Professional Documents
Culture Documents
Dopuna Organizacija Međunarodnog Transporta
Dopuna Organizacija Međunarodnog Transporta
Saobraćajni fakultet
Odsek za logistiku
Drumski transport,
Železnički transport,
Vazdušni transport,
Rečni transport,
Pomorski transport.
• Ako je ustanovljen gubitak robe ili ako roba nije stigla po isteku
određenog roka, primalac je ovlašćen da u svoje ime prema
prevozniku istakne prava koja proističu iz ugovora o prevozu.
Vrednost robe se određuje prema berzanskom kursu, ili ako toga nema, prema tržišnoj ceni
ili, ako ne postoji ni jedno ni drugo, prema uobičajenoj vrednosti robe iste vrste i kvaliteta.
Ograničena odgovornost prevoznika
Napomena: Zakonom o prevozu tereta u drumskom saobraćaju ("Sl. glasnik RS", br.
68/2015), čija primena počinje 13. februara 2017. godine, nije propisana obaveza
izdavanja i vođenja putnih naloga za teretna vozila kojim se obavlja prevoz tereta u
drumskom saobraćaju.
PUTNI NALOG (Druga strana)
Vreme vožnje i odmora
REGULATIVA
Napomena:
Jedna nedelja je razdoblje između 00:00 u ponedeljak i 24:00 sati u nedelju.
Prekid vožnje
• Nakon vožnje od 4 ½ sata potrebno je napraviti pauzu u trajanju od 45 minuta (u tom se vremenu ne smeju obavljati nikakvi ostali poslovi ili vožnje!)
• Prekid vožnje se može podeliti na dva dela tako da je prvi prekid vožnje od najmanje 15 min, nakon kojeg sledi drugi prekid vožnje od najmanje 30 minuta.
15 30
1 ½ sata min. 3 sata min. 4 ½ sata
15 30 15 30
1 ½ sata min. 3 sata min. 2 ½ sata min. 2 sata min. 1 sat
Odmor vozača
• Redovni dnevni odmor: 11 sati
• Skraćeni dnevni odmor: tri skraćena dnevna odmora od najmanje 9 sati
između bilo koje dve nedelje odmora
45 45 11 sati
4 ½ sata min. 4 ½ sata min. 1h 2 ½ sata
• Podela dnevnog odmora: prvi deo dnevnog odmora od najmanje 3 sata nakon
čega sledi odmor od najmanje 9 sati (dnevni odmor u dva dela traje 12 sati)
3 45 9 sati
4 ½ sata sata 4 ½ sata min. 1h 2 ½ sata
3 9 sati
2 sata sata 3 sata 2 ½ sata
• Prekid redovnog dnevnog odmora kod prevoza brodom ili vozom vreme redovnog dnevnog odmora (11 sati ili 3 + 9 sati) može se prekinuti najviše dva puta (ukupno ne duže od jednog sata), ako postoji mogućnost za
spavanje.
• Redovni nedeljni odmor započinje najkasnije po isteku šest 24-satna razdoblja, od kraja prethodne nedelje odmora, najmanje 45 sati
• Skraćeno vreme nedeljnog odmora manje od 45 sati, ali ne kraće od 24 sata, s tim da se to vreme mora nadoknaditi do kraja treće nedelje. Vreme nadokande mora se nadovezati na drugo vreme odmora u trajanju od najmanje
9 sati. U dve uzastopne nedelje vozač mora imati najmanje jednu redovnu nedelju odmora i jednu skraćenu nedelju odmora.
Po Ut Sr Če Pe Su Ne Po Ut Sr Če Pe
A+B
Prosečno nedeljno radno vreme =
Referentni period
Referentni period je broj nedelja tokom četiri uzastopna kalendarska meseca i koji
iznosi:
1) ime i prezime;
2) jedinstveni matični broj građana;
3) datum i mesto rođenja člana posade vozila;
4) datum početka i završetka nedelje;
5) vreme početka radnog dana;
6) vreme završetka radnog dana;
7) trajanje radnog dana (časova i minuta);
8) trajanje dnevnog radnog vremena (časova i minuta);
9) trajanje noćnog rada (časova i minuta);
10) trajanje vremena upravljanja vozilom (časova i minuta);
11) trajanje ostalog radnog vremena (časova i minuta);
12) trajanje plaćenog odsustva (časova);
13) trajanje vremena raspoloživosti (časova i minuta);
14) trajanje vremena odmora (časova i minuta);
Razvojem železničkog prevoza, koji je brzo prelazio granice jedne države. nametnuta je potreba
donošenja određenih pravila vezanih sa izvršenje prevoznog posla.
