Professional Documents
Culture Documents
Omladinsko Pozorište Vožd Mišar
Omladinsko Pozorište Vožd Mišar
ŠTA?
Istorijsko-ekološka komedija.
KADA?
ZA KOGA?
KO?
1. Pripovedač (snimak.)
2. Guslar
3. Marko
4. Šarac
5. Vila Ravijojla
6. Glasnik
8. Car Lazar
9. Čobanica
KAKO?
KOLIKO?
PROLOG
(Snimak pripovedača.)
PRIPOVEDAČ: Priča koju ću Vam sada ispričati desila se nekada davno. Jako davno. Toliko je prošlo
vremena od tada, da se i ne sećam da li se baš sve tako desilo, ili su ljudi kao i u svakoj priči nešto
oduzeli, nešto dodali. Okrenuli, prekrojili. Elem, nekada davno, jako davno, u jednom carstvu živeše
jedan, junak nad junacima. I taj junak sanjaše čudan san...
I MEĐUSLIKA
MARKO: Šarac!
Song - koreografija.)
MARKO:
pravi muškarac
po belom svetu
nosi me Šarac
da mi je mana
što se ne odvajam
od buzdovana
i zdrava hrana
pobednik biću
svakoga dana
I SLIKA
KRALjEVIĆU MARKO!
JA ODGOVOR NE ZNAM,
AL TI ZATO POHITAJ,
PA LAZARA PITAJ!
A sada pohitajmo
na puta daleka
MARKO: Zašto?
(Počne da se gega.)
(Odu.)
II MEĐUSLIKA
MARKO: Šarac!
ŠARAC: E neću. Ja ovde grbačim ko konj. Šarac - nosi ovamo, Šarac - nosi onamo. E, neću više.
(Marko mu baca kocku šećera, ovaj je uhvati i stavi usta, promeni raspoloženje i pritrči da pomogne.
Odnesu Guslara.)
II SLIKA
PRIPOVEDAČ: I tako... Kraljević Marko i njegov verni drug Šarac, krenuše u Kruševac grad, kod
slavnoga cara Lazara.
MARKO: Aaa, znam ti si jedan od tri bliznaka Jugovića. Pa odakle ideš, Vlajo Jugoviću?
MARKO: Iii, bre, ti ga sad pretera. Ja sam Kraljević Marko. Ovo je moj verni konj Šarac. Mi, znaš,
idemo na neki tajni dogovor kod cara Lazara. Baš smo se lepo zapričali, al ja sad moram da idem...
(Pozdrave se i pođu.)
ŠARAC: Šefe... Kakav je to tajni sastanak ako svakome koga sretneš kažeš gde ideš?
MARKO: Pa šta sam mu reko... Ništa. Lepo me čovek pitao. Ja mu lepo odgovorio. Nisam mu reko
zašto idemo kad ni mi ne znamo. Evo ga on ponovo. Sad ću da mu kažem da mi ne idemo na tajni
sastanak kod cara Lazara. (Ovaj taman stiže do njih.) Ehej, ja sam ti reko da mi... A u stvari...
MARKO: Kako – neznani? Pa malopre smo se upoznali. Vlajo... Ja sam Marko, sećaš se?
GAJA: Tu se greška učinila tebi. Ja sam Gaja Jugović. Vlajin brat blizanac.
MARKO: Dobro, dobro... Znam. Nego znaš, malopre sam tvom bratu Vlaji reko da mi idemo na tajni
sastanak sa car Lazarom. A mi u stvari ne idemo tamo. Pa bih te molio kad ga vidiš da mu kažeš da mi
ne idemo na tajni sastanak sa car Lazarom.
MARKO: Opet on - neznani. Pa upoznali smo se. Aaa, to je bio on... A on nisi ti... Ti si ti... A on je on, a
ja sam... Kraljević Marko. Ovo je Šarac ti si... Vla... Gaja Jugović. Sad smo se svi lepo upoznali. I mi sad
žurimo na tajni sastanak kod car Lazara. Zdravo.
MARKO: Dosta, neću da te slušam. Neću ni najmanji njištić da čujem. (Nailazi treći brat - isti glumac.)
Evo ga opet ovaj. Je li bre, šta je tebe briga gde mi idemo... Šta se ti stalno raspituješ?
