Jelisaveta Blagojević

NEPOSLUŠNOST ZNAČI
IZNENADITI I SEBE

Rumena Bužarovska
IZA SVOJA ČETIRI ZIDA

Violeta Smailović-Huart
RAZVOJ MUZIČKE MISLI
KROZ DRVO ŽIVOTA

Sačuvati prošlost od sadašnjosti

POLA VIJEKA
HISTORIJSKOG MUZEJA Povratak
Dobrica Veselinović
BEOGRAD NIJE MALI
OMERA
ISSN 1986-6143
i MERIME
BROJ 74
NOVEMBAR / STUDENI 2016.
SVAKOG 15. U MJESECU
IZDANJE ZA BIH
CIJENA 3,5 KM
BELMA LIZDE KURT • AMNA KUNOVAC ZEKIĆ • BELMA ČEČO BAKRAČ • ELMA HODŽIĆ
 Kardinala Stepinca bb - Mostar
Mepas Mall

Generalni distributer: Silver Trend d.o.o., S. Radića 31, Mostar; Tel.: +387 63 571 003 I Trgovina SIDRA, BBI Centar, Sarajevo
NOVEMBAR | STUDENI
7
UVODNIK

BROJ 74
NOVEMBAR | STUDENI
Svakog 15. u mjesecu
na kioscima širom BiH
Izdanje za BiH Mišo na Marsu, mi u kafani na Zemlji sretni Nakon što smo se proveselili/e te shvatili/e da se raditi mora, načinismo još jedno izdanje, 74.
po redu, angažovano i odgovorno kao i obično, boreći se protiv patrijarhata i brojnih izama, u
“U kafanama ostajemo dokasno jer postoje trenuci za koje poželimo da nikada ne prođu”, nadi da nismo jedini/e kojima je to važno.
napisao je moj prijatelj i Urbanov kolumnista Marko Tomaš. Ko nakon takve rečenice nije Obradovali/e smo se baletnoj praizvedbi “Omera i Merime” u Narodnom pozorištu u Saraje-
odmah poželio otići u kafanu, taj/ta u kafani nikada nije bio/la. vu, te univerzalnoj temi zabranjene ljubavi u patrijarhalnom društvu posvećujemo naslovnu
Ne mogu se sjetiti jesu li sporo ili ne prolazile dvije godine u kojima nisam bila najsretnija. priču kroz razgovor s Tamarom Ljubičić i Milanom Rusom u glavnim ulogama i koreografki-
Osim kafane, jedino čega se kristalno sjećam jeste prvi i posljednji period nesanice, kada bih njom i rediteljicom Belmom Čečo-Bakrač.
na zvuk prvog ezana odustajala od pokušaja spavanja, ustajala i posmatrala buđenje novog
Stranice rubrike Život i moda posvećujemo autorici čarobnih kostima koji dočaravaju epohu
dana i pripremu nane iz susjedne kuće za posvećeni čin prve molitve.
Amri Kunovac-Zekić.
E kad bih znala pisati poput Marka, divnu bih priču o tome napisala.
U stalnoj potrebi za predstavljanje progresivnih glasova iz regije upoznaćemo vas s Rumenom
Jednako bih o muzici voljela znati pisati poput Ahmeda Burića, ali ne znam ni većinu muzi- Bužarovskom, sjajnom makedonskom književnicom koja nam pripovijeda o onome što radije
čara ili bendova o kojima piše. Nažalost. sakrivamo i od sebe samih.
Sve bi bilo lakše kad bih znala svirati onako kao što to umije drugi prijatelj Amar Ćesić, U društvu strašnih žena je i filozofkinja Jelisaveta Blagojević, koja nas podsjeća da neposluš-
koji je svojevremeno Brucea Dickinsona, kad je u ratu dolazio u Sarajevo, svojim gitarskim nost podrazumijeva da i sebe nekada iznenadimo.
majstorijama ostavio bez riječi.
Kroz svijet umjetnosti vode nas Belma Lizde-Kurt, koja osim o vlastitoj režiji predstave Tata
Sa svojim skromnim znanjima i talentima, u kafani mogu samo falširati kad nas ponese Lav i njegova sretna djeca govori i o nužnosti njegovanja individualnosti kod djece, i Violeta
pjesma i kad Bure počne “Samo jednom ljubav pokuca na vrata”, a mi horski nastavimo: Ako Smailović-Huart, čuvena violinistica, nakon još jednog uspješnog festivala Muzika na žici.
me ostaviš / Ako želiš kraj, I nebo će plakati / Izgubit će sjaj.
Bavili smo se prošlosti Sarajeva, sadašnjosti Beograda i Banje Luke, vjerujući da nas sve čeka
Nezvanična je to himna naših okupljanja s kraja jeseni te druge nedrage godine, kada smo se sretnija i raspjevanija budućnost ili barem trenuci za koje ćemo željeti da ne prestanu.
u Zvonu, prije nego što će mi postati drugi dom, sastajali i pjevali Bure, Maja, Hana, Ivana i
ostali ljubitelji i ljubiteljice dočekivanja zora Mišine i njima slične hitove.
Dan je nosio novu neizvjesnost, ponekad i trenutke u kojima sam razmišljala kako bi bilo
dobro da mi neko tog momenta ponudi ulazak u političku partiju, ako je istina da plaćaju,
jer se to činilo kao jedina mogućnost preživljavanja do prvog.
I opet smo se, ovih dana, u sličnom sastavu okupili/e u Zvonu, na otvaranju izložbe Znakovi
pored puta druga i saborca Osmana Arslanagića.
Bure je bio raspoložen za gitaru. Gitara u Zvonu ne nedostaje. I krenula je pjesma u društvu
koje cijeni dobre pjevače/ice, ali ne gleda poprijeko one kojima je svaka intonacija nedostižna.
I sve je u trenutku postalo manje važno. I to što je Trump pobijedio, i što sutra moramo OSNIVAČ I IZDAVAČ GL. I ODG. UREDNICA FOTOGRAFIJA ŠTAMPA
Via Principale d.o.o. Kristina Ljevak Almin Zrno
poslati Urban u štampu, i što tutorijali za makeup na YouTubeu imaju više pregleda možda Podgaj 8, 71 000 Sarajevo,
SARADNICI/E VIZUELNO OBLIKOVANJE
i od najvećih hitova Miše Kovača. Bosna i Hercegovina
Tamara Zablocki & ILUSTRACIJE
T. +387(0)33 942 671 SUTON d.o.o.
Lamija Begagić Aleksandra Nina Knežević
Zato, ako se “Poljubi zemlju” ovog živopisnog interpretatora začuje na Marsu, kao što su F. +387(0)33 942 672
Adisa Bašić
Varaždinska 2
E-MAIL: BiH-88220 Široki Brijeg
poželjeli obožavatelji, a NASA nakon tri godine odgovorila da će ga uvrstiti u izbor, doživje- redakcija@urbanmagazin.ba Marko Tomaš DTP
Sandra Ozimica
ćemo to kao djelić svemirove nadoknade za svu sutrašnju bol koju nam je uz Mišu prouzro- Amra Zvizdić Zabranjeno je prenošenje fotografija
DIREKTORICA Nina Tikveša LEKTORICA i tekstova bez pismenog odobrenja
kovalo ostajanje u kafani u trenucima za koje smo poželjeli/e da ne prođu. Edin Tuzlak Ifeta Palić
Azra Mekić izdavača.
azra@urbanmagazin.ba Lejla Panjeta
Na jednak način, uz svitanje na Bjelašnici, proslavili smo šest godina našeg Urban magazi- Ljupko Mišeljić MARKETING
na, sretni/e što osim zajedničke strasti usmjerene ka kreiranju drugačijeg tiskanog sadržaja ZAMJENICA DIREKTORICE Filip Andronik +387(0)33 942 670
urbanmagazin.ba
Saša Madacki marketing@urbanmagazin.ba
dijelimo i slične afinitete kad je riječ o izboru vannastavnih aktivnosti. Nevena Lugonja
Aleksandar Brezar
nevena@urbanmagazin.ba PLASMAN ŠTAMPE URBAN_Magazin
Boba Dekić
Mehmed Bećiragić

8 NOVEMBAR | STUDENI 9
 SADRŽAJ74
SADRŽAJ

NOVEMBAR | STUDENI

12 2O

28 36

68 78
10
 BALETNA PRAIZVEDBA ČUVENE BALADE
PREMIJERA

PREMIJERA
Povratak Oj, Omere, moje milo perje!
Hajd, Omere, rano materina,
Hajd, rano, da te ženi majka;
Ti se mani Mejrime djevojke,
Ljepšom će te oženiti majka,
Lijepom Fatom, Atlagića zlatom

OMERA i Ovo su stihovi s početka balade o smrti Omera i Merime, balkanske narodne inači-
ce Romea i Julije, i još uvijek prisutan obrazac roditeljskog sokoljenja vlastite djece
u pravcu pogrešnih izbora, odnosno onih po roditeljskoj mjeri.

MERIME
Iako živimo u patrijarhalnom društvu, majke su nerijetko bile glasnice porodičnih
odluka zahvaljujući kojima bi bračni partner/ica ušli ne u sretan zajednički život
već u materijalno blagostanje.
Zbog toga stradaju i Omer i Merima, jer majka ne čuje da “nije blago ni srebro ni
zlato već je blago što je srcu drago”, pa na silu dovodi mladu, a umjesto Atlagića
zlata dočekuje smrt sina.
Snaga emocija često je nedovoljno jaka da se suprotstavi patrijarhalnim postulati-
Piše: Kristina Ljevak ma, a ova univerzalna priča o ljubavi i stradanju dobiće i svoje scensko uprizore-
Foto: Almin Zrno nje 18. novembra zahvaljujući baletnoj praizvedbi “Omera i Merime” u Narodnom
pozorištu u Sarajevu u režiji i koreografiji direktorice Baleta Belme Čečo-Bakrač.
Jedna od najpoznatijih i najznačajnijih balada, koja spada u sam vrh djela kulturne
baštine, na sceni će oživjeti sliku Bosne i Hercegovine s početka 19. vijeka zahvalju-
jući i kostimu i scenografiji koja autentično dočarava to vrijeme.
Za ovaj balet, prema libretu Gradimira Gojera, Đelo Jusić, koji će i dirigovati filhar-
monijom, napisao je magičnu muziku. u

u
12 NOVEMBAR | STUDENI 13
PREMIJERA

PREMIJERA
RUBRIKA
Kostimografiju potpisuje Amna Kunovac-Zekić, a scenografiju Emir Geljo.
Koreografija i režijska koncepcija predstave su spoj klasičnog i modernog i upravo u tom spoju nastaju
sukobi i harmonije pokreta i plesa glavnih likova ove predstave.
U premijernoj podjeli naslovne uloge Omera i Merimu igraće prvak beogradskog Narodnog pozori-
šta Milan Rus i sjajna solistica Narodnog pozorišta Sarajevo Tamara Ljubičić. Publika će moći uživati i
u kreacijama solista/ica Baleta Narodnog pozorišta predvođenih: Ekatarinom Vereščaginom, Jovanom
Milosavljević, Mihailom Mateescuom i Natašom Gaponko.
Važno je napomenuti da će Sarajevska filharmonija uživo na sceni izvoditi muziku te da u baletu učestvu-
ju učenici/e Osnovne baletske škole iz Sarajeva.
O baletnoj predstavi koja će nam na scenu donijeti nesvakidašnju energiju za Urban magazin govorili su
koreografkinja Belma Čečo-Bakrač, te junaci Urban naslovnice Tamara Ljubičić i Milan Rus.
U trenutku naše posjete Narodnom pozorištu tekle su istovremene probe za premijere drame, opere i
baleta. Znamo da postoji samo jedna velika scena i ne previše komfora, ali dobra organizacija i pripreme
kao u slučaju “Omera i Merime” pola su urađenog posla, govori nam direktorica Baleta Belma Čečo-Ba-
krač.
“Nekako smo pravilno tempirali probe, odnosno sve pripreme koje su trebale biti završene prije ko-
reografske postavke. Mislim da se nikada nije dogodilo da je 15 dana prije premijere sve spremno, što
plesačima mnogo olakšava.
Znaju gdje su tehnički, kondiciono i na svaki drugi način.
Potpuno rasterećeni ulazimo u finale, orkestarske, scenografske i dekorske promjene”, kaže Belma Če-
čo-Bakrač i iako će ljudi uvijek pred premijeru isticati odličnu atmosferu, čak i kad to nije odraz stvarnog
stanja, u ovom slučaju se dobra energija osjeti od prvog koraka ka baletnim prostorijama.
O tome rado govore Tamara i Milan, koji prvi put na obostrano zadovoljstvo igraju zajedno.

PUTOVANJE U 19. STOLJEĆE

“Oduševljena sam kako koreografijom tako i atmosferom na samim probama. Imamo sjajnu energiju
na sceni, što je posebno važno kad se rade ovako zahtevne predstave. Važno je dati maksimum da ne bi
došlo do umora i povreda i da bismo se mogli u najboljem svetlu pojaviti na sceni.
Milan je predivna osoba, igrač, partner... Meni je jako važna mogućnost menjanja partnera na sceni. Reč
je o novom iskustvu jer su i svaki partner i svaka predstava priča za sebe. Pogotovo kada smo zajedno u
pripremi novog baleta i oboje smo novi u tome možemo da istražujemo i da se upoznajemo kroz to jer
nikada ranije nismo igrali zajedno.
Ostvarili smo sjajnu saradnju i već se dobro na prvim probama upoznali”, kaže Tamara Ljubičić, a po-
tvrđuju i utisci Milana Rusa, koji je nakon dva gostovanja u Sarajevu prvi put u podjeli Baleta Narodnog
pozorišta.
“Pre svega, ja sam neko ko veruje u ljubav i ko voli da voli i živi za ljubav. Baš sam se zaljubio u uloge
Omera i Merime. Svaki put kad vidim Tamaru divim se njenom lepom pokretu i načinu na koji je donela
ulogu.”
Odličan izbor “Omera i Merime” koreografkinje Čečo-Bakrač posljedica je nedostatka takvog naslova u
trenutnom baletnom opusu.
“Uvijek je dobro imati nešto što je izvorno naše, da ne upotrebljavam termin tradicionalno, ali što je
stvarno naše. Mislim da je pristanak Đele Jusića na saradnju cijelu stvar odvelo u pravom smjeru.
Valjalo je udovoljiti visini zadatka, a moji ciljevi su bili visoki. Đelo se tu zaista dobro snašao, kao i cjelo-
kupna ekipa”, kaže Belma i napominje da su i pred kostimografkinjom bili teški zadaci kako bi se kreirala
dosljednost jer je cijela priča smještena na početak 19. stoljeća.
“Željeli smo ostati koliko je god moguće u kostimu i nošnji tog vremena. Naravno da moramo prije sve-
ga voditi računa o tome da je riječ o baletu, da su balerine u špic patikama. Stilski sam se opredijelila za
klasičnu postavku s elementima savremenog, i to se izvrsno uklopilo u cijeli koncept.
Scenografski smo pokušavali maštovito osmisliti nešto što će biti dobro za sam balet i nešto što je vrlo
komplikovano u smislu same priče jer imamo više mjesta radnje. Govorimo o Bosni tog doba, ašiko-
vanju, čaršiji i osnovnim elementima čaršije. Tome nastojimo ostati dosljedni u cijelom baletu. Sama
struktura i scenoslijed su vrlo složeni i pred svakim autorom je bio povelik zadatak”, objašnjava Belma. u

14 NOVEMBAR | STUDENI 15
PREMIJERA

PREMIJERA
RUBRIKA
SLOBODA GOVORA TIJELA
Jednom prilikom čuvena koreografkinja Sonja Vukićević s razlogom je rekla kako je klasični balet arhi-
tektura tijela, a kako savremenim umjetnicima daje mnogo veći prostor slobode.
Spoj tradicionalnog i modernog u postavci “Omera i Merime” i soliste i autoricu jako raduje, te je za Ta-
maru Ljubičić, koja je prvi put pred takvim zadatkom, veliki izazov.
“Moram reći da mi je prvi put da radim ovako nešto, ali isto tako moram napomenuti da je koreografki-
nja ove predstave Belma Čečo-Bakrač, koja s nama sarađuje već godinama i poznaje nas kao igrače sva-
kog ponaosob.
Koreografiju je prilagodila nama, što je dodatno olakšavajuća okolnost za sve, ali i preduslov za dobru
predstavu.”
“Meni je to divno. Klasika je baza za sve. Bez nje nema ni savremenog pokreta. Kao što ste i rekli, zaista
klasičan balet jeste arhitektura tela, dok vam moderan pokret omogućava slobodu govora tela.
Meni više leži i svoju ulogu prije mogu dočarati kroz savremeni nego klasični pokret”, kaže Milan Rus.
“Mislim da njima kao igračima to može predstavljati samo bogatstvo jer im je data prilika da se pokažu
i u onome što su i do sada potvrdili da dobro rade, a to je klasični balet, ali i da naprave iskorak i da ih u
jednoj večeri vidimo u mnoštvu stilova. Nisam puno miksala stilove, ali sam nastojala da imam razlog
zbog kojeg odlazim u nešto savremeno”, navodi koreografkinja referirajući se na važnost poznavanja
mogućnosti ansambla i prilagođavajući mu koreografiju.
“Najlakše je doći pred ansambl, imati svoju viziju, slijepo se držati nje bez obzira na to kakav ćete rezultat
dobiti. Mislim da je najvažnije proći kroz jednu vrstu procesa unutar tijela, prolaženje kroz sve ono što
se pred igrača stavlja na samoj sceni da biste znali gdje su limiti, gdje su realna ograničenja, da ne odete
u nešto što je pretjerivanje, ali da na kraju krajeva pokažete igrača koji ima šta da pokaže na pravi način,
da ga prezentirate publici. Ljudi koji i sami imaju iskustva sa scene mnogo bolje mogu komunicirati s
ansamblom, u ovom slučaju mnogo lakše sarađujete s igračem i, na kraju krajeva, njima je mnogo lakše
kopirati kada pokažete nešto direktno nego kad samo sjedite i opisujete.”
Mogućnost da se prvi put na svijetu nešto izvede dodatni je razlog za radost pred praizvedbu “Omera i
Merime” bez obzira na samu specifičnost prenošenja balade u balet i zahtjevnost same predstave, objaš-
njava nam Tamara Ljubičić.
“Bitno je da je priča adekvatno razrađena i libreto sam prilgođen baletu jer ne možete uzeti baladu i sad
po toj baladi bez razrade napraviti balet. Neki likovi možda moraju da se dodaju da bi ta priča tekla kroz
balet. Specifična je samim tim što je nešto novo, nešto što niko nije radio. Beskrajno mi je drago što mi
imamo svetsku premijeru i što ćemo mi biti jedini koji će izvoditi Omera i Merimu za sada.
Nadam se da će se mnogim pozorištima dopasti i da će preuzeti ovu našu predstavu, što je veoma velika
odgovornost kad prvi put napravite neku ulogu.
Onda će se svako ko gleda tu predstavu poistovetiti se s vama, što je velika čast.”

MIRIS PRVE POZORIŠNE IGRE

Važna je, kako smo na početku i naveli, mogućnost učešća učenika/ca Osnovne baletske škole u profe-
sionalnoj predstavi i profesionalnom pozorištu za lični i profesionalni razvoj te budući trajni ostanak u
baletu.
“Sjećam se vremena prije rata kada je jedna cijela generacija kontinuirano učestvovala u baletnim pred-
stavama u Narodnom pozorištu. I sjećam se osjećaja koji sam ja imala kad sam prilazila pozorištu. I
osjećaja važnosti kada u njega uđete. Mirisa koji je ostao duboko urezan u memoriju. I kada uvedete te
nove generacije, baš u tom uzrastu, oni lakše zagrizu profesiju, nisu samo svedeni na časove baleta i ono
što je zanat.
Zaista mogu osjetiti da ono što uče u školama ima svrhu i da je primjenjivo na sceni.
Važna je mogućnost da se na kraju krajeva zahvaljujući akterima u našim predstavama dodatno zaljube
u profesiju i odluče da u njoj ostanu”, govori Belma, a slične uspomene na prva pozorišna iskustva dijeli
i Tamara.
“Toliko se trude i velika im je čast što su s profesionalnim igračima. Jako je bitno da se deca uvode u naše
predstave. Jer kad ste mali, onda samo vežbate, a iskustvo nastupa na velikoj sceni s orkestrom i filharmo-
nijom meni je bilo predivno.”
Realizacija proba zavisi od dobre organizacije i priprema, s kojima se mora početi na vrijeme, ali je ključ-
no sazrijevanje unutar koreografa, objašnjava nam Belma Čečo-Bakrač. u

16 NOVEMBAR | STUDENI 17
PREMIJERA

PREMIJERA
OSJETITI POKRET KROZ TIJELO
“Morate ući s velikim poštovanjem prema onome što radite. Ne postoji sutra, postoji samo danas.
Morate sebi dati prostora, ne možete koreografiju ili režiju raditi mjesečno ili sto predstava godišnje. To
je nemoguće. Skidam kapu ljudima koji takve stvari prihvataju.
‘Omerom i Merimom’ se bavim godinu dana.
Potrebno je vrijeme da se sve stvari poslože.
U ovom slučaju je komponovanje muzike bio proces za sebe, muzika nije postojeća već namjenski stva-
rana. Prije dolaska pred ansambl i bilo kojeg saradnika morate znati šta hoćete. Kad ste vi načisto, kad ne
lutate i nemate dilema, onda proces rada ide lagano.”
Ljubav i romantika uvijek su inspiracija, pa tako i u ovom slučaju, podsjeća Tamara Ljubičić.
“Trebamo se baviti univerzalnom i dugovečnom temom ljubavi kao jedinim načinom odmaka od ove
realnosti”, kaže i dodaje kako je uz sve specifičnosti i napore baletnog posla aplauz koji na kraju stigne
dovoljna kompenzacija za sav trud.
“Balet je specifičan, mi se celo radno vreme, nekada i po 10 sati, gledamo u ogledalo.
I nekako svaki dan želimo da ti pokreti izgledaju što bolje i lepše da bismo ih na kraju bez ogledala mogli
izneti pred publikom.
U suštini, mi trebamo da osetimo pokret kroz telo. Kada osetite pokret, onda ga telo samo prati.
Balet je sav naš život. Počinjemo se njim baviti dok smo još mali i nama to postaje deo života. Stres, napor,
umor itd. nama su dio navike.
Živimo balet i nema tu neke druge priče. Ne možete se baletom baviti samo sat vremena dnevno”, zaklju-
čuje na kraju baletna solistica Tamara Ljubičić, s kojom smo se, kao i s Belmom Čečo-Bakrač i Milanom
Rusom, sreli nakon još jedne zahtjevne probe koju završavaju s osmijehom, nestrpljivi kao i mi da Omera
i Merimu ožive i podsjete nas na nužnost poštovanja tuđih izbora bilo koje vrste. n

18 NOVEMBAR | STUDENI 19
 RUMENA BUŽAROVSKA, SPISATELJICA
KNJIŽEVNOST

KNJIŽEVNOST
Iza svoja
ČETIRI ZIDA
Iz njenih priča saznajemo ono što bismo svi
najradije sakrili i od samih sebe: šta se dešava
iza kulisa naše navodne porodične sreće.
Rumena Bužarovska za Urban magazin govori
o privrženosti formi kratke priče, simboličkim
osvetama koje joj pisanje omogućuje, instituciji
braka, prevođenju i današnjoj Makedoniji.

Piše: Tamara Zablocki
Foto: Lilika Strezoska
Vijesti iz Makedonije, vjerovati je – uslijed jezičke barijere, ne dopiru do nas tako
često uprkos fizičkoj blizini i činjenici da dijelimo prošlost zajedničke države. A
majstorica kratke priče i profesorica američke književnosti na Filološkom fakultetu
u Skoplju Rumena Bužarovska jedna je od najboljih vijesti koje su nam iz Makedo-
nije stigle posljednjih godina, zahvaljujući hrvatskim izdavačkim kućama Algori-
tam i VBZ, koje su na “naš” jezik prevele njene zbirke priča Osmica i Moj muž. Bez
obzira na to što je riječ o zahtjevnom i često nedovoljno cijenjenom obliku proze,
Bužarovska je predana kratkopričašica, u čijoj kratkoj formi smjesta prepoznajemo
prizore iz vlastite posttranzicijske i još uvijek nacionalističke svakodnevice. Dobra
doza humora osigurava da nam njeno pripovijedanje ne padne teško na želudac
iako se odreda radi o intimnim porazima, nefunkcionalnim porodicama i likovima
koji kao da i ne znaju da bi im moglo biti bolje – samima. U pričama Rumene Buža-
rovske, odreda ispripovijedanim u prvom licu, čitamo o majkama koje majčinstvo
nije usrećilo, prevarenim suprugama koje se uživljavaju u svoju detektivsku ulo-
gu, a teret krivnje stavljaju na pleća nepoznate ljubavnice, nelagodi iz ginekološke
ordinacije, sitnim tajnama i lažima kojima se žene dovijaju u svojim brakovima,
izblijedjelim strastima i nezadovoljstvu u porodici, istoj onoj porodici za koju su
nas čitavog života učili da je jedini ispravan vid suživota. Jer, samo pristojni ljudi
imaju porodice, samo pristojne ljude je neko dovoljno htio. u

20 NOVEMBAR | STUDENI 21
 MOĆ NEDOREČENOSTI
KNJIŽEVNOST

KNJIŽEVNOST
Veza Rumene Bužarovske s književnošću, kako to obično biva, počela je još u dje-
tinjstvu, a dovela ju je do američkih majstora pripovijedanja, s kojima je kritika
danas upoređuje. “Moji su roditelji imali veliku biblioteku punu knjiga na ruskom,
srpskohrvatskom i engleskom jeziku, a tu su, naravno, bile i dječije knjige prevede-
ne na makedonski. Sjećam se romana Mire Alečković, Ferenca Molnara, Johanne
Spyri, Kláre Jarunkove, knjiga makedonskih autora Jovana Strezovskog i Olivere
Nikolove. Dnevnik Ane Frank sam često iznova iščitavala, i upravo ta knjiga je bila
razlog zašto sam počela voditi vlastiti dnevnik. Godinama sam pisala dnevnik, i to
mi je pomoglo da se naučim izraziti pisanjem, čega tada nisam bila svjesna. Nakon
toga, sjećam se i opsjednutosti romanima Emila Zole, Isaaca Bashevisa Singera,
ruskih klasika i na kraju Milana Kundere. U srednjoj školi sam boravila u Americi,
i tad sam počela čitati modernu i savremenu američku književnost, koja me još i
danas najviše uzbuđuje i vjerovatno najsnažnije utiče na moj način pisanja”, ispri-
čala je Bužarovska za Urban magazin.
U pisanju kratku priču ne bira slučajno, doživljavajući je kao epizodu koja nam
suptilno, nenametljivo, čak i nježno govori o najkrhkijim i najsloženijim duševnim
i društvenim stanjima. Jednako promišljen je njen izbor pripovijedanja u prvom
licu. “Kratka priča u sebi sadrži nedorečenost koja nam omogućava da sami po-
punimo ili završimo narativ. Ta subjektivnost percepcije i igra shvatanja dodatno
se produbljuju pripovijedanjem u prvom licu. Narator ili naratorka tada postaje
žrtva vlastite percepcije, a priča funkcioniše na najmanje dva nivoa: nivou nara-
tora s jedne i čitaoca s druge strane, što može uzrokovati tragičnu, ali i komičnu
situaciju.”

PATRIJARHAT JE ŽIV I ZDRAV

Baš kroz takve tragikomične i ironične situacije Bužarovska u svojim pričama ra-
skrinkava mit da nam feminizam više nije potreban jer smo zahvaljujući pripad-
nosti povlaštenijoj klasi ili uživanju u savremenom životu u velikim gradovima
pobijedile patrijarhat. Sve što živimo je patrijarhat, a pretvarajući se da smo njime
zadovoljni održavamo status quo. Nerijetko ispadamo i smiješni. “On ti je muž. Ti
si ga izabrala, ti ga moraš i trpjeti. Razvod ne dolazi u obzir”, izgovara to majka jed-
ne od pripovjedačica u knjizi Moj muž. Majka, poslovično na braniku patrijarhata.
Makedonska spisateljica, međutim, nije izmislila ovu i slične replike. I danas, upr-
kos obrazovanju i ekonomskoj nezavisnosti, žene na Balkanu žive život u kojem je
razvod tabu, a samoća sramota, kaže.
“Taj citat nije proizašao iz moje mašte, to ljudi zaista govore i rade. Majka jedne
moje poznanice izbacila ju je iz kuće onda kad je ona pokušavala ostaviti svog
muža, ali jeste u svoj dom primila svog sina nakon što se razveo. Prijateljica mi je
ispričala da je, kada ide po kćerku u školu, nastavnice i majke gledaju sa sažalje-
njem jer je razvedena. Moj susjed me je pitao da li sam sigurna da moj razvedeni
partner ne spava sa svojom bivšom suprugom kad se viđaju zbog njihovog sina. U
mojoj akademskoj zajednici su ženu koja nije u braku i nema djece nazvali ‘nepo-
dobnom’ za rukovodeću funkciju. Nedavno mi je jedan naš reditelj ozbiljno rekao:
‘Da budemo iskreni, žena sve može dobiti pičkom, a mi moramo da radimo kao
crnci.’ To je moja svakodnevica. Nije da se stvari ne mijenjaju, ali ovakve stvari
vidim i čujem prečesto.”
U prozi Rumene Bužarovske naići ćete na takve prizore od kojih ćete osjetiti nela-
godu, poput žene koja povraća u maloj kupaonici za goste dok se njen suprug, ne
primjećujući povraćanje, u velikoj kupaonici bezbrižno sprema za posao. Ona mu
je prethodno pripremila čistu i ispeglanu odjeću koju će odjenuti na posao. Čak i
čarape. Skuhala je i ručak za cijelu porodicu. Ali, tu su i oni drugi prizori ili cijele
priče uz koje ćete se glasno smijati, poput autorici ovih redova omiljene priče Osmi
mart, u kojoj srećemo dvoje ljubavnika koje su iznenadni i vrlo očigledni probavni
problemi onemogućili u preljubu koji im je bio na samom dohvatu ruke, ali i jedini
ženski lik u cijeloj knjizi koji se usuđuje okolini reći šta je sljeduje: marš iz mojih u

22 NOVEMBAR | STUDENI 23
 reproduktivnih organa i mog privatnog života. Kako učimo
RUBRIKA

KNJIŽEVNOST
OBEZVRIJEĐENO PREVOĐENJE iz ove priče, već spomenuti anahroni patrijarhalni svjetona-
zor nije rijetkost ni u intelektualnim krugovima. I ondje ćete,
Kao profesorica američke književnosti, Rumena ako ste žena, od kolega trpjeti uplitanja u svoje bračno stanje,
Bužarovska se prihvatila i posla da s engleskog na imanje ili nemanje djece, podrugljive komentare i navodne
makedonski prevede djela Lewisa Carrolla, J.M. dobronamjerne savjete.
Coetzeeja, Trumana Capotea, Charlesa Bukowskog “Moram priznati da je i meni ta priča najomiljenija baš zbog
i Richarda Gwyna, a napisala je i studiju o humoru toga što ljudi u krugovima koje mi doživljavamo kao napred-
u savremenoj američkoj književnosti naziva Šta je nije, poput akademskih krugova, zapravo uopšte nisu na-
smiješno: Teorije humora primijenjene na kratku predni. Baš ovako, kao u priči, obraćali su se meni i mojim
priču. Prevođenje je za nju, međutim, stvar prošlosti. kolegicama, uz dominirajuću riječ ‘frustrirana’. A problem s
Makar dok su stvari takve kakve jesu na prevodilač- akademskim zajednicama jeste što se u njihovom slučaju to
kom tržištu. “Trenutno se ne bavim prevodom. To shvata kao društveno prihvatljivo jer su oni navodno samo
je užasno zahtjevan posao, vremenski i mentalno, a zabrinuti za nas i žele nam najbolje, promovišući svoj život
trenutno sebi ne mogu priuštiti takav ‘luksuz’. Kažem kao uzor, zaboravljajući da i ti primjećuješ kako su oni jed-
luksuz, jer su vrijeme i energija koje potrošiš u proce- nako disfunkcionalni. I tako, zbog toga što je neprihvatljivo
su prevođenja nesrazmjerni s onim što možeš zara- odgovoriti im bezobrazno kao što zaslužuju, riješila sam da ih
diti od prevođenja. Čak se i u akademskom svijetu u priči simbolično ponizim trovanjem”, pojašnjava Rumena.
književni prevod ne vrednuje više s novim zvanjima,
što je apsurd. Osim toga, ministarstvo za kulturu PROBLEMI DANAŠNJE
već godinama raspisuje megalomanske prevodilačke
projekte koji podrazumijevaju prevođenje hiljada
MAKEDONIJE
knjiga u vrlo kratkom vremenskom roku, što, nara- Čitava zbirka Moj muž, koju je kritika ocijenila dosad najzre-
vno, znači veoma sumnjiv kvalitet prevoda. To je ob- lijim ostvarenjem makedonske spisateljice, može se iščitavati
orilo cijene prevođenja, na tržište izbacilo loše pre- kao svojevrsna parodija i odgovor na društveni zahtjev od
vedene knjige, promoviralo loše prevodioce, stvorilo žene da se po svaku cijenu uda i rodi djecu, predstavljajući
nove sumnjive izdavačke kuće”, kaže Bužarovska. tragikomičan uvid u to šta je zapravo čeka u svakodnevici
“dok ih smrt ne rastavi”. Rumena, očito je to iz svake njene
priče, na ideju braka ne gleda blagonaklono. Način na koji
brak predstavlja u svojim pričama govori da je on zanima tek kao lakmus papir za licemjerstvo društva.
“Na brak gledam kao na instituciju u kojoj je žena tradicionalno shvaćena kao roba koja se mora kupiti
od oca i koja mora biti ispravna i korisna, inače će biti vraćena tamo odakle je i došla. To je sve perverzno
izromantizirano u činu svadbe, a još je prisutna i tradicija u kojoj žena uvijek preuzima prezime – čitaj,
identitet – od muža. Civilna partnerstva vidim kao neku normalniju alternativu braku.” Prevaziđenost
braka, međutim, nije niti jedini niti najveći problem s kojim se suočavaju žene u današnjoj Makedoniji.
“Problemi makedonskih žena puno su ozbiljniji od onoga što ja opisujem u svojim pričama. U pričama
se bavim uglavnom intimnim problemima i dilemama žena u patrijarhalnoj, posttranzicijskoj sredini,
dok se još ne usuđujem tematizirati teme poput nasilja u porodici, raspada institucija zaduženih za so-
cijalnu pomoć ženama, tragičnih zdravstvenih komplikacija koje su posljedica novog zakona kojim se
birokratizira i otežava pristup abortusu, mizernih i opasnih ginekoloških ordinacija – doduše, o tome
sam ipak malo pisala – i generalno, demokršćanskog tretmana žene kao mašine za rađanje djece koja
će spasiti presvetu makedonsku naciju. Što se tiče porodice, tu su problem i alkoholizam, ljubomora,
ekonomska ovisnost žena, a veliki problem makedonskog društva je i niska zastupljenost žena u politici
i poslovnom sektoru – kao i u puno drugih zemalja.” Svjesna nepravdi, u svojoj profesiji Bužarovska
insistira na tome da ne postoji izričito muška ili ženska književnost, a protiv predrasuda na kakve nepre-
stano nailazi u svom akademskom radu – poput činjenice da muškarci ne čitaju književnost koju pišu
žene i koja tematizuje žensko iskustvo zajedničkog nam društva – vjeruje, moguće je boriti se jedino
emancipacijom čitavog društva.
A na pitanje kakvo je makedonsko društvo u kojem se dešava masovni građanski pokret otpora Šarena
revolucija i šta bismo, svjesni da, kako rekoh, rijetke vijesti stižu iz ove zemlje, trebali znati o današnjoj
Makedoniji, Bužarovska odgovara: “Trebali biste znati da je Makedonija u ogromnoj političkoj krizi,
možda jednoj od najbitnijih u našoj povijesti. Mi smo taoci jedne vrlo ozbiljne mafijaške porodice koja
rukovodi svim institucijama. Korupcija je na epskom nivou. Moć koju su akumulirali dovela ih je do
ludila, materijalizovanog u bolesnim kičastim spomenicima po kojima je, nažalost, Skoplje danas po-
znato. Dobra stvar je što su se ljudi napokon osvijestili, što se kritička svijest budi – što se vidi i po
masovnim studentskim protestima – što se ljudi više ne plaše da kažu svoje mišljenje. Zato možda ima
nade da će se stvari promijeniti nabolje. Iako stvarno ne znam, stvarno ne znam kako je moguće da smo
dozvolili da se neko tako dugo ruga našoj inteligenciji i integritetu.” n