Tako je krajem IX veka, tačnije 1890. godine, nastala prva Međunarodna konvecija o prevozu
robe železnicom (Franc. Convention internationale pour le transport des marchandises par chemins
des fer – CIM).
U narednih, skoro 100 godina, pravila definisana CIM konvecijom doživla su različite revizije i
promene.
Tako je 1980. godine u Bernu donešena nova konvencija o međunarodnom prevozu robe
železnicom pod nazivom COTIF 1980 (COTIF - Convention concerning International Carriage by
Rail).
COTIF konvencija u železničkom saobraćaju
Dodatak A odnosio se na Jedinstvena pravila o ugovoru međunarodnog prevoza putnika i prtljaga (CIV konvencija),
Dodatak B koji se odnosio na Jedinstvena pravila za ugovor o međunarodnom prevozu robe (CIM konvencija).
Sama konvencija CIM kao dodatak B osnovne konvencije imala je četiri aneksa:
Aneks I – Odredbe o međunarodnom železničkom prevozu opasnih materija (RID);
Aneks II – Odredbe o međunarodnom železničkom prevozu privatnih vagona (RIP);
Aneks III – Odredbe o međunarodnom železničkom prevozu kontejnera (RICo) ;
Aneks IV – Odredbe o međunarodnom železničkom prevozu ekspresnih pošiljaka (RIEx).
Razvoj tržišta i pojavljivanje privatnih železničkih prevoza na području Evropske unije zahtevali su dalje revizije i
promene navedenih konvencija.
Tako je 1999. godine usvojen Protokol o izmeni konvencije o prevozu železnicom pod nazivom COTIF 1999., a čiji je
sastavni deo, pored drugih, i CIM konvencija.
Osnovna pravila za ugovor o međunarodnom
železničkom prevozu robe (CIM konvencija)
Jedinstvana CIM pravila važe za svaki ugovor o železničkom prevozu robe uz naknadu, kada se mesto
preuzimanja robe na prevoz i mesto isporuke nalaze u dve različite države članice.
Prema ovim pravilima ugovorom o prevozu prevozilac se obavezuje da će robu, uz naknadu, prevesti do
uputnog mesta i tamo je ispuručiti primaocu.
Ugovor o prevozu se potvrđuje tovarnim listom u skladu sa jedinstvenim obrascem. Međutim, nedostatak,
neispravnost ili gubitak tovarnog lista neće uticati na postojanje ili važnost ugovora koji ostaje podložan
ovim Jedinstvenim pravilima.
Jedinstvena pravila za ugovor o međunarodnom železničkom prevozu robe odnose se na:
Zaključivanje i izvršenje ugovora o prevozu robe,
Međunarodni tovarni list,
Prava, obaveze i odgovornosti pošiljaoca, prvoznika i primaoca robe.
Tovarni list
Za svaku pošiljku treba sastaviti jedan tovarni list. Ukoliko između pošiljaoca i prevoznika nije drugačije dogovoreno, isti
tovarni list može se odnositi samo na tovar u jednim kolima. Tovarni list potpisuje pošiljalac i prevozilac.
Pored tovarnog lista CIM u međunarodnom železničkom prevozu mogu se koristiti: tovarni list CIM za kombinovani transport i
tovarni list CIM/SMGS5.
Izgled obrasca tovarnog lista CIM za kombinovani saobraćaj (K-506) i uputstvo za njegovo popunjavanje uređeni su Priručnikom
za tovarni list CIM za kombinovani saobraćaj. Sve tehničke odredbe koje su navedene za tovarni list CIM važe i za tovarni list CIM
za kombinovani saobraćaj, sa izuzetkom za rubrike 21, 24 i 25 koje su prilagođene prevozu intermodalnih transportnih jedinica.
