19.

Mjerenje na objektu izloženom savijanju

Savijanje uzrokuje pozitivnu deformaciju na jednoj strani savijene grede i negativnu deformaciju na
suprotnoj strani. Na preslikanim presjecima pozitivna i negativna deformacija imaju iste veličine. Stoga
je moguće koristiti prednosti koje nudi Wheatstone mosta za dodavanje signala deformacija ili za
kompenzaciju smetnji. Normalno opterećenje, torzija i termička deformacija mogu se pojaviti kao
smetnje. Sljedeća. Prikazuje raspored mjernih traka na gredi opterećenoj na savijanje. Kao i kod zatezne
šipke na sva četiri kraka mosta moraju biti postavljene mjerne trake. Mjerane trake moraju biti
usmjereni sa svojim osama u smjeru glavnih napona.

Termičke deformacije moraju biti uklonjene s temperaturno kompenziranim mjernim trakama, inače
javljaju se kao pogreška u mjernom rezultatu.

Normalne deforacije su kompenzirane . Toplinske deformacije se kompenziraju na visokom nivou

Aktivni moment savijanja Mb moţe se izračunati prema jednadzbi:

22. Mjerenje na objektu izloženom smicanju

Poznato je kako se smičuči naponi pojavljuju zajedno s zakretnim momentom u osovini.

Greda koja se steže na jednom kraju opterećuje se silom F1 na udaljenosti l. Jednaka reaktivna sila F2
djeluje u suprotnom smjeru. Činjenica da su tačke djelovanja sila razdvojene velikom udaljenošću nema
značenja za nastala smičuća naprezanja. Smičuča naprezanja nastaju u svakoj ravnini presjeka između
tačaka primjene. Normalni naponi s1 i s2 koja nastaju zajedno s smičučim naponima τ djeuju pod
uglom od 45 ° prema ravnini smicanja, Također sila F pomnožena s razmakom l stvara moment
savijanja. Stoga je ugaona vrijednost ± 45 ° tačna samo na razini neutralne zone, gdje su naponi na
savijanje jednaki nuli. Smičuči naponi i ugao deformacije smicanja ne mogu se mjeriti mjernim trakama;
meĎutim, oba se mogu izračunati iz naprezanja izmjerenih na 45 °. Sljedeće odnosi se primjenjuju:
Uvjeti naprezanja i deformacije prilikom smicanja

a) smjerovi glavnih normalnih naprezanja s1 i s2 u razini neutralne ravnine

b) smjerovi glavnih normalnih naprezanja s1 i s2 i smičnih naprezanjaτ duž poprečnog presjeka za

opterećenja na smicanje i savijanje

c) raspored mjernih traka za mjerenje maksimuma deformacije 45 ° i deformacije kaja se pojavljuju u

krugu mosta

Za pravougaoni poprečni presjel raspodjela je približno kako je prikazano na slici

Ako se smična greda koristi isključivo za mjerenje sile, preporučuje se da se: a koristi se profil koji ima
maksimalni modul presjeka savijanja za minimalno područje poprečnog presjeka , npr. I profil . U
usporedbi s pravougaonim oblikom njegove prednosti su:

- naprezanja ε45 ° postaju veća,

- naprezanja pri savijanju postaju manja,

- raspodjela napona smicanja u području mjerne trake postaje jednoličnija,

- mjerni signal postaje neovisan o mjestu primjene sile (u kontrast savijanja grede).
23. Mjerenje na objektu izloženom temp. utjecajima

Termički naponi nastaju u komponentama ako se ekspanzija ili kontrakcija uzrokovana promjenama
temperature prisilno ograniči ili spriječi. Termički naponi su normalna materijalna naprezanja. Tipičan
primjer dijela u kojem se termički naponi pojavljuju u većem razmjeru su beskrajne zavarene šine na
željezničkim prugama. Primjer objašnjava kako se termička opterećenja mogu pojaviti. Čelična cijev
duljine l = 2 se zagrijava od 15 ° C do 35 ° C, tj. 20 = 20K. Linearni koeficijent širenja čelika je = 12 · 10-6 m
/ (m · K). Dakle, promjena u duljini može se izračunati kao:

Da bi se kompenzirala ta deformacija
potrebna je sila koja će pritisnuti cijev nazad u početni oblik. Stoga se u cijevi pojavljuje uzdužni napon
(u ovom slučaju negativan). Isto naprezanje se događa ako se cijev drži fiksirana u svojoj izvornoj duţini
pomoću vanjskih naprezanja. Uzduţni napon se moţe izračunati kao

. Rezultirajuća sila kompresije F ovisi o površini

presjeka A cijevi I može se izraziti kao:

