Professional Documents
Culture Documents
Oscilacije
Oscilacije
Oscilacije
Sopstvene oscilacije
Vrsta periodičnog kretanja kod kojeg je sila koja djeluje na tijelo srazmjerna pomjeraju tijela
iz ravnotežnog polozaja i usmjerena ka ravnotežnom položaju sa periodom ponavljanja T
naziva se oscilatorno kretanje (klatno časovnika, treperenje žice na muzičkom instrumentu i
sl.) Harmonijske oscilacije (mehaničke) – najjednostavniji oblik oscilatornog kretanja
(linearni harmonijski oscilator). Harmonijski oscilator –ubrzanje srazmjerno pomjeraju iz
ravnotežnog položaja i usmjereno u suprotnom smjeru od ravnotežnog polozaja.
Na blok izveden iz ravnotežnog položaja djeluje elastična sila F koja ga vraća u ravnotežni
položaj silom srazmjernom pomjeraju (Hukov zakon):
F kx
gdje je x (m) udaljenost čestice od ravnotežnog položaja, a k (N/m) konstanta elastičnosti
(krutosti) opruge. Ukoliko je veće k, utoliko je opruga “čvršća”.
Znak “-” u prethodnoj jednačini označava
da je sila usmjerena suprotono od smjera
kretanja tijela. Ova sila koja se još naziva i
restituciona jer uvijek vraća tijelo u
ravnotežni položaj, a pod njenim djelovanjem
tijelo vrši harmonijske oscilacije.
Ukoliko na tijelo izvedeno iz
ravnotežnog položaja djeluje samo restituciona
sila, tj.dejstvo prinudne sile koja ga je izvela iz
ravnotežnog položaja je samo kratkotrajno,
tada tijelo izvodi samo sopstvene oscilacije.
Pošto je jedina sila koja deluje na takav
oscilator Hukova (zanemaruje se eventualno
prigušenje oscilovanja izazvano silama trenja),
harmonijski oscilator osciluje tako da ima
jednake otklone-elongacije sa svake strane
položaja. Maksimalna elongacija naziva se
amplituda. Jedinice za amplitudu i elongaciju
su iste, a koje će biti zavisi od tipa oscilovanja.
Period i frekvencija harmonijskog oscilovanja su nezavisne od amplitude. Tako će, na
primjer, žica gitare oscilovati sa istom frekvencijom bilo da je okinuta lagano ili jako. Kako
je period konstantan, prost harmonijski oscilator može da se upotrijebi kao instrument za
mjerenje vremena-sat.
Masa m i konstatna k su jedini faktori koji utiču na period i frekvenciju prostog harmonijskog
oscilovanja. Period T(s) predstavlja vrijeme potrebno da se napravi jedna puna
oscilacija.
Primjenjujući II Njutnov zakon na kretanje čestice (tijela) koje osciluje kao harmonijski
oscilator:
Oscilacije
Period i frekvencija
Kada se zategne žica muzičkog instrumenta ili dijete
zaljula na ljuljašci ovakvo kretanje se ponavlja i to
periodično. Svaka naredna oscilacija žice
instrumenta traje jednako dugo kao i ona prije nje.
Periodično kretanje je ono koje se ponavlja nakon
određenog vremenskog intervala (čestica poslije
beskonačno dugog vremenskog intervala ponovo
prolazi kroz svaku tačku svoje putanje). Primjeri
periodičnog kretanja su i kretanje Zemlje oko Sunca, mjeseca oko Zemlje, ali to nisu vrste
oscilatornog kretanja.
Vrijeme potrebno da se izvrši jedna puna oscilacija se naziva period i označava sa T, a
frekvencija predstavlja recipročnu vrijednost perioda (broj događaja u jedinici vremena).
Frekvencija:
f=1/T (1/s=Hz)
Na primjer, ukoliko student izlazi dva puta tokom mjeseca na ispit frekvencija polaganja je
dva po mjesecu, a period između polganja je pola mjeseca.
Kao što je poznato za periodične funkcije vazi da je f(t)=f(t+T).
Pošto je frekvencija harmonijskog oscilatora data izrazom:
k
w
m
Kako je period oscilovanja povezan sa kružnom frekvencijom izrazom:
2
T
w
može se zapisati:
Oscilacije
Primjer: Teg mase 1 kg okačen je na oprugu konstante elastičnosti 100 N/m. Odrediti broj
oscilacija koje u jedinici vremena napravi teg.
