste da obje
strane dijela koji se podvrgava metodi moraju biti dostupne. MeĊutim, unutrašnjost cijevi
moţe biti ispitana koristeći tzv. tehniku duplih zidova.
Prednosti radiografije kod procjene korozije su:
 Radiogram je permanentni snimak, koji ako je potrebno, moţe biti kasnije evaluiran
od strane kompetentnijeg osoblja nego što je sam operator,
 unutrašnjost malih i kompleksnih dijelova, koji nisu dostupni, moţe biti evaluirana,
 radiogram moţe dati odreĊene indicije o prirodi i stepenu korozije, [29].
4.2.4 Ultrazvučno testiranje

Ultrazvuĉno testiranje koristi zvuĉne valove veće frekvencije (1-6 MHz) nego što ĉovjek
moţe ĉuti. Ultrazvuĉni valovi propagiraju vrlo lako kroz teĉnosti i ĉvrste materijale, ali ne i
gasove.
Kod teĉnosti i ĉvrstih materijala, ultrazvuĉno pulsiranje propagirati će i reflektovati se na
naĉin koji je gotovo identiĉan svjetlu. Kada ultrazvuĉni impulsi dosegnu zadnju stranu
testiranog uzorka reflektuju se nazad. Impulsi će se takoĊer reflektovati ako naiĊu na
nehomogenosti u materijalu. Vrijeme koje je potrebno da zvuk proĊe kroz uzorak i vrati se do
sonde obiĉno se prikazuje na osciloskopu i odraţava distancu koju je impuls prošao, a otuda
i debljinu testiranog uzorka.
Oprema za ultrazvuĉno testiranje je u širokoj upotrebi za otkrivanje pukotina i za mjerenje
debljine opreme koja je u upotrebi, a izloţena je eroziji ili koroziji. S obzirom da je oprema
za ultrazvuĉno testiranje mala i jednostavna za korištenje, ova metoda je vrlo pogodna za
inspekciju na terenu.
Akustiĉnu impulsi generišu su i detektuju koristeći piezoelektriĉne kristale. Najĉešće su u
upotrebi normalne sonde, ugaone sonde i sonde sa duplim kristalima (odvojeni transmiter i
prijemnik). Dodatno, postoji veliki broj specijalnih sondi.
U upotrebi su tri tehnike ultrazvuĉnog testiranja: a) impuls/eho, b) transmisiona i c) metoda
rezonance. Osnovna tehnika je impuls/eho.
46
Ultrazvuĉna holografija je sofisticiranija tehnika. Kod ove tehnike sonde i elektroniĉka

obrada signala su puno napredniji u odnosu na impuls/eho tehniku, te je moguće dobiti
trodimenzionalne slike korodirane površine. Tehnike automatskog ultrasoniĉnog skeniranja i
snimanja u kombinaciji sa kompjuterskim tehnikama su takoĊer sposobne generisati
trodimenzionalne mape korodirane površine, što znaĉi da je moguće dokumentovati stanje
površine kroz generisane slike. Princip ultrazvuĉnog testiranja prikazan je na slici 4.2.
Slika 4.2 Princip ultrazvuĉnog testiranja koristeći impuls/eho tehniku i odgovarajuću sondu
a) normalna sonda, b) ugaona sonda, [29]
4.2.5 Vrtložne struje

Vrtloţna struja je korisna tehnika za praćenje procesa taĉkaste korozije i pukotina za sve
tipove metalnih materijala. Tehnika se zasniva na pojavi vrtloţnih struja na površini metalnih
objekata koji se nalaze u polju jedne ili više zavojnica, kroz koje prolazi izmjeniĉna struja
(obiĉno frekvencije 10kHz). Na mjestu pukotine ili rupice vrtloţne struje se poremete
prouzrokujući promjenu elektromotorne sile u zavojnici što je moguće detektovati i pojaĉati
za potrebe vizualnog prikaza putem displeja ili preko zvuĉnog signala. Vrtloţne struje su
ograniĉene na mali sloj površine metala. Ako je metal deblji od ovoga, ne moţe se odrediti
debljina uzorka, ali se metoda moţe koristiti za otkrivanje površinskih defekata.
Za feromagnetiĉne materijale kao što je obiĉni ĉelik, dubina prodiranja je mala, oko 2,5 mm
na 50 Hz. Vrtloţne struje se takoĊer mogu koristiti za mjerenje debljine neprovodljivog sloja
metalnih materijala. Nadalje, razvijena je i posebna oprema za ispitivanje malih cijevi , npr. u
izmjenjivaĉima toplote.
47
4.2.6 Inspekcija magnetskim česticama

Ova metoda koristi se iskljuĉivo za feromagnetne materijale, a bazirana je na distorziji-
promjeni magnetnog polja usljed postojanja površinskih defekata. Promjena se detektuje
koristeći magnetni prah ili suspenziju magnetnog praha i teĉnosti, kao što je parafin,
prekrivajući testnu površinu. TakoĊer se koristi i fluorescentna magnetna tinta za poboljšanje
senzitivnosti tehnike. Magnetne ĉestice koncentrisat će se na mjestima distorzije magnetnog
polja ukazujući na defekte koji su na površini ili blizu nje. Uzorci koji se ispituju mogu biti
magnetizirani razliĉitim metodama.
Najjednostavniji naĉin je puštajući elektriĉnu struju kroz materijal. Uzorak je moguće
magnetizirati i elektromagnetom. Za ovu svrhu u upotrebi je istosmjerna i izmjeniĉna struja.
Istosmjerna struja povećava vjerovatnost otkrivanja defekata koji su ispod površine objekta.
Metod je posebno pogodan za otkrivanje uskih pukotina blizu, ili na samoj, površini, npr
pukotine prouzrokovane usljed kombinacije mehaniĉkog naprezanja, korozije i zamora
materijala, koje je vrlo teško uoĉiti vizuelno. [29]
Princip rada metoda ispitivanja magnetskim ĉesticama prikazan je na slici 4.3.
Slika 4.3 Ispitivanje magnetskim ĉesticama, [27]
4.2.7 Tečni penetrant

Neke tekućine, npr. parafin, imaju sposobnost penetracije u vrlo uske pukotine. Ova
sposobnost moţe se koristiti za lociranje pukotina na površini svih tipova metalnih materijala.
Tekućina se aplicira na površinu koja se ispituje i prodire u defekte i pukotine. Nakon što se
48
višak tekućine ukloni, dodaje se razvijaĉ koji isisava penetrant iz pukotina i ĉini ih vidljivima.
Razvijaĉ ima visok kontrast u odnosu na penetrant, moţe se bojiti, ili biti fluorescentant tj.
biti vidljiv pod ultraviolentnom svjetlošću. [29]
Primjer ispitivanja teĉnim penetrantom prikazan je na slici 4.4.
Slika 4.4 Ispitivanje teĉnim penetrantom, [28]
Ovaj metod obiĉno se koristi za detekciju površinskih pukotina, posebno za materijale gdje se
inspekcija ne moţe izvršiti magnetskim ĉesticama.
4.2.8 Elektro metoda

Ovu metodu razvila je kompanija CorrOcean ASA iz uobiĉajenog principa elektriĉnog otpora
koji se koristi za monitoring korozije.
Postupak ukljuĉuje puštanje eletriĉne struje kroz objekat koji se testira, dok se pad potencijala
mjeri preko nekoliko elektroda koje su postavljene na vanjskoj površini, npr. na prirubnici
cijevi.
Promjene geometrije u formi pukotina, opće, erozijske, ili taĉkaste korozije, smanjit će polje
potencijala u metalu. Rezultati se obiĉno uporeĊuju sa prethodno izvršenim mjerenjima, tako
da je moguće pratiti razvoj korozije ili pukotina. Obiĉno se vrši kompjuterska obrada
rezultata prije nego se oni prezentiraju.
4.2.9 Akustička emisija

