VELEUČILIŠTE U BJELOVARU

stručni studij: MEHATRONIKA

Autor predavanja: Prof. dr. sc. Ante Čikić

Izvoditelj predavanja: Božidar Hršak, mag.ing.mech.

IV semestar 2018./2019.
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Promjena stanja kod Q = 0 (adijabata)
Potrebno je spriječiti bilo kakvu izmjenu topline sa radnim plinom. Toplina se ne
smije odvoditi ni dovoditi. Hipotetski to se može postići savršenom toplinskom
izolacijom sklopa u kome se nalazi radni plin ili da promjena stanja teče tako brzo
da ne bude vremena za izmjenu topline.
Adijabatski proces (u termodinamici) se naziva svaki proces kod kojeg nema izmjene
topline između promatranog sustava i njegove okoline, bez obzira da li se sam
proces odvija u unutarnjoj ravnoteži ili ne.
Neravnotežna adijabatska promjena stanja je npr. prigušivanje.
Ako se neki proces odvija adijabatski, bez izmjene topline s okolinom, ali i u trajnoj
unutarnjoj ravnoteži, proces se odvija po izentropi.
Udomaćeni izraz: adijabata = izentropa = povrativa adijabata
Jednadžba adijabate ?
I glavni stavak u diferencijalnom obliku za 1 kg tvari primijenjen na adijabatu glasi:
dQ = du + dW(L) = 0
Unutarnja energija: u = cv · , du = cv · d = cv· dT ,
za ravnotežne uvjete je: dW(L) = p dv, sljedi: cv· dT + p dv = 0 (*)
Korištenjem i deriviranjem jednadžbe stanja za određivanje temperature T slijedi:
p v = RT, p dv + v dp = R dT, dT = 1/R (p dv + v dp) (**)
Povezivanjem jednadžbi (*) i (**) i korištenjem odnosa: cp/cv = κ i cv + R = cp slijedi:
Diferencijalni oblik jednadžbe adijabate:……… κ (dv/v) + dp/p = 0
κ = 1,4 (za zrak)
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Integralni oblik jednadžbe adijabate: ln v  ln p  konst. ili p  v   kon st.
p  v 1  p  v 2  p  v   k o n s t. (1 kg tvari)
  
p V1  p V 2  p V  konst. (G kg tvari)
Korištenjem jednadžbe stanja idealnih plinova i adijabatske promjene stanja
sljede međusobne veze pojedinih veličina stanja (za adijabatu):

Adijabatska promjena: W(L) = U1 – U2

Rad se dobiva na račun unutarnje energije.
Hlađenjem plina rad se dobiva (odvodi), a
grijanjem plina rad dovodi.
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA

Politropske promjene stanja

U stvarnim procesima promjene stanja se potpuno strogo ne odvijaju niti po
izotermi niti po adijabati, već na osnovu eksperimentalnih provjera prema
krivuljama koje se mogu dobro opisati jednadžbama:
n n To su politropske (mnogovrsne)
p1  v1  p2  v2  p  v  konst. promjene stanja.
n

Svaki eksponent n ima drugu liniju u

n n
p1 V  p 2 V  p V  konst.
1 2
n
p –V dijagramu.

Vrijednost n od - ∞ do + ∞.
Veze pojedinih veličina stanja sa politropskom promjenom stanja (slično adijabati):
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA

Vrsta politropske promjene stanja = f (n) (da li se i koliko tijekom procesa

dovodi ili odvodi toplina).
Upravljanjem izmjene topline (jedino se može postići) plin obavlja onakvu
promjenu stanja kakvu želimo.
Koristeći jednadžbu stanja i jednadžbu politropske promjene stanja slijedi:

Uz I glavni stavak termodinamike dobivamo:

 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Komentar: Ako je 1 n  ......cn je negativna, u tom slučaju je kod dovođenja
topline (dQ > 0) temperatura plina pada (dT < 0) i obrnuto. U praksi takvi slučajevi su
najčešći. U tom slučaju kod ekspanzije se dovodi toplina, ali se odvodi više rada
nego što se dovodi topline, pa se jedan dio dobivenog rada mora namiriti iz
unutarnje energije plina, te mu temperatura pada. Kod kompresije, dovedeni rad je
veći nego odvedena toplina, pa temperatura plina raste.
n    .......c n  c v
cn = f (n) n  0..........c n  c p
n  1..........c n   
n   .........c n  0
n    .......c n  c v
Primjena I glavnog stavka termodinamike:
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Pogodnim odabirom eksponenta n u jednadžbi politrope p · Vn = konst. dobivamo
za:

