METODE ISTRAŽIVANJA U SOCIOLOGIJI

Svaka naučna disciplina ima svoje metode istraživanja. Pod metodom istraživanja obično se
podrazumijeva skup instrumenata I postupaka koji se primjenjuju u istraživačkom radu. Kada je riječ o
sociologiji imamo 3 osnovne kategorije podjele metoda:

1. Pomoćne metode,
2. Posebne naučne metode,
3. Osnovne znanstvene metode

Pomoću pomoćnih metoda prikupljaju se iskustveni podatci I vrši njihova deskripcija (posmatranje,
eksperiment, statistička obrada podataka I sl.) a koristeći se testom, intervjuom, upitnikom I sl.

Posebne naučne metode služe za sistematizaciju I kompariranje, odnosno djelimično objašnjenje

iskustvenih podataka. Govorimo o komparativnoj metodi koja podrazumijeva primjenu poznatih logičkih
operacija kao što su: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija I sl.

Osnovne znanstvene metodesu zapravo srž čitavog metodološkog postupka u znanstvenom istraživanju,
počevši od postavljanja hipotetičkog okvira (hipoteze) do njene provjere na osnovu eksplikacije
činjeničnog materijala.

Metode prikupljanja podataka su od ključne važnosti za svaku znanost, jer bez kvalitetnih podataka ne
možemo doći do validnog istraživačkog cilja. U sociologiji se najčešće upotrebljavaju sljedeće metode:

1. Upitnik,
2. Intervju,
3. Anketa,
4. Analiza sadržaja,
5. Posmatranje,
6. Eksperiment,
7. Sociometrija,
8. Studija slučaja,
9. Komparativna metoda i
10. Statistička metoda

UPITNIK: upitnik predstavlja tehniku (sredstvo) za prikupljanje podataka, mišljenja, odnosno stavova
ispitanika o određenoj društvenoj pojavi, koja je predmet istraživanja. Riječ je dakle o propitivanju
ljudskih stavova, mišljenja, osjećaja itd. Prema određenim pojavama, procesima I odnosima u društvu, u
prirodi I sl koji su I u spoznajnom smislu relevantni. U koncipiranju upitnika veoma je bitna preciznost,
kako u formulaciji pitanja, odnosno njihove vezanosti za pojavu koja se istražuje, tako I kod
obezbjeđivanja odgovora ispitanika, odnosno isključivanja bilo kakve sugestivnosti I sl. Da bi se
obezbijedilo što više slobode u odgovoru ispitanika nerijetko se pribjegava upitnicima tzv.kombiniranog
tipa. Oni uz uobičajene modalitete odgovora na postavljena pitanja uključuju I mogućnost vlastite
kreacije, odnosno formulacije odgovora samih ispitanika.
ANKETA: Anketa je vrlo pogodno sredstvo za prikupljanje podataka zbog kratkoće pitanja I odgovora,
kao I zbog vremena potrebnog za njeno realiziranje. U njoj se obično tako koncipiraju pitanja da na njih
slijedi odgovor: da ili ne. Budući da se anketom propituje tzv opće mišljenje odnoisno javno mnijenje o
određenom pitanju, vrlo je važna ažurnost u njenoj provedbi. Promijenjene okolnosti, odnosno ambijent
u kome se provodi anketiranje, može značajno uticati na promjenu stavova ispitanika. Isto tako ukoliko
je zbog masovnosti ili nekog drugog razloga nemoguće obuhvatiti cjelokupnu skupinu koju bismo željeli
anketirati ( npr ukupnu studentsku populaciju, penzionere, nezaposlene I sl.) tada se upotrebljava
metoda ‘’reprezentativnog uzorka’’. Naravno pri određivanju istraživačog uzorka mora se voditi računa o
njegovoj kvalitativnoj reprezentativnosti. Ako sun pr u pitanju student onda moramo uključiti
predstavnike studenata ra raznih fakluteta I godina studija, pola itd. A ne samo iz reda iste grupe jer ne
moraju svi imati ista stajališta o određenom pitanju.