Primjer: Odrediti krutost opruge amortizera automobila ako u automobil uđe čovjek mase 80
kg pri čemu se amortizer pomjeri za 1,2 cm. Odrediti frekvenciju i period oscilacija za
automobil ukoliko je njegova masa 900 kg.
F 784 N
k 6,53x104 N
x 1,2 x10 2 m
Pošto se kod harmonijskih oscilacija ne javljaju disipativne sile ukupna energija čestice (zbir
kinetičke i potencijalne) je konstantna i srazmjerna kvadratu amplitude ocilovanja:
Iz izraza za ukupnu mehaničku energiju može se odrediti brzina harmonijskog oscilatora ako
se izraz za energiju riješi po brzini:
v
m
A x 2
k 2
Dakle, što je veća amplituda (opruga je bila više istegnuta) veća je njena brzina pro prolasku
kroz ravnotežni položaj. Kao što je već rečeno brzina je tada maksimalna. Takođe, za sistem
čija je krutost opruge k veća i maksimalna brzina je veća (veća je sila za isto istezanje
opruge). Maksimalna brzina je manja za tijela većih masa jer se veća masa sporije ubrzava
datom silom.
Kada je restituciona sila mnogo manja od sile otpora sredine tada je:
oscilatorni karakter kretanja je očuvan,
amplituda opada sa vremenom (kretanje je prigušeno),
ugaona učestanost w se smanjuje.
Primjer: Teg mase 0,5 kg visi o elastičnoj opruzi koju isteže za 7 cm.
Odrediti:
a) kružnu frekvencija oscilovanja;
b) period oscilovanja.
v) kolika je kinetička energija oscilatora pri prolasku kroz
ravnotežni položaj, ako je njegova ukupna energija 6 J?
Rješenje:
a) Kružna frekvencija i period oscilovanja dati su izrazima:
k 2 m
w T 2
m, w k
Da bismo mogli odrediti ove veličine prvo je potrebno izračunati konstantu elastičnosti
opruge.Težina tijela djeluje na teg naniže, a restituciona (elastična) sila naviše tako da se
može zapisati:
m
0,5kg 9,81 2
mg s 70 N
mg kx к
x 0,07m m
N
70
w m 11,83 rad , T 2 0,53s
0,5kg s w
v) Ukupna energija harmonijskog oscilatora jednaka je
zbiru kinetičke i potencijalne energije.
1 1
E Ek E p mv2 kx2
2 2
gdje je m masa harmonijskog oscilatora, v brzina kojom se kreće, a x udaljenost od
ravnotežnog položaja.
Ukoliko oscilator vrši slobodne oscilacije važi zakon održanja mehaničke energije.
Iz poslednjeg izraza vidimo da kada čestica prolazi kroz ravnotežni položaj njena kinetička
energija je maksimalna (plava linija na grafiku) jer je njena potencijalna energija jednaka
nuli (žuta linija nagrafiku), a kada se čestica nađe u amplitudnom položaju njena
Oscilacije
Matematičko klatno
Prema legendi Galileo je 1581. Godine otkrio princip rada klatna kada je uočio lampu koja
osciluje u katedrali u Pizi. Zaključio je da je svakoj kompletnoj oscilaciji potrebno jednako
vremena, u poređenju sa njenim pulsom iako je amplitude svakog narednog zamaha bila
manja od prethodne. Kasnije je pokazao da je period oscilacija matematičkog klatna
srazmejran kvadratnom korijenu njegove dužine i ne zavisi od njegove mase. Otkriće klatna
direktno je dovelo do nastanka prvih satova.
Neka je materijalna tačka mase m okačena o nerastegljiv konac dužine L (zanemarljive
mase), izvedena iz ravnotežnog položaja i puštena. Tada će materijalna tačka oscilovati po
kružnoj putanji pod dejstvom težine čestice, odnosno njenje horizontalne komponente kao
što je prikazano na slici i pri tome vršiti potpuno linearne harmonijske oscilacije. S druge
strane, sila zatezanja konca T i vertikalna komponenta težine kuglice mgcos duž pravca
normalnog na pravac kretanja su u ravnoteži.
