RIJEČIMA SLIKAM LJEPOTU DOMOVINE

Domovina, to nije samo riječ. To je postojbina, mjesto gdje pripadam, komadić neba na planeti
Zemlji, što je samo moj. Domovina su ljudi koje znam, jezik koji razumijem, zato ga i zovemo
maternji. Domovina su planine i rijeke o kojima znam mnogo, za svaku vezujem po neki događaj iz
prošlosti. Domovina je zemlja gdje sunce najljepše grije, gdje duša stanuje i tijelo odmara. Domovina
je jabuka u beharu pod čiju se krošnju uvijek vraćamo, njenim se plodovima hranimo i u njenom
hladu tražimo zaštitu. Moja Domovina je Bosna i Hercegovina. Divna je to zemlja, brdovita i gorda u
srcu Balkana, i njen izgled na karti podsjeća na srce. Svima je simpatična i draga , a tek nama koji smo
u njoj rođeni, volimo je kao malo ko što voli svoju zemlju. Ne znam šta je ljepše u mojom zemlji,
planine ili ravnice, rijeke ili jezera. Možda najveću ljepotu domovine čine ljudi, ponosni i inatni
Bosanci i kršni Hercegovci, Kako tek lijepih gradova i starih utvrda ima moja domovina,toliko histroije
na tako malom prostoru. Onaj ko bi htio obići sve ljepote Bosne a i Hercegovine prosto ne bi znao
odakle da pođe. Sarajevo, glavni grad i ponos zemlje. Pripada i istoku i zapadu a opet je nekako ostao
svoj. U njemu zvone zvona, odjekuju ezani u njemu se spaja tradicionalno i moderno, u njemu se
grle istok i zapad. Stari dio grada Baščaršija sa mnogim zanatskim radnjama, sokacima i kulturnim
spomenicima, mami uzdahe domaćih i stranih turista. Malo dalje od Sarajeva je i Vrelo Bosne, pod
Igman planinom. Rijeka Bosna teče kroz najveći broj gradova, ona je na neki način kičma cijele
zemlje. Po njoj se i zemlja oko nje nazva Bosna. Oko Sarajeva se nalaze brojne planine a posebno se
ističu ponosne Olimpijske ljepotice Bjelašnica i Jahorina. Nad Sarajevom se nadvio šumoviti Trebević
a kroz grad protiče Miljacka preko koje ima bezbroj mostova. Na istoku Bosne je zelena ljepotica
Drina, rijeka bez izvora. Dije bistre rijeke Piva i Tara spoje se u jednu i nastane Drina. Na njoj je u
lijepom Višegradu poznata Ćuprija na Drini, most Mehmed paše Sokolovića. Krajinu i Banjaluku krasi
Vrbas, poznat po svom prelijepom kanjonu što se proteže od historijskog grada Jajca sve do šeher
Banja Luke. U Jajcu je grandiozni vodopad Plive koja se uz zaglušujući tresak obrušava u zapjenjeni
Vrbas. Jajce je muzej na otvorenom, pored vodopada ima i očuvanu staru tvrđavu, u njemu se čuvaju
ostaci poslednjeg kralja Bosne, zato ga i zovu “ Kraljevski grad “. Prelijepa je i Pliva na kojoj se nalaze
dva prirodna jezera a još je ljepši njen izvor. Rijeku Plivu nazivaju još i Pljeva. U blizini grada Jajca je i
Travnik, nekada prijestolnica Bosne i Hercegovine sa nadaleko poznatom tvrđavom i Plavom vodom
što izbija ispod nje. Na Zapadu moje domovine su još dvije bistre ljepotice, Sana i Una. Sama riječ
Una govri sve o ovoj rijeci. Čista i bistra sa predivnim Štrbačkim bukom i drugim ljepotama pravi je
ukras grad Bihaća. Ponosni Krajišnici ljubomorno čuvaju svoju Unu za buduće generacije. Na sjeveru
domovine niz prostrane ravnice razliva se rijeka Sava. Večina naših rijeka svoj tok završava upravo u
Savi koja nosi vode sve od Alpa u Sloveniji. Duboko u brdima u samom središtu zemlje ugnjezdio se
stari grad Bobovac, sjedište srednjevjekovne Bosne i stolno mjesto bosanskih kraljeva. Svaki pedalj
ove zemlje odiše historijom i ima svoju priču. Idući na jug preko Ivan planine ukazaće se zelena
Neretva i sunčani grad od Hercegovačkog kamena, Mostar. U njemu još odzvanjaju Šantićeve
pjesme, Emina se šeta njegovim kaldrmama kada usni stari grad. Najljepši ukras grada je njegov Stari
most što svojom bjelinom nadvija zelenu Neretvu. U Mostaru se već osjeti slani okus mora, miriše
jug i raspukli nar, u kamenu raste smokva. U blizini Mostara je čudo prirode, veličanstveno vrelo
Bune a nad njim grad Hercega Stjepana Kosače u Blagaju. Nizvodno od Mostara u strmini iznad
Neretve je misteriozni grad Počitelj, inspiracija slikara i pjesnika. Planine Bosne i Hercegovine su
prelijepe. Zelengora sa brojnim jezerima koja s razlogom nazivaju “ gorske oči “. Zatim Vranica sa
predivnim Prokoškim jezerom, Vlašić nad Travnikom sa svojim stadima ovaca i poznatim sirom.
Šumoviti Konjuh i stjenovita Treskavica, čudnovati Prenj a nasuprot njega Čvrsnica, sve same oaze
mira, tišine i iskonske ljepote. Ipak pored brojnih prirodnih ljepota moje zemlje, njeno najveće
bogatsvo i ukras su ljudi. Nigdje nema srdačnijeg i veselijeg naroda kao u Bosni, uprkos brojnim
nedaćama i historijskim nepravdama, ratovima i osvajačima. Svakoga ovde dočekaju sa osmijehom,
isprate kao najrođenijeg. Ko je gladan nahraniće ga, ko je žedan napojiće ga, zasviraće, poigraće i
podijeliti muku sa svakim, osim sa onim ko im u Bosnu dirne. Tad se pretvore u prkosne i inatne
gorštake spremne na sve. U sve im diraj samo u Bosnu ne, jer Bosna je njihova domovina.