Djeca žele odrasle koji preuzimaju odgovornost

Donosimo dio teksta iz nove knjige cijenjenog danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula, vrlo
poznatog i u našim krajevima, a dio je njegove nove knjige "Kako biti vođa vučjeg čopora" koja izlazi u
izdanju naklade kuće OceanMore

“Odakle to znate? Iz iskustva. Djeci koja odrastaju u obiteljima u kojima nema dovoljno vodstva odraslih
nije dobro i ona se ne mogu pravilno razvijati. Čini se da za to postoje dva razloga. Jedan je što djeca, istina,
vrlo dobro znaju sve svoje želje i željice, ali nisu svjesna svojih osnovnih potreba. Drugi je razlog što nam
treba kvalificirano vodstvo kako bismo se mogli prilagoditi nekoj kulturi - nije važno kojoj - i u društvu i u
obitelji. Drugim riječima: djeca su rođena itekako mudra, ali nedostaje im praktično životno iskustvo,
sagledavanje situacije te sposobnost predviđanja. Kako bi stekla tu sposobnost, potrebni su im odrasli.
Svakako moramo shvatiti da su vodstvo i odgoj dvije posve različite stvari, iako se ta dva pojma neprestano
brkaju i u svakodnevnom govoru čak upotrebljavaju kao sinonimi. Kako bi se podignulo i odgojilo
dijete, odrasli moraju preuzeti vodstvo. Ako on ili ona to ne može, odnosno ne želi ili ako je vodstvo
destruktivno, uspjeha neće biti - odrasli neće postići svoje ciljeve, a dijete se neće razvijati i izgraditi svoju
osobnost. Točnije, naslov ovog poglavlja trebao bi glasiti: Kako bi se između odraslih i djece ostvarili
plodonosni i čvrsti odnosi, odrasli moraju preuzeti vodstvo. Every team needs a captain, svaka obitelj treba
vođu vučjeg čopora.
Već četrdeset godina radim kao obiteljski savjetnik i obiteljski terapeut. Svako doba nosi svoje teme i
izazove; posljednjih dvadeset godina susretao sam sve više roditelja iz svih društvenih slojeva koji su se
žalili zbog jutarnjeg ustajanja i spremanja, spavanja, jela i sličnog. Te stvari same po sebi nisu
“problematične”, ali činjenica da se roditelji i djeca moraju boriti s njima jasan je znak da nedostaje
vodstvo. To ne znači da je roditeljsko vodstvo prije bilo bolje - u smislu da je služilo dobrobiti i zdravom
razvoju djece. Ali ono je bilo jasnije i konzistentnije, pa je zbog toga bilo manje otvorenih sukoba. Danas
toliko spominjana želja za takvom vrstom roditeljskog vodstva zvuči kao da su današnji roditelji zabunom
pritisnuli krivi gumb i sad jednostavno moraju pritisnuti onaj pravi. Kao što sigurno znate, to, nažalost, nije
baš tako jednostavno. No nisu se samo roditelji našli u poteškoćama.

Prije nekoliko godina na jednom sam se predavanju vrlo kritički osvrnuo na odgojnu metodu koja je tad bila
u modi, a vodi se načelom nagrađivanja pokorne i poslušne djece. U stanci mi je voditeljica jednog malog
vrtića gotovo postiđeno rekla kako je u dogovoru s odgojiteljicama uvela baš tu metodu na koju sam se
upravo vrlo kritički osvrnuo. Razlog: »Na kraju dana djecu nismo mogli navesti na to da pospreme kutak za
igru.« Moj je odgovor glasio: Ako odraslima u jednoj ustanovi za dnevnu skrb djece ne polazi za rukom u
skupini štićenika od tri do šest godina uspostaviti ozračje i kulturu suradnje i sudjelovanja, onda ti odrasli
hitno moraju preispitati svoju sposobnost da grade međuljudske odnose, kao i međusobne odnose i svoj
koncept vođenja te sve to iz temelja promijeniti. Primitivnom metodom manipulacije djecom to sasvim
sigurno nisu napravili. Kad je riječ o vodstvu unutar obitelji, u školama ili u poduzećima, odnos između
vođe i onih koji su vođeni tradicionalno se definira kao odnos subjekta i objekta - s djetetom ili
namještenikom kao objektom. U međuvremenu znamo da odnos subjekt-subjekt1 bolje funkcionira za sve
njegove sudionike, da je konstruktivniji i plodonosniji te da u većoj mjeri pridonosi zajedništvu. Takav
odnos uspješniji je zato što pruža zadovoljstvo, što je zdraviji i produktivniji. Shvatio sam da ta spoznaja
otvara vrata novoj paradigmi za koju tad još nije bilo adekvatnog pojma. Načelno gledano, riječ je o
ravnopravnom dostojanstvu, na koje ima pravo svaki čovjek; ono je odlučujuće za kvalitetu nekog odnosa.
Ja sam se stoga odlučio za pojam »ravnopravnog dostojanstva« - i između muškarca i žene, ali i između
odraslog i djeteta.
Idealno vodstvo odrasle osobe moglo bi se opisati ovako: ono je proaktivno, fleksibilno, temelji se na
empatiji, dijalogu i savjesti.