Primjenjujući II Njutnov zakon dobija se:
ma mg sin
a g sin
Za mali ugao otklona:
sin
odnosno:
s
L
pri čemu je s pomjeraj iz tačke u koju je izvedena kuglica do tačke koja je smještena u
ravnotežnom položaju.
Dakle, za ubrzanje se može zapisati:
s
a g
L
Matematičko klatno vrši slobodne harmonijske oscilacije sa ubrzanjem koje je srazmjerno
pomjeraju, aobrnuto srzamjerno dužini klatna.
Period oscilovanja matematičkog klatna dat je izrazom:
2 L
T 2
w g
Kao što vidimo iz izraza, period
oscilovanja klatna zavisi od
jačine gravitacionog polja.
Prvi mehanički sat čiji se
princip zasniva na
matematičkom klatnu izumljen
je od strane Holanđanina
Kristijana Hajgensa 1656
godine.
Prigušene oscilacije
Iz iskustva znamo da ako se dijete zaljulja na ljuljašci vremenom će oscilacije da slabe i
ljuljaška će da se zaustavi, osim ako na ljuljašku djelujemo spoljašnjom silom. Ovakve
oscilacije čija amplituda slabi sa vremenom nazivaju se prigušene (amortizovane)
oscilacije. Uzrok tome je djelovanje sila otpora sredine na realan harmonijski oscilator.
Posljedice djelovanja ove sile su da opada amplituda oscilovanja (prigušenje) i smanjuje se
mehanička energija sistema (javlja se disipacija). Iako nam često stvaraju smetnju prigušenje
oscilacija je ponekad i korisno. Npr. u slučaju nailaska automobila na neravan put cilj nam je
da amortizeri automobila izazovu što veće prigušenje oscilacija.
Ukoliko je prigušenje malo takav sistem osciluje sa frekvencijom i periodom koji su skoro
jednaki onima kod slobodnih oscilacija, a jedino amplituda opada sa vremenom.
Pretpostavimo da je sila otpora sredine linearno proporcionalna brzini:
Dakle, dobija se diferencijalna jednačina koja opisuje ovo kretanje (gdje je b koeficijent
prigušenja oscilacija).
Rješenje diferencijalne jednačine prigušenog harmonijskog oscilatora koje predstavlja kvazi-
periodično kretanje je funkcija oblika:
gdje je: w0 – sopstvena ugaona frekvencija oscilacija (kada nisu prigušene), b - faktor
prigušenja oscilacija.
U zavisnosti od odnosa veličina w02 i (b/2m)2
mogući su različiti slučajevi:
A) (b/2m)2 < w02, kružna frekvencija je realna
veličina i sistem osciluje frekvencijom w, pri
čemu mu amplituda eksponencijalno opada.
Period oscilovanja je veći nego kod
neprigušenih oscilacija. Ukoliko je veći
faktor prigušenja b i amplitude će brže
opadati. Za vrijednosti b približno jednake
sistem postaje veoma prigušen.
B) (b/2m)2 = w02 , w=0, tako da sistem ne osciluje (kritično prigušenje).
C) (b/2m)2 > w02 , kružna frekvencija je imaginarna, sistem izveden iz ravnotežnog
položaja ne osciluje već se polako vraća u ravnotežni položaj.
Oscilacije
Kritično prigušenje se koristi kod amortizera automobila za optimalan komfor putnika jer
krutost opruge mora imati neku minimalnu vrijednost kako bi se automobil održavao u
horizontalnom položaju, a ne smije biti ni suviše velika jer bi se tada udari točkova o put bez
značajnog prigušenja prenosili na karoseriju.
Za razliku od slobodnih kod prigušenih oscilacija ukupna energija mehaničkog oscilatora se
se mijenja sa vremenom i to opada jer se dio energije troši usljed otpora sredine.
Prinudne oscilacije
Kako bi se sačuvao oscilatorni karakter kretanja i oscilacije zadržale neprigušenim ocilatoru
se spolja mora dovesti energija izguljena putem trenja.
