See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/236623191

Mjerenje karakteristika procesa

Book · January 2008

CITATION READS

1 964

3 authors, including:

Mirsada Oruc
University of Zenica
165 PUBLICATIONS   68 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Reserch of Opinion Microstructure on Properties of Shape Memory Alloys View project

Uvođenje novih tehnologija prerade nemetaličnih mineralnih sirovina u Federaciji BiH View project

All content following this page was uploaded by Nermina Zaimović-Uzunović on 27 May 2014.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 UNIVERZITET U ZENICI
MAŠINSKI FAKULTET

Dr. MIRSADA ORUČ

Dr. NERMINA ZAIMOVIĆ-UZUNOVIĆ
AZEMINA KLOBODANOVIĆ

MJERENJE KARAKTERISTIKA PROCESA

Zenica, 2008. godine

 ZITET U Z
ER EN
V

IC
UN

I
UNIVER

SIS
AEN
IC
SI
A

N
T
S
ST ZE
UDIORUM

Dr. MIRSADA ORUČ

Dr. NERMINA ZAIMOVIĆ-UZUNOVIĆ
AZEMINA KLOBODANOVIĆ

MJERENJE KARAKTERISTIKA PROCESA

Zenica, 2008. godine

 MJERENJE KARAKTERISTIKA PROCESA

Autori: Dr Mirsada Oruč

Dr Nermina Zaimović-Uzunović
Azemina Klobodanović

Izdavač: Mašinski fakultet

Univerzitet u Zenici

Recenzenti: Prof.dr.Sead Delalić, redovni profesor Mašinskog fakulteta u Tuzli,

Univerzitet u Tuzli
Doc.dr. Nedim Hodžić, docent Mašinskog fakulteta u Zenici,
Univerzitet u Zenici

Lektor: Dijana Hasanica

Naslovna strana: Mr Samir Lemeš

Tiraž: 200 kom.

Štampa: Eurocopy s.r. Zenica

_______________________________________

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

53.08(075.8)

ORUČ, Mirsada
Mjerenje karakteristika procesa / Mirsada Oruč,
Nermina Zaimović-Uzunović, Azemina Klobodanović. -
Zenica : Mašinski fakultet, 2008. - IV, 146 str. :
ilustr. ; 30 cm

Bibliografija: str. 127

ISBN 978-9958-617-39-3
1. Zaimović-Uzunović, Nermina 2. Klobodanović,
Azemina
COBISS.BH-ID 16364550
________________________________________________________________
Naučno nastavno vijeće Mašinskog fakulteta u Zenici odobrilo je izdavanje ovog udžbenika Odlukom
broj 03-200-013-1090/07 od 12.12.2007. godine.
Senat Univerziteta u Zenici je odlukom broj 01-108-313-0149/08-11 od 06.02.2008. godine dao
saglasnost za izdavanje univerzitetskog udžbenika "Mjerenje karakteristika procesa" autora prof.dr.
Mirsade Oruč, prof.dr. Nermine Zaimović-Uzunović i Azemine Kolobodanović, te kao udžbenik ima
pravo na znak Univerziteta i na natpis ("Univerzitet u Zenici").
* Mjerenje je skup pomaka
kojima se određuje
vrijednost neke veličine *
SADRŽAJ
Stranica

1 UVOD .................................................................................................................. 1
1.1 Međunarodne organizacije i njihov odnos ........................................................... 2

2 MJERENJE I ZNAČAJ MJERENJA.............................................................. 4

2.1 Podjela metrologije prema područjima djelatnosti .............................................. 4
2.2 Podjela metrologije prema tačnosti mjernog rezultata i preciznosti mjerenja ... 5
2.2.1 Industrijska metrologija ....................................................................................... 5
2.2.2 Područje aktivnosti naučne metrologije ............................................................... 7
2.2.3 Zakonska metrologija........................................................................................... 7

3 IDENTIFIKACIJA PROCESA ........................................................................ 8

4 PREDSTAVLJANJE KONTROLE PROCESA............................................. 9

5 TIPOVI PROCESA ........................................................................................... 13

5.1 Mjerenje ............................................................................................................... 14
5.2 Simboli ................................................................................................................. 16
5.3 Povratna sprega (Feedback loop) ......................................................................... 16
5.4 Rezultati kontrole (Feedback control).................................................................. 20
5.5 Kontrola procesa .................................................................................................. 20
5.6 Izbor kontrolora akcije ......................................................................................... 21
5.7 "Uznemirenje – uzbuđenje" (Upsets)................................................................... 22

6 MOGUĆNOST KONTROLE I KARAKTERISTIKE PROCESA .............. 23

7 ODGOVORNI KONTROLOR......................................................................... 24
7.1 Kontrola paljenja/gašenja (on/off) ....................................................................... 24
7.2 Proporcionalna akcija........................................................................................... 25
7.3 Integralna akcija (Reset) ..................................................................................... 27
7.4 Izvedena akcija (Derivative) ................................................................................ 29
7.5 Izbor kontrolora.................................................................................................... 30

8 MJERENJA PROTOKA................................................................................... 32
8.1 Mjerenje protoka u sistemima odvodnje .............................................................. 33
8.1.1 Metode i oprema .................................................................................................. 34
8.2 Mehanički mjerači protoka .................................................................................. 37
8.3 Testiranje i kalibracija.......................................................................................... 41

9 MJERENJE NIVOA .......................................................................................... 41

9.1 Mjerni pretvarači nivoa tečnosti........................................................................... 43

10 MJERENJE TEMPERATURE ........................................................................ 47

10.1 Dilatacijski mjerni pretvarači temperature........................................................... 48
10.2 Električni termometri ........................................................................................... 55
10.3 Pirometri zračenja ................................................................................................ 63
10.4 Optički pirometri .................................................................................................. 65
10.5 Radijacioni pirometri ........................................................................................... 66

I
10.6 Pirometri boje....................................................................................................... 67
10.7 Indikatori temperature.......................................................................................... 67
10.8 Ostali mjerni pretvarači temperature.................................................................... 67

11 MJERENJE VLAŽNOSTI................................................................................ 67
11.1 Mjerni pretvarači vlažnosti (vlage) ...................................................................... 72
11.2 Mjerenje mokrosti ................................................................................................ 76

12 MJERENJE PRITISKA (TLAKA) .................................................................. 79

12.1 Podjela uređaja za mjerenje pritiska (manometara) ............................................. 82
12.1.1 Tečni manometar.................................................................................................. 82
12.1.2 Deformacioni manometri ..................................................................................... 85
12.1.3 Vakuumetri........................................................................................................... 88

13 MJERENJE GUSTINE (GUSTOĆE) .............................................................. 92

13.1 Određivanje gustine tečnosti i čvrstih tijela ......................................................... 94

14 MJERENJE I KARAKTERISTIKE MJERNIH PRETVARAČA............... 100

14.1 Karakteristike mjernih pretvarača ........................................................................ 101
14.1.1 Statičke karakteristike .......................................................................................... 101
14.1.2 Dinamičke karakteristike ..................................................................................... 102
14.1.2.1 Dinamički odziv mjernog pretvarača prvog reda................................................. 105
14.1.2.2 Dinamički odziv mjernog pretvarača drugog reda............................................... 105
14.2 Elektronske komponente mjernih pretvarača....................................................... 107

15 ANALITIČKA MJERENJA I MEHANIZMI

PNEUMATSKE KONTROLE ......................................................................... 110
15.1 Analitička mjerenja .............................................................................................. 110
15.2 Mehanizmi pneumatske kontrole ......................................................................... 110

16 ELEKTRONSKI KONTROLNI SISTEM ...................................................... 111

17 ACTUATORI I VENTILI................................................................................. 112

18 LASERSKI I TELEMETRIJSKI SISTEMI ................................................... 115

18.1 Laserski sistemi .................................................................................................... 115
18.2 Telemetrija ........................................................................................................... 117

19 OPTIČKA MJERENJA .................................................................................... 119

20 KVALITET I AUTOMATIZIRANI PROCESI MJERENJA....................... 122

20.1 Kvalitet u proizvodnim sistemima ....................................................................... 122
20.2 Automatizacija procesa ........................................................................................ 124

LITERATURA ................................................................................................................. 127

Prilog I Međunarodni sistem jedinica ............................................................................ 131

Prilog II Popis tehničkih komiteta u BiH i najvažnije skraćenice organizacija i
društava ............................................................................................................. 135
Prilog III BAS standardi – Mjeriteljstvo i mjerenje fizikalne pojave............................... 137

II
PREDGOVOR

Mjerenje ima ključnu ulogu za kompetitivnost svake nacionalne ekonomije. Neophodno je i

važno za privredne aktivnosti i ono je preduslov svih drugih aktivnosti.
Razvojem nauke i tehnologije mjerenja se provede do veličine atoma. Globalni
komunikacioni sistemi funkcioniraju u vremenu koje se mjeri u milionitim dijelovima
sekunde. Beskonačan je spisak primjena mjerenja. Osnovno je da se zna gdje, kada i koliko
tačno treba izvršiti mjerenja. Mjerenje je potpora za industriju jer pomaže u razvoju novih
tehnologija, modernizaciji proizvodnih procesa, osiguranju kvaliteta proizvoda baziranih na
novim naučnim saznanjima, ali i omogućavanje prodaje kvalitetnih proizvoda i usluga koji
mogu biti prostiji i jednostavniji, a često i izuzetno složeni.
Ovaj udžbenik predstavlja važan doprinos za područje mjerenja karakteristika procesa i daje
kratak pregled opisa procesa, vrsta mjerenja, načina mjerenja, te upravljanje samim
procesima.
Udžbenik je namijenjen studentima postdiplomskog studija iz oblasti „Metrologije“ za
predmet „Mjerenje karakteristika procesa“, a ujedno je dobra dodatna literatura za studente
dodiplomskog studija tehničkih fakulteta s obzirom da iz ove oblasti nema dovoljno literature
na našem jeziku.

Autori

III
IV
1. UVOD

Metrologija ili mjeriteljstvo (nauka o mjerenju), je veoma staro zanimanje, a načini mjerenja i
mjerne jedinice su bili različiti širom svijeta. U prošlosti, na mnogim mjestima, upotreba
utega i mjera bila je neophodna u cilju ostvarivanja trgovine. Koristiti etalone* bilo je veoma
teško jer su bili različiti na različitim mjestima i mijenjali su se vremenom. Na primjer, visina
Kralja bila je odabrana kao etalon, ali se zbog nepouzdanosti nije mogao realizirati tokom
vremena.

Pošto je trgovina postajala sve važniji element, a trgovci putovali po raznim mjestima, bilo je
neophodno ostvariti usklađenost etalona.
Etaloni su morali biti stabilni u vremenu s mogućnošću ponovljivosti na svakom mjestu širom
svijeta. Nekoliko vijekova prije nego što su sadašnji etaloni razvijeni, prototipovi
''međunarodnih'' etalona pohranjeni su u Parizu. Ovi etaloni bili su dovoljno dobri za početak
usklađivanja u metrologiji, ali sa povećanjem zahtjeva za kvalitetom u industriji, javlja se
potreba za novim etalonima veće tačnosti.
Mjerna jedinica je prvobitno ostvarena pomoću prototipova, ali su oni bili delikatni. Svaki
prototip je mogao biti promijenjen a da se o tome i ne zna. Razlog je bio što je za svaku
jedinicu ostvaren samo jedan prototip. Pri tome bitno je bilo uspostaviti odnos sa prirodom,
jer je priroda konstantna – ne mijenja se. Posmatrajući kao primjer etalon za dužinu
napravljene su slijedeće promjene:
Visina Kralja kao etalon bila je nesigurna pa je bilo potrebno utvrditi nešto što je u prirodi
vremenski nepromjenljivo. U doba Napoleona, prijedlog je bio da ta konstanta bude jedna
četvrtina obima Zemlje. To je odgovaralo razdaljini izmjerenoj između Dunkirka i Barcelone.
Međutim, tada se nije znalo da Zemlja nije stabilna u vremenu. Potreba za većim kvalitetom
mjerenja i većom tačnosti dovodi do toga da se za etalon dužine odabere laser.
Danas, najveća tačnost mjerenja može se ostvariti mjerenjem razdaljine koju prijeđe zrak
svjetlosti u vremenu od jedne sekunde. Dakle, dužina je danas funkcija vremena. Vrijeme
predstavlja parametar prirodnog procesa, atomski sat.
Od 20.maja 1875.godine, kada je potpisana Metarska konvencija, pa sve do danas, razvoj
nauke i tehnike, kao i potrebe privrede, nametnule su uvođenje velikog broja mjernih jedinica
i metrologija se usložila do te mjere da je ona danas nauka, ali i praktična disciplina, od koje
najneposrednije zavise svi elementi privrednog, pa i društvenog razvoja u cjelini, ne samo kod
nas nego i u cijelom svijetu.
Dvije glavne komponente savremene metrologije su međunarodna sljedivost i osiguranje
kvaliteta u metrologiji.

* Etalon je realizacija mjerne jedinice. Etalon mora biti stabilan – vremenski nepromjenjiv da bi reprodukovao uvijek istu
vrijednost mjerne veličine, danas kao i za godinu dana. Etalon mora imati sposobnost reprodukcije u čitavom svijetu da bi se
rezultati mogli upoređivati. Jedan od primjera je veza ostvarena između ruske i američke svemirske kapsule.

-1-
1.1 Međunarodne organizacije i njihov odnos

U Evropskoj uniji postoje dvije krovne nevladine organizacije u oblasti metrologije

EUROMET – u oblasti mjerenja fizikalnih veličina i EURACHEM – u oblasti hemijskih
mjerenja.
Članice EUROMET-a i EURACHEM-a su se dogovorile da će prihvatiti izvještaje i
certifikate izdate od strane NMI država članica, ali su istovremeno utvrdile i pravila na
osnovu kojih ovaj dogovor vrijedi. Naime, osnova za ovo međusobno povjerenje je obaveza
učešća u međusobnim komparacijama na nivou nacionalnih (državnih) laboratorija za sve
fizikalne i hemijske veličine.
Osim ovoga, postoji udruženje i sličan sistem organiziranja na nivou akreditiranih laboratorija
''European cooperation for accreditation'' (EA). Unutar ove organizacije, kao i kod
nacionalnih metroloških instituta, postoje sekcije akreditiranih laboratorija za svaku
specifičnu fizikalnu veličinu (npr. masu, dužinu, temperaturu, električne veličine...).
Na slici 1. data je šema međunarodnih organizacija u području metrologije i veze između
pojedinih institucija.

EA
EUROMET CIPM

EURACHEM EOTC

CGPM EAC

NACIONALNE
LABORATORIJE

Slika 1. Šematski prikaz međunarodnih organizacija u podučju metrologije i veza

između pojedinih institucija.

EA - European cooperation for Accreditation

EUROMET – Cooperation of physical standards institute in Europe
EURACHEM – Cooperation of chemical standards institute in Europe
EOTC – European Organization for Testing and Certification
EAC – European cooperation for Accreditation of certification bodies

-2-
CIPM – Comité International des Poids et Mesures

CGPM – Conférance Générale des Poids et Mesures

Međunarodna organizacija za utege i mjere: Burea International des Poids et Mesures

(BIPM) osnovana je Metarskom konvencijom u Parizu, 20. maja 1875. godine potpisanom od
strane 17 država, tokom završne diplomatske sjednice o Metru. Ova Konvencija je dopunjena
1921. godine. BIPM ima svoje sjedište blizu Pariza. Podržavan je i zajednički finansiran od
strane država članica Metarske konvencije. Zadatak BIPM-a je da osigura unificiranost
fizikalnih mjerenja širom svijeta, a odgovoran je za:
- Uspostavljanje osnovnih etalona i skala za mjerenje osnovnih fizikalnih veličina, te
održavanje prototipova međunarodnih etalona;
- Poređenje nacionalnih i međunarodnih etalona;
- Usklađivanje pripadajućih mjernih tehnika;
- Donošenje i usklađivanje determinanti koje se odnose na osnovne fizikalne konstante
sadržane u navedenim procesima.
BIPM djeluje pod ekskluzivnim nadzorom Međunarodnog komiteta za tegove i mjere:
Comité international des Poids et Mesures (CIPM) koji je i sam pod nadzorom Generalne
konferencije za tegove i mjere: Conférence Générale des Poids et Mesures (CGPM) [1].

[1] *** Skripta za Seminar " Osiguranje kvaliteta i mjeriteljstvo", Sarajevo, 1998. godine

-3-
2. MJERENJE I ZNAČAJ MJERENJA

Mjerenje prestavlja skup aktivnosti čiji je cilj dobivanje vrijednosti mjerne veličine (fizikalne
veličine). Prilikom mjerenja u tehnici se određenom kvalitetu pridružuju brojne vrijednosti
[2].
Nauka o mjerenju tzv. metrologija je jedna od najstarijih nauka. Metrologija je u stvari
specijalizirani dio pojedinih prirodnih i tehničkih nauka koji se bavi metodama mjerenja
fizikalnih veličina, razvojem i izradom mjernih uređaja, reprodukcijom i pohranjivanjem
mjernih jedinica, te svim ostalim aktivnostima koje omogućavaju mjerenje i usavršavanje
mjernih postupaka.
Značaj mjerenja kao praktične djelatnosti od prvenstvene je važnosti kako u svakodnevnom
životu tako i u svim područijima privrede i nauke.
U Evropi i SAD-u za procese mjerenja troši se 6% bruto nacionalnog dodatka [2].
Postoje različite privredne grane ili poslovi koji direktno ovise od mjerenja.
Da bi se mjerenje objektivno izvršilo i dokumentovalo treba imati odgovarajuću mjernu
opremu.
Sistematsko mjerenje sa poznatim stepenom nesigurnosti mjernih rezultata predstavlja jedan
od temelja u industrijskoj kontroli kvaliteta, ali u opštem slučaju, i u mnogim modernim
industrijama. Troškovi mjerenja u proizvodnji su značajni i nekada iznose od 10-15%
ukupnih proizvodnih troškova.
Mjerenja u tehnici provode se u svim područjima rada: u trgovini kod kupovine i prodaje
roba, uvoza i izvoza proizvoda, u proizvodnji radi ispitivanja i kontrole u svim fazama izrade
proizvoda. Optimizacija vođenja proizvodnih procesa, regulacija procesa, nadzor i kontrole
mjerila, automatizacija proizvodnje, uvođenje robota i manipulatora, te kompjuterizacija
zahtijevaju različite vrste mjerenja. U nauci se radi dokazivanja naučnih hipoteza vrše
mjerenja, konačno, nauka se kompletno bazira na mjerenjima.

2.1 Podjela metrologije prema područijima djelatnosti [2]

U različitim područjima mjerenja koristi se i različita mjerna tehnika. Mjerna tehnika je dio
metrologije.

Mjerna tehnika se može podijeliti na slijedeća osnovna područja:

- precizna mjerna tehnika (mjerenje mjerila, kontrola etalona),
- laboratorijska mjerna tehnika (razvoj mjerila i mjernih metoda),
- industrijska mjerenja (proizvodnja, trgovina, promet itd.).

Mjerenja u raznim posebnim područjima (astronomija, geodezija, nuklearna tehnika,

zdravstvo, sport i dr.), te mjerenja u svakodnevnom životu (vrijeme, temperatura, pritisak)
zahtjevaju različit nivo obučenosti izvršilaca mjerenja, različitu opremu i uslove mjerenja.

Mjerenja u mašinstvu, metalurgiji itd. su dio ispitivanja koja se vrše u svim fazama
proizvodnje. Ispitivanja se mogu podijeliti na:
- objektivna, čiji se rezultati mogu dokumentovati očitanim ili registrovanim
vrijednostima,
- subjektivna, koja su rezultat osjećaja svakog pojedinca.
Ovo su ispitivanja vidom – vizuelna ocjena stanja ili mirisom, dodirom, sluhom
(šumovi) i sl.

[2] N. Zaimović-Uzunović: Mjeriteljska infrastruktura, Mašinski fakultet u Zenici, Zenica, 2003, str. 15, 16, 29-32

-4-
Ispitivanja u mašinstvu i tehnici mogu se podijeliti na:
- tehničku dijagnostiku mašina i alata,
- kontrolu procesa poizvodnje,
- utvrđivanje stanja tehničkih sistema i
- sigurnost i zaštita na radu.

Pored toga, kvalitetna i ekonomična proizvodnja i primopredajna ispitivanja, zatim garantna

ispitivanja, istraživačka ispitivanja, naučna ispitivanja predstavljaju različita ispitivanja u
mašinstvu i tehnici.
Temelj svih metroloških aktivnosti predstavlja pouzdanost.

2.2 Podjela metrologije prema tačnosti mjernog rezultata i preciznosti mjerenja

Kao i sve druge grane prirodnih i tehničkih nauka metrologija se može podijeliti prema
tačnosti mjernog rezultata i preciznosti mjerenja. U vezi s tim, a prema podjeli načinjenoj u
EU, metrologija se dijeli na tri kategorije s različitim nivoima kompleksnosti i tačnosti:

- Naučna metrologija.
Naučna metrologija se bavi organizacijom i razvojem mjernih etalona i njihovim
održavanjem. Ovo je najviši nivo metrologije.
- Industrijska metrologija.
Industrijska metrologija treba da obezbijedi adekvatno funkcionisanje mjernih
instrumenata koji se koriste u industriji kao i u proizvodnim i ispitnim procesima.
- Zakonska metrologija.
Zakonska metrologija se bavi tačnošću mjerenja pri čemu se ostvaruje snažan uticaj na
transparentnost (očevidnost) mjerenja, ekonomske transakcije, zdravlje ljudi, sigurnost u
saobraćaju, itd.

2.2.1 Industrijska metrologija

Industrijska metrologija obuhvata metrološke aktivnosti, ispitivanje i mjerenje. To su u

opštem slučaju vrijedni ulazi za kvalitetan rad u industrijskim aktivnostima. Provodeći
aktivnosti treba voditi računa o sljedivosti (traceability) koja je važna koliko i samo mjerenje
tj. rezultati mjerenja. Poznavanje metrološke kompetentnosti na svakom nivou lanca
sljedivosti može se postići putem međusobnih priznavanja, saglasnosti ili uređenosti sistema.