Monitoring akustiĉnom emisijom je analiza ultrazvuĉnih valova koji se generišu usljed nekih
dinamiĉkih dogaĊaja, kao što su deformacija i pukotine, koje se pojavljuju u materijalu koji
se ispituje. Na ovaj naĉin mogu se uoĉiti defekti tipa pukotina usljed kombinacije
mehaniĉkog naprezanje i korozije, vodikove krhkosti i zamora materijala. MeĊutim,
49
akustiĉnom emisijom nije moguće odrediti veliĉinu defekta, niti da li se defekt povećava ili
ne.
Senzori za akustiĉku emisiju mogu biti postavljeni na odreĊenoj udaljenosti od defekta jer
akustiĉki valovi propagiraju jednostavno kroz metalne komponente. Na ovaj naĉin moguće je
obezbijediti monitoring konstrukcije sa relativno malim brojem senzora. Lokacija defekta
moţe biti odreĊena ako se nekoliko senzora nalazi u prostoru i ako je vrijeme detektovanja
akustiĉkih valova zabiljeţeno na njima. Ovaj metod ima manje problema sa pristupom i
skeniranjem objekta od ostalih metoda.
4.2.10 Detekcija curenja

Curenje u posudama pod pritiskom moţe biti detektovano razliĉitim metodama. Termografija
moţe obezbijediti temperaturni monitoring na daljinu i omogućava detektovanje curenja ako
fluid koji curi ima razliĉitu temperaturu u odnosu na okolinu. Ovom tehnikom, moguće je
kontrolisati veliku površinu fabrike istovremeno sa jednog udaljenog mjesta. Podaci mogu
biti predstavljeni u formi koja je pogodna za vizualni displej, koristeći oznaĉavanje bojom, a
sve se moţe ukombinovati i na optiĉku sliku. (Curenje je moguće detektovati i metodom
akustiĉke emisije, jer curenje iz posude pod pritiskom proizvodi ultrazvuk).
Dodatno, detekcija curenja moţe biti indikator kada je dozvoljeni prag opće ili erozione
korozije premašen. Izbuši se mali otvor u zidu, tako da se ostavi debljina koja odgovara
dozvoljenom pragu korozije. Kada korozija potroši ovu zonu materijala, pojavit će se
upozoravajuće curenje.
Termografija se takoĊer koristi za evaluaciju stanja izolacije, za lociranje problema u protoku
i kvarove elektriĉnih komponenti.
4.2.11 Monitoring korozije

Agresivnost okoline moţe se više manje mjeriti kontinuirano prateći nivo korozije kupona ili
sondi koji su instalirani u sistem. Ako je materijal kupona ili sondi isti kao i kod instalirane
opreme, rezultati mogu ukazati na nivo korozije opreme.
Kuponi moraju biti postavljeni na pravi naĉin tako da su na isti naĉin izloţeni okolini kao i
oprema ĉiji monitoring se vrši.
Najĉešće metode monitoringa su:
 Korozijski kuponi (gubitak mase). Masa kupona se mjere u odreĊenim
inetervalima,
 elektriĉne korozijske sonde, elektriĉni otpor instaliranih sondi povećava se
pojavom korozije,
 linearni polarizacijski otpor,
 elektrohemijska impedansa, [29].
50
4.2.12 „Pigging“ uređaji

UreĊaji za unutrašnje ispitivanje cijevi razvijeni su na bazi većeg broja razliĉitih tehnika, kao
što su ultrazvuk, vrtloţne struje, kliješta na bazi opruga, magnetni fluks, indukcija.
Mjerna oprema se fiksira na tijelo koje se zove „pig“ ili strugaĉ koji se kreće sa medijem koji
teĉe unutar cijevi. Podaci se ĉesto snimaju na samom ureĊaju, a zatim se, nakon njegovog
vaĊenja iz cijevi, analiziraju. Kada se ova tehnika koristi, cijev koja se analizira mora imati
postavljen i lansirni ureĊaj za spomenuti strugaĉ, [29].
U sljedećem tabelarnog prikazu predstavljene su prednosti i nedostaci, kao i kratak opis već
spomenutih metoda, a tako i ostalih, koje se koriste tokom dijagnosticiranja korozionih
oštećenja.
Tabela 4.2 Tehnike za ispitivanje i dijagnosticiranja oštećenja usljed korozije pomoću

metalografije i fraktografije [30]
Vrsta pruženih
Tehnika Prednosti Ograničenja
informacija
Metalografija i fraktografija
A1. Makroispitivanje
Ispitivanje skupnog Opšta slika o Moţe se izvesti na licu Mala spoznaja o nivou
propadanja ili samo postojanju/nivou mjesta. Moţe se ispitati oštećenja i
posmatranog uzorka, okom propadanja/oštećenja. ĉitav mehanizmu nastanka.
ili optiĉkim ureĊajem male MeĊusobna usporedba uzorak/fabrika.Moguće
snage uoĉenih fotografsko snimanje.
propadanja/oštećenja. Ne zahtijeva
Orijentacija i smjer specijaliziranu opremu
propadanja/oštećenja (npr.
„beach“ oznake za
propadanje površine
usljed zamora i „chevron“
oznake za propadanje krte
površine )
A.2 Optička (svjetlosna) mikroskopija
Ispitivanje male regije ili Stanje površine/oštećenje. Relativno jednostavno Granica razluĉivosti
površine, koja moţe biti Oštećenja ispod površine uzorkovanje i tehnike oko 0,5 m.
nepripremljena ili polirane (na posmatranom pripreme. Moţe se Fokus na malu
pri povećanju od 25 do presjeku) ukljuĉujući izvoditi na licu mjesta. dubinu.
1000 puta. Uobiĉajeno je poĉetno oštećenje, Moguće je forografsko
da se radi o uzorku koji je sekundarno snimanje i provoĊenje
izrezan iz materijala koji oštećenje/pukotine, kvantitativnih analiza.
se ispituje, ali su moguće grananje pukotina i
tehnike ispitivanja i na licu njihova propagacija, itd.
mjesta. Mikrostrukturne osobine
(metalografija). Veza
izmeĊu strukture i
oštećenja/osobina.
51
A.3 Elektronska mikroskopija

A.3.1 Transmisijsko Osobine mikrostrukture, ObezbjeĊuje najveći Uzorkovanje i
ispitivanje (TEM) vrlo ukljuĉujući kristalografiju nivo detalja priprema nisu
tankih uzoraka(folija) ili i defekt strukture. mikrostrukture. jednostavni, a i
replika površine kroz koje Fenomeni na Rezolucija oko 2nm. vremenski traju.
prolaze elektroni. površini(ukljuĉujući Faze mogu biti Interpretacija je
Povećanje od 2.000 do propadanje) identifikovane umjerena do teška i
4.000 puta. elektronskom zahtijeva iskustvo.
difrakcijom ili Potrebna je specijalna
spektrometrijom x oprema. Površina za
zrakama (C.6,C.8) ispitivanje je u zoni
dijametra
30 m – 3mm
A.3.2 Skenirajuće Površinski fenomeni; Potrebna priprema Elektronska
ispitivanje (SEM) posebno na stranama koje malih uzorka. Velika difrakcijska analiza
nepripremljenih ili propadaju. dubina fokusa. nije moguća.
pripremljenih (poliranje i Mikrostrukturne osobine Rezolucija oko 20 nm. Tumaĉenje je
nagrizanje) površina, ili (metalografija) i veza Prikladno za velike umjereno od teško i
replika površine. Površine izmeĊu strukture i veliĉine uzoraka (npr. moţe zahtijevati
moraju biti provodne, što oštećenja. Uĉestalost i od prašine do 50 mm2. iskustvo. Potrebna je
je moguće postići raspodjela poroznosti, Moguća je elemenratna specijalna oprema.
presvlaĉenjem sa Au-Pd šupljina,pukotina, itd. hemijska analiza na
evaporacijom. Povećanje licu mjesta (C.6).
je od 100 do 20.000 puta
Vizuelni pregled materijala vrši se prostim okom ili povećalom, obiĉno uz dodatnu primjenu
jednostavnog pribora (noţica, turpije, pH-papira, svjetiljke, fotografije u boji, itd), kao što se
vidi iz tabele 4.2. Na površini materijala posmatraju se promjene boje i hrapavosti, pojave
ţarišta oštećenja i njegovih ili plinovitih produkata (npr. hrĊe i vodika).
Mnogo više informacija dobiva se korištenjem optiĉkog ili elektronskog mikroskopa, ĉime se
mogu otkriti mikrostrukturne osobine (metalografija) i veza izmeĊu strukture materijala i
oštećenja, kao i uĉestalost i raspodjela poroznosti, šupljina, pukotina, itd, [30].
Tabela 4.3 Metode ispitivanje korozije bez razaranja [30]