Prinudne oscilacije nastaju pod dejstvom spoljašnje periodične sile koja konstantno predaje
energiju oscilatoru:
gdje je: m (kg) masa harmonijskog oscilatora, Fext amplituda prinudne sile, w0(rad/s)
sopstvena kružna frekvencija harmonijskog oscilatora (kada nisu prigušene), w(rad/s) kružna
frekvencija prinudnih oscilacija.
Amplituda prinudnih oscilacija zavisi prvenstveno od odnosa kružne frekvencije prinudnih w
i kružne frekvencije sopstvenih oscilacija wo. Naime, kada je w / w0 1 ili w / w0 1 ,
amplituda A prinudnih oscilacija je mala. Međutim, kada je frekvencija prinudne sile
jednaka ili blizu frekvencije sopstvenih oscilacija w0 javlja se maksimalna amplituda
oscilovanja sistema, odnosno, rezonanca. Ova pojava dešava se na tačno određenoj
frekveneciji koja se naziva rezonantna frekvencija. Uslov rezonance može se odrediti ako
odredi izvod amplitude po učestanosti prinudne sile i izjednači sa nulom.
dA
0
dw
Ukoliko je trenje u sistemu zanemarljivo, amplituda dostiže veliku vrijednost i pri tome može
doći do tzv. rezonantne katastrofe kada se sistem razara.
Na slici je prikazana amplituda prigušenih oscilacija u zavisnosti od frekvencije prinudne
sile. U svakom od tri navedena slučaja maksimum se javlja kada frekvencija sopstvenih
Oscilacije
oscilacija postane jednaka frekvenciji prinudne sile. Međutim, amplituda i širina ove
funkcije zavise od stepena prigušenja. Što je manje prigušenje rezonanca se javlja u užem
opsegu i ima veću amplitudu (npr. kod žica klavira). Ako je prigušenje veće rezonanca se
javlja u širem opsegu i amplituda oscilovanja je manja (amortizeri automobila). Efikasnost
prenosa energije sa prinudne sile na oscilator je najveća u uslovima rezonance.
Primjeri upotrebe rezinance su: rezonanca zvučnika, u električnim kolima, odabir radio ili tv
stanice određene frekvencije.
Traženje određene frekvencije radio stanice je zapravo traženje rezonantne frekvencije
(frekvencija emitovanja stanice poklapa se sa frekvencijom uređaja, a što je manje prigušenje
to je veća mogućnost da se selektuju radio stanice).
Nuklearna magentna rezonanca se zasniva na činjenici da jezgra atoma rezoniraju na
frekvenciji upadnog talasa.
Zadaci za vježbu
1. Materijalna tačka osciluje harmonijski duž x ose. Ako pomjeraj varira sa vremenom
kao x=4mcos(t+/4) odrediti:
a) amplitudu i frekvenciju oscilovanja;
b) brzinu i ubrzanje materijalne tačke u trenutku t=1s
c) maksimalnu brzinu i maksimalno ubrzanje materijalne tačke;
d) pomjeraj materijalne tačke nakon t=1s;
2. Tijelo mase 0,5 kg je povezano na oprugu čija konstanta elastičnosti iznosi 20 N/m i
osciluje na horizonalnoj podlozi. Izračunati ukupnu energiju sistema i maksimalnu
brzinu, ako je poznato da je amplitude oscilovanja 3cm.
Literatura
1. D.Halliday, R.Resnik, J.Walker, Fundamentals of physics, 7th ed., John Wiley &Sons, 2004.
2. D. Krpić, Fizička mehanika, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1996.
3. S.Backović, Fizička mehanika, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 1998.
4. Lj. Budinski-Petković, Fizika, FTN Novi Sad , 2008,.
5. Predavanja iz fizike, Tehnički fakulteti Univerziteta u Beogradu, Beograd 2005.
Sadržaj
Sopstvene oscilacije ................................................................................................................................ 1
Period i frekvencija ............................................................................................................................. 2
Brzina i ubrzanje harmonijskog oscilatora .......................................................................................... 3
Energija harmonijskog oscilatora ........................................................................................................ 4
Matematičko klatno............................................................................................................................ 6
Prigušene oscilacije ................................................................................................................................. 7
Prinudne oscilacije .................................................................................................................................. 8
Zadaci za vježbu ...................................................................................................................................... 9
Pitanja za provjeru znanja. ...................................................................................................................... 9
Literatura .............................................................................................................................................. 10