Prema EN ISO/IEC 17025/2005 odnosno BAS EN ISO/IEC 17025/2006, VIM, ISO 10012-1 i
dokumenta NAMASM10 u metrologiji se koriste standardni termini za određene metrološke
pojmove kao na primjer: kalibracija, opit, ispitivanja, ispitna metoda.
Kalibracija je skup aktivnosti kojima se u određenim uslovima uspostavlja odnos između
vrijednosti koje pokazuju mjerni instrumenti ili mjerni sistem ili vrijednosti koje predstavljaju
specijalizovanu mjeru ili referentni materijal i pripadajućih vrijednosti realiziranih sa
etalonima. Rezultat kalibracije zapisuje se u dokumentu koji se zove certifikat o kalibraciji ili
izvještaj o kalibraciji.
Opit je tehnička operacija koja se sastoji od utvrđivanja jedne ili više karakteristika datog
proizvoda, procesa ili usluge u skladu sa specificiranom procedurom.

-5-
Ispitivanje je provođenje jednog ili više opita.

Ispitna metoda je navedena tehnička procedura za izvođenje opita. Tehnička procedura može
biti definisana prema standardu ili nekom drugom dokumentu. Ako je nestandardizirana mora
biti potpuno dokumentirana.

Izvještaj o opitu je dokument koji daje rezultate opita i druge podatke vezane za opit.

Područje kalibracije i ispitivanja su kategorije mjerenja kao što je: mjerenje sile, toplotna
mjerenja ili hemijski opiti, mjerenje električnih veličina i sl.

Laboratorij je mjesto gdje se obavlja opit.

Postoji još čitav niz termina u metrologiji tačno definiranih u VIM (Vocabulary of
International Terms in Metrology) u kome su date definicije svih termina koji se koriste u
međunarodnim relacijama. To je potrebno kako bi se izbjegla zabuna prilikom mjerenja i
upostavljanja pisane dokumentacije u međulaboratorijskim i uopšte međunarodnim
relacijama.

Međulaboratorijski poredbeni opiti organizacija su provođenja ocjena opita na istim ili

sličnim primjerima u dvije ili više laboratorija u skladu sa unaprijed određenim uslovima.

Poređenje se vrši radi:

- validnosti ispitnih metoda,
- certifikacije referentnih materijala i
- provjere osposobljenosti laboratorija.

Etaloni su materijalizovane mjere, mjerila ili mjerni sistemi koji su namijenjeni da se

definiše, ostvari, čuva i reproducira neka jedinica ili jedna ili više vrijednosti jedne veličine da
bi služila kao referenca (referentna vrijednost).

Primarni etalon je određen ili priznat da ima najviše metrološke osobine i njegova je
vrijednost prihvaćena bez obzira na druge etalone za istu veličinu.

Državni (nacionalni) etalon priznat je službenom odlukom državnog organa, služi kao
osnovni i kod utvrđivanja vrijednosti svih drugih etalona date veličine.

Referentni etalon je najvišeg metrološkog nivoa na određenom mjestu ili u određenoj

organizaciji.

Referentni materijal je materijal ili supstanca čiji su jedno ili više svojstava dovoljno dobro
definisani da omogućavaju njihovu upotrebu za kalibraciju nekog aparata, procjenu metode
mjerenja ili za označavanje vrijednosti materijala.

-6-
2.2.2 Područje aktivnosti naučne metrologije

Fundamentalna (naučna) metrologija nema svoju internacionalnu definiciju, ali označava

najviši nivo tačnosti u okviru datog područja. Fundamentalna metrologija može zbog toga biti
označena kao metrologija sa dodatkom zakonske i industrijske metrologije koje takođe
zahtijevaju naučnu kompetentnost.

Fundamentalna ili naučna metrologija se dijeli na 11 oblasti:

- masa,
- elektricitet,
- dužina,
- vrijeme i frekvencija,
- temperatura,
- jonizirajuće zračenje i radioaktivnost,
- fotometrija i radiometrija,
- protok,
- akustika,
- količina materije i
- interdisciplinarna metrologija.

Ovih jedanaest oblasti definisano je EUROMET podjelom. Posljednja naznačena oblast, tj.
interdisciplinarna metrologija nije tehničko područje. Bez obzira na ovu podjelu ne postoji
međunarodna definicija ovih podoblasti.

2.2.3 Zakonska metrologija

Zakonsko mjeriteljstvo (metrologija) je oblast mjeriteljstva koja se bavi mjernim jedinicama,

mjernim metodama i mjerilima sa stanovištva primjene obaveznih tehničkih i zakonskih
zahtjeva u cilju ostvarivanja sigurnosti i tačnosti mjerenja [3].
Zakon o mjeriteljstvu Federacije BiH uređuje jedinstven sistem zakonskog mjeriteljstva u
Federaciji BiH pri pregledu, verifikaciji i upotrebi mjerila, nadzoru nad količinama
predpakiranih proizvoda, te kontroli i otiskivanju žiga na predmete od plemenitih metala i
nadzor nad provedbom ovog Zakona i propisa koji proizilaze na osnovu ovog Zakona.
Odredbe ovog Zakona odnose se na mjerila koja se primjenjuju u oblastima:
- zaštite zdravlja ljudi i životinja,
- zaštite okoliša i tehničke sigurnosti,
- prometa dobara i usluga i zaštite potrošača,
- postupaka pred upravnim i pravosudnim organima.

[3] xxx Zakon Vlade Federacije za 2005.god. st.1-2.

(http://www.fbih vlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2005/zakoni/1 bos.htm)
-7-
3. IDENTIFIKACIJA PROCESA

Identifikacija procesa pomoću postupaka procjene parametara zasniva se na obradi mjernih

ulazno/izlaznih signala posmatranog procesa. Valjanost identifikacije na taj način jako zavisi
o inforamcijama koje sadrže mjerni signali, pa su izbor i obrada ulazno/izlaznih mjernih
signala veoma važni [4].
Kod industrijskih postrojenja moraju se uvijek uzimati u obzir i ograničavajući uslovi pod
kojima se obavlja identifikacija, a to ima za posljedicu da se dolazi do matematičkog modela
koji je valjan samo za određena radna područja (režime rada).

Provođenje identifikacije procesa može se načelno prikazati kroz pet koraka i to:
1. korak - teoretska analiza istraživačkog procesa, odnosno dobivanje znanja o procesu.
Ovaj korak se naziva još i predidentifikacija.
Ovdje je značajna uloga korisnika procesa (postrojenja) koji se želi identificirati, budući
da korisnik može dati detaljan opis procesa kao i njegovih radnih stanja (dozvoljenih i
nedozvoljenih). Ovdje je važno znati i korake matematičkog modela (da li se koristi za
simulaciju procesa ili projektovanje sistema upravljanja).
2. korak - određivanje prikladnog vremena uzorkovanja i ulaznog ispitnog signala.
3. korak - postupak identifikacije koji obuhvata određivanje strukture modela.
4. korak - postupak identifikacije koji obuhvata posmatranje i uticaj na vrijednosti
procjene parametara.
5. korak - procjena da li matematički model dobiven procjenom parametara odgovara
statičkom i dinamičkom vladanju stvarnog procesa unutar postavljenih radnih
uslova.

Većina metoda sinteze sistema upravljanja zasniva se na pretpostavci da su procesi vremenski

nepromjenljivi. Međutim, tokom rada procesa često se mijenjaju parametri procesa ili je
vladanje procesa nepoznato. U takvim slučajevima nastoji se postići i održati vladanje sistema
upravljanja nepromijenjenim u smislu zadržavanja kvaliteta upravljanja prema postavljenom
kriteriju. Za postizanje toga koriste se:
a) robusni (neosjetljivi) sistemi upravljanja i,
b) adaptivni (prilagodljivi) sistemi upravljanja.

Adaptivni sistemi upravljanja predstavljaju prirodno proširenje klasičnih oblika upravljanja.

Uobičajena pretpostavka u identifikaciji procesa je da je proces koji se identificira linearan i
vremenski promjenljiv.
Međutim, svi procesi u prirodi, pa tako i tehnički procesi, u određenoj mjeri su nelinearni i
vremenski promjenljivi, ali je kod velikog broja procesa nelinearnost blago izražena i
vremenska promjenljivost dovojno spora da se linearnim vremenski nepromjenljivim
modelom može dobro opisati njihovo ponašanje. Teorija linearnih sistema je dobro razvijena
tako da postoji veliki broj metoda koje se mogu primijeniti za dobivanje linearnog modela
procesa.
Međutim, kod nekih procesa nelinearnost je jako izražena tako da linearni modeli nisu dobri
za njihov opis pa se moraju primijeniti nelinearni. Nelinearni model ima znatno veći broj
parametara što proces znatno usložnjava.
Kod nekih nelinearnih procesa nelinearnost je statičkog karaktera, dok je samo dinamika
linearna (npr. pH procesi, destilacijski procesi, izmjenjivači toplote). Vladanje takvih procesa
moguće je opisati tzv. Kaskadnim blokovskim modelom koji se sastoji od bloka sa statičkom
nelinearnošću i bloka s linearnim dinamičkim modelom.

[4] N. Perić i I.Petrović: Identifikacija procesa, Predavanja, Fakultet elektrotehnike i

računovodstva, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2005, str. 115-121, 127, 148.

-8-
4. PREDSTAVLJANJE KONTROLE PROCESA

Tehnologija instrumentacije procesa je u stalnom razvoju i nastavlja se razvijati potražnjom i

sofistiranošću. Proces instrumentacije se u početku vrlo sporo razvijao jer je sasvim malo
industrijske proizvodnje bilo servisirano. Industrija počinje razvojnu promjenu u 20. stoljeću i
od tada instrumentacija procesa industrije stalno raste [5]. Ipak, samo direktno povezani
procesi instrumenata bili su mogući do kasnih 1930-ih. U 1940-oj godini pneumatski prenosni
sistemi prave kompleksne mreže i mogućnost centralne kontrole prostorija. Elektronska
instrumenacija bila je 1950.godine i od tada ima ubrzan rast. Najsavremenija dekada bila je sa
proizvodnjom digitalnih kompjuterskih tehnika za poboljšanje performansi za kompleksnije
procese. Ipak, sadašnji trendovi pokazuju da će budući procesi fabrika upotrijebiti
kombinacije analognih i digitalnih sistema.
Stvarna kontrola balansira snadbijevanje energije ili materijala suprotno zahtjevima datim s
procesom.

Najvažniji sistemi mjera kontrolisane varijable, porede stvarno mjerenje sa željenom

vrijednosti i koriste njihovu razliku (greška) za traženje preporučene korektivne mjere.
Sofisticiraniji sistemi mjere energiju i/ili ulaz materijala za proces kontrole izlaza.

Na slici 2. prikazana je kontrolna petlja u stvarnom i šematskom obliku. Proces je zatvoren i

cijev izmjenjivača toplote i temperatura zagrijane vode je različito kontrolisana. Ova
temperatura je mjerena pneumatskim temperaturnim predajnikom, koji šalje pneumatski
signal pneumatskom kontrolom proporcionalno temperaturi. Željena temperatura vode je
podešena na kontrolnom kolu za biranu tačku.

Kontrolor* mijenja penumatski izlazni signal saglasno razlici između postojećih vrijednosti
(temperature) i željene (birane) vrijednosti. Izlazni signal je stavljen na vrijednost operatora,
koji određuje vrijednost saglasno kontrolnom signalu. Željena količina toplote (pare) je
zahtijevana za izmjenjivač toplote uzrokujući dinamički balans između postignutog i
zahtijevanog.

Različite komponente kontrolne opreme mogu biti korištene za regulisanje procesa i sigurnih
aspekata ponašanja procesa. Kontrola fizičkog procesa može biti na električni, termički,
hidraulični, pneumatski, gasni, mehanički ili neki drugi fizikalni način.

[5] Norman A. Anderson: Instrumentation for Process Measurement and Control,

Third Edition, CHYLTON COMPANY RANDOR,
PENNSYLVANIA, 1997, 1-36.
*Kontrolor ili kontroler (u upotrebi su oba termina).

-9-
 B

Slika 2.(A) Proces koji se dešava u izmjenjivaču toplote je kontrolisan. [5]

Prikazani su svi elementi sistema pneumatske kontrole: predajnik,
kontrolor, ventil, ulazna voda, izlazna voda, para.
(B)Blok dijagram (shema) elemenata datih na slici 2. (A)

- 10 -
Tabela 1. i slika 3. porede nekoliko sličnih sistema. Svi slijede iste osnovne zakone fizikalne i
dinamičke.

Tabela 1. Analogija između karakteristika osnovnih fizikalnih sistema [5]

Promjenljiva
Električni Hidraulični Pneumatski
(Veriable) Termički sistem
sistem sistem sistem
(Quantity)
Količina Coulomb ft3 ili m3 Std.ft3 ili m3 Btu ili joule

(Pressure) (Pressure) (Temperature)

(Potential or emf
Pritisak Pritisak Temperatura
effor variable)
E P P T
Napon ili (volt) (psi ili kPa) (psi ili kPa) (degrees Fahrenheit or Celsius)
promljenljivo (ft ili m of head) (ft ili m of head) stepeni Fahrenheit ili Celsius
naprezanje

(Flow Coulomb/s Flow (Protok) Flow (Protok) (Heat flow) (Protok toplote)
variable) Curenet Q Q dQ/dt

Promljenjivi 1 (ft3/s ili m3/s) (ft3/s ili m3/s) (Btu/s ili watts)
protok (amperes) (gal/min) (Ib/min) (Btu/s ili wat)
(Resistance) R psi/(ft3/s) psi/(ft3/s) deg/(Btu/s)
Otpor (ohm) ft head/(ft3/s) deg/watt
volt sec/ft2
=
amp

(Capacitance) q(farad) ft3ft=ft2 ft2 Btu/deg

Kapacitet Coulombs
volts

(Time) Seconds Seconds Seconds Seconds

Vrijeme Sekunde Sekunde Sekunde Sekunde

Na slici 3. su predstavljena četiri tipa sistema i to: električni, pneumatski i termički sistem.
Svaki od ovih sistema ima jedan kapacitet i jedan otpor i svi imaju iste odgovarajuće
karakteristike [5].

- 11 -
Slika 3. Tipovi sistema: (a) električni, (b) hidraulični, (c) pneumatski i (d) termički [5].

Ponašanje procesa uz uzimanje u obzir vremena definiše njegove dinamičke karakteristike.

Ponašanje bez uključivanja vremena definiše njegove statičke karakteristike. Oba statički i
dinamički (promjena s vremenom) moraju biti uzeta u obzir u operacijama razumijevanja
sistema kontrole procesa.

- 12 -
5. TIPOVI PROCESA

Najjednostavniji proces sadrži jedan kapacitet i jedan otpor. Slika 3. ilustruje jedan kapacitet,
jedan otpor za procese u električnim (a), hidrauličnim (b), pneumatskim (c), i termičkim (d)
sistemima.
Da bi se pokazalo kako to funkcioniše u odnosu na vrijeme, može se nametnuti uznemirujuća
(nagla promjena) na početku (ulazu) procesa i ispitati na kraju (izlazu).
Rezultat u promjeni procesa koji se mijenja zavisno od vremena je dat na slici 4. Krive
reakcije za sva četiri tipa sistema će biti identične.
Ovaj tip krive (eksponencijalni) je osnovni za automatsku kontrolu. To može biti lako
postignuto s električnim kondenzatorom i otpornikom, urađeno kao na slici 3.(a).

Slika 4. Univezalni dijagram vrijeme-konstanta, pokazuje

eksponencijalni rast i opadanje energije [5]

Slika 3.(a) pokazuje prosti RC krug-otpornik, kondenzator i baterijski izvor u seriji. Čim je
krug zatvoren, kondenzator počinje sa punjenjem voltaže. Brzina kojom se kondenzator puni
postepeno se povećava kako se voltaža kondenzatora približava voltaži baterije (kriva voltaže
A, sl. 4). Iako brzina varira, vrijeme koje je potrebno da kondenzator napuni 63% od voltaže
baterije je konstantno za svaku vrijednost od R i C. Takođe, nije važna voltaža baterije,
kondenzator puni 63% od voltaže baterije u vremenskom intervalu zvanom vremenska
konstanta ili karakteristično vrijeme (T) kruga. Vrijednost T u sekundi je produkt otpora (u
omima) i kapaciteta (u faradima).
Napomena – vrijeme punjenja raste sa povećanjem ili R ili C.
Ovaj prosti krug se često koristi za proizvodnju prijelaznog prikazanog talasnog oblika, koji
se zove prijelazno eksponencijalno podizanje.
Pri pražnjenju RC krug slično reaguje. Na primjer ako se baterija na slici 3.(a) zamijeni sa
izdržljivim kondenzatorom, napunjeni kondenzator ispušta 63% svog punjenja u RC sekundi.
Prosti RC krug dat na slici 3.(a) simulira mnoge stvarne fizikalne situacije. Važno je ispitati
krug u detalje. Iako, kondenzator nikad ne puni tačno 100% navedene voltaže, on puni 99% u
4,6 RC sekundi kao što je dato na slici 4. koja je kriva voltaže kondenzatora (ili struje)
nasuprot vremenu.
Napomena – vrijeme je planirano u RC (vrijeme – konstanta) jedinicama.

- 13 -
- Procesi s više od jednog kapaciteta i otpora
U praksi će proces sadržavati mnoge elemente kapaciteta i otpora. Slika 5. prikazuje proces
koji sadrži 2 elementa otpora i 2 elementa kapacititeta. Slika 6. prikazuje rezultantni proces
krive reakcije za multikapacitativni sistem.

Napomena: Priloženi kapacitet i otpor djeluju na oblik inicijalne krive dodajući kašnjenje tom
procesu.

- Mrtvo vrijeme
Mrtvo vrijeme je odlaganje između dvije vezane akcije. Na primjer pretpostavka da je
temperaturni senzor dat na slici 2. bio lociran na 3,048 m (10 stopa) udaljenosti od
izmjenjivača toplote. Ako tečnost putuje brzinom od 3,048 m (10 stopa) u sekundi, mrtvo
vrijeme od 1 sekunde će se pojaviti. U nekim situacijama kontrole procesa, mrtvo vrijeme
postaje najteži faktor u jednačini. Mrtvo vrijeme se takođe može zvati čisto odlaganje,
transportni zaostatak, ili udaljenost/brzina zaostajanja. Mrtvo vrijeme se rijetko nalazi u
čistom obliku, ali se javlja frekventno (učestalo) u kombinaciji sa otpor-kapacitetom u drugim
tipovima zaostajanja. Mrtvo vrijeme je težak faktor za izjednačenje kada se primjenjuje
kontrola procesa.

Slika 5. Multikapacitativni sistem [5]

5.1 Mjerenje

Za dobijanje podataka kontrole, mora se prvo mjeriti stanje koje se nastoji dobiti po željenom
standardu.

Stanje (promjenljivo) može biti temperatura, pritisak, protok, nivo, kapacitet, pH vrijednost,
sadržaj vlage i sl.

Element mjerenja je povezan sa kontrolnim elementom. Kod mnogih instalacija, mjerenje je

locirano daleko od kontrolora. Ovaj je problem riješen korištenjem mjernog odašiljača
(predajnika) – slika 7.
Odašiljač za mjerenje obično razvija električni signal za elektronički kontrolor ili pneumatski
signal za penumatski kontrolor.
Mjerni odašiljači ili predajnici su postigli veliku popularnost u industrijskim procesima. Oni
provode mjerenje i razvijaju pneumatski ili električni signal proporcionalno sa promjenom u
jedinici. Ovaj signal može biti odaslan na velike udaljenosti. Pneumatski odašiljači uopšteno
proizvode promjenu vazdušnog pritiska sa 3 na 15 psi ili sa 20 na 10 kPa za mjerenje
promjene od 0 do 100%.

- 14 -
Slika 6. Karakteristične krive multikapacitativnog sistema [5]

Slika 7. Mjerni predajnici za mjerenja varijabli

pretvorenih u proporcionalni pneumatski ili
električni signal [5]

- 15 -
Elektronski odašiljač (predajnik) proizvodi ili voltažni (naponski) ili strujni izlazni signal. Na
primjer izlaz analognog odašiljača je uobičajeno 4 do 20 mA.

5.2 Simboli

Usvojen je set simbola za prikazivanje rasporeda instrumentacije i ujednačeno pravljenje tog

rasporeda.
Danas se koriste dva seta simbola. Jedan set je obezbijedila SAMA (Scientific Apparatus
Makers Association), a drugi ISA (Instrument Society of America).
Slika 8. i tabele 2. i 3. opisuju simbole i identifikaciju slova koja su često u upotrebi.
Dijagram petlje može sadržavati informaciju potrebnu za tehniku i građenje. On uključuje
identifikaciju, opis, veze i lokaciju, kao i izvor energije.

5.3 Povratna sprega (Feedback loop)

Cilj kontrolnog sistema je da održi balans između ponude i zahtjeva za izvjestan vremenski
period. Ponuda i zahtjev su definisani terminima energije ili materijala unutar (manipulativna
varijabla) i izvan procesa (kontrolisana varijabla).

Instrument za jednostruko mjerenje varijable

Instrument postavljen Instrument postavljen Instrument postavljen

lokalno na ploči iza ploče

Instrument za dvostruko mjerenje varijabli

Slika 8. Instument za mjerenje varijabli [5]

Kontrola zatvorene petlje sistema postiže taj balans mjerenjem zahtijevanog i regulisanjem
ponude za održavanje željenog balansa tokom vremena.
Osnovna ideja kontrole povratne sprege se najlakše razumije zamišljanjem šta bi operator
trebao da uradi da automatska kontrola ne postoji.
Slika 9. pokazuje uobičajenu primjenu automatske kontole nađenu u mnogim industrijskim
fabrikama; izmjenjivač toplote koji koristi paru da zagrije hladnu vodu. Pri ručnoj operaciji,
količina pare koja ulazi u izmjenjivač toplote zavisi o pritisku zraka od ventila smještenog u
ručnom regulatoru.