ŠARAC: Polako, šefe. On je treći brat blizanac - Raja Jugović. Gaja, Vlaja i Raja Jugovići. On je Raja...
RAJA: Da, ja sam Raja Jugović, a ko ste vi?
RAJA: Ja bejah u Kruševcu gradu na tajnome sastanku kod presvetloga cara Lazara.
RAJA: Ja se zakleh caru na ćutanje. Budi mi zdravo i veseo putovao, Kraljeviću Marko.
(Ode.)
III MEĐUSLIKA
(Guslar vezanih ruku i nogu, povez preko usta utrčava na scenu. Rekao bi nešto, ali ne može. Izguraju
ga igrači.
Song. Koreografija.)
IGRAČI:
Baš je hrabar ovaj Marko,
jači je od Supermena
Bolji je od Supermena
III SLIKA
(Car Lazar sedi na prestolu. Kad igrači završe, stoje okolo kao podanici. Ulaze Marko i Šarac.)
CAR LAZAR: Ooo, Marko! Junače nad junacima, sokole i delijo... Snago i uzdanice moja... (Grli ga i
zdrave se. Pođe i Šarac da se pozdravi, ali ga car proigra.) Šta će ovaj konj ovde?
CAR LAZAR: Konja u štalu. Brzo. Nisam ja Neron da dovodim konja na presto. Je l tako, Mare moj?
(Marko i ne stigne da ogovori, a već neko od podanika priđe i odvede Šarca. Lazar da znak rukama da
i ostali podanici izađu. Kad ostanu sami.)
CAR LAZAR: Jesam, kraljeviću... Stvar je hitna i neodložna. Ovo ću ti reći samo jednom...
MARKO: Turci?
CAR LAZAR: Ne svi. Za sada samo jedan. Truje nam reke, uništava šume, zagađuje vazduh.
MARKO: Ko?
CAR LAZAR: Zašto misliš da ga zovu Kesedžija? Baca one plastične kese sa đubretom gde stigne. To
priroda ne može da reciklira... Jesi li video na šta nam liči carstvo... Ako nastavi ovako za koju godinu
od carstva napraviće deponiju.
MARKO: Jao, care, ja strašno žurim. Čeka me Vila Ravijojla na ručku, ako zakasnim ima lom da
napravi.
CAR LAZAR: Marko... Ti si nam poslednja nada, uteha i spas. Lako ćemo mi sa Turcima, pustićemo ih
jedno pola veka da se baškare ovde, pa ćemo da ih najurimo. Ali zatrovanu vodu, vazduh i šume ne
možemo da najurimo. To je naše. To je ovde. To smo mi.
MARKO: Pa eto, ja bi sredio tog Musu... Ali nisam poneo svoj buzdovan dvanaestoperac.
CAR LAZAR: Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!
CAR LAZAR: Marko! Pozivao sam mnoge junake i junačine iz moje carevine... I svi oni behu kukavice.
Ti si Marko... Junak nad junacima.
MARKO: Jesam, care. Ali sad mi nešto nije dobro... Vidar mi je naredio sedam dana da ne izlazim iz
kreveta.
MARKO: Nemoj, care, decu u ovo da mešaš. Šta znaju deca ko je Musa Kesedžija...
CAR LAZAR: Slušaj me sad dobro, Kraljeviću Marko. Ovo ću ti reći samo jednom. Niko od nas tačno ne
zna gde se Musa krije. Ali... Iza sedam mora, iza sedam gora... Živi starac Foča od stotinu ljeta. On zna
sve. Jedino ti on može pomoći da otkriješ Musino skrovište. Pronađi starca, pronaći ćeš i Musu. A
sada - zaigrajmo i zapevajmo!!!
(MUZIKA, KOREOGRAFIJA.)
MARKO:
IV MEĐUSLIKA
PRIPOVEDAČ: I tako... Marko Kraljević pođe na megdan kako bi spasio prirodnu okolinu od najvećeg
zagađivača u carevini. Muse Kesedžije.
IV SLIKA
(Na livadi sedi Šarac - loše maskiran u Marka - čupka travu. Pored njega stoji Marko -loše maskiran u
Šarca.)
ŠARAC: Ama ljudski ti kažem NE-ĆU. Ne pričam konjski. NEĆU. Šarac ti je dobar samo kad treba da
vuče, tegli i nosi. Tamo na dvoru, ni jednu reč nisi reko da me ne odvedu u štalu. Rujno vino si sam
pio. Gde je ono: pola pije pola Šarcu daje...
ŠARAC: Neću ni ovolicnu kockicu više od tebe da uzmem. I na šta si me napravio. Ima svi konji da mi
se smeju. Vidi na šta ličim...
MARKO: Na mene. Ti si sad ja. A ja sam ti. Maskirali smo se. Zamenili smo mesta. Razumeš...
ŠARAC: Znao sam. Mogu ja da nosim još sto brkova. A ti dvesta repova ... I dalje ćeš ti da budeš čovek,
a ja konj. A kakav si ti to čovek, kad si dozvolio da ti najboljeg prijatelja vode u štalu, dok se ti veseliš i
piješ rujno vino?
ŠARAC: Sad si našo i prijatelja od gvožđa. Buuu. Neka. Pravićeš ti mene od blata. Drumovi će poželeti
Šarca, ali Šarca više biti neće.
(Pođe. Potišteno.)
MARKO: Šarac... Stani. Ti si meni i dalje najbolji prijatelj. A ovo je samo... Sokoćalo. Mašina.
MARKO: Ne treba mu. Ovo nije pravi konj. Ovo je prevozno sredstvo za mene i tebe. Da vidiš kako
radi...
V SLIKA
(SONG.
Čobanica sa pesmom - počinje iz off-a, a potom na sceni. Nosi jednu ovcu pod miškom, čupa joj runo
u pramenovima kao belu radu, u stilu voli-ne voli.)
ČOBANICA:
Oj junače - voli me
voli - ne voli
voli - ne voli...
(Na biciklu dolaze Marko i Šarac. Bežeći ispred njih, i dalje vezan, protrčava preko scene - Guslar.
Videvši čobanicu, Marko zaokrene bicikl i padnu pravo pred nju. Ovce ih gledaju belo. Marko skoči.
"Utetrebio" čobanicu.)
MARKO:
Čobanice-curice
Voli - ne voli
voli - ne voli.
ŠARAC: Idemo, šefe, nije ona žena za tebe, treba je prijaviti društvu za zaštitu životinja, vidi kako
čerupa te jadne ovčice...
ČOBANICA: Ijuu. Kako ždrebac ljudski zbori... (Obraća se Šarcu.) Hej brkati junače... Makni der ovo
kljuse od mene. Inače ću ga ovim prutom po gubici.
MARKO: Zašto njemu kažeš... (Shvati.) ... Aaaa. Polupani lončići, šerpe i poklopčići. Jer... Ja sam brkati
junak. A on je kljuse. Ovaj ... Šarac. Moj prijatelj. (Otkriva masku.)
ČOBANICA: Pazi, stvarno. Čudna li pobratima. Zašto tako maskirani šegu sa mnom izbijate...
MARKO: Manje-više.
ČOBANICA: Lažeš.
ŠARAC: Laže.
MARKO: Jeste. Evo ga. Vidi ga kaki je šaren. Evo mu ga i rep. Sad ga je sakrio, inače ima i rep.
ŠARAC: Šefe... Moramo da idemo. Zakasnićemo na megdan. Ljudi će da nas čekaju. Marko eheej.
Marko... Idemo. Znaš li koji je dan danas...
(Vuče ga. Maše mu ispred očiju. Ali ovaj ne vidi ništa. Njih dvoje "utetrebili" i ne trepću.)
MARKO:
ČOBANICA:
MARKO:
ČOBANICA:
MARKO: Ravijojla, ljubavi moja. Nisam ja ništa. To je Šarac... Vidiš, maskirali smo se, pa se tebi učinilo.
VILA: (Off.) Ako ja budem dole doletela... Slomiću ti čarobni štapić o glavu. Pazi šta radiš...
MARKO: Nisam ništa, Ravijojla. Samo sam ispitivao slučaj čerupanja nezaštićenih ovčica. Šarca mi.
VILA: (Off.) Pretvorila sam čobanicu u ovcu. Da sad nju neko malo čerupa... A ti se Marko pazi da ne
postaneš ovan.
(Efekat vetra. Vila odletela. Ulazi ovca sa maramom. Ide prema Marku.)
ČOBANICA: Beeee
MARKO: Prrrrr, ovco. Beži tamo. Prrrr. Ajde bre, Šarac, hoćeš da zakasnimo na megdan...
(Odu.)
V MEĐUSLIKA
PRIPOVEDAČ: ... I tako dva drugara, dobra stara... Kraljević Marko i njegov verni drug Šarac, nastaviše
put preko sedam gora... Aaaaaaaa!!!
Marko uvali kuburu Šarcu u ruke i pobegne. Zbunjen Šarac počinje da peva i stepuje...)
ŠARAC :
VI SLIKA
MARKO: Šesta ili sedma. (Zažmuri i broji u sebi.) ... Jedan. Dva. Tri.
ČOBANICA: Beeeeee...
MARKO: Nikako da se otarasimo ove ovce. Prati nas već... Četvrto brdo.
ŠARAC: Čobanicu smo sreli na trećem. A ako nas ona prati još četiri, onda je ovo... ??... Šefe, kolko je
3+4?
MARKO: Šest.
MARKO: (Broji na prstima.) 3+4 = 7... Ovo je sedma gora. Starac Foča mora da je tu negde.
Kad ga Marko spazi, priskoči mu u pomoć i počne da se bori sa obručem. Udara ga, gazi. Proverava da
li je "mrtav".)
MARKO: Dobro je, starče, spasio sam te. Ova zver te više neće napadati.
FOČO: Ne.
FOČO: Ne.
MARKO: Auuuu. (Priđe, gleda, okreće obruč.) Ako, bolje je ovako. Možda bi ono ipak tebe savladalo...
MARKO: Greška. Nisam ja "tupavko"... Nego Marko. Kraljević Marko. Idem po naređenju car Lazara
da...
ŠARAC: Marko... Ne izleći se.
FOČO: Ja možda jesam star... Ali me oči još dobro služe. A koliko ja vidim, ti si običan konj. Onaj tamo
je Marko.
FOČO: Ćuti, konju. Gurni nos u zobnicu i pusti sa junakom da prozborim koju. Hej, delijo znana i
nadaleko čuvena...
FOČO: Tebi, junače... Priđi der. Reci, kakva te nevolja ovamo dovela...
MARKO: (Priđe i šapne Šarcu.) Pusti ga. Izlapeo starac. Idi i pitaj ga gde se Musa krije.
ŠARAC: (Okuraži se i počne da glumi Marka.) Pa, eto, starino... Dođoh da te pripitam... Gde ja mogu
naći Musu Kesedžiju, da ga na megdan pozovem.
FOČO: Ti si onda junak veći od čuvenja. Kad ćeš Musu na megdan da zoveš...
MARKO: Jeste... Jeste. Crnog Arapina je samo jednom ... Tako ga je lako udario, sa crnom ga zemljom
sastavio.
FOČO: Mak' se, konju, travu pasi. Um caruje, snaga klade valja. Jesi li i u glavi ko u mišicama?
FOČO: Mak' se, konju... Marko delijo... Da l si znanje prelio? Zagonetke odgonetni, sa Musom se
sretni.
(Šarac ga gleda belo. Marko stao starcu iza leđa i rukama pokazuje Šarcu u pravcu neba.)
FOČO: - JEDAN BIK RIKNU, SVE SELO SIKNU ?... Šta je to?
(I ponovi isto.)
MARKO: Oblak?... Oblak?... (Gleda u nebo.) ... Vetar tera oblake prema jugu... Do NOĆI... Kad čujemo
ZVONA... To je...
(I pobegne.)
VII SLIKA
(Vašar. A na vašaru: Mađioničar, žongleri, vračare, trbušne plesačice, prodavači, rvači. I sve ono što
na vašaru može i ne može biti. Čuju se zvona. Kroz masu se probijaju Marko i Šarac.)
ŠARAC: Ovde su svi musavi. Kako ćemo pravog da nađemo kad ne znamo ni kako izgleda...
(Marko ponovo pođe u masu. A Šarac ostane da proba nove potkove. Nailazi Musa.)
ŠARAC: Što, je l i ti prodaješ potkove... E pa zakasnio si. Evo kupio sam jedne.
ŠARAC: A vi ste mislili... Tu je Marko, sad ću ja da ga pozovem. (Pođe, ali ga Musa udari.) Šta se
biješ?... Eno ti ga Marko, pa se sa njim pesniči. Mene niko ne plaća da se bijem.
RAVIJOJLA: Markooooo!!!
MARKO: Ravijojla?
RAVIJOJLA: Tri sam gore preletela, tri sam polja pregazila, dok te nisam spazila. A sad kad sam te
spazila... Odmah bi te unakazila.
MARKO: Ravijojla... Nije ono što ti misliš da jeste. Ja sam ovde po zadatku.
(Pritrčava Šarac.)
(Prilazi Musa.)
RAVIJOJLA: Neće on ni sa kim da se bije dok ga ja prvo ne propustim kroz šake. Mak' se tamo (Gurne
Musu.)
MARKO: Ćuti, Ravijojla, ovo su muške stvari. Ekologija je u pitanju. On je najveći zagađivač u carevini.
(Priđe Musi.)
On se vrati do Šarca.)
MARKO: Dva puta. Auuuu... (Priđe ponovo.) ... Ču li što te ja pitam?... Što mi konja udari dva puta,
more Musa?
(Pokaže prstom. Musa pogleda gore. Marko ga nagazi na nogu. Musa počne da skakuće.)
Marko se drži za oko. A onda uhvati Musu za nos, uhvati i Musa njega. Počnu jedan drugome da
zavrću noseve. Kad se puste... Priđe Šarac i nešto šapne Marku, ovaj potvrdno klimne glavom.)
(Pokazuje u vis, ali Musa zna za jadac i gleda u noge, za to vreme Šarac klekne iza Muse, Marko ga
gurne i ovaj padne preko Šarca. Svi se smeju.)
(Muzički efekat. Marko i Musa odlaze u suprotne portale, Musa ima svog sekundanta, a Marka
pripremaju Šarac i Ravijojla. Ljudi iz mase, nameštaju konopce kao za ring. U ring prvo ulazi Guslar, ali
obučen kao rok-zvezda, sa tamnim naočarima. Peva i repuje.)
GUSLAR:
ovde zbrata i stara i mlada. O jeee...!(Priđe Musa i udari ga buzdovanom u glavu, ovaj padne i odnesu
ga.)
SRĐA: Dragi gledaoci, prisustvujete najvećem megdanu od postanka sveta do danas. Sa moje leve
strane je veliki junak... Marko Kraljević. A sa desne još veći junak... Nepobedivi Musa Kesedžija. Sudija
u ringu biću ja... Srđa Zlopogleđa.(Trbušna plesačica pokazuje broj runde.U ring ulaze Musa i Marko.
Gong. Prva runda.)
MARKO: Ko tebe kamenom ti nega buzdovanom
U pauzi između rundi kao u boksu, svako je u svom uglu, sekundanti ih brišu peškirima, prskaju
vodom.
(Uzme ovcu u ruke. Priđe, povuče Ravijojlu u stranu i nešto joj šapuće. Moli je. Ravijojla ga gleda. Pa
pristane. Šarac joj preda ovcu i ona sa ovcom izađe. Svi gledaju šta će da se desi. SVETLOSNO-ZVUČNI
efekat.
Ravijojla se vraća. A za njom ide "čobanica" koja se sada pretvorila u prekrasnu kobilu. Šarac, očaran
utetrebi u nju. Pa i ona u njega. Romansu prekida udarac o gong. Plesačica pokazuje drugu rundu. I
borba ponovo počinje.
Druga runda.)
SRĐA: Ovo je bilo neviđeno. Rajo moja, da li je to moguće... Videćemo ovo još jednom usporeno.
(Vraća se mizanscen zadnjih nekoliko udaraca usporeno. Kad završi - publika u transu. Marko
pobednički maše publici. Ravijojla ga grli. Zagrljeni su i Šarac i "čobanica-kobila". Musini sekundanti
pokušavaju da ovoga osveste.)
MARKO: Slušaj me, Musa... Kao prvo... Filtere na dimnjake i prečišćivače vode na fabriku da staviš.
MUSA: Hoću!
MARKO: Kao drugo... Sve kese i đubre u carstvu da sakupiš i baciš u kontejnere.
MUSA: Hoću!
MARKO: I ako mi se još ko požali na tebe po pitanju gore pomenutog... Lemaću te po tri puta na dan.
Je l jasno!
MUSA: Jasno!
MARKO: Tako će proći i svaki onaj ko bude pravio takva i slična zagađivanja. Pazite, ja motrim!
(SONG. KOREOGRAFIJA.)
SVI:
KRAJ!