Tovarni list CIM/SGMS primenjuje se u saobraćaju sa državama koje su potpisnice Sporazuma SMGS (Rusija, Belorusija,
Ukrajina, Moldavija, Litvanija, Letonija, Estonija, Kazahstan, Kina, Gruzija, Uzbekistan, Koreja, Mongolija, Vijetnam, poljska,
Bugarska, Mađarska, Azerbejdžan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Iran). Tovarni list CIM/SMGS koristi se kao i tovarni list
CIM. Sve odredbe koje se odnose na tovarni list CIM, u vezi sa pojednostavljenim tranzitnim postupkom u železničkom prevozu,
važe i za tovarni list CIM/SMGS.
Konvencija se primenjuje na svaki ugovor o prevozu na unutrašnjim vodnim putevima, ako se luka utovara
(mesto preuzimanja robe) i luka istovara (mesto predaje robe) nalaze u dve različite države, od kojih je bar
jedna od njih potpisnica konvencije. Ako su ispunjeni ovi uslovi, odredbe konvencije se primenjuju bez obzira
na državu ili luku pripadnost broda i bez obzira na državljanstvo, boravište, sedište ili prebivalište vozara,
pošiljaoca ili primaoca tereta.
U verziji Konvencije na srpskom jeziku koristi se pojam „krcatelj“ koji predstavlja svako lice koje je ili u
ime kojeg je ili za račun kojeg je sa vozarom zaključen ugovor o prevozu. Ovde se korsti termini pošiljalac i
primalac robe umesto pojma krcatelj. Pod pojmom vozar podrazumeva se svako lice koje je ili u ime kojeg je
sa pošiljaocem (krcateljem) zaključen ugovor o prevozu.
Budimpeštanska konvencija (iz 2001. godine)
definiše sledeće elemente:
Kada je u pitanju domaćа ragulativa najvažniji je Zakonom o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa
u vazdušnom saobraćaju (“Sl. glasnik RS”, broj 87/2011 ). Ovim zakonom su regulisani odnosi i elemеnti ugovora
o vazdušnom prevozu robe (stvari).
Međunarodni prevoz robe regulisan je Montrealskom konvencijom iz 1999. godine u kojoj su objedinjena
pravila za međunarodni prevoz vazdušnim putem. Narodna skupština Republike Srbije 13. maja 2009.
godine usvojila je Zakon o potvrđivanju Konvencije o objedinjavanju izvesnih pravila za međunarodni prevoz
vazdušnim putem - Montrealska konvencija ("Sl. glasnik RS - Međunarodni ugovori", br. 38/2009), a od 4. aprila
2010. godine počela je njena primena u Srbiji.
Odgovornost avio-prevozioca.
ORGANIZACIJA I UGOVARANJE U
POMORSKOM PREVOZU
HAŠKA PRAVILA
Iz potrebe da se definišu prava i obaveze prevoznika i pošiljaoca (krcatelja) robe, 1924. godine u Briselu
donešena usvojena je međunarodna konvencija o izjednačavanju nekih pravila o teretnici. Pravila su definisana
od strane Međunarodnog pomorskog odbora (Comité Maritime International - CMI) i nazvana su Haška
pravila.
Cilj Haških pravila bio da uspostavi ravnotežu između interesa prevoznika i pošiljaoca (krcatelja). U njima je
prevozniku - vozaru data mogućnost da traži po osnovu vozarine onoliko koliko može dobiti ali bez prava da
vozarinu određuje prema vrednosti tereta, a za uzvrat dužan je izvšiti obaveze iz ugovora o prevozu s dužnom
pažnjom u skladu sa odredbama Haških pravila. Haška pravila nije ratifikovala većina zemalja jer nisu imala
obavezujući karakter već su samo preporučavale vozarima da ih unesu u teretnicu.