- 16 -
Tabela 2. Standard ISA i SAMA Funkiconalni dijagam elementi prema standardima ISA i
SAMA

- 17 -
Tabela 3. Značenje identifikacionih slova [5]
PRVO SLOVO SLIJEDEĆA SLOVA
Očitana
Izmjerena ili
Modifikacija ili Izlazna funkcija Modifikacija
početna varijabla
Pasivna funkcija
A Analize Alarm
Plamište Korisnički izbor Korisnički izbor Korisnički
gorionika izbor
Konduktivitet Kontrola
(električni)
D Gustoća Diferencijal
ili specifična
težina
E Napon Voltaža (EMF) Osnovni element
F Brzina protoka Proporcija
(razlomak)
G Izmjereno Staklo
(dimenzionalno)
Ručno (manuelno Visok
naznačeno)
I Struja Pokazati
(električna)
J Snaga
K Vrijeme ili Kontrolno mjesto
vrijeme planiranja
L Nivo Svjetlo (ogledni) Nizak
M Vlaga ili Srednji ili
vlažnost sredina
N Korisnički izbor Korisnički izbor Korisnički izbor Korisnički
izbor
O Korisnički izbor Otvor
(ograničenje)
P Pritisak ili Tačka
vakum (probna veza)
Q Količina ili Integrisati ili
slučaj sabrati
R Radioaktivnost Zapisi ili printanje
S Brzina ili Sigurnost Prekidač
frekvencija
T Temperatura Emitovati
U Multivarijabla Multifunkcija Multifunkcija Multifunkcija
V Viskozitet Ventil,
prigušivač,
ili otvor
W Težina ili sila Dobro
X Neklasificirano Neklasificirano Neklasificirano Neklasificirano
Y Korisnički izbor Prenijeti ili
izračunati
Z Pozicija Akcija, uključenje
ili neklasificirani
završni kontrolni
element

- 18 -
Da se ručno kontroliše temperatura, operator bi gledao pokazanu temperaturu i poredeći je sa
željenom temperaturom, otvorio bi ili zatvorio ventil da postigne više ili manje pare. Kada je
tempertura postigla željenu vrijednost, operator bi jednostavno držao taj izlaz ventila da bi
održao temperaturu konstantnom. Pod automatskom kontrolom, kontrolor temperature izvodi
istu funkciju. Signal mjerenja za kontrolora od temperaturnog odašiljača je konstantno
poređen sa postavljenim tačkastim signalom unutar kontrolora. Na osnovu poređenja signala,
automaski kontrolor može reći je li signal mjerenja iznad ili ispod podešene tačke i pomjerati
ventil sve dok mjerenje (temperatura) ne stigne do finalne vrijednosti. Jednostavna kontrola
podataka petlje data je na slici 10. i daje 4 glavna elementa bilo kojih podataka kontrolne
petlje.

Slika 9. Izmjenjivač toplote [5]

Slika 10. Podaci kontrolne petlje [5]

1 Mjerenje mora biti napravljeno da indicira aktuelnu vrijednost varijable kontrolisane

petljom. Uobičajena mjerenja korištena u industriji uključuju brzinu protoka, pritisak, nivo,
temperaturu, analitička mjerenja kao što su pH, ORP i konduktivitet; i mnoge druge od
pojedinačnih do specifičnih industrija.
2 Za svaki proces mora postojati finalni aktuator (pokretač) koji reguliše ponudu energije ili
materijala za procese i promjene signala mjerenja. Najčešće je to neka vrsta ventila, ali to
takođe može biti kaiš (remen) ili brzi motor, postavljeni vazdušni otvor i sl.
3 Vrste procesa utvrđene u industrijskim fabrikama su različite, kao i materijali koji se
proizvode. Oni se kreću od običnih, kao što su petlje za kontrolu brzine protoka, do velikih
i kompleksnih, kao što je stubna destilacija u petrohemijskoj industriji. Bilo jednostavan ili
kompleksan oni sadrže neke kombinacije kapacitativnog otpora i mrtvog vremena.

- 19 -
4 Posljednji elemenat zatvorene petlje je automatski kontrolor. Njegov posao je kontrola
mjerenja. "Kontrola" znači držanje mjerenja konstantnim, na prihvatljivoj vrijednosti. Svi
automatski kontrolori koriste iste opšte odgovore, mada unutrašnji mehanizmi i definicije
dobijeni za te odgovore mogu se nešto razlikovati jedni od drugih.

Osnovni koncept za postojanje automatskih rezultata kontrole je da automatska kontrolna

petlja mora biti zatvorena. Ovo znači da informacija mora neprestano prolaziti kroz petlju.
Kontrola mora biti u stanju da pokreće ventil, ventil mora biti u stanju da utiče na mjerenje, a
mjerni signal mora biti dojavljen kontroloru. Ako je ovaj put prekinut na bilo kojoj tački,
petlja se mora otvoriti. Čim se petlja otvori - na primjer, kada je automatski kontrolor
zamijenjen ručnim – automatska jedinica u kontroloru više nije u stanju da pokreće ventil.
Prema tome, signali iz kontrolora u skladu sa promjenama stanja mjerenja ne utiču na ventil i
automatski kontrola ne postoji.

5.4 Rezultati kontrole (Feedback control)

Nekoliko principa udruženih s rezultatima kontrole može se posmatrati uzimanjem u obzir

slične kontrolne situacije – povećanje temperature vode u kadi (za kupanje). To je ručno
kontrolisani sistem. Jedna ruka osjeća vodu u kadi dok druga manipulira dotokom da se
dostigne željena temperatura. Ako je korišten termometar za mjerenje temperature, postići će
se veća tačnost. Poboljšano mjerenje generalno rezultira poboljšanom kontrolom.
Kada (za kupanje) takođe ilustruje važan efekat kapaciteta procesa. Kapacitet (slika 3.) je
mjera količine energije koja je potrebna da promijeni sistemsku jedinicu količine; termički
kapacitet je J/oC ili zahtijevana količina toplote za povećanje temperature od 1oC. S obzirom
da kada (za kupanje) ima veliki kapacitet, može biti kontrolisana na različite načine –
djelimičnim punjenjem kade hladnom vodom, i onda dodavanjem dovoljno vruće vode za
postizanje željene temperature ili miješanjem vruće i hladne vode da se dobije isti rezultat.

5.5 Kontrola procesa

U prikazivanju kontrolne funkcije, automatski kontrolor koristi razliku između postavljene

tačke i mjernih signala da bi razvio izlazni signal ventila. Preciznost i zahtjevnost tih signala
je osnovno ograničenje mogućnoti kontrolora za tačnu kontrolu mjerenja. Ako predajnik
(odašiljač) ne pošalje tačan signal ili ako postoji kašnjenje u signalu mjerenja, mogućnost
kontrolora da manipuliše procesom biće smanjena. U isto vrijeme, kontrolor mora primiti
tačan signal set-tačke (podešene tačke). Kod kontrolora koji koristi pneumatski ili elektronski
set-point signale stvorene unutar kontrolora, pogrešna kalibracija podešene tačke predajnika
će razviti pogrešnu vrijednost. Sposobnost kontrolora da odredi tačnost ventila je organičena.
Ako postoji trenje u ventilu kontrolor može da ne bude u mogućnosti da pomakne ventil na
specifičnu držeću poziciju za proizvodnju specifičnog protoka, i to će se pojaviti kao razlika
između mjerenja i podešene tačke. Ponovljeni pokušaji za tačno pozicioniranje ventila mogu
voditi ka traženju u ventilu i mjerenju. Ili ako je kontrolor u mogućnosti da pokreće ventil
veoma sporo, sposobnost kontrolora da kontroliše proces biće degradirana. Jedan način da se
poboljša reakcija kontrolnih ventila je da se koristi ventil pozicioner, koji se ponaša kao
povratni kontrolor i pozicionira ventil na tačnoj poziciji koja odgovara kontroloru izlaznog
signala. Ipak, pozicionere bi trebalo izbjegavati u korist pojačivača volumena na brzo-
odgovarajućim petljama, kao što je protok i pritisak tečnosti.

- 20 -
Za odgovarajući kontrolisani proces, promjena u izlazu od kontrolora mora ići u takvom
pravcu da se suprotstavi bilo kojoj promjeni vrijednosti mjerenja. Slika 11. pokazuje direktno
povezan ventil za kontrolisanje nivoa u rezervoaru sa srednjom skalom.

Slika 11. Proporcionalna kontrola, kontrolisana pozicija ventila je

proporcionalna kontrolisanoj varijabli (nivo) [5]
Kako nivo u rezervoaru raste, plovak smanjuje brzinu dolazećeg toka. Zatim, povećanje nivoa
tečnosti će više reducirati protok. Na isti način kako nivo pada, plovak će otvoriti ventil za
dotok više tečnosti u rezervoar. Odgovarajući sistem je prikazan grafički. Kako se nivo kreće
od 0 do 100 procenata, ventil se kreće od potpuno otvoren do potupno zatvoren. Funkcija
automatskog kontrolora je za tu vrstu procesa, suprotno reakciji preko variranja nivoa.
Dodatno, drugi odgovori koji su raspoloživi za kontrolu procesa su efikasniji.

5.6 Izbor kontrolora akcije

Zavisno od akcije ventila, povećanja u mjerenjima mogu zahtijevati ili povećanje ili
smanjenje izlaza za kontrolu. Svi kontrolori mogu biti prebačeni između direktne i povratne
akcije. Direktna akcija znači da kontrolor kada vidi povećavajući singal od predajnika, njegov
izlaz se povećava. Za povratnu akciju, povećavajući signali uzrokuju da kontrolor smanjuje
izlaz. Za određivanje koji od ovih odgovara je tačan, potrebna je analiza petlje. Prvi korak je
određivanje akcije ventila.
Na slici 2. iz sigurnosnih razloga ventil se mora zatvoriti ako dođe do pada zaliha fabričkog
zraka. Zato, ovaj ventil mora za zrak da bude otvoren ili sa padom da je zatvoren. Drugo,
uzima se u obzir efekat promjena u mjerenju. Za povećanje temperature, protok pare u
izmjenjivaču toplote bi trebao biti smanjen; ipak ventil se mora zatvoriti. Za zatvarenje
ventila, signal od automatskog kontrolora za ventil mora opasti. Zato, kontrolor zahtijeva
povratno ili povećanje/smanjenje akcije. Ako se odabere direktna akcija, povećavajući signali
od predajnika će rezultirati većim protokom pare, uzrokujući da temperatura dalje raste.
Rezultat će biti "bježeća" temperatura. Ista stvar će se desiti sa bilo kakvim smanjenjem
temperature, uzrokujući pad temperature. Netačan izbor akcije kontrolora uvijek rezultira
nestabilnom kontrolom petlje čim se kontrolor prebaci na automatski.
Pretpostavljajući da je odabrana odgovarajuća akcija odabrana na kontroloru, kako da
kontrolor zna kada je odgovarajući izlaz dostignut? Na slici 11. npr., se vidi da bi nivo bio
konstantan, kontrolor mora manipulirati protokom u jednakom izlazu protoka. Mala razlika će
rezultirati promjenom nivoa. Drugim riječima, protok unutra (ponuda) mora balansirati
protok vani (potražnja).
Kontrolor vodi taj posao održavanjem tog balansa na stabilnoj brzini, i djelujući da se održi
taj balans između ponude i potražnje kad god je to poremećeno.

- 21 -
5.7 "Uznemirenje-uzbuđenje" (Upsets)

Postoje 3 stanja koja zahtijevaju različite protoke, za održavanje nivoa u rezervoaru. Prvo, ako
je pozicija izlaza ručnog ventila malo otvorena, više protoka dopušta rezervoar, uzrokujući
pad nivoa. Ovo je promjena u zahtjevu, i da bi se održao balans, ulaz protoka ventila mora biti
otvoren za veću potražnju brzine protoka.
Drugi tip neizbalansiranog stanja je promjena u određenoj tački. Održavanje nekog drugog
nivoa osim srednje vrijednosti u rezervoaru uzrokuje različit protok vani. Ova promjena
zahtijeva (potražuje) različitu poziciju ulaznog ventila.
Treći tip "uznemirenja" je promjena zalihe (ponuda). Ako se pritisak izlaza pumpe poveća,
iako je ulaz ventila na istoj poziciji, povećani pritisak prouzrokuje veći protok, koji prvo
prouzrokuje porast nivoa. Osjećajući povećanje mjerenja, kontrolor nivoa mora zatvoriti
ventil na ulazu za držanje nivoa na konstantnoj vrijednosti. Na isti način, svaki kontrolor
postavljen za izmjenjivač toplote, prikazan na slici 2., mora biti uravnotežen sa zalihom
toplote dovedene parom preko toplote prenesene s vodom. Temperatura ostaje konstantna ako
je protok toplote u ravnoteži s protokom izlazne toplote.

[1]***Skripta za seminar "Osiguranje kvaliteta i mjeriteljstvo", Sarajevo 1998.god.

- 22 -
6. MOGUĆNOST KONTROLE I KARAKTERISTIKE PROCESA

Automatski kontrolor koristi promjene u poziciji finalnog pokretača (actuatora) za kontrolu

mjernog signala, okretanje actuatora nasuprot neke promjene vidi se u signalu mjerenja.
Mogućnost kontrole procesa zavisi od efikasnosti mjernog signala koji odgovara promjenama
kontroloru u izlazu. Za odgovarajuću kontrolu, mjerenje bi trebalo brzo odgovoriti, ali da se
onda ne promijeni previše brzo. Zbog ogromnog broja korištenja automatske kontrole
karakterističnog ili industrijskog procesa, to je gotovo beznadežan zadatak. Ipak, svi procesi
mogu biti opisani sa relacijom između njihovih ulaza i izlaza. Slika 12. ilustruje temperaturni
odgovor izmjenjivača toplote kada se kontrolni ventil ručno otvori povećavajući izlazni signal
kontrolora.
Prvo, nema odmah odgovora na indikaciju temperature. Onda se temperatura počinje
mijenjati, na početku korak po korak, zatim brže približavajući se finalnom konstantnom
nivou. Proces može biti okarakterisan sa 2 elementa njegovog odgovora. Prvi element je
mrtvo vrijeme ili vrijeme prije nego što se mjerenje počinje evidentirati. U ovom primjeru
odlaganje se pojavljuje zato što toplota u pari mora biti konduktovana od vode prije nego što
može uticati na temperaturu i onda na odašiljač (predajnik), prije nego što promjena može biti
viđena. Mrtvo vrijeme je funkcija fizikalnih dimenzija procesa i takvih elemenata kao što su
opseg ubrzanja i miješanja brzina.

Slika 12. Temperaturni odgovor izmjenjivača toplote kada se kontrolni

ventil otvori ručno [5]

Drugo, kapacitet procesa je materijal ili energija koja mora ući ili napustiti proces da
promijeni mjerenja – na primjer, masa potrebna za promjenu nivoa, "Jouli“-J, (Btu's) potrebni
za promjenu temperature, ili standarnih kubnih metara gasa potrebnog za promjenu pritiska.
Mjerenje kapaciteta je njegov odgovor na korak – ulaz. Posebno, veličina kapaciteta se mjeri
svojom vremenskom konstantom, koja je definisana kao vrijeme potrebno da se završi 63%
njegovog ukupnog odgovora.
Vremenska konstanta je funkcija veličine prenosa, na primjer što je veći rezervoar i manja
brzina (količina) protoka pare, duža je vremenska konstanta. Ovi brojevi mogu biti kratki –
nekoliko sekundi ili duži – nekoliko sati. Kombinovano sa mrtvim vremenom, oni definišu
potrebno vrijeme mjernom signalu da odgovori na promjene pozicije ventila. Proces će brzo
početi, ali se onda neće brzo promijeniti, ako je njegovo mrtvo vrijeme malo i njegov
kapacitet je veliki. Ukratko, što je duža vremenska konstanta kapaciteta upoređena sa mrtvim
vremenom, bolja je mogućnost kontole procesa.

- 23 -
7. ODGOVORNI KONTROLOR

Prve najvažnije karakteristike odgovornosti kontrolora su prikazane bilo direktnom ili

povratnom (obrnutom) akcijom. Kada se ova razlika napravi, nekoliko tipova odgovora se
koriste za kontrolu procesa, a to su:
- upaljeno/ugašeno, 2-pozicije, kontrola,
- proporcionalna akcija,
- integralna akcija (resetovanje),
- izvedena akcija.

7.1 Kontrola paljenja/gašenja (on/off)

Kontrola paljenja/gašenja je prikazana na slici 13. za povratno-djelujućeg kontrolora i na

zračno zatvorenom ventilu. Kontrolor paljenja/gašenja ima samo dva izlaza ili potpuni
maksimum ili potpuni minimum. Za ovaj sistem, određeno je da kada mjerenje padne ispod
postavljene tačke, ventil mora biti zatvoren što bi uzrokovalo da se ono poveća. Takođe, kad
god je signal automatskog kontrolora ispod postavljene tačke, izlaz kontrolora će biti 100%.
Čim mjerenje pređe postavljenu tačku izlaz kontrolora ide na 0%. Ovo vremenom dovodi do
smanjenja mjerenja, a kako mjerenje ponovo prelazi podešenu tačku, izlaz ide na maksimum.
Ovaj ciklus će se beskonačno ponavljati zato što kontrolor ne može izbalansirati snabdjevanje
(zalihe) u odnosu na punjenje (opterećenje). Ova konstantna oscilacija, može ili ne može biti
prihvatljiva, zavisno od amplitude i dužine ciklusa. Brzi ciklus uzrokuje frekventna
uznemirenja za postojanje sistema snabdjevanja i pretjerana trošenja ventila.
Vrijeme svakog ciklusa zavisi od mrtvog vremena u procesu, zato što mrtvo vrijeme određuje
vrijeme potrebno za mjerenje signala za obrtanje njegovog smijera jednom kad pređe
postavljenu tačku i kada se izlaz kontrolora promijeni. Amplituda signala zavisi od toga kako
se brzo mjerni signal mijenja u toku svakog ciklusa. Na procesima velikog kapaciteta kao što
je temperaturni prostor, veliki kapacitet uzrokuje dugu vremensku konstantu.

Slika 13. On-off kontrola za kontrolora povratne akcije i zračno zatvorenog ventila [5]

Mjerenje se može promijeniti, ali samo polako. Kao rezultat, ciklus se javlja unutar uskog
kruga oko postavljene tačke, i ta kontrola može biti potpuno prihvatljiva, ako ciklus nije
previše brz. Kontrola paljenja/gašenja je jedina koja se najčešće koristi u komercijalnim i
kućnim instalacijama. Ipak, ako proces mjerenja više odgovara za promjene u snabdjevanju,
amplituda i frekvencija ciklusa će početi rasti. U isto vrijeme ovaj ciklus će postati
neprihvatljiv i neki oblik proporcionalne kontrole će biti zahtijevan.

- 24 -
U cilju pojašnjenja tri preostala načina automatske kontrole, koristi se otvorena petlja.
Otvorena petlja znači da će biti uzet samo odgovor kontrolora. Slika 14. pokazuje
automatskog kontrolora sa vještačkim signalom od ručnog regulatora predstavljenog kao
mjerenje. Podešena tačka predstavljena je normalno i izlaz je snimljen. Sa ovim uređajem
specifični kontrolor odgovara na neku željenu promjenu u mjerenju koje se mora posmatrati.

Slika 14. Automatski kontrolor s vještačkim signalom [5]

7.2 Proporcionalna akcija

Proporcionalni odgovor je osnova za tri tipa odgovora kontrolora. Ako su druga dva,
integralni i izvedeni prisutni, oni su dodani proporcionalom odgovoru. "Proporcionalan" znači
da je postotak promjene u izlazu kontrolora neki umnožak od procenta promjene u mjerenju.
Ovo množenje se zove "dobit" kontrolora. Za neke kontrolore proporcionalna akcija je
usklađena sa takvom dobiti podešavanja dok se za druge koristi "proporcionalni krug"
podešavanja. Oba imaju istu svrhu i efekte. Slika 15. pokazuje odgovor proporcionalnog
kontrolora od ulaz/izlaz pokazivača koji se okreće na jednoj od tri pozicije. Sa kružne tačke u
centru između dijagrama ulaza i izlaza, 100% promjena u mjerenju je zahtijevana da bi se
postigla 100% promjena u izlazu, ili puni put ventila. Kada je kontrolor podešen da odgovara
na ovaj način kaže se da ima 100% proporcionalni krug. Kada se kružna tačka (baglama)
pomjeri u desnu-ručnu poziciju, mjerenje ulaza bi trebalo da se promijeni za 200% da bi se
postigla potpuna promjena izlaza od 0 do 100%. Ovo se zove 200% proporcionalni krug.

Slika 15. Odgovorni proporcionalni kontrolor, ulaz ka izlazu

za tri proporcionalne kružne vrijednosti [5].

- 25 -
Na kraju, ako je okretanje bilo u lijevoj ručnoj poziciji, i ako je mjerenje pomjereno preko
samo 50% od skale, izlaz bi se promijenio preko 100% skale. Ovo se zove 50%
proporcionalni krug.
Otuda što je manji proporcionalni krug, manja količina mjerenja se mora promijeniti u cilju
potpunog puta ventila. To znači, što je manji proporcionalni krug, veća je promjena izlaza za
iste veličine promjene mjerenja. Ovaj odnos je dat na slici 16. Dijagram pokazuje kako će
kontrolor izlaza odgovarati kod odstupanja mjerenja od postavljene tačke.

Slika 16. Proporcionalni dijagram [5]

Svaka linija dijagrama odgovara djelimičnom podešavanju proporcionalnog kruga. Dvije

osnovne osobine proporcionalne kontrole mogu biti primijećene sa tih dijagrama i to:

1. Za svaku vrijednost proprcionalnog kruga, kad god se mjerenje postavljene tačke

izjednačava, normalni izlaz je 50%.