24 NOVEMBAR | STUDENI 25
 Djecu ne treba
BELMA LIZDE KURT, REDITELJICA
MALO VELIKO POZORIŠTE

MALO VELIKO POZORIŠTE

stititi od
REALNOSTI
Piše: Kristina Ljevak
Foto: Almin Zrno Odrasli/e smo u strahu za Crvenkapicin život,
Trnoružicino zdravlje, Pepeljuginu budućnost
Dženat Dreković

koja zavisi od muškarca vjerujući da nam

je dužnost čekati princa na bijelom konju
ili eventualno poljubiti žabu iz koje će nam
niknuti princ.
Priča o roditeljima koji izgube djecu, a koju
potom zla vještica planira skuhati i pojesti bio
je naš uvod u laku noć. Količina suza koju smo
isplakali/e nad zekom i potočićem dovoljna je
za navodnjavanje nepreglednih polja u periodu
suše. Šta su nam čitali i šta smo gledali, dobro
smo i ovakvi ispali.
U svijet potpuno drugačijeg teatra za djecu i sve one koji još uvijek žele da odra-
staju svojevremeno nas je uvela Belma Lizde Kurt s Aparat teatrom i predstavom
Pinokio u nevolji stvarajući od pozorišta edukativnu čaroliju, prostor buđenja dje-
čije mašte.
Nakon Pinokija stigla nam je i prva predstava za bebe i ujedno potvrda da ne po-
stoje starosni limiti za komunikaciju s pozorištem. Potom je nakon brojnih radio-
nica namijenjenih i odgajateljima/cama i djeci nastala i predstava Zaljubljeni vuk,
u kojoj uz tipičnu igraju i djeca s poteškoćama u razvoju.
Sve je na najbolji način zaokruženo kreiranjem klaunovske trupe Everyman, koja
nas uveseljava tokom Festivala ulične umjetnosti, u duhu ukupne misije Aparat
teatra: “Teatar je alat za kreiranje boljeg totalitarnog društva. Država ne želi da ljudi
budu sretni. Aparat teatar to zaista želi. Budite totalitarni!” u

28 NOVEMBAR | STUDENI 29
 VRIJEME TRADICIONALNIH PREDSTAVA
MALO VELIKO POZORIŠTE

RUBRIKA
ZA DJECU JE PROŠLO
Zahvaljujući drugačijem promišljanju aktuelnog menadžmenta Pozorišta mladih u Sarajevu, konačno se
stvorio i institucionalni okvir za repertoarski iskorak u režiji Belme Lizde Kurt.
Janoscheva ilustrovana priča Tata Lav i njegova sretna djeca prva je predstava u Belminoj režiji postavlje-
na u pozorištu gdje se odgaja buduća teatarska publika i djeca uče voljeti pozorište.
Ovaj neobični “mali odgojni priručnik” što stoji u podnaslovu uči nas o jednom drugačijem odrastanju i
roditeljstvu, onom koje ne podrazumijeva da su djeca isključivo majčina briga, a očeva radost.
Tata Lav zna da je najbolji put za učenje i odgajanje onaj kroz igru i slobodu, a na tom putu sa svojom
sretnom djecom utiče i na korigovanje brojnih predrasuda kod gledalaca (odraslih, naravno, djeca pre-
drasude nemaju). Dodatni kuriozitet ove predstave jeste glumačka podjela, sačinjena od odraslih glu-
maca i djece. Ovo urnebesno scensko iskustvo imala je priliku vidjeti i publika ovogodišnjeg MESS-a, a
najjednostavnije ga je sublimirati u poruku – vrijeme tradicionalnih predstava za djecu je prošlo.
“Moramo shvatiti da djeca danas mnogo dinamičnije razvijaju vlastite sposobnosti, iako ni ranije nisu
bila za potcijeniti.
Njihov pristup informacijama je brži, brze su im i igračke, i umjetnost namijenjena njima treba na takav
način komunicirati.
Ova predstava je nastala na brzinu i mi nismo imali vremena ni da razmišljamo, i možda je tako bolje”,
kaže Belma Lizde Kurt, koja je kontrast između profesionalnih i “malih glumaca” dodatno potcrtala od-
lukom da odrasli dio ansambla čine samo muškarci.
“Sanin Milavić uvijek govori: ‘Ja sam onaj koji stane u kutiju’ (smijeh), dok su trojica ostalih izuzetno vi-
soka, što odmah stvara komični efekat”, kaže naša sagovornica, i dodaje da nikada nije čitala ništa slično
onome što Janosch piše.
A ovaj autor imao je nesretno djetinjstvo i kroz vlastito stvaralaštvo kontinuirano se zalaže za pravo na
dječiju igru.
“Nastojali smo da njegov svijet i ilustracije prenesemo u svoj priručnik za odgoj djece i roditelja. Mi smo
to u prvom redu i shvatili kao teatarski priručnih za roditelje, jer nam je tranzicijsko vrijeme donijelo
mješavinu nekoliko modela roditeljstva, od modernog do nemoj ga na propuh i obuj mu pape, obuci mu
džemper na 25 stepeni. Nemoj mu hladno iz frižidera...
Naš teatarski priručnik stvara jednu vrstu šoka za publiku, za roditelje, naravno, ne djecu. Djeca su odu-
ševljena.
Naša ciljna publika su djeca od šest do 11 godina, od prvog do petog razreda. Ali su u publici na premijeri
bile i bebe, koje su gledale predstavu bez ikakvih problema.
Uspjeli smo oduševiti i tinejdžere.”
Belma Lizde Kurt uvijek rado prepriča iskustvo gledanja predstave u Belfastu na jednom dječijem festi-
valu koja je bila namijenjena uzrastu sedam plus.
“U našim uslovima ona bi igrala u nekom terminu od 22 sata, jer po našim standardima to ne bi bila
predstava za djecu. U predstavi igra petero glumaca za koje se ne zna jesu li glumci, igrači, svirači ili
sportaši. Oni sve rade.
U Evropi, i svijetu vjerovatno, već postoji pristup djeci kao ozbiljnoj publici. Tanka je linija, pogotovo u
kvaliteti stvaralaštva. Ozbiljno se pristupa dječijim predstavama. Kod nas se ozbiljno kaska. I to me kao
osobu iz profesije jako nervira.
Bavimo se teatarskom umjetnosti i stavili smo jednog od najvećih kompozitora za teatar u predstavu.
I Pinokio u nevolji je bio šok za publiku. Predstava za bebe bila je prva u Bosni i Hercegovini i idem onim
Onda su se zamjerke odnosile na pijanog kralja, uz pitanja zašto smo ga stavili. Nismo ga stavili mi, stavio
putem koji podrazumijeva da se radi ono što je zaista neophodno. Kad god mogu, realiziram nešto što
ga je Janosch. Mi smo ga samo malo lirskije prikazali; malo zapleše, sjeti se svoje ljubavi iz Pariza. Malo
će našim malenim pomoći u razvoju i tome da zavole pozorišnu umjetnosti i instituciju pozorišta”, objaš-
smo domaštali, ali ništa nismo izmislili.
njava rediteljica.
To je ono što je Janosch napisao, nešto što je njega kao dijete tištilo. Tištio ga je neki pijani kralj, a sad,
čega je kralj simbol, o tome možemo raspravljati do besvijesti.
ŽIVOTINJSKO CARSTVO BEZ RODNIH STEREOTIPA Kritizirali su scenu u birou u kojem mama radi, a koju smo prilično na svoju ruku prikazali, i ispala je kao
hommage Ionescu. Kritizirali su zašto se priča o platama koje trebaju da se dižu, a ne radu. Zar ne živimo
“To je ono što naš mentalitet još uvijek ne prihvata na pravi način. Mi imamo jako puno porodica, u od-
to? Šta su javne ustanove? Tvornica želja da se dobija plata, a ništa ne radi. To je posljedica socijalističkog
nosu na prije, gdje mame rade, a tate su domaćice. E sad, koliko su domaćice, ja ne ulazim u to (smijeh)”,
društva u kojem nemaš sistem da dobiješ onoliko koliko zaradiš, koliki ti je kvalitet, tolika je plata. Ovdje
odgovor je Belme Lizde Kurt na pohvalu da se zahvaljujući ovoj predstavi odmičemo od rodno zacrtanih
to nije slučaj. Zašto da djecu ograđujemo od nekih socijalnih dešavanja oko nas? Oni moraju da imaju
uloga, te srećemo mamu koja radi i tatu koji se veselo brine o svojoj veseloj djeci. Ovakav pristup i niz
svijest o sredini u kojoj žive, o ljudima koji imaju i ljudima koji nemaju, onima koji vole da rade i onima
drugih odmaka od konvencionalnog postavljanja dječije predstave podrazumijeva i kritike, ili prije zbu-
koji ne vole da rade. Ja ne mislim da ih treba štititi od realnosti. Tako se stvara individua koja će biti osvi-
njenost, koja će proći onda kad se stvori navika.
ještena, izlaziti na izbore, bojkotovati javno ako joj se nešto ne dopada. Ne možemo ih odgajati tako što
“Ono što je zanimljivo jesu pitanja zašto smo stavili Toma Waitsa u dječiju predstavu. Zašto da ne, pitam u
ćemo im stavljati povez na oči i uši.”
se. Šta bismo trebali, staviti Halida Bešlića? Ne razumijem.

30 NOVEMBAR | STUDENI 31
 INDIVIDUALNOST, A NE SMJEŠTANJE U KOCKE
MALO VELIKO POZORIŠTE

RUBRIKA
“Drugačiji pristup radu na predstavama za djecu je nužan. Potrebno je da se uključe i drugi mladi redi-
telji, glumci... Mi smo s Aparat teatrom napravili prvu predstavu za bebe u BiH, potom je nastala jedna u
Banjoj Luci, a kasnije i u Mostaru. To tako treba da se dešava. Stalno. I onda imamo šansu.
Mi ne možemo publiku kriviti. Trebamo se malo osvrnuti, vidjeti kako mi to utičemo, kakav otisak ostav-
ljamo. Uvijek kažem kako mi je drago što moja profesija nije medicina, naprimjer. Od moje profesije ne
zavisi ničiji život, ali zavisi sve ono što nije fizika, i što često zaboravimo.
Toliko je bitno da se djeca igraju. Bitno je da roditelji shvate da s djecom moraju provoditi vrijeme. Važ-
no je da barem pola sata igranja klikera, lopte, lutaka, doktora, beba, rizika djeca provedu s roditeljima
umjesto sami sa sobom, da osim igre s vršnjacima i roditelji uđu u njihov svijet.
Važna je ta veza roditelj – dijete. Ona se ne pravi tako što će se postavljati granice, pravila i zakoni unutar
porodice. Ne smiješ se derati, gaziti travu, ne smiješ se rugati teti na ulici. Što ne bi smio trogodišnjak,
majke ti? Što ga odmah u kocku guraš, stavljajući mu okove i smještajući ga iza rešetaka? Pusti dijete nek
se ruga i vrišti na ulici. Ako ti smeta, onda ga odvedi na brdo, livadu, nek vrišti. Oni moraju to da rade.
Oni toliko stvari upijaju svakodnevno, mi nemamo pojma kako to kod njih funkcionira, zaboravimo.
Tu energiju moraju izbaciti iz sebe, reproducirati. Kako će to raditi, njihova je stvar, ne smijemo da im
se petljamo.

Nismo svi takvi, ne generaliziram, ali stalno srećemo ljude na ulici ili u parkovima koji pokušavaju in-
dividualnost s kojom su djeca rođena da otmu. Umjesto da ih zalijevaš, kao mi našeg Pimpu u predstavi
(smijeh).”
U predstavi Tata Lav i njegova sretna djeca igraju Edin Avdagić, Sanin Milavić, Mirza Dervišić, Elmir
Krivalić, a lavići su učenici Međunarodne francuske škole CIFS Sarajevo: Uma Atifa Maira Kurt, Tina
Perović, Una Uzeirbegović, Zaria Ivković, Kasia Irene Anka Fitzgerald, Laylah Luna Šabanac, Nur Zec
Filipović, Arman Lunel i Samah Alisah. U podjeli koja podrazumijeva djecu i profesionalne glumce pred
odraslima je teži zadatak.
“Kad radiš s djecom, ona su lik sami po sebi, odrasli imaju ozbiljan zadatak da budu jednako zanimljivi
publici. Ovo četvero profesionalaca je prošlo kroz jako naporan proces rada, i mislim da su napravili
izuzetan posao. Napravili su neku lijepu sredinu s dosta finesa. Odrasli glumci koji su igrali djecu imali
su najteži zadatak, koji podrazumijeva da se ne napravi karikatura i banalizacija već da im se vjeruje.”
Za male glumce i glumice Belma Lizde Kurt kaže da su se sjajno našli, što se uostalom može i vidjeti
tokom izvedbe ovog malog velikog ansambla.
“Mislim da su svi ponijeli sjajno iskustvo. Teatar je poznat kao jedna od najjačih terapija. Razvili su ko-
lektivnu svijest, neki njen drugi nivo u odnosu na onaj koji razvijaju u školi.
Mislim da su dodatno razvili maštu, oslobodili se. Razvili su se u tehničkom glumačkom smislu. Razvili
su govor, artikulišu puno bolje, govore glasnije, sporije, prvo razmisle pa kažu. Vidi se pozitivan uticaj na
djecu. Oni se na pauzama igraju, nisu na telefonu.
Svako dijete je posebno, šarmantno”, kaže Belma i naglašava ogromni trud kostimografkinje i scenografki-
nje Adise Vatreš-Selimović i njene asistentice, koje su uz mnogo posvećenosti stvorile likovni okvir za
priču o sretnim lavićima.
“Te dvije osobe nisu izlazile iz ovog pozorišta dok nisu stvorile čuda, fascinantan rad s toliko detalja, do
pretjerivanja. Svaki lav ima neki nakit, pošto smo se dogovorili da predstava zbog porodice lavova ima
afrički ton. Sva djeca imaju nakit oko vrata ili ruke, a djevojčica koja voli da putuje u predstavi ima mala
sidra na ogrlici, koja niko ne vidi. Ja kažem: ‘Adisa, toliko posla oko perika, malih pletenica, nemoj praviti
još sidra’, a Adisa kaže: ‘Meni je važno da je to tu.’
Svi u predstavi imaju simbol koji ih označava, upotpunjuje i raspjevava cijelu predstavu.
I Zlatan Božuta, autor muzike, nam je jako pomogao, i imala sam sreću da svi glumci sviraju, a i djeca idu
u muzičku školu. I to sam htjela maksimalno iskoristiti, da se uvede živi ton, da se djeci privuče pažnja.
Namjerno smo napravili da je ton snimljen na početku, a da kasnije čuju izvorni na sceni.
Za djecu se uvijek treba raditi sa živom muzikom na sceni, zbog energije i odnosa glumaca. Tako se dobije
val nove pokretačke emocije i ubuduće ću insistirati na tome,” kaže na kraju razgovora Belma Lizde Kurt,
uz osmijeh se sjećajući nekih drugih vremena i načina odrastanja uz komšijski monitoring. Danas, kada je
odrastanje isključivo omeđeno raznim sekcijama na koje roditelji djecu odvode, okupljanje oko pozorišta,
u nekim novim predstavama koje će takođe uključivati djecu, sjajan je način za razvijanje njihove mašte
i individualnosti koju smo već spominjale, te mogućnost da u kolektivnoj igri objedinjeni oko istog cilja
koji nema takmičarski karakter mališani ne brže, nego ljepše odrastu. n

32 NOVEMBAR | STUDENI 33
EMA de IR d.o.o. Sarajevo . Titova br. 52, 71000 Sarajevo . Tel/fax: +387 33 258 425 . E-mail: emadeir@bih.net.ba . f: emadeir/posuđe
 VIOLETA SMAILOVIĆ-HUART, VIOLINISTICA U SARAJEVU JE SREDINOM PROŠLOG MJESECA

Razvoj
POD STABLOM UMJETNOST

POD STABLOM UMJETNOST

ODRŽANO ŠESTO IZDANJE FESTIVALA MUZIKA NA
ŽICI, KOJI NAM ZAHVALJUJUĆI SVOJOJ OSNIVAČICI
I UMJETNIČKOJ DIREKTORICI VIOLETI SMAILOVIĆ-
HUART UVIJEK OMOGUĆI SUSRET S NEKIM OD
NAJZNAČAJNIJIH UMJETNIKA I UMJETNICA
DANAŠNJICE. OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA

MUZICKE MISLI
DODATNO JE ZAOKRUŽENA BESPLATNIM
PREDAVANJIMA VRHUNSKIH STRUČNJAKA I
OSNIVANJEM SARAJEVSKOG OGRANKA EVROPSKE
ASOCIJACIJE VIOLINSKIH PEDAGOGA.

KROZ DRVO ŽIVOTA

FESTIVAL JE BIO ISTINSKI PRAZNIK NA ŽICI,
NA RADOST PUBLIKE RAZLIČITIH PROFILA I
SVAKAKO MUZIČKIH PROFESIONALACA.
Piše: Kristina Ljevak
Foto: Andrej Grilc

36 NOVEMBAR | STUDENI 37
 Z
ahvaljujući vlastitoj poziciji u svijetu muzičke umjetnosti, Violeta Smailović-Huart već šest godina u Sa-
POD STABLOM UMJETNOST

POD STABLOM UMJETNOST

rajevo dovodi neke od najznačajnijih umjetnika i umjetnica današnjice stvarajući čaroliju pod nazivom
Muzika na žici, festival koji nam omogućava putovanje kroz djela velikih majstora klasičnog repertoara u
izvedbi vrhunskih majstora na žičanim instrumentima.
Ovaj festival nije kreirala iz potrebe, jer tamo gdje živi, nastupa i predaje ima dovoljno prostora i mo-
gućnosti i za kreaciju i za konzumiranje muzičke umjetnosti. Festival je nastao iz želje da gradu u kojem
je rođena i odrasla podari nesvakidašnji muzički ugođaj u okolnostima svakako osiromašene ponude
klasične ili umjetničke muzike.
Rođena je u muzičkoj porodici čuvenog kompozitora Avde Smailovića. S djecom i unucima njihovo
porodično stablo broji 15 muzičara. U skromnoj kvadraturi brojne muzičke porodice gotovo da nije bilo
sata u danu bez muzike. U takvoj atmosferi, a u duhu ovogodišnje poruke festivala da “kruška ne pada
daleko od stabla” stasalo je čudo od djeteta, kako su je s razlogom nazvali. Violeta Smailović-Huart svoj
prvi televizijski nastup imala je već s pet godina, dvije godine nakon što je počela učiti svirati.
U jedanaestoj godini nastupala je kao solistica Sarajevske filharmonije. U osamnaestoj godini imala je
diplomu Akademije umetnosti u Novom Sadu, nakon čega je muzičko znanje nastavila sticati na Con-
servatoire National de la Musique de Paris, Academia di Concertisti Portogruaro i Meadows School of
Music – Southern Methodist na Univerzitetu u Dalasu učeći od najboljih violinskih pedagoga.
Nekadašnja najbolja mlada muzičarka Jugoslavije danas ima četiri magistarska, govori šest jezika, redov-
na je profesorica violine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i u francuskoj prestižnoj Schola Cantorum de
Paris. Ne mistificira klasičnu muziku znajući da su koncerti ponekad takvi da ne komuniciraju najbolje s
publikom. Zato su njeni pričanje priče. Kao i koncerti ljudi koje pažljivo izabere da predstavi u Sarajevu.
Ovogodišnja festivalska priča bila je drvo života ili muzičko drvo, ako umjetnost od života uopšte ima
potrebe razdvajati.

DRVO ŽIVOTA I NJEGOVI MUZIČKI PLODOVI

Zahvaljujući Muzici na žici i festivalskoj umjetničkoj direktorici, osim izvedbe djela velikih umjetnika
realizovani su i master classovi potpuno besplatno za sve polaznike i polaznice.
“Nije sve u zaradi”, kaže naša sagovornica, dodajući da je tek siromašan onaj ko se bavi umjetnošću, a to
nije shvatio.
I ove, kao i svake prethodne godine, namjera je bila da visoka umjetnost dotakne sve, posebno one koji-
ma inače nije dostupna.
“Drago mi je da smo ove godine, podržavajući ideju muzičkog stabla te recikliranja znanja, onima koji
studiraju i uče muziku, a ne mogu niti u snu platiti privatni čas kod naprimjer Dore Schwarzberg, poklo-
nili to ogromno bogatstvo. Htjeli smo omogućiti najbolje svima. Koliko smo u tom uspjeli, možda će i
vrijeme pokazati”, kaže Violeta Smailović-Huart, uz podsjećanje da smo sami odgovorni za ono što nam
djeca, studenti i publika postaju; otuda i referiranje na stablo kao prenos talenta, iskustva i znanja kako
među biološkim srodnicima tako i među mentorima, đacima, uzorima...
“Na koncertima Drvo života propratili smo, bar ovlaš, ali od lista do korijena, razvoj ruske muzičke litera-
ne videoanimacije koja se odvijala u potpunom mraku i za vrijeme koje se to simbolično stablo zapalilo
ture za kamerne sastave, a isto tako i razvoj muzičke misli od Coplanda do Piazzolle, preko fascinantnog
u paklu je neizgovoreni, a valjda dovoljno simbolični vapaj za zaštitom, potporom i razumijevanjem ta-
Ginastere, za koga se premalo zna.”
lenata od sredine u kojoj se rađaju. Jedni izgore, a na kraju se ipak nova šuma pojavi, što sugeriše završna
Prateći ideju drveta života kroz vizuelni dizajn plakata Anura Hadžiomerspahića i kreativnog tima Ide-
scena”, kaže naša sagovornica ističući krajnju poruku ovogodišnjeg festivala, koja treba podrazumijevati
ologija, ali i scenografska rješenja zahvaljujući reditelju Slaviši Mašiću koja su uvijek na sceni podrazu-
nadu. Šta bi drugo i moglo poručivati 17 vrsnih muzičara koji su izvodili posljednji koncert, od kojih je
mijevala drvo uz muzičare – u želji da se naglasi kako su umjetničkom talentu potrebni nesebična po-
15 plaćeno ili besplatnim časovima violine ili žicama.
drška (finansijska, ali i emotivna), inspirativno znanje i uvijek prisutna publika onoliko koliko su drvetu
“A to da su poklonjene žice, one koje su toliko skupe da se kod nas ne mogu niti nabaviti (donacija najcje-
potrebni svjetlost, voda i kisik – stigli smo do izvedbe vrhunskih umjetnika u uvijek prepunom Domu
njenijih proizvođača žica na svijetu Pirastro i Thomastik Infield), samo dokazuje da kada nema dovoljno
oružanih snaga BiH.
novca, moramo biti kreativniji i uspješniji, pa će se bar neki od silnih problema rješavati.”
Doprinos rješavanju problema bila bi svakako popularizacija klasične muzike u medijima. Violeta Sma-
VAPAJ ZA RAZUMIJEVANJEM TALENATA ilović-Huart vjeruje s razlogom da domaće televizijske i radiostanice sigurno ne bi izgubile uobičajenu
publiku kad bi umjesto uzastopnih emitovanja popularnih hitova nekada uvrstile barem Beethovenovu
“Poslušali smo umjetnike poput Nore Romanoff Schwarzberg, koja je u Sarajevu bila s majkom Dorom
Za Elisu. Zanimljivo joj je bilo i prevoditi biografiju japanske pijanistice i festivalske gošće Kanae Endo,
Schwarzberg, jednom od najvećih živih violinskih pedagoginja na svijetu. Konstantin Bogino, moskov-
koja je navodila niz francuskih stanica na kojima se njene izvedbe emituju.
ski muzičar koji pripada četvrtoj generaciji pijanista u okviru svoje porodice, potpuno je oduševio našu
Jasno je da se s Francuskom možemo u malo čemu porediti, ali bismo za početak mogli u onome što ne
publiku.
iziskuje nikakva ulaganja već samo malo dobre volje.
Naše festivalsko drvo se na sceni mijenjalo, shodno muzičkim okolnostima, od japanskog behara za vrije-
“Publika je onoliko dobra koliko je mi cijenimo”, objašnjava Violeta i navodi festivalski primjer Ginaste-
me izvedbe izvrsne japanske pijanistice Kanae Endo, pa sve do zaključne festivalske numere, posljednjeg
rinog Koncerta za gudače, “koji je čisti antipod nekoj ležernoj muzici, prijatnoj za uhom a u Sarajevu je
stavka Ginasterinog Koncerta za gudače, u kojoj se drvo zapalilo. Osim što je taj stavak pakleno težak u
ispraćen ovacijama publike”. u
umjetničko-izvođačkom smislu, on bi, po riječima kompozitora, trebao da dočara pakao... Ideja iznenad-

38 NOVEMBAR | STUDENI 39
POD STABLOM UMJETNOST

POD STABLOM UMJETNOST

MUSICA AD HOMINEM
U duhu festivalske poruke, na sceni 6. festivala Muzika na žici imali smo priliku vidjeti i sina Violete
Smailović-Huart, koji ima 11 godina, svira violinu i klavir i u dobroj mjeri je uticao na izbor ovogodišnje
festivalske poruke.
Drvo života bilo je i simbolična najava narednog festivalskog izdanja, u okviru kojeg će se obilježiti 100
godina od rođenja čuvenog bh. kompozitora Avde Smailovića.
“Neki ljudi u porodičnoj ostavštini dobiju kuće, dunume zemlje ili kile zlata... Mi Smailovići smo, prije
svega, u naslijeđe dobili životnu ideologiju našeg oca – Musica ad hominem (muzika čovjeku). Avdo
Smailović je s 11 godina pobjegao iz rodnog doma kako bi čuvao ovce i potajno odlazio na časove muzi-
ke, da bi jednog dana magistrirao kompoziciju u Ljubljani, te stvarao vanredno zanimljiva, a danas, stica-
jem okolnosti, pomalo zaboravljena umjetnička djela. U to ime ćemo već od samog početka 2017. raditi
u sklopu promoviranja stogodišnjice rođenja Avde Smailovića na intenzivnoj popularizaciji umjetničke
muzike, te na što češćem izvođenju i prisustvu njegove muzike u medijima. Naravno, očekujemo da će
nam se u ovoj misiji pridružiti i mediji, kao i kulturno-obrazovne institucije.”
Priču o muzici čovjeku najbolje ilustruje, a našu o festivalu zaokružuje, iskustvo subotnje matineje uprili-
čene u Narodnom pozorištu u Sarajevu pod nazivom Mozart nije kugla, gdje su violinu Violeta i njen sin
pokazali trogodišnjem dječaku.
“Nakon završene predstave dječak je u pratnji oca došao do nas i rekao: ‘Ja sad više nikada neću oplati
ovaj plst jel sam dirao violinu.’
To dijete se nasreću našlo ispod našeg festivalskog stabla, i to je Musica ad hominem.” n

SARADNJA KAO OBAVEZA

Zadatak muzičkog umjetnika je da što češće sarađuje s jednakim ili boljim od sebe, smatra festivalska
direktorica, koja ima privilegiju sarađivati diljem svijeta s vrsnim umjetnicima, a posebno zadovoljstvo
predstavlja mogućnost takve saradnje na sarajevskoj sceni. Probe pred nastupe na Muzici na žici su cje-
lodnevne, ali nikada naporne, one nisu rad već čisto zadovoljstvo, s radošću naglašava.
“U prvom redu zbog toga što zovem na festival ljude koji su i meni samoj umjetnički zanimljivi. A drugo,
posebno mi je zadovoljstvo znati da poklanjamo našoj publici nešto što je ipak nesvakidašnje, ne samo
u sarajevskim, nego i u internacionalnim okvirima. Kao idejni tvorac projekta, uvijek ću biti prva koja
mu nalazi niz mana. Baš zato je zanimljivo čuti od gostiju festivala koji inače svakodnevno učestvuju na
važnim festivalskim podijumima te od studenata koji nam se pridruže iz okolnih država, pa čak i Fran-
cuske ili Amerike, da ovako nešto poput Muzike na žici jednostavno ne postoji ni u sredinama iz kojih
sami dolaze.”
Iako tokom festivala studenti i studentice Violete Smailović-Huart na Muzičkoj akademiji u Sarajevu ne-
maju u potpunosti konvencionalnu nastavu, ono što im festival omogući istinska je privilegija. Ogromna
umjetnička i života škola.
“Snaga ideje je nešto što je na našem festivalu znatno bitnije od samog uspjeha, i ako samo to moji stu-
denti nauče, mislim da je na neki način naša pedagoška misija obavljena. U podneblju gdje su mladi
prečesto bezvoljni i potpuno izgubljenih ideala, a bez postojećih ili zanimljivih idola, vidjeti ozarena lica
mladih koji ponovno imaju razloga da vjeruju u neku ideju je zaista ogromno zadovoljstvo, a valjda i
uspjeh.
Ako uz to, konkretno moji studenti ili asistenti, poslušaju još poneki besplatan master class, probude se
u sedam kako bi polijepili pokoji plakat, a zatim prije nego što idu na večernji koncert odu vježbati jer
će na festivalu izvoditi nešto što je gotovo neodsvirljivo, poput Koncerta za gudače, op. 33, od Ginastere,
ili, ovisno od svog nivoa, možda se predstaviti jednom od najvećih živih pedagoga koji je gost festivala...
Onda se granice našeg mentaliteta, u kojem je prečesto sve ujedno i teško i nemoguće, pomalo, bar na-
kratko, pomjeraju.”

40 NOVEMBAR | STUDENI 41
 JELISAVETA BLAGOJEVIĆ, FILOZOFKINJA
DRUŠTVO

DRUŠTVO
NEPOSLUŠNOST ZNAČI
IZNENADITI I SEBE
Piše: Tamara Zablocki

Jelisaveta Blagojević jedna je od rijetkih žena

pozvanih da učestvuju na ovogodišnjem
Otvorenom univerzitetu, na kojem smo slušali
o antifašističkim borbama danas, sveprisutnom
historijskom revizionizmu u društvima
nastalim na razvalinama Jugoslavije,
Antifašističkom frontu žena, neraskidivoj vezi
fašizma i kapitalizma.

