Iskrena je samo nekanula suza Ima li snage da se to odboli da se stid izgubi iz plamena ruža Gipkost da se vrati oburvanom hramu Da se negde nađe druga reč za tamu Za pticu u maglenom suncu U drugoj kori nov suton da zaboli Ili da izgori beli zastor grudi Čije svanuće rudi novu misao opstanka Čelo glave kamen izbrušen i beo U svojoj ćudi da probudi jutra ledena Da glas il samo zvuk čežnje Zapali nepresušni plamen Trajanjem obliva prostore muk.