2. Svaka vrijednost proporcionalnog kruga definiše jedinstvenu vezu između mjerenja i

izlaza. Za svako mjerenje vrijednosti postoji specifična izlazna vrijednost. Npr., koristeći
100% proporcionalnu kružnu liniju kad god je mjerenje 25% iznad podešene (postavljene)
tačke, izlaz od kontrolora mora biti 25%. Izlaz od kontrolora može biti 25% samo ako je
mjerenje 25% iznad podešene tačke. Na isti način kad god je izlaz od kontrolora 25%,
mjerenje će biti 25% iznad podešene tačke. Ukratko postoji jedan specifični izlaz
vrijednosti za svaku mjerenu vrijednost.
Za svaki proces kontrolne petlje, samo je jedna vrijednost proporcionalnog kruga
najbolja. Kako se proporcionalni krug smanjuje, kontrolor odgovara na bilo koju
promjenu u mjerenju tako što ono postaje znatno veće. U neko vrijeme, zavisno od
karakteristika svakog pojedinačnog procesa, odgovor u kontroloru će biti dovoljno veliki
da pomjera mjerenje dalje, nazad u suprotnom pravcu kako bi prouzrokovao konstantno
kruženje mjerenja. Ova vrijednost proporcionalnog kruga, poznata kao glavni
proporcionalni krug, je ograničena u podešavanju kontrolora u toj petlji. Međutim, ako se
koristi previše široki proporcionalni krug, odgovor kontrolora za bilo koju promjenu u
mjerenju je previše mali i mjerenje nije kontrolisano tako čvrsto kako je moguće.
Određivanje podesnog proporcionalnog kruga za neku primjenu je dio podešene
procedure za tu petlju. Odgovarajuće podešavanje proporcionalnog kruga može se
posmatrati sa odgovorom mjerenja na uznemirenje. Slika 17. pokazuje nekoliko primjera
promjena proporcionalnog kruga za izmjenjivač toplote.
Idealno, odgovarajući proporcionalni krug će proizvesti 1/4 amplitudnog prigušenja u
kojem svaka polovina kruga je 1/2 amplitude prethodne polovine ciklusa. Proporcionalni
krug koji će prouzrokovati 1/4 talasa prigušenja će biti manji, čime tok čvršće kontrole

- 26 -
preko mjerene varijable, kao što je mrtvo vrijeme u procesu se smanjuje a povečava
kapacitet.
Jednak značaj primjene proporcionalne kontrole za baznu kontrolu petlje je ofset (protiv-
potraživanje ili naknada). Ofset znači da će kontrolor održati mjerenje u vrijednosti
drukčijoj od podešene tačke. To se najbolje vidi na slici 11. Utvrđeno je da ako je
opterećeni ventil otvoren protok će rasti kroz ventil i ventil će morati biti otvoren.

Slika 17. Primjeri za promjenu proporcionalnog kruga za izmjenjivač toplote [5]

Ali treba znati, zbog proporcionalne akcije veze, povećanje otvorene pozicije može se
postići samo smanjenjem nivoa. Ostajući pri tome, sa naredbom za povratni balans
između protoka ulaza i izlaza, nivo se mora stabilizirati na vrijednosti ispod podešene
tačke. Ova razlika, koja će biti postignuta sa kontrolnom petljom zove se «offset»
(naknada ili protivpotraživanje) i to je karakteristika primjene samo-proporcionalne
kontrole za povratne sprege. Mogućnost prihvatanja samo-proporcionalne kontrole zavisi
od toga da li se ovaj ofset može tolerisati. Od greške neophodne za proizvodnju nekog
izlaznog smanjenja sa proporcionalnim krugom, suženjem proporcionalnog kruga, manji
je ofset. Za veći kapacitet, malo mrtvo vrijeme koje se primjenjuje dobija veoma uzak
proporcionalni krug. Samo- proporcionalna kontrola će vjerovatno biti zadovoljavajuća,
dok će mjerenje ostati sa malim procentom kruga oko podešene tačke.
Ako u osnovi nema sigurnog nivoa razlike između mjerenja i podešene (postavljene) tačke
ispod svih opterećenih stanja, dopunska funkcija mora biti dodata kontroloru. Ova
funkcija se zove integralna (ili stariji termin - resetovanje).

7.3 Integralna akcija (Reset)

Odgovor otvorene petlje integralnog načina (modusa) je dat na slici 18., koji indicira
korak promjene u umjetnom mjerenju daleko od podešene tačke u nekom "instant" (bitan)
vremenu.

Slika 18. Odgovor otvorene petlje integralnog modusa [5]

- 27 -
Sve dok mjerenje ostaje na podešenoj tački, nema promjena na izlazu tokom integralnog
načina (modusa) u kontroloru. Međutim, kada postoji bilo koja greška između mjerenja i
podešene tačke, integralna akcija će prouzrokovati promjenu izlaza za početak i kontinuirano
za promjenu, sve dok greška postoji. Ova funkcija onda prouzrokuje promjenu izlaza sve dok
se ne postigne da izlaz drži mjerenje na podešenoj tački za različita opterećenja. Ovaj odgovor
je dodat proporcionalnom odgovoru kontrolora kako je prikazano na slici 17. Korak promjene
u mjerenju prvo prouzrokuje proporcionalni odgovor, a onda i integralni odgovor koji je dodat
proporcionalnom. Što je više integralne akcije u kontroloru, brže se izlaz mijenja u toku
integralnog odgovora. Integralno podešavanje određuje kako brzo se izlaz mijenja kao
funkcija vremena. Među različitim proizvedenim kontrolorima iznos integralne akcije je
mjeren na jedan ili dva načina ili u minutama po ponavljanju, ili broj ponavljanja u minuti. Za
kontrolore mjerenje integralne akcije u minuti po ponavljanju, integralno vrijeme je količina
vremena potrebna za integralni modus za ponavljanje otvorena-petlja odgovora
prouzrokovanom proporcionalnim načinom, za korak promjene u greški. Takođe, za ove
kontrolore važi što je manji integralni broj, veća je akcija integralnog načina (modusa). Na
kontrolorima koji mjere integralnu akciju u ponavljanjima po minuti, podešavanje indicira da
su mnoga ponavljanja proporcionalne akcije dobivena integralnim modusom u minuti. Takođe
za kontrolore važi, što je veći integralni broj, veća je integralna akcija. Integralno vrijeme je
prikazano na slici 19.

Slika 19. Odgovor otvorene petlje proporcionalno pozitivnih integralnih modusa [5]

Tačna količina integralne akcije zavisi od toga kako brzo mjerenje može odgovoriti za dodatni
put ventila što se zahtijeva. Kontrolor ne smije pokretati ventil brže od mrtvog vremena u
procesu davanja mjerenja za reagovanje, ili će ventil dostići limite prije mjerenja koja mogu
biti dovedena nazad na postavljenu tačku. Ventil će se onda premjestiti u ekstremnu poziciju
dok će mjerenje preći postavljenu tačku, poslije čega će kontrolor pokrenuti ventil nasuprot
ekstremu, gdje je premještanje do mjerenja popreko podešenoj tački u suprotnom pravcu.
Rezultat će biti integralni krug u kojem ventil putuje od jednog ekstrema do drugog, kako
mjerenja osciluju oko podešene tačke. Kada je integralna akcija stavljena u kontrolore za
grupu procesa, gdje je mjerenje daleko od podešene tačke za duge periode između grupa,
integral može ići do izlaza do svog maksimuma rezultirajući "integralnim obrtajem". Kada
slijedeća grupa krene, izlaz neće opasti sa svog maksimuma dok mjerenje prelazi podešenu
tačku, prouzrokujući veliko pretjerivanje. Ovaj problem može biti spriječen uključivanjem
"grupne funkcije" u kontroloru, funkcije specijalno dizajnirane da spriječi obrtanje.

- 28 -
7.4 Izvedena akcija (Derivative)

Treći odgovor, nađen na kontrolorima je izvedeni modus (način). Različiti su odgovori

proporcionalnog modusa na veličinu greške, i odgovori integralnog modusa na veličinu i
vrijeme trajanja greške. Izvedeni modus pokazuje koliko brzo se greška mijenja. Na slici 20.
prikazana su dva izvedena odgovora. Prvi je odgovor za korak promjene mjerenja udaljen od
podešene tačke. Za korak promjene mjerenje se mijenja beskonačno brzo, i izvedeni modus u
kontroloru prouzrokuje znatnu promjenu ili špic u izlazu, koji umire (gasi se) smjesta zbog
toga što je mjerenje zaustavilo promjene poslije koraka. Drugi odgovor pokazuje odgovor
izvedenog modusa za mjerenje koje se mijenja sa konstantnom brzinom. Izvedeni izlaz je
proporcionalan promjeni brzine greške. Što je veća brzina promjene, veći je izlazni pravac
prema izvedenom odgovoru. Izvod drži ovaj izlaz sve dok se mjerenje mijenja. Čim se
mjerenje prestane mijenjati, bez obzira da li je na podešenoj tački, iznad ili ispod nje, pravci
odgovora za izvednu akciju će prestati. Između svih vrsta kontrolora, izvedeni odgovor je
obično mjeren u minutama što je prikazano na slici 21. Izvedeno vrijeme u minutama je
vrijeme da je otvorena petlja, proporcionalno-pozitivni izvedeni odgovor, ispred očekivanog
odgovora za samu proporcionalnu akciju.

Slika 20. Dva izvedena odgovora [5]

Slika 21. Otvorena-petlja, odgovor proporcionalnih pozitivnih izvedenih modusa [5]

Ipak, veći izvedeni broj je veći izvedeni odgovor. Promjene u greški su rezultat promjena ili u
podešenoj tački ili mjerenju ili oboje. Da bi se izbjegao veliki izlazni špic prouzrokovan sa
korakom promjena u podešenoj tački, najmoderniji kontrolori se odnose na izvedenu akciju
samo za promjene u mjerenju. Izvedena akcija kontrolorima pomaže da se kontrolišu procesi
sa specijalno velikim vremenskim konstantama. Izvedena akcija je nepotrebna na procesima
koji odgovaraju veoma brzo na kretanje ventila, i ne može biti korištena za sve procese sa
bukom u mjernim signalima kao što je protok, od izvoda u kontroloru će pokazati brze
promjene u mjerenju što se ogleda u buci. Ovo će prouzorkovati velike i brze promjene u

- 29 -
izlazu kontrolora, koji će čuvati ventil u konstantnom kretanju gore-dolje, slabeći ventil i
prouzrokujući mjerenje prema krugu.
Kao što je opisano, odgovor elementa je uobičajeno izvršen u terminima vremenske
konstante, definisane kao vrijeme koje će proteći dok eksponencijalna kriva dostigne 63,2%
koraka promjene u ulazu.
Mada odašiljač nema tačan eksponencijalni odgovor, vremenska konstanta za pneumatski
temperaturni odašiljač i njegov vezani termički (toplotni) sistem je približno 2 sekunde.
Krivulja reakcije data na slici 22. spaja odgovor izmjenjivača toplote i mjernog sistema i
predstavlja signal koji će stvarno dostići kontrolor. Ova krivulja indicira da će iznenada data
promjena unutar izmjenjivača toplote, proteći za više od 30 sekundi prije nego što kontrolor
primi signal koji je pravi reprezentant te promjene. Preko reakcione krivulje, ili karakteristika,
može se odrediti tip kontrolora zahtijevan za zadovoljenje kontrole pod ovim teškoćama ali
uobičajeno, karakteristično je odlaganje odgovora.

Slika 22. Proces reakcione krive koji je postignut sa impozantnim

korakom promjene u ulazu [5]

7.5 Izbor kontrolora

Izmjenjivač toplote se ponaša kao proces malog kapaciteta; mala promjena u pari prouzrokuje
veliku promjenu u temperaturi. Precizna regulacija procesa kao što su ovi, radije se zove
proporcionalna nego on/off kontrola.
Promjene u brzini vode prouzrokuju promjene punjenja koje proizvode ofset, kako je
prethodno opisano. Takođe, u upotrebi bi trebao biti integralni modus.
Bez obzira da li je ili nije uključen izvedeni način zahtijeva se dodatno istraživanje
karakteristika procesa. Odnoseći se na krivu reakcije (slika 22.), vidi se da prava linija
tangente prema krivoj u tački infleksije (promjene) je nastavljena nazad do 150oF ili 66oC
(početnog) nivoa. Vremenski interval između starta uznemirenja i presjeka tangentne linije je
označen TA; vremenki interval od ove tačke do tačke infleksije je TB. Ako TB dostigne TA,
neke izvedene (derivatne) akcije će pokazati prednost. Ako je TB manji od TA, izvedena akcija
može voditi do nestabilnosti zato što je uključeno zaostajanje.

- 30 -
Kriva reakcije na slici 22. jasno ukazuje da će neki izvodi poboljšati kontrolnu akciju.
Takođe, tri-modusni kontrolor sa proporcionalnim, integralnim i izvedenim modusima
zadovoljava potrebe procesnog izmjenjivača toplote.
Slika 23. pokazuje kombinovane proporcionalne, integralne i izvedene odgovore za simultani
izmjenjivač toplote mjerenja temperature, koje odstupa od očekivane podešene tačke za
promjenu opterećenja. Kada mjerenje počne da odstupa od podešene tačke, prvi odgovor
kontrolora je izvedeni (derivativni) odgovor proporcionalan brzini promjene mjerenja koji se
protivi pokretanju mjerenja daleko od podešene tačke. Ovaj izvedeni odgovor je kombinovan
sa proporcionalnim odgovorom. U dodatku, kako integralni modus u kontroloru vidi
povećanje greške, to još više primorava ventil. Ova se akcija kontinuirano nastavlja sve dok
se mjerenje prestane mijenjati, i na kojoj tački izvedeni odgovor prestaje. S obzirom da još
uvijek postoji greška, mjerenje se očekivano kontinuirano mijenja tokom integralne akcije,
sve dok mjerenje počinje da se vraća prema podešenoj tački. Čim se mjerenje počne vraćati
prema podešenoj tački, dolazi izvedeni odgovor proporcionalan brzini promjene u mjerenjima
koja se suprostavljaju povratku mjerenja prema podešenoj tački. Integralni odgovor se
nastavlja, zato što još uvijek postoji greška, mada njegov doprinos opada sa greškom. Takođe
izlazni pravac za proporcionalno se mijenja.

Slika 23. Otvorena-petlja odgovara tri-modusnom kontroloru [5]

Isto tako mjerenje se vraća prema podešenoj tački. Čim mjerenje dostigne podešenu tačku i
prestane se mijenjati, izvedeni odgovor ponovo prestaje i proporcionalni izlaz se vraća na
50%. Sa mjerenjem nazad na podešenoj tački, nema više nikakvih dužih promjena odgovora
prema integralnoj akciji. Ipak, izlaz je u novom ventilu. Ova nova vrijednost je rezultat
integralne akcije tokom vremena u kojem je mjerenje bilo udaljeno od podešene tačke, i
kompenzira se sa promjenom opterećenja koje je prouzrokovano izvornim (originalnim)
uznemirenjem.

- 31 -
Zaključak
Ovo poglavlje je opisalo odgovore 3-modusna kontrolora, kada je on korišten u podacima
kontrole industrijskih mjerenja. Trebalo bi jasno razumjeti slijedeće:
1. Da bi se postigla automatska kontrola, kontrolna petlja mora biti zatvorena.
2. Da bi se održali stabilni podaci kontrolne petlje, najvažnije za podešavanje kontrolora
je izbor odgovarajuće akcije, ili povratne ili direktne, na kontroloru. Odgovarajući
izbor ove akcije će prouzrokovati da se izlaz kontrolora promijeni na takav način da će
pokretanje ventila suprotno nekoj promjeni u mjerenju biti viđeno od kontrolora.
3. Odgovarajuća vrijednost podešavanja proporcionalnog kruga, integralnog modusa i
izvedenog vremena zavisi od karakteristika procesa. Proporcionalni krug je osnovni
birač podešavanja na kontroloru. Što je uži proporcionalni krug, kontrolor više reaguje
na promjene u mjerenju. Ako je korišten suviše uzak proporcionalni krug, mjereni
ciklusi su preveliki. Ako je korišten suviše širok proporcionalni krug, mjerenje će
lutati i ofset (naknada) će biti prevelik.
4. Funkcija integralnog modusa je da eliminiše ofset (naknada). Ako je previše korištena
integralna akcija rezultat će biti oscilacija mjerenja kao što kontrolor tjera ventil od
jednog ekstrema do drugog. Ako je korišten mali integral akcije, mjerenje će se vratiti
previše sporo na podešenu tačku.
5. Izvedeni modus se protivi nekoj promjeni u mjerenju. Premala izvedena akcija nema
značajne efekte. Previše izvedena akcija prouzrokuje pretjeran odgovor kontrolora i
kruženje u mjerenju.

8. MJERENJE PROTOKA

Mjerenje protoka je određivanje količine fluida, tekućine, pare ili gasa koji prolaze kroz
cijev, prolaz ili otvoreni kanal. Protok se može izraziti kao volumetrijska brzina protoka (u
litrima u sekundi, galonima u minuti, kubnim metrima u sekundi, kubnim stopama u minuti),
masena brzina protoka (u kilogramima u sekundi, funtama* u satu ili izraziti kao ukupna
zapremina ili masa fluida (integrisani iznos fluida dat za određeni vremenski period) [6].

Mjerenje protoka, iako staro vijekovima, razvojem industrije postalo je nauka. To je zbog
toga jer se javila potreba za kontrolisanim procesom protoka, tačno odabranim mjernim
metodama i znatno djelotvornijim operacijama i što je realizacija najvećih zagrijavanja,
hlađenja i transporta u industrijskim procesima u obliku fluida, brzini fluida koji su
jednostavni i pogodni za kontrolu sa ventilima ili pumpama različite brzine.

Mnogi mjerači industrijskog protoka (fluida) sastoje se od kombinacije dva uređaja:

primarnog, koji je postavljen u bliskom kontaktu sa fluidom i općenito signalom i
sekundarnog koji pretvara ovaj signal u pokret ili u sekundarni signal za indikaciju, zapis,
kontrolisanje, ili ukupnost protoka. Drugi uređaji pokazuju ukupnost protoka direktno kroz
interakciju proticanja fluida i mjernog uređaja koji je postavljen direktno ili indirektno u
kontakt sa tokom fluida.

* funta- engleska mjera za težinu = 453,592g

[6] http://www.answers.com/topic/flow-measurement

- 32 -
Mjerne jedinice

Volumetrijska brzina fluida se ponekad mjeri u ''standardnim kubnim centimetrima u minuti''

– jedinica prihvatljiva za upotrebu sa SI jedinicama, izuzev kada se dodatne informacije vežu
za simbol jedinice. Standardna SI jedinica je m3/s (sa odgovarajućim prefiksom, sa
specificiranom temperaturom i pritiskom). Pojam ''standardni'' ukazuje da je brzina protoka
data za standardnu temperaturu i pritisak. U upotrebi su i ostale jedinice uključujući i galone
(američka mjera za tečnost – 4,54 l) u minuti, litre u sekundi, bušele (američka mjera za
tečnost – 35,2391 dm3) u minuti, i jutro (američka mjera za površinu – 4046,873 m2) u danu.

8.1 Mjerenje protoka vode u sistemima odvodnje

Mjerenje protoka vode u otvorenim kanalima [7] koji su karakteristični za sisteme odvodnje
vrši se različitim postupcima koji se mogu podijeliti u dvije grupe:

a) Mjerenje nivoa i srednje brzine vode, te izračunavanje protoka primjenom formule

Q=A ⋅ v

b) Mjerenje samo nivoa vode, te izračunavanje protoka primjenom Q-H krivulje.

Mjerenje protoka postupcima iz druge grupe je relativno neprecizno jer je u praksi teško doći
do tačnih podataka za tablicu Q-H (protok-nivo), naročito za kanale nepravilnog oblika.
Mjerenje protoka postupcima iz prve grupe je precizno i zasniva se na relativno jednostavnoj,
već navedenoj formuli, kojom se izračunava protok:

Q=A ⋅ v (8.1)
gdje je (slika 24.)
Q - protok vode (m3/s),
A - površina poprečnog presjeka kanala kroz koji protiče voda (m2)
v - srednja brzina vode (m/s).

Slika 24. Mjerenje protoka [7]

Površina A se dobiva mjerenjem nivoa vode H (m) i izračunavanjem na temelju formule za

pravilne profile kao što su krug i pravougaonik, ili najčešće korištenjem A-H tablice s
dovoljnim brojem podataka za kanale proizvoljnog oblika.
Mjerenje nivoa, odnosno brzine može biti senzorima koji imaju ili nemaju kontakt s vodom.

[7] mr.sc. Vladimir Škoro, dipl.ing.-http://www.vanis.hr./SCADA/Teorija-mjerenja-protoka-u-odvodnji.thm

- 33 -
Mjerenje nivoa senzorom koji je uronjen u vodu je zastarjelo, jer danas postoje vrlo dobri
senzori za precizno ultrazvučno mjerenje nivoa bez kontakta s vodom. Hidrostatski senzori
nivoa uronjeni u otpadnu vodu se brzo kvare i traže česte kalibracije zbog agresivne prirode
otpadne vode.

8.1.1 Metode i oprema

Današnja tehnologija nudi više mogućnosti za mjerenje brzine vode u otvorenim kanalima a
neke od njih su:

1. Radarsko mjerenje brzine senzorom bez kontakta s vodom,

2. Ultrazvučno mjerenje brzine senzorom uronjenim u vodu u kontaktu s vodom,
3. Elektromagnetsko mjerenje brzine vode u punim cijevima bez kontakta s vodom.

Radarski mjerač, koji radarski mjeri brzinu vode bez kontakta s vodom i ultrazvukom
mjeri nivo vode bez kontakta s vodom,

Ultrazvučni mjerač, koji ultrazvukom mjeri brzinu vode u kontaktu s vodom i ultrazvukom
mjeri nivo vode bez kontaka s vodom,

Elektromagnetski mjerač, koji elektromagnetski mjeri brzinu vode u sifonskoj cijevi

koja je napunjena vodom, bez kontakta s vodom.

Sva tri tipa mjerača imaju prednosti i nedostatke, tako da svaki ima svoje područje
primjene u sistemima odvodnje.

Svi mjerači imaju veliki opseg mjerenja protoka do više hiljada litara u sekundi, što ovisi o
veličini i obliku kanala.
Mjerni uređaj se standardno sastoji od senzora i kontrolne jednice koja ima telemetrijske
izlaze 4-20mA, LCD-pokazivač izmjerenih vrijednosti protoka i ukupnog protoka, loger za
memorisanje mjerenja i napajanje 230VAC ili 12VDC, odnosno 24V DC.
Najvažnije vrste mjerača protoka uz navedene biće pregledno prikazane u ovom dijelu.