Tehnika Vrsta pruženih Prednosti Ograničenja
informacija
Ispitivanja bez razaranja
B.1 Magnetska
osjetljivost
Aplikacija (kontakt ili vrlo Stepen feromagnetizma ili Brza i jednostavna Polukvantitativne
blizu) permanentnog ferimagnetizam, tehnika sortiranja tehnike moraju se
magneta na kvalitativna za metale (npr. legure primjenjivati s
materijal/uzorak/strukturu (jednostavnom rukom) feritnog ţeljeza oprezom (npr.
ili polukvantitativna i legure nikla i kobalta upotreba magnetskog
(pomoću magnetske nasuprot balansa za odreĊivanje
ravnoteţe) procjena. austenitne legure sadrţaj ferita kod
52
Razlikovanje magnetskih ţeljeza) i oksidi zavarenih spojeva od

i nemagnetskih ĉestice u (npr. Fe3O4 u odnosu austentnog ĉelika daje
tekućinama (npr. u na Fe2O3). Moţe se ograniĉene
mazivima) provoditi na licu informacije u
(tehnika je poznata kao mjesta. Ĉesto nije poreĊenju sa
ferrografija) potrebna metalografskim
specijalizirana oprema. ispitivanjima).
Bez razaranja. (Ferrografija zahtijeva
specijaliziranu
opremu.)
B.2. Električni otpor
Aplikacija poznatih Površinske pukotine ili Jednostavne tehnike Tehnika odreĊivanja
istosmjernih ili dubina defekta (tehnika koje se mogu obaviti dubine pukotine daje
fisokofrekventnih pada potencijala). na licu mjesta. taĉne rezultate jedino
izmjeniĉnih struja i Korozija ili brzina Interpretacija rezultata ako je pukotina
mjerenje rezultujućih propadanja (kontinuirane je relativno jedostavna. orijentisana normalno
potencijala ili relativne ili povremene tehnike Mogu biti bez na površinu; i ako je
promjene potencijala monitoringa). Integritet razaranja. duţina pukotine 3 puta
površinskih premaza (bez veća u odnosu na
razaranja) njenu dubinu.
Potrebna je kalibracija
za adekvatnu taĉnost.
Moguća je potreba za
temperaturnom
kompenzacijom.
B.3 Ispitivanje
prodiranjem boje
Poboljšanje vidljivosti Opća postojanost/nivo Brza i jednostavna Jedino pukotine i
pukotina ili oštećenja pukotina ili oštećenja koja tehnika koja ne oštećenja na površini.
primjenom boje i utiĉu na površinu zahtijeva specijalnu Ne moţe otkriti
naknadnim razvijanjem opremu. Rezolucija do zatvorene ili vrlo
0.5 mm duţine. otvorene pukotine.
Korisna u kombinaciji Boja moţe
sa fotografisanjem. kontaminirati
Pogodna za korištenje površinsku koroziju
na licu mjesta/na proizvoda,
daljinu. Bez razaranja oteţavajuću naknadnu
(vidi ograniĉenja) hemijsku
Postoje nacionalni i identifikaciju.
meĊunarodni standardi. Rezolucija/osjetljivost
zavisi od ĉistoće
površine i samom
operateru.
B4. Ispitivanje
magnetnim česticama
Sliĉno kao B3, ali uz Općenito postojanje/nivo Brza i jednostavna Samo površinske
upotrebu magnetnih pukotina ili defekata na, tehnika. Bolja pukotine (defekti) i
ĉestica, u kombinaciji sa ili blizu, površine. rezolucija/osjetljivost u one koje su vrlo blizu
tekućinom, koja se grupišu odnosu na penetraciju površini mogu biti
oko pukotina i oštećenja bojom. Moţe otkriti otkrivene. Testirane
usljed poremećaja zatvorene pukotine. strukture/uzorci
primijenjenog magnetnog Pogodna za korištenje moraju biti
polja na licu mjesta/na feromagnetiĉni.
53
daljinu. Bez razaranja Tekućina koja nosi

(vidi ograniĉenja). ĉestice moţe
Postoje nacionalni i kontaminirati
meĊunarodni standardi. površinsku koroziju
proizvoda,
oteţavajuću naknadnu
hemijsku
identifikaciju.
B5. Ispitivanje vrtložnim
strujama
Otkrivanje pukotina, Općenito postojanje / nivo Brza i jednostavna Samo površinske
defekata i debljine pukotina tehnika koja će raditi pukotine (defekti) i
premaza, ili defekata koji su na preko površinske boje i one koje su vrlo blizu
koji uzrokuju varijacije površini ili produkata korozije. površini mogu biti
vrtloţne struja koje su vrlo blizu nje. Rezolucija/osjetljivost otkrivene. Ne moţe
izazvane pomoću (korištenjem niţih bolja od metode otkriti zatvorene
primijenjenog frekvencija moguće je penetriranjem bojom. pukotine. Potrebna
promjenjivog otkriti i dublje ali na uštrb Pogodna za korištenje specijalizirana
magnetskog polja rezolucije / osjetljivosti.) na licu mjesta/na oprema. Tumaĉenje
Debljina neprovodljivog daljinu. Bez razaranja. umjereno teško,
premaza. Pogodna za sve elektro zahtiijeva iskustvo ili
provodljive materijale. sofisticiranu opremu.
Postoje nacionalni i Rezolucija zavisi od
meĊunarodni standardi. vještine operatera.
B6. Ultrazvučno
ispitivanje
B6.1 Longitudinalni Debljina (gubitak uslje Vrlo visoka osjetljivost Pukotine/veze koje su
valovi. Primjena i korozije, propadanje) (do 0.01 mm okomite na prostiranje
detekcija reflekcije materijala do 250mm rezolucije). valova mogu biti
pulsirajućih (obiĉno 1000 Interpretacija je interpretirani
s-1) visokofrekventnih relativno jednostavna. pogrešno.
valova (obiĉno od 5 do 10 Dostupna je prenosiva
MHz), normalno na oprema pogodna za
površinu ispitivanje na licu
mjesta i za razliĉite
materijale. Bez
razaranja.
B6.2. Smiĉući valovi. Kao Volumetrijsko postojanje/ Visoka rezolucija Dugotrajno za veliko
B6.1 ali sa volovima koji nivo/ orijentacija/ lokacija (praktiĉno oko 0.1- podruĉje/pregled
se odašilju pod uglom u pukotina i defekata u 0.2mm kod ĉelika) na volumena. Osjetljivost
odnosu na površinu. materijalu debljine do 250 visokoj frekvenciji. i penetracija niţa na
mm (posebno zavarenih Pogodno za korištenje višoj frekvenciji.
spojeva) na licu mjesta i za Interpretacija rezultata
razliĉite materijale na teška – zahtijeva
temperaturamo do iskustvo. Teško za
500C (930F). Bez inspekciju sloţenih
razaranja. Postoje oblika. Teško za grube
nacionalni i (npr liveni dijelovi) ili
meĊunarodni standardi. anizotropne
materijale. Potrebna je
specijalna oprema.
54
B.7 Radiografija
Prodiranje Volumetrijsko postojanje / Debljina materijala Uobiĉajeno se
uzorka/konstrukcije x ili  opseg / mjesto / limitirana je jedino penetracija vrši
zrakama i fotografsko orijentacija pukotina snagom izvora x ili  normalno na površinu,
snimanje. Nivo penetracije i defekata. zraĉenja. Dobijene tako da pukotine koje
ovisi o debljini, materijalu, slike se lako tumaĉe. su paralelne površine
kao i pukotinama i Dobro za sloţene nije lako otkriti.
defektima koje on sadrţi. oblike. Velike Moraju se poštivati
površine/zapremine mjere zaštite od
mogu biti pregledani štetnog zraĉenja.
odjednom. Izvori  Potrebna je
zraĉenja su lako specijalizirana oprema
prenosivi. Oba izvora i poseban prostor za
zraĉenja su pogodna za izvor  zraĉenja.
korištenje na licu Gornji temperaturni
mjesta. Bez razaranja. prag za korištenje je
Postoje nacionalni i 50C (120F)
meĊunarodni standardi.
B.8 Akustička emisija
Detekcija rasta pukotine Postojanje i lokacija Moţe biti primijenjena Tumaĉenje umjereno
usljed emitovanja rastućih pukotina na velike do teško, zahtijeva
akustiĉkih signala uz (posebno kod posuda pod strukture/fabrike, iskustvo.
pomoć većeg broja pritiskom koje prolaze test povremeno ili Uglavnom pasivna
pretvaraĉa-senzora. izdrţljivosti) kontinuirano. Nije tehnika. Nije strogo
potrebna sloţena nedestruktivna
oprema. Pogodno za tehnika.
korištenje na licu
mjesta.
B.9 Mjerenje
temperature
B.9.1 Temperaturni Temperatura površine Brze, pouzdane i Tehnika jedino
indikatori (Bojice / boje / unutar specifiĉnog ranga jednostavne tehnike. ukazuje na površinsku
lakovi) aplicirani na Ne zahtijeva se temperaturu. Niska
površinu, koji doţivljavaju specijalna oprema. rezolucija temperature
promjenu boje Jednostavna (obiĉno 50C, ili
ili mekšaju iznad interpretacija. Pogodno 90F). Gornji prag
specifiĉnog za korištenje na licu temperature je manje
raspona temperature. mjesta. Bez razaranja. od 1000C (1830F)
B.9.2 Radijacijska Temperatura površine ili Brze i relativno Tehnike snimanja