n  0..........izobara Primjer: ekspanzija plina

n  1..........izoterma
Odvođenje
n  .........adijabata topline

n  .......izohora

Računsko određivanje
eksponenta n:

log p1  n logV1  log p2  n logV2

log p1  log p 2
n
log V2  log V1
Dovođenje topline
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Kružni procesi
Procesi kod kojih, nakon niza uzastopnih promjena stanja, radna tvar poprima
isto toplinsko stanje koje je imala na početku. Potom se proces može
ponavljati proizvoljan broj puta.
Barem u dijelu procesa radna tvar mora biti u plinovitom agregatnom stanju da
bi se pojavio određeni mehanički rad zbog promjene volumena.
Mogu biti zatvoreni i otvoreni kružni procesi.
Kružni proces u zatvorenom sustavu – radna tvar se stalno nalazi u istom
prostoru (cilindru), a pojedine promjene stanja vremenski sljede jedna drugu i proces
se periodički ponavlja. Izmijenjena toplina i rad pomnožena s brojem ponavljanja
procesa u jedinici vremena karakterizira toplinski tok i snagu uređaja.
Zbog potrebe brzog grijanja i hlađenja cilindra zatvoreni kružni proces nije moguće
stvarno provoditi na taj način.
Kružni proces u otvorenom sustavu – niz protočnih procesa; za svaku
promjenu stanja postoji poseban uređaj. Radna tvar struji od jednog do
drugog uređaja, i kad ih sve obiđe, vraća se na početno mjesto i u početno
toplinsko stanje. Korisna mehanička snaga takvog procesa jednaka je razlici
dovedene i odvedene topline u pojedinim uređajima ili razlici dobivenih i
utrošenih mehaničkih snaga u pojedinim uređajima.
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA

Kružni proces u zatvorenom sustavu

Kružni proces u otvorenom

nizu otvorenih sustava (plinsko
Kružni proces u zatvorenom nizu turbinsko postrojenje)
otvorenih sustava (parno postrojenje)
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Kombinacija zatvorenog i otvorenog kružnog procesa – dizelski i benzinski motori;
proces se odvija u cilindu ili cilindima i zbog izgaranja nakon svakog ciklusa se
zamijenjuje radna tvar novom.
U kružnom procesu toplina se dovodi radnoj tvari i odvodi od nje. Dovođenje topline
radnoj tvari se provodi iz bar jednog “toplinskog spremnika”, a odvođenje
topline od radne tvari prima bar jedan “rashladni spremnik”. Toplinski spremnici
mogu biti bilo koje tvari pogodne temperature i dosta velikog kapaciteta. Često se kao
jedan toplinski spremnik za kružni proces koristi okoliš – zrak, voda (površinska,
podzemna, tokovi, akumulacije,..) tlo,…
Kružni procesi mogu biti “desnokretni” i “ljevokretni”.
Desnokretni procesi daju višak mehaničke snage koja se može pretvoriti u neki drugi
oblik energije (elektrane, pogonski motori)
Učinkovitost desnokretnih kružnih procesa = dobivena mehanička snaga /
uloženi toplinski tok (putem goriva) – toplinski stupanj djelovanja, iskoristivost,
korisnost.

Iskoristivost je bitno ograničena temperaturama toplinskih spremnika, vrsti kružnog

procesa (od kojih je promjena stanja sastavljen), izboru radnih parametara.
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA
Ljevokretni procesi – treba im izvana dovoditi mehaničku snagu da bi se mogli
odvijati, ali se procesom toplina može od hladnijeg tijela (toplinskog spremnika)
prenositi toplijem (..kod rashladnih uređaja od hladnog tijela u okoliš,…. kod toplinskih
pumpi iz okoliša nekom toplijem tijelu).

Učinkovitost ljevokretnih kružnih procesa iskazuje se ovisno o njihovoj primjeni.

Kao rashladni procesi (odvodi se toplina od hladnijeg tijela):
učinkovitost = dovedena toplina radnoj tvari (odvedena od hladnijeg tijela) / snaga
 dovedeno potrebna za pogon procesa.

Pukupno

Kao toplinska pumpa (svrha je predavanje topline toplijem tijelu)

učikovitost = odvedena toplina radnoj tvari (dovedena toplijem tijelu) / utrošena snaga
 odvedeno
  1  (znatno veće od 1).
Pukupno
 TERMODINAMIKA I MEHANIKA FLUIDA

Carnotov proces u T – s dijagramu

Idealni koeficijent učinkovitosti Carnotovog procesa

Q0 + P = Qc (teoretski)
Q0 – rashladni kapacitet, kW
P – dovedena energija, kW
Qc – odavanje topline, kW