Radarski mjerač protoka

Radarski mjerač protoka ima prednost što pouzdano i neprekidno mjeri protok u kanalima
proizvoljnog oblika. Kako nema kontakt s vodom onda ovaj tip mjerača ne zahtijeva čišćenje i
održavanje, a najčešće se koristi u neprečišćenim i sirovim otpadnim vodama.
Nedostatak je relativno visoka cijena uređaja, te nemogućnost mjerenja vrlo malih protoka
(ispod 10 l/s sa brzinama ispod 0,2 m/s).
Radarski mjerač protoka se preporučuje za mjerenje protoka u kanalizacionim cijevima i
otpadnim (prljavim) vodama.
Tipičan predstavnik ovog tipa mjerača je FLO-RAD.

Princip rada prikazan je na slici 25.

- 34 -
 Slika 25. Radarsko mjerenje brzine vode bez kontakta s vodom i ultrazvučno
mjerenje nivoa vode bez kontakta s vodom [7]

Ultrazvučni mjerač protoka

Ultrazvučni mjerači protoka nemaju pokretnih dijelova, oni neće stradati zbog gubitka
pritiska, lako se održavaju i što je važno, imaju prednost u odnosu na uobičajene mehaničke
mjerače.

Pored toga, ultrazvučni mjerači protoka su uvijek tačni, precizni i pouzdani u odnosu na
ostale konkurentne sisteme. Prvenstveno cijena može biti kamen spoticanja, ali u slučaju
hitnosti, ipak se treba opredijeliti za ultrazvučne mjerače sa tri izvoda koji su pogodni kod
premiještanja mase, vrtloga, istiskivanja određene zapremine vode (PD) i kod turbinskih
mjerača protoka koji se koriste za mjerenja bez kontakta sa fluidom.

Tehnologija s tri mlaza dopušta instrumentu da pravi razliku između laminarnog i

turbulentnog protoka, i da uz pomoć inteligentnog softwera, koriguje tačnost rezultata do
0,3%.

Izmjerena prosječna brzina protoka između akustičnih senzora ne može uvijek predstavljati
zahtijevanu prosječnu brzinu protoka. To je zbog toga što brzina protoka kroz cijev nije
jednaka i može se razlikovati u karakteru. Postoje dva glavna područja distribucije brzine
protoka (npr. profil protoka): laminarni i turbulentni protok i oni čine potencijalne probleme
kod mjerenja protoka.

Do sada se ne pojavljuju zahtjevi za ultrazvučnim mjeračima protoka (floumetrima) u

petrohemijskoj i hemijskoj industriji, jer su preskupi. Tro-mlazna tehnologija je prevladala
ove granice i Krohne je razvio Altosonic III za zamjenu u petrohemijskoj industriji i UFM
3030 za hemijsku industriju [8].

Brzina kojom zvuk prolazi kroz fluid zavisi od gustoće fluida. Ako je gustoća konstantna,
može se koristiti jedan vremenski prolaz (ili refleksija) za određivanje brzine protoka fluida.

[8]OMEGA Complete Flow and Level Measurement Handbook and Encyclopedia, OMEGA Press, 1995.

- 35 -
Neki proizvođači proizvode pretvarače (transduktore) koji rade u shear-modu, šaljući
pojedinačni impuls i primajući pojedinačni impuls u povratku. Sistemi sa uskim snopom su
često predmet prenosa (pretvarač odašilje kompletan signal). Sistemi sa širokim snopom
savladavaju prelamanje snopa i bolje rade u uslovima promjenljive gustoće i temperature
tečnosti [9].

Ultrazvučni mjerač ima prednost što vrlo precizno mjeri brzinu, i čak vrlo malu ispod
0,10 m/s što omogućava tačno mjerenje malih protoka. Ovaj mjerač se primjenjuje kod
mjerenja relativno čistih i pročišćenih otpadnih voda, na primjer na izlazu uređaja za
prečišćavanje. Prednost ovog mjerača je i povoljna cijena uređaja. Nedostatak je
nemogućnost pouzdanog mjerenja u prljavim vodama i potreba za čišćenjem senzora.

Ultrazvučni mjerač se preporučuje na izlazima uređaja za prečišćavanje, te u većim kanalima

s ne previše prljavom vodom.

Tipični predstavnik ovog tipa mjerača je EV7200

Princip rada prikazan je na slici 26.

Slika 26. Ultrazvučno mjerenje brzine vode u kontaktu s vodom i

ultrazvučno mjerenje nivoa vode bez kontakta s vodom [9]

Elektromagnetski mjerač protoka

Prednost ovog mjerača je iznimno visoka tačnost i pouzdanost mjerenja.

Sifon se ugrađuje na postojeću kanalizacionu cijev tako da se dobiva cijev koja je stalno
ispunjena vodom, te se ugrađuje elektromagnetski mjerni instrument koji u punom profilu
mjeri brzinu vode (slika 27.).

[9] "Ultrasonic Flowmeter Basics", Gabor Vass, Sensors, October, 1997.

- 36 -
 Slika 27. Elektromagnetski mjerač [9]

Ovaj mjerač se koristi za male promjere cijevi (10 do 25 mm), te se precizno mjere mali
protoci od nekoliko l/s. Također se ovaj mjerač može ugrađivati i na velikim cijevima
promjera do 2000 mm, na primjer na izlazima većih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda
što iziskuje izgradnju i specijalnog sifona.
Nedostatak ovog mjerača su dodatni radovi za ugrađivanje sifona za što nema uvijek dovoljno
mjesta.

Zbog povoljne cijene i visoke tačnosti elektromagnetski mjerač se proporučuje za vrlo male,
te za vrlo velike promjere cijevi u odvodnji.

Tipični predstavnik ovog tipa mjerača je EV Mag50.

Princip rada prikazan je na slici 28.

Slika 28. Elektromagnetsko mjerenje brzine vode bez kontakta s vodom

u poznatom punom profilu [9]

8.2 Mehanički mjerači protoka

Postoje tri glavna tipa mehaničkih mjerača protoka [10]:

• Klipni mjerač
• Woltmannov mjerač
• Mlazni mjerač

[10] http://www.answers.com/topic/flow-measurement

- 37 -
Klipni mjerač, ili mjerač sa polu-pozitivnim pomakom je najčešće korišten u Velikoj
Britaniji i to za gotovo sve metarske veličine, uključujući i 40 mm (1 ½''). Ovaj mjerač radi
na principu rotacije klipa unutar komore poznate zapremine.

Woltmannov mjerač, često nazivan Helix mjeračem, popularan je za veće dimenzije

cijevi/kanala kroz koje se kreće fluid.

Mlazni mjerač (jedno mlazni ili višemlazni) je sve više popularan u Velikoj Britaniji, ali i u
EU.

Na slici 29. dat je izgled dvije izvedbe klipnog mjerača: oscilatornog i jednoklipnog.

Slika 29. Klipni mjerač [10]

a) oscilatorni
b) jednoklipni

Postoje takođe, različiti tipovi mehaničkih mjerača protoka koji mjere protok odgovarajućim
pomjeranjem dijelova, prolazeći odvojeno kroz komore fluida poznatih zapremina (pozitivni
pomak, ili PD) ili pomoću centrifugalne turbine ili rotora.

Mjerači sa pozitivnim pomakom (PD mjerači)

Svi mjerači s pozitivnim pomakom rade sa izdvojenim i poznatim zapreminama fluida (plin ili
tečnost) dok fluid prolazi kroz mjerač. Mjerači rade mjereći broj prolazaka izdvojenih
zapremina.

- 38 -
Svaki PD oblik koristi različite načine mjerenja ovih zapremina. Frekvencija niza impulsa je
mjera brzine fluida, dok ukupan broj impulsa daje veličinu u jednom mahu. Dok PD mjerači
rade sa kinetičkom energijom fluida koji teče, mjerne pumpe određuju brzinu protoka dok se
dodaje kinetička energija fluida.

Mjerači sa pozitivnim pomakom daju visoku tačnost (u nekim slučajevima ±0.1% od stvarne
brzine protoka) i dobru ponovljivost (0.05% od očitanja). Tačnost nije pokazana pulzirajućim
fluidom izuzev ako ne ulazi plin ili tečnost. PD mjerači ne zahtijevaju snabdijevanje silom za
njihov rad i jaku struju protoka uz i niz cijev. PD mjerači su pogodni za veličine do 12 in.
(1in. = 2,054 cm). Klizanje između komponenti mjerača je smanjeno i tačnost mjerenja je
zbog toga povećana prema viskozitetu fluida.
Fluid mora biti čist. Veće čestice čija veličina prelazi 100 μ (10-4m) moraju biti odstranjene
filtriranjem. PD mjerači rade sa malim zazorima između njihovih preciznih mašinskih
dijelova i nisu značajno precizni. To je razlog što se PD mjerači općenito ne preporučuju za
mjerenja nuklearnih ili abrazivnih fluida. Međutim, kod čistih fluida, njihova preciznost i
širok dijapazon čini ih idealnim za čuvanje transfera i nakupljanje u jednom mahu. Oni imaju
široku upotrebu kao unutrašnji držači mjerača vode. Milioni ovakvih jedinica se proizvode
godišnje sa jediničnom relativno malom cijenom koštanja.

Izgled dva različita tipa mjerača sa pozitivnim pomakom prikazan je na slici 30.

Slika 30. Mjerači s pozitivnim pomakom [10]

A) Navojni disk
B) Rotirajući ventil

Turbinski mjerači protoka

Turbinski mjerač protoka, pronalazak Reinhard Woltman-a u 18.stoljeću, je tačan i pouzdan

mjerač protoka, kako za tekućine tako i za plinove.
Sastoji se od rotora sa velikim brojem lopatica montiranih pod pravim uglovima u odnosu na
tok, usmjeravajući tok na slobodni protok dijela fluida. Prečnik rotora je neznatno manji od
unutrašnjeg prečnika mjerne pumpe, i njegova brzina rotacije je proporcionalna
volumetrijskoj brzini protoka. Rotacija turbine se može utvrditi čvrstim mehanizmom ili
mehaničkim senzorima. Ostali rotacioni dijelovi mjerača protoka uključuju propeler, skretnicu
i točak s lopaticama.

- 39 -
Kod neželjenog navođenja, kalem je permanentni magnet, a turbinske lopatice su izrađene od
materijala pogodnog za magnete. Na taj nači svakim prolazom lopatice stvara se napon u
kalemu (slika 31.).

Slika 31. Turbinski mjerači protoka [10]

A) Kalem za prihvatanje magnetne otpornosti
B) Kalem za prihvatanje induktivnosti

Svaki impuls predstavlja određenu zapreminu fluida. Broj impulsa po jedinici zapremine se
naziva K- faktor mjerača.

Kod porasta induktivnosti, permanentni magnet je zaliven u rotor, ili su lopatice rotora od
permanentno namagnetiziranog materijala. Pošto svaka lopatica prolazi kroz kalem, to ona
proizvodi impuls napona. U nekim izvedbama samo je jedna lopatica magnetična, i impuls
predstavlja kompletno pokretanje rotora.

Kod distribucije industrijske vode, mehanički turbinski mjerač protoka tipa Woltman
nastavlja da bude standard. Ovi mjerači koriste zupčasti prenosnik za izmjenu rotacije rotora u
rotaciju vertikalnog prenosnika. Ovaj prenosnik prolazi između mjerne cijevi i registrovanog
presjeka kroz mehanički prenosnik, okrečući zupčasti prenosnik mehaničkog bloka za
indikaciju brzine protoka putem mehaničkog brojača.

U posljednje vrijeme, distribucija industrijske vode bazirana je na mehaničkim turbinskim

mjeračima.

U SAD, za mjerače protoka u sistemima odvodnje vode koristi se set standarda AWWA.
Standard C701 namijenjen je za dvije klase turbinskih mjerača protoka (klasa I i klasa II).

- 40 -
Turbinski mjerači klase I kada se testiraju, moraju registrovati iznos između 98 i 102% od
maksimalnog protoka. Mjerači klase II moraju registrovati između 98.5 i 101.5% od stvarnog
iznosa. Mjerači klase I i mjerači klase II moraju imati mehaničke pokazivače.

Čvrsti prenosivi oblici mjerača su manje osjetljivi na mehanička habanja nego AWWA
mjerači klase I i klase II.

8.3 Testiranje i kalibracija

Svi mjerači sa pokretnim dijelovima zahtijevaju periodičnu provjeru, rekalibraciju, i

popravku, jer njihovim prenošenjem povećava se zazor. Rekalibracija se može obaviti u
laboratoriju ili na licu mjesta, koristeći provjerivač.

Gasni sistemi se rekalibrišu pod zvonastom posudom – provjerivačem, kalibrisanim

cilindričnim zvonom, u zaptivenom rezervoaru tekućine. Pošto je zvono uronjeno, ono
oslobađa poznatu zapreminu (volumen) gasa kroz mjerač koji se testira. Volumetrijska tačnost
zvonaste posude – provjerivača je reda veličine od 0.1% volumena, a provjerivači su pogodni
za oslobađanje zapremina od 2, 5, 10 ft3 (1 ft3 = 0,0283168 m3) i više [10].

Sistemi sa tečnošću mogu biti kalibrisani u laboratoriju prema kalibrisanim sekundarnim

etalonima (standardima) ili gravimetrijskim kružnim tokom. Ovaj pristup može osigurati
visoku tačnost (do ± 0.01% iznosa), ali zahtijeva odnošenje mjerača protoka sa mjesta
posluživanja.

U mnogim pogonima, posebno u naftnoj industriji, teško je ili nemoguće pomjerati mjerač
protoka sa mjesta posluživanja na kalibraciju. Međutim područja održavanja i provjere se
dalje razvijaju. Ovaj način provjere sadrži opremljenu komoru sa odvojenim klipom. Dva
detektora su montirana izdvojeno na poznatom odstojanju (i svakako poznate zapremine).
Pošto protok prolazi kroz komoru, klip se pomjera prema dolje. Dotle razdvajanje zapremine
komore uzima za pomak pokretanje iz jednog do drugog detektora, dajući kalibrisani iznos
zapremine. Ovaj iznos se onda poredi sa očitanjem na floumetru (mjeraču protoka).

9. MJERENJE NIVOA

Poznato je da je 1979.god. hiljade ljudi bježalo sa ostrva Three Mile (u blizini Harrisburga),
kada je otkazao sistem za hlađenje nuklearnog reaktora. Do ove opasne situacije je došlo zato
što kontrolnici nivoa rashladnog fluida reaktora u pravilu djeluju kada otkriju prisustvo hladne
vode blizu vrha spremnika. Nažalost, u ovom slučaju voda nije došla do vrha posude reaktora
zato što nije bilo dovoljno vode u spremniku, zbog čega je bilo potrebno veoma malo da ona
proključa i nadođe do vrha spremnika.

Iz ovog primjera, može se vidjeti da je mjerenje nivoa fluida mnogo kompleksnije nego
određivanje njegovog prisustva ili odsustva.

Na slici 32. dat je odnos između nivoa i zapremine za različite spremnike fluida.

- 41 -
 Slika 32. Odnos između nivoa i zapremine za različite (tankove) spremnike [8]

Izbor senzora za mjerenje nivoa

Kod određivanja koji tip senzora za mjerenje nivoa bi se mogao koristiti za određenu priliku,
postoji čitav niz pitanja na koja treba odgovoriti [8] :

Može li senzor biti ubačen u spremnik ili bi mogao kompletno biti izvan spremnika?

Da li bi senzor trebao pokazivati nivo kontinuirano ili samo određenu tačku nivoa?

Može li senzor biti u kontaktu sa fluidom u procesu ili mora biti lociran u izdvojenom
prostoru?

Da li je potrebno direktno mjerenje nivoa ili prikladna indirektna detekcija hidrostatičkog

vrha (koji odgovara na promjene nivoa i gustine)?

Mjerenje nivoa tečnosti i čvrstih materijala u spremnicima i posudama služi u osnovi kao
mjera njihovih volumena ili mase. Različite karakteristike materijala te različite posude i
uvjeti u kojima se te materije nalaze u ovim posudama čine ponekad zadatak mjerenja nivoa
vrlo složenim [11].

[11]:www.ktf-split.hr/∼stipic/mjerenje.pdf

- 42 -
9.1 Mjerni pretvarači nivoa tečnosti

U upotrebi su pretvarači za kontinuirano mjerenje nivoa i pretvarači koji služe samo za dojavu
određenog nivoa. Obje ove vrste izvode se sa slijedećim vrstama senzora (osjetila):
- plovkom ili ronilom
- senzorom pritiska
- senzorom sile
- električnim, kapacitivnim ili otporničkim senzorom
- radioaktivnim senzorom
- optičkim senzorom
- termičkim senzorom
- zvučnim senzorima

Mjerenje nivoa pomoću plovka i ronila

Plovak i ronilo su senzori koji djeluju na principu Arhimedova zakona. Plovak se izvodi od
materijala manje gustoće od gustoće tečnosti pa pliva na površini slijedeći neprekidno njene
promjene (slika 33.a)). Ronilo je izvedeno iz materijala veće gustoće od tečnosti pa je pri
mjerenju uronjeno u tečnost (slika 33.b)). Ronilo ne slijedi neposredno pomake nivoa, već
promjene nivoa djeluju na ravnotežu sila ronilo-pero. Pri tome nastali pomaci ronila mjera su
nivoa (slika 33.c)).

Slika 33. Petvarači nivoa s plovkom [11]

Mjerenje nivoa tečnosti pomoću hidrostatičkog pritiska

Osnovna ovisnost na kojoj se temelji primjena ovih senzora je definisana izrazom:

p=ρgh (9.1)
gdje je:
p – hidrostatički pritisak na datom referentnom nivou (Pa),
ρ – gustoća tečnosti (kg/m3),
g – ubrzanje Zemljine teže (m/s2),
h – mjereni nivo (m).

Na slici 34. dati su mjerači nivoa pomoću hidrostatičkog pritiska.

- 43 -
 referentni
nivo

Slika 34. Mjerenje nivoa tečnosti pomoću hidrostatičkog pritiska [11]

a) referentni i mjereni nivo
b) i c) hidrostatički pritisak na referentnom nivou i razlika pritisaka
Električni pretvarači nivoa

Izvode se na principu promjene električnog otpora ili kapaciteta između elektroda uronjenih u
tečnost (slika 35. a) i 35.b)).

ka mjerilu

ka mjerilu

Slika 35. Električni pretvarači nivoa [11]

- 44 -
Ultrazvučni pretvarači nivoa

Potrebno je imati predajnik i prijemnik ultrazvuka. Trajanje putovanja zvučnog talasa mjera je
nivoa (slika 36.).

Slika 36. Različiti ultrazvučni pretvarači nivoa (a,b,c) prema položaju predajnika i prijemnika
ultrazvuka u odnosu na nivo tečnosti [11]

Radioaktivni pretvarači nivoa

Zraci iz prikladno smještenog izvora zračenja prolaze kroz posudu do detektora radioaktivnog
zračenja (Slika 37.a)). Što je nivo viši, to je veća apsorpcija radioaktivnih zraka i signal na
izlazu iz detektora je manji. Ovi pretvarači nivoa su prikladni za mjerenje različitih vrsta
materijala i jedino se iz zdravstvenih razloga ne primjenjuju u prehrambenoj industriji (slika
37.).

Slika 37. Radioaktivni pretvarači nivoa sa različitim

položajem izvora zračenja i detektora (a,b i c)

- 45 -
Optički pretvarači nivoa

Princip rada se temelji na apsorpciji svjetlosnih zraka u tečnosti ili na reflekciji svjetlosnih
zraka od površine tečnosti (slika 38.).

Slika 38. Optički pretvarači nivoa [11]

- 46 -
Mjerni pretvarači nivoa rastresitih i čvrstih materijala

Pri mjerenju nivoa rastresitih i čvrstih materijala iskorišteni su principi pri mjerenju nivoa
tečnosti, ali uz određene promjene ili usavršavanja (slika 39.):

a) u plovak se ugrađuje vibrator, pa neprekidne vibracije što ih on proizvodi omogućuju

plovku "plivanje" na površini materijala,
b) plovak se može periodički dizati i spuštati do površine materijala,
c) pritisak materijala na metalnu dijafragmu ugrađenu u plašt spremnika ili posude kao
senzor (osjetilo) pritiska mjera je nivoa materijala,
d) nivo se može učiniti srazmjeran težini, pa je spreminik oslonjen na pretvarač sile.

Slika 39. Pretvarači nivoa rastresitih i čvrstih materijala [10]

a) plovak s vibratorom
b) plovak s mogućnosti dizanja i spuštanja
c) mjerenje pomoću dijafragme
d) mjerenje pomoću pretvarača sile

Nivo rastresitih i čvrstih materijala može se mjeriti i uz pomoć vijka s lopaticama. Kada se
vijak vrti u praznom prostoru snaga motora je mala. Ako raste nivo rastresitih materijala i
prekrije vijak, porasti će i potrebna snaga motora.
Pri mjerenju nivoa rastresitih i praškastih materijala u metalurgiji česta je upotreba
radioaktivnih i ultrazvučnih mjerila.

10. MJERENJE TEMPERATURE

Temperatura je veličina kojom se izražava toplotno stanje nekog tijela i njegova sposobnost
prijenosa toplote na drugo tijelo [11].
Toplota je energija koja se zbog razlike temperatura prenosi između tijela i okoline ili između
dva tijela. Kad između dva tijela ili tijela i okoline ne postoji temperaturna razlika, između
njih neće biti ni prijenosa toplote. Promjene toplotnog stanja tijela uzrok su različitim fizičkim
promjenama, pa su mnoge od tih promjena iskorištene kao osnova za registrovanje i
pretvaranje temperature u mjerni signal. Najvažnije od tih promjena su:
- promjena zapremine tijela
- promjena električnog otpora vodiča i poluvodiča (provodnika i poluprovodnika)
- promjena energije zračenja tijela
- promjena elektromotorne sile razvijene na spoju dvaju vodiča.

- 47 -
Postoji nekoliko temperaturnih skala: Celzijusova (oC), Ferenhajtova (F), Rankineova (R),
Kelvinova (K).