Blagojević je doktorirala na rodnim studijama Univerziteta u Novom Sadu, bavi se savremenom politič-
kom filozofijom, rodnom i queer teorijom, profesorica je na Fakultetu za medije i komunikacije Univer-
ziteta Singidunum u Beogradu, na kojem je nedavno osnovala master program Kritičke studije politike,
kao i na beogradskom Centru za ženske studije. Autorica je knjiga Zajednica onih koji nemaju zajednicu,
Hieroglyphs of Jealousy i Politike nemislivog: Uvod u ne-fašistički život, te urednica brojnih publikacija
među kojima i vrijedne historije homoseksualnosti u Srbiji i Jugoslaviji Među nama: Neispričane priče
gej i lezbejskih života. Za razliku od većine učesnika ovogodišnjeg Otvorenog univerziteta, Jelisaveta
Blagojević je umjesto na velikim riječima i borbi među suprotstavljenim ideologijama insistirala na tome
da izađemo iz svojih utvrđenih ideoloških pozicija, iz naučenog, iz sigurnog, da u potrazi za boljim druš-
tvom prekoračimo najprije vlastite granice.
U dva dana trajanja Otvorenog univerziteta rečeno je mnogo toga o mnogostrukom licu
današnjeg fašizma, koji više nema tako jasne obrise kao onaj o kojem govorimo kada go-
vorimo o periodu Drugog svjetskog rata. Zašto je današnji fašizam tako teško prepoznati?
Najveći problem s licem fašizma danas je što je to i naše lice. To zahteva od svih nas da se ozbiljno preis-
pitujemo, što nije lako jer zahteva temeljnu zagnjurenost u ono od čega smo napravljeni: s jedne strane
u ono što nas formira, a s druge u ono što su naši učinci. I to od najintimnijih susreta s drugima, naših
najintimnijih odnosa, pa do takozvane velike politike. To je i inače problem razumevanja sadašnjosti –
sadašnjost je ono čega smo mi deo, u najboljem i u najgorem smislu, zato kada hoćemo da je dovedemo
u pitanje, moramo preispitati i nas same. Propitivanje sadašnjosti uvek ide teško, s puno otpora. Uvek
nam je jednostavnije da se okrenemo prošlosti, da pričamo s distance, koja je koliko-toliko bezbedna.
I DALJE SMO PARTIZANI I ČETNICI
Šta stoji na putu tom propitivanju kad su u pitanju današnja društva na prostoru bivše
Jugoslavije?
Ja mogu govoriti o Srbiji jer mi je to najjednostavnije, ali kad govoriš s nacionalnim predznakom, nikad
ne možeš da izađeš iz nacionalističkog diskursa. U javnom diskursu Srbije najviše me frustrira što smo
mi i dalje partizani i četnici. Na snazi je zaustavljenost u nekom prošlom trenutku koji – jasno mi je –
zahteva odgovor i razrešenje, ali s druge strane on nam ne dozvoljava da živimo i formulišemo bilo kakve
alternative. Mislim da postoji nešto vrlo retrogradno, nazadno u tom stalnom vraćanju na ideološke
podele nekog prethodnog istorijskog trenutka, u tom nasleđivanju ideoloških pozicija. Čitave generacije
već nemaju nikakav dodir s tim vremenom, ali nasleđuju pomenute pozicije i političke argumente. Tu
nema politike jer nema mogućnosti da se prepoznaju problemi sadašnjosti. U međuvremenu, svašta se
promenilo. Politika se promenila, političke alatke su se promenile. Ulog je nekad bio pitanje retorike i
odnosa moći, a danas je to telo. Utroba nam je politički ulog, a na to se obraća strašno malo pažnje.
U vezi s tim, govoreći na Otvorenom univerzitetu nekoliko puta ste spomenuli nužnost
razmišljanja izvan ideologije. Je li uopšte moguće razmišljati izvan ideologije? Kako bi to
izgledalo?
Nema mesta izvan ideologije. Svi smo proizvod ideologije. Ono što sam pokušala da kažem jeste da
postoji problem kada prihvatamo zdravo za gotovo već unapred date ideološke obrasce i prema njima se
razvrstavamo, pa si ili liberal, ili si levičar, ili si konzervativac, ili si nacionalista. Sa stanovišta feminizma, u

42 NOVEMBAR | STUDENI 43

DRUŠTVO
odmak od ideologija je posebno značajan jer su sve ideologije sporazumi među braćom. Sve ideologije
su muške, patrijarhalne, takmičarske, pobedničke, nasilne, osvajačke, revizionističke. Svaka je istorija
revizionistička. Sa stanovišta feminizma, sve su istorije podjednako revizionističke i nijedna nije otvorila
prostor da se čuje i drugačiji glas. Ne nužno samo ženski, nego glas svih onih koji bi njen narativ mogli
dovesti u pitanje. Feminizam zato zahteva mišljenje između ideologija, zahteva da se ne prepoznajemo
u njima. Feminizam zahteva da od postojećih ideoloških obrazaca uzimamo samo ono upotrebljivo za
borbu – mada mi borba nije baš omiljena reč. Jedini teži zadatak od toga je da odsanjamo nove obrasce,
da ulažemo napor da afirmišemo drugačije postavke.
Je li Vas upravo ta misao vodila pri pokretanju master studija Kritičke studije politike:
Savremene škole mišljenja?
Ideja nam je bila da napravimo program koji će osim klasičnih političkih studija studentima i studentki-
njama ponuditi i razvoj kritičkih potencijala. Uopšte ne govorimo o politici. Taj se pojam menjao, u antici
je značio jedno, u srednjem veku drugo, u modernom dobu je treće, prije deset godina je bio četvrto. Po-
litika pulsira, živa je, menja se. U tom smislu smo hteli da neprestano kritički preispitujemo pojmove koji
nam se nude kao gotovi, da se zagnjurimo u sadašnjost, da pokušavamo da sanjamo i osmislimo alterna-
tive. A kad takvu stvar hoćeš da radiš u akademskom okruženju, to je dosta utopijska ideja. Obrazovanje
je uvek konzervativno, uvek ima taj disciplinujući momenat, ono vas ne sprema na promenu. Zbog toga
mogu samo da budem sretna što radim u instituciji u kojoj je ovakva vrsta provokacije moguća, u kojoj
se podržavaju kritično mišljenje i ambicioznost ove vrste. A šta će da bude s tim – videćemo.
44
NEPOSLUŠNOST – GEST POMJERANJA
DRUŠTVO
Na Otvorenom univerzitetu ste spomenuli i da je Hannah Arendt podsjećala na to kako
su zaposleni u nacističkim koncentracionim logorima najčešće bili naprosto poslušni
sistemu, bez da su sami suštinski mrzili one koje su ubijali, a s tim u vezi pozvali ste da
svi budemo malo manje poslušni. Kako bi ta neposlušnost izgledala u kapitalizmu, koji
je komodifikaciju doveo do savršenstva?
Neposlušnost nije lak i jednostavan put, ali niko nam nije ni obećao da će biti lakih i jednostavnih
rešenja. Neposlušnost znači jedan vrlo neprijatan, mukotrpan proces preispitivanja sopstvenih uvere-
nja, sopstvenih pripadanja i bivanja na pravoj strani. To je gest pomeranja, sposobnost da progovoriš
na drugačiji način, manevarska mobilnost da ne robuješ slepo. O istoj stvari nećete govoriti na isti
način na feminističkom skupu i na skupu koji čine sredovečni muškarci u odelima i koji na samo
pominjanje reči feminizam ili dremnu ili se iznerviraju. Nije isto. U razgovoru s feministkinjama
možete da uputite kritiku, možete da preispitujete stvari koje na drugom mestu, pred drugom vrstom
sagovornika ne biste. To nerado radimo zato što za sobom povlači rizike, ako ništa drugo, onda veliku
neprijatnost nebivanja nigde. Svi volimo da smo negde, da nas neko potapše po ramenu, a tako osta-
jemo na mestima koja su već unapred data. Kapitalizam je monstruozna tvorevina između ostalog
i zato što ona stalno u sebe inkorporira sopstvenu kritiku. Politika i kritika danas zato nisu ni mo-
guće u trajnom stanju. Nema trajnih pozicija jer onog trenutka kad se nešto etablira, ono je već deo
konzervativnog, kapitalističkog, etabliranog, prepoznatog, nedovoljno subverzivnog. Neposlušnost
bi, dakle, bila progovarati na za sebe neočekivan način, izvan vlastite sigurnosti. Za mene je Otvoreni
univerzitet bio jedno takvo iskustvo, izazov, jer se ne identifikujem kao levičarka. Ne zato što ne delim
vrednosti s levicom nego zato što ne volim identifikacije.
MNOGOSTRUKOST BORBE
Učestvujući na Otvorenom ocijenili ste, između ostalog, da živimo u najgorem od svih
vremena.
Za početak, živimo u vremenu u kojem je više ropstva nego što je bilo u sistemu koji se zvao robovla-
snički.
Da, ali koliko je osvajanje ljudskih prava kojima smo svjedoci u tom najgorem vremenu
ipak značajno? Dešavaju se i pomaci nabolje.
Svakako, ne smemo da budemo isključivi, a moramo i da napustimo racionalnost, koja zahteva odre-
đenje: ili je ovako, ili je onako. Naše borbe – šta god da je borba i ko god da smo mi – zahtevaju
mnoštvo perspektiva i nijedna nije za podcenivanje.
Doktorirali ste na rodnim studijama, bavite se queer teorijom. Kako stvari stoje danas
na planu rodne ravnopravnosti i prava istospolnih osoba?
Je li vrhunac LGBT ili feminističke borbe to da se izborimo za bračnu jednakost? Ne, nije. To neće
promeniti svet. Hoće li promeniti neke živote? Hoće. Da li će im dati egzistencijalne i druge moguć-
nosti koje dotad nisu imali? Da. Svet u kojem živimo je toliko loš da moramo prihvatiti mnogostru-
kost borbe. Urodnjavanje javnih politika i istospolni brakovi, recimo, uopšte nisu moja priča, ali mi
ne znamo da li bi to nešto promenilo, čak ni na tom dosadnom nivou prebrojavanja. Mi nikad nismo
imali parlament u kojem su većinski sedele žene, mi ne znamo da li bi to bilo bolje ili lošije. Dokle god
ne znamo, ne možemo unapred da tvrdimo. U današnjoj politici žene ponavljaju muške patrijarhalne
obrasce, a ne feminističke, ali to je jedini način da se one uopšte nađu tu. Osim toga, mi smo svi su-
bjektivisani po muškom obrascu, i ta norma se ne preispituje. Žene su uvek u manjinskoj poziciji i ne
znamo kako bi izgledalo da su u većinskoj. Hajde da se igramo, da uvedemo kvote za muškarce. Hajde
da imamo mesec dana socijalnog eksperimenta u celom regionu i da imamo kvote za muškarce. Haj-
de da vidimo. Mi svašta pretpostavljamo unapred, ali neke se stvari prosto nisu desile, i u tom smislu
nisu za podcenjivanje. I drugi primer koji me zabavlja kod rasprava o tome da li je Parada ponosa
način ili nije način jeste parada za heteroseksualne ljude. Bila bih spremna da se angažujem oko toga.
Hajde da se svi angažujemo oko zastavica, slogana, prava heteroseksualaca. Šta znači biti norma i biti
na mestu moći? To znači da ne moraš da preispituješ svoju poziciju, ne moraš da je dokazuješ ni da je
pravdaš. Iz manjinskih pozicija moramo da učimo. n
NOVEMBAR | STUDENI 45
 ARSEN ČARKIĆ, PIJANISTA
UMJETNOST I DRUŠTVO
Svaki lični entuzijazam
IMA SVOJE LIMITE
ARSEN ČARKIĆ JE PIJANISTA, KOMPOZITOR
I PEDAGOG KOJI VEĆ 15 GODINA, KOLIKO
JE PROŠLO KAKO JE IZ BEOGRADA DOŠAO
U BANJALUKU, OŽIVLJAVA BANJALUČKU
MUZIČKU SCENU. DIRIGUJE U CRKVENOM HORU
“SVETI ROMAN MELOD”, MUŠKOM OKTETU
“SVETI PLATON BANJALUČKI” I ANSAMBLU
“ISTOČNIK”. KAO PIJANISTA STVARA U
BENDOVIMA “DIRE FLOYD”, “GRAY” I NEKADA
“VAŽNO OBAVJEŠTENJE” TE PREDAJE KLAVIR NA
BANJALUČKOJ AKADEMIJI UMJETNOSTI.
48
UMJETNOST I DRUŠTVO
Piše: Ljupko Mišeljić
Posljednji put kad se u Banskom dvoru tražilo mjesto više (a da to nije pobjedničko slavlje SNSD-a
na lokalnim izborima) bio je 20. april, kada je profesor Arsen Čarkić održao solistički klavirski recital
kompozicija Franza Liszta.
Ako slobodnog vremena i ima, svojim (i tuđim) studentima i studenticama pomaže u izdavaštvu al-
buma jer, kako kaže, danas izdavače kuće u muzici izgledaju kao štamparije u književnosti – uzimaju
sve, i ne nude ništa.
“Mladom muzičaru danas je lakše izgraditi karijeru na globalnoj mreži i sajtovima poput YouTu-
bea jer ne postoji mreža pristojnih koncertnih lokacija, menadžera, ulaganja muzičkih kuća u mlade
umjetnike, niti postoji promovisanje demo-festivala, pa nam naša stara diskografija djeluje kao da
ima smisla. Ovako, klinci sami snime i spot i album, podignu spot na YouTube, izreklamiraju kroz
dijeljenja na mreži i uopšte nemaju potrebu ni za kakvim kućama koje će im izdati ploču.”
U banjalučkoj medijskoj sferi Čarkić je više godina bio jedan od glavnih/dežurnih kritičara kulture,
stvaralaštva i “društvenih kretanja” – kad i ako zafali – s glavnim naglaskom na kritičar, što dalje
objašnjava zašto je “bio”.
“Danas je uvriježen jedan naopak stav da je kultura nekakav ‘suficit, dodatak’, odnosno svojevrsna
kulturno-zabavna nadgradnja na zdrav ekonomski život, previđajući činjenicu šta kultura znači i šta
ona sve jeste. Ako pogledamo u širem smislu, kultura i civilizacija su skoro sinonimi: ta konstantna
težnja usavršavanju, kultivisanju, njegovanju, poboljšavanju svakog aspekta života i društva oko nas
(što je šira definicija kulture) jeste fundament današnje civilizacije, dakle ne stvara ekonomija kulturu,
već obrnuto – ekonomija je nastala iz kulture, kultivisanja, gajenja, konstantnog usavršavanja nekih
materijalnih dobara i njihovog prometa u društvu.”
Tako nastaje i kriza kulture, koja u svojoj srži sadrži sve plemenite težnje čovjeka, ali umjesto da bude
temeljem duhovne osobine civilizacije, ona u nihilističkom društvu postaje silom izdjeljenja. Tada od
nje ostaju samo dvije njene komponente – jalova nauka i popriličko larpurlartistička umjetnost. Pre-
ma Čarkiću, taj proces ima svoje korijene još u srednjem vijeku, kada dolazi do sudara autocentričnog
varvarizma s filozofskim čovjekom antike, kome je kultura u venama.
PORTRET SLOBODNOG UMJETNIKA
Slobodni i samostalan umjetnik danas djeluje poput nekadašnjih istraživača i misionara jer se stalno
kreće u sredinama koje su koliko juče otkrile vatru i točak, a on se trudi da im objasni smisao mo-
litve, ljepotu Petrarkinog stiha, uticaj Shakespearea na rano Beethovenovo stvaralaštvo, na duhovnu
higijenu uopšte.
“To je jedan vrlo egzotičan posao u kojem često naše istraživače lokalni domoroci na kraju prosto po-
jedu. Šalu na stranu, svaki lični entuzijazam ima svoje limite i ne postoji taj stvaralac koji će sve svoje
stvaralaštvo bazirati isključivo na ličnom trudu i energiji, prosto neki feedback mora da postoji, pa čak
i negativan. Postoji ona stara misao da, ukoliko neki duhovni fenomen ignorišete (a u takve svrstavam
i stvaralaštvo), ne postoji bolji način da ga doslovno uništite, jer većina sličnih fenomena prosto u svo-
joj srži počiva na relaciji, u svojoj srži ima komunikaciju. Lično se bavim klasičnim formama muzike,
dakle onima koje su već dokazane, voljene i, samim tim, jako često izvođene, ali ne mogu ni zamisliti
kako je postmodernistima u ovakvoj sredini.” u
NOVEMBAR | STUDENI 49

UMJETNOST I DRUŠTVO
A budući da je uticaj svjesnosti društva i samosvijesti stvaraoca proces uzajamnih uticaja i djelovanja,
tu do svakog pitanja dolazi društvena angažovanost stvaraoca. Tu se nekako uvijek i dijele mišljenja je li
umjetnost sama po sebi dovoljno angažovana da se ne mora baviti društvom nego samo sobom i može
li je ta angažovanost uništiti. Čarkić smatra da umjetnost, na određeni način, mora biti društveno an-
gažovana jer je jedna od njenih temeljnih strana poziv na buđenje, skretanje pažnje na suštinski važne,
a predviđene ili prosto ignorisane fenomene. Umjetnost šokira, provocira, u tome koristi sva moguća
sredstva. I u trenutku dolazimo do antike.
“Za buntovništvo u muzici morate imati kombinaciju buntovnog i jako kreativnog duha među stvarao-
cima. Toga kod nas nema, i iskreno se ne sjećam da li je ikada iz Bosne došao neki društveno angažovan
bend. Naravno, ne računam Dubiozu, jer su oni postali jedan potpuno komercijalni proizvod, a i uosta-
lom jer bendovi poput njih i Beogradskog sindikata tu ogromnu energiju nezadovoljstva mladih gene-
racija ne kanališu već prosto izližu kroz agresivnu muzičku formu. Dođe ti da mijenjaš svijet, pronađeš
se u njihovim stihovima, odeš na koncert, iskačeš se i – prođe te. Potrošiš taj višak energije. Tako da je
potpuno svejedno da li su klinci išli na utakmicu i tamo istresli taj višak energije ili na koncert nekog od
oba naša društveno angažovana benda, rezultat je isti.”
Nikada se priča o kulturi i umjetnosti nije mogla posmatrati bez religije. S tim što je kultura definisana
i predefinisana svakim novim stilom, pravcem i školom, a religija je uvijek ona koja se ne preispituje, ne
objašnjava i ne svrstava. Ipak, i kultura i religija jesu duhovne vrijednosti za neke i savršen prostor koji će
biti korišten kao folklor, plemenski i seoski običaji.
“U malograđanskom društvu (kakva je postala ova naša planeta) sve se lagano svodi na čistu formu,
odnosno stepen podilaženja formi, potpuno ignorišući onaj suštinski sadržaj. Odatle i taj fenomen spek-
takla, koji su vladajuće strukture otkrile još u starom Rimu – daš svjetini šarenilo, zadovoljavaš glad
za šokantnim sadržajima, hraniš najniže porive i na taj način ih duhovno i intelektualno zombifikuješ.
Naravno, postoji ogroman broj onih koji na jedan intiman i svet način još uvijek njeguju duhovni život.
Međutim, u većini slučajeva ti ljudi su nevidljivi, povučeni, ne eksponiraju se. U suštini, razlika između
najnaprednijih doba civilizacije i onih najdekadentnijih nije u brojnosti jednih ili drugih, već upravo u
tome koju grupaciju ta civilizacija javno eksponira. Prije ove naše dekadencije zdravog uma devedesetih
mi smo u medije dovodili bisere društva – intelektualce, profesore, pjesnike, pisce, stvaraoce, naučnike,
istraživače, a danas su pod reflektorom oni zahvaćeni sa dna kace, i u tolikoj mjeri da je svakom razu-
mnom već itekako sumnjivo da je ovaj proces prosto splet okolnosti ili puki slučaj.”
FORMA ET SUŠTINA – UMJETNOST OBRAZOVANJA
“Ono što danas suštinski nedostaje mlađim naraštajima, i ono što iskreno plaši, jeste hronični nedostatak
radoznalosti, želje za traganjem, istraživanjem, žeđi za saznanjima i odgovorima. Izgleda da podižemo
čitave naraštaje zombifikovanih formalista koji od trena kad uđu u osnovnu školu do doktorskih studija
50
sve rade po šablonu, i prosto jednom nezdravom inercijom proteku
kroz školovanje. U suštini, mislim da je za to kriv sistem, koji ne
potiče kritički pristup informacijama. Lično sam bio zgrožen kada
sam u rukama imao neke udžbenike za osnovnu i srednju školu
prema kojima je dogmatika u srednjovjekovnoj Španiji udžbenik
filozofije. Tu uopšte nemate mogućnost da neku činjenicu preispi-
tate. Djeci su ponuđene činjenice poput aksioma: nabubaj, ponovi
šta piše, dobij ocjenu i kraj. Moraćemo definitivno mijenjati pristup
i što hitnije praviti temeljnu reformu školskog sistema”, kaže naš
sagovornik o temi odnosa forme i suštine kad je riječ o umjetnič-
kim fakultetima i nužnoj reformi obrazovanja, dodajući da su prave
elite kod nas skrivene, sklonjene od reflektora javnosti.
“One elite koje su ponuđene javnosti su tajkunske, dakle u gro slu-
čajeva potpuno primitivne. Što se akademske i tzv. intelektualne
elite tiče, i tu je koješta upitno, kada dođete u situaciju da pročitate
pisanje nekih kolega koji nakon doktorskih studija negaciju vezuju
uz glagole, postavite sami sebi opravdano pitanje ko nam to uopšte
uči djecu. Tu je suština problema akademske zajednice. Gledamo
nekakve uvrnute reference (koje se lako daju štimati), a postaje pot-
puno nebitna ličnost predavača, ljubav prema prenošenju znanja,
težnja da se znanje što kvalitetnije i autentičnije prenese... Posebnu
priču predstavlja politička servilnost akademskih i intelektualnih
krugova. Tačnije, opšti nedostatak intelektualne autonomije, budu-
ći da su opet pojedine ličnosti sa dna kace svoj autoritet izgradile
pozicijama u vodećim političkim partijama. Nezavisnost (prven-
stveno ona ekonomska) i univerziteta, i intelektualaca, i stvaralaca
jeste uslov bez kojeg se ne može u svakom naprednom društvu. I
u srednjem vijeku despot je imao dvorsku ludu koja je smjela reći
ono što drugi nisu, dajte da današnja akademska i intelektualna za-
jednica dobije makar tu ulogu. Tek onda ćemo moći pričati o neka-
kvom elitizmu – duhovnom i intelektualnom.”
Otvorenih akademskih rasprava o kulturi i umjetnosti danas nema.
Isticanje mišljenja i vjerovanja u postojećim okolnostima nije samo
stvar društvene odgovornosti, vjeruje Čarkić, nego i instinkta ba-
zičnog samopoštovanja.
“Slične inicijative i rasprave su postale nepoželjne među akadem-
skom elitom jer postoji jedno suštinsko razočarenje u čitav sistem,
koji se, evo već četvrt vijeka, svojski trudi da kultura ostane čista
fasada. Kultura tzv. projekata u umjetnosti u kojoj se netalentovani
mnogo bolje snalaze lagano svodi kulturu na zadovoljenje forme,
stvaralaštvo na brojeve kulturnih događaja i manifestacija, tako
da je usputna šteta ovog procesa opštinizacije i ministarstvizacije
kulture bio ne samo kvalitet, već uopšte umjetnička autentičnost,
a ponuđeni sadržaji često na ivici šunda”, kaže Čarkić, i u profesio-
nalnom integritetu malobrojnih prepoznaje preduslov za opstanak
onoga što bi se kulturnom scenom moglo označiti.
“Srećom, živimo u maloj sredini, tako da se ta šačica entuzijasta
koji čine banjalučku scenu jako dobro poznaje i poštuje i samo u
tom smislu možemo govoriti o nekakvoj kulturnoj sceni. Međutim,
interesantno je da se u ovim vremenima profesionalnih ublehaša
(kako kolege umjetnici privatno zovu ove pisce projekata) ta scena
ne pita skoro ni za šta. Opstajemo iz dva razloga: s jedne strane
zbog profesionalnog i ličnog integriteta i opet nekakvog minornog
respekta koji uvažavamo zbog tog posvećeničkog statusa, a s druge
jer im se ne da uopšte baviti nama. Ako ništa, imamo svi vrlo jasne
zajedničke stavove, koji tek ponekad odjeknu nešto šire, u nadi da
će doći vremena da se za kulturu pitaju oni koji su život proveli na
bini i u stvaranju.” n
NOVEMBAR | STUDENI 51
 DOBRICA VESELINOVIĆ, ČLAN INICIJATIVE “NE DAVIMO BEOGRAD”
AKTIVIZAM

AKTIVIZAM
BEOGRAD
nije mali
Piše: Boba Dekić

Živim u Sarajevu već 12

godina. Beograd, grad u kome
sam odrasla, pamtim iz nekih
vremena kojih većina nas na
ovim prostorima ne želi da se
seća. Beograd 90-ih je bio siv,
siromašan, tužan, beznadežan.
Danas, kada mi prijatelji iz
Sarajeva govore o tome kako se
ludo provode u mom rodnom
gradu, kako je to “balkanski
Berlin”, obično ih čudno
pogledam jer sam još uvek
“zaglavljena” u Beogradu 90-ih.

A
A nije da nemamo podsetnike na ta vremena. Ista politička garnitura, isti govori, grandiozni projekti
koji nam donose švedski standard života, konačno. “Beograd na vodi” jedan je od njih. Deo grada koji se
nalazi blizu obale – koji današnje vlasti smatraju “najružnijim delom grada” – ruši se kako bi se ustupilo
mesto luksuznim stanovima, šoping centrima sa sve šljaštećom kulom od 180 metara, poput one u Duba-
iju. Pogađate, investitor, sumnjivog porekla, dolazi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Menjaju se zakoni,
urbanistički planovi mimo svih normalnih procedura i, naravno, bez učešća javnosti.
Dobrica Veselinović je član inicijative “Ne davimo Beograd”, koja je u proteklih godinu dana uspela da
pokrene javnost u Beogradu, ali i Srbiji, protiv ovog projekta. Šetnje, tužbe, nedavno održan protestni
koncert povodom 20. oktobra – Dana oslobođenja Beograda od fašističke okupacije – okupljaju hiljade
ljudi koji ne pristaju na ovu cenu “švedskog standarda”.
“Ovaj Beograd na vodi nije nova priča”, objašnjava Dobrica. “Kada je 2012. treba-
lo birati novog gradonačelnika, Vučić i Đilas su bili u igri. I Vučić je tada pozvao
bivšeg gradonačelnika Njujorka Rudolfa Đulijanija, vozili su se čamcem po Savi i
pričali o nečemu što se zove ‘Beograd na vodi’. Nama je to zvonilo na uzbunu, ali
ništa se nije desilo do 2014, kada je Demokratska stranka izgubila vlast u gradu, a
Vučić postao premijer, i zapravo su tada ozbiljno počeli da se bave tim projektom.
Tada se pojavljuje i taj investitor iz UAE, koji je Vučićev dobar prijatelj, i počinje da
obilazi Srbiju – priča se o privatizaciji ‘Crvene zvezde’, kupuje se zemlja po Vojvodi-
ni, pa ‘Beograd na vodi’, i sve je po principu tip voda tipa, i tako završavaju stvari”,
kaže Veselinović. u

52 NOVEMBAR | STUDENI 53
 Većinu protesta u regiji prati kritika o centralizaciji – da se sve dešava u velikim grado-
AKTIVIZAM

AKTIVIZAM
vima, dok se interesi i potrebe manjih sredina obično stavljaju postrani. Koliko misliš da
stoji ta teza o nekom “elitizmu” građanskih inicijativa?
Putovali smo puno po Srbiji, i svugde je katastrofa. Nemamo neku nadogradnju na kvalitet života, bo-
rimo se da ono što je nekada osvojeno ostane. Imamo slučajeve kršenja osnovnih radnih prava, i kažeš
sebi: “Čekaj, zar to nije završeno pre 50 godina, zar moramo sada opet o tome da pričamo?” Ovo čime se
mi bavimo je nadogradnja tog normalnog života, trebalo bi da bude da imamo više zelenila, da prevoz
bude bolji, i to jeste elitistički. Ne bi bilo ni pošteno ni istinito da mi sada budemo nešto što nismo. A bilo
bi nepošteno i da ove druge probleme ne osećamo kao svoje. Osetili smo da smo oslobodili jedno polje i
da ne smemo da ga monopolišemo, nego da ga otvaramo za razne teme. Pozivali smo radnike fabrika u
kojima su se kršila njihova prava da pričaju na protestima, ali nisu smeli. Strah je veliki problem. Najveći
broj ljudi radi u javnom sektoru i nema tu mogućnost da bez straha kaže svoje mišljenje, i mogu da razu-
mem taj strah. Nema drugog posla.
Kako se onda u situaciji takve socijalne nesigurnosti boriti protiv tih spinova tipa “otvori-
ćemo 200.000 novih radnih mesta”?
To su vrlo zavodljive izjave. Pričaš sa taksistom i kaže ti: “OK, znam da verovatno nema ništa od toga, ali
ako bude i 10 odsto od obećanog, biće dobro i za mene.” Neće. Nedavno su provedena neka istraživanja,
prema kojima prosečnoj porodici u Srbiji nedostaje mesečno 250 eura da bi živela normalno. Uvek si u
nekom malom minusu ili na pozitivnoj nuli, pa kad ti neko kaže “biće nekog posla”, pomisliš da će baš
tebe možda da zakači. Kao neki američki san. Ali neće. Mislim i da treba ohrabrivati ljude da pokušaju
nešto da menjaju. Prvi prelom je taj u glavi. Hajde da to menjamo.
U tom kontekstu, šta misliš o tome
da i nakon 20 godina izlazimo na
ulice zbog iste garniture na vlasti?
Baš sam ovih dana video u medijima
da Bogoljub Karić ima veliki comeback
(smeh). Zastarele su neke presude protiv
njega, i bukvalno nisam mogao da ve-
rujem. Čekaj, Bogoljub Karić, ozbiljno?
Posle svega on i dalje ima prostora da ne-
što kaže. U redu, svako bi trebao da ima
Beograd na vodi su ipak počeli graditi, jedan ljudski život je izgubljen. Uprkos tome, uspeli prostora da nešto kaže, ali on ima moć da
ste da mobilišete veliki broj ljudi da izađe na ulice. Kako? plasira neke svoje ideje, stavove, i to mi je
Nekoliko stvari je povezano s tim. Jedna je da smo se fokusirali na jedan projekat koji zapravo predstavlja najstrašnije. Porazno je da imamo i dalje
paradigmu kako se stvari razvijaju ne samo u Srbiji već svuda. Ekipa na vlasti ima ekonomski interes istu ekipu svuda. E sad, koliko je to po-
da javni prostor, putem nekih vrlo nejasnih dogovora, prepusti nekim privatnim licima. Privatni inte- vezano sa nama, povezano je i sa nekim
res se stavlja ispred javnog. Naš plus je bio da smo već imali neku zaleđinu u tom smislu, od bioskopa strukturama, mislim da se ekipa nije oku-
Zvezda, skvotiranja prostora itd. Ljudi su znali za nas. Kada je krenuo “Beograd na vodi”, vlast je počela pila tek tako. Ona se strukturalno razvi-
s jakom PR kampanjom. Na primer, sve gradske institucije su na svojim sajtovima menjale slike pano- jala i kroz razne ekonomske procese koji
rame Beograda slikama “Beograda na vodi”. Gostovanja na režimskim medijima, priče kako je to novih su je ustoličili. Nisu se sve te privatizacije
200.000 radnih mesta... Naše prve akcije su bile da idemo institucionalnim putem – preko 2.000 građana i raspad SFRJ desili tek tako, već su for-
je podnelo primedbe na izmene i dopune plana, pa smo pravili manje proteste zbog potpisivanja ugovora mirane nove elite. I te elite su i dalje na
itd. I to je raslo do trenutka kada se desilo rušenje u Hercegovačkoj, kada su krenuli ozbiljni protesti na vlasti jer se ekonomski dobro održavaju.
ulicama. Istovremeno smo radili na povezivanju s raznim udruženjima, sindikatima, jer je bilo važno da Ne znam gde je zaškripalo među nama
ljudi znaju za nas. Ko je hteo da se pridruži – OK, ko nije – ništa. građanima, ali negde jeste, jer nemamo
Čini mi se da ljudi koji dolaze na protestne šetnje ipak imaju veća očekivanja od inicijative – često se čuju nikakvu alternativu. Osvajanje nekog no-
prigovori tipa “dokle šetnje i pištaljke”. Može li takav protest da preraste u nešto više? vog polja je ogroman problem, i kad do-
To jeste problem, ljudi očekuju da se politika ne vodi na isti način, tako da imaš jednog lidera, očekuju da damo ljude koji su otišli, zapravo imamo
se građani više uključuju, da se odluke donose i odozdo i slično. Kada kažemo: “OK, ljudi, mi smo krenuli sistem koji odlično funkcioniše. Oni su se
od jedne stvari, dosta smo horizontalno postavljeni, nemamo odgovore na sva pitanja, nemamo master ustoličili na tim pozicijama moći, a mi se
plan”, onda ti kažu da si neozbiljan. Dolazimo u čudnu situaciju, kao da bi lakše bilo da kažemo da iza krunimo i krunimo...
svega stoji jedna osoba. Ovo je logo, ovo je program, kakav god da je, i to je to. Trudimo se da nametnemo
neku drugačiju logiku. Ono što smo paralelno počeli da razvijamo kao neku političku alternativu je šira Preko društvenih mreža podržali ste
mreža koja se trenutno zove “Građanski front”. Ipak, i dalje mislim da je rešenje na lokalu. Mislim da mo- ovogodišnju Paradu ponosa slikom
ramo da isprobamo neke drugačije metode međusobnog dogovaranja, učenja, jer nećemo ništa napraviti patkice sa zastavom duginih boja.
ako samo jednu ekipu zamenimo drugom. Mi smo možda sada simpatični, ali šta to znači? Ništa. Novi Reakcije su bile žustre, da li je bilo
nekih drugih posledica zbog toga? u
smo, a nije neka velika konkurencija.

54 NOVEMBAR | STUDENI 55
 Nije prvi put da podržavamo LGBT priču.
AKTIVIZAM

Kako držimo svoje materijale u jednom za-

jedničkom prostoru s drugim organizacija-
ma, pre nekog vremena je tu bio neki LGBT
skup i ljudi su pokrili patkicu zastavom du-
ginih boja, slikali se i poslali nam slike. To
nam je bilo skroz OK, i objavili smo sliku na
Facebook profilu. Kolega koji je to objavio
je izašao na kratko, i za to vreme je na zidu
nastao pravi lom. U poređenju sa tim, ova
rasprava pred Paradu uopšte nije bila toliko
gadna. Nama je to OK, i nismo hteli da kal-
kulišemo sa tom podrškom – OK, nekome
se neće svideti, ali neće im se svideti mnogo
toga. A zanimljivo je i da gledamo kako ljudi
tokom tih rasprava i menjaju mišljenje.
Koji su naredni koraci inicijative?
Pokrećemo neke pravne procese, tužbu pro-
tiv Informera i drugih tabloida, protiv nekih poslanika koji preko svojih komunikacijskih kanala šire kon-
fuziju i dezinformacije, a imamo i nekoliko krivičnih prijava za sve koji su uključeni u projekat “Beograd
na vodi”. Konačno, hoćemo da osporimo sam ugovor za taj projekat. Krećemo ponovo sa šetnjama. Imali
smo dosta primedbi da moramo biti agresivniji, da se običnim šetnjama neće ništa postići. Mislim da zaista
nećemo ništa promeniti ako na sistemsko nasilje odgovaramo nasiljem, jer taktički ne možemo biti jači od
njih, i ulazimo u tu spiralu nasilja, koja nam ništa dobro neće doneti. Dobro je i što se pokazuje da se ljudi
sve manje boje, podrška je sve veća. Širi se... Ne znam dokle, ali širi se.
U međuvremenu, gradske vlasti su pokušale na razne načine da spreče održavanje koncerta, između osta-
log, najavljujući i veliku “rekonstrukciju bitke za Beograd” na Trgu republike nekoliko dana pred sam kon-
cert. Uprkos tome, koncert se desio okupivši više hiljada građana. Jer “ko ne leti ne može ni da padne”. n

56
 FILM
FILM, KAO SPECIFIČAN SPOJ VREMENSKE I

FILMOTEKA
FILMOTEKA

PROSTORNE UMJETNOSTI, SINKRETIZAM JEZIKA

UMJETNOSTI U SVOM SOPSTVENOM JEZIKU
(SVJETLO, POKRET, ZVUK, MUZIKA, MONTAŽA), TE
KOMUNIKACIJSKI PROCES U SVOJOJ ONTOGENEZI,

kao propagandna
TIME I MEDIJ ZA PRENOS PROPAGANDNIH
PORUKA, OBILJEŽIO JE 20. VIJEK I UMNOGOME
UTICAO NA MAINSTREAM HISTORIJU, KAO I NA

IGRACKA
FORMIRANJE BUDUĆNOSTI U 21. VIJEKU.

Manipulacija budućnošću je ono najprimamljivije kod filma, budući da se kroz njega propagiraju
Piše: Lejla Panjeta
Ilustracije: Roman Sulejmanpašić
poruke kojima zbunjeno stado vjeruje kao fikciji, svijetu smisla koji nudi svaki film. Ako se u tim
svjetovima smisla dovoljno dugo i jako ponavljaju određene poruke, mogu li one poruke iz fikcije
postati vijesti na malim TV ekranima?