pirometrija. Uparivanje- volumena u širokom jedostavne tehnike. infracrvenog zraĉenja
matching boje elektriĉno rangu (-20 do 2.000 C, Infracrvenom podloţne su greškama
grijane niti i odnosno -5 do 3630F, ili radijacijom mogu se u prisustvu vode i
„mete“-objekta više) izmjeriti temperature CO2, koji apsorbuju
korištenjem emitujuće ispod omotaĉa. Dobra radijaciju. Potrebna je
vidljive radijacije (optiĉka rezolucija (0.1C, specijalna oprema.
pirometrija). Detekcija 0.2F). Kod
infracrvene i vidljive termografije moguće je
radijacije koju emitira vršiti i snimanje na
objekat (ukupna video traku.
radijacijska pirometrija). Jednostavna
Detekcija skeniranjem interpretacija. Pogodno
infracrvene radijacije koju za korištenje na licu
55
emituje objekat mjesta. Bez razaranja.

(Termografija)
B.10 Mjerenje pritiska
Senzori za mjerenje Pritisak kontinuiranog ili Relativno jednostavno Oprema moţe
pritiska koji su ugraĊeni ili tranzijentnog fluida mjerenje i zahtijevati posebne
privremeno postavljeni na interpretacija za dodatke.
vod ili posudu pod korištenja na licu
pritiskom mjesta. Zahtjevana
oprema je jednostavna
sa dobrom rezolucijom
u rangu 0 do 45 Mpa (0
do 6500psig)
U tabeli 4.3 dat je prikaz nekih postupaka ispitivanja bez razaranja kao i prednosti i
ograniĉenja istih. Ove metode baziraju se na odreĊenim fizikalnim pojavama i zakonitostima
koje karakterišu te pojave.
Primjenom ovih metoda otkrivaju se mikropukotine i štetne strukturne promjene pomoću
ultrazvuka, magnetiziranja, rendgenskih ili γ-zraka, temperaturnih indikatora, itd.
Sve navedene metode nisu podjednako pogodne za otkrivanje svih vrsta grešaka, te se kod
izrazito odgovornih konstrukcija ispitivanje vrši kombinovanjem dviju ili više metoda, [30].
Tabela 4.4 Dijagnosticiranje korozijskih oštećenja pomoću hemijske analize [30]

informacija
Hemijska analiza
C.1 Spot test(ovi)

Primjena odabranih Kvalitativna (ponekad Jednostavna tehnika Granice otkrivanja
reagensa na površinu i polukvantitativnu) pogodna za korištenje variraju u zavisnosti
naknadna detekcija prisutnost ili odsustvo na licu mjesta. Nije od elementa. Samo
reakcija, okom specifiĉnih elemenata. potrebna specijalna jedan specifiĉan
ili uz pomoć mikroskopa (Uglavnom za legirane oprema. element moguće je
elemente u metalnim detektovati po jednom
materijalima) testu.
C.2 Klasična mokra
analitička hemija
Gravimetrijska / Kvantitativni hemijski Relativno jednostavna Dugotrajno. Zahtijeva
volumetrijska / sastav oprema i tehnike. otapanje krutih
Kolorimetrijska / Pogodno za ĉvrste i uzoraka za većinu
elektrokemijska / teĉne uzorke. Granice elementarnih analiza.
tehnike atomske apsorpcije detekcije od 0.001 do Samo jedan specifiĉan
100%. Taĉnost 1% element moguće je
(Najpreciznija od svih detektovati po jednom
analitiĉkih tehnika) testu.
56
C.3 Emisijska
spektografija
Snimanje na fotografskoj Kvantitativni / kvalitativni Granice detekcije od 1 Zahtijeva
ploĉi vizualnog i hemijski sastav. Glavni i ppm do 30%. Brza specijaliziranu
ultraljubiĉastog spektra prateći konstituenti tehnika za opremu.
dobivenog iskrenjem kvantitativno Taĉnost ± 5%
krutog uzorka ili odreĊivanje elemenata detektovanog nivoa.
uvoĊenjem otopine u (kvantitativne analize Lake hemijske
plazmu. UporeĊuju se zahtijevaju vuše elemente (H, C, N, O,
gustine spektralnih linija vremena). Postoje S, P, Cl) nije moguće
sa standardom prijenosne varijante otkriti.
tehnike za
polukvantitativne
analize koje se provode
na licu mjesta, sa
granicom detekcije ne
manjom od 0.1%.
C.4 Masena
spektroskopija
Snimanje na fotografskoj Ukupan kvantitativni ili Granice detekcije od Zahtijeva skupu i
ploĉi spektra proizvedenog lokalni hemijski sastav. 10 ppb do 1%. Otkriva specijaliziranu
jonizacije krutog uzorka i Sporedni i elementi u sve elemente u opremu.
ubrzavanje jona kroz tragovima metalima od Taĉnost ± 5%
magnetno polje. Gustina litija (atomska teţina, otkrivenog nivoa
spektralne linije 7), urana (atomska
uporeĊuje se sa teţina 238)
standardom a specijaliziranom
opremom i H, N, O,
itd.
C.5 Emisijska/Masena
spektrometrija
Kao C.3 i C.4, ali izlaz se Kao C.3 i C.4 Kao C.3 i C.4. Brze Kao C.3 i C.4.
Konvertuje koristeći tehnike za dobijanje (Napomena C, S, i
fotomultiplikaciju za kvantitativnih P u metalima se moţe
direktno oĉitanje informacije do 20 detektirati
koncentracije elementa elemenata po opremom za
pojedinaĉnoj analizi vakumsku emisiju)
Moţda neće biti
ostvaren potpuni rang
fotomultiplikacije
C.6 Mikroanaliza
elektronskom sondom
Analiza kristalnom Kvalitativni i kvantitativni Provodi se zajedno sa Zahtijeva
spektrometrijom hemijski sastav Skeniranjem specijaliziranu opremu
ili energetskom pobuĊenog elektronskim u sprezi s
disperzijom x-zraka volumena (nekoliko mikroskopom elektronskim
emitiranih kao rezultat kubnih m) (A.3.2) Omogućuje mikroskopom. Dubina
primjene fokusiranog (1 toĉne lokalne analize, penetracije elektrona
m dijametar) strukturne faze i je oko 10m tako da
elektronskog informacije i je ograniĉena upotrebe
snopa na površinu produktima korozije. na površinske filmove.
Mogu se otkriti svi
57
elementi koji imaju

veći atomski broj od
Bora. Taĉnost ĉesto
bolja od ± 1%
otkrivenog nivoa.
Moguće je linijsko
skeniranje ili
rendgensko mapairanje
površine od 0,25 mm2
X zrakama.
C.7 Elektronska
spektroskopija
Analiza fotoelektronima ili Kvantitativna hemijska Jedina istinska tehnika Potrebna je
Augerovim elektronima analiza najudaljenijih "analiza površine", do specijalizovana
koji se emituju iz površine atomskih slojeva dubine od oko 2 nm. oprema. Potrebna je
pobućene snopom x zraka posmatrane površine Pogodno za analizu relativno veliko
ili elektronima (Tehnike su svih hemikalija površina (cm2 za XPS)
poznate i kao spojeva. Otkriva sve
fotoelektronska elemente osim vodika i
spektroskopija x zrakama, helijuma
XPS, ili Augerova
elektronska
epektroskopija, AES )
C.8 Elektronska difrakcija
Rasipanje elektrona, Identifikacija kristalne Tehnike difrakcije su Potrebna je
prenošenjem kroz tanki strukture ili kristalnih faza jedine metode za specijalizovana
film ili reflektovanjem od identifikaciju kristalne oprema (tj. elektronski
ĉvrstu površinu (iz dubina strukture. mikroskop).
do 50Å) kristalnom Ograniĉena je na
rešetkom uzorka dijametra kristalne ĉvrste
1 m materije
C.9. Difrakcija X zraka
Rasipanje x zraka koji Kvantitativna analiza Kao C.8. Granica Potrebna je
prolaze ili se reflektuju od kristalnih faza detekcije 1–5%. specijalizovana
ĉvrstog uzorka Taĉnost izmeĊu ± 1 i ± oprema. Ograniĉena je
10% otkrivenog nivoa. na kristalne ĉvrste
Uzorak moţe biti u materije
obliku praha što je
idealano za analizu
produkata korozije.
Ponekad je pri ispitivanju potrebna i identifikacija produkata korozije ili drugih vrsta
oštećivanja materijala. Ti se produkti hemijski i strukturno analiziraju raznovrsnim metodama
meĊu kojima se istiĉu primjena indikatora, kolorimetrija, rendgenska difrakcija,
spektrometrija infracrvenim zrakama, spektrometrija sekundarnim ili Augerovim
elektronima, analiza elektronskom mikrosondom, itd, (tabela 4.4).
Brza kontrola korozijskog ponašanja metala i mnogih metalnih i anorganskih nemetalnih
prevlaka obavlja se ispitivanjem kapljicom (eng. spot test) odabrane korozivne otopine.
58
Kapljice se nanese na vodoravnu površinu uzorka, pa se prate eventualne promjene izgleda

(boje) i pojave mjehurića, taloga i mirisa.
Ako se ispituje kvalitet prevlake, obiĉno se mjeri vrijeme potrebno za proboj medija do
podloge, koje je kraće ako je zaštitna moć manja, [30].
Tabela 4.5 Ispitivanje korozije pomoću mehaniĉkog ispitivanja [30]

informacija
Mehanička ispitivanja
D.1 Ispitivanje
zatezanjem
Uzorak se izloţi zatezanju Granica i modul Dobro uspostavljena i Standardne epruvete
poznatom silom ili eleastiĉnosti (umjerena jednostavan tehnika, ali nekada nisu dostupne,
odgovarajućem taĉnost), granica zahtijeva odgovarajuće što interpretaciju
pomjeranju. Obiĉno se test proporcionalnosti, teĉenja, opreme. Postoje rezultata ĉini teţom.
provodi sa niskim nivoom zatezna ĉvrstoća, napon i nacionalni i Kvalitet površine
deformacije, granica loma meĊunarodni standardi standardnih epruveta
ambijentalnog pritiska i otpor, otpornost, za provoĊenje ne predstavljaju stanje
temperature. krajnja zatezna ĉvrstoća, i testiranja realnih „inţenjerskih“
stres i napor pri lomu. površina
Procentualno izduţenje
epruvete i smanjenje
površine u zoni izduţenja.
D.2 Udarno ispitivanje
Uzorci (obiĉno prethodno Donja i gornja granica Dobro uspostavljena i Standardne epruvete
narezani) se izlaţu energije. Energija usljed jednostavna tehnika, ali nekada nisu dostupne,
visokom stepenu teperature (tranzicija od zahtijeva posjedovanje što interpretaciju
deformacije. Testovi se ţilavog do krtog) odgovarajuće opreme. rezultata ĉini teţom.
mogu izvoditi na razliĉitim Postoje nacionalni i Rezultati su osjetljivi
temperaturama (niskim). meĊunarodni standardi na orijentaciju
Biljeţi se energija za provoĊenje testa. epruvete
apsorbovana prilikom
loma.
D.3 Ispitivanje tvrdoće
D.3.1 Makro utiskivanje Otpornost na utiskivanje Brze i jednostavne Volumen uzorka je
na testnoj površini, (tvrdoća) izraţeno kao sila tehnike pogodne za relativno mali, tako da
standardnim utiskivaĉem po stvarnoj ili male i velike uzorke i se mora napraviti
(oblik kugle, piramide, projektovanoj površini, ili moţe se provoditi na nekoliko ponovljenih
konusa) poznatom silom, preko skale na osnovu licu mjesta. Potrebna je testiranja da bi se
obiĉno u rangu 1 do 3000 dubine utiskivanja. minimalna priprema dobili zadovoljavajući
kgf (Procjena mehaniĉkih površine. rezultati. Deško je
karakteristika ţilavih dovesti „tvrdoću“ u
materijala ili lomne vezu sa ostalim
ţilavosti Klc krtih mehaniĉkim
materijala) karakteristikama, kao
što je granica teĉenja
59
D.3.2 Mikro. Sliĉno kao Kao D.3.1 ali primarno se Brza tehnika koja moţe Iskljuĉivo
D.3.1 ali sa piramidalnim koristi kod metalograski biti od pomoći za laboratorijska tehnika,
dijamantskim utiskivaĉem pripremljnih površina da uoĉavanje razliĉitih koja zahtijeva da
silama u rangu 0.001 bi se odredila tvrdoća mikrostruktura i za oprema bude
do 3.5 kgf individualnih odreĊivanje novoa montirana uz
mikrostruktura lokalne tvrdoće (npr. elektronski
plastiĉnom mikroskop. Rezultati
deformacijom) su podloţni greškama
vezanim za mjerenje
sile i dubine
utiskivanja. Zahtijeva
se dobra površinska
priprema
D.4 Statičko opterećenje
D.4.1 Puzanje. Granica puzanja Jedini pouzdani metod Dugotrajno i skupo.
Zadrţavanje opterećenja (naprezanje do pucanja) za odreĊivanje osobina Uzorci koji se ispituju
na uzorak koji je izloţen na datoj temperaturi i materijala izloţenog obiĉno su kruţnog
visokim temperaturama odreĊenom vremenu. opterećenju pod popreĉnog presjeka i
(relativno) u periodu do Deformacija usljed visokim temperaturama ne predstavljaju realnu
100.000 sati puzanja za dato duţi period vremena „inţenjersku“
opterećenje, temperaturu i površinu
vrijeme, ili prividni modul
puzanja (vrijednost
napona po deformaciji
usljed puzanja )
D.4.2 Naponska korozija. Osjetljivost (npr. granica Jedini pouzdan metod Dugotrajno i relativno
Zadrţavanje opterećenja napona) na formiranje za odreĊivanje Klscc, i u skupo. Rezultati mogu
na uzorak, koji je ĉesto pukotina usljed naponske odsustvu publikovanih biti vrlo osljetljivi na
prethodno narezan ili su na korozije (Stress Corrosion informacija, za orijentaciju uzorka u
njemu formirane pukotine. Cracking), faktor odreĊivanje odnsou na smjer
Aplicirano opterećenj je intenziteta kritiĉnog osjetljivosti na kovanja, itd. Podaci
obiĉno 0.9 vrijednosti napona za pukotine usljed formiranje pukotina testova koji su
granice teĉenja, u periodu naponske korozije Klscc, i usljed naponske dobijeni koristeći
od 1.000 sati. (Kod nekih nivo rasta pukotine korozije za specifiĉnu glatke uzorke imaju
tehnika dozvoljeno je da nasuprot faktoru kombinaciju limitiranu upotrebu,
opterećenje bude manje intenziteta napona, da/dN materijal/okolina. ĉesto jedino za
tokom testa) nasuprot Klscc Dostupni su nacionalni relativno rangiranje ili
i meĊunarodni u svrhu osiguranja
standardi kvaliteta
D.5 Ciklično opterećenje
Primjena cikliĉnih Podaci o naprezanju Jedini pouzdan metod Dugotrajno i skupo.
opterećenja na glatke, usljed zamora S, po broja za dobijanje podataka o S/N podaci su
prethodno narezane, ili sa ciklusa do loma, N formiranju pukotina podloţni rasipanju.
pukotinama, uzorke, (ponovljeni testovi pri usljed naprezanja Podaci testova za
ponekad izloţene razliĉitim opterećenjima) zamorom i njihovog glatkim uzorcima
specifiĉnim okolinskim Podaci o širenju pukotina širenja. Dostupni su površina imaju
uslovima. Uobiĉajeno je usljed zamora (obiĉno po nacionalni i limitiranu primjenu.
da se apliciraju razliĉita rangu intenziteta napona, meĊunarodni standardi
opterećenja K), i prag intenziteta
napona za rast pukotina
suljed zamora
60
D.6. Ispitivanje
mehanike loma
Primjena zateţućeg Svojstva linearne elastiĉne Glavni metod za Relativno brzo ali
opterećenja na uzorak koji mehanike loma ili kvanticifiranje skupo. Epruvete
je prethodno natezan ili elastiĉno-plastiĉne otpornosti na širenje standardnih dimenzija
posjeduje pukotinu osobine loma (Kc, Klc, itd) pukotine. Dostupni su mogu biti nedostupne
poznatih dimenzija. Biljeţi nacionalni i što oteţava
se maksimalno opterećenje meĊunarodni standardi interpretaciju
i/ili pomjeranje otvora dobijenih rezultata.
pukotine (COD)
Mehaniĉka ispitivanja su uglavnom laboratorijska ispitivanja koja se obavljaju na standarnim

epruvetama odreĊenog popreĉnog presjeka. Najĉešće se provode kontinuiranim izlaganjem
uzoraka odreĊenoj vrsti opterećenja, statiĉkog ili dinamiĉkog, pri konstantnoj ili promjenjivoj
temperaturi tokom predviĊenog vremena.
Jedan od problema ovih metoda je u kvalitetu površine standarnih epruveta koji ne
predstavljaju realno stanje . Prednosti, nedostaci kao i vrste pruţenih informacija nekih od
ovih metoda date su u tabeli 4.5, [30].
4.3 Analiza inspekcijskih rezultata
Kada se otkrije lom usljed korozije ili nedopustivi nivo korozije, prvi korak treba biti
procjena troškova popravke ili zamjene i konsekvence pojave korozije i nakon intervencije.
Ovo će uticati na odluku o opsegu i sadrţaju daljnjih ispitivanja. U većini sluĉajeva,
preliminarna ispitivanja su dovoljna za odluku da je relativno jednostavna akcija dovoljna za
rješenje problema. U kompleksnijim sluĉajevima, potrebna su šira ispitivanja.
Prije nego što se upostavi kompletna dijagnoza, svi relevantni podaci i informacije moraju
biti prikupljeni i evaluirani; ovo ukljuĉuje:
 Opis konstrukcije/opreme sa aspekta lokacije, oblika, dimenzija, veze izmeĊu
pojedinih komponenti, starost, informacije o kompaniji koja je uradila posao,
 opis „napada“ korozije, prije i poslije ĉišćenja površine, priloţiti fotografije, skice,
tekst i kvantitativni izrazi. Treba dokumentovati distribuciju i intenzitet(dubinu)
korozije,
 evaluaciju podataka koji su prikupljeni na osnovu fiziĉkih i hemijskih metoda za
detekciju korozije. [29]
Kako bi ispitivanja kao i metode zaštite od korozije bile u okviru zakonski propisanih
regulativa, koriste se odgovarajući standardi. Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine
izdao je standarde koji su usklaĊeni sa meĊunarodnim propisima.
Neki od vaţećih standarda kada je u pitanju korozija su:
61
 BAS EN 12500:2004 Zaštita metalnih materijala od korozije-Vjerovatnoća pojave

korozije u atmosferi-Klasifikacija, odreĊivanje i procjena korozivnosti atmosfere,
 BAS EN 12501-1:2006 Zaštita metalnih materijala od korozije-Vjerovatnoća
korozije u zemlji-Dio 1:Opće,
 BAS EN 50162:2006 Zaštita od korozije lutajućom strujom iz sistema jednosmjerne
struje,
 BAS EN ISO 11303:2009 Korozija metala i legura-Smjernice za izbor metoda zaštite
od korozije nastale usljed djelovanja atmosferskih uticaja,
 BAS EN ISO 11463:2009 Korozija metala i legura-Procjena „pitting“ korozije,
 BAS EN ISO 20728:2019 Korozija metala i legura-OdreĊivanje otpora legura
magnezijuma na naponsku koroziju,
 BAS ISO 15158:2015 Korozija metala i legura-Metoda mjerenja mogućnosti pojave
taĉkaste korozije nehrĊajućih ĉelika pomoću potenciodinamiĉke kontrole u rastvoru
natrijum hlorida, [31].
62
Ekonomski aspekt korozije
5. Ekonomski aspekt korozije

Iza brojnih industrijskih nesreća i ekoloških katastrofa koje su se dogodile u prošlosti, a
dogaĊaju se i danas u naftnim, avionskim, pomorskim industrijama svijeta nalazi se korozija.
Korozija je kao proces prisutna svugdje u industrijskim postrojenjima i objektima izgraĊenim
od metala i nikada se ne moţe zaustaviti. Danas se koriste razne konvencionalne i savremene
metode kao bi se usporio tok korozije, a i sprijeĉile katastrofalne posljedice. Svakodnevno se
uoĉava koliko je korozija štetna i razorna, te koliki utjecaj ima na vijek trajanja sirovine,
proizvoda i konstrukcije. Korozija smanjuje masu i upotrebu vrijednosnot materijala, [7].
Danas su konstrukcije sve lakše i izraĊene su od sve tanjih materijala, dok je okoliš kojem su
izloţene sve agresivniji. Potrebno je predvidjeti radni vijek konstrukcije bez dodatnih
iznenadnih troškova. Korozija moţe biti tih i dugotrajan proces i zbog toga je uzrok velikih
gubitaka u industriji, što se oĉituje u novĉanim gubicima koji se dijele na direktne i indirektne
troškove:
Direktni troškovi su:
 zamjena oštećene, korodirane opreme, proizvoda ili dijela konstrukcije,
 troškovi odrţavanja i provoĊenje zaštitnih mjera i postupaka,
 provoĊenje zaštite proizvoda.
Indirektni troškovi su:

