Tehnička škola Zagreb

Patrik Poštek, 4. 𝑒 1

E-mal: patrik.postek@gmail.com

Zagreb, 15.2.2020.g.

U ovome radu ćemo govoriti o ekonomskim ciljevima, kako se razlikuju od društva do društva, ovisno
o stupnju njihova kulturnog i ekonomskog razvoja, kako se dijele i spomenut ćemo nekoliko primjera u
ekonomskih problema u svijetu.

Ekonomski ciljevi
Koji su ekonomski ciljevi?

Svako društvo određuje svoje ekonomske ciljeve koji se stoga razlikuju od društva do društva, ovisno
o stupnju njihova kulturnog i ekonomskog razvoja. S obzirom na područja koja obuhvaćaju, mogu se
dijeliti na mikroekonomske i makroekonomske ciljeve. Šest je ekonomski ciljeva; ekonomska
učinkovitost, pravedna raspodjela, ekonomska sloboda, gospodarski rast, puna zaposlenost i
stabilnost cijena.

Mikroekonomski ciljevi

Mikroekonomski ciljevi su ekonomska učinkovitost, pravedna raspodjela i ekonomska sloboda. Cilj

ekonomske učinkovitosti je uporaba oskudnih ekonomskih resursa koja omogućuju da se proizvede
što je moguće više željenih proizvoda i usluga za što manje novaca. To znači proizvoditi što je moguće
jeftinije, imajući na umu oportunitetni trošak (proizvodnu učinkovitost), a usto proizvoditi i
najpoželjniju kombinaciju proizvoda i usluga kako bi se maksimiziralo zadovoljstvo potrošača
(alokativna učinkovitost). Primjer proizvode učinkovitosti bi bio ako bi danas gradili Kineski zid koliko
bi radnika zaposlili, koje radnike bi zaposlili. Puno radnika malog kapitala ili manje radnika većih
sposobnosti i mogućnosti upravljanja nekih strojem. Pitanje alokativne učinkovitosti bi bio hoćemo li
mi graditi upola visok i širok zid da bi ostatak resursa uložili negdje drugdje za proizvodnju drugih
dobara. Drugi mikroekonomski cilj je pravedna raspodjela, ona nam govori kako dobra između
pojedinca u društvu treba podijeliti pošteno, drugim riječima pojedinac zaslužuje onoliko koliko je
zaradio. O pravednoj raspodjeli se može govoriti samo ako se svim ljudima osiguraju osnovne životne
potrebe. Ona se može promatrati kao pravednost jednakih prilika. To znači da svaki pojedinac ima
priliku proizvoditi i zarađivati te da je svaka raspodjela poslije takvog početka pravedna. Primjer
primjene pravedne raspodjele su veći porezi koje ljudi sa većih dohotkom moraju plaćati. Treći
mikroekonomski cilj je ekonomska sloboda koja označava pravo na vlastite resurse i njihovu uporabu
u skladu s reakcijama na ekonomske poticaje te vlastite sklonosti i preferencije. Bez ekonomske
sloboda ne može se ostvarivati interes pojedinca, a ona mora biti ograničena tako da nečija akcija ne
šteti drugome. Primjer ekonomske slobode bi bio da sloboda posjedovanja oružja i lova ne uključuje
pravo pucati u susjedova psa. U tržišnome gospodarstvu ekonomska sloboda znači da pojedinci
slobodno kupuju, prodaju, organiziraju, proizvode i troše uz relativno malo upletanje drugih
pojedinaca ili države.
Makroekonomski ciljevi

Ako je definicija makroekonomije grana ekonomske znanosti koja se za razliku od mikroekonomije

bavi cjelokupnim gospodarstvom nekog područja onda su makroekonomski ciljevi oni koji će
obogatiti cjelokupno gospodarstvo. Makroekonomski ciljevi su gospodarski rast, puna zaposlenost i
stabilnost cijena. Prvi makroekonomski cilj je gospodarski rast, podizanje standarda života mjereno
dohotkom ili outputom po stanovniku. Možemo ga ostvariti na tri načina; proširenjem prirodnih
resursa, razvojem tehnologije i povećanjem kapitalnih resursa. Za primjer gospodarskog rasta
možemo navesti Japan poslije drugog svjetskog rata Ili Republiku Hrvatsku od vlade Tihomira
Oreškovića do danas. Sljedeći makroekonomski cilj je puna zaposlenost, podrazumijeva zaposlenost
svih raspoloživih resursa. Gubitak posla i dohotka velik je problem ne samo za kućanstva izravno
pogođena time nego i za ljude koji ovise o trošenju obitelji čiji su članovi nezaposleni jer ostvaruju
mali dohodak. Posljedica nezaposlenosti je zauvijek izgubljen output koji smanjuje bogatstvo države.
Zadnji makroekonomski cilj je stabilnost cijena, kada kažemo na stabilnost cijena mislimo na inflaciju
odnosno rast opće razine cijena odnosno pad vrijednosti novca. Inflacija ne stvara dobru klimu za
posao i poslovanje, ona vodi ka gospodarskoj krizi. Hiperinflaciju u Zimbabveu je primjer gdje novac
nije održao stalnu vrijednost nego je pala, od ožujka 2007. do studenog 2008. dnevna stopa inflacije
je bila 98%, cijene su se udvostručavale svakih 25 sati. Ona se desila zbog nekompetencije većinsko
crnog stanovništva koji nisu imali znanja obrađivati zemlju koja je oduzeta farmerima. To je slijedećih
godina vodilo padu outputa 50%, što je uz uključivanje u građanski rat u Kongu donijelo velik
proračunski deficit. Vlada je donijela odluku da tiska novac da pokrije proračunski deficit i to je
dovelo do hiperinflacije.

Razumijevanje ekonomskih ciljeva kao alat za bolju državu

Možemo zaključiti da su ekonomski ciljevi ključni za stvaranje bogate države. Da nema bogate države
koja ima puno nezaposlenih, manjak ekonomske slobode, nisku ekonomsku učinkovitost, manjak
proizvodnje i usluga koje može pružiti, nestabilnih cijene a time i pojave inflacije.

Ključne riječi: makroekonomski ciljevi, mikroekonomski ciljevi, inflacija, nezaposlenost.

Izvori: Đuro Benić, Nataša Vulić, Politika i gospodarstvo, školska knjiga, Zagreb, 2015.

Summary:

This paper explains economic goals in general and gives examples for each of the following terms;
Economic freedom, economic efifciency, economic equity, economic growth, full employment and
price stability.