Javila se potreba za pravilima koja bi imala obavezujući karakter, te su Haška pravila unapređena Protokolom iz
1968. tzv. Visbyjska pravila i Protokolom iz 1979. tzv. SDR protokol. Potrebu unapeđenja Haških pravila uslovio je
napredak tehnologije prevoza i rukovanja teretom, prvenstveno potreba za prilagođavanjem kontejnerskom
transportu robe. Bivša Jugoslavija je ratifikovala Haška pravila 1979 godine.
Usledila je revizija pomorskog prava, inicirana nezadovoljstvom pošiljaoca (krcatelja) sistemom odgovornosti
pomorskog prevoznika, kao i političkim pritiskom tzv. zemalja u razvoju, a rezultat je bila izrada novih tzv.
Hamburških pravila.
Hamurška pravila
Hamburška pravila su doneta na diplomatskoj konferenciji u Hamburgu 1978. godine pod zvaničnim nazivom
„Konvencija UN o prevozu tereta morem“, odnosno pod opšteprihvaćenim nazivom „Hamburška pravila“.
Hamburška pravila su stupila na snagu 1992. godine, a imaju za cilj povećanje vozareve-prevoznikove
odgovornosti. Hamburška pravila uvode princip predpostavljene krivice vozara i on se može osloboditi odgovornosti
jedino ako dokaže da je preduzeo sve potrebne mere da izbegne štetu.
To znači da je vozar odgovoran za sposobnost broda za plovidbu ne smo na početku putovanja već i za vreme trajanja
putovanja.
Primenom ovih pravila gubi se pravo na oslobađanje od odgovornosti za eventualne nautičke greške vozar.
Hamburška pravila se odnose na mnogo širi delokrug nego Konvencija o teretnici.
Odredbe ove Konvencije primenjuju se na sve ugovore o prevozu morem sačinjene između dve države ako je: luka
utovara i/ili istovara u državi potpisnici konvecnije.
Hamburška pravila (HAMP) se odnose na sve vreme dok se teret nalazi kod vozara, ali i posle istovara sve dok se teret
ne preda primaocu.
Međutim Hamburška pravila, koja su donesena 1978. godine, a 1992. godine stupila na snagu, ipak nisu bila šire
prihvaćena i usvojena u pomorskim trgovačkim krugovima.
Istu sudbinu doživela je i Konvencija o multimodalnom prevozu, koja nikada i nije stupila na snagu.
Konvencija o multimodalnom transportu
Ovaj međunarodnopravni dokument pitanje kombinovnog (mešovitog) prevoza rešava uvođenjem posebnog
subjekta ovakve vrste transportne aktivnosti (MTO‒Multimodal Transport Operator) koji zaključuje i
izvršava poseban ugovor za ovakvu vrstu prevoza uz izdavanje jedinstvene prevozne isprave za čitav prevozni
put.
Naravno, Konvencija uvodi i vlastiti sistem odgovornosti za teret koji je primljen na prevoz, koji se razlikuje
od onih usvojenih u drugim granama transporta, a posebno u pomorskom.
Rad na donošenju Roterdamskih pravila započeo je od strane UNCITRAL-a (United Nations Commision on
International Trade Law) 2001. godine.
Cilj je bio da se pripremi jedan međunarodnopravni instrument koji bi regulisao prevoz koji se vrši “od
vrata do vrata” (door to door transport), gde na jednom delu puta (može se reći glavnom delu) bude
pomorski transport.
Konvencije Ujedinjenih nacija o prevozu stvari u celosti ili delimično morem usvojena je 2008. godine.
Roterdamska pravila prvo daju definicije pojmova koji će se koristiti u njima, zatim uslove ugovora o
prevozu, odgovornost vozara, druga pravila koja se odnose na posebne delove prevoza, pravni položaj
pošiljaoca, prevozne isprave, regulisanje predaje robe na odredište, pravo nadzora, prenos prava, zastarevanje
odštetnih zahteva, sudtska nadležnost i arbitraža.
Национална регулатива Републике Србије
Klauzula FAS (Free Allog Side ship )– slobodno uz bok broda pod čekrk (–sous
palan – sotto palanco)
HVALA NA PAŽNJI !