 zaustavljanje rada postrojenja,
 gubitak proizvoda (curenje iz cjevovoda),
 smanjenje stepena iskorištenja,
 oneĉišćenje proizvoda,
 oneĉišćenje okoliša, [2].
Stari podaci koje su provele razliĉite drţave govore o velikim novĉanim gubicima izazvanih
korozijom. Švedski Institut za koroziju dao je podatatke da je tokom 33 godine propalo 44%
ukupno proizvedenog ĉelika.
Podatak iz 1975. godine govori da je 40% proizvodnje ĉelika u SAD-u potrošeno na zamjenu
korodiranih dijelova. U Velikoj Britaniji industrija je 1971. godine pretrpjela gubitak od
1,365 milijardni britanskih funti, što je oko 3,5% BDP-a, a već tada se znalo da bi se boljom
zaštitom šteta mogla smanjiti za najmanje 25%.
Britanski „University of Manchester Institute of Science and Tehnology“ napisao je izvještaj
u kojem su dokazali da je njihova poljoprivreda izgubila 600 miliona britanskih funti i da su
polovinu štete mogli izbjeći upotrebom odgovarajuće zaštite. U zemljama bivšeg SSSR-a je
zbog korozije bilo neupotrebljivo oko 30% godišnje proizvodnje ĉelika. Veći dio tog
63
materijala se moţe ponovo preraditi, ali oko 8% ugraĊenog materijala se nepovratno izgubi,
[32].
Korozija metalnih materijala košta ameriĉku ekonomiju skoro 300 milijardi dolara godišnje.
Pribliţno jedna trećina tih troškova moţe biti smanjena upotrebom materijala otpornih na
koroziju, kao i primjena najboljih tehniĉkih praksi vezanih za koroziju.
Prilikom istraţivanja troškova koji su nastali zbog korozije, dokazano je da je korozija
Ameriku 1975. godine koštala 82 milijarde dolara, ili 4,9% bruto nacionalnog proizvoda.
Samo dvije decenije kasnije ti troškovi su porasli na preko 350 milijardi dolara. U studijama
ameriĉke vlade prikazano je da je više od 40% troškova korozije nastalo u proizvodnji,
upotrebi i odrţavanju motornih vozila. Nijedan drugi sektor nije ĉinio više od 4% od ukupnog
broja, a većina sektora je ispod 1%.
Avionski sektor, na primjer, bio je jedan od sljedećih najvećih doprinositelja i ĉinio je nešto
više od 3% od ukupnog broja. Cjevovodi, sektor za koji se veţe korozija kao problem, ĉinili
su manje od 1% (3 milijarde dolara) ukupnih troškova. Posljednja studija Thompsona i
Vietha govori o novim godišnjim troškovima zbog korozije u SAD-u od 276 milijardi dolara
od ĉega 8,6 milijardi otpada na plinovode i naftovode. Obzirom na takav ekonomski trend
troškovi korozije u SAD-u su porasli sa 3 milijarde dolara na 8,6 milijardi dolara u kratkom
razdoblju (1995-2003), [33].
Istraţivanje je utvrdilo da je automobilska industrija napravila najveći pomak u pogledu
smanjenja troškova od korozije. Napredak je postignut upotrebom nehrĊajućih ĉelika, kao i
upotrebom više zaštitnih prevlaka. Iako je zamjena materijala vršena prvenstveno zbog
smanjenja teţine same konstrukcije, ostvarene su i znaĉajne uštede na troškovima zbog
utjecaja korozije.
TakoĊer je dokazano da se oko 35% prijašnjih troškova zbog korozije u automobilskoj
industriji sada moţe izbjeći primjenom poboljšanih metoda zaštite. U avionskoj industriji,
naftovodima i brodogradnji dogodila su se mnoga poboljšanja kao što je upotreba skupljih
materijala koji su smanjili potrebu za popravkama ili ponovnom zaštitom.
Novija istraţivanja su pokazala da su se troškovi metalne korozije smanjeni za nekih 14% i
sada iznose 4,2% bruto nacionalog proizvoda. Korozija koja se moţe redukovati, odnosno
smanjiti primjenom materijala otpornih na koroziju, zatim upotrebom poboljšanih metoda
zaštite, je smanjena sa 40% na 35%, što donosi znaĉajne uštede.
Troškovi korozije su smanjeni primjenom novih tehnologija zaštite od korozije. Nove i
poboljšane metode zaštite od korozije su nastale kao rezultat istraţivanja i ulaganja sve više
financijskih sredstava u metode zaštite. Pravilna primjena metoda za kontrolu korozije
(premaza, inhibitora i katodne zaštite) smanjuju troškove korozije. Troškovi korozije imaju
tendenciju povećanja sa faktorima kao što su odloţeno odrţavanje i produţenje vijeka
trajanja odreĊene opreme.
Konaĉno, povećani troškovi korozije proizilaze i iz vladinih propisa koji zabranjuju upotrebu
odreĊenih metoda zaštite zbog sigurnosti i štetnog utjecaja na okolinu. Vlada zabranjuje
upotrebu boja na bazi olova ili ulja ĉime dovodi do povećanaja troškova korozije, jer boje na
64
bazi vode ne mogu ostvariti isti efekat prilikom zaštite od korozije. Iako se troškovi relativno
razlikuju od industrije do industrije, nekoliko generalizovanih elemenata se kombinuje da bi
se predvidio ukupni trošak korozije.
U proizvodnji, troškovi korozije nastaju u ciklusu razvoja proizvoda, poĉevši od materijala,
energije, rada i tehniĉkih ekspertiza potrebnih za proizvodnju proizvoda. Tako proizvod moţe
zahtijevati bojenje za zaštitu od korozije, upotrebu nehrĊajućeg ĉelika kao i upotrebu katodne
zaštite.
Dijelovi troškova odrţavanja i popravke takoĊe se mogu pripisati koroziji, a struĉnjaci za
koroziju se ĉesto koriste za kontrolu korozije. Zbog utjecaja korozije smanjuje se korisni
vijek trajanja proizvodne opreme, a takoĊe dolazi i do prekida proizvodnje zbog odrţavanja i
popravke opreme pogoĊene korozijom, [30].
Svjetska korozijska organizacija (World Corrosion Organization, WCO) potvrĊuje da
troškovi uslijed korozije još uvijek nisu pod kontrolom. Podaci za 2006. godinu govore kako
godišnji troškovi uzrokovani korozijom u svijetu iznose 2200 milijardi ameriĉkih dolara, dok
su za 2011. procijenjeni na vrtoglavih 3300 milijardi ameriĉkih dolara.
Studije su pokazale zanimljiv podatak da se pravilnom upotrebom antikorozijskih mjera
troškovi mogu smanjiti za 30 do 50%, što znaĉi da je SAD mogao postići uštedu od najmanje
83 milijarde dolara u jednoj godini. Danas ministarstvo odbrane SAD-a troši 22,5 milijardi
dolara godišnje za kontrolu i prevenciju od korozije, [32].
Slika 5.1 prikazuje troškove korozije u SAD-u u pojedinim granama.
Slika 5.1 Troškovi korozije u SAD-u, [32]
Ekonomsko znaĉenje korozije raste s industrijalizacijom i mehanizacijom privrede. Ustvari,

koliĉina ugraĊenog konstrukcijskog materijala stalno se povećava, a istovremeno se
pogoršavaju korozijski uslovi kojima je taj material izloţen jer se zbog razvoja tehnologije
65
sve ĉešće primjenjuju visoke temperature, pritisci i naprezanja te agresivne hemikalije. Osim
toga, atmosfera, voda i tlo postaju sve agresivniji, [7].
66
Zakljuĉak
6. Zaključak
Svi konstrukcijski materijali su u odreĊenim uslovima podloţni koroziji. Savremene
konstrukcije su sve lakše, izraĊene od sve tanjih materijala, dok je okolina kojoj su izloţene
sve agresivnija.
Korozija smanjuje masu metala i njegovu upotrebnu vrijednost, skraćuje vijek trajanja
proizvoda, poskupljuje odrţavanje, uzrokuje zastoju u radu, pogoršava kvalitet proizvoda.
Da bi se umanjile štetne posljedice korozije potrebno je:
 obezbjediti timski rad konstruktora, tehnologa i struĉnjaka za koroziju,
 koristiti korozijski postojanije materijale (nehrĊajuće ĉelike, aluminijumsku bronzu),
 birati tehnološki proces izrade koji daje proizvode što homogenije strukture, sa što
manje zaostalih napona i sa što glaĊom površinom,
 projektnim rješenjima osigurati jednostavno, uĉinkovito i jeftino odrţavanje,
 oblikovati konstrukcije tako da se na njoj ne zadrţava voda, osigurati njeno oticanje,
 voditi raĉuna o pozicioniranju opreme ili pogona da se izbjegne negativan uticaj
okoline na konstrukciju,
 pri dodiru dva razliĉita materijala u elektrolitu, birati materijale koji imaju pribliţno
isti potencijal,
 koristiti odgovarajuću zaštitnu prevlaku, vodeći raĉuna o stepenu njene kompaktnosti
i ĉvrstoći prianjanja,
 kvalitetno vršiti predobradu metalne površine za prevlaĉenje,
 obezbjediti adekvatnu i pravovremenu detekciju, pravilnu dijagnostiku i efikasne
mjere prevencije,
 raditi na otkrivanju novih i unapreĊivanju postojećih tehnika ispitivanje korozije,
 vršiti stalno educiranje osoblja za pojedine inspekcijske tehnike,
 izbjegavati toksiĉne i po okoliš opasne supstance prilikom prevlaĉenja.
I pored ovolike posvećenosti i zastupljenosti mnogih subjekata i institucija fenomenu