STADO KOJE VJERUJE U ŠARENU LAŽU

Veliko platno prerasta u mali ekran danas. Dovoljno mali
da nam stane na dlan. Pored institucija za propagandu,
koje su od samih početaka filma djelovale i razvijale se
zajedno s njim, postoje i suptilniji metodi propagande,
metodi koji djeluju na nivou direktnih poruka i ideja koje
zaokruženi svjetovi smisla u filmu nude svojim potroša-
čima. Danas je malo vjerovatno da u dijelovima Planete
gdje postoje struja, internet ili TV prijemnik postoji osoba
između sedam i sedamdeset i sedam godina koja nikada
nije pogledala nijedan film. Ova neisključivost kada je riječ
o filmskoj publici njegov je ogromni propagandni poten-
cijal.
Film je u konceptu začet kao umjetnost za mase. Kada se
uzmu u obzir sinkretizam sredstava preko kojih film dje-
luje na čula i raznolikost publike kojoj se on obraća, nemi-
novan zaključak jeste da nijedan medij ili umjetnost nema u sebi toliko propagandnog potencijala
kao film. Nijedno sredstvo prenosa poruka ne djeluje tako hipnotički i katarzično kao film. Nijedan
medij nema u sebi i svom jeziku toliko mitoloških elemenata. Nijedan nije preuzeo funkciju utje-
lovljavanja mitskih priča kao što je to film.
Odakle potiču priče? “Kreativno gorivo” za stvaranje svjetova u filmu predstavlja stvarnost, ma
koliko fiktivan svijet date priče bio. Priče Julesa Verna bile su fikcija, a danas one djeluju kao stvar-
ne priče – inspiracija naučnim dostignućima ili proročanstvo. Ovaj Vernov efekt primjer je koliko
fikcija (umjetnost) utiče na nauku ili na stvarnost, dajući joj inspiraciju i usmjeravajući je u kontek-
stu onoga što ljudi kroz umjetnost zamisle da je moguće. Međutim, postoje indikacije da Vernova
inspiracija za Nautilus ipak potiče iz priče koja je nekako došla do njega – priče o stvarnoj prvoj
podmornici korištenoj u vojsci Konfederacije u 19. vijeku tokom američkog građanskog rata, prije
nego što je on napisao 20.000 milja pod morem. Ipak, nemali broj naučnofantastičnih filmova bio
je inspiracija za stvarne poduhvate u svemiru i razvoju astronomije.
Društvo i stvarnost utiču na umjetnost, baš kao što i umjetnost može poslužiti da se utiče na stvar-
nost i manipuliše budućnošću. Ako prihvaćamo da ideje postoje “izvan pećine” u platonovskom
smislu ili u kontekstu Ecovog klatna, onda svijet nije ništa drugo do krug kopiranih ideja u različi-
tim vremenima i istorijskim prostorima. Od Platona do Borgesa ili Eca ništa nije originalno, sve je
već negdje zapisano, izumljeno ili rečeno. u

58 NOVEMBAR | STUDENI 59
 Filmovi danas nisu ništa drugo nego obrada tih ideja, mitoloških svjetova smisla, kojima objašnja- Peacemaker – srpski teroristi žele uništiti New York atomskom bombom;
FILMOTEKA

FILMOTEKA
vamo svijet oko sebe. Drugim riječima, film je šarena laža kojom se prodaje određeni zaokruženi Three Kings – požrtvovanost i humanizam američkih vojnika u Iraku, koje irački fanatici brutalno ka-
svijet smisla s uređenim pravilima. Ko određuje ta pravila raspolaže ubjeđivačkom moći kojom žnjavaju u jednoj sceni;
može da manipulira publikom. Pearl Harbour, Saving Private Ryan, Band of Brothers – američka ranjivost i ugroženost u Dru-
gom svjetskom ratu te pozvanost da riješi svjetske probleme;
PREDVIĐANJE BUDUĆNOSTI The Patriot, Alamo, Independence Day – borba za američku nezavisnost i slobodu tokom isto-
rije (posljednja dva vijeka!);
Ako se određena ideja u filmovima dovoljno Black Hawk Down – brutalnost islamskih fundamentalista u Somaliji; Amerikanci došli kao ”pro-
dugo ponavlja, ona postaje stvarnost i time svjetitelji” i osloboditelji;
utiče na društvo, tj. utiče na to da zbunjeno Behind Enemy Lines – opravdanost američkog rasipanja novca sopstvenih poreskih obveznika
stado dobrovoljno da svoj pristanak i posta- na intervencije (napad na Srbiju), budući da se bore za pravednu stvar;
ne vatreni zagovarač tih ideja. Mnogi filmo- The Sum of All Fears – evropsko tajno društvo (najviše se čuje francuski i njemački jezik) urotilo
vi tumače prošlost prema dobro poznatom se protiv Amerike;
receptu da historiju piše pobjednik. Među- Collateral Damage – kolumbijski gerilci ubijaju Amerikance na ulicama Amerike.
tim, pristanak na ideje u budućnosti takođe
se može vršiti putem filma kao sredstva za Poruke u ovim filmovima iz 90-ih godina prošlog vijeka mogu biti i odraz društva i straha u druš-
proricanje budućnosti, i to stvarajući pogod- tvu, kao i njegove otuđenosti u kojoj je novi neprijatelj stvoren da bi se ostvario kontinuitet smisla,
nu klimu za ostvarenje ciljeva onih na vlasti. koji je nestankom komunizma narušen. Fikcija u filmovima poput Enemy of the State ili Pay-
Dakle, ne samo da umjetnost utiče na druš- check, te akcioni filmovi o atomskoj bombi koja eksplodira u Americi mogu biti inspiracija po-
tvo, ona može proizvesti budućnost, tj. obez- mahnitalim špijunskim agencijama ili genetičarima da takav orwellovski svijet zaista pretvore u
bijediti pristanak svjetske javnosti na masku stvarnost. Takođe mogu biti inspiracija i raznim terorističkim grupama da ono što vide u filmu
zla 21. vijeka, naprimjer islamski terorizam. kao pirotehniku pretvore u realnost nuklearnog rata, kao što vjerska proročanstva onima na vlasti
Repeticijom neprijatelja, terorista Osame bin koji u njih vjeruju mogu biti inspiracija za stvarni Armagedon, usmjeravajući svoje politike u cilju
Ladena i sličnih likova, kroz mainstream 90- ispunjenja proročanstva o Sudnjem danu. Film je opasna propagandna igračka. n
ih godina u američkom filmu (i to prije 11.
septembra) stvorila se pogodna klima kojom
se pijani “komunjara” s ruskim akcentom, kao
neprijatelj iz doba hladnog rata, zamijenio
maramom zamotanim Arapinom s automat-
skom puškom i poklikom: “Allahu ekber!”
Posljednja decenija 20. vijeka u Hollywoodu,
u komparaciji s 50-im godinama, vrvi od ra-
znih neprijatelja. U nedostatku Rusa, komu-
nista kao neprijatelja broj 1, u 21. vijeku je
neko drugi morao preuzeti tu ulogu na sebe.
Protiv Amerike urotilo se sve: vulkani, meteo-
ri, vanzemaljci, vjetrovi, godzile, dinosaurusi,
islamski teroristi, Srbi, nacisti iz Evrope i sl.
Ova propaganda ugroženosti i sijanje straha
među domaćim, ali i svjetskim stanovništvom
predstavljaju odličnu podlogu za akcije koje
najmoćnija sila u 21. vijeku mora preduzeti
(mora, jer je pozvana i ugrožena) da bi očuva-
la svijet i slobodu Zemlje kakvu poznajemo.
Zbunjeno stado nafilovano strahom i repeti-
cijom ugroženosti iz filmova počinje u stvar-
nosti da vjeruje fikciji iz medija i filmova, te
daje svoj pristanak na sve akcije. Evo nekih
od primjera filmova u kojima se “sve urotilo
protiv Amerike”, a u kojima se prikazuje njena
ugroženost:
The Executive Decision – islamski terorista
otme avion i namjerava hemijskim oružjem
uništiti Washington;
The Siege – islamisti teroriziraju New York;
Hannibal – Osama bin Laden, najtraženiji te-
rorista na svijetu (u sceni u policijskoj stanici
njegov lik stoji na kompjuteru);

60 NOVEMBAR | STUDENI 61
URBAN PRIČA
Zid vam’,
piše: Nina Tikveša
zid tam’
Lijepa djevojka ide mi u susret manekenskim ho-
dom i u trenutku kada se mimoilazimo, šapuće
šeretski: “Ćao, lutko.“ Ježi mi se koža i od nje i od
pomisli da će za koju godinu izaći, a kada izađe
biće još uvijek mlada i opet će rađati djecu. Ima
šizofreniju, ali i lucidne trenutke koje će na slobodi
iskoristiti da ulovi novu žrtvu. Sve one se prave da
su dobre, nježne i priproste. I povjerovala bih da
je tako da jednog dana na dopustu nisam istraži-
la njihova imena. Još mi noge klecaju pri pomisli
na ubistva, zavjere, dilanja, zvjerstva koja te žene
izvode s istom lakoćom s kojom ja ujutru popijem
čaj. Nijedna ne uzima terapiju, niti se to koga tiče,
počev od ljekara pa sve do buldoginja u policijskim
uniformama, koje me po dosljednosti obavljanja
posla podsjećaju na Orvelove pse. Ali ne mogu
dugo razmišljati o tome šta su zatvorenice u stanju
da učine, jer onda ne mogu zaspati pored njih. Slu-
čaj jedne žene monstruma potresao me kada sam o
tome čitala u crnoj hronici, ne sluteći ni u najluđim
košmarima da će mi upravo ona postati cimerka. S mužem je mjesecima, možda i
godinama, tukla trogodišnjeg sina. Selo je šutjelo posmatrajući dječaka išaranog
od masnica, ogrebotina i otvorenih rana. Jedne večeri dječak je podlegao. Kada je
umro, selo je progovorilo. Dobila je maksimalnu kaznu, ali mi se čini da je to ne
uzrujava. Retardirana, troma žena koja dječijim rukopisom i sa mnogo grešaka piše
pismo svom budućem ljubavniku. On joj šalje brijače i moli je da nema dlaka po
tijelu jer ga takva uzbuđuje. Moli je da bude strpljiva jer će on raditi na tome da vre-
menom stekne pravo na posjete i onda će se konačno upoznati. Prestala sam da se
čudim motivima kojima svjedočim, a koji su do prije nekoliko mjeseci bili samo na
TV ekranima, obično u američkim blokbasterima. Ušla sam u strašan film, u neku
miksturu žanrova od kojih gubim pamet. Ova institucija, umjesto da rehabilituje
ljude, uništava ono malo razuma u njima.
***
Nekoliko mjeseci nakon saobraćajne nesreće, otputovala sam sa mužem kod svekr-
ve. Njena komšinica, komentarišući udes koji sam preživjela, rekla je: “Kud si sama
krenula autom? Ja bez mog Himze nikud ne idem.“ „Jebo ti on mater“, odgovorila
sam mirno. Svekrva je skočila da donese još soka i keksa, tjerajući izgovorenu psov-
ku širokim zamasima ruku kao da je dim.
62
KNJIGE
Ipak, često razmišljam o danu kada sam krenula na taj put. Molim drugu sebe
da iz budućnosti došapne trećoj meni u prošlost da ostane kod kuće. Možda
i jeste to uradila, ali ja nisam prepoznala znak, već sam ga protumačila kao
umor i bezvoljnost. Jer zaista, nije mi se išlo. Proklinjem taj dan, ne zato što bi
Himzo bolje vozio od mene, već zato što me je udes, koji kao i većina drugih,
podrazumijeva samo nekoliko sekundi, koštao pet godina mrcvarenja po su-
dovima, dijagnoze depresivnog poremećaja i u konačnici zatvora. Sada mi je
smiješno što sam onog dana kada sam otišla na odsluženje kazne prethodno
išla na posao da završim neke obaveze, a onda ušetala u pakao prijemnog odje-
ljenja kao na plažu. Da sam znala šta me čeka, pobjegla bih i niko me nikada
ne bi pronašao.
Prvih petnaest dana bila sam smještena u prostoriji sa ubicama i narkomanka-
ma koje urlaju u apstinencijskoj krizi, haluciniraju, uneređuju se i povraćaju.
Zločinke se tu i tamo potuku. Dobile su najveću kaznu i zatvor je od sada
njihov svijet; tu će provesti ostatak života i bore se za nadmoć. Narkomanke
smo prale mi, zatvorenice, jer su nama zaudarale i jer se to nikog drugog osim
nas nije ticalo.
***
Preticala sam autobus. Iz suprotnog pravca naišao je automobil. Vratila sam
se u svoju traku, ali u istom trenutku automobil se zabio u moj. Potom sam
osjetila udarac u zadnji dio auta. Vozač autobusa je kočio, ali nije mogao da
me izbjegne. Zračni jastuci su se aktivirali i osjetila sam oštar bol. Potom sam
izašla iz auta, prišla automobilu koji je bio smrskan, vidjela mrtvog čovjeka i
izgubila svijest. Pluća su mi se već počela puniti vodom.
Doktor me dozivao imenom i rekao: “Izvini, nemam vremena za anesteziju.”
Potom je uradio drenažu naživo. Opet sam izgubila svijest. Novine i portali
pisali su da sam skrivila nesreću u kojoj je jedna osoba poginula. Ni u jednom
članku nije bilo riječi “navodno”. Roditelji, rođaci ili prijatelji preminulog čo-
vjeka mogli su banuti u bolnicu i ubiti me. Ali nisu. Vremenom će se isposta-
viti da su imali bolju strategiju.
U zatvoru dan traje kao tri na slobodi. “Zid vam’, zid tam’, nebo gori, zemlja
doli.” Tako je govorila Fata. Nakon osamnaest godina zatvora napokon je izašla
i sada nam šalje slike svog ružičnjaka.
Pročitala sam puno knjiga ovdje, ali što više čitam, jezik mi je prostiji. Plašim
se da će mi se mozak pretvoriti u glatku glinamolsku kuglu, jer nigdje ne mogu
pobjeći od ovih žena.
Ovdje sam jer sam odbila da potplatim advokata. Računala sam na pravedno
suđenje i na rezultate vještačenja. Nakon nekoliko godina, promijenila sam
advokata, ali je bilo kasno. Prethodnog su potplatili roditelji preminulog, a on
je angažovao svog kuma da ponovi vještačenje, ali u korist tužitelja. Roditelji
su na svako suđenje dovodili neko stvorenje umotano u crninu, predstavljaju-
ći je kao nesuđenu ženu poginulog. Po svojoj pojavnosti, ponašanju i govoru
ona to zaista i jeste. Nesuđena žena preminule osobe. Sagradili su i ogromnu
porodičnu grobnicu i poslali mi račun preko advokata.
Jedna djevojka mi ne da mira. Stalno me štipka i uhodi. Danas sam otišla da se
istuširam i znala sam da me prati. Objesila sam peškir na jednu tuš kabinu i sa-
krila se u drugu. Onda je naišla ona i naglo odgurnula vrata kabine da ispadne
da je slučajno ušla. Prišla sam i zgrabila je za vrat, pritisnula joj glavu o pločice
i rekla: “Razbiću ti je ovim tušem ako mi samo još jednom priđeš.“
Izlasci na dopuste me zbunjuju i umaraju. Vidim da sve funkcioniše i bez
mene. Moja djeca idu u školu, muž na posao, prijatelji žive kako su živjeli i
prije. Naviknuta sam na zatvorski život i maštam da kada izađem odem živjeti
u kućici moje majke, koja je preminula kratko nakon što su tri sudinice ušle,
pogledale me i izrekle kaznu zatvora. Možda sam malodušna, možda već skre-
nula s pameti, ali to je moja želja. n
NOVEMBAR | STUDENI 63

U ovoj rubrici naš dopisnik, Arhivist Džedajskog vijeća donosi
KOLUMNA
javnosti manje poznate dokumente iz bujne historije naših na-
roda i narodnosti spašavajući od zaborava drevne priče, doku-
mente i dnevnike doprinoseći pomirenju nas sa nama samima.
piše: Saša Madacki
PUŠKA MOŽE PROMAŠIT’ AL' PROPUH NE MOŽE
Uzmi veliki ekser:
komšijska medicina
Prenez un gros clou:
Médecine de quartier-calomnieux
Budim se jutros mrtav. Boli me grlo, ste-
glo u plućima, kašljem. Kaže Milena: Idi
doktoru. Taće doktor, dobro sam. Jesi vra-
ga, reče Milena, i ode kod našeg komšije
doktora da u duhu spasiteljice riješi i moj i
svoj problem – moj, koji je prehlada, i njen,
koji je trčkaranje oko mene ako zalegnem
u krevet.
Moj problem bi bili kašljanje, upućivanje
psećih molećivih pogleda, trtični bolovi
uslijed prebacivanja zguzanaguz, a njen –
kuhanje supice, dosadno ponavljanje hajd
samo jedan zalogajčić i popij dok se nije
oladilo, presvlačenje mokrih potkošulja,
rendanje krompira, namakanje u sirćetu
tog istog prokletog krompira i privijanje
na noge, odgovaranje na telefon ma eno ga
leži, ne mrda, živa ne znam šta ću. Nekako
osjećam da je više htjela da riješi svoj.
Nakon petnaest minuta vraća se s kom-
šijom, doktorom koji u našoj mahali ima
status plemenskog šamana – šamana ko-
jem se ne protivrječi i čije se upute slušaju
bez pogovora. A on se oboljelom isključivo
obraća u infinitivu: disat duboko, nakašljat
se, dić potkošulju, okrenut se, ne disat, disat
duboko.
Tokom posjete pričao je isključivo s Mile-
nom. Ja sam bio samo objekt, lutka s po-
kaznih vježbi na kursu prve pomoći koju
66
su prevrtali, pipali, okretali, osluškivali. Je l on dobro?
Doktor Šaman odmahuje glavom i kaže da moram
na rentgen pluća. Mileni. Ne meni. Milena s rukama
na bokovima prošišti: Pa je l dotle došlo? Dotle. I reče
joj da bi se on trebao čuvat. Jebo te, ovaj pregled ko
da je mogao proći i bez mene.
S mnogo napora sam se ispravio na jastuku i krenuo
nešto promumlat, da bi se njih dvoje uglas okomili
na mene: Ti se odmaraj! Jadničak jedva govori, izusti
Milena, a Šaman reče da bi ga (mene?) trebalo istuši-
rat hladnom vodom. Nit me ko šta pitao, nit me htio
saslušat.
Ne sjećam se kako su me dovukli do kupatila, samo
sam se u jednom momentu obreo pod mlazom hlad-
ne vode, koji je povremeno mijenjan mlazovima si-
rćeta uz komandu: Utrljaj to dobro! Mislim da sam
dobro utrljavao, stalno sam dobivao potvrde: Tako,
tako, eto, još malo i gotovo.
Izmrcvarenog su me vratili u krevet. Iako sam ja čuo
da sam im vrlo razgovijetno pobrojao sve po spisku
i rekao da me se ostavi na miru i da će me u grob
otjerati, Milena se kune da je to zvučalo kao: Mmhr-
gh mater mghmr familiju mhghrrr. Jadničak bunca, de
da ga okrenemo, reče Milena.
Pokušao sam se zaštititi dok sam ležao potrbuške,
uznemireno i malaksalo odmahujući rukama čim
sam osjetio kako mi gaće i tuđe hladne ruke kližu niz
guzicu. Da nisam uspio spriječiti neizbježno, pod-
sjetio me je oštar ubod, nakon kojeg sam pobrojao
sve zvjezdice – kako one temperaturne, tako i one
uglovite. Šaman je rekao da bih poslije ove injekcije
trebao biti miran do jutra. Mrak i mir su se spustili
na oči.
Rano jutro, pola šest, budim se vidno bistriji i ras-
položen. Čak i gladan. Kaže Milena da sam mogo
krepat, al’ sva sreća pa je Šaman bio kući, i da se sa
mnom napatila k’o niko njen. Nije oka sklopila. Koje
vražije matere ne oblačim jaknu kad idem u granap.
Iako vidno bolje, preplavljuje me osjećaj krivice što
joj upropastih veče. S tim iznurujućim osjećajem
krivnje jedem neku splačinu, koja je zdrava i od koje
će mi biti još bolje. Čudno. Zašto bih se ja osjećao kriv
kad nisam ništa uradio?
Naravno, dobijem: Kriv si što si živ i što ne slušaš kad
ti se fino govori, i da je ona gospon doktoru do u tan-
čine sve rekla i da on nije mogo sebi doć da ne nosim
potkošulju, da pijem hladnu kiselu iz frižidera, da
hodam bos po kući i, što je najgore, da po pločica-
ma tancam bez papuča, da solim i biberim hranu ko
mutav, da će mi bubrezi otić, da spavam pored otvo-
renog prozora i ljeti i zimi, da oznojen divljam po
balkonu. Cccc, aaaa po balkonu? Da, da, po balkonu,
kreten jedan, i nokte utorkom šiša, i duša mu pomr-
viti sendvič s mortadelom po krevetu dok gleda onog
prokletog Housea. Sve su oni shvatili i bez mene. I pri
tome bili poprilično precizni, dodao bih.
Iz sve te Milenine iskričave brigoljutnje i mog poku-
KOLUMNA
njenog podogledanja činilo se da neće ništa vrijedno
pomena proizaći, samo još jedna u nizu pat-pozicija.
No, u tom momentu mi je sinula briljantna ideja koja
će donijeti boljitak svim balkanoidima.
Rodila se reforma sistema primarne zdravstvene
zaštite, s centralnom tezom da za pregled, a u svrhu
valjane dijagnostike i preporuka za liječenje, pacijent
nije nužan. Čak je i suvišan. Potreban je Sveznajući
pripovjedač (SP). Potreban je neko ko zna šta smo
radili prošlog ljeta na pločicama – bosi. A ko bolje
zna nego komšiluk? Ta institucija informiranosti ne-
izrecivog obuhvata je od neprocjenjive važnosti za
anamnezu.
Potpuno je suludo vjerovati pacijentu kada daje iskaz
o okolnostima pod kojima je obolio, ja bih prvi sla-
gao zbog straha od Milene. U većini slučajeva je to
skup (benignih?) laži koje za cilj imaju da stvore ilu-
ziju uzoritog građanina koji na vrijeme plaća račune
i ne tuče djecu. I da ubijede doktora da smo mi cvi-
jeće rosno koje je ni krivo ni dužno pokupilo virus u
tramvaju.
Naravno, za svaku seksualno prenosivu bolest je uvi-
jek kriva klozetska daska, a nikako naše rizično po-
našanje koje, jelte, i nemamo, a za svaku drugu bolj-
ku kažemo da je bio rat: loša hrana, zagađen zrak,
dobro da smo ikako živi.
E, u cilju uspješnije dijagnostike pametnije je da
umjesto nas doktoru ide komšija (SP). On se nema
razloga stidjeti ni lupetati opšta mjesta. On je ustraj-
ni svjedok kojem ni u džep ni iz džepa. S ovjerenom
knjižicom komšija/inica ide kod doktora i s neviđe-
nim osjećajem za detalj opiše naše stanje (i mi bismo
se iznenadili nekim detaljima), da socijalnu anamne-
zu bez ustezanja, a simptome opiše do nivoa kojim bi
i doktor House bio impresioniran. I ne bi mu trebao
flipčart ni tim od troje ljudi. Sve bi mu se samo ka-
zalo.
Mutavog, stidljivog i ograničenog balkanskog paci-
jenta treba zamijeniti komšija/inica jer je prosto šteta
da to marljivo prikupljano, precizno sistematizirano
znanje o drugom i drugačijem propadne u nepovrat
korištenjem u svrhe svakodnevnog olajavanja i pot-
kusurivanja. To apsolutno znanje koje graniči s trans-
cendentnim ima potencijal olakšavanja ljudskog sta-
nja i u konačnici kreiranja društva bez bolesti.
Malom, gotovo beznačajnom izmjenom u sistemu
primarne zdravstvene zaštite – otvaranjem specija-
lizacije iz komšijske/susjedske medicine te uklanja-
njem pacijenta, a uvođenjem komšije kao nosioca
izlječenja – rađaju se pretpostavke za zdravo druš-
tvo, zdravo društvo koje pogoni komšijski trač. Bez
ikakve namjere riješih Frommovu dilemu, i glasno
zapjevah:
Uzmi veliki ekser
i radošću naoružan
zakucaj svaki svoj osmeh
da nikad ne budeš tužan!˝n
NOVEMBAR | STUDENI 67
 HISTORIJSKI MUZEJ U godini kada proslavlja 50 godina od prve stalne postavke i useljenja u zgradu koja zasigurno pred-
IZLOŽBE

IZLOŽBE
stavlja najljepši primjer modernizma u bosanskohercegovačkoj arhitekturi Historijski muzej nudi nadu
da svijest o važnosti i autentičnosti socijalističke prošlosti ipak postoji. Pod vodstvom direktorice Elme
Hašimbegović muzej je u posljednjih nekoliko godina pokrenuo projekat restauracije portreta narodnih
heroja i herojki iz svoje umjetničke zbirke, organizovao izložbe koje govore o životu običnih ljudi i rad-
nika u Jugoslaviji Nikad im nije bilo bolje? i Priče o dostojanstvenom radu. Od predmeta koji se čuvaju
u depou i od kojih mnogi nikad ranije nisu predstavljeni javnosti – poput partizanskih uniformi, vojne
opreme i medalja sa svih strana u Drugom svjetskom ratu, ličnih predmeta narodnih heroja, fotografija
Titove posjete Muzeju i korespondencije Tita i Muzeja – napravio novu stalnu postavku Otvoreni depo,
koja je predstavljena i na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Muzej je postao članom regionalne plat-
forme Neprimjereni spomenici, koja se bavi proučavanjem i promovisanjem spomenika Drugog svjetskog
rata, a pored svega toga, pokrenuo je i akciju čišćenja i obnavljanja spomen-parka Vraca, pod nazivom
Vraca revolucija. Najnovija dobra vijest koja nam stiže iz Historijskog muzeja – premda bi u bilo kojoj
drugoj zemlji, u kojoj se spomenici ne pljačkaju i ne uništavaju, zvučala kao vic – jeste da je sarajevska
policija pronašla ukradenu ruku sa spomenika Ženi borcu na Vracama skulptora Alije Kučukalića, te će
ona uskoro biti vraćena ondje gdje pripada.
“Historijski muzej bi trebao početi od onoga što ima, a ima odličnu kolekciju koja se tiče socijalizma.
To je ono što je ovdje skladišteno u posljednjih 50 godina, a danas to publici nastojimo predstaviti kroz
Otvoreni depo. Otvoreni depo je zanimljiv i zbog toga što je to svojevrsni podzemni muzejski svijet, već
taj podrumski prostor privlači posjetioce jer im inače nije dostupan. S druge strane, on pripovijeda priču
o Muzeju revolucije, socijalizmu, Drugom svjetskom ratu, o kojoj možemo kritički diskutovati nakon što
o njoj učimo”, kaže za Urban magazin kustosica Historijskog muzeja Elma Hodžić.

SADAŠNJOSTI
Piše: Tamara Zablocki
Foto: Arhiv Historijskog muzeja

SAČUVATI PROŠLOST OD
HISTORIJSKI MUZEJ 25. NOVEMBRA SLAVI POLA VIJEKA Entuzijazam s kojim Historijski muzej od potpunog zaborava spašava noviju, nepodobnu prošlost Bo-
sne i Hercegovine, zemlje u kojoj se danas mnogi trude izgubiti Drugi svjetski rat, sa sviješću da svako
POSTOJANJA U “BIJELOJ KOCKI”, NAMJENSKI IZGRAĐENOJ kritičko promišljanje najprije podrazumijeva upoznavanje i učenje, očekivano, ovoj instituciji nije donio
ZGRADI KOJA SE DANAS SMATRA DRAGULJEM MODERNE naročitu naklonost vlastodržaca. Status Historijskog muzeja u skorijoj budućnosti, kao i drugih kultur-
nih institucija od državnog značaja, nije izvjestan, premda je krajem septembra Grad Sarajevo formalno
ARHITEKTURE U BOSNI I HERCEGOVINI. OTVOREN TADA KAO preuzeo njegova osnivačka prava, a time i finansiranje. A novac potreban za rekonstrukciju zgrade s koje
MUZEJ REVOLUCIJE, DANAS JE PODSJETNIK NA PROŠLOST otpada fasada, uvođenje sistema grijanja, modernizaciju zaštite muzejske građe i opremanje galerijskih
KOJU SU SE MNOGI TRUDILI IZBRISATI, A POSLJEDNJI DOKAZ prostora nije mali. “Vidjećemo”, kažu zaposleni u muzeju, iskusni u slušanju obećanja koja nikad neće
biti ispunjena.
TOGA JE IZLOŽBA PRIČE O DOSTOJANSTVENOM RADU.

S
tudirajući historiju umjetnosti prije osam godina imala sam priliku učestvovati na muzeološkoj radioni-
ci koja se odvijala u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine. Vodeći predavač Michael Fehr, profesor s
berlinskog Instituta za umjetnost u kontekstu, koji je u svoju višedecenijsku karijeru smjestio i upravljanje
muzejskim institucijama, bio je iskreno iznenađen činjenicom da Historijski muzej, osnovan i izgrađen u
Jugoslaviji kao Muzej revolucije, u 21. vijeku radi zadaću negiranja revolucionarne prošlosti zemlje u kojoj
je nastao jer takva aktuelnoj politici nije mila, prošlosti kakvom bi se voljele podičiti mnoge druge zemlje i
prošlosti koja je dovoljno zanimljiva da bi u Sarajevo privlačila posjetioce iz cijelog svijeta. “Vi imate nešto
što mnogi nemaju”, rekao je Fehr tom prilikom u impresivnoj zgradi koja je, uprkos sistematskom ratnom i
poslijeratnom uništavanju, uspjela sačuvati umjetničke i historijske zbirke vezane za Drugi svjetski rat i soci-
jalistički period Bosne i Hercegovine. Sačuvati ih od propadanja, ali i od očiju javnosti.
ISTINITE PRIČE O DOSTOJANSTVENOM RADU
Za to vrijeme svoj posao bez obzira na svima već poznate nedaće rade najbolje što mogu. Posljednji
primjer za to je izložba Priče o dostojanstvenom radu, koju je Muzej postavio u saradnji sa Sindikatom
radnika u trgovini i uslužnim djelatnostima s idejom da prikaže historiju radničkog pokreta u Bosni i
Hercegovini i podsjeti na nekadašnje trgovačke i ugostiteljske simbole Sarajeva. U prvom dijelu izložba
pripovijeda o historijatu borbe za dostojanstven rad, radničkom osvještavanju i prvim pobunama rad-
nika u Sarajevu, a osim fotografijama ilustrovana je i proglasom kojim sarajevski radnici izražavaju soli-
darnost s radnicima u Švedskoj. “Posjetiocima i posjetiteljkama je to jedan od najzanimljivijih detalja na
izložbi jer svjedoči da smo nekad i mi pomagali drugima, a ne samo čekali da pomoć stigne nama”, kaže
Hodžić. Priča o historiji borbe za radnička prava dužoj od stotinu godina završava radničkim protestima
iz 2004. godine, rijetkim u našoj savremenoj stvarnosti. u

68 NOVEMBAR | STUDENI 69
 Izložba nas dalje vodi do Prvog maja, prateći instrumentalizaciju ovog praznika, čiji historijski početak
IZLOŽBE
seže u radničke pobune, da bi bio transformisan u proslavu rada i postignuća radnika. “To najbolje
pokazuju novinski članci iz Jugoslavije tog doba u kojima se pisalo šta se izgradilo, koliko kilometara
puta je napravljeno, koje fabrike su počele s radom, s naslovima poput ‘Prazniku rada na dar’. Proslave
su organizovane posvuda, ali i utrke, kulturne manifestacije. Vodilo se računa o tome da prvomajski
praznici postanu parade i proslave onoga što je napravljeno u prethodnoj godini. Naslov iz Oslobođenja
novijeg datuma ‘Još se nismo izborili za svoje tri osmice’ dobro ilustruje današnju situaciju s radom, a
ja sam morala biti malo ironična i u skladu s tim završiti tekst riječima da je Prvi maj 2016. godine u
Bosni i Hercegovini dočekalo 530.000 nezaposlenih, ali da nas oblačno i kišovito vrijeme nije spriječilo
da odemo na izlet”, priča Elma Hodžić.
ZA ŠTA SMO SE BORILI I ŠTA SMO IZGUBILI
Drugi dio izložbe je kompleksniji i predstavlja presjek trgovine i uslužnih djelatnosti u BiH, a kroz pre-
poznatljive primjere koji u mnogima bude nostalgiju za prošlim vremenima – i vlastitom mladošću. “Be-
zistan je primjer trgovine u 16. stoljeću, iz vremena osmanske uprave, na kojem možemo posmatrati or-
ganizaciju esnafa i razvoj trgovačkih veza s drugim evropskim gradovima. Markthalle, današnja poznata
pijaca i tržnica Markale, primjer je vezan za austrougarski period i oslikava važnost tržnice kao mjesta
susreta koje se održalo sve do danas. Sarajevo je od pamtivijeka bilo poznato po kafanama, a među njima
sam izabrala priču o Parkuši. Tu su i jednako prepoznatljivi Skenderija i hotel Holiday Inn. O robnoj kući
Sarajka najbolje govore same fotografije koje prate njeno postojanje od otvaranja, pa do rušenja”, kaže
kustosica Hodžić, kojoj je bilo važno ove priče ispričati kroz lična iskustva nekadašnjih radnika i radnica
spomenutih objekata. Tako, recimo, upoznajemo Zajku Čauševića zvanog Šumar, legendarnog konobara
iz Parkuše, Jasminu Čengić, nekadašnju uposlenicu Holiday Inna koja s ponosom priča o hotelskom ko-
lektivu iz perioda Olimpijskih igara, a potom i današnju radnicu iz trafike koja nas podsjeća na probleme
s kojima se današnji radnici i radnice suočavaju, završavajući ipak donekle optimistično, zaključkom
da je svaki rad bolji od nerada. “Određenom nostalgijom koju bude svi navedeni objekti pokušali smo
70
IZLOŽBE
kod publike isprovocirati razmišljanje o prošlosti, u kojoj smo
se puno više borili za radnička prava. Danas su radnički protesti
sve rjeđi i rjeđi. Izučavajući arhivsku građu i iščitavajući histo-
rijske podatke o jugoslovenskom periodu naišla sam na puno
primjera problema jugoslovenske privrede, ali se to nije prebija-
lo preko leđa radnika. Iz radničke perspektive, život je bio bolji.”
Na pitanje šta iz izložbe Priče o dostojanstvenom radu mogu na-
učiti nove generacije, one koje se i ne sjećaju da su radnici nekad
bili politički subjekt s pravima i zahtjevima, kustosica Historij-
skog muzeja odgovara: “Uz izložbu smo organizovali i radionice
s osnovcima i srednjoškolcima upravo s namjerom da im poka-
žemo šta znači dostojanstven rad. Mi smo se u posljednjih 20
godina navikli na to da je sasvim normalno da s muzeja otpada
fasada ili da nema grijanja. Čini mi se da je vrlo važno djeci, lju-
dima koji će tek postati radnici, ukazati da nije normalno ni da
neko radi 15 sati dnevno, da nema pravo na godišnji odmor, da
ne smije reći poslodavcu da je trudna, da nema pauzu za ručak,
da mora da šuti. Važno je učiti te mlade ljude za šta smo se sve
borili i zašto smo sve izgubili, poticati ih na razmišljanje.”
Na razmišljanje će poticati i program obilježavanja 50 godina od
otvaranja Muzeja revolucije, dodaje Elma. “Ideja nam je da se,
osim što se pitamo šta smo to dobili u ovih 50 godina, pitamo i
šta ćemo ostaviti djeci, generacijama koje tek dolaze, šta plani-
ramo napraviti s Historijskim muzejom u narednih 50 godina.
Kako kao društvo kojem Muzej pripada vidimo njegovu buduć-
nost?” n
NOVEMBAR | STUDENI 71
 Novembar

72

CARSTVO
KOLUMNA
piše: Marko Tomaš
KOLODVOR MMARKA TOMAŠA
SLOBODE
Ne znam točno koja je godina bila. Cijenim da je to bilo prije nekih osam ili devet godina. Sjedio sam na
svom radnom mjestu i čitao Kronike Boba Dylana.
Proteklih dana književne mahale Balkana su se uzburkale. Odavno književnost nije bila u takvom fokusu
medija kao što se to dogodilo poslije vijesti da je ovogodišnji laureat Nobelove nagrade za književnost
čuveni, pa možemo slobodno reći i legendarni, američki kantautor čiju sam knjigu čitao stišćući se uz
radijator na adresi Dosud 9 u gradu Splitu, gdje sam sa svojim prijateljem držao knjižaru.
Nije to bila obična knjižara. Nije što je bila moja, i još uvijek to jeste, iako smo stavili ključ u bravu našeg
malog i prilično ludog poduzetničkog poduhvata. Mi smo htjeli napraviti nešto drugačije, posebno mje-
sto u svakako posebnom svijetu prodavaonica knjiga. Svaki naslov na policama naše knjižare – a i police
smo sami dizajnirali i napravili uz pomoć obitelji i prijatelja – bio je pomno odabran.
Nitko nije mogao vjerovati da kanimo držati knjižaru u kojoj namjeravamo publici nuditi isključivo
naslove koji se nama dopadaju, potpuno neovisno o trendovima, potpuno neovisno o književnim top
listama itd. No, mi smo to napravili. Između ostalog napravili smo to i zbog Boba Dylana.
Lude ideje su ostvarive, ali netko vas mora ohrabriti na to da ih pokušate realizirati. Likovi poput Dylana
su bitni u toj priči o ohrabrivanju. Oni su ti koji su svojim djelovanjem vratili slobodu u fokus u svijetu
koji se političkim direktivama imao smatrati slobodnim.
74
KOLODVOR MARKA TOMAŠA
No, sloboda nije nešto upisano u zakonike, sloboda je unutarnje čovjekovo stanje, nju se neprestano
osvaja, ka njoj se neprestano korača, ona je trajna čežnja. Kako bismo tu čežnju ukrotili, bitno je da barem
na trenutak dobijemo dojam da nismo sami, da je velika i uvijek gladna zvijer samoće katkad spremna
odstupiti pred ljudima koji su spremni posvetiti život i djelo osvajanju prostora unutarnje slobode.
Samo svijet slobodnih ljudi, slobodnih u sebi samima, možemo nazvati istinski slobodnim svijetom bez
obzira na to što piše u ustavima, zakonima, mirovnim sporazumima i dokumentima koji potvrđuju ka-
pitulaciju vojnih sila.
Dylan je vojnik slobode. I lijepo je što je dobio Nobela, jer je na neki način, kako rekoh, odgovoran za
milijun znanih i neznanih ludih poduzetničkih pothvata, odgovoran je za to što postoje mladi ljudi koji
su bez obzira na cijenu spremni slijediti svoje snove, kreirati malene oaze u kojima naše čežnje, snovi i
nadanja mogu slobodno strujiti.
Nekada ne treba govoriti o suhom zanatu, treba razmišljati izvan okvira da bismo shvatili zašto je netko
zaslužio neko priznanje. Uostalom, taj Nobel dodijeljen Dylanu ni njemu ni onima koji ga poštuju i ci-
jene, smatraju duhovnim ocem i najbližim rodom – jer je taj čovjek kojeg nikada nismo upoznali često
pokazivao više razumijevanja za naše lude živote od onih koji su nam nominalno bliski – taj Nobel, dakle,
ne znači puno.
Nobel Dylanu je priznanje ljudskim nastojanjima da oplemene svijet i istražuju još uvijek neistražene
predjele unutarnje slobode, tog ideala bez kojeg na svijetu ne može biti pravde.
Snovi su dostižni, ali tada prestaju biti snovi, mijenjaju agregatno stanje i ustupaju mjesto nekom novom
i luđem snu. Ideali su uvijek nedostižni, oni su ono o čemu će se zauvijek kontemplirati, oni su prostor
koji uvijek valja istraživati, upoznavati sve nijanse kako bismo uopće mogli pristupiti drugom ljudskom
biću i iskreno mu se otvoriti ili ga prezreti, sasvim je nebitno.
Možda su moje misli nekome nejasne, ali to je zato što mi je dah kratak jer jurim za jednim snom i oslo-
bađam se naslaga licemjerja koje se lijepi za mene otkad sam stupio u svijet škola i poslova, otkad su mi
rekli da nije baš normalno da tako malo dijete toliko voli igrati šah sa samim sobom. A nisam ga nikada
igrao sa samim sobom. Problem je što ti koji su me nastojali okovati – jer se jedino tako može uspjeti u
životu – nisu bili u stanju vidjeti prijatelje s kojima sam igrao šah, nisu pojma imali koliko smo zanimljive
razgovore vodili dok smo nesigurnom dječjom rukom pomjerali figure po tabli i polako počinjali kužiti
kako je sklepan sustav u kojem ljudi robuju etiketama koje su na njih nalijepljene u školi, na faksu, obi-
telji, u društvu.
To je uvijek bio poseban, paralelni univerzum, taj svijet knjižara ispunjen riječima koje se slažu u reče-
nice, mislima koje jure snove, ljubavi, nade, čežnje, apsolut ili smišljaju neke spačke i sitne podvale. Taj
posebni svijet mi je otkad znam za sebe bio ludo privlačan. Volio sam ta putovanja, ludovanja, napijanja,
jebanja, ubojstva, intrige, agonije koji su se odvijali među koricama knjiga, pa su, samim tim, za mene
knjižare bila prava mala carstva u kojima skoro pa isključivo možeš upoznati samo one posebne ljude,
one koji pokušavaju svijet ljudi i njihove pravde učiniti boljim mjestom, mjestom u kojem je moguć do-
stojanstven život bez ropstva, laži, licemjerja, trulih ambicija i sl.
Ako niste shvatili, ovo ja pokušavam pisati o knjižarama. Ne samo o mojoj i Petrovoj maštaonici kojom
smo pokušali pokazati da se i u svijetu jasnih poslovnih pravila može igrati i improvizirati, štoviše, da je
to poželjno, jer, iako nismo poslovno opstali, opstala je ideja, ideal koji će pokušavati uhvatiti neki novi
luđaci.
U svijetu velike samoće bitno je poslati poruku makar u eter, u nepoznato, jer tamo negdje sigurno netko
čeka neki signal koji će u njegovoj ili njezinoj mašti narasti u zagrljaj. Zagrljaj će postati toplina i nama
koji želimo prijateljsku ruku i riječi utjehe. Neće biti samotno i hladno niti usred zime niti u svijetu u
kojem gore gradovi i u njima snovi i nade nekih plemenitih duša koje su sigurno zaslužile bolje. Ali toliko
je naoružanih ljudi koji ne kuže da se sloboda i osjećaj za pravdu osvajaju na najvećem pustom prostoru
u svim galaksijama, a to je onaj unutar čovjeka.
I nema veze što je ovo priča o knjižarama koja se pretvara u slobodan tijek misli, jer, zapravo, sve su priče
o svemu jedna ista priča o našem običnom malom ludilu koje zaslužuje malo pažnje. U bolji svijet nika-
da nikoga nisu niti će odvesti tenkovi i borbeni avioni. Tamo nas mogu odvesti jedino misli o slobodi i
ljubavi. n
NOVEMBAR | STUDENI 75
 Poezija već stotinama godina govori o najrazličitijim aspektima
KOLUMNA
ljubavi: naša saradnica otkriva pjesme koje iznenađuju i zadivljuju
svojom slobodoumnošću, humorom i ljepotom
V udovice
ESELE
piše: Adisa Bašić
EROTSKA PJESMARICA
Smrt muža se u patrijarhalnim društvima obično smatra simboličkim krajem života
i za ženu. Njen zadatak je da čuva dostojanstvo i obraz i da se, ako je ikako moguće,
nikad više ne uda. Izuzetak su u prošlosti bile žene koje bi obudovjele u ranoj mladosti:
one su djecu ostavljale muževoj porodici (na djecu se gledalo kao na kapital, radnu sna-
gu) i tek onda su se mogle ponovo udati. Ideal paćenice koja sama odgaja djecu i samo-
voljno dokida svoj ljubavni i seksualni život u nekim oblicima sačuvao se čak do danas.
Život je, međutim, oduvijek odstupao od krutih društvenih običaja i normi, od propisa
kako bi idealno društvo trebalo izgledati. Usmena lirika dobro pamti ta nekonvenci-
onalna ponašanja, kao i individualne ličnosti koje su se opirale rigidnom vladajućem
moralu. Vrlo često narodni pjevač ima razumijevanje za emotivne, a posebno seksualne
potrebe udovica: Udovica kosu plela / Pa ovako momke klela: / „Oj, vi momci, ne bilo vas!
/ Zar ne znate, jad vas znao, / Da ja mlada obudovih. / Evo ima tri godine; / Niko mi se
još ne smili, / Nego momče golobrče, / taman bilo prošle noći, / Al mi slabe bi pomoći; /
Dvaput mi ga jadan zabi, / Prid zoru ga opet stavi, / Al mu treći ne sastavi. / Ej, vi momci,
ne bilo vas! / Smilujte se meni mladoj, / Napitajte mene gladnu, / Napojite mene žednu!“
Žene pjevaju o teškom životu kad ostanu bez seksu-
alnog zadovoljstva, a muškarci fantaziraju o udovici
kao slobodnoj, nesputanoj i vještoj u vođenju ljuba-
vi (premda ponekad nezajažljivoj). Udovice, sirotice /
Baci sve na šalu, / Daj da močim svoju kitu / U tvome
pišalu!, kaže jedna poskočica.
Udovice u pjesmama često stupaju u odnose sa
sveštenim licima: tako se krši dupla zabrana, a ovi
nesputani ljubavnici su odmetnici od društva koje
propisuje strogu seksualnu apstinenciju. Stihovima
Drma pope udovu / U potoku duboku počinje jedna
pjesma o popovoj bračnoj preljubi, a druga detaljno
razrađuje prizor fratrovog zabranjenog erotskog na-
slađivanja: Na livadi podno manastira / Travu žanje
udovica Luce; / Na košulji izgubila puce; / Kroz košu-
lju izvadila dojke; / Fratar Lucu sa pendžera gleda,
/ Ne gleda je da je blagosliva, / Već je gleda da je se
nagleda; / Od dragosti koža mu se ježi, / Koža ježi, a
lisko mu reži!
Iako se, zvanično, u patrijarhatu njeguje kult djevi-
čanstva i veliča ljepota djevojke, zanimljivo je da po-
stoje brojne pjesme u kojima udovice upravo zbog
svog iskustva imaju primat i smatraju se poželjnijim
partnericama. Tako u jednoj pjesmi soko leti iznad
Sarajeva i ugleda djevojku i udovicu koje su zaspale.
76
On se pita koju da obljubi i bira udovicu: „On volede sum-
bul-udovicu, / Neg đevojku rumenu Ružicu. / Progovara lijepa
devojka: / „Mili bože, čuda velikoga, / Đe nam posta adet u vi-
lajet, / Da nam momci udovice ljube, / A udovci lijepe đevojke!“
Povrijeđena djevojka je glas tradicije i ona se buni zbog po-
drivanja patrijarhalnog sistema vrijednosti. U tom konzerva-
tivnom tonu su i sljedeći stihovi, koji mladost i djevičanstvo
stavljaju iznad seksualnog iskustva: Prodaju se momci i dje-
vojke / Rublja momak, rublja đevojka / Momak s majkom dva
žuta dukata, / A bez majke hiljadu dukata; / Udovice po polu
grošice / A udovci za lulu duvana!
I dok su udovice često predmet seksualnih fantazija, udovci
su po pravilu prikazani kao nepoželjni, stari i onemoćali lju-
bavnici. Udovac Alija se tako zaljubio u lijepu Eminu, a ona
ga odlučno odbija: „Odmakni se, udovac Alija! / Ovde nema za
te djevojaka.“ Nesposoban da je zavede, a izluđen ljubavnom
željom, Alija poseže za magijom. Kad napravi zapis, Emina
mu sama, polugola, dođe na vrata.
Još jedna pjesma potvrđuje loš status udovaca i negativan od-
nos mladih žena prema njima: Obasjala mjesečina / kao bijel
dan / Otud ide udovčina, / kao truho panj. / Veli meni moja
majka, / Da me za njeg da, / Allaha mi milosnika / i ako me da,
/ Oči ću mu iskopati,/ da me ne gleda, / Svo ću lišce iskvariti, /
da ga ne ljubi / Crne kose odrezati / da ih ne mrsi.
Umiranje voljene osobe je tragičan i potresan događaj, ali
neke narodne pjesme pokazuju kako se i takvoj temi ponekad
pristupa s humorom. Smrt je sastavni dio života i pored nari-
caljki u kojima se ona oplakuje, postoje i šaljive lirske pjesme
u kojima je ova tema stavljena u komični kontekst, nasuprot
erotskoj ljubavi. Smrt nije shvaćena kao kraj, nego se uvaža-
va činjenica da se za druge ljude (naprimjer za udovice) život
nastavlja.
Eros kao pobjeda nad smrću je stari trik dobro poznat još od
antike i dionizijskih svečanosti, a evo kako to zvuči u našoj
južnoslavenskoj tradiciji. Mujo padne s drveta djevojci u kri-
lo. Uplašen počne zapomagati da umire, a umjesto patosa i
sućuti ona mu šaljivo odgovara: „Ja ću te, dragi, žaliti, / Do
podne suze roniti, / Od podne oro voditi!“
Sličan plan za prebolijevanje dragog ima djevojka u još jednoj
pjesmi: Oj đevojko ašiklijo, / Ašik ti se razbolio! / „Ako će mi
umrijeti, Ja ga neću preboljeti: / Sulufe ću podrezati, / I obrve
navraniti / I bećare primamiti!“
Najneobičnija među pjesmama o udovicama svakako je jedna
stara istarska u kojoj se žena za vrijeme sahrane obraća svom
umrlom mužu. Dok ide u posmrtnoj povorci, a njen muž se,
narodski rečeno, nije pošteno ni ohladio, udovica planira na-
stavak života: među onima koji nose mrtvaca je i njen novi
udvarač. Žena brine da to muža ne naljuti, pa daje uputstva
kako da ga sahrane (što dalje i što dublje) da se on ne bi po-
vampirio: „Matija, moj Matija, / ki tebe nosi, / mene mi prosi, /
zdin’te ga visoko, / zakopajte ga hloboko, / da ne be se povrnija,
/ da ne be nas pomlatija!“
Vesele udovice su negacija patrijarhalnog ideala žene koja
se treba živa sahraniti da bi dostojno sačuvala uspomenu na
umrlog muža. Pjesme o njima afirmišu žensko pravo na sek-
sualni život i odupiru se smrti slaveći neprolaznu obnavljaju-
ću vitalnost erosa. n
NOVEMBAR | STUDENI 77
 AMNA KUNOVAC-ZEKIĆ, MODNA DIZAJNERICA
ŽIVOT I MODA

ŽIVOT I MODA
Pusti, pusti
modu
Piše: Amra Zvizdić
Foto: Almin Zrno i privatni arhiv

Nije tajna da vrijeme, uz sva tehnološka otkrića i dostignuća, protiče sve brže i brže. Od rent-
a-car smo evoluirali do rent-a-dress, i pitanje je dana kada ćemo evoluirati do rent-a-life.
Možda je to problem savremenog svijeta, u kojem stan iznajmljujemo na dan, namirnice
kupujemo online, muzeje posjećujemo virtualno, studiramo na daljinu, a kroz život kao
da nas vodi autopilot lišen emocija. Istražujući neprekidne veze između mode i umjetnosti
kontinuirano se vodim čuvenom Aristotelovom mišlju da cilj umjetnosti nije da predstavi
vanjsku pojavnost stvari nego njihov unutarnji značaj. Možda samo iz tog razloga i dalje
svjedočimo kreativnom buntu, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, i želji da se
istinske vrijednosti i dalje održe kao mjerilo stvarnog kvaliteta. Jednostavnije rečeno, rastu-
ći sindrom fast fashiona možemo najlakše posmatrati kroz sindrom fast fooda. Kao što ste
konzumiranjem nezdrave hrane jednom nogom svojevoljno zakoračili u vlastiti grob, ku-
povinom nekvalitetne odjeće ste na sebe navukli gnjev modnih bogova i dobro znani miris
sintetičkih materijala, koji na vaše zdravlje utiču jednako loše kao i genetski modificirano
voće i povrće iz plastičnih vrećica.
Koketiranje mode i umjetnosti nije koncept nastao u modernom dobu. Međutim, tranzicija
mode u umjetnost i vice versa nalazi se na samom vrhuncu. Spektakl koji izazivaju velike
kreativne sile potiče modne kuće da tragaju za umjetnicima čiji će rad poslužiti kao inspira-
cija za capsule kolekcije ili kostime za teatar i film. U modnim teatrima dominiraju protago-
nisti urbanih, novih bajki, a spuštaju se i višedecenijske zavjese poput Diorove, koji je nakon
45 godina kreativnu palicu prepustio Rafu Simonsu. Simons, danas modni dizajner, a neka-
da “moderni galerista”, spojio je ova dva tako srodna svijeta u jedan. Zbog svoje praktične
komponente modu nerijetko odbijaju priznati kao umjetnost. Zamislite to na sljedeći način.
Umjetničke slike, između ostalog, nastaju da bi ukrašavale zidove. No, da li freska koja čini
sastavni dio zida prestaje biti umjetnost samo zato što je postala praktična? Naravno da ne.
Da se zaključiti da je moda praktična umjetnost, u čijoj se osnovi nalazi koncept ljepote.
Možete je, ponekad, nazvati i nosivom umjetnošću. Sjećate li se čuvene “Lobster dress” di-
zajnerice Else Schiaparelli? Bila je to kontroverzna saradnja sa Salvadorom Dalijem, koji je
oslikao svilenu haljinu koja je krasila naslovnicu magazina Vogue 1937. godine. Danas je
dio stalne postavke u Muzeju umjetnosti u Philadelphiji i svjedoči pionirskom poduhvatu
da provokativna umjetnost postane dio jedne modne kampanje. u

78 NOVEMBAR | STUDENI 79
 Ljubav prema teatru rodila se iz ljubavi pre-
ŽIVOT I MODA

ŽIVOT I MODA
ma modi, a tu ljubav je u Amnin život utkao
njen otac, tekstilni inžinjer, uz kojeg je na-
učila puno o budućoj profesiji. Razgovarale
smo o životnim i poslovnim lekcijama koji-
ma ju je naučio, ali i o porodici i kreativnim
počecima. Ova snažna, energična, strastve-
na i oštra žena čvrsto vjeruje u sebe, svoju
viziju, ideje i ideale. Svojim originalnim du-
hom i stamenošću odaje utisak da sigurno
vlada svojom karijerom.
“Još od ranog djetinjstva sam jako voljela da
crtam i, zahvaljujući ocu, bila sam okružena
prekrasnim tkaninama. Sigurno je pomo-
glo i to što sam već s pet godina postala ma-
nekenka za “Alhos”, tadašnju ogromnu bh.
modnu kuću koja je proizvodila i kolekcije
za djecu, pa sam još od malih nogu imala
priliku da zavirim u blještavi svijet modnih
revija, modela i lijepe odjeće. Moja mama
je nosila lijepu, kvalitetnu i skupu odjeću,
koju je ponekad i sama izrađivala, što je za-
sigurno imalo utjecaja na moju profesional-
nu budućnost. Bila sam mirno, tiho dijete
koje, kada ne crta, po cijeli dan nešto stvara
od papira, suhog cvijeća, školjki, kamenči-
ća, plastelina i krpica. I danas čuvam pun
kofer odjeće koju sam ručno šila za svoju
omiljenu lutku. Otac me je naučio da kori-
stim šivaću mašinu kada mi je bilo dvanaest
godina, i tada sam počela da šijem sve što
mi se dopadalo i što niko drugi nije imao.
Često osjetim zahvalnost i sreću što kroz svoj rad o ovim i sličnim temama imam priliku razgovarati s Već tada sam znala da je to ono što želim
istinskim umjetnicama i kreativnim gromadama koje godinama uspješno plivaju mutnim bh. modnim da radim u životu – da stvaram vlastite kre-
vodama i koje ne gube nadu da će kvalitet na koncu nadjačati sverastući šund. Povod za razgovor s acije. Srednja umjetnička škola me je samo
modnom dizajnericom Amnom Kunovac-Zekić bili su Omer i Merima, glavni protagonisti lirske balade učvrstila u toj odluci, i dok su nas (u tadaš-
s vječnom temom o nesretnim ljubavnicima kojima roditelji uskraćuju pravo na odlučivanje o vlasti- njem usmjerenom obrazovanju) obučavali
toj sudbini, koja će ovog mjeseca doživjeti svoju baletnu premijeru na daskama Narodnog pozorišta u da budemo kreatori za industriju, otac me
Sarajevu. Goethe je balade opisao kao tajnovite, izražaj koji odlikuju misterija i nedorečenost. Pripo- je vodio na poslovna putovanja sa sobom
vjedač postiže tajnovitost u baladi tako što je vlastitom sposobnošću prenosi, rekreira iz tradicije. Kao u fabrike širom bivše Jugoslavije i Evrope i
kostimografkinja za mnogobrojne predstave, filmove i baletne izvedbe, Amna je činila upravo to. Nakon na sajmove mode u inostranstvo. Mislim da
rekreiranja španskog, mađarskog, talijanskog i francuskog naslijeđa, red je došao na bosanskohercego- je to mnogo utjecalo na moju ljubav prema
vačku tradiciju, na koju, smatra Amna, itekako trebamo biti ponosni i na koju polažemo puno pravo. U kvalitetu, preciznoj izradi i, u konačnici, na
duhu “Kud bih s tobom osim u teatar...” susrele smo se u radionici Narodnog pozorišta, u kojoj vrijedne moje zanimanje za cjelokupni proces proi-
krojačke ruke Amninu viziju pretvaraju u stvarnost. Kod žene koja i dalje vjeruje potezima vlastite ruke, zvodnje – od mašine i igle, preko tkanine do
mrljama tuša i škripanju olovke po papiru nećete pronaći skice u digitalnom obliku. U njenim crtežima gotovog komada. Moji roditelji su još uvijek
dominiraju elegantne siluete, pokret figure, kontrasti, ritam linija. Već u prvom susretu sa skicama i iz- vrijedni ljudi i oni su ti koji su me naučili
dvojenim komadićima materijala zaključujem da će publici podjednako zastati dah od baletnih pokreta poštenju, požrtvovanom radu i upornosti. I
kao od kostima koji bude sjećanje na bogatu tradiciju našeg podneblja. dan-danas su mi podrška u svemu što ra-
“Mnogo sam razmišljala o tome kako osmisliti kostim za tu predstavu. Mnogo sam razgovarala i s ko- dim.”
reografkinjom Belmom Čečo-Bakrač. S obzirom na to da se radi o klasičnom baletu i svemu što on Razgovarale smo i o današnjim generacija-
podrazumijeva, kao i želji koreografkinje da dočara tu predivnu narodnu baladu na bajkovit i lirski način ma modnih dizajnera, te o tome koliko se
koristeći se baletnim jezikom i predivnom muzikom Đele Jusića stvorenom posebno za ovu postavku, njihov (ne)rad i želja za instant uspjehom
shvatila sam da jedino naš gradski, tradicionalni kostim iz tog vremena može upotpuniti cijelu tu priču. razlikuju od iskusnih i već renomiranih
‘Omer i Merima’ jeste balada o bezvremenskoj ljubavnoj priči, ali tlo na kojem je nastala i vrijeme u imena. Koliko uništena poslijeratna indu-
kojem se to sve odvijalo daju joj poseban čar. Naravno, kostim se morao reducirati i prilagoditi sceni i strija budi nostalgiju za ex-Yu vremenima,
baletnom pokretu, ali nastojala sam ostati dosljedna ljepoti i raskoši kojima sam svjedočila izučavajući kada smo bili jedan od vodećih regionalnih
ovu tematiku.” modnih centara? u
Fashion made in Sarajevo 1995.

80 NOVEMBAR | STUDENI 81
 “Mislim da mladim dizajnerima, nažalost, nedostaje naivnosti, a samim tim i entuzijazma
ŽIVOT I MODA

ŽIVOT I MODA
da bi radili stvari koje donose (neprocjenjivo) iskustvo, a ne isključivo novac. Djelimično
su vrijeme i mjesto u kojem živimo krivci za to stanje, ali ja ih time ne opravdavam. Ne op-
ravdavam ih zato što upravo današnje vrijeme nudi priliku za plasman i nalaženje posla na
globalnom, a ne isključivo lokalnom nivou. Škola je, naravno, potrebna da se steknu vještine,
nauči razmišljati na pravi način, oblikuje i usmjeri kreativnost u pravcu realizacije. Ali pravo
znanje dolazi kroz praksu, kroz probleme koje treba naučiti rješavati, kroz izazove za koje vas
niko nije pripremio, a to je zaista neprocjenjivo. Praksa i iskustvo se stiču radeći svašta. Kada
ste mladi i neiskusni, često radite veoma naporno bez ikakve naknade, iskorištavaju vas i fru-
strirate se. Međutim, upravo to je izuzetna životna škola gdje imate priliku da izbrusite svoj
zanat, spoznate svoje mogućnosti i limite, naučite da radite s ljudima, naučite da obuzdate
ego, a sve u svrhu učenja da živite i opstanete kao kreativac u određenom prostoru i vremenu.
Nisam primijetila da su današnje generacije mladih dizajnera spremne raditi poslove bez toga
da im bude plaćeno, uključivati se volonterski u projekte gdje bi možda nekoga upoznali ili
nešto naučili, tražiti od iskusnijih da im pomognu u vezi s nečim... Ne znam, čini mi se da
imaju previše samouvjerenosti, a premalo introspekcije, što je za kreativca, ako pitate mene,
pogubno. Osim toga, okruženje im ne nudi praksu u industriji, jer modne industrije u BiH
više gotovo pa nema. Moja prva i posljednja praksa u prijeratnoj industriji bila je izrada ma-
turske kolekcije u ‘KTK – Visoko’ i izrada ćilima po mom nacrtu u sarajevskoj ćilimari, dok
su moje kolegice s odsjeka izrađivale svoje kolekcije u drugim, brojnim modnim kućama
širom BiH i bivše Jugoslavije. Maturanti Srednje umjetničke škole danas nemaju priliku za
takvu vrstu prakse i nema gotovo nikakvih pokušaja da se obrazovanje uveže s industrijom,
a nema ni industrije kakve je bilo prije rata. Ali, cijeli se svijet otvorio za mlade i kreativne
ljude, koji trebaju biti puni entuzijazma i gladni zna-
nja, željni da uče i usavršavaju naučeno, stiču praksu
i šire vidike, pa stvaraju ovdje i sada drugačije i bolje
vrijeme za modni dizajn.”
Žene su oduvijek bile jači pol, tvrdi Coco Chanel.
Ipak, samopouzdanje, odnosno njegov nedostatak
jeste pojam koji se danas često pominje. Gledajući
savršeno retuširane fotografije nesavršenih žena stiče
se dojam da nismo dovoljno lijepe, privlačne, mršave.
Sigurno možemo reći da Amnine kreacije pomažu
ženama da se osjećaju samopouzdano u vlastitoj koži.
Savršeni krojevi koji pristaju svim veličinama i obli-
cima ne čine da izgledate kao manekenka, ali ćete se
zasigurno tako osjećati ako budete u prilici da nosite
neku od njenih raskošnih kreacija. Pitala sam je da
li svojim kreacijama, svjesno ili nesvjesno, doprinosi
osnaženju žena i razbijanju predrasude da ljepota do-
lazi isključivo u malim konfekcijskim brojevima.
“Čini mi se da u našem društvu, uporedo s novim
Do sada je, u više navrata, dokazala da je jedna od predvodnica modne scene u BiH. Zajedno s prijatelji-
vremenom, kod žena dolazi do buđenja samosvijesti
com i kolegicom Jasnom Hadžimehmedović-Bekrić 2010. godine osniva MODIKO, udruženje modnih
i samopoštovanja, a jedan od segmenata je i svijest o
djelatnika i kostimografa. Kroz različite projekte Amna i njene kolege su kontinuirano radili na pro-
vlastitom izgledu, svijest o tome koliko izgled dopri-
mociji bh. modnog dizajna na regionalnom i svjetskom nivou. Pored kreativnosti, kojom nas iznova
nosi tome kako vas doživljavaju u društvu. U trendu
oduševljava, ostavlja utisak da svojim inovativnim idejama može doprinijeti razvoju i unapređenju bh.
je probuđena svijest prema zdravlju, zdravom načinu
modne scene. Svoj rad predstavljala je na mnogim međunarodnim revijama i sajmovima, a iz svog ateljea
života, a on bi trebao uključivati i zdrav odnos pre-
svakodnevno ispraća zadovoljna lica mnogobrojnih klijentica. Ambiciozni planovi za budućnost svje-
ma onome kako izgledate. Ljudi oko vas ne vide šta
doče o želji ove jedinstvene modne dizajnerice da se moda u našoj državi počne percipirati kao šansa za
mislite, često ni to šta radite, a uglavnom ne ono što
privredni razvoj, a ne propast.
jedete. Međutim, svi vide šta oblačite. Žene, svjesne
“Bez zadovoljnih klijentica sigurno ne bih opstala na sceni već skoro dvadeset godina, i to je priznanje
toga, biraju kvalitetnu, dizajniranu, promišljenu odje-
koje mi moj posao svakodnevno donosi. A sve nagrade, pohvale, uspjesi svakako jesu satisfakcija koja
ću koja traje godinama i ona im sigurno pomaže da se
dolazi nakon napornog rada, truda i dosta ulaganja. Znam da sam iskreno, vrijedno i potpuno posvećeno
osjećaju dobro u svojoj koži, a to je jedan jako dobar i
radila sve ove godine. Mnogo sam naučila, ali znam da imam još mnogo toga da naučim, i to je i ono
moćan osjećaj. Odijevanje i stil su precizno oružje za
najljepše. Svaki novi projekat je izazov – bilo modni, bilo kostimografski. Istraživanje, traženje inspiracije
postizanje efekta i zacrtanog cilja onima koji to znaju
i momenat kada osjetite uzbuđenje stvaranja i užitak stvorenog su definitivno svijetla tačka moje karijere,
koristiti. Imajte na umu da je to prvo čime komunici-
koja se, na moju sreću, svako malo ponovo dešava.” n
rate u kontaktu s drugim ljudima.”

82 NOVEMBAR | STUDENI 83
 Još jedan ZAPLET prođe
TEATAR
FESTIVAL misiju
DOKAZUJE
PROGRAMOM
Piše: Ljupko Mišeljić
Foto: Aleksandar Čavić
Ako bismo kao načine na koje mnogi festivali
s dugim i poštovanja vrijednim tradicijama
ruše sopstveni imidž naveli rezigniranost,
osuđivanje reakcija publike i konformizam
programskih politika, pa čak i postavljanje
komada pro forme, zbog efemernog uticaja
na kreiranje pozitivnog mišljenja kod publike,
onda je jasno zbog čega Međunarodni festival
mladog glumca iz godine u godinu izgleda,
djeluje i postaje sve veći i važniji.
P
red banjalučkom publikom od 22. do 28. oktobra, koliko je trajao ZAPLET, našlo
se šest predstava, od kojih pet već izvođenih i jedna premijera – “Malo blago”, u
produkciji “Jazavca”, pozorišta domaćina. “Tihi Obrt”, “Mi smo oni na koje su nas
roditelji upozoravali”, “Ne oklevaj – improvizuj”, “Nebeski odred” i “Moje dete”
predstave su prikazane u takmičarskom programu. U svakoj od ovih predstava
naslovne uloge, ili neke od glavnih, igraju mladi/e glumci/ice, te su dodijeljene tri
nagrade žirija – za najboljeg glumca, najbolju glumicu i najbolju predstavu, dok je
svako veče publika imala mogućnost izabrati glumca/icu večeri.
Ovu posljednju osvojila je predstava “Moje dete” Beogradskog dramskog pozori-
šta, u kojoj igra i dobitnica nagrade za najbolju glumicu Jovana Gavrilović, dok je
nagradu za najboljeg glumca dobio Dimitrije Dinić, koji igra u predstavi “Nebeski
odred” Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad. Dinić je dobio i nagradu publike
za glumca večeri, koje su takođe dobili/e i Hrvojka Begović (“Tihi obrt”), Mirjana
Karanović (“Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali”), Jelisaveta Karadžić
(“Ne oklevaj – improvizuj”) i Ivana Nikolić (“Moje dete”).
84
RUBRIKA
ČISTI, LJUDSKI IMPULSI NA SCENI
Jovana Gavrilović, dobitnica nagrade za najbolju glumicu ovogodišnjeg Zapleta, mlada je srbijanska glu-
mica koja na paušalu radi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a igra i u Beogradskom dramskom
pozorištu, Ateljeu 212 i drugim pozorištima. Svoju glumačku karijeru započela je na trećoj godini studija
na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, i smatra da u svakoj drugoj okolnosti možda i ne bi mogla
biti u poziciji da bude potencijalna zaposlenica. Kao mlada glumica koja već igra oko 25 predstava mje-
sečno, Jovana misli da je pozorište biće koje sistem siluje do besmisla. Tada pozorište nastupa iz pozicije
žrtve, prihvata i dela raznorazne stvari koje ga možda mogu zaštititi i pomjeriti s te pozicije, ali Jovana
smatra da uvijek postoje primjeri koji mogu podsjetiti na to šta je pozorište iskonski, šta uvijek mora da
bude i da ostane.
“Dokle pozorišne radnike drži volja da se za to bore kako znaju i umeju, to je divno. Kada te želje ne bude
bilo, možda će pozorištu neko dići lep spomenik, a možda i ne. Zato je rad na ovoj predstavi bio svojevr-
sna magija. Ono sve što zamišljamo i očekujemo od pozorišta imali smo u ovom procesu. Kad sam videla
tekst, znala sam da će biti tako. Neko se okupio oko teksta, pa je okupio ekipu koja je zbog te teme uklju-
čila sva čula, i nastalo je nešto o čemu svi maštamo. Mene nije sramota da o tome tako pričam, jer mislim
da vredi i da zaslužuje. Na kraju je važno kako je publika reagovala i kako uvek reaguje kada igramo ovu
predstavu, jer dolazimo potpuno iskreno s nekim baš čistim, ljudskim impulsima”, kaže Jovana.
U predstavi “Moje dete”, koju je stručni žiri prepoznao kao najbolju predstavu na ovogodišnjem Zapletu,
Jovana igra Ranku – desetogodišnju Romkinju koja je preživjela silovanje čiji je počinilac njen tetak.
Zbog birokratije, zakonskih odredbi i rješenja sutkinja savjetuje Rankinu majku da ne podiže postupak
zato što Ranka kroz proces suđenja može postati žrtva birokratskog, pravnog i procesnog maltretiranja
advokata odbrane. Nakon svih iscrpljenih opcija majka odlučuje da Ranku pošalje u sirotište, gdje će
ona upoznati Miška (Mladen Sovilj), momka koji je pet godina stariji od nje, koji je u sirotištu jer mu je
majka umrla pri porođaju. Ubrzo njih dvoje postaju par, a Miško ulazi u probleme s okruženjem koje ga
provocira da je Ranka “obična prljava Cigančica”.
U iščekivanju doživljaja i mišljenja publike o predstavi Jovana i Mladen govore o svojim pogledima na
predstavu, njenu tematiku i širu društvenu sliku ovog problema.
“Mislim da se često ova predstava doživi kao nešto što svi mi proživljavamo, a lično ne mislim da je tako.
Mi volimo da se poistovetimo s nekim ko je ugrožen i kome je teško i da kažemo: ‘Užasno je sve strašno,
i ja mnogo patim.’ Međutim, ima ljudi koji žive u gorim uslovima, koji su ugroženiji, skrajnuti i izbrisani.
Ima ljudi koji priču o Romima doživljavaju kao svoju priču, a ima onih koji shvataju da je ovo nešto mno-
go nadrealnije nego što možemo da zamislimo i da nema uopšte jednake veze s nama. Mi smo svi ljudi
koje kad nešto boli, onda boli isto. U ovoj priči ima dosta stvari s kojim se ljudi mogu poistovetiti. Ona
dođe do ljudi koji pogledaju predstavu, odu kući, ujutro doručkuju, odu na posao, rade; a s druge strane
imaš ljude koji nikad ne znaju hoće li imati da jedu, da li će im dete postati monstrum, ili će se toliko
u
napiti da će zadaviti svoje dete”, smatra Jovana.
NOVEMBAR | STUDENI 85
 Prema Mladenovom mišljenju, iz dramske strukture komada, a i predstave, računa se reakcija publike i
TEATAR
promišljanje o besmislenosti i nakaradnosti sistema. Očekivanje te reakcije se, smatra Mladen, ne krije.
“Vrlo jasno postoji uloga koja se zove ‘Institucija’, koju tumači jedna glumica [Jelisaveta Orašanin], i to doka-
zuje da je poruka u centar, a ne iza kulisa. Kako će neko da je prepozna, i hoće li da je doživi – to je drugo.”
NADIRODITI IRODA ILI POTPUNI DEBAKL?
Na ovogodišnjem Zapletu banjalučka publika bila je jedina publika koja će ikada gledati predstavu “Ne
oklevaj – improvizuj”, jer je riječ o igri i direktnoj improvizaciji glumaca i glumica Fakulteta dramskih umet-
nosti u Beogradu. Strukturu predstave čine vježbe improvizacije koje glumcima/icama zadaje prof. Srđan
Karanović, ali i publika, i koje oni i one izvode u trenutku. U ovom slučaju, izvedeno je 15 od 200 vježbi im-
provizacije, u kojima su učestvovali/e i Dušan Matejić, Stefan Radonjić i Jelisaveta Karadžić, koja je to veče
dobila i nagradu publike za najbolju ulogu. Njihov je naum, kako to kaže Dušan, da prihvate svaku priliku
koju dobiju, a kad je ne dobiju – da rade samostalno, oforme svoje trupe i putuju sa svojim predstavama.
Cilj im je gluma i da se njome bave do kraja, ali je shvataju kao maraton, a ne kao “trku na sto metara”. O
današnjem, savremenom pozorištu razmišljaju kritički. Kako kaže Jelisaveta, oni nisu mladi koji su ogorčeni
u životu jer nemaju posla, nego shvataju šta su problemi i greške, i spremni su da ih riješe.
Iskrenost najviše nedostaje današnjem pozorištu, smatra Jelisaveta.
“Generalni problem je činjenica da neke stvari zovemo inovativnim i novim, a one to uopšte nisu. Ako
smem tako da kažem, a da me se ne shvati pogrešno, prodaju se muda pod bubrege. Neke stvari koje
su stvarno kvalitetne ne mogu doći do izražaja zbog nekih drugih stvari koje su ispromovisane dobro.
Verujem da je samo važno da se zdušno, vredno i pošteno radi ovaj posao, kao i svaki drugi. Sve što je
kvalitetno je dobrodošlo.”
Prema Dušanovom mišljenju, u savremenom srpskom pozorištu vlada dosada i prave se predstave koji-
ma nije stalo do publike.
“Mislim da je nama svima cilj uzbudljivo pozorište, a svedoci smo predstava koje su pokušale da nadiro-
de Iroda, pa su pale. Pozorišni ljudi zaboravili su da je glumac, zajedno s gledaocem, centar pozorišnog
događaja. Možemo da nemamo nikakvu scenografiju, kao što je ni mi u predstavi nemamo, ali cilj je što
čvršće i uzbudljivije ostvariti kontakt s publikom, a ljudi prodaju maglu. Gde je glumac, tu je iskrenost, a
gde je iskrenost, tu je i reakcija publike. To je ono što nam fali.”
OSVRTI, ŽELJE I POZDRAVI
“Malo blago” (izvorno Little Gem) je predstava po tekstu savremene irske spisateljice Elien Murphy,
čija su glavna uporišta priče o ljubavi i smrti, propalom braku i neželjenoj tinejdžerskoj trudnoći. Usto,
pojaviće se i mnoge komične situacije i digresije, koje umnogome donose cjelovitosti perspektive pitanja
i problema života tri žene različitih generacija. Kćerka Amber, majka Lorraine i baka Kay zahvaljujući
uspješnoj lokalizaciji na sceni “Jazavca” postaju Biljana, Lana i Kaja, a igraju ih Belinda Božičković, Sla-
đana Zrnić i Nataša Ivančević.
86
Rediteljka Slađana Kilibarda predstavu postavlja u prostor crno-bijelih šahovskih polja i na podijumu
TEATAR
i na zidu, s tri vešmašine različitih karakteristika, izgleda i godine proizvodnje (scenografija Dragana
Purković Macan), koje će njihove vlasnice tokom predstave i koristiti. Uz pretežno monološku strukturu
predstave, s tek povremenim dijalogom koji se čuva za kraj, mijenjanje položaja vešmašine na početku i
na kraju monologa, uz pratnju muzike, prikazuje mjesto, vrijeme i okolnosti rečenog. S druge strane, to će
poslužiti i za postizanje ritma. Prema tekstu i postavci likova, reklo bi se da ova predstava ne donosi ništa
novo ni epohalno. Taj utisak tekst ne ostavlja ni nakon gledanja predstave. Međutim, igra i lični pečat glu-
mica, snažan komentar na likove, bliskost perspektiva rediteljki i glumica te sposobnost njihove saradnje
da komične digresije lokalizuju, bez banalnosti, čine ovu predstavu mnogo zanimljivijom. Pritom, ovo
nije još jedna predstava o ulozi i životu “moderne” žene, nego žene kao samosvjesnog, odgovornog bića,
koja ne čeka da joj društvo nametne ulogu i moral nego ih sama bira i o njima odlučuje.
“Tihi obrt” je drama apsurda nastala u saradnji studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i
profesora Bobe Jelčića, čiji je temelj priča o djevojci Sari koja se trudi da pronađe posao, ali ne uspijeva, o
okolnostima i situacijama koje je na tom putu prate te nadrealnosti glumačkog pokreta. Sve ovo je u služ-
bi sinhronizovanog pojačavanja, isticanja i prenaglašavanja radnje, u kojoj glumci ne zadržavaju samo
svoje identitete, nego i stavove i energiju kojom objašnjavaju egzistencijalne probleme. Tematski, “Tihi
obrt” predstavlja dokumentarni teatar, koji banjalučka publika dosad nije imala priliku vidjeti, kao ni
odličnu igru glumaca i glumica Zagrebačkog kazališta mladih – Hrvojke Begović, Dade Ćosića, Adriana
Pezdirca, Sare Stanić i Lukrecije Tudor. Igrom slučaja, a zahvaljujući baš ovoj predstavi, kaže Dado Ćosić,
on, Hrvojka i Adrian dobili su posao u ZKM-u.
“Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali”, predstavu po tekstu banjalučke spisateljice Tanje
Šljivar, prvi put je imala priliku pogledati i banjalučka publika.
Nagrađena je za najbolji tekst na ovogodišnjem Sterijinom pozorju. Režiju potpisuje Mirjana Karanović,
koja s mladim glumcem Enesom Salkovićem i igra u predstavi. Temelj priče jesu natpisi u javnom toaletu
kroz koje će Mara i Milan, uz rekonstrukciju tjelesnog, emotivnog i mentalnog sjećanja, u četiri čina
prikazati odnose između majke i sina, oca i kćerke, brata i sestre i ljubavnice i ljubavnika. Naslov pred-
stave autorka dovodi u vezu očigledne različitosti iskustava dostupnih nama i onih koja su bila dostupna
našim roditeljima, dok je ona strukturalno duodrama, u kojoj su dugi monolozi ispresijecani kratkim
dijalozima. Dva osnovna odnosa radnje Mare i Milana jesu svakodnevni fašizam uočen kroz mizoginiju
i šovinizam te međusobno razumijevanje, bez neke očigledne ljubavi.
“Nebeski odred” Đorđa Lebovića i Aleksandra Obrenovića, drama o kupovini života ili privida života,
u režiji Mie Knežević izvodi se tri i po sata i u tri čina. Osmorica heftlinga (zarobljenika nacističkog
koncentracionog logora, op.a.) stižu u Auschwitz, gdje na prvoj smotri samo jedan ne prihvata da radi u
ozloglašenoj Sonderkommandi, te biva na mjestu ubijen. Sedmorica preostalih postaju članovi “Nebe-
skog odreda” i radom u “pećima” i “kupatilima” gdje u pet minuta nestaje deset hiljada života otkupiće
naredna tri mjeseca svojih sedam života, koliko je “rok trajanja” članova ove postrojbe.
Fenomenalnu radnju i energiju glumaca, koja je najizražajniji segment ove predstave, ističe i jednostavna
i dosljedna scenografija (Miljena Vučković). U ovoj predstavi scena je nesporno mjesto gdje se odvija
jedan od najboljih spletova pojedinačnih ljudskih drama. n
NOVEMBAR | STUDENI 87
 Novembarsko
Postoji li ikakav način da čekanje, kada već ne može da se prekrati, postane podnošljivije? Prva moguć-

KOLUMNA
nost je sagledati važnost onoga što se čeka. Yevgeny Zamyatin je u svom romanu “Mi” napisao: “Kažu da
postoji cvijeće koje cvjeta samo jednom u sto godina. Zašto ne bi postojalo neko koje cvjeta jednom u
hiljadu, u deset hiljada godina? Možda nikad nismo saznali za njega jednostavno zato što se to ‘jednom u
hiljadu godina’ desilo upravo danas.”

ČEKANJE
Druga mogućnost nalaže da postoji i nešto u tom trenutku čekanja što ga čini posebnim, drugačijim od
života mimo čekanja, i da možda u njemu postoje određena smirenost i ljepota kojoj možemo težiti. Ray
piše: Aleksandar Saša Brezar Bradbury u “Fahrenheitu 451” na natprirodno lijep način opisuje susret svog glavnog lika s čekanjem:
E, MOJ SAŠA

Kad od urednice dobiješ mail s pitanjem “U koja si doba?”, znaš da podobro kasniš s tekstom. Novembar
je takav mjesec u kojem se čini da svi nešto čekamo, bilo tekstove, kao moja divna urednica, ili na neke
mnogo važnije stvari i osobe, ili jednostavno samo prvi ozbiljniji, konkretniji snijeg koji će biti krajnji
znak da je ljeto već uveliko prošlo (i neka je, ne ponovilo se), a da je i ova godina – o kojoj sam već ranije
pisao kao najgoroj koju poznajem – na izmaku snaga.
Čekanje je posebna kategorija postojanja o kojoj baš previše i ne razmišljamo stojeći u svim silnim
redovima u granapima, pred šalterima, na kolodvorima, aerodromima, u čekaonicama – nesvjesni či-
njenice da čak imamo i termin u jeziku koji koristimo da označimo prostoriju s jednom namjenom: da
nam omogući samo i isključivo čekanje. Postoje dva aspekta čekanja kojeg, dok čekamo, često nismo ni
svjesni: prvi je da je samo stanje čekanja tranzitorno i pasivno, gdje provodimo vrijeme potrebno da do-
đemo iz stanja prije čekanja do njegovog završetka da bismo došli do onoga što ili koga čekamo. Čekanje
u tom smislu pasivnosti podrazumijeva i određenu dozu dosade, koju je nemoguće izbjeći ako smo već
odlučili da čekamo, tako da je svako čekanje itekakav test kako našeg strpljenja tako i sposobnosti da i
dosadu podnesemo kao nešto što je dio postojanja.
“Osjetio je da je, trenutak prije nego što će skrenuti iza ugla, neko tu stajao prije njega. Zrak je djelovao
ispunjen posebnom smirenošću kao da je neko tu čekao, tiho, a onda se tren prije nego što će on doći
jednostavno sklonio u sjenu i pustio ga da prođe. Možda je njegov nos osjetio blagi trag parfema, možda
je koža na zapećku njegovih ruku, na njegovom licu, osjetila da je temperatura porasla na ovom specifič-
nom mjestu gdje je osoba koja je stajala podigla neposrednu atmosferu za deset stepeni na tren. Nije se
to moglo razumjeti. Svaki put kad bi skrenuo iza ćoška samo je vidio bijeli, nekorišteni, izbočeni trotoar,
gdje je možda, jedne noći, nešto brzim koracima nestalo preko travnjaka prije nego što bi se on mogao
fokusirati očima ili nešto reći. Ali sada, večeras, usporio je korak skoro zastajući. Njegov um, pokušavajući
da skrene prije njega samog, čuo je najtiši šapat. Disanje? Ili je atmosfera sabijena samom činjenicom da
je tu neko stajao i čekao?”
Treće, i možda najvažnije, zahtijeva od nas da se kratko vratimo “Godotu” i teatru apsurda. Možda mo-
ramo prihvatiti ono čemu nas uče egzistencijalisti i priznati sebi da postoje određena osnovna pitanja s
kojima se svako ljudsko biće mora pomiriti ako želi da prihvati svoje subjektivno postojanje na ozbiljan
način i kao suštinski vrijedno. Pitanje čekanja, možda, jeste u potpunosti apsurdno. Možda nema nikakvu
“objektivnu”, tj. univerzalno poznatu vrijednost, što znači da svaki pojedinac mora stvoriti vrijednost svog
vlastitog čekanja prihvatanjem i življenjem umjesto što će o njemu govoriti i filozofirati.
Kako kaže Karim Zaimović na kraju “Tajne Nikole Tesle”, parafraziram: ostaje nam samo da čekamo. I
nadamo se. Decembru i prvom ozbiljnijem, konkretnijem snijegu. n

Od pasivnosti i dosade jedino je gori drugi aspekt, u kojem čekanjem mi predajemo svu kontrolu i moć
onome koga ili onome na šta čekamo. To se posebno dobro vidi u engleskom jeziku, u kojem riječ „wa-
iting“ znači kako čekanje tako i konobarisanje – gdje je jasno da je konobar/ica taj koji je u podređenom
položaju u odnosu na gosta, tj. onog nad kim čeka da mu udovolji. Ovakav odnos snaga između ova
dva aktera je očit i u svim monoteističkim religijama, gdje se ovozemaljski život smatra čekanjem, prije
svega na konačni sud pred bogom prije prelaska u neki vječni oblik postojanja (dok su jedino ateisti
oslobođeni tog čekanja, ali i nade za postojanjem vječnog života – dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji).
Za čekanje u tom smislu nema razrješenja: ako želimo preuzeti kontrolu, onda moramo odustati od
čekanja. Ako nam je stalo – a stalo nam je, čim čekamo – onda se moramo pomiriti s činjenicom da po-
moći nema, bar dok čekanju ne dođe kraj, dok onaj na koga se ili na šta se čeka konačno ne dođe do nas.
Mnogi pisci su pokušali sažeti svu anksioznost postojanja u međuprostoru čekanja. O čekanju u životu
Voltaire je rekao: “Mi nikad ne živimo, uvijek smo u iščekivanju života.” O čekanju u ljubavi Roland
Barthes je s određenim bezobrazlukom napisao: „Natjerati nekoga da čeka: to je konstantna povlastica
potpune moći, ‘vjekovni hobi čovječanstva’.” Možda je najpoznatije djelo o čekanju “Čekajući Godota”
Samuela Becketta. Vladimir i Estragon u svom ludilu iščekivanja mitskog, a možda i nepostojećeg Go-
dota čak razmišljaju i o samoubistvu; toliki je teret čekanja na razrješenje od njega. Beckettov “Godot”
je sjajna ilustracija u još jednom smislu: na jednom od prvih prikazivanja 1953. u Parizu dočekan je
na nož i prekinut zviždanjem i podvikivanjem dvadesetak bogatih Parižana. Međutim, već krajem iste
godine Beckett je dobio pismo iz zatvora Lüttringhausen kraj Remscheida u Njemačkoj. Zatvorenici su,
naime, preveli njegovu dramu na njemački i postavili je u zatvoru. U pismu zatvorenika koji je sve to
organizovao piše: “Iznenadit će vas da ste dobili pismo o vašoj predstavi [...] iz zatvora u kojem toliki
lopovi, falsifikatori, čvrsti momci, homoseksualci, luđaci i ubice provode ovu kurvu od života čekajući...
i čekajući... i čekajući. Čekajući šta? Godota? Možda.” Pored ove zatvorske izvedbe “Godota”, najpozna-
tija je ona u San Quentinu iz 1957, gdje je soba s vješalima (!) pretvorena u pozorište, pri čemu je svaka
replika u predstavi dočekana na oduševljenje i smijeh zatvorenika, te je Beckett decenijama podržavao
kako moralno tako i finansijski svako izvođenje “Godota” u raznim zatvorima širom svijeta, znajući da je
to njegova prava, ciljana publika. Poenta je: oni koji nikada nisu morali čekati ni na šta neće nikada moći
shvatiti šta ono znači. Sve značenje čekanja najbolje razumiju oni koji su doslovce osuđeni da čekaju.

90 NOVEMBAR | STUDENI 91
 Mapa opsade
Izložbene mape stavljaju novo svjetlo na poznate događaje,
KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA
sukobe, kreativnost, dno okeana, pa čak i univerzum. Kazu-
jući istoriju 20. vijeka tjeraju nas da gledamo skoru prošlost
iz različitih perspektiva te nam izoštravaju način gledanja na

Sarajeva
svijet u kojem živimo. Izložba slavi rijetku ljepotu i začuđu-
juću različitost mapa 20. vijeka. Od prvog crteža londonskog
metroa iz 1931, preko mapa Britanskog ministarstva odbrane
do mape opsade Sarajeva.

PAZI, SNAJPER
Mapa opsade Sarajeva sadrži sve detalje preživljavanja uz
opis funkcionisanja objekata od izuzetne važnosti za svaki

u Britanskoj nacionalnoj biblioteci

grad. Mapa pokazuje tajne prolaze, tunele, posebne koridore
za kretanje koje je grad izumio da bi se spasio od cjelodnevne
snajperske paljbe po svim metama. Tu se prikazuje kako je
grad parkove zamijenio baštama, ruže kukuruzom, elektriku
srednjovjekovnim lampama, centralno grijanje pećima ručne
izrade, vodu iz česme vodom koja se toči samo na određenim
mjestima, pa zatim prenosi kanisterima, rekreaciju trčanjem
pod snajperima, kaloričnu hranu biljkama iz sopstvene bašte,
televiziju razgovorima uživo, a umjetnost pretvorio u otpor “Mi smo shvatili da bi, u formatu mape, trebalo sačuvati fe-
teroristima. nomen grada opkoljenog stotinama komada teškog i lakog
Buduće generacije će ovaj fenomen i period raspada Jugosla- naoružanja i permanentnom postavkom snajpera, u kome su
vije, geografiju grada i njegovu uslovljenost opsadom bolje umjesto saobraćajnih znakova postavljena upozorenja Pazi,
razumjeti uz korištenje ove mape. Kao jedinstveno istorijsko snajper ili Ako ti vidiš i komad brda, i brdo vidi tebe. Tako smo
učilo, ova mapa se našla u kolekcijama mapa širom svijeta. počeli snimati grad, bašte, parkove, opasne zone, raskrsnice,
Jedna crvena linija oko grada je jednom zauvijek objasnila šta objekte, zaštite od snajpera, ulice... Kasnije smo te podatke
znači ”grad pod opsadom”. prenijeli u rukom iscrtanu mapu stanja opsjednutog grada”,
kazala je autorica Mape opsade Sarajeva (Survival Map) Su-
ada Kapić.

UVID U PROŠLOST
“Mape nas intrigiraju i začuđuju, i ova izložba će dati zano-
sni i ponekad neočekivani uvid u nedavnu prošlost. Britanska
nacionalna biblioteka posjeduje jednu od vodećih svjetskih
kolekcija mapa (4.5 miliona kroz 2000 godina), tako da smo
na savršenom mjestu za istraživanje našeg dugotrajnog inte-
resa za mape, koristeći za ovu izložbu moćne i iznenađujuće
primjerke iz cijelog svijeta”, rekao je vodeći kustos izložbe u
Londonu Tom Harper.
Izložba u Britanskoj nacionalnoj biblioteci će imati prateće
događaje koji će istražiti kako mape prikazuju i utiču na svijet
u kome živimo. Jedan od događaja je “Mapiranje ratova, od
Drugog svjetskog rata do Sarajeva”.
Bivša korespondentica BBC-ja Kate Adie je domaćinka go-
vornicima na panelu (15. 11. 2016): Barbari Bond, koja će
otkriti nevjerovatan svijet mapa za bježanje iz logora koje su
štampane na svili i koje je MI9 krijumčario unutar kampova
MAPA OPSADE SARAJEVA DIO JE IZLOŽBE za zarobljene britanske vojnike u Drugom svjetskom ratu, te

“MAPE KOJE SU OBILJEŽILE 20. VIJEK” Miranu Norderlandu (autor virtualne kolekcije FAMA /on-
line muzej/ – najveće nezavisne kolekcije projekata o opsadi
OTVORENE 4. NOVEMBRA U BRITANSKOJ Sarajeva 1992–1996, padu Jugoslavije 1991–1999, mapira-
nju genocida u Srebrenici i edukacijskom modulu Dejtonski
NACIONALNOJ BIBLIOTECI U LONDONU. mirovni sporazum), koji će objasniti nastanak Mape opsade
(Survival Map) i njenog naslijeđa. n

92 NOVEMBAR | STUDENI 93
 ALIJA AGINČIĆ I ALEMKO ČVORAK, PLASTIČNI I REKONSTRUKTIVNI HIRURZI
LJEPOTA I ZDRAVLJE

LJEPOTA I ZDRAVLJE
NAŠA MALA
KLINIKA Piše: Kristina Ljevak

R
aditi u bosanskohercegovačkim uslovima po najsavremenijim standardima nije nimalo jednostavno jer
je skupo, ali je jedino na šta pristaje visokoprofesionalno osoblje Naše male klinike. Bez eksperimentisa-
nja na ljudima i uz korištenje najkvalitetnijih sredstava za intervencije.
Odlasku pod nož, kako bi se u narodu reklo, bitno olakšava atmosfera koja će vas u klinici zateći.
Uz reference i rezultate koje doktori imaju, ozbiljnost Alije Aginčića i humor Alemka Čvorka odličan su
okvir za vlastiti osjećaj da ste u sigurnim rukama, a još i u dobrom raspoloženju. Prim. mr. sc. dr. Alija Aginčić rođen je u
Da bi pokazao kako su i hirurzi samo ljudi, Alemko Čvorak će vam reći da se i sam plaši vađenja krvi te Sarajevu, gdje je na Medicinskom fakultetu
da možda nije najbolja reklama za liposukcijske usluge, po čemu je, između ostalog, ovaj centar za estet- diplomirao 1989. godine. Najstariji je đak
sku hirurgiju nadaleko poznat. Ako se jednog dana i sam odluči za botoks, biće to zbog čela, kako kaže,
jer mu odaje raspoloženje. Boriše Starovića, u čijem timu je radio četiri
I dok razgovaramo o razlozima zbog kojih se pacijenti odlučuju na estetske korekcije i o operacijama koje godine, zajedno s kolegama koji danas,
su posljedica ozbiljnih zdravstvenih poteškoća, u sjećanje mi dolazi posjeta jednoj drugoj klinici gdje sam poput njega, vrhunske rezultate ostvaruju
bila zbog alergije, a doktor, alergolog, mi izložio spisak estetskih usluga koje vrše.
Kad dođete kod profesionalaca koji svoje usluge ne moraju da nude po modelu teleshop ponude, onda će na klinikama širom svijeta. Pohađao
se ti profesionalci ponašati kao da vam liposukcija ne treba, svjesni da nisu tu kako bi ljudima ukazivali je i uspješno diplomirao jednogodišnji
na njihove nedostatke ili viškove, već da uz besprijekorne rezultate urade intervenciju radi koje je neko interuniverzitetski studij iz oblasti tretmana
došao.
A razlozi dolaska su različiti i svaki prati ugodan razgovor s ljekarima uz napomene o tome koje su po- opekotina u Parizu, gdje je i diplomirao
sljedice moguće te koliko su očekivanja pacijenata realna. dvogodišnji studij iz oblasti mikrohirurgije
Uz već pomenute reference hirurga, najsavremeniji uređaji i najkvalitetniji materijali dio su nezaobila- pri školi Fera a Mulain. Godine 1998. je
znog paketa usluga u Našoj maloj klinici.
specijalizirao plastičnu i rekonstruktivnu
hirurgiju u Sarajevu, gdje je 10 godina
PODMLAĐIVANJE MATIČNIM STANICAMA
poslije i magistrirao. Prije pet godina
“Sve tretmane koji su medicinski opravdani a koriste se u antiagingu, a za koje je kroz praksu dokazano
da daju rezultate, počeli smo da koristimo”, objašnjava doktor Čvorak, navodeći revolucionarnu PRP promovisan je u zvanje primarijusa. Veliki
terapiju podmlađivanja matičnim stanicama. je zaljubljenik u film, a u filmskim ulogama
PRP terapija podmlađivanja matičnim stanicama, poznata i kao tretman podmlađivanja vlastitom krv- smo ga takođe imali priliku vidjeti, jer
lju, vodeći je zahvat koji koristi moć liječenja koju imaju trombociti i faktori rasta u krvi pacijenta kako bi
stimulirao reakciju matičnih stanica. Te matične stanice pomažu stvaranje novog kolagena i krvnih žila, opravdano vjeruje kako je za ljekare mnogo
obnovu i poboljšanje oštećene kože te usporavaju i poništavaju znakove starenja. u bolje da odu u umjetnost već u politiku.

94 NOVEMBAR | STUDENI 95
 REZULTAT I ZADOVOLJSTVO PACIJENATA KAO IMPERATIV
LJEPOTA I ZDRAVLJE

RUBRIKA
“PRP se u medicini koristi dugo godina, u velikoj mjeri je zastupljen u ortopediji, kod povrede hrskavice vr-
hunskih sportista koja treba da se regenerira, nakon čega se počeo koristiti u estetskoj medicini na način da se
PRP ubrizgava u lice.
Princip je da se uzme vaša krv, putem centrifuge izdvoje trombociti, koji predstavljaju dijelove matičnih ćelija,
pomiješa s određenim aktivatorima, a koristimo najbolje svjetske proizvode bez obzira na njihovu cijenu, jer
je zarada u posljednjem planu. U prvom su rezultat i zadovoljstvo pacijenta te dugoročno povjerenje koje se se
gradi između pacijenta i nas, odnosno naše kuće. Važno nam je da pacijenti znaju da će dobiti vrhunski pro-
izvod kad dođu ovdje”, objašnjava doktor Alemko Čvorak i među tretmanima u ponudi kojima se ostvaruju
odlični rezultati, a zaobilazi face lifting navodi niti Silhouette Soft.
Silhouette Soft konci za lifting lica nova su tehnologija s dvostrukim preklapajućim učinkom podizanja i rege-
neracije djelovanjem dvosmjernih resorptivnih niti. Proizveden u SAD-u, Silhouette Soft razvijen je na osnovu
šestogodišnjeg iskustva upotrebe suspenzijskih niti u rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji.
“Face lifting je skup, oporavak dugo traje, dugo su prisutne modrice. Sada zahvaljujući nitima koje provučete
u lokalnoj anesteziji, vrhunske američke proizvodnje, mehaničkim povlačenjem lica prema gore postižemo
isti efekat kao kod face liftinga, koji traje dvije godine, poslije čega se niti resorbuju i u vašoj koži nema ničega
nakon dvije godine.
Ideja je starija i nije počela sa Silhouette Softom, ranije su se koristile zlatne niti koje su ostajale u koži, što je
tokom kasnijih face liftinga hirurzima moglo praviti problem.”

BEZ NO NAME FILERA

Česte usluge koje se pružaju u Našoj maloj klinici su hranjenja kože pomoću iglica i hijalurona nabavljenog
takođe od najboljih proizvođača.
“Danas su fileri, posebno hijaluronski jako popularni. Iskustvo pacijenata koji su dolazili s nekim komplikaci-
jama govori da su koristili neke no name filere, gdje nisu dobijali ni kartice na kojima bi se vidjelo šta je i kako
je stavljeno, do toga da uopšte ne znamo je li hijaluron i kojeg je proizvođača, što je za posljedicu imalo upalu i
melanome. Djevojke, najčešće mlađe, odlučivale su se za takve usluge rukovodeći se drastično nižim cijenama,
nekada čak dobijajući uslugu u kozmetičkim salonima.
Mi, napominjem, koristimo samo vrhunske proizvode, a oni i koštaju. Zbog nekoliko stotina maraka uštede ne
smije se rizikovati i napraviti dugoročan problem, na šta posebno treba skrenuti pažnju mlađim djevojkama.”
Istim principom se rukovode prilikom korištenja botoksa. “Nastojimo dati svih 100 mjernih jedinica, a ne ču-
vati botoks u frižideru, jer prilikom stajanja on slabi.”
U poslu prate uspješne, svjesni da nema potrebe ponašati se kao da su izmislili toplu vodu već isključivo pri-
mjenjujući načine i sredstva koja su na međunarodnom planu estetske i rekonstruktivne hirurgije dali rezultate.
Uskoro u Našu malu kliniku stiže najsavremeniji uređaj za zatezanja celulita na nogama, kože vrata, ruku...

ESTETSKA HIRURGIJA NIJE SAMO ULJEPŠAVANJE

Nezaobilazna tema u okviru razgovora o estetskoj hirurgiji su silikoni, ali estetski rezultat i kad je riječ o grudi-
ma najčešće nije jedini razlog intervencije. Prim. dr. Alemko Čvorak rođen je
“Ako imamo velike grudi koje ne izgledaju lijepo, njihov izgled je jedan segment problema. Drugi i mnogo
važniji je opterećenje koje stvaraju kičmi, koja je savijena, pogrbljena... Sve žene koje iz tog razloga dođu dođu
u Sarajevu, gdje je na Medicinskom
s grudnjacima usječenim u ramena, ispod grudi se stvaraju gljivične infekcije. fakultetu diplomirao 1992.
Isto je i s operacijom stomaka nakon nekoliko porođaja ili operacijom nosa, koja se smatra estetskom operaci- godine i specijalizirao plastičnu i
jom, a u većini slučajeva pacijent ne može ni da diše pravilno.
Pa onda operacija kapaka... Ne samo da kapci koji se spuštaju nakon 45. ne izgledaju lijepo, već ženama stvaraju
rekonstruktivnu hirurgiju 2001.
poteškoće dok gledaju”, objašnjavaju hirurzi. Godine 2010. dobio je zvanje
Iskustva pacijenata potvrđuju i vrhunske rezultate prilikom liposukcija u Našoj maloj klinici. Liposukcija nije primarijusa.
isto što i metoda liječenja pretjerane gojaznosti, treba svakako napomenuti. Ona nije čarolija koja će vas oslo-
boditi viška od 30 kilograma, ali je savršena metoda putem koje se odstranjuje višak na dijelovima tijela gdje
S kolegom Alijom Aginčićem
reducirana ishrana i tjelovježbe nisu pokazali rezultate. učesnik je i predavač na mnogim
“Liposukcija se prije doživljavala kao metoda prije koje pojedeš pečeno janje, što kaže moj kolega Ajdin, pa svjetskim simpozijumima,
onda malo dođeš na liposukciju (smijeh). Nije tako. U novije vrijeme se zove liposkulptura. Količina masnog
tkiva koje se skida je maksimalno četiri do šest litara, onoliko koliko ne ugrožava život. Prije se skidalo osam,
seminarima i konferencijama, na
10, 12 ili 15. Nekada s lošim posljedicama. koje redovno odlaze kako bi u Našoj
Mi skidamo samo onoliko koliko je sigurno i s onih dijelova na kojima dijeta ne može dati rezultate. Kod žena maloj klinici vrsta usluga i njen
su to bokovi, unutrašnja strana natkoljenica i koljena.” u
način pružanja stalno napredovali.
96 NOVEMBAR | STUDENI 97
 Centar za estetsku hirurgiju Naša mala klinika je nastao iz želje za pružanjem
LJEPOTA I ZDRAVLJE

LJEPOTA I ZDRAVLJE
kvalitetne usluge uz pristupačne cijene. Pružaju usluge iz oblasti estetske, plastične
i rekonstruktivne hirurgije na najvišem nivou, uz stručno znanje i dugogodišnje
iskustvo, što osigurava odlične rezultate i zadovoljstvo klijenata. Ljubazno osoblje
i doktori će vas informisati o svemu što vas interesuje i dati odgovore na sva vaša
pitanja. Naša mala klinika je moderna poliklinika čiji su osnivači prim. mr. sc.
Alija Aginčić, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije, prim. dr. Alemko
Čvorak, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije, i prim. dr. Abdulah
Fazlić, specijalista opće i plastične i rekonstruktivne hirurgije.
Centar je opremljen medicinskim aparatima i hirurškom opremom koja se
danas koristi u svijetu, a za izvođenje estetskih zahvata primjenjuju savremenu
tehnologiju. U Našoj maloj klinici nude i kompletan antiaging program koji
podrazumijeva botoks, filere i slične proizvode vodećih svjetskih firmi.
Osim usluga iz oblasti estetske, plastične i rekonstruktivne hirurgije, pružaju
i usluge iz oblasti ginekologije. U okviru Naše male klinike radi ginekološko
savjetovalište, u kojem je angažiran iskusni ljekar mr. sc. Sanjin Deković,
specijalista ginekologije i akušerstva.

BEZ PRETJERIVANJA SA SILIKONIMA

“Danas se sa silikonima pretjeruje, a ono što mi nastojimo u našem radu jeste da neko ko je posmatrač
uopšte ne primijeti da je urađena intervencija. Najvažnije je da zahvaljujući njima rješavamo mlade ljude
kompleksa koje godinama nose.
Zahvaljujući estetskim korekcijama ljudi stiču samopouzdanje, poboljšavaju kvalitet emotivnih veza.
Mi smo možda jedina hirurška kuća u Bosni i Hercegovini koja ima operativni mikroskop i uz pomoć
mikrohirurške tehnike može da rješava niz zahvata.
To su složene i dugotrajne operacije koje traže educiranost, opremu, prostor”, navode hirurzi i govore o
intervencijama koje su posljedica karcinoma dojki i uspješnih rekonstruktivnih zahvata.
“Uradili smo nekoliko operacija rekonstrukcije dojke, gdje se ženama uzimaju koža i potkožno masno
tkivo s donjeg dijela stomaka, što je u prevodu estetska operacija abdominoplastike, i od tog tkiva na vrlo
malim krvnim sudovima koje šijemo na krvne sudove u grudnom košu formiramo dojku, što se u svijetu
smatra tehnikom broj jedan prilikom rekonstrukcije dojke, pa se mi možemo pohvaliti da radimo i takve
zahvate.
Kad je riječ o estetskoj intervenciji, nije nam problem reći cijenu ma kolika ona bila, ali kad govorimo o
rekonstrukciji dojke, tada je teže jer je riječ o ženama koje imaju karcinom i koje najčešće nisu u prilici
da takve troškove snose, niti to naš zdravstveni fond subvencionira.”
Za razliku od mučnih tema koje podrazumijevaju intervencije rekonstruktivnih i estetskih hirurga zbog
posljedica karcinoma, teme poput liposukcije ili presađivanja kose svakako su one koje relaksiraju raz-
govor u prvom redu zbog načina na koji ljekari opisuju cjelodnevni proces presađivanja kose dlaku po
dlaku, ali uz sjajne rezultate. Ponukali su ih fudbaler Wayne Rooney i metoda koja je korištena prilikom
njegove transplantacije kose.
Fue safe (follicular unit extraction) transplantacija kose je najsavremenija metoda, koja se izvodi na naj-
većim svjetskim klinikama za estetsku hirurgiju. Ovom metodom se pojedinačni folikuli dlake uzimaju
s potiljka, gdje su dlake jače i pod djelovanjem drugih hormona, te presađuju na ranije određeno mjesto.
Presađivanjem ovakvih pojedinačnih folikula dobija se prirodan rezultat.
Važno za realizaciju antiaging tretmana jeste i posjedovanje analizatora kože u klinici koji pokazuje o
kakvom tipu i podtipu kože se radi, što je i preporuka za vrstu preparata koji se koriste tokom tretmana. u

98 NOVEMBAR | STUDENI 99
LJEPOTA I ZDRAVLJE

NAŠA MALA KLINIKA

Adila Grebe b.b., 71000 Sarajevo
+387 33 / 222 - 212; info@nasamalaklinika.net

USLUGE U DUHU DOBROG UKUSA

Usluge koje podrazumijevaju vještački izgled u Našoj maloj klinici se ne mogu dobiti.
“Sve djevojke koje viđate po gradu s naglašenim usnama, znajte da mi to nismo radili, i time se ponosimo.
Čak sam sretao pacijentice za koje znam da sam im nekada uradio fine usne i nakon pola godine, kad su
tražili od nas da idemo dalje i više, mi nismo htjeli nastaviti.
Onda ih sretnemo u gradu i kažu nam da su otišle kod nekog drugog ko je uvažio njihove zahtjeve bez
obzira na krajnji rezultat.
Sve zahtjeve pacijenata koji prelaze granice dobrog ukusa mi odbijemo i uputimo na kuće koje su spre-
mne to uraditi”, navodi doktor Alija Aginčić.
Svoju ljekarsku profesiju shvataju kao obavezu da pacijentima pomognu na svaki način. Svaka interven-
cija koja na bilo koji način može ugroziti pacijenta neće biti urađena. “Ako postoje komplikacije, dužni
smo da ih objasnimo. Hirurgija nije nikada bez komplikacija. Postoje ljudi čije tijelo jednostavno ne
prihvata protezu, i dužni smo to pacijentima reći.
Uvijek se mogu desiti krvarenja i infekcije, što se u našem slučaju, hvala Bogu, nikada nije desilo.
U našu salu nikada neće ući pacijent koji ima bilo kakvu bakteriju.”
Jednokratni mantili, a ne oni koji se sterilišu nakon korištenja, antibakterijski konac, takozvana atomska
operaciona sala ista kao u Kliničkom centru samo su dio preduslova za vrhunske intervencije koje se
obavljaju u Našoj maloj klinici.
I na kraju, za radoznale, kliniku nisam pohodila kako bih sakrila znakove starenje ili viška kilograma, za
šta bi zlonamjernici rekli da sam i mogla.
A nakon operacije druge prirode prvi put sam, zahvaljujući domaćinima, pomislila kako jednog dana,
ako se ne budem znala nositi sa starosti, znam gdje ću to i riješiti. n

100
 NOGOMETNE LEGENDE
PRAVILA IGRE
BLEKI
Piše: Marko Tomaš
Čudni su načini na koji se čovjek zalijepi baš za određenu po-
javu. Nije bitno da li je bio direktan svjedok događaja ili se
radi o predanju ili priči iz daleke ili bliske povijesti, tek uvi-
jek je posrijedi nešto čudno što nam isprva privuče pažnju i
natjera nas da saznamo nešto više o toj pojavi ili čovjeku ili
mitskom biću.
Vladislav Bogićević je igrao nogomet nekoliko godina pri-
je nego što sam ja postao svjestan sebe. Karijeru je počeo u
Zvezdi, ozbiljan nogomet je počeo igrati u Mariboru, da bi
se vratio u Zvezdu i tamo proveo desetak sezona prije nego
što je postao članom nekada slavnog groblja velikih europ-
skih nogometnih zvijezda pod imenom New York Cosmos.
Da, to je onaj Cosmos u kojem je igrao i Edson Arantes do
Nascimento Pele.
A u poznim igračkim godinama igrao je tako da je uvršten
u sportski Hall of Fame, a to u Americi, koja malo mari za
europsko nogoloptanje, nikako nije mala stvar.
Nisam imao privilegij gledati Bogićevića, od njega je bilo,
tako priče kažu, puno boljih i većih igrača, ali on je imao ono
nešto, nešto drugačije, nešto zbog čega ga je publika voljela
više nego druge igrače.
Mene je priči o Vladislavu Bogićeviću privukao njegov nadi-
mak. Bleki, tako su ga zvali. Bleki Bogićević!
Kad sam bio klinac i slušao priče starijih, taj mi je nadimak u
kombinaciji s prezimenom zvučao beskrajno cool. Netko s ta-
kvim nadimkom nije mogao biti tek jedan od mnogih. Takav
tip je po nečemu morao biti poseban, pa makar bio igrač koji
je uglavnom operirao u obrani.
Da je moja intuicija ispravna, potvrdio mi je opis Blekija Bo-
gićevića, koji kaže da je Bleki bio predstavnik publike na tere-
nu. Voljeli su ga na svim stadionima, kako se to nekad govo-
rilo, od Triglava do Đevđelije, makar je igrao za, većini ljudi
omraženu, Crvenu Zvezdu, koja je i meni, što se omraženosti
tiče, bila u rangu sa zagrebačkim Dinamom.
Kako starim, sentimenti prema djetinjstvu odavno su otupje-
li stare antagonizme, pa tako danas ne marim ni za Dinamo
ni za Zvezdu, ali amblematski likovi poput Blekija Bogićevića
ostali su mi među uspomenama kao dragocjen suvenir, pod-
sjetnik na vremena kada je publika mogla imati svoje pred-
stavnike na terenu i kada se moglo dogoditi da u Splitu navi-
jači plješću jednom igraču Crvene zvezde. A bila su to i doba
kada je bilo moguće da Zvezda bez puno problema svlada
Shanklyjev Liverpool.
Možda je vladao mrak u mnogim segmentima života, ali ba-
rem je običan čovjek mogao dobiti satisfakciju u takvim, ne
baš malim pobjedama. Bilo je, da to tako kažem, svjetionika
102
BBC-ija, legendarni Tim McFarlan, zanijemio je na predugih sumnjam da bi i Kulje, inače sklon neočekivanim potezima,
PRAVILA IGRE
40-ak sekundi i izgovorio: Oh my, oh my, oh my!
u odsudnom trenutku učinio ono što je učinio Bleki protiv
Predstavnik publike na terenu učinio je ono što bi učinio Škotske. Skratio je Miljaniću život za nekoliko godina, Marića
samo neki šmeker s betonskog terena iza škole. Niti jedan poslao na psihoterapije, škotske igrače nagnao da čupaju kosu
profesionalni nogometaš na svijetu, dobro, osim možda i izbiju si u ono vrijeme rijetke zube.
Blekijevog prijatelja i kolege iz reprezentacije Kulje Vladića, ne Bleki je, jebiga, odigrao ono što bi svaki amater s tribina odi-
bi odigrao to što je u tom trenutku uradio čovjek s beskrajno grao, nešto za infarkt, nešto za dušu, za život na rubu. Takav
cool nadimkom. je bio Bleki Bogićević, a to je samo jedna od mnogih anegdota
Lopta je, dakle, išla prema Blekiju, a ovaj ju je umjesto no- vezanih uz njegovo ime, prezime i pogotovu nadimak.
gometno pismeno uštopao tako što je klecnuo i poklopio ju Danas tvrdi da ne pamti detalje. Vješto izbjegava priču o de-
koljenom, i onda – štopanje bi mu svi oprostili jer je loptu taljima. Pravi šmeker voli ostati misteriozan čak i kada je nje-
ukrotio – onda je Bleki nonšalantno, poslavši ju između dva gov život donekle dokumentiran. Njemu je bitno kako se on
škotska igrača, loptu vratio natrag u kazneni prostor u ruke osjeća, kako ga doživljavaju oni za koje je igrao, ona momčad
svog vratara Envera Marića (tada je vratar imao pravo povrat- s tribina.
ne lopte uzeti u ruke). Spomenuti škotski igrači nisu reagirali Igrali su tako nekad ljudi čiji se golovi ne opisuju u legendama
jer nisu mogli vjerovati da je Bleki uradio baš to što je uradio. i pričama koje tvore urbanu mitologiju, igrali su neki halfo-
Nitko na svijetu, baš nitko tko je tada pratio tu utakmicu nije vi čiji se šmekerski potezi prepričavaju iako su bili oni manje
očekivao takvu uličarsku podvalu i samo zbog toga je sve do- atraktivne, obrambene prirode. A doživjeti da budeš nogo-
bro završilo po reprezentaciju Jugoslavije. Ona je, tako kažu metaš iz socijalističke zemlje uvršten u američki Hall of Fame
priče, na tom turniru nadigrala Brazil, tukla prijateljski Zair i da te ljudi pamte po obrambenoj lucidnosti je, priznat ćete,
s neprijateljskih 9 prema 0, odigrala, unatoč masovnim infar- nekako posebnije nego da na ovom mjestu opisujemo neki
ktima zbog Blekijeve ulične lucidnosti, sa Škotima 1 prema 1 i gol o kojem smo samo slušali priče, a nikada ga nismo vidjeli
bila spremna za velike stvari. Ali u sve se umiješala balkanska (kao ni onu Blekijevu povratnu loptu).
sitna duša i već u narednom krugu razorila duh momčadi i Jebiga, takav lik, makar i Zvezdaš, zaslužio je potpuno cool
poslala ju kući. nadimak, nadimak zbog kojeg će neki klinac velikih, širom
Bleki je bio najmlađi, ali očito i najluđi u toj momčadi. Naj- otvorenih očiju koje žele progutati svijet, sve što je bilo prije
boljeg partnera za kenjčijanje na terenu i van njega imao je i sve što će doći, pokušati da sazna što je više moguće o tipu
u poznatom mostarskom lovcu na štigliće Kulji Vladiću, ali koji ga nosi i koji zbog toga može učiniti baš sve što poželi. n
na mračnoj pučini. Na nogometne terene su puštali spadala,
zabavljače, one koji uvijek odigraju potez kakav bi odigrao bilo
tko iz publike, a ne onako kako to zahtijevaju šabloni i trenerske
zamisli. Mnogi je trener zbog takvih likova znao fasovati blaži
srčani udar, a Čiča Miljanić, kad je preživio Blekija, mogao je
postati i trener velikog Reala, što se kasnije i desilo.
Igralo se svjetsko prvenstvo 1974. godine. Domaćin je bila
Savezna Republika Njemačka. Jugoslaviji je za prolaz bio do-
voljan neriješen rezultat, dok je reprezentaciji Škotske trebala
isključivo pobjeda. Bilo je 1 prema 1, a svi igrači na terenu
preselili su u kazneni prostor, koji je, po nogometnom običaj-
nom pravu, pripadao Enveru Mariću.
Otočke reprezentacije u ono su doba važile za neprikosno-
vene u igri glavom. Nekad se govorilo, kad Englezi ili Škoti
izvode udarac iz kuta, korner je pola gola. Kraj utakmice se
bliži, a Škoti izvode šesti korner zaredom. Škotski igrač – tada
je bilo nepisano pravilo da krilni igrači izvode udarce iz kuta,
pa možemo zaključiti da je to bio krilni igrač Škotske – izvodi
prekid, nabacuje u kazneni prostor jednu oštru loptu u visini
glava svih igrača ispred Envera Marića. Lopta se sumanuto
odbija po šesnaestercu, Marić je prati pogledom spreman da
se baci na nju ako krene prema njemu. Međutim, lopta se od-
bija ka rubu kaznenog prostora, gdje je dočekuje half repre-
zentacije Jugoslavije Vladislav Bleki Bogićević.
Kažu da se nakon tog Blekijevog poteza u oči Envera Marića
naselila sjeta koje se više nikada nije riješio i da mu je tada po-
čela sijedjeti kosa. Miljanu Miljaniću otvaraju karton srčanih
problema, Mladen Delić je na tren klinički umro, a reporter
NOVEMBAR | STUDENI 103
 O radnim
ŠTO BAŠ MENI? KOLUMNA
piše i ilustruje: Filip Andronik
KOLEKTIVIMA
Raditi kao član nekog većeg kolektiva sa sobom nosi pregršt
razloga za mrziti cijeli svijet i ljude, i željeti sve da ih zubima
rastrg--- khm, ne... ovaj... htio sam reći da raditi kao član ne-
kog kolektiva sa sobom nosi pregršt razloga za radost.
Na najnižem nivou radnog kolektiva su gnomovi i vrtni pa-
tuljci, to jeste, magacioneri i vozači. To su tipovi koji tersaju
svima što moraju raditi fizički težak posao dok ostali sjede za
računarima. Mnogo se uvrijede kad im spomeneš završavanje
neke škole. Ali ne kao “ejh, završio sam ja gimnaziju do dru-
gog sprata” već pohađanje, takvo završavanje.
Idući klan čine ljudi koji su odustali od svih životnih ambicija
sem da ujutru čekaju kada će na posao, a popodne čekaju
kada će kući da mogu opet čekati kada će sutra na posao. To
je tip ljudi koji su blizu penzije (aha, jedno 15–20 godina bli-
zu), pa ih se ne može otpustiti, ili jedini u firmi znaju koristiti
iglični štampač i windows 3.1 na kojem počiva, štajaznam,
cijela distributerska mreža. “To je nekad neki Sajo napravio i
rekao ne diraj i mi ne diramo!”
Što je osoba duže na radnom mjestu, to je
njen nivo brige za posao manji. Koliko je tač-
no opao može se lako izračunati jer je obrnuto
proporcionalan vulgarizmima kojima odgo-
vara na molbu da radi svoj posao: “plati pivu
pa ću uraditi”, “nemoj me sad jebavat”, “šta me
drkaš” i slično.
A tu su i mladi radnici, željni dokazivanja.
Oh da, na njihovim leđima budućnost kolektiva
počiva. I to šefovi znaju. I deru im kožu s njih.
Ubijeđen sam da se šefovi okupljaju u resto-
ranima, na suhoj jarčetini, i razmjenjuju isku-
stva ko je više prevario radnike. “Ma šta kažeš, nisi ga prijavio
i nisi mu rekao kolika će mu biti plata, ali si mu dao da radi? I
šta, on budala radi? Ahaha, genijalno, moram i ja to probati.”
“Ja sam svojima rekao da nemamo sad para da im platimo, ali
od idućeg posla ćemo dobiti pare, pa ćemo im platiti; i tako
rade evo već četiri godine.”
“Dobar, dobar, e, a znaš šta sam ja uradio? Ja sam im rekao da
sami odaberu smanjenje plata ili otkaze. I onda su odabrali
smanjenje plata, a kasnije sam ih svejedno otpustio.”
Na poslu u firmi vjerovatno niko nikada nije dobio savjet od
radnog kolege kako da se usavrši u poslu koji radi. Koji će ti
to? Svakako nisi došao u firmu da radiš. Ali zato smo se nado-
bijali savjeta kako liječiti dječije bolesti!
Kao što se taxi licenca prenosi s muškog koljena na koljeno,
tako se praktično znanje iz rukovođenja svojim, muževim,
dječijim, užeporodičnim, šireporodičnim, radnokolegijskim
i životima ljudi u javnom prevozu u firmi prenosi sa ženskog
na žensko koljeno. Ovaj, ne žensko već ženturačko.
104
Naći pravu novu radnicu koja će se obučiti tajnama zanata
ravno je pronalasku čarobnjaka koji će se obučiti za borbu
protiv Voldemorta. Teško, da, ali uz dovoljno truda i njen
ugovor na neodređeno, nije neizvodljivo.
Baš kao i u svakom zanatu, i u ovom je sigurnost na prvom
mjestu. Nova učenica prvo mora da se na radnom mjestu za-
grne onom maramom jer, znaš, moja ti, duva iz hodnika, a
muške kolege vrata ne zatvaraju. Kad se ogrnu, k’o superju-
nački kostim da obuku. Spašavanje svijeta može započeti.
Ironično, nulta metoda kućne medicine počiva na nerađenju
ničega. “Malo me hvata neka glavobolja.” Ništa, pusti, proći
će. “Manta mi se već danima kad ustanem sa stolice.” Onda
ne ustaj sa stolice!
Dvadeset dana kasnije otkrivaš da imaš upalu sinusa ili moz-
ga, ili oboje. Obično se kao razlog oboljenja navodi nešto van-
pametno (“to je zato što si sjedila pored vrata kombija koji
nas vozi na posao, pa te uhvatilo”) ili nešto što se desilo u pri-
jepotopno vrijeme (“to je tebe uhvatilo onomad kad je veliki
snijeg pao”, a to je bilo lani). Drevne mudrosti na-
prosto sipaju iz tih modernih druida.
“Došao mi sin iz Njemačke s djevojkom. Ja im na-
pravila meso s krompirom, onako domaćinski. Kad
ova djevojka vegetarijanka. Šta ću, jadna, ja joj izva-
dila meso iz tanjira i dala nek pojede krompir.”
Iako je ova skica stara i otrcana, savršeno ilustruje
način dolaska do rješenja tih ženturača. Jer samo
kad razumiješ da to njoj ima smisla, možeš razu-
mjeti situaciju kada dođe u kancelariju s glavicom
crvenog luka, stavi je na stalažu i kaže: “Ovo je li-
jek protiv ptičije gripe, povući će bacile iz zraka.”
A pazi tek krizne situacije kada je neko pojeo tuđi ručak u
firmi. Auu, lele, koji je tek to cirkus! Kao kontrolor vozova
suočen s havarijom od 56 lokomotiva i 312 vagona, ona, od
univerzuma odabrana, ustaje i sad rukovodi istragom. Koliko
je tu bilo pomfrita, a koliko fileta, kad je ko ušao u kafe kuhi-
nju, a kad izašao. Obično ona sama nije vidjela ništa vezano
uz sam čin ručka, ali je upratila da je Muris tri cigare ispušio i
da je Amina kasnije došla danas na posao.
“Ja ne znam ko je to pojeo, ali vidjela sam Murisa tri puta da
je---”
Muris je otišao na teren prije nego što smo i poručili ručak.
“Ne znam ja, ja znam da sam ga vidjela da je tri puta...”
Na kraju imaš i one metuzaleme koje merhametli direktor
uposli samo da mogu vlastiti sprovod, ovaj, penziju da doče-
kaju. Ono, nekoliko godina do ispunjenja staža im ostalo. To
su kolege za koje nikome nije jasno šta rade u firmi. I često
imaju probleme tipa “ne radi mi mail, crn mi ekran skroz”.
“Jeste li upalili računar?” “Aaa, treba da ga upalim prvo!” n

KOLUMNA
piše: Edin Tuzlak
BRUH NAŠ SVAGDAŠNJI
Dear Ellen,
odmah na početku, znam da you ne go-
vorila dobro my jezik, a s obzirom na to
ga ipak govorila bolje nego I your, ovo
letter ja tebi pisala na tvoj bosanski i moj
engleski jezik koje ti, I hope, mogla ra-
zumjela, OK? Dear Ellen, ja sam jedan
renomirani kolumnista iz Bosnia i, još
važnije za ova tema, ja sam tvoj biggest
fan u ovom dijelu Europe. Mnogi u Bo-
snia rugala se tvoja TV show, govorili
da je sve fake i glupo, ako me razumjela,
da ti nisi bila funny u mnoga situation...
Mene mnogo boljela svaka kritika na
tvoj račun! Ja trpjela duševne boli ko
Damir Mašić kad su a long time ago
Dani iz broja u broj napadala Zlatko La-
gumdžija. Ja odgovorno tvrdila da je u
tvojim TV shows sve duhovito i sponta-
no. For example, neki dan ja gledala tvoj
genijalni TV show kad ti išla u shopping
with Michelle Obama. OMG, to je bilo
sooooooo funny! Znaš, ovdje u Bosnia
će ti sve priznati, ali success – never!
Neka te ne čudi onda zašto su mnogi
govorila da je taj prilog bila glupost. Re-
cimo, meni je bilo adorable vidjeti lovely
Michelle u mall kako spontano kupuje
osnovna životne potrepštine, you know.
Spontano je došla s 246 vozila Secret
Service, koja je prethodno do u mili-
metar check cijeli supermarket i kupce
koji dobila permit da u njemu boravila.
Oooo, to je bilo soooo funny! Lovely
Michelle spontano šeta supermarke-
tom, a za njom spontano ide nekoliko
bodyguards sa spontanim slušalicama
u ušima i još spontanijim pištoljima za
pasom. A tek tvoj odnos s lovely Mic-
helle! Ležerno, spontano, ma, soooo
COOL! Ja mnogo puta bila oduševljena
tvojim TV shows, ali taj me ostavio no
comment! Ono kad ste zapeli na neki
automat, nešto za coins and cash, pa je
106
Oj djevojko
Ellen, Ellen
u narednom kadru prema vama išla nasmijana djevojka čak i prije nego što joj se
ti obratila za pomoć? Ma lovely! Ide djevojka prema first lady, a Secret Service ni
habera?! Soooo cool! Ovdje na Balkan bilo mnogo comments da je to fake, ali zli
jezici from Bosnia uvijek nalazila manu svemu i svakome. Možda mala digresija,
ali imala veza s traženjem mana: evo, dear Ellen, sad im ni jedna Senka Kurt ne
valjala jer žena postala director of Avaz Roto Press. Kao, Avaz je protiv nje pisala
svašta dok je ona bila editor in chief u Oslobođenje, kako sad mogla u spontani
zagrljaj Avaza?! Ma, mogla lako, sve čovjek forget za nekoliko spontanih hiljada
KM #25godinaAvaza #samoprincipijelno. No, vratimo se na tvoj adorable TV
show! Meni se mnogo svidjela, dear Ellen, kad si se okrenula prema onoj žena s
baby, kad zagalamila: „TI S BABY, COME HERE!“ Poslije ti i lovely Michelle di-
jelile autograms, ti htjela dati potpis i na baby skin LOL! Ooooo, to je bilo sooooo
sweet! To me podsjetilo na preduhoviti „Periferni dnevnik“ kad je funny Maca
spontano dao spontanu cvaju da neki guy slučajnu prolaznicu spontano lupi po
ass. Sve za money i funny, wohooo! Lovely Michelle se, of course, užasnula taj pri-
jedloga, baš kao što se užasne each time kad American soldier raskomada neko
child u Afganistan. Jer conscience! But nećemo o tim black temama, ovo je funny
letter about funny TV show, yeah! A, znaš šta mi se najviše svidjelo kad je lovely
Michelle ušla u studio? Reactions publike! Svi na legs i erupcija oduševljenja zbog
first lady! Pomislio sam: ko bi zbog naše first lady, u narodu poznate kao sister od
milja, bio onako oduševljen? Na pamet meni pala jedino njen husband.
Also sam gledala TV show o wearable technologies. Oooo, koliko sam se samo
smijala tvojim ingenioznim folovima! Kako se samo sjetiš svega toga, dear Ellen?!
Blender na kacigi, really? Pa, to je sooooo cool! Jesi razmišljala o posebnoj TV
show „Ellenine kućne čarolije“? A kad sam vidio onog tvog Andyja da je stavio
pakovanje juice u čarapu, pa mu još ti direct u čarapu genijalno dodaješ ice cu-
bes… Ja spontano OPLAKALA! Kao što ti ja već prethodno pisala, u Bosnia ima
mnogo haters. Njima se čak ne sviđala „Visa za future“, ne sviđala im se „Crazy,
zbunjen, normal“, a, evo, ne sviđala im se ni tvoja TV show. Dear Ellen, ja njima
svima rekla: „Ako ti se ne sviđala, ti napravi bolja!“ Jer tako ja sve u svoj život: ako
mi se ne sviđala bread u pekara, ja napravim bolja; ako mi se ne sviđala kako mi
dentist popravila zub, ja ga popravila bolje; ako mi se ne sviđala kako mi arhitekta
nacrtala house, ja nacrtala bolja! Ako ne znaš napraviti bolja, nemaš pravo kriti-
kovati! Haters govorila kako Bosnian politika bila mnogo loša, kako ne valja ovo,
ne valja ono, ali ja njima all rekla: „Napravi stranka i izađi na elections!“ By the
way, ja bih na elections always birao tebe, pa bi to bili Ellenctions, hehehe. Malo
sam i ja spontano funny, nadam se da ne zamjerila.
Nego, ja bih tebi pisala još long, ali sam uzela recept Bože Vreće za pie zeljanica,
pa idem sad sukati jufke. Nooo, nije to zbog toga što mi se njegova nije svidjela
pa sad ja željela napraviti bolja. Njegova zeljanica, tetovaže, haljine, štikle, pjesme
itd., njegovo sve je best! Elem, Ellen, stay spontano duhovita i da ti dear Allah
podari još mnogo uspješnih TV shows. n
 KOMPANIJA OPEL JE NA JAHORINI PREDSTAVILA SVOJE NOVE MODELE –
PROMO

PROMO
MOKKA X I ZAFIRA! ISKUSNI VOZAČI, KOJI SU IMALI PRILIKU DA ISPROBAJU
OVE AUTOMOBILE, DALI SU SVOJ SUD – MOKKA X SE DOKAZAO NA TEŠKOM
TERENU, DOK JE ZAFIRA POKAZALA SVOJU PREPOZNATLJIVOST I UDOBNOST I
NA NERAVNIM I NA KRIVUDAVIM PUTEVIMA!

Opel Mokka X
Opel Mokka X otvara novo poglavlje u istoriji kompanije. Radi se zapravo o oznaci X, koju će nositi svi budući kompanijini
modeli SUV. Zasad je to samo Mokka, ali iduće godine stižu još dva SUV-a.
U Evropi je u protekle tri godine Mokka prodana u 600.000 primjeraka te je statistički u top 3 najprodavanija modela na
Starom kontinentu uzimajući u obzir period otkako je na tržištu.
Što se tiče dizajna, nova Mokka je pomirila SUV-ovski izgled i eleganciju. Na rešetki hladnjaka je lajsna koja kreće od
Opelovog znaka i širi se prema svjetlima, a ta linija se nastavlja na LED poziciona svjetla. To će biti zajedničko svim
budućim modelima. Inače, nova Mokka je dobila full LED prednja i stražnja svjetla. Sistem Opel Eye služi za automatsko
prebacivanje s kratkih na duga svjetla i obrnuto, upozorenje na napuštanje trake, prepoznavanje i pamćenje saobraćaj-
nih znakova za prikaz vozaču. Također, postoji upozorenje i za opasnost od frontalnog sudara. Novost je i LED projekcija
upozorenja na vjetrobransko staklo.
Promjene interijera su veoma lako uočljive. Valovita linija instrument table povukla je inspiraciju iz nove Astre. Tu je novi
infotainment sistem, koji je vizuelno i funkcionalno u centru pažnje. Navi 900 IntelliLink je novi navigacijski sistem koji
se može povezivati sa smartphoneima (CarPlay i Android Auto). Posjeduje 8-inčni ekran osjetljiv na dodir. Navigacija je
dostupna u 2D i 3D dimenziji. Na ekranu je moguće pisati i SMS poruke, a omogućene su i glasovne naredbe na engle-
skom jeziku.
Osnovni model s opremom Selection i 1,6-litarskim benzincem sa 115 KS košta 35.900 KM. U Opelu očekuju da će naj-
prodavanija biti dizelska verzija s 1,6-litarskim CDTI motorom od 110 KS i Enjoy Plus paketom opreme, koja košta nešto
više od 40.000 KM.
Nova Zafira
Kao što se moglo i očekivati, nova Zafira nudi zaista mnogo prostora, a može prevoziti čak sedam putnika.
Stražnje sjedište je sačinjeno od tri dijela, tako da se centralni može preklopiti i pretvoriti u naslon. U tom
slučaju se vanjska sjedišta mogu pomjeriti više nazad i unutra, čime se dobija na komforu. Treći red sjedišta
se postavlja po potrebi te drastično smanjuje zapreminu prtljažnika na manje od 200 litara.
Unutrašnjost kupci mogu dobiti u dvije nijanse, kao i panoramski vjetrobran, koji se pomjera naprijed i nazad
te izgleda veoma atraktivno.
Ciljna grupa su porodice koje žele bolje opremljene automobile. U Opelu vjeruju da će biti najprodavaniji mo-
del s opremom Edition Plus, koja uključuje klima-uređaj, radio, touchscreen, Bluetooth, sigurnosnu opremu,
navigaciju, LED svjetla, raznu električnu opremu, aluminijske naplatke i drugo.
U kombinaciji s 1,4-litarskim benzinskim motorom s turbopunjačem Zafira košta nešto više od 38.000 KM, dok
kombinacija s 1,6-litarskim CDTI motorom košta nešto više 44.000 KM.

108 NOVEMBAR | STUDENI 109

 Zakoračite u 2017. godinu
u podnožju veličanstvenog
planinskog krajolika Bjelašnice.
Hotel Bjelašnica Wellness & Spa su
i ove godine pripremili mnoštvo
kvalitetnog i zanimljivog sadržaja.
Ono što preostaje jeste da nam
ukažete povjerenje i ove godine te
da zajedno i uspješno uđemo
u novu 2017. godinu.
 Jeste li već sreli novog jelena u trgovinama?
PROMO
Mnoge se kompanije u jednom trenutku nađu pred važnom odlukom – na koji način
pratiti zahtjeve tržišta, a pri tome ostati svoj? Jägermeister ima odgovor – dizajn
uvijek treba pratiti duh vremena, pa se, u skladu s tim, brand odlučio na važan
korak, promijeniti izgled boce koja u sebi nosi prepoznatljivi Jägermeister okus.
NOVA BOCA DIZAJNIRANA JE TAKO DA BUDE UNIKATNA KAO I PIĆE KOJE SE NALAZI U NJOJ
Iako je okus isti već 80 godina, boca se vremenom mijenjala. U potrazi za osvježenjem dizajna, svaka
nova generacija boca pronalazila je nova i inventivna rješenja kao što je NRC (Non Refillable Cap),
boca sa zaštitnim čepom, koja se pojavila na tržištu prije dvije godine, a čija je osnovna uloga spreča-
vanje bilo kakve manipulacije originalnim proizvodom i ponovnog punjenja praznih boca. Jägerme-
ister je uvijek pratio standarde tehnološkog napretka, a ipak, kroz sve te promjene, zadržao je ono
najvažnije – prepoznatljiv Jägermeister okus.
Odmah na prvi pogled vidi se da je izgled boce osvježen u modernom stilu, i dalje oslikavajući vri-
jednosti branda, što pokazuje da je moguće napraviti idealan spoj tradicije i modernog. Zelena boca,
nepromijenjena od 2002. godine, malo je produžena i viših ramena, s nešto dužim i kvalitetnijim če-
pom na kojem stoji potpis kreatora Jägermeistera Curta Musta zajedno s porukom 'Since 1878', koja
označava godinu osnivanja kompanije.
"Ovo je peti put u povijesti branda da se boca mijenja. Etiketa prikazuje jelena u prirodnijem okruženju
i zrelijem izdanju, te naglašava prirodno porijeklo proizvoda kroz broj 56, koji predstavlja broj biljaka
ujedinjenih u tajnoj recepturi. Prepoznatljivi Jägermeister okus ostao je netaknut, u što su se ljetos
mogli uvjeriti svi prisutni na održanom eventu ‘Redesign of fun’, simbolično nazvanom i organizira-
nom povodom redizajna boce, gdje je nova boca prvi put ugledala 'svjetlo reflektora' u BIH", izjavili su
iz zastupništva Jägermeistera za BiH.
112
RUBRIKA
Jägermeisterova boca posebna je i upisana u povijest kao i samo piće. Od
samog početka Curt Must je znao da je visokokvalitetna i čvrsta boca itekako
važna za njegov fini liker. Da bi pronašao idealnu bocu, izumitelj Jägerme-
istera morao je biti kreativan, pa je veliki broj različitih modela boca podvrgao
testu. Kod kuće, u svojoj kuhinji, Curt je ispuštao boce na tvrdi drveni pod s
određene visine (što se vjerovatno njegovoj supruzi i nije toliko dopalo). Na taj
način je pronašao najpouzdaniji model, posebnu i jedinstvenu Jägermeister
bocu, kakvu poznajemo i dan-danas. Bocu koja je izdržljiva i bez problema
podnosi temperaturu od -18 °C, idealnu za konzumiranje ovog likera.
Tajna receptura koja ujedinjuje 56 različitih biljaka, cvje-
tova, voća i korijenja iz više od 31 zemlje svijeta (s kojih su
uklonjene sve oznake, te se materijal koji sadrže označava
u šiframa), nastala davne 1934. godine, ostala je nepromi-
jenjena do danas. 80 godina u kompaniji Mast Jägermeister
nisu odstupili od zacrtane kvalitete koju, pored ostalog,
garantuje filtriranje i pohranjivanje baze Jägermeistera u
hrastove bačve, gdje liker sazrijeva. U proizvodnom pro-
cesu prolazi još 383 provjere kvalitete kako bi se osigurao
jedinstven i maksimalno prepoznatljiv Jägermeister okus.
NOVEMBAR | STUDENI 113
 JUBILARNO IZDANJE
Ma, to se samo tako kaže, slutio je sigurno; naprosto, veli-
JAZZ FEST SARAJEVO

JAZZ FEST SARAJEVO

ki rezultati nikada ne dolaze bez vjere u vlastite kapacitete i
istrajnosti, koja ovog kulturnog menadžera krasi.
On nije jedan od onih koji putem medija dijele društvene

omiljenog sarajevskog festivala

lekcije predstavljajući sebe kao najboljeg. Nema ni potrebe
za tim. Armija fanova festivala ujedno su i njegovi lični obo-
žavatelji i obožavateljice, svjesni da nema njegovih beskom-
promisnih odluka, ne bi bilo ni festivala.
Piše: Kristina Ljevak Sjećajući se početaka Zupčević je kolegi Dini Bajramoviću u
Foto: Vanja Ćerimagić
razgovoru za portal Slobodna Bosna rekao kako mu je tre-
balo pet godina da se od amatera pretvori u profesionalca.
JAZZ FESTU SARAJEVO, SAD VEĆ ODRASLOM MOMKU, SRETAN Bio je stalno umoran jer je prva faza rada podrazumijevala
koncept one-man-show.
DVADESETI ROĐENDAN U ŽELJI DA POŽIVI U ZDRAVLJU I Ne vjerujući s razlogom u 21. stoljeću u čvrste žanrovske
VESELJU I DA SVI SKUPA DOČEKAMO NEKE BOLJE USLOVE granice, zahvaljujući festivalu ima priliku vidjeti i programe
koje muzički čistunci ne bi imenovali jazzom.
ZA ORGANIZOVANJE MAESTRALNIH KONCERATA I VAN Tijana Vignjević

FESTIVALSKOG REPERTOARA, UTIČUĆI NA FORMIRANJE A zabavljala se i publika u prepunoj sali Vijećnice, s kuplje-
MUZIČKOG I SVAKE VRSTE DOBROG UKUSA. nim davno rasprodatim ulaznicama, uprkos tome što je kon-
cert počeo u 15 sati.
Kada u publici vidite četverogodišnje dijete koje s pažnjom
prati, onda se opet na trenutak učini kako sve ima smisla i
kako nije izgubljeno. n

Belma Alić

Uz sve što je kasnije s malobrojnim timom uspio, najveći re-

zultat je zasigurno odgajanje publike.
To su nekadašnji polaznici/e radionica za djecu koji su sada Merima Ključo
publika ili i sami muzičari/ke.
A postadoh i ja.
“Ostavi svojih milion poslova i hajde sa mnom na koncert
Merime Ključo i Belme Alić”, glasila je poruka prijateljice i
kolumnistice Urban magazina Adise Bašić.
Miroslav Tadić I učinih tako. Adisi hvala.
I do moje skučene muzičke perspektive davno je doš-
Ko je pročitao uvodnik, jasno mu je da u muzičkom izboru nisam dalje odmakla od Miše Kovača. Ima tu la spoznaja o Meriminoj i Belminoj virtuoznosti.
naravno i Arsena i Balaševića i svega onoga od čega će svakom ozbiljnom ljubitelju i ljubiteljici muzike Fascinantno je da s umjetnicama takvog profila dijelimo isti
pripasti muka, a posebno onima koji poštuju jazz. prostor rođenja, mada one često djeluju kao da nisu s ove
Učim se da ga volim, i kažu da to dođe s godinama, nešto kao kasni rast umnjaka ili kad samo jednog planete, a posebno ne iz njenog bosanskohercegovačkog
dana shvatiš da voliš sir iz mijeha. ogranka.
Ponekad i kad bih poželjela otići iz radoznalosti, uvijek bi to bilo kasno za nabavku karti, i ta činjenica Belma Alić (violončelo) nastupila je s vokalnom solisticom
me je više radovala od eventualnog pokušaja da razumijem neke maestralne dionice nekog svjetskog Tijanom Vignjević i povela nas na čarobno putovanje kroz
megacara kakvih u Sarajevu u danima Jazz Festa ne nedostaje. Neka postoji interesovanje za naprednu balkanski melos koji bismo formalno mogli definisati kao
umjetničku muziku kao potvrda da nije sve otišlo dođavola, kako nam često opravdano izgleda. sevdah, ali u ovom slučaju to je mnogo više.
U našoj sredini ništa ne uspijeva teže od uspjeha i kada je na putovanje dugo dvadeset godina krenuo Merima Ključo (harmonika) i Miroslav Tadić (gitara) izveli
utemeljitelj festivala Edin Zupčević komunicirajući s ostatkom muzičkog svijeta iz vlastitog stambenog su repertoar sa svog aktuelnog albuma Aritmia.
prostora pretvorenog u radni, vjerovatno nije ni slutio u kakvu će manifestaciju, na koju se danas odlazi I kako reče Adisa, lijepo je bilo gledati kako se dvoje virtuoza
kao na hodočašće, festival izrasti. dobro zabavlja na sceni.
Koncert za djecu

114 NOVEMBAR | STUDENI 115

 L’OCCITANE ARLÉSIENNE
BEAUTY NEWS

L’OCCITANE L’HOMME KOLEKCIJA

COLOGNE CÉDRAT
Arlésienne miris otkriva svoju punoću u stimulirajućem
Za muškarca koji voli otvo-
oblaku mošusnih i cvijetnih nota. Tekstura ovog mirisa,
rene horizonte, L’Hom-
svojom osebujnošću i dubinom, naglašava ženu koja
me Cologne Cédrat nudi
voli svoju slobodu, a prati ga čitava kolekcija: gel za tu-
slankaste note, kao dašak
širanje i kupku, mlijeko za tijelo, baršunasta krema za
mora. Cedrat omotan
ruke, mirisni sapun i sjajilo za usne Arlésienne.
lišćem mente, uz dodatak
odvažnog đumbira i egzo-
tičnih začina, čine njegov
harmoničan spoj. Ovo je
miris koji je uhvatio suštinu 9 SHADES
avanturiste, suštinu same PALETA SJENKI
slobode. Veoma pigmentovane nijanse, ove
sjenke su savršen izbor ako imate
želju da Vašem stilu date novi izgled.
9 nijansi se savršeno kombinuju, ali
i njihovi tonovi, od toplih do hladnih,
svjetlucavih i mat; idealne nijanse za
L’OCCITANE JOYEUSES FÊTES sve prilike. Nijansiranje intenzivnim
GOSH BB SKIN
KOLEKCIJA bojama postaje pravo zadovoljstvo. PERFECTING KIT
Joyeuses Fêtes kolekcija iz Naučite kako da prekrijete nepravilnosti na
L’Occitanea umotana u koži uz nevjerovatni Gosh BB Skin Perfecting
praznični papir tu je da nas Kit. Kombinacija dva korektora i hajlajtera
podsjeti na prvu tvornicu u setu stvorena su za postizanje savršenih
Olivier Baussana i proslavi rezultata šminke koja ne narušava prirodan
četiri decenije koje su u
GOSH BOOMBASTICK izgled, već ga naglašava. Set sadrži dva ko-
mirisnim oblacima prote- SWIRL VOLUME MASKARA rektora, svjetliji ton korektora nanosi se na
kle od tad. Joyeuses Fêtes Inovativna četkica odvaja i uvija trepavi- područje oko očiju, tamniji korektor nanosi
nudi laganu kremu za nje- ce, i to pri svakom pokretu. Uz pomoć se na mjesta gdje želite da prekrijete ne-
gu i hidratizaciju uz efekte ovakve četkice volumen je još izraženiji. pravilnosti kože i hajlajter za završni efekat.
bijelog cvijeća i zelenog čaja, Nova formula omogućava volumen koji Izgledajte savršeno i prirodno.
svjetlucajući gel za tuširanje, bal- Vam daje dramatičan izgled, a trepavice
zam za nježne usne, mirisni sapun i kremu za ruke. ostaju čvrsto uvijene. Trepavice imaju
volumen, zakrivljenost i podignute su.
Uživajte u instant podignutim trepa-
vicama za čak 90 stepeni – vidjećete
transformaciju kako nanosite maskaru. GOSH VELVET TOUCH
Spektakularno! MATT RUŽ ZA USNE
Zablistajte kao prave dame uz Gosh
Velvet Touch Matt ruževe! Intenzivna i
postojana boja, prirodan i sjajan izgled!
Dodatnua njega Vašim usnama. Savr-
šene nijanse ruža omogućiće Vam da
prilagodite Vašu šminku za dnevni i
GOSH LIP OIL večernji izlazak. Ruž koji Vas neće
ULJE ZA USNE iznevjeriti!
PUTENE USNE Hranjljivo ulje za usne
PREKRASNOG SJAJA koje daje savršeno
YSL Beauté predstavlja njegovane i hidri- GOSH OVERNIGHT
nam novu etapu svoje revo- rane usne. Možete
lucije u ljepoti usana: Vernis À ga koristiti samog PRIMER OIL 30ML
Lèvres Vinyl Cream. Ugodna poput kreme ili preko Vašeg Uljne kapi za njegu kože lica
i sjajna poput vinila, ova jedinstvena kombi- omiljenog ruža. tokom noći, dubinski hrane Vašu
nacija mazalice za usne, ruža i sjajila dolazi kožu i vraćaju joj elastičnost.
u nevjerovatnom broju nijansi i garantuje fu- Koža je tokom noći savršeno pri-
turistički, puteni izgled vašim usnama. premljena za prvi make up.

118
 Efikasnije i brže do željenih rezultata
PROMO
uz Avalon program personalnih treninga
Avalon Sports and Health Club nudi potpuno novi pristup
treningu i zdravom stilu života. Savremeno opremljen am-
bijent, osmišljen kao oaza za spas od svakodnevnih obaveza,
stresa i nezdravog načina života koji se odražavaju na zdrav-
lje, nudi jedinstveno iskustvo bavljenja fitnessom. Misija Ava-
lon Centra je inspirisati vas i pomoći vam da se osjećate bolje,
izgledate bolje i živite bolje.
U okviru Avalon Sports & Health Cluba rade iskusni i doka-
zani personalni treneri s kojima možete vježbati u terminima
koji vama odgovaraju i koji će uvijek dati svoj maksimum u
cilju postizanja vaših najboljih rezultata. Prednosti koje ćete
iskusiti u radu s personalnim trenerom idu dalje od odrađe-
nih vježbi i fizičke transformacije. Rad sa personalnim trene-
rom pomoći će vam da otkrijete novu bazu samopouzdanja i
povećate vlastito znanje o zdravlju i zdravom načinu života.
Personalni trener je osoba koja kreira vaš plan vježbanja, s
vama prolazi kroz treninge, vrši redovna mjerenja i pomno
prati vaš napredak.
OSTVARENJE CILJEVA
Personalni trener vam pomaže da definišete ciljeve treninga.
On uzima u obzir vašu trenutnu formu i detaljno vas ispitu-
je šta je ono što bi željeli postići. Stručan trener zna kako to
podijeliti u manje ciljeve koji su specifični i ostvarivi i poma-
že vam da pravilno procjenjujete svoj napredak ka zadanim
ciljevima.
INDIVIDUALNI PRISTUP TRENINGU
Dugogodišnje iskustvo i znanje omogućavaju treneru da krei-
ra najbolji mogući program za vas uzimajući u obzir vaše psi-
120
Živite predivan život uz
BEAUTY NEWS
Avon Life
ANEW ULTIMATE SUPREME
ELIKSIR MLADOSTI
Avon novost godine za njegu i rege-
neraciju kože, novi Anew Ultimate
Supreme eliksir, jedinstvena je kom-
binacija seruma i pet luksuznih ulja.
Luksuzan cvjetni miris koji prožimaju elegancija lopoča, irisa i cvijeta
Serum sadrži ekstrakt crnog bisera
i peptide zlata u formuli s Celluvive
ljubičice, imena Life, zajedničkim su snagama kreirali kozmetička kuća
hofizičko stanje, medicinsku historiju, dnevne navike i tempo. Avon i poznati dizajner Kenzo Takada. Na sarajevskoj promociji mirisa
kompleksom za obnovu kože, a ulja u
Profesionalni trener vas uči kako da pravilno izvodite pokrete Avon Life, prisutni su mogli osjetiti note mirisa za žene i mirisa za muš-
ovom jedinstvenom eliksiru mladosti
svake vježbe, demonstrira pokrete i prati vas dok radite kako karce koji dijele isti najvažniji sastojak – ljubičicu.
dragocjena su ulja argana, ruže, bao-
bi mogao korigovati vaš stav i tehniku izvođenja. Uči vas kako “Ljubičica donosi osjećaj nepokolebljive pozitiv-
baba, kamelije i pasiflore.
da izvodite vježbe pravilno da bi se smanjila mogućnost po- nosti koja se nalazi u srcu svih Kenzovih kre-
acija, ali i njegove ličnosti. Miris za žene
vrede.
također osim slatke svježine ljubičice
MOTIVACIJA I ODGOVORNOST sadrži i energične note bijelog čaja u
Motivacija je nešto što najviše varira kada vježbate sami. vrhu mirisne piramide i bezvremen-
Redovni treninzi sa personalnim trenerom motivišu vas da ski toplu, cvjetnu baznu notu cvijeta
nastavite sa režimom treninga. Čak iako ne radite baš svaki irisa. Iris je jedan od najskupljihih
trening sa trenerom, saznanje da ćete uskoro imati ponovo mirisnih sastojaka, priprema se
trening s njim motiviše vas da radite više i bolje. Kada treni- dugih sedam godina da bi mirisu
rate sami mnogo je lakše da propustite trening ili da potpuno dao posebnu dubinu i kvalitetu.
odustanete, jer vas niko ne obavezuje. Kada radite sa trene- Miris za muškarce opojno miriše
rom, postoji odgovornost prema zajedničkom zacrtanom na gornju notu crnog bibera i toplu
planu. drvenastu bazu Virginia kedrovine”,
objasnila je prisutnima Šejla Korjenić,
RAZNOLIKOST I EFIKASNOST
voditeljica odnosa s javnošću Avon Bo-
Treninzi sa iskusnim trenerom su raznoliki i mijenjaju se s sna i Hercegovina.
napredovanjem forme. Također, ako neka specifična vježba Jedan od vodećih svjetskih dizajnera, poznat
ne daje željene rezultate, trener će je promeniti i dati neku efi- po stvaranju inovativnih stilova koji okupljaju
kasniju. Trener će vam pomoći i da maksimalno iskoristite NOVA LINIJA PRIRODNIH ŠAMPONA najbolje elemente istoka i zapada, Kenzo Takada je
vrijeme koje je određeno za vježbanje, što povećava efikasnost
vašeg treninga. OLIVAL NATURAL o saradnji s Avonom izjavio: “Želio sam raditi s Avonom na stvaranju
mirisne kolekcije koja bi bila prihvatljiva ženama širom svijeta. Moja je
Nova linija Natural šampona iz Olivala na
Bilo to gubljenje tjelesne masnoće, izgradnja mišića ili jed- najveća radost pronaći inspiraciju u ljepoti svijeta oko mene i okrenuti
bazi djelotvornih eteričnih ulja sadrži tvari
nostavno poboljšanje kvaliteta vašeg svakodnevnog života, u je u potpuno novu stvarnost, a iskustvo s Avon timom mi je dozvolilo
potpuno prirodnog porijekla, za prirodnu
Avalon Centru ćete dobiti program koji će vam dati rezultate upravo to”.
ravnotežu kose i vlasišta, te neškodljiv
koje baš vi želite. Odabirom personalnog treninga sigurni ste Svečanom predstavljanju mirisa Avon Life posebnu notu luksuza dala
odnos prema prirodi. Natural Lavanda i
da, kada uđete u fitness centar, nikada nećete biti zbunjeni je modna kreatorka Emina Husedžinović – Ibrahimović, koja je istom
menta namijenjen je suhoj i oštećenoj kosi,
opremom ili onim što treba da radite. Ideja koncepta samog prilikom premijerno predstavila svoju najnoviju modnu kolekciju pod
Natural Ružmarin i limun idealan je odabir
Avalon Centra je takva da se osjećate prijatno i opušteno, uz nazivom Viktorijanska šuma.
za masnu kosu, a za osjetljivo vlasište tu je
trenera koji vam je potpuno posvećen. n Natural Sensitive.
NOVEMBAR | STUDENI 121
IZVAN SVAKE KONVENCIJE:

PROMO
Nova luksuzna PORSCHE PANAMERA
Porsche BH je premijerno predstavio impresivnu Porsche
Panameru, novo luksuzno izdanje ove poznate automobil-
ske kuće. Porsche je s novom Panamerom bio dosljedan i
još jednom izašao van konvencija, te napravio vozilo izvan-
redne snage i brzine karakteristične za sportske mašine
koja istovremeno pruža komfor i ugođaj limuzine.
Novo izdanje posjeduje laganu konstrukciju, koja, u kom-
binaciji sa isporukom snage bez napora, omogućava ru-
kovanje automobilom koje je dostojno čistokrvnih sport-
skih automobila. Panamera sa 4.0-litarskim twin-turbo V8
motorom, postiže ubrzanje od 0 do 100 km/h za čak 3,8
sekundi, što samo po sebi dovoljno govori o nadmoćnosti
novog modela.
Sport krono paket daje još bolje rezultate i u mogućnosti
je ubrzati od 0 do 100 km/h za čak 3,6 sekundi. Ovaj motor,
kao i twin-turbo V6 mašina su sada kompaktniji i lakši, dok
dizel varijanta twin-turbo V8 sa direktnim ubrizgavanjem
goriva posjeduje ogromnu snagu i brzo odgovara na razli-
čite zahtjeve.
Vanjski izgled Panamere odaje dosta ravniji model sa zate-
gnutijom siluetom što automobilu daje atletsku liniju koja je tahometar koji je postavljen u središtu instrument ta-
je u skladu sa tradicijom eksterijera Porsche modela. ble, dok je zanimljivost koja izdvaja Panameru od drugih
Enterijer je u potpunosti digitalno preuređen, tako da unu- modela sistem Porsche Car Connect, koji omogućava ko-
trašnjost automobila posjeduje crne interaktivne panele munikaciju s vozilom putem pametnih mobilnih uređaja i
koji su prilagođeni korisnicima, a posebna karakteristika računara.

Jedna od najgledanijih TV igara na sreću na našim prosto-
rima, TV Bingo, u novom je izdanju predstavila mnoštvo za-
bave i noviteta. Nova najavna špica, grafika, scenografija,
te novo lice TV Binga neke su od promjena koje će osvježiti
TV Bingo u novoj sezoni.
U ulozi jedne od voditeljica naći će se Mirela Laković, bh.
publici poznata kao izvrsna performerka na sceni koja pli-
jeni pažnju svojom pozitivnom energijom. Na pitanje kako
MIRELA LAKOVIĆ
novo lice TV Binga
joj izgleda novi radni zadatak i kakvi su joj prvi utisci, Mi-
rela odgovara: “Ovaj angažman za mene je potpuno novo
iskustvo, ali mislim da se dobro snalazim. Ekipa s televizije
mi puno pomaže u tome kao i voditeljica i voditelj emisije,
Snežana i Dino. U studiju uvijek vlada dobro raspoloženje,
a posebno me veseli što znam da svakog petka nekome
donesemo sreću. U svakom slučaju, vjerujem da će mi ovaj
projekat donijeti još jedno lijepo i korisno poslovno isku-
stvo, ali i nova prijateljstva.”
Snežana Vidović, članica Bingo porodice od ranije, sma-
tra da novi koncept emisije donosi više zabave za igrače i
igračice TV Binga, a za Mirelu Laković, novo lice TV Binga,
kaže da je prije svega odgovorna, pozitivna, vedra i zabavna
osoba koja se svojim vrlinama savršeno uklopila u Bingo
priču. Dino Salihagić također je s velikim oduševljenjem
prihvatio Mirelu, te kaže: “S Mirelom se poznajem od ra-
nije. Zaista se onako od srca radujem što je izabrana da
bude jedna od mojih partnerica na sceni TV Binga”.
Još jedna novost TV Binga biće muzički bend Bingo Bal-
kaneros koji okuplja vesele i kosmopolitiski orijentisane
muzičarke i muzičare, te će svojom neposrednošću slati
čistu poruku sreće, ljubavi, razigranosti i iskonske radosti
življenja.

NOVEMBAR | STUDENI 123

Mepas Mall
Kardinala Stepinca bb - Mostar
Dragana Draganić,
međunarodna frizerska sutkinja
Dragana Draganić, edukatorica za Wella
Professionals za Bosnu i Hercegovinu,
ovog puta govori o velikom frizerskom
događaju upriličenom u glavnom gradu
naše zemlje početkom oktobra, na ko-
jem je predstavljena Wella kolekcija Luxe
Bronde.
DRAGANA DESIGN
Limitirano izdanje štikli!
Maloprodaja i veleprodaja
Luxe Bronde
“U Hotelu Bosnia u Sara-
jevu održana je promocija
nove kolekcije boja i frizura
za predstojeću sezonu jesen
i zima. Kolekcija nosi naziv
Luxe Bronde. Kosa prirod-
nog izgleda ostaje glavni
trend i ove sezone, a bronde
je trend koji stvara prirodne
prelaze od brinete do plavu-
še, odajući dojam prirodnog
izgleda okupanog suncem.
Sa Bronde Luxe kolekcijom
Wella Professionals proširili smo bronde spektar izvan brinete i plavuše. Naše teksture
su uvijek neodoljivo nježne i luksuzne, a inspirisani smo tekstilom, vunom, kašmirom,
krznom, svilom, kožom i baršunom, materijalima koji odgovaraju vašoj koži. Usluga bo-
jenja dodaje glamur prirodnoj kosi, daje dubinu plavoj kosi i podiže svaku boju u svijetlo,
pretvarajući bronde u međunarodnu prestižnu boju iz nježne nijanse bisera, maslina i
kafe. U našoj kolekciji bronde ima mnogo lica: Ice Bronde, Coffee Bronde, Ronze, Smo-
key Bronde, Caramel Bronde, Olive Bronde i Vronde.”
Tel: (+387) 61 208 -174
 BAKLAVA, DEN I DRUGAČIJI

NATURAVITA
– ŽIVJETI S PRIRODOM
Dobro poznati Cedevita i Naturavita
čajevi u novoj sezoni donose velike
promjene. Ne samo da su obnovili
izgled, već su i postali jedna porodica,
od sada pod istim imenom – Naturavi-
ta. Bogata paleta čajeva i dalje sadrži
sve što vam treba: od onih u kojima
ćete uživati svaki dan, poput Zelenog
čaja i Šumskog voća, pa sve do onih
koje ćete konzumirati po potrebi,
poput Uvin H čaja ili Sljezovog korije-
na. Iako im je izgled novi, kvaliteta je
ostala nepromijenjena, a okus i miris
Naturavita čajeva u novom pakovanju
dodatno čuvaju aroma omotači. Živjeti
u skladu s prirodom težnja je moder-
nog čovjeka, a Naturavita donosi samo
najbolje iz prirode u vaš život.
PROMO
POZIV NA BUĐENJE
Prvi album benda Drumelody izaći će pod
etiketom velikog Warner musica, što je ogro-
man uspjeh za jedan bosanskohercegovački
bend. Iz kreativne radionice Drumelody je
tom prilikom stigao spot za pjesmu Den koju
potpisuju Drumelody i makedonska grupa
Baklava. Drugačiji je to poziv na buđenje, u
prepoznatljivom Drumelody aranžmanu, s
pozadinskom jekom makedonskog melosa.
MOBILNO BANKARSTVO UNICREDIT BANK ŠTEDI VRIJEME I NOVAC
UniCredit Bank nudi svojim klijentima idealno
rješenje za manjak vremea - aplikaciju mobilnog
bankarstva (m-ba). Prednosti korištenja mobilnog
bankarstva su brojne. Štedi vrijeme, izuzetno je
praktično, a naknade za plaćanje su do 80 posto
jeftinije u odnosu na šalter poslovnica. M-ba uslu-
ga UniCredit Bank je besplatna za korisnike JES!
Paket računa, a od 15. novembra do 15. decem-
bra 2016. u toku je nagradna igra UniCredit Bank
‘Navijaj za m-ba’, u okviru koje ćete moći osvoji-
ti vrijedne nagrade poput ulaznica i putovanja na
utakmicu UEFA Champions League.

PRIRODNI PROIZVODI AKSU VITAL

Aksu Vital je turska kompanija koja je svoje
aktivnosti započela 1989. godine u proizvod-
nji i prodaji pčelinjih proizvoda. Uzimajući u
SHIFFA HOME
PRIRODNO HLADNO
obzir različite potrebe tržišta, danas proi-
CIJEĐENO ULJE
zvodi prirodne i funkcionalne proizvode pod
brendovima Softem prirodna kozmetika, ARGANA
Shiffa Home prirodni čajevi i hladno cijeđena Podstiče dubinsku hi-
ulja, Avicenna dodaci prehrani, te Aksu Vital drataciju kože i čini je
kao brend prirodne hrane. elastičnom. Obnavlja
Aksu Vital je postao globalni brend s postignutim uspjehom u zemlji iz koje ćelije kože i usporava
je potekao ali i svijetu kad su u pitanju prirodni proizvodi. Vještina Aksu Vital starenje. Pogodno je
kompanije u korištenju savremenih tehnologija i tehnički naprednih labo- za suhu kožu i kosu.
ratorija čini da nastavlja biti primjer poimanja zdravog i prirodnog života.

AVICENNA KALCIJUM, MAGNEZIJUM SOFTEM PRIRODNA KREMA OD PUŽA

I CINK + VITAMIN D3 Alantoin iz sluzi koju puževi luče hrani kožu, pospje-
šuje hidratizaciju i čini kožu mekom. Uklanja nepra-
DODATAK PREHRANI vilnosti na koži poput ožiljaka, strija i sitnih bora. Za
Avicenna dodatak prehrani Kalcijum, alantion je po-
Magnezijum i Cink s vitamnom D3 znato da ima
pospješuje jačanje kostiju, pomaže regenerativni
kod rješavanja problema sa sma- učinak na ćeli-
njenom gustoćom kostiju - osteo- je kože, stimu-
penijom i osteoporozom, reguliše liar epitel i he-
procese zgrušavanja krvi i povoljno mijski je čistač
djeluje na imunitet. koji uklanja i
Aksu Vital proizvode možete pronaći čisti mrtva tki-
u prodajnim objektima ROX Sara- va i pospješuje
jevo i Banja Luka, te u apotekama razvoj novih.
širom Bosne i Hercegovine.

OKTOBAR | LISTOPAD 127

 SIGURNA VOŽNJA
AKCIJA POŠUMLJAVANJA
PROMO

‘ZAJEDNO ZA NAŠE ZELENE ŠUME’

PROMO
Henkel i Konzum već drugu godinu zaredom, u saradnji sa

UZ NOKIAN ZIMSKE GUME

Hladni dani su stigli, a s njima i vrijeme za zimske gume.
A kad su u pitanju gume namijenjene zimskim uslovima
vožnje, važno je praviti sigurne odluke. Upravo takva od-
luka su Nokian zimske gume.
JESTE LI ZNALI?
Zimske gume nisu namijenjene samo snježnim uslovima
vožnje premda je najveća prednost zimske gume bolje
pokretanje, vođenje i kočenje na snijegu. Upravo je No-
kian, finska kompanija i vodeći svjetski proizvođač zim-
ČIZME
S BLOK PETOM
Bez obzira da li se radi o čizma-
ma ili salonkama, blok peta je
prvo pravilo obuće ove jeseni, a
naš novi prijedlog su čizme s blok
petom. U Deichmann BiH možete
pronaći veliki izbor ovakvih čiza-
ma u koje se s pravom možete
pouzdati!
Šumarskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, kao i uz
pomoć svojih kupaca, provode hvale vrijednu akciju pošu-
mljavanja ‘Zajedno za naše zelene šume’. Riječ je o eko-
skih guma proizvela prvu gumu namijenjenu zimskom loškom projektu koji za
periodu, još davne 1934. Godine. Bila je to guma Keliren- cilj ima pošumljavanje
gas. Posebni hemijski sastav zimske gume čini elastični- što više područja kako
ma i na niskim temperaturama, a dublji profil čini gumu bi se povećao fond
potpuno sigurnom za zimsku vožnju. šuma koji trenutno
AUDI BH I PORSCHE SARAJEVO PRIJATELJI prekriva oko 50 posto
ZAŠTO NOKIAN ZIMSKE GUME? 12.WINE WEEKENDA površine Bosne i Her-
U svojoj bogatoj historiji, kompanija Nokian Tyres imala je U Domu Oružanih snaga BiH održan je 12. sarajevski festi- cegovine. Samo ove go-
veliki broj inovacija, a samo neke od njih su polirani kanali val vina koji je ugostio više od 60 izlagača iz Bosne i Her- dine na lokaciji Trnova,
guma koji omogućavaju odvođenje bljuzgavice sa gaznog cegovine, regiona, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, Sarajeva i Kupresa uku-
sloja, te kaskadni urezi zaduženi za izbacivanje bljuzga- a podržali su ga Audi BH i Porsche Sarajevo. “Porsche BH pno je posađeno oko
vice iz kanala gume. Također, vozač, u svakom trenutku podržava mnoge društvene događaje u Sarajevu, a Audi je 6500 sadnica, nešto više
može vrlo jednostavno provjeriti trenutnu potrošenost već tri godine prijatelj festivala. Naši kupci su samim oda- od 2000 po lokalitetu.
i sigurnost gume, pomoću još jednog Nokian patenta – birom brenda Audi pokazali istančan ukus i sigurni smo
Indeksa sigurne vožnje koji precizno pokazuje preostalu da su uživali u iznimno dobro odabranoj paleti ponuđenih
dubinu šare u milimetrima. POKLONI PRI KUPOVINI
proizvoda na ovom festivalu”, rekao je Alex Vaszi, general-
ŠTEDNJA GORIVA UZ NOVE GUME
ni menadžer Porsche Sarajevo. GRAND KAFE GOLD
Grand kafa Gold ne
Ova sezona donijela je i dodatne uspjehe usavršenih guma prestaje da izne-
iz porodice WR. Guma WR D4 je prva zimska guma na CROATIA AIRLINES nađuje svoje vjerne
svijetu sa prijanjanjem na mokroj površini u najboljoj EU VEĆ 20 GODINA LETI NA
potroače i nagrađu-
klasi A, a guma Nokian WR SUV 3, uz A klasu prijanjanja, LINIJI ZAGREB – SARAJEVO
je njihovo povjerenje
pripada i A klasi energetske efikasnosti tj. uštede goriva. Hrvatski nacionalni aviopre-
vrijednim i korisnim
voznik Croatia Airlines obi-
poklonima. Ovog
lježio je 20 godina letenja na
puta, kupovinom
liniji Zagreb – Sarajevo i dvije
500 grama Grand
decenije saradnje s Međuna-
kafe Gold u okviru
rodnim aerodromom Sara-
poklon seta dobit
jevo. Croatia Airlines je prvi
let na redovnoj međunarod-
ćete komplet itali-
janskog escajga vr-
noj liniji Zagreb – Sarajevo
hunskog kvaliteta za
obavio u augustu 1996. godine putničkim avi-
jednu osobu. Kom-
onom ATR42 i bio je prvi evropski i svjetski avioprevoznik
pletirajte vaš set
koji je sletio na obnovljeni sarajevski aerodrom, čime ga je
escajga, napravite
ponovo otvorio za putnički zračni saobraćaj.
slane i slatke đakonije i okupite svoju porodicu i prijatelje,
a zajedničke trenutke krunišite zadovoljstvom koju donosi
šoljica omiljene Grand kafe.
KNJIGA DAŠE GAJIĆ
O PRVIM DAMAMA AMERIKE
BARRIER FILTERI ZA VODU U Banjoj Luci je nedavno promovi-
I BOKALI ZA FILTRACIJU VODE sana nova knjiga Drage Daše Gajić
Filteri za vodu su važni jer od kvaliteta vode ‘’Prve dame – uticajne Amerikanke:
koji dolaze u naš dom zavisi okus pripremljene od Marthe Washington do Michelle
hrane i zdravlje čitave porodice. Voda iz slavine Obama’’, čiju je štampu podržala
može sadržavati hlor koji se dodaje u vodu radi DORINA DOMAĆICA KOKOS Američka ambasada u Bosni i Her-
njene dezinfekcije, mnogo kamenca, hrđe, teš- NOVI OKUS SREĆE cegovini. Riječ je o rezultatu višego-
kih metala i mnogih drugih nečistoća. Korište- Jedinstvena Domaćica kokos i mliječna Dorina čokolada dišnjeg istraživačkog rada autorice
njem filtera za vodu ostvarujete veliku uštedu u uz dodatak topive kokos kreme čine novu Dorinu Domaći- u oblasti ženske istorije i ženskog
odnosu na flaširanu vodu, izbjegavate sumnjivu cu kokos savršenim čokoladnim užitkom. Novi neodoljivi naslijeđa. Knjiga je nastala s ciljem
plastiku, ne zagađujete okolinu, te dobivate pro- okus sreće dolazi u prepoznatljivom zlatnom pakovanju i objedinjavanja postojećih i novoot-
vjerenu vodu vrhunskog kvaliteta. Barrier proi- potvrda je Kraševe konstantne usmjerenosti na inovacije krivenih podataka o prvim damama, odnosno uticajnim
zvodi s certifikatima WQA pravi su izbor za vaše uz zadržavanje tradicionalne kvalitete kako bi uvijek iznova ženama koje su učestvovale u stvaranju istorije Sjedinjenih
domaćinstvo. oduševio svoje vjerne potrošače i osvojio srca novih. Američkih Država.

128 NOVEMBAR | STUDENI 129

 GRIPPOSTAD C SAP KONFERENCIJA:
U BORBI PROTIV DIGITALNA TRANSFORMACIJA JE SADAŠNJOST
PROMO

PREHLADE I GRIPE Da je tržište Bosne i Hercegovine postalo dio digitalne

Vrijeme virusa je stiglo, transformacije poslovanja pokazuje i prva te do sada naj-
a s njima i tegobe koje veća konferencija na tu temu koju u bosanskohercegovač-
nam donose prehlada i koj prijestonici organizuje kompanija SAP koja je lider u
gripa. Jedina borba pro- tom segmentu. Konferencija je zakazana za 22. novembar
tiv njih svodi se na olak- u sarajevskoj Gradskoj Vijećnici, a stručnjaci i stručnjaki-
šavanje tegoba, a upravo nje će prisutnima
u takvoj borbi uspješan je Grippostad C koji, govoriti o temi di-
pored sastojaka za ublažavanje simptoma prehlade i gripe, gitalne transfor-
sadrži i vitamin C za jačanje imuniteta i skraćenje trajanja macije poslovanja.
najčešćih zimskih virusnih infekcija. Zahvaljujući pažljivo Jer, digitalna tran-
odabranoj kombinaciji sastojaka, Grippostad C ublažava sformacija nije bu-
sve simptome prehlade i gripe: kašalj, kihanje, curenje i dućnost, nego sa-
začepljen nos, visoku temperaturu i bolove. dašnjost, naglašava
kompanija SAP.

JUBILARNI 20. JAZZ FEST

ODRŽAN UZ PODRŠKU UNIQA OSIGURANJA
Jubilarni 20. Jazz Fest Sarajevo ponovo je publici pred-
stavio značajna imena svjetske muzičke scene. Jedna od
vodećih osiguravajućih kuća u Bosni i Hercegovini, UNIQA
osiguranje, podržala je održavanje ovog važnog kulturnog
događaja.

ADIDAS MID CLOUDFOAM RACE PATIKE

Adidas Neo Vam ove jeseni predstavlja novi model patika
u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled. Namijenjene svim
energičnim osobama, Adidas Mid Cloudfoam Race patike
pružaju prozračnost, stabilnost stopalima i cijelom tijelu,
a vazdušasti jastučići i visoki đon obećavaju udobnost i la-
“Jazz Fest je nezaobilazno mjesto susreta muzičara i
koću pokreta tokom cijelog dana. Adidas Mid Cloudfoam
mnogobrojne bh. i regionalne publike koja uživa u jazz
Race patike možete potražiti u svim Sport Vision i Sport
izvedbama i fantastičnoj atmosferi koju ovaj festival pruža.
Life radnjama širom Bosne i Hercegovine.
Želimo im sretan jubilej i još puno kvalitetnih i uspješnih
godina djelovanja”, istakla je Vildana Skorupan, marketing
RAIFFEISEN BANKA DONIRALA menadžerica UNIQA osiguranja.
ČETIRI RAFA ŽIRAFA IGRALIŠTA
Raiffeisen banka je u toku 2016. JESENSKI SPA UŽITAK UZ VELIKE POPUSTE
godine donirala četiri Rafa Ži- U srcu slikovitog, bregovitog i mirnog Hrvatskog zagorja,
rafa dječija igrališta u vrijednosti Terme Tuhelj idealna su turistička destinacija za praznike
od 80.000 KM. Igrališta su otvo- provedene u krugu
rena u vrtićima Buba Mara na porodice. Terme
Palama, Potpuna odgovornost u Tuhelj jedine nude
Zenici i Naša radost u Trebinju, programe poro-
dok će svečano otvorenje igra- dičnog wellnessa
lišta u okviru zoološkog vrta u u Hrvatskoj, a ovo
Tuzli biti upriličeno u novembru. je pravo vrijeme za
Raiffeisen banka kroz različite iskoristiti poseb-
inicijative daje pozitivan doprinos nu akciju i kreirati
lokalnoj zajednici i okruženju u svoju SPA avantu-
kojem posluje. U skladu s ova- ru uz fantastične
kvim opredjeljenjem, Raiffeisen popuste i gratis
banka od 2008. godine oprema boravak najmlađih
dječija igrališta te na taj način članova i članica porodice. Akcija vrijedi do 24. decembra,
obilježava i Svjetski dan štednje. a više informacija potražite na web stranici Termi Tuhelj.

130