24. tačnost mjerenja F   A

Na mjerenje i rezultat mjerenja utiču i uzroci koji unose nesigurnost u rezultat mjerenja. Ukoliko se ne
ostvare uslovi rada mjerila javljaju se greške mjerenja. Greška mjerenja se definiše kao razlika rezultata
mjerenja i prave vrijednosti mjerene veličine, odnosno referentne vrijednosti. Kako bi se na pravi način
razmotrile greške koje se pojavljuju tokom mjerenja, potrebno je prije i poslije svakog mjerenja izvršiti
analizu grešaka:

 prije mjerenja - pronaći velike izvore grešaka i, ako je moguće, ispraviti ih;
 nakon mjerenja - za dobivanje jasne slike o redoslijedu preostalih, mogućih grešaka mjerenja.
Svaki mjerni rezultat sadrţi grešku ako postoje nedostaci
 u mjernom objektu
 u mjernim instrumentima (uključujući prikaz mjerenja)
 u metodi mjerenja
 zbog vanjskih uticaja
 zbog ličnog uticaja metrologa 
zbog vremenskih promjena svih gore navedenih izvora grešaka.

Uslijed ranije spomenutih uticaja svako mjerenje i njegov rezultat će odstupati za odreĎeni iznos od
stvarne vrijendosti promjenjive. Granice mjerene veličine moraju biti unutar intervala prave vrijednosti
izmjerene varijable. Najpoznatiji način predstavljanja uzroka koji utiču na rezultat mjerenja je korištenje
Ishikawa dijagrama uzroka i posljedica. Podjela grešaka koje se mogu javiti prilikom mjerenja se moţe
izvršiti na sljedeći način:

a) grube greške
b) slučajne greške
c) sistemska greške

Zahtjevi ispitivanja su još jedan od faktora koji imaju uticaj na raspodjelu mjerenja. Postoje dva granična
slučaja za praktične zahtjeve ispitivanja, a to su: 
Uslovi koji se ponavljaju; -Metrolog ponavlja mjerenje istim mjernim instrumentom pod istim radni
uslovima. Sistemske greške ne mogu biti otkrivene pri uslovima koji se ponavljaju.
 Uporedni uslovi; - Svaki metrolog na različit način provodi mjerenja u različitim laboratorijama,
koristeći različite mjerne instrumente iste vrste. U tom slučaju standardna devijacija je često više nego
pri uporednim uslovima. Normlana ili Gaussova raspodjela je jedna od najznačajnijih kontinuiranih
raspodjela koja se koristi u teoriji i u primjenama matematičke statistike. Gaussova raspodjela ispitivane
varijable se obično koristi za statističku procjenu mjerenja.

ovako mjerenje je izloţeno različitim uticajima i smetnjama bilo da proizilaze iz slučajnih ili sistematskih
efekata, obično iz oba. Zbog ovih efekata rezultat mjerenja leţi unutar intervala koji se označava kao
nesigurnost mjerenja. Mjerna nesigurnost definisana je kao interval izmeĎu ispravljene srednje
vrijednosti i gornje ili donje granice intervala. Treba napomenuti da mjerna nesigurnost nije cjelokupna
širina intervala izmeĎu donje i gornje granice.

20. Mjernje napona na objektu izlozen zatezanju i savijanju

Postoje dva različita cilja:

1. određivanja odvojenih komponenata opterećenja,

2. određivanje maksimalnog naprezanja materijala.

Obje su moguće, ali zahtijevaju različite primjene mjernih traka

Svaka komponenta opterećenja treba mjeriti zasebno. Ako komponente trebaju biti izmjerene
istodobno jer su njihovi dinamički meĎuodnosi vaţni, pre čemu je potreban kanal za svaku od
komponenti. Mjerni signali mogu, npr. biti sinkrono snimljeni s višekanalnim snimačem.

Torzija s aksijalnim opterećenjem.

Ovaj tip problema mjerenja nastaje, na primjer, u brodskim pogonskim vratilima. Iz iskustva je utvrĎeno
da su deformacije relativno mače i stoga treba koristiti puni mostni krug. On osigurava najbolje
uklanjanje smetnji.

Torzija sa savijanjem

I u ovom slučaju obje se komponente mogu mjeriti na sličan način.

Rezultirajuća naprezanja u objektu opterećenom različitim komponentama mogu se odrediti samo

analitičkim postupkom za dvoosno naponsko stanje s nepoznatim glavnim smjerovima. Za torziju s
aksijačnim opterećenjem mjesto mjerenja nije važno jer oba opterećenja djeluju jednoliko na poprečni
presjek. To se ne odnosi na torziju sa savijanjem. Opterećenje savijanja prolazi kroz presjek od
pozitivnog maksimuma do negativnog maksimuma. Točke maksimalnog opterećenja mogu se naći ako je
poznat smjer ravnine savijanja. Mjerenja na više točaka na 90 ° preko oboda ili pomoću jednog od gore
navedenih pomoćnih metoda moţe biti napravljen.