INTERVJU: intervju predstavlja način prikupljanja podataka planskim vođenjem razgovora sa

ispitanikom. Tokom razgovora ispitanik izražava svoja mišljenja I stavove o pitanjima koja su predmet
istraživanja. Prednost intervju u odnosu na upitnik I anketu je u tome što smanjuje rizik da ispitanik krivo
shvati pitanje. Naime razgovor se vodi neposredno između istraživača I ispitanika što omogućava ukoliko
je to potrebno otklanjanje nejasnoća I sl. Uz niz prednosti intervju ima I svoje nedostatke kao što su
vrijeme trajanja , najčešća nužnost angažiranja većeg broja ispitivača, veća sredstva, nerijetke poteškoće
u komunikaciji sa ispitanicima I sl. Intervjui po svom karakteru mogu biti različiti. Oni se najčešće dijele
na : radiotelevizijske, istraživačko-informacione, pismene, usmene, grupne itd.

ANALIZA SADRŽAJA: analiza sadržaja je za sociologiju nezaobilazna istraživačka metoda. Pomoću nje
analiziraju se razni dokumenti, arhivska građa, publikacije, mediji itd. I prikupljaju podatci o nekom
događaju, pojavi, vremenu I sl. Naravno podrazumijeva se da istraživač ne smije biti subjektivan,
neprincipijelono selektivan u odabiru podataka ted a ih obrađuje I valorizira na znanstveno relevantan
način.

POSMATRANJE: posmatranje je jedna od najstarijih I veoma rasprostranjenih metoda u prikupljanu

podataka I činjenica. Pogodna je I za kombiniranje sa drugim istraživačkim metodama. Prema Ogistu
Kontu: posmatranje je uz iskustvo osnov spoznaje. Znanstveno posmatranje razlikuje se od običnog po
tome što je plansko I sistematsko a to znači da podrazumijeva predmet, vrijeme I prostor na kojem će se
vrštiti posmatranje uključujući I odgovarajući instrumentarij koje će biti korišten, način obrade podataka
I sl. Ova metoda je pogodna za proučavanje malih društvenih skupina, kao što su porodica, seoska
zajednica, nosioci određene pojave u nekoj skupini I sl. Osnovni nedostatak metode posmatranja je u
njenoj nepodesnosti za proučavanje velikih društvenih skupina odnosno pojava masovnog karaktera.

EKSPERIMENT: eksperiment je više svojestven egzaktnim naukama kao što su: fizika, hemija, biologija I
sl. Nego društvenim. Ali to ne znači da se pod određenim uvjetima može upotrebljavati I u sociologiji.
Obično se primjenjuje u istraživanju određenih činilaca koji utiču na ponašanje ljudi, npr materijalne
situacije na produktivnost rada ili stambene situacije na stabilnost porodice.

SOCIOMETRIJA: sociometrija predstavlja istraživačku tehniku kojom se mjeri društvena udaljenost I

popularnost pojedinaca u skupinama. Utemeljio ju je američki psihijatar Jacob Moreno. Uglavnom se
svodi na to da sve društvene pojave imaju matematička svojstva te su zato u svojoj osnovi mjerljive.
Pošto ova metoda najčešće nije dovoljna u objašnjavanju određenih društvenih pojava obično se
kombinira sa nekom drugom.

STUDIJA SLUČAJA: studija slučaja se također koristi kao postupak za prikupljanje činjenica I naučne
spoznaje. Primjenjuje se onda kad je predmet proučavanja pojedinačna pojava a zasniva se na poisu
pojava. Posebno je pogodna za tzv.mikrosociološka istraživanja, odnosno proučavanje malih društvenih
grupa, jednostavnijih društvenih fenomena I sl.

KOMPARATIVNA METODA: se često koristi u društvenim znanostima pa tako I u sociologiji naročito kod
ispitivanja sličnosti I razlika među određenim pojavama, u njihovoj tipologiji I sl.

STATISTIČKA METODA: primjenjuje se u sociologiji za prikupljanje, obrađivanje I prezentiranje podataka

o raznim društvenim pojavama I učincima koji su masovnog karaktera. Ona je posebno pogodna za
istraživanje karakteristika matematičkih pravilnosti masovnih pojava u društvu.