Odnosi među stepenima u pojedinim skalama su:

K = oC + 273.15
F = 1,8 x oC + 32
R = 1,8 x K

10.1 Dilatacijski mjerni pretvarači temperature

Ovi se pretvarači dijele u nekoliko skupina u ovisno o materijalu koji mijenja zapreminu.
Svaka skupina obuhvata više vrsta i brojne različite izvedbe, a uz to se razlikuju prema
primjeni, mjernom području i mjernim karakteristikama. Ovisnost zapremine V o prirastu
temperature ΔT određuje se eksperimentom za svaki materijal posebno, pa se zatim traži
matematički izraz koji opisuje tu ovisnost. Uzima se izraz u obliku polinoma:

V = Vo[1+αΔT + βΔT2 + γΔT3 + ...] (10.1)

gdje je:
V - zapremina tečnosti pri temperaturi T,
Vo - zapremina tečosti pri temperaturi To i
α, β, γ - temperaturni koeficijenti promjene zapremine

Za štap ili žicu često se ta ovisnost veže za dužinu i pri tome zanemaruje poprečno širenje:

l = lo[1+αΔT + βΔT2 + γΔT3 + ...] (10.2)

gdje je:
1 - dužina na temperaturi T
lo - dužina na temperaturi To

U ovu skupinu spadaju: tečni, mehanički i termometri s pritiskom.

a) Tečni termometar

Stakleni tečni termometar se sastoji od lukovice sa tečnošću, kapilare i skale (slika 40.).

Slika 40. Stakleni tečni termometar [11]

- 48 -
Ako je lukovica ispunjena tečnošću pri temperaturi To = 0oC ona ima zapreminu oznake Vo.
Staklo je hermetički zataljeno, a iznad tečnosti je vakuum. Porastom temperature tečnosti u
lukovici povećava se njena zapremina pa prirast volumena tečnosti (ΔV) ulazi u kapilaru i
dostiže visinu h u kapilari. Ako je površina presjeka kapilare svuda jednaka onda je očito
visina stupca tečnosti u kapilari (h) mjera prirasta zapremine (ΔV), a ona je mjera temperature
T jer je kod To= 0oC i h = 0. Dakle:
d 2π
ΔV = h (10.3)
4

4 ΔV 4 Δ o α(T − T o )
h= 2
= (10.4)
d π d 2π

4V o
h =α T = kT (10.5)
d 2π

gdje je“k“ konstanta termometra, pa je h = f(T). Konstanta u sebi sadrži dimenzije termometra
(Vo i d), te svojstva širenja tečnosti (α). Vidi se da je za što bolju osjetljivost termometra tj. za
što veću visinu (h) u kapilari potrebno da konstanta "k" bude što veća. To se postiže
upotrebom tečnosti sa što većim α, te izvedbom termometra sa što većom zapreminom
lukovice i što tanjom kapilarom. Međutim, praktično se kapilara ne smije napraviti suviše
tankom radi smetnji uslijed kapilarnih pojava, niti lukovica suviše velikom radi toplotne, a
time i vremenske tromosti termometra.
Stakleni tečni termometri proizvode se u mnogo različitih oblika za različite namjene. Poznata
je izvedba staklenog termometra u obliku štapa u kome je smještena kapilara i lukovica. Takvi
su termometri obično punjeni živom i služe pretežno za laboratorijska mjerenja.
Industrijski termometri se često zaštićuju metalnim tuljcima s prorezom kroz koji se vidi
skala. Sam termometar se polaže u tuljak na jastučić od vate, staklene vune ili azbesta radi
dilatacije i zaštite od vibracija. Da se pospješi termički kontakt između lukovice i metalnog
tuljka stavlja se u tuljak oko lukovice prikladna tečnost ili metalni prah.
Jedna od brojnih verzija tečnih termometara je i kontaktni termometar. Mehanizam za
pomicanje platinske žičice smješen je u gornji prošreni dio kapilare eliptičnog oblika. U tome
se prostoru nalazi metalni vijak s maticom postavljen u staklene ležajeve. Vijak ima pri vrhu
navarenu željeznu zastavicu pa se može djelovanjem permanentnog magneta kretati oko svoje
osi. U tu je svrhu potrebno okretati ručicu magneta tako da se zajedno s njom okreće i vijak.
Matica se pri tom ne može okretati, jer je smještena u eliptični prostor proširenja kapilare.
Ona se samo malo zakrene pa klizi gore ili dolje ovisno o smjeru zakretanja, te za sobom vuče
gornji kraj kontaktne platinske žičice koja prolazi kroz klizni kontakt s taljenim izvodom.
Žičica se svojim donjim krajem uranja u pravu kapilaru termometra. Klizni kontakt je obično
izveden u obliku male zavojnice s nekoliko zavoja gole žice kroz koju prolazi platinska žičica.
Na taj se način postiže električni spoj pomične platinske žičice čiji kraj predstavlja pomični
kontakt.

- 49 -
Gornja skala služi za grubo, a donja za fino namještanje visine kontakta. Permanentni magnet
može da služi i kao "ključ" temometra jer se može lako skinuti, a bez njega nije moguće
promijeniti namještenu temperaturu (slika 41.).

Slika 41. Kontaktni temometar s naznačenim dijelovima [11]

b) Mehanički termometar

U grupu mehaničkih termometara spadaju oni sistemi kod kojih se utjecaj temperature
odražava kao mehanički pomak ili deformacija znatne sile. Ta se sila može iskoristiti za
pomicanje kazaljke i izvršne sprave regulatora ili kao ulaz prikladnog pretvarača pomaka u
svrhu mjerenja i prijenosa mjernog podatka na veće udaljenosti. U ovu grupu spadaju: štapni
dilatacijski pretvarači i bimetalni termometri.

Štapni dilatacijski pretvarač

Slika 42. Štapni dilatacijski pretvarač [11]

- 50 -
U cijev izrađenu od metala koji ima veliki temperaturni koeficijent istezanja (α2) smješten je
uložak izrađen od metala sa vrlo malim temperaturnim koeficijentom istezanja (α1). Uložak je
s lijeve strane čvrsto vezan za dno cijevi, a s desne pričvršćen na mehanizam za pomicanje
kazaljke termometra. Ako se takav sklop izloži porastu temperature, cijev će se produžiti na
lijevu stranu gdje je slobodna i povući uložak. Budući da se uložak nije produžio, radi malog
α1, povući će kazaljku. Pomak kazaljke mjera je porasta temprature (slika 42.).

Od materijala koji se koristi za izradu dilatacijskih termometara treba spomenuti bakar,

aluminij, mjed. Za uložak se koriste invar (legura 64% Fe i 36% Ni), kvarc, porculan i slični
materijali visoke tačke topljenja i malog temperaturnog koeficijenta istezanja. Tačnost ovih
termometara je malena oko ± 1%. Tokom upotrebe brzo ostare jer materijali od kojih je
napravljen mijenjaju svojstva uslijed čestih temperaturnih promjena kojima su izloženi. Ovi
termometri su jednostavni i jeftini pa često služe kao senzori jednostavnih regulatora
temperature gdje se ne zahtijeva velika tačnost (npr. kod termičkih kućansih aparata).

Bimetalni termometri

Senzor bimetalnog termometra sastoji se od dvije metalne trake zavarene po dužini. Jedna je
traka izrađena od metala sa vrlo velikim temperaturnim koeficijentom istezanja, a druga s
vrlo malim. Izloži li se bimetalna traka porastu temperature saviti će se u smjeru materijala s
manjim temperaturnim koeficijentom istezanja. Osnovna izvedba takvog termometra
prikazana je na slici 43. To je tzv. konzolna izvedba.

Slika 43. Bimetalni senzor [11]

(lB – dužina trake B,
lA – dužina trake A)

- 51 -
Osim ove konzolne postoje još i spiralne, helikoidalne, bihelikoidalne izvedbe (slika 44.).

Slika 44. Različite izvedbe bimetalnih temometara: a) spiralna, b) helikoidalna,

c) bihelikoidalna, d) termometar s bimetalnim senzorom [11]

Mjerno područje bimetalnih termometara ovisi o mehaničkim svojstvima materijala pri

visokim temperaturama. U većini tvorničkih izvedbi mjerno područje je od –160oC do
+550oC. Područje primjene im je u uređajima za zaštitu od termičkih i strujnih preopterećenja
(npr. kod automatskih osigurača električne mreže).

- 52 -
c) Termometri s pritiskom ili tlačni termometri

Tlačni termometri mjere temperaturu pomoću pritiska (tlaka) koji nastaje u zatvorenom
volumenu pod utjecajem temperature. Sastoje se od metalnog senzora u obliku šupljeg valjka,
savitljive metalne kapilare i deformacionog manometra. Od deformacionih manometara
najčešće se koriste Bourdonove cijevi. Tlačni termometar je metalni hermetički zatvoreni
sistem, ispunjen prikladnom tečnošću, parom ili plinom čiji se pritisak, ovisan o temperaturi
njegovog senzora, prenosi od mjernog mjesta kroz kapilaru do pokaznog instrumenta. Budući
da je pritisak u zatvorenom konstantnom volumenu proporcionalan temperaturi, može se uzeti
da je on mjera temperature kojoj je izložen senzor, a skala deformacionog manometra može se
izbaždariti u jedinicama temperature. Prikladnim izvedbama moguće je mjerenje temperature
i na udaljenostima od 100 m od mjernog mjesta. Tlačni termometri mogu razvijati znatne
mehaničke sile dovoljne za direktno pokretanje elemenata regulatora ili zapisne sprave. Kvar
ovih termometara ne izaziva opasne posljedice pa se mogu primjenjivati i u najopasnijim
uvjetima rada (npr. u tvornicama eksploziva u sklopu pneumatskih ili hidrauličnih regulatora)
(slika 45.).

Slika 45. Termometar s pritiskom ili tlačni temometar [11]

a) izvedba instrumenta
b) varijante instrumenata s plinom, parom ili tečnosti

Tečni tlačni temometar ili tečni termometar s pritiskom

Sklop ove izvedbe potpuno je ispunjen tečnošću. Promjena temperature senzora izaziva
proporcionalnu promjenu pritiska Δp prema zakonu:

α
Δp = ΔT (10.6)
μ

α - temperaturni koeficijent širenja tečnosti

μ - koeficijent stišljivosti (kompresibilnosti) tečnosti

- 53 -
Kod stvarnih izvedbi ovih sistema pored tečnosti proširi se nešto malo i senzor, pa je za tačniji
proračun potrebno poznavati i ovisno relativne promjene volumena tečnosti o pritisku i
temperaturi.

Pogreške koje se javljaju:

Temperaturna pogreška nastaje djelovanjem temperature okoline na kapilaru i deformacioni

manometar jer se time stvara dodatni pritisak u cijelom sistemu. Najjednostavniji način
djelimične kompenzacije provodi se dodavanjem bimetalnog listića u prijenosni sistem
kazaljke.

Promjena atmosferskog pritiska mijenja otklon deformacionog manometra pa uzrokuje

dodatnu pogrešku manometra. Djelimična kompenzacija ove pogreške postiže se stavljanjem
tečnosti u sistem pod znatan nadpritisak, prema kojem se relativno male promjene
atmosferskog pritisaka mogu zanemariti.

Hidrostatička pogreška nastaje radi različitih nivoa senzora i manometra. Ona je

karakteristična baš za tečne termometre koji su u pogonu nepravilno postavljeni tako da je
nivo senzora i manometra različit.

Mjerno područje tečnih termometara ovisti o svojstvima upotrebljene radne tečnosti i obično
je u području od –35oC do 600oC. Kao radne tečnosti služe većinom organske tečnosti poput
toluena, ksilena, petroleja itd.

Parni tlačni termometar ili parni termometar s pritiskom

Ovi su termometri građeni slično kao i tečni. Razlika je u punjenju i izvedbi senzora. Senzor
je kod ovih temperatura ispunjen tečnošću do 2/3 svog volumena. U lako isparljivu tečnost
uronjena je kapilara skoro do dna senzora. Gornji prostor u senzoru sadrži zasićenu paru radne
tečnosti o čijem pritisku ovisi i ukupan pritisak u sklopu. Promjena temperature okoline
neznatno utječe na tačnost mjerenja jer pritisak u sklopu pretežno ovisi o temperaturi
zasićenih para u senzoru, a tek neznatno o širenju tečnosti. Zato je znatna pogreška zbog
promjene atmosferskog pritiska naročito kod nižih temperatura kada je pritisak u sklopu istog
reda veličine kao i atmosferski. Hidrostatička pogreška je ista kao i kod tečnih tlačnih
termometara. Prednost ovih termometara u odnosu na tečni: povećana osjetljivost, manji
volumen senzora i neovisnost tačnosti o promjenama temperature okoline. Tromost je nešto
veća zbog utroška toplote za isparavanje tečnosti. Mjerno područje je od –40oC do + 400oC.
Radne tečnosti su: aceton, eter, benzen, klor-metal. Radni pritisak kod ovih termometara
može dostići do 150 at (14,7 x 106 Pa) te treba biti oprezan pri rukovanju.

Plinski tlačni termometar ili plinski termometar s pritiskom

Izvedbe ovih termometara jednake su kao i kod ostalih s tom razlikom da su punjeni inertnim
plinovima. Pogreške izazvane temperaturom okoline manje su izražene nego kod tečnih
termometara. Pogreška zbog promjenljivih uvjeta vanjskog pritiska uklanja se nadpritiskom
plina od 30 at (2,9 x 106 Pa). Hidrostatička greška im je zanemarljiva. Mjerno područje od je
od - 130oC do +550oC. Pune se dušikom za više, a helijem za niže temperature. Specijalne
izvedbe mjere i do -200oC. Tromost im je malena.

- 54 -
10.2 Električni termometri

a) Termoparovi

Njemački fizičar Thomas Johann Seebeck je 1821. god. otkrio termoelektrične struje u
krugovima s bizmutom i bakrom, te bizmutom i antimonom. Uočio je da se u zatvorenom
strujnom krugu što ga prave dva metala inducira kontinuirana električna struja kad su spojevi
ovih metala izloženi različitim temperaturama. Pomoću ampermetra beskonačno malog
unutrašnjeg otpora posmatra se nastala termoelektrična struja „I“ ili se mjeri
termoelektromotorna sila „E“ pomoću voltmetra beskonačno velikog unutrašnjeg otpora.
Vrijednost razvijene elektromotorne sile ovisi o materijalu od kojeg je izrađena žica i razlici
temperatura. Mjerni pretvarač temperature izveden kao spoj dva različita materijala
priključenih na mjerni instrument zove se termopar.

Probna istraživanja termoelektričnih krugova omogućila su postavljanje iskustvenih zakona

važnih pri primjeni termoparova:

Zakon homogenih materijala – na termoelektromotornu silu što je daje termopar sa

spojevima na temperaturama T1 i T2 ne može utjecati toplota, primjenjena bilo gdje u krugu,
ako je materijal homogen (slika 46.).

Slika 46. Tumačenje zakona homogenih materijala [11]

Zakon međumaterijala – algebarski zbir termoelektromotornih sila u krugu sastavljenom od,

po volji, mnogo različitih materijala jednak je nuli ako je temperatura kruga ujednačnena
(slika 47.).

Slika 47. Tumačenje zakona međumaterijala [11]

Zakon uzastopnih vrijednosti temperatura – ako termopar kojem su spojevi na

temperaturama T1 i T2 daje termoelektromotornu silu (TEMS) E1, a termoelektromotornu silu

- 55 -
E2 kada su mu spojevi na temperaturama T2 i T3, tad će taj isti termopar davati pri
temperaturama spojeva T1 i T3 termoelektromotornu silu E3 jednaku zbiru
termoelektromotornih sila E1 i E2 (slika 48.).

Slika 48. Tumačenje zakona uzastopnih vrijednosti temperatura [11]

Obično se temperatura T2 stabilizira termostatom na 0oC, pa se tačka B naziva referentnim ili

"hladnim" spojem termopara, dok se tačka A izlaže mjerenoj temperaturi T1. Tačka A naziva
se radnim ili "vrućim" spojem termopara. Sredinu kruga čine spojni ili kompenzacijski
vodovi potrebne dužine u koje je spojen mjerni instrument, obično prikladni milivoltmetar,
izbaždaren u oC, za očitavanje ili zapisivanje izmjerene temperature, a ponekad i komparator
kontrolnog procesa. Navedeni spoj termopara naziva se diferencijalnim zbog jednostavne
mogućnosti mjerenja razlike temperatura. Referentni spoj tog termopara sveden je praktično
samo na tačku B, kojoj treba stabilizirati temperaturu. Čak i za tačnija laboratorijska mjerenja
dovoljno je u tu svrhu uzeti "termos bocu" sa vodom i ledom u koju se uranja referentni
(hladni) spoj termopara.

Slika 49. Diferencijalni termopar [11]

- 56 -
Ako se u jednu granu kruga ugradi mjerni instrument dodaje se krugu zapravo još jedna ili
više grana. Instrument se kao dio kruga sastoji od različitih metala (npr. mjedenih stezaljki,
bronzanih spiralnih opruga, bakrene zavojnice) koji čine dodatne spojeve metala. Da EMS
ovih dodatnih spojeva ne bi utjecale na ukupnu TEMS termopara, potrebno je da budu
zanemarljive po iznosu ili pak suprotne po predznaku, kako bi se kompenzirale. Praktično,
jedini način uklanjanja ovih smetnji je zahtjev da svi metalni dijelovi instrumenta budu na
jednoj temperaturi pa će dodatne EMS grane instrumenta biti jednake nuli (slika 49.).

Pored navedenog diferencijalnog spoja termopara u praksi se primjenjuje i jednostavni spoj

prikazan na slici 50.

Slika 50. Jednostavni termopar [11]

Ovaj spoj nema izrazito referentno čvorište, već ga predstavlja cijeli mjerni instrument. Prema
tome ne dolazi u obzir mogućnost stabilizacije referentne temperature termostatom, pa se ta
izvedba primjenjuje za manje tačna mjerenja. Pogreška pokazivanja ovisit će o promjenama
temperature okoline. Obično su ovi instrumenti baždareni kod temperature okoline od 20oC.

Slika 51. Električna shema [11]

Općenito, promjena temperature okoline predstavlja za obje izvedbe termopara smetnju.

Instrumentom prema slikama 50. i 51. u stvari se mjeri napon stezaljki, a ne TEMS termopara,
jer pri konačnom otporu instrumenta krugom teče struja:
TEMS
l = (10.7)
R u1 + R u2 + 2R d + R i

gdje je:
Ru1 i Ru2 - otpori žica termopara
Rd - otpor spojenih vodova
Ri - otpor instrumenta
Vi - napon stezaljki instrumenta

- 57 -
Instrument pokazuje manju TEMS:

Vi = TEMS – I (Ri1 + Ru2 + 2Rd + Ri) (10.8)

kao funkciju razlike temperatura za određeni termopar. Ukoliko se ne uzme u obzir navedeno,
dobije se znatna negativna pogreška.

Može se izvršiti kalibracija instrumenta u oC, ali pri određenoj temperaturi okoline i pri
konstantnom ukupnom otporu petlje, što se i događa kod tvorničkih izvedbi jednostavnih
termometara s termoparom. Kod tako kalibrisanih termometara nije dopuštena nikakva
promjena otpora kruga (npr. nestručno produžavanje ili skraćivanje spojnog voda), a mjeriti
treba pri temperaturi okoline na kojoj je termometar bio kalibrisan.

Postoje metode djelimične kompenzacije promjena temperature okoline. Njihovom se

primjenom mogu samo ublažiti, a ne potpuno otkloniti navedene smetnje.

Jedini ispravan način, kojim se u potpunosti mogu otkloniti smetnje izazvane promjenom
temperature okoline, je neposredno mjerenje "čiste" TEMS termopara metodom potpune
kompenzacije, dakle primjenom kompenzatora za mjerenje EMS. Za vrijeme mjerenja
metodom kompenzacije petljom ne teče nikakva struja pa je drugi član desne strane u
prethodnoj jednačini jednak nuli. Instrument pokazuje Vi = TEMS bez obzira na veličinu
otpora u petlji i njihovu ovisnost o bilo kojoj temperaturi.

Naime, radi se o automatskim kompenzatorima, složenim i preciznim instrumentima, koji se

primjenjuju samo za mjerenje i regulaciju vrhunske tačnosti.

Postoji čitav niz kompenzatora te namjene, poput potenciometrijskog kompenzatora s

motornim pogonom, s fotoelementom, s induktivnom vezom, s magnetnim ili s električnim
pojačalom.

Napon kompenzatora treba da bude pažljivo stabiliziran i precizno određen. Kod vrlo tačnih
kompenzatora referentni napon daje posebno ugrađen Wheatstoneov most (slika 52.).

Slika 52. Korekcioni most [11]

Najvažniji termoparovi u široj primjeni su: željezo-konstatan (legura bakra, nikla i mangana),
bakar-konstatan, platina/rodij-platina, nikal/krom-nikal. Svaki od ovih materijala pokazuje
neka od svojstava koja ga čine prikladnim za određenu primjenu.

- 58 -
Važna je izvedba spojeva. Spojevi se izvode zavarivanjem, lemljenjem ili presovanjem.

Žice mogu biti izolirane prikladnim vatrostalnim materijalom. Pomoću zaštitnog tuljka štiti se
mjerni spoj od okoline. Debljina žice za mjerni spoj prilagođava se primjeni. Pogreška
mjerenja je znatno manja, a brzina odziva veća ako se koriste tanje žice.

Postoje i nemetalni termoparovi koji služe za mjerenje vrlo visokih temperatura (npr. grafit-
cirkonijev borid za mjerenja temperatura do 1800oC, grafit-titanov karbid do 2500oC). Uz sve
svoje odlike nemetalni termoparovi se malo koriste jer su skupi, a postupak njihove
kalibracije je složen. Isto tako, jako su krti, te je potrebno s njima postupati s posebnim
oprezom.

b) Pretvarači temperature na bazi otpornika

Ovi pretvarači temperature kao senzor imaju metalni ili poluprovodnički otpornik. Ovisnost
otpora takvih senzora o prirastu temperature određuje se eksperimentom. Eksperimentalno
dobivena ovisnost električnog otpora (R) o prirastu temperature (ΔT) opisuje se slijedećom
jednačinom:

[
R = R0 1 + αΔΤ + β (ΔΤ) + γ (ΔΤ) + .....
2 3
]
(10.9)

Za većinu metala ta se ovisnost može prikazati slijedećim izrazom:

R = R0(1+αΔT) (10.10)

gdje je:

R0 - otpor pri referentnoj temperaturi T0

ΔT - T – T0
T - mjerena temperatura
α,β,γ - temperaturni koeficijenti električnog otpora metala

Električni otpor poluprovodničkih otpornih senzora (termistora, germanijevih i silicijevih

kristala, ugljika) nelinearno opada s prirastom temperature (slika 53.).

- 59 -
 Slika 53. Ovisnost električnog otpora o temperaturi:
a) kod metala, b) kod poluprovodnika [11]

Promjena električnog otpora može se, dakle, smatrati mjerom temperature kojoj je otpornik
izložen. Kao "pokazivač" termootpornog termometra može poslužiti om-metar, baždaren u
o
C. Termootporni termometri mogu mjeriti temperaturu na vrlo velikoj udaljenosti, ali
potreban im je poseban izvor za napajanje. Vrlo su pogodni za primjenu mjerenja vrijednosti
u svrhu automatske regulacije.

S obzirom na mjerne metode električnog otpora, mogu se i termootporni termometri svrstati u

pripadne grupe: sklop neuravnoteženog Wheatsoneovog mosta, spojni vodovi, sklop
uravnoteženog Wheastoneovog mosta.

Sklop neuravnoteženog Wheatstoneova mosta

Ova metoda se svrstava u mjernu metodu direktnog otklona sa svim njenim nedostacima, pa
se primjenjuje isključivo zbog jednostavnosti izvedbe. Sklop je prikazan na slici 54. U jednu
je granu mosta uključen otpornik Rt (senzor), koji se nalazi na mjernom mjestu, a spojen je
preko dvožičnog voda na tačke C i D mosta. Ovaj je otpornik specijalne izvedbe iz materijala
sa znatnim temperaturnim koeficijentom otpora α, zaštićen metalnim ili keramičkim tuljkom
protiv mehaničkih povreda i agresivnosti medija čiju temperaturu mjeri. Ostali su otpornici
mosta temperaturno neovisni sa zanemarivim temperaturnim koeficijentom otpora (npr. od
konstantana).

- 60 -
Ako je ispunjen uvjet ravnoteže mosta pri temperturi senzora (otpornika Rt), npr. od 0oC tako
da je:

R1 : R2 = R3 : Rt (10.11)

onda je struja kroz instrument Ig = 0. Ako je temperatura senzora T ≠ 0oC onda je Rt

promijenio vrijednost po zakonu (10.7) koju je imao pri T = T0 = 0oC i narušio ravnotežu
mosta, pa je:

R 3 R 2 − R1 Rt
I g =U (10.12)
(R 1 + R 2 )R 3 R t + R g R 3 + R t + R 1 R 2 (R 3 + R t )

Struja koja teče tom prilikom kroz instrument ovisna je o otporu Rt senzora. Ta je struja
ovisna i o naponu napajanja mosta, pa ga je za tačnija mjerenja potrebno stabilizirati. Iz
navedenih razloga ovaj sklop nema veliku praktičnu primjenu [11].

Slika 54. Spoj neuravnotežnog Wheatstoneova mosta [11]

Da bi se izbjegla kolebanja napona napajanja mosta treba primijeniti instrument s križnim

svicima čije je otklon kazaljke α funkcija odnosa struja pojedinih svitaka (slika 55.). Odnos
I1/I2 ostaje konstantan i uz kolebanja napona U jer je:

α = f (I1/I2) (10.13)

- 61 -
 Slika 55. Mostni sklop s križnim svitcima [11]

Spojni vodovi

Otpori spojnih vodova koji vežu senzor s mjernom granom mosta ubrajaju se, u električnom
smislu, u ukupni otpor mjerne grane na koji most reagira. Ukoliko bi otpori ovih vodova bili
zanemarivi prema otporu senzora (praktično vrlo kratki) ili je zanemariva ovisnost njihovih
otpora o temperaturi okoline, ne bi bilo nikakvih teškoća.

U praksi se to međutim ne događa, pa se treba pobrinuti da se navedene teškoće otklone. To

se može postići trožičnim ili četverožičnim spojem senzora s mostom. Bit zahvata je u tome
da se otpori dovoda podjednako raspodijele u suprotne grane mosta, kako bi se njihov uticaj
kompenzirao (slika 56.).

Slika 56. Spojevi termootpornih termometara: a) trožični, b) četverožični [11]

- 62 -
Sklop uravnoteženog Wheatstoneova mosta

Ovaj se sklop odlikuje velikom tačnošću mjerenja jer radi na principu mjerne metode
kompenzacije (nul-metoda). Mjera temperature je pomak klizača preciznog temperaturno
neovistnog potenciometra R2 u svrhu uravnoteženja mosta. Most je uravnotežen pri T = T0 =
0oC, što se potiže sa Rt = R2. Pri promjeni temperature senzora mijenjat će se Rt. Da bi most i
dalje ostao u ravnoteži potrebno je za iste iznose mijenjati i R2, i to pomicanjem klizača
potenciometra, ručno ili automatski. Pošto je Rt = f(T), a Rt = R2 za slučaj ravnoteže, onda je
1 = f(R2) za slučaj linearnog potenciometra pa je u krajnjoj liniji 1 = f2(T), gdje je 1 pomak
kliznog potenciometra (slika 57.).

Primjenom automatskog uravnoteženja mosta moguće je motorni pogon klizača

potenciometra koristiti za pomicanje pisaljke pisača ili pak za aktiviranje izvršne sprave
regulatora.

Slika 57. Spoj uravnoteženog mosta [11]

10.3 Pirometri zračenja

Poznato je da svako zagrijano tijelo neprestano zrači "toplotne zrake", u obliku

elektromagnetnog talasa na račun svoje toplotne energije. Zračenje obuhvata široki raspon
infra-crvenog, vidljivog i ultra-ljubičastog spektra. Intenzitet zračenja na pojedinim talasnim
dužinama, kao i intenzitet ukupnog zračenja, na svim talasnim dužinama, ovisi u prvom redu
o temperaturi tijela, zatim o njegovom hemijskom sastavu, kao i o svojstvima površine tijela.
Da se pojednostavi razmatranje tih pojava uvodi se pojam apsolutno crnog tijela. Pod tim se
pojmom podrazumijeva tijelo čiji intenzitet zračenja ovisi samo o temperaturi tijela. Zakon
raspodjele energije zračenja apsolutno crnih tijela u ovisnosti o talasnoj dužini i temperaturi
dao je Planck slijedećim izrazom:
C1
M λ, T = (10.14)
⎛ λTC2
⎞
⎜λe − 1 ⎟⎟
⎜
⎝ ⎠

- 63 -
gdje je:
Mλ,T - energija zračenja apsolutno crnog tijela na talasnoj dužini λ pri temperaturi T (W m-3)
C1 - 1.191 x 10-6 (W m2)
C2 - 1.4388 x 10-2 (m K)
λ - talasna dužina zračenja (m)
T - temperatura (K)

Raspodjela energije zračenja može se prikazati prostornim modelom jer je ta energija funkcija
dvije promjenljive veličine λ i T:

Mλ,T = f (λ i T) (10.15)

Za grafički se prikaz zato uzimaju pojedine temperature kao parametri (Slika 58):

Slika 58. Krive ovisnosti energije zračenja crnog tijela o talasnoj dužini pri različitim
temperaturama [11]

Može se vidjeti nagli porast intenziteta zračenja s porastom temperature, koji poprima
maksimum samo za jednu određenu malu talasnu dužinu. Ti se maksimumi pomiču ka
manjim talasnim dužinama s porastom temperature. Porast intenziteta zračenja s porastom
temperature održava se i u vidljivom dijelu spektra. Okom se opaža da se tijelo jače osvijetli
ako je na višoj temperaturi, tj. da su mu sjaj ili jarkost veći ako je jače zagrijano. Ova se
pojava može zapaziti tek kod viših temperatura (> 500oC).

Iz ovog se može zaključiti da intenzitet zračenja na nekoj određenoj talasnoj dužini u

vidljivom spektru može biti mjera temperature. Na toj se pojavi zasniva rad i konstrukcija
optičkih pirometara. Oni mjere ili upoređuju intenzitet zračenja zagrijanog tijela u području
vidljivog spektra tačno na talasnoj dužini 0,65 μm koja odgovara crvenom svjetlu preko
crvenih filtera.

- 64 -
Integriranjem izraza Plankovog zakona λ u granicama od 0 do ∞ dobije se Stefan-
Boltzmannov zakon:
MT = σT4 (10.16)
gdje je:
σ – Stefan-Boltzmannova konstanta 5.6697 x 10-8 W m-2 K-2

Vidi se da ukupna energija zračenja, na svim talasnim dužinama raste sa četvrtom potencijom
temperature tijela, te može biti mjerom njegove temperature. Na ovom se zakonu temelji rad i
kontrukcija radijacionih pirometara.

10.4 Optički pirometri

Ako dva užarena tijela, promatrana kroz crveni filter, imaju jednak intenzitet sjaja onda su im
i temperature jednake. To se odnosi na apsolutno crna tijela. Na toj osnovi rade optički
pirometri (slika 59.).

Slika 58. Optički pirometri

Slika 59. Optički pirometar [11]

- 65 -
Posmatranjem zagrijanog tijela, kroz optički sistem, sličan dalekozoru, upoređuje se svjetlost
niti žarulje (sijalice) sa svjetlošću užarenog tijela T. Ako je temperatura niti žarulje TŽ niža od
temperature tijela T onda se silueta niti ocrtava na slici tijela kao tamnija crta na svijetloj
pozadini. Kada se izjednači temperatura niti sa temperaturom tijela onda se silueta stopi s
pozadinom i nit se uopće ne primjećuje. Ako je temperatura niti viša od temperature predmeta
onda se silueta niti ocrtava kao svjetlija crta na tamnoj pozadini (Slika 60.).

Slika 60. Način djelovanja optičkog pirometra [11]

Mjerenje je dakle prilično subjektivno pa tačnost ovisi o vještini onoga koji mjeri.
Temperatura niti se može izračunati po struji koja je žari. Ta je struja mjera temperature niti, a
temperatura niti je mjera temperature tijela, kada je TŽ = T. Struja se mjeri ampermetrom čija
je skala označena u jedinicama temperature. Žarulja je specijalne izvedbe posebno baždarena
za svaki pirometar. Promjena žarulje zahtijeva i korekciju skale (slika 60.).

10.5 Radijacioni pirometri

Ovi pirometri mjere ukupni intenzitet zračenja na svim talasnim dužinama pa ne smiju imati
nikakve selektivne filtere. Optičkim sistemom dovede se jedan dio izračene energije tijela u
fokus pirometra pa se po temperaturi u fokusu na radnom čvorištu prikladnog termometra s
termoparom zaključuje o temperaturi tijela. Ovdje se okom samo usmjerava pirometar prema
tijelu, a temperatura očitava na skali instrumenta kalibrisanoj u jedinicama temperature. Treba
istaknuti da kod ovih termometara nije potrebno ostvariti fizički kontakt s tijelom čija se
temperatura mjeri. Radijacioni pirometri mogu mjeriti i na velikim udaljenostima pa se u
posebnim izvedbama upotrebljavaju kod mjerenja temperatura nebeskih tijela. Upotrebljavaju
se i u metalurgiji. Područje primjene za optičke pirometre je od 500oC do 2500oC, a za
radijacione od –80oC do 5000oC.

- 66 -
10.6 Pirometri boje

Poznati su i pod nazivom kolor-pirometri jer mjere "kolor-temperaturu" tijela. Ta je

temperatura definisana odnosom intenziteta zračenja toplote na dvije različite talasne dužine.
Taj odnos vrijedi i za realna tijela pa se mjerenje ne mora korigovati obzirom na stepen crnine
jer je ta korekcija praktično zanemariva. Ovi se pirometri odlikuju većom tačnošću,
neovisnošću u dimenzijama i udaljenosti tijela, a u velikoj mjeri i o svojstvima materijala.

10.7 Indikatori temperature

U indikatore temperature spadaju:

- segerove kupe – dok nisu bile razrađene tačnije metode mjerenja visokih temperatura
koristile su se kupe od raznih silikata pričvršćene na tijelo čiju je temperaturu trebalo
izmjeriti. Po omekšanju kupe zaključivalo se o postignutoj temperaturi.

- boje osjetljive na temperaturu – razne soli pojedinih metala mijenjaju boju ovisno od
temperature. Ova je pojava osnova kontaktne termografije, tj. mjerenja temperaturnog
polja raznih tijela koja su takvim bojam premazana.

10.8 Ostali mjerni pretvarači temperature

Od ostalih mjernih pretvarača temperature najznačajniji su:

- akustični pretvarači temperature – rade na principu zavisnosti brzine širenja zvuka u

plinovima o temperaturi zavisnoj od gustoće plina,

- pretvarač temperature s kvarcnim kristalom – radi kao senzor spojen u oscilacioni

krug koji daje frekvenciju izlaznog signala ovisnu o temperaturi,

- pretvarač temperature s titrajućom žicom – temelji se na zavisnosti frekvencije titranja

žice o temperaturi,

- elektrolitički senzor temperature – temelji se na zavisnosti električnog otpora

elektrolita o temperaturi.

- indukcioni pretvarač temperature,

- kapacitativni pretvarač temperature.

11. MJERENJE VLAŽNOSTI (humidity and moisture)

Mjerenje vlažnosti kao fizičke veličine, zadnjih desetak godina je značajno poraslo u
metrologiji. Podsticaji za unapređenje mjerenja često proizilaze iz potrebe industrije za
proizvodima visokog tehnološkog nivoa. Primjer za to je kod proizvodnje poluprovodnika
gdje se zahtijevaju mjerenja ekstremno niskih vrijednosti vodene pare u procesnim plinovima
[12]. Mjerenje vlažnosti se razmatra uglavnom u odnosu na relativnu vlažnost, tačku rosišta
(ili mržnjenja) i molskog razlomka vodene pare [12].

[12] E.Terzić: Savremene tendencije u području mjerenja valžnosti, 5 Naučno-stručni skup "kvalitet 2007"

- 67 -
Prema literaturi [13] i prema engleskim nazivima vlaga i mokrost su:

vlaga, vlažnost (humidity) – odnosi se na količinu vodene pare u zraku ili

nekom plinu
mokrost (moisture) – odnosi se na količinu vode u tečnostima i
čvrstim materijalima

Rast industrijskih zahtjeva

Za razumijevanje ovih zahtjeva važno je poznavati područje primjene mjerenja vlažnosti, jer
od ovih primjena ključno zavise i mehanizmi za konceptni razvoj u području mjerenja
vlažnosti.

Značaj vlažnosti u industriji

Vodena para u zraku značajno utiče na fizikalne, hemijske i biološke procese. Vlažnost utiče
na termičke, električne, optičke i prenosne osobine plinova. Sadržaj vlage u tečnim i čvrstim
materijalima preko vlažnosti utiče na okolinu. Prisutnost vlažnosti može odrediti da li su neke
supstance korozivne, što može prouzorkovati dimezionalne promjene u materijalima. Također
može kontrolisati da li organizmi bujaju ili umiru. Ovo su samo neki od fenomena za koje je
potrebno mjeriti i kontrolisati vlažnost. Mnogi od ovih fenomena se koriste da detektuju ili
izmjere vlažnost. U industriji je vlažnost rangirana na 9. ili 10. mjesto prema značaju sa
aspekta njenog određivanja. Izuzetno čisti procesni plinovi mogu sadržavati vlagu u
tragovima u koncentracijama od samo nekoliko milionitih dijelova. U drugom ekstremnom
slučaju mjerenja vlažnosti, kod generatora pare, zahtjeva se čista vodena para iznad
atmosferskog pritiska. U lakšem području kod normalnih atmosferskih temperatura i
vlažnosti, mjerenja relativne vlažnosti se često izvode sa nesigurnošću između 2% i 5%
očitavanja.
Široka je lista industrija i procesa u kojima je mjerenje vlažnosti visoki prioritet. Ograničeni
sadržaj vode u procesnim gasovima je odlučujući za kvalitet proizvoda u mnogim granama
industrije: proizvodnje poluprovodnika, preradi duhana, farmaceutskoj i prehrambenoj
industriji, termoelektranama i mnogim drugim. Vlažnost je kritična varijabla u vremenskoj
prognozi i studiranju klimatskih promjena. Ovo je ključni parametar za klimatizaciju
zatvorenih prostora u kojima borave ljudi, kod pakovanja hrane i u konzervaciji historijskih
spremnika i artifakata.

Presjek industrijske važnosti vlažnosti

Razvoj industrija, utiče na spremnost za finansiranje istraživanja u području mjerenja

vlažnosti: npr., peći za sušenje se koriste u mnogim industrijama, a mjerenje vlažnosti se
može koristiti za optimizaciju procesa sušenja identificiranjem krajnje tačke sadržaja vlage.
Ta primjena zahtjeva mjerne tehnike koje su otporne na visoke temperature i reaktivnost
plinova što predstavlja opterećenje za elektronske senzore. Kako se propisi o emisiji
kontinuirano zaoštravaju u cilju globalne zaštite životne sredine to se važnost mjerenja
vlažnosti u ovome kontekstu sve više povećava. Veliki broj proizvoda se ispituju na nivou
prototipa njihovom izlaganju uticaju temperature i vlažnosti. Ispitivanjem treba:
- pokazati da proizvod može izdržati ekstremne uslove bez oštećenja,
- produženo trajanje snimanja naprezanja, može se koristiti za ispitivanje tačke na kojoj
dolazi do destrukcije (kvara) proizvoda.

[13]www.fer.hr/_dam load/repositoriy/HP09 Mjerenje vlage i mokrine.pdf

- 68 -
Vlažnost je upotrebljiv alat u navedenom procesu zato što se vodena para penetrira u pukotine
i ubrzava njihovu propagaciju. Ove vrste ambijentnih ispitivanja su dugo u upotrebi. Danas
postoji trend ubrzavanja ovih ispitivanja (HASS), koristeći čak mnogo više temperature i
vlažnosti kako bi se dobili brži rezultati. Idealan senzor vlažnosti za ovu namjenu treba
podnositi brže, ciklične promjene između ekstremnih temperatura i vlažnosti uključujući i
kondenzaciju.
Psihrometri ili vlažni i suhi higrometri zadovoljavaju ove zahtjeve u širokom opsegu i ova
mjerila su povezana sa relativnom vlažnosti. Njihove prednosti uključuju otpornost i
stabilnost, a nedostaci su zahtjev za visok stepen obučenosti operatera i potrebno održavanje.
Alternativa su optički higrometri rosišta za uzorkovanje plina, posebno za kalibracije komora.
To je područje u kojem se za gruba mjerenja (i svakako jeftinija) koriste elektronski senzori
koji mogu izdržati ekstremne uvjete. Zadovoljavanje zahtjeva ISO 9000 u ovom slučaju je
često potvrda dobrog kvaliteta proizvoda i tehnički korektnog proizvodnog procesa što je
stimuliralo tržište senzora vlažnosti i naročito sljedivost kalibracija do nacionalnih etalona.

Značaj vlage u proizvodnji elektronskih sklopova

U pogledu primjene mjerenja vlažnosti interesantne su pojedine industrije koje mogu naglasiti
najvažnije prednosti u metrologiji vlažnosti. Možda više od bilo kojeg drugog opsega
vlažnosti, mjerenje ultra niskih tragova vlage predstavlja najzahtjevnije tehnike. Tehnike za
mjerenje vlage u tragovima snažno su se razvile u posljednjih desetak godina. Vodena para je
vodeći uzrok nastanka grešaka u elektronskoj proizvodnji jer je voda nepoželjan kontaminant
u procesima hemijskog nanošenja pri proizvodnji elektronskih čipova. Visoka dielektrična
konstanta vode (ε = 81) znači da se vlaga lako apsorbuje na osnovnu površinu, na račun
adhezije drugih supstanci (za koje je ε blizu 1). Molekule procesnih elemenata se često koriste
u niskim koncentracijama, zbog čega je vodena para u takvoj sredini štetna. I pored izuzetnih
mjera opreza, kontaminacija vodenom parom može istisnuti druge (poželjne) komponente.
Plinovi koji se koriste za hemijsku depoziciju jona moraju imati manje od 10 milionitih
dijelova vodene pare [12]. Tendencija u ovoj oblasti ide za tim da će se u budućnosti
zahtijevati još niže koncentracije vodene pare, jer se želi proizvoditi više proizvoda, manjih
dimenzija i bez povećanja udjela škarta. Za mjerenje vlage u tragovima za navedene namjene
koriste se APIMS (atmospheric pressure ionisation mass spectrometers), koji predstavlja
industrijski etalon i najpreciznija mjerenja vlažnosti u tragovima. Ovaj uređaj radi na principu
jonizacije molekula u malim koncentracijama. Osiguranje mjerenja i sljedivost mjerenja su
teški zahtjevi u ovom opsegu, svakako zbog toga, što su komparatori i referentni etaloni za
ultra niske koncentracije vlage u tragovima vrlo ograničeni.

Mjerenje vlage u zraku

Definicija relativne i apsolutne vlažnosti zraka [13]

Atmosferski pritisak zraka (pa) jednak je zbiru parcijalnog pritiska suhog zraka (ps) i
parcijalnog pritiska vodene pare (pp):
pa= ps + pp (11.1)

Svakoj temperaturi zraka odgovara maksimalna moguća količina vodene pare koju zrak pri toj
temperaturi može sadržavati. Pri toj maksimalnoj vlazi kaže se da je zrak zasićen vodenom
parom. Ako bi se u zrak ubacila dodatna količina vodene pare došlo bi do kondenzacije.

- 69 -
Zavisnost pritiska zasićene vodene pare (pzp) o temperaturi zraka data je na slici 61.

T [oC] pzp(Pa)
0 0.611
10 1.229
20 2.340
30 4.245
40 7.381
50 12.339
60 19.932
70 31.179
80 47.376
90 70.150
100 101.396
Tr - temperatura rosišta
Pzp(Tr) - pritisak zasićene vodene pare
na temperaturi rosišta
a) b)

Slika 61. Zavisnost pritiska vodene pare o temperaturi zraka (a)

i tabelarni prikaz zavisnosti Pzpod T(b) [13]

Na određenoj temperaturi okoline T prikazan je atmosferski pritisak pa i odgovarajući pritisci

suhog zraka ps i vodene pare pp.

Relativna vlažnost zraka (RV ili RH od engl. relative humidity) na određenoj temperaturi
jednaka je omjeru pritiska vodene pare i pritiska zasićene vodene pare na toj temperaturi:

pp mp
RV = = (11.2)
p zp (T ) m zp (T )
Apsolutna vlažnost zraka: masa vode u jediničnom volumenu zraka, izražava se u kg/m3.
Određuje se vaganjem: prvo se izmjeri masa određenog volumena zraka sa zatečenim
sadržajem vlage. Nakon toga se jakim higroskopnim sredstvom upije sva vlaga iz zraka i
izmjeri se masa suhog zraka. Iz ta dva mjerenja izračuna se masa vodene pare po jedinici
volumena. Ovakva mjerenja se provode samo u većim meteorološkim institutima.

Mjerenje relativne vlažnosti zraka pomoću rosišta

Pri relativnoj vlažnosti manjoj od 100% pritisku vodene pare pp na temperaturi T odgovara
temperatura Tr < T pri kojoj pritisak pp predstavlja pritisak zasićene vodene pare pzp(Tr).
Temperatura Tr naziva se temperatura rosišta.
Određivanjem temperature rosišta može se izračunati relativna vlažnost zraka prema
slijedećem izrazu:
p zp (T r )
TV = (11.3)
p zp (T )
pri čemu podaci o pzp(Tr) i pzp (T) se očitaju iz tabele zavisnosti pritiska zasićene vodene pare
o temperaturi.
Mjerenje relativne vlažnosti pomoću rosišta prikazano je na slici 62.

- 70 -
 Slika 62. Mjerenje relativne vlažnosti pomoću rosišta [13]

Temperatura ogledala O1 mjeri se pomoću mjerača temperature smještenog neposredno ispod

reflektirajuće površine, a reguliše pomoću uređaja za hlađenje (Peltier) kao i grijanje. Kada je
tempertura ogledala O1 veća od temperature rosišta Tr intenzitet svjetla koje pada na detektore
svjetla (1) i (2) je jednak pa su prema tome jednaki i naponi u1 i u2. Uz taj uvjet na ulazu,
regulator uključuje hlađenje ogledala O1.
Kada temperatura ogledala O1 dostigne temperaturu Tr na njegovoj površini se formiraju kapi
vode koje smanjuju intenzitet svjetla na detektoru (1), a time i pad napona u1 u odnosu na
napon u2 što uvjetuje uključenje grijanja ogledala O1. Temperatura ogledala O1 poraste iznad
Tr, sloj vlage ispari pa je ponovo u1=u2 i ponovo se uključuje hlađenje. Prema tome,
temperatura ogledala O1 će oscilirati oko temperature rosišta Tr koja se očita s mjerača
temperature (slika 62.). Uz poznatu temperaturu okoline T i temperaturu rosišta Tr iz tabele,
ovisnosti pritiska zasićene vodene pare o temperaturi, očitaju se vrijednosti pzp(Tr) i pzp (T) i
izračuna relativna vlažnost.

Prednosti:
- najtačnija metoda, tačnost određivanja Tr može iznositi do 0,03oC.

Nedostaci:
- osjetljivost na čistoću ogledala
- velika potrošnja energije
- visoka cijena

Istraživanje i razvoj senzora

Postoji mnogo senzorskih načina na kojima su zasnovana mjerenja vlažnosti putem
higrometra. To uključuje: promjene dimenzija nekih vrsta materijala, gravimetrijsko
određivanje, određivanje stepena kondenzacije pri čemu detekcija može biti (optička,
električna ili promjena frekvencije), zatim određivanje udjela pare hlađenjem, preko promjene
termičke provodnosti, adijabatskog širenja hlađenjem, promjene u prenosu zvuka kroz zrak,
električna impedanca, udio od elektrolize fosfornog pentoksida, spektrometrija (u mnogim
oblicima), promjene u prenosu kroz optičke kablove, optički indeks prelamanja i drugi [12].

- 71 -
11.1 Mjerni pretvarači vlažnosti (vlage)

1. Psihrometar (psychrometer, dry and wet bulb):

Rad psihrometra temelji se na činjenici da vlažni predmeti zbog isparavanja imaju nižu
temperaturu od suhih.
Sastoji se od dva temperaturna senzora od kojih je jedan suh i pokazuje stvarnu temperaturu
zraka T dok je drugi omotan vlažnom gazom i pokazuje temperaturu Tv < T.
Iz tabele se očitaju odgovarajući pritisci zasićene pare pzp(T) i pzp(Tv) i izračuna se relativna
vlažnost prema izrazu:
p zp (T v ) − A (T − T v ) p a
RV = (11.4)
p zp (T )

pri čemu je Pa atmosferski pritisak, a A veličina koja prvenstveno zavisi o brzini strujanja
zraka. Pri brzinama od 3 do 5 m/s ima približno konstantnu vrijednost (6.35 ±0,15).10-4 oC-1.
Prilikom ugradnje psihrometra treba osigurati strujanje zraka u navedenom opsegu brzina.
Za mjerenje temperature najčešće se koriste Pt-100 otpornički pretvarači.
Ovom metodom se ubacuje dodatna vodena para u zrak, što može biti nepoželjno u nekim
situacijama.

2. Mjerila vlage vlaknima (hair hygrometers):

Neki materijali kao ljudska i životinjska

dlaka, te mnoga sintetička vlakna
mijenjaju dužinu ovisno o relativnoj
vlažnosti zraka. Na tom načelu radi veći
broj jednostavnih mjerila vlažnosti
zraka.
Kao senzor koristi se pramen od desetak
vlakana koja su prednapeta pomoću
opruge (slika 63.).
Promjena dužine uslijed promjene
relativne vlažnosti pokreće mehanizam s
kazaljkom koja na skali pokazuje
relativnu vlažnost.
Nakon umjeravanja na temperaturi 15oC
do 20oC tačnost iznosi 3 do 4% u
rasponu temperature od 8oC do 35oC.
Mogu se koristiti za mjerenje u opsegu
temperatura od –10oC do 60oC uz
predhodno umjeravanje na radnoj
temperaturi.
Moraju se često umjeravati.
Slika 63. Higrometar s dlakom [13]

- 72 -
3. Pretvarači vlažnosti na bazi otpornika

Higroskopni materijali (npr. litijev klorid – LiCl, polistiren, aluminijev oksid – Al2O3) imaju
sposobnost upijanja vlage iz zraka, pri čemu im se bitno mijenja električni otpor. Otpornički
pretvarači vlage dati su na slici 64.
a) Na valjkasto tijelo izolatora namotane
su dvije žice od platine koje se
međusobno ne dodiruju. Po cijeloj
površini nanesen je sloj LiCl.
Povećavanjem vlažnosti smanjuje se
otpor (slika 64.a)).

b) Isti pretvarač u pločastoj izvedbi: na

supstrat su naneseni vodiči preko kojih je
postavljen sloj higroskopnog materijala.
Pretvarač vlage u kojem se kao
higroskopni materijal koristi LiCl naziva
se "Dunmore cell".
Ako se kao higroskopni materijal
upotrijebi polistiren tretiran sumpornom
kiselinom tada se pretvarač naziva "Pope
Cell"(slika 64.b)).

c) Na aluminijskoj pločici (prvi kontakt)

formiran je porozni sloj aluminijskog
oksida. Preko njega je nanesen tanki
porozni sloj zlata (drugi kontakt).
Vodena para prolaz kroz tanki sloj zlata i
apsorbira se u Al2O3 sloju.
Impendancija ovakvog pretvarača ovisi o
količini vlage u Al2O3 sloju (slika 64.c)).
Slika 64. Otpornički pretvarači vlage [13]

Mjerenje se provodi naizmjeničnom strujom radi izbjegavanja elektrolize apsorbirane vode.

Sklop radi na frekvenciji na kojoj dolazi do izražaja kapacitativna komponenta impedancije.

4. Kapacitativni pretvarači vlažnosti

Kao dielektrik koristi se higroskopni materijal kojem se uslijed apsorbirane vlage bitno
mijenjaju dielektrična svojstva – najčešće su to higroskopni polimeri, debljine 8-12 μm
dimenzija 12x12 mm na čije stranice je naparen tanki sloj zlata čime se formira pločasti
kondenzator (slika 65.).

- 73 -
 Promjena kapaciteta ovisno o relativnoj vlažnosti
zraka (RV) može se približno opisati izrazom:
CRV = C0 (1+ αRV RV) (11.5)
pri čemu je C0 kapacitet pri RV=0%,
a αRV konstanta.

Slika 65. Kapacitativni pretvarač vlage

s pločastim kompenzatorom [13]

Izvedba kapacitivnog pretvarača vlage u tehnici tankog filma data je na slici 66. Na istom
principu su izvedeni i temperaturni senzori.

Slika 66. Kapacitativi pretvarač [13]

A- položaj elektroda
B- poprečni presjek senzora
Karakteristike:
- raspon mjerenja relativne vlažnosti: 5% do 9% u temperaturnom području
od 0oC do 50oC
- tačnost: 2%

5. Pretvarači vlažnosti sa samozagrijavanjem

Temelje se na otporničkom pretvaraču s LiCl. Pretvarač se napaja višim naponom uslijed čega
dolazi do zagrijavanja sloja LiCl na temperaturu višu od temperature okoline. Uslijed
zagrijavanja isparava se vlaga iz LiCl, povećava se otpor i smanjuje struja kroz pretvarač.
Temperatura pretvarača dostiže konstantnu vrijednost pri kojoj se uspostavlja ravnoteža
između brzine isparavanja i upijanja vlage iz okoline. Temperatura ravnotežnog stanja je viša
pri većoj relativnoj vlažnosti zraka, pa se vlažnost očitava pomoću temperaturnog senzora koji
mjeri temperturu zagrijanog sloja LiCl.
Ne mogu se koristiti za određivanje vode u tečnostima.

6. Elektrolitski pretvarači vlažnosti

Kao higroskopni materijal koristi se fosforni pentoksid P2O5 kroz koji se propušta
istosmjerna struja. Apsorbirana vlaga se elektrolizom rastavlja na kisik i vodik čime se
povećava otpor pretvarača. Struja se smanjuje do trenutka kada se izjednačava brzina
elektrolize i brzina apsorpcije vlage iz zraka. Pri većoj relativnoj vlažnosti zraka je i struja pri
kojoj se uspostavlja ravnotežno stanje jača, pa se vlažnost zraka očitava pomoću ampermetra.
Posebno su pogodni za mjerenje malih količina vlage (od 1 ppm).

- 74 -
Tačnost im je oko 10% pri mjerenju vlažnosti od 1 ppm. Kod većih iznosa RV, tačnost
poraste na 5%.
Vrijeme odziva im je oko 1 minute.

7. Piezoelektrični pretvarač vlažnosti

Sastoji se od piezoelektričnog kristala obloženog slojem higroskopnog materijala. Pretvarač je

spojen u krug oscilatora koji oscilira na rezonansnoj frekvenciji kristala. Pri povećanju
vlažnosti se uslijed apsorpcije povećava masa pretvarača što uzrokuje smanjenje njegove
rezonansne frekvencije. Relativna vlažnost se određuje mjerenjem promjene frekvencije.
Mjerenje se provodi naizmjeničnim puštanjem suhog i vlažnog plina preko pretvarača i
određivanjem razlike frekvencija.
Upotreba im je ograničena samo na određivanje vlage u plinovima (ne mogu se koristiti za
određivanje vlage u tečnostima). Također nisu upotrebljivi za mjerenje vlage u plinovima koji
bi mogli tokom mjerenja stvoriti talog na pretvaraču (slika 67.).

Slika 67. Piezoeletrični pretvarač [13]

8. Određivanje vlažnosti i mokrosti mjerenjem apsorpcije infracrvenog zračenja

Koristi se za mjerenje vlage u plinovima i mokrosti u tečnostima i čvrstim materijalima.

Temelji se na činjenici da voda intenzivno apsorbira infracrveno (IC) zračenje talasnih dužina
1,43 μm i 1,93 μm.

Izvedba mjerača vlažnosti u plinovima i mokrosti u tečnostima:

Slika 68. Mjerač vlažnosti [13]
Infracrveno svjetlo (IC) prolazi kroz
optički filter koji naizmjenično propušta
referentnu mjeru talasne dužine. IC svjetlo
referentne talasne dužine voda slabo
apsorbira, za razliku od IC svjetla mjerne
talasne dužine. Na izlazu foto-osjetljivog
detektora dobiju se dva impulsa, referentni
i mjerni čija amplituda zavisi o količini
vlage u mjernom uzorku.
Metoda je ograničena na prozirne tečnosti i
plinove koji ne sadrže dodatne komponente
koje bi mogle utjecati na apsorpciju IC
zračenja (slika 68.).

- 75 -
Izvedba mjerača mokrosti u čvrstim materijalima

Intenzitet reflektiranog IC zračenja ovisi

o količini vlage u uzorku koji se mjeri.
Metoda se ne može koristiti za uzorke
koji slabo reflektiraju IC zračenje.
Budući da IC zračenje ne prodire duboko
u materijal, ova metoda daje podatak
samo o površinskoj mokrosti (slika 69).

Slika 69. Mjerač mokrosti [13]

11.2 Mjerenje mokrosti

Odnosi se na mjerenje sadržaja vode u tečnim i čvrstima materijalima. Definiše se kao omjer
mase vode i ukupne mase uzorka:
m
Ψ = v (11.6)
mu

Temeljni način mjerenja mokrosti je vaganjem: izmjeri se masa uzorka u izvornom stanju,
nakon toga se uzorak potpuno osuši i izmjeri se masa suhog uzorka. Oduzimanjem se dobije
masa vode. Uzorak se suši dužim zagrijavanjem do temperature nešto iznad 100oC. Kada se
masa uzorka prestane smanjivati znači da je sva voda isparila. Opisana metoda nije
primjenjiva u industriji i trgovini zbog sporosti.

Najčešće izvedbe pretvarača za mjerenje mokrosti su:

a) otpornički
b) kapacitativni
c) s apsorpcijom infracrvenog zračanja ( slika 68. i 69.)
d) nuklearni – usporenje brzih neutrona na atomima vodika
e) mikrovalni

Otpornički i kapacitativni pretvarači za mjerenje mokrosti čvrstih materijala

Slika 70. Kapacitativni mjerač mokrosti [13]
Izvedba koja se koristi za mjerenje
mokrosti u rasutim teretima (najčešće
žitarice) sastoji se od dvije elektrode
između kojih se nalazi ispitivani
materijal. Elektrode mogu biti
pločaste ili češće koaksijalne.
Pretvarači za mjerenje mokrosti bala
pamuka ili vune imaju dva ili više
šiljaka koji se zabadaju u ispitivani
uzorak (slika 70.).

- 76 -

Slika 71. Otpornički ili kapacitativni pretvarač[13]
Pretvarač za mjerenje mokrosti u rasutim
materijalima izveden s koaksijalnim
elektrodama – može se koristiti kao
otpornički i kao kapacitativni pretvarač,
ovisno o radnoj frekvenicji (mjerenje se
provodi naizmjeničnom strujom zbog
izbjegavanja elektrolize vode) (slika 71).
Dijagramski prikaz mokrosti za
otpornički i kapacitativni pretvarač dat je
na sl. 72. a) i b).

(a) (b)

Slika 72. Dijagramski prikaz za otpornički pretvarač (a) i kapacitativni pretvarač (b)
Otpornički pretvarač

Otpor se smanjuje povećanjem mokrosti. Koristi se niska radna frekvencija, od mrežne

do nekoliko stotina Hz radi zanemarenja kapacitativne komponente.
Otpor se može mijenjati za tri do četiri reda veličine.
Pri porastu temperature otpor se smanjuje pa je potrebno provesti korekciju izmjerene
mokrosti od pribiližno –0,1% po oC (slika 72. (a)).
Kapacitativni pretvarač

Kapacitet se povećava povećanjem mokrosti. Koriste se radne frekvencije oko 10 MHz radi
zanemarivanja otporničke komponente (slika 72. (b)).

Nuklearni uređaji za mjerenje mokrosti

Temelji se na usporenju brzih neutrona u sudaru s atomima vodika. Budući da su neutroni

električno neutralni njihova količina kretanja se mijenja jedino uslijed sudara s drugim
atomima. Pro tome vrijedi:

m 1v 1 = m 2v 2 + m 1v 3 zakon o očuvanju količine kretanja (gibanja) (11.7)

2 2 2
m 1v m 2v m 1v
1
= 2
+ 3
zakon o očuvanju energije (11.8)
2 2 2

- 77 -
pri čemu su:

m1 – masa neutrona
m2 – masa atoma s kojim se neutron sudario
v1 – brzina neutrona prije sudara
v2 – brzina atoma nakon sudara
v3 – brzina neutrona nakon sudara

Iz zakona o očuvanju količine kretanja (gibanja) i zakona o očuvanju energije može se

odrediti brzina neutrona nakon sudara:

− v 1 (m 2 − m 1 )
v3 = (11.9)
(m 2 + m 1 )
Ako je masa atoma u sudaru jednaka masi neutrona, tada se sva kinetička energija neutrona
predaje atomu i brzina neutrona jednaka je nuli.
Budući da vodikov atom ima masu približno jednaku masi neutrona on je najbolji apsorber
energije neutrona. Prema tome, broj sporih neutrona je mjera količine vodikovih atoma u
uzorku. Pri tome treba voditi računa o atomima vodika koji su u hemijskom sastavu uzorka
koji se ispituje – ako je to konstanta, može se uzeti u obzir pri kalibraciji.

Kao izvor brzih neutrona koristi se plutonij-berilij ili americij-berilij.

Tačnost pri mjerenju mokrosti žitarica iznosi oko 0,5% u opsegu mokrosti od 0 do 20%.

Mikrovalni uređaji za mjerenje mokrosti

Koristi se mikrovalno zračenje frekvencije od

20 GHz do 22 GHz budući da molekule vode
najbolje apsorbiraju mikrovalno zračenje u tom
frekventnom području.
Mjeri se intenzitet mikrovalnog zračenja nakon
prolaska kroz uzorak ili nakon refleksije od
uzorka (slika 73.).

Slika 73. Mikrovalni uređaj [13]

- 78 -
12. MJERENJE PRITISKA (TLAKA)

Definicija pritiska:

Pritisak u tački na orijentisanoj površini određen je limesom odnosa normalne komponente

sile Fn i površine S kada površina postaje bekonačno mala (slika 74.).

Slika 74. Shematski prikaz definicije pritiska [14]

Oznaka za pritisak je P a osnovna SI jedinica je Pa (Pascal). Prema definiciji za pritisak 1 Pa

je odnos sile od 1 N (Newton) i površine od 1m2. Jedinica Pa je mala po iznosu tako da se u
tehnici vrlo često koristi jedinica 1 bar koja je 105 veća od 1 Pa [14].

jedinica naziv oznaka pretvorba

SI Pascal Pa 1 Pa = 1 N/m2
SI bar bar 1 bar = 105 Pa
nije SI tehniča atmosfera at 1 at = 98 066,5 Pa
nije SI fizička atmosfera atm 1 atm = 101 325 Pa
nije SI Torr (= 1 mm Hg) Torr 1 Torr = 133,322 Pa
nije SI mm H2O mmH2O 1 mm H2O=9,806 65 Pa

Važnije anglo-američke jedinice:

Pound per square inch (psi) 1 psi = 6894,76 Pa, 1 at = 14,22 psi

Pound per square foot (psf) 1 psf = 47,8803 Pa

Vrlo često se u američkoj i engleskoj literaturi navode oznake psia i psig za jedinicu pritiska.
To su skraćenice za nazive "pound per square inch absolute" i "pound per square inch
gauged". Oznake 1 psia je pritisak mjeren na apsolutnoj skali, mjereno u odnosu na vakuum, a
1 psig je mjereno relativno s obzirom na atmosferski pritisak [14].

_______________
[14]www.pdf.hr/lambra/MJER72001tlak.pdf

- 79 -
Uobičajeni nazivi povezani sa mjerenjem pritiska su:

vakuum: zrako-prazni prostor (pritisak je nula), isti naziv se koristi za

mjerenje niskog pritiska, < 100 Pa
apsolutni pritisak:pritisak mjeren s obzirom na pritisak nula
relativni pritisak: pritisak mjeren s obzirom na pritisak okoline
nad pritisak: pritisak viši od pritiska okoline
pod pritisak: pritisak niži od pritiska okoline

Kalibracija manometara

Standardni postupak kalibracije manometara provodi se primjenom stapnog (klipnog)

manometra (slika 75.). Stapni manometar izveden je iz šupljih cijevi ispunjenih uljem. Na
jednom kraju vertikalne cijevi nalazi se stap (ili klip) na koji se stavljaju tegovi. Manometar
koji se kalibriše priključuje se na drugi slobodan kraj cijevi. Pritisak u ulju se podešava
zakretanjem vitla dok se ne izjednači pritisak u ulju s pritiskom koji je određen težinom tega i
površinom stapa. Ravnoteža pritisaka se može zapaziti prividnim nestankom težine utega što
se manifestira "plivanjem" utega na površini ulja. Vrijednost pritiska izračunava se iz
jednostavne formule:

Slika 75. Stapni (klipni) manometri za kalibraciju. Mjerni opseg manometara je 0-1000 bar
(0-10,5.104Pa) s klasom tačnosti 0,1% [14]

- 80 -
 (m u + ms )⋅ g
P= (12.1)
r2 ⋅π

Mase utega i stapa su mu i ms, a radijus stapa je r. Zahvaljujući preciznom mjerenju težine
utega i radijusa stapa moguće je postići visoku klasu tačnosti u velikom mjernom opsegu.
Modernije izvedbe stapnog manometra imaju električni motorni pogon kojim se zamjenjuje
ručno okretanje vratila manometra.

12.1 Podjela uređaja za mjerenje pritiska (manometara)

• tečni manometri
• deformacioni manometri
• vakuumetri

12.1.1 Tečni manometri

Zajednička osobina tečnih manometara je da se ravnoteža sila uspostavlja posredstvom

tečnosti. Tipičan primjer je U-manometar (slika 76.).

Slika 76. Shematski prikaz principa mjerenja pritiska U-manometrom [14]

Statička karakteristika U-manometra određena je ravnotežom sila koje djeluju na tečnost.

Dovoljno je analizirati uvjet ravnoteže za površinu S, naznačenu na slici 76. Sa gornje strane
djeluