UNIVERZITET U TUZLI

Mašinski fakultet
Odsjek : Proizvodno mašinstvo
Tuzla,09.05.2018.godine

Predmet : Materijali II

Laboratorijska vježba 4 :
Ispitivanje materijala bez razaranja

Predmetni profesori:
Dr.Sc.Kazafer Bečić,vanredni profesor
Dr.Sc.Izudin Delić,docent

Asistenti:
Student:Merdić Hajrudin Mr.Sc.Džemal Kovačević,viši asistent
Br indeksa:II-19/17 Mr.Sc.Jasmin Halilović,viši asistent
1. Uvod
Ispitivanje bez razaranja je naučna disciplina koja se bavi iznalaženjem grešaka materijalne
homogenosti. Materijal koji se podvrgava ispitivanju ne doživljava nikakvo razaranje i defektoskopija
se može ukomponovati u tehnološki proces proizvodnje ili kao završna faza kontrole gotovih proizvoda
ili polufabrikata. Defektoskopijom se isključivo otkrivaju greške u materijalu kao što su plinski
uključci, nemetalni uključci, lunkeri, dvoslojnost, pukotine i druge greške karakteristične za pojedine
postupke obrade.

Metode ispitivanja:

- Vizuelno ispitivanje
- Ispitivanje ultrazvukom
- Radiografsko ispitivanje
- Magnetno ispitivanje
- Ispitivanje penetrantima.
-
2. Vizuelni pregled

Prije bilo koje druge metode ispitivanja zavara ili nekog drugog svojstva materijala, primjenjuje
se vizualna kontrola . Ta metoda ispitivanja relativno je jeftina, ne oduzima puno vremena, a može
dati vrlo korisne informacije kako o kvaliteti zavarenih spojeva, tako i o potrebi ispitivanja nekom
drugom metodom. Za pomoć kod vizualnog pregleda u skučenim i nepristupačnim dijelovima
konstrukcije upotrebljavaju se različita povećala.

3. Ultrazvučno ispitivanje

Ispitivanje ultrazvukom se bazira na činjenici da su čvrsti materijali dobri vodiči zvučnih talasa. Na
granicama čvrstih materijala dolazi do odbijanja (refleksije) zvučnih talasa i ta pojava je iskorištena za
ispitivanje volumena materijala. Koristi se, kako za ispitivanje poluproizvoda, tako i za ispitivanje
gotovih proizvoda. Odbijanje zvučnih talasa se ne javlja samo na vanjskim granicama materijala, već i
prilikom nailaska zvučnog talasa na unutrašnje nepravilnosti u materijalu.

Slika 1. Uređaj za ultrazvučnu kontrolu (lijevo) i određivanje grešaka ultrazvučnom metodom (desno)
Uređaji za ultrazvučna ispitivanja nazivaju se i defektoskopi. Ispitivanje ultrazvukom je, uz
radiografiju, jedina metoda za ispitivanje volumnih grešaka. Uz odgovarajuće poznavanje mogućnosti
i ograničenja metode i korištenjem modernih tehnika, ultrazvuk postaje jedna od najmoćnijih metoda
ispitivanja bez razaranja.

Ultrazvuk je vrsta mehaničkih valova frekvencije 20 kHz do 10 GHz, a kod ispitivanja

materijala najčešće se koriste frekvencije od 0,5 MHz do 10 MHz. Iako postoje različite tehnike
ultrazvučnog ispitivanja, obično se u praksi koristi metoda impuls - odjek i metoda prozvučavanja, pri
čemu se koriste ravne i/ili kutne ultrazvučne glave. Iako je ultrazvučna metoda posebno prikladna za
otkrivanje grešaka tipa pukotina (ravninske ili planarne greške), ovom je metodom moguće detektirati
i druge greške (uključke troske, plinske mjehuriće, mjehuriće u nizu).

Slika 2. Ispitivanje zavara na željezničkim mrežama.

Prednosti ove metode su: područje debljina ispitivanog predmeta je neograničeno, dovoljan je pristup
predmetu kontrole samo s jedne strane, provođenje kontrole je bezopasno i ne zahtijeva zaštitna
sredstva, osjetljivost metode je visoka, a pronalaženje pogrešaka jednostavno, metoda je relativno
neosjetljiva na uvjete okoline (temperatura, vlaga).Ultrazvučne glave rade na principu bilo
magnetostrikcije ili piezoelektričnog efekta.Magnetostrikcija je pojava da neki materijali (npr. meko
željezo) u prisustvu promjenjivog magnetnog polja mijenjaju dimenzije.Piezoelektrični efekat se
zasniva na činjenici da izvjesni kristali (npr. kvarc) se dimenziono mijenjaju kada električna struja
protiče kroz njih.
Ultrazvučna kontrola se zasniva na tri osnovne metode: metoda prozvučavanja, metoda odjeka i metoda
rezonancije.

Metoda prozvučavanja zasnovana je na pojavi upijanja (apsorpcije) ultrazvuka u unutrašnjim

greškama (nehomogenostima) u materijalu. Ona je slična radiografskoj kontroli. Pomoću jedne
ultrazvučne glave, ultrazvučni valovi se usmjeravaju u ispitivani uzorak, a na drugoj strani uzorka,
drugom ultrazvučnom glavom se mjeri energija valova. Ako je uzorak homogen (bez greške), signal
na prijemniku bit će jednak ulaznom signalu.

Metoda odjeka se zasniva na pojavi odbijanja ultrazvuka od različitih nehomogenosti (grešaka u

materijalu). Danas kod ove metode kao generator i prijamnik služi jedna ultrazvučna glava. Umjesto
propuštenog dijela ultrazvučnog vala, mjeri se odbijeni (reflektirani) dio ultrazvučnog vala. Prijemnik
prima reflektirane ultrazvučne valove i pokazuje ih kao proporcionalni signal na ekranu ultrazvučnog
uredaja.

Metoda rezonancije se zasniva na pojavi stojnih valova. Ultrazvučni valovi se odbijaju od zadnje
stijenke i vraćaju u prijemni vibrator, pri čemu ti valovi interferiraju s dolazećim valovima. Ukoliko je
debljina materijala jednaka zbroju polovina valne duljine, nastaje stojni val, to jest postignuta je
rezonancija.

Radiografsko ispitivanje

Radiografija je metoda ispitivanja materijala bez razaranja koja pomoću radiografskih negativa otkriva
makroskopske defekte u materijalu. Ona predstavlja fotografski proces u kojem je materijal osvijetljen
x-zracima ili sa još prodornijim γ-zracima.
X i γ zraci su elektromagnetne prirode kao radio valovi i svjetlosni valovi osim što imaju znatno kraću
talasnu dužinu i višu frekvenciju. To im omogućava da penetriraju kroz čvrsta tijela.Kada se čvrsto
tijelo, odnosno uzorak, postavi između izvora zračenja i filma, nivo zračenja koji stigne na zasjenjenu
oblast filma će biti smanjen i sjenka će se pojaviti na filmu, nakon razvijanja, kao manje tamna oblast.

Slika: Radiografska kontrola zavarenih spojeva

Što je uzorak deblji ili materijal gušći, to će apsorpcija zračenja biti veća. Ako u uzorku postoji
praznina, nivo apsorpcije će biti niži na tom mjestu i praznina će se pokazati kao tamnija oblast na
filmu.
Izvor X-zraka je rentgenska cijev pod visokim naponom. Ovaj način generisanja daje konstantan izvor
zračenja i lako je kontrolisati vrijeme trajanja zračenja.

Izvor γ-zraka je mala količina radioaktivnih materijala kao što su Iridijum 192 ili Kobalt 60.
Radioaktivni materijal kontinualno emituje zračenje i mora biti smješten u zaštitni kontejner. Vrsta
izotopa se bira u zavisnosti od vrste materijala i debljine uzorka.

Grey (Gy) je jedinica za apsorbovanu dozu zračenja tijela mase jedan kilogram kome je jonizujućim
zračenjem stalne gustine energetskog fluksa unesena energija od 1J (Džul).

4. Magnetno ispitivanje

Ova metoda, iako jednostavna, može se koristiti samo na feromagnetičnim materijalima i za otkrivanje
površinskih grešaka ne više od 10mm ispod površine komada. Bazirana je na činjenici da na mjestu
greške dolazi do gomilanja magnetnih silnica.
Suština ovih metoda je da se predmet koji se ispituje postavi između polova elektromagneta,kroz čije
namotaje prolazi jednosmjerna ili naizmjenična struja. Linije magnetnih sila pri prolazu kroz homogeni
materijal su ravnomjerne, dok nailaskom magnetnih linija sila na neki uključak, prskotinu i sl. (sa
drugom magnetnom popustljivošću - premabilitetom) doći će do skretanja magnetnih linija sila.
Da bi se greške u materijalu uočile, obzirom da su magnetne linije nevidljive, predmet koji se ispituje
posipa se feromagnetnim prahom ferooksida u transformatorskom ulju sa kerozinom (1:1) ili u
alkoholu. U posebnim slučajevima primjenjuju se obojene suspenzije i fluorescentne magnetne
suspenzije čije svjetleće čestice olakšavaju kontrolu teško pristupačnih mjesta.

Slika: Magnetno ispitivanje

Pri otkrivanju grešaka magnetnom metodom važan je uslov pravac magnetnog strujanja, koji mora biti
upravan na grešku, jer se greške ne opažaju ako je tok magnetnih linija paralelan pravcu greške. Kako
je raspored i oblik grešaka nepoznat u praksi se stoga kontrola vrši u dva medjusobno upravna pravca.
U mnogim slučajevima namagnetisani dijelovi poslije kontrole magnetnim metodama moraju se
razmagnetisati.
6. Ispitivanje penetrantima

Primjenjuje se samo za određivanje površinskih grešaka. Metoda je zasnovana na primjeni

penetrirajućih tečnosti. Penetrantsko ispitivanje ili ispitivanje penetrantima često se primjenjuje kod
ispitivanja zavarenih spojeva na konstrukcijama kao ispitivanje bez razaranja.
Penetrirajuća tečnost (penetrant) ima sposobnost da prodire u vrlo uske zazore do 0,01mm i da bude
lako apsorbovana od strane razvijača. Kao penetrirajuće tečnosti najčešće se koriste mješavine na bazi
benzola, transformatorskog ulja i boje.
Penetranti se dijele na:
- fluoroscentne
- obojene
- miješane (fluoroscentne/obojene).
-

Slika: Ispitivanje penetrantima

Osnovne operacije u primjeni penetranata su:

1. čišćenje površine – veoma je važno da površine na kojima se primjenjuju penetranti budu
očišćene od boje, rđe, masnoće, uljnog filma, kamenca, a posebno unutrašnjost greške.
2. Primjena penetranta – penetrant se nanosi na površinu ispitivanog predmeta umakanjem,
premazivanjem četkom ili prskanjem. Zbog malog površinskog napona penetrant brzo prodire
u sitne površinske otvore kapilarnom aktivnošću.
3. Uklanjanje viška penetranta – svi tragovi penetranta moraju biti uklonjeni sa površine uzorka
upotrebom vode ili rastvarača koji preporučuje proizvođač penetranta. Uklanjanje viška
penetranta je kritična operacija, jer se obilnim pranjem može ukloniti iz pukotine, a nedovoljno
pranje će ostaviti penetrant na površini. Uzorak se na kraju suši toplim vazduhom.
4. Primjena razvijača – upotrebljavaju se dvije vrste razvijača: suhi i mokri. Njihov je zadatak da
izvuku penetrant iz greške akcijom upijanja i rasprostiranja po površini ispitivanog komada na
mali prostor oko greške.
5. Očitavanje i tumačenje – to je završni dio ispitivanja i najvažnija operacija tokom cijelog rada.
Ako je korišten fluoroscentni penetrant, greške će se pojavljivati kao sjajne žućkasto-zelene
tačke ili linije na tamnoj osnovi. Kod ostalih penetranata greške se vide kao crvene tačke i/ili
linije na bijeloj osnovi. Od velikog je značaja za utvrđivanje tipa greške pravilno tumačenje
karakteristika nastalilh indikacija.

Ispitivanje penetrantima je brzo, lako primjenjivo, relativno jeftino i pouzdano.

Autor: Merdić Hajrudin,
University of Tuzla, Faculty of Mechanical Engineering Tuzla,
Univerzitetska 4 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina,
E-mail: harimerdic123@gmail.com