korozije od izuĉavanja u školama, na fakultetim, pa sve do nacionalnog i svjetskog nivoa,
kroz razna udruţenja, komisije, objave nauĉno istraţivaĉkih publikacija, seminara ipak
proces korozije je nemoguće ukloniti u potpunosti, već usporiti i umanjiti posljedice iste.
67
Literatura
7. Literatura
[1] Dr. Muhamed Pašić (2001) Korozija i zaštita, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za
metalurgiju i materijale, Zenica
[2] Ivan Esih (2010) Osnove površinske zaštite, Sveuĉilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb
[3]https://www.scribd.com/doc/222440987/3-Pred-TKM-02-Predavanje-Mehanizam-
Korozije-Metala; datum pristupa: 19.01.2019.
[4]https://www.scribd.com/document/152526333/VRSTE-KOROZIJE; datum pristupa:
20.01.2019.
[5] V. Alar, I. Juraga, I. Stojanović (2012) Teorijske osnove korozijskih procesa i metode
zaštite, Zagreb
[6] I. Juraga, V. Alar, I. Stojanović (2014) Korozija i zaštita premazima, FSB, Zagreb
[7] I. Esih, Z. Dugi (1990) Tehnologija zaštite od korozije, Školska knjiga, Zagreb
[8]https://xapps.xyleminc.com/Crest.Grindex/help/grindex/contents/Metals.htm; datum
pristupa: 24.01.2019.
[9]https://www.bladeforums.com/threads/survive-gso-10-initial-review-with-photos-warning-
pic-heavy.1026109/; datum pristupa: 24.01.2019.
[10]https://documents.tips/documents/zastita-materijala.html; datum pristupa: 24.01.2019.
[11]https://termarust.com/; datum pristupa: 24.01.2019.
[12]http://www.oceanmarinesurveys.co.uk/through-hull-fittings/ ; datum pristupa 24.01.2019.
[13]https://degradationeng.wordpress.com/2014/10/23/forms-of-corrosion/ ; datum pristupa
24.01.2019.
[14]https://www.duffnerengineering.com/erosion-corrosion-of-copper-tube/ ; datum pristupa
24.01.2019.
[15]Principles and preventions of corrosion, Danny A. Jones
[16]https://www.vicprop.com/store2/blog/cavitation-erosion;datum pristupa 24.01.2019.
[17]http://www.safebraking.com/wp-content/uploads/2012/09/IMG_9382.jpg; datum pristupa
24.01.2019
[18]https://bib.irb.hr/datoteka/749414.Mehanizmi_zatite_od_korozije_-_skripta_2015.pdf;
datum pristupa 24.01.2019
[19]https://www.azom.com/article.aspx?ArticleID=12928; datum pristupa 24.01.2019
68
Literatura
[20]http://www.cincaonahelena.hr/cincaona-helena-vruce-pocincavanje/; datum pristupa

24.01.2019
[21]http://www.surtech-ind.com/metallizing-process.html; datum pristupa 24.02.2019
[22]https://rollertechnic.hr/; datum pristupa 25.02.2019
[23]http://viking.hr/plastifikacija; datum pristupa 26.02.2019
[24]http://tkojetko.irb.hr/documents/8305_1659.pdf; datum pristupa 26.02.2019
[25]I. Juraga, V. Šimunović, I. Stojanović (2006) Primjena inhibitora u zaštiti od korozije u
brodogradnji, FSB, Zagreb
[26] T. Levanić (2009) Zaštita konstrukcije od korozije primjenom premaza, FSB, Zagreb
[27]https://www.sfsb.hr/kth/zavar/tii/kbr_met.html, datum pristupa: 17.01.2020
[28] www.riteh.uniri.hr, datum pristupa: 17.01.2020
[29] Einar Bardal Corrosion Detection and Diagnosis, Norwegian University of Science and
Technology, Norway
[30] J.R. Davis (2000) Corrosion: Understanding the Basics, www.asminternational.org
[31]http://www.bas.gov.ba/button_11.html; datum pristupa: 17.01.2020
[32]http://www.corrosioncost.com/, pristupljeno: 26.04.2019.
[33] Economic effects of metalic corrosion in the United States; National Bureau of Standards
(1988), L.H. Bennett, J. Kruger, R.L. Parker, E. Passaglia, C. Reimann, A.W. Ruff
69

Korozija Metalnih Materijala

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Korozija Metalnih Materijala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Sarajevu - Mašinski fakultet Sarajevo

Matična oblast: Mašinski proizvodni inženjering

Sarajevo, Februar 2020. godine

Završni rad za sticanje zvanja magistar mašinstva – diplomirani

Mentor v.prof.dr. Damir Hodžić | Mašinski fakultet Sarajevo

Član komisije v.prof.dr. Almira Softić | Mašinski fakultet Sarajevo

Predsjednik komisije v.prof.dr. Ismar Hajro | Mašinski fakultet Sarajevo

Izdavač publikacije Mašinski fakultet Sarajevo

Adresa izdavača Vilsonovo šetalište 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Korozija metalnih materijala

Sarajevo, Februar 2020. godine

Izjava o autentičnosti Završnog rada za II ciklus studija

Ime i prezime: ADNAN BEĆIĆ

Sarajevo, datum: 31.01.2020.

U sljedećem poglavlju predstavljene su mjere i naĉini prevencije, a posebna paţnja

Ključne riječi: Korozija metala, prevencija, tehnike dijagnostike, ekonomski aspekt.

Keywords: Corrosion of metals, corrosion prevention, corrosion detection techniques,

Unosom energije i preradom prirodnih materijala promjene ostaju prikrivene u strukturi

Slika 1.1 Korozijski ciklus ţeljeza, [3]

S obzirom na vremenski tok odvijanja procesa korozije razlikujemo:

 usporenu (korozija se odvija sve sporije),

Slika 2.1 Klasifikacija prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja, [5]

2.1 Hemijska korozija

Na visokim temperaturama vodena para se disocira na kiseonik i vodonik. Kiseonik oksidiše

Slika 2.2 Uticaj temperature na stvaranje okujne, [6]

2.2 Elektrohemijska korozija

Elektrohemijska korozija stvara se na metalima u elektrolitima, tj. elektriĉni vodljivim

Elektrohemijska korozija odvija se u:

Slika 2.3 Primjer elektrohemijske korozije metala, [4]

Elektrohemijska korozija moţe nastati na dva naĉina:

Slika 2.4 Stvaranje galvanskog ĉlanka, [6]

Na primjeru ponašanja dva razliĉita materijala u indirektnom kontaktu moţe se objasniti

Ravnoteţni potencijal nekog metala ovisi o:

Metali koji imaju negativni elektrohemijski potencijal su neplemeniti, a oni s pozitivnim

Tabela 2.1 Elektrohemijski naponski niz, [6]

Uslovi: T=298,15 K; p=101,325 Pa

Metal Vjerovatnost korozije Standardni potencijal, V

Platina Plemeniti metali +1,200

Hrom Neplemeniti metali -0,710

Do stvaranja mikroelemenata ili mikroĉlanaka dolazi zbog nastajanja razlike potencijala,

2.3 Opća korozija

Slika 2.5 Primjer opće korozije pumpe od livenog gvoţĊa, [8]

2.4 Lokalna korozija

Na slici 2.6 su prikazane vrste lokalne korozije.

Slika 2.7 Primjer pjegaste korozije na oštrici noţa, [9]

Slika 2.8 Primjer rupiĉaste korozije- oštećeni cjevovod, [10]

Slika 2.9 Primjer potpovršinske korozije- listanje, [10]

Galvanska korozija nastaje u kontaktu dva metala razliĉitih elektriĉnih potencijala u

2.5 Selektivna korozija

Slika 2.12 Oštećenje ventila uslijed decinkacije mesinga, [12]

2.6 Interkristalna korozija

Slika 2.13 Primjer interkristalne korozije, [13]

2.7 Specifični oblici korozije

Slika 2.14 Primjer naponske korozije ugljiĉnog ĉelika, [13]

Slika 2.15 Primjer principa termogalvanske korozije, [4]

Slika 2.17 Primjer kavitacijske korozije krila brodskog propelera, [16]

3. Načini prevencije i kontrole korozije

Prevencija i zaštita od korozije vrši se sljedećim mjerama i postupcima:

3.1 Racionalni izbor konstrukcijskog materijala

Vrsta materijala Industrijska Slatka Morska H2SO4 Otopina

18%Cr i 8%Ni nehrĊajući ĉelik 5 5 4 2 5

18%Cr i 35%Ni nehrĊajući ĉelik 5 5 4 4 4

„Monel“ (70%Ni, 30%Cu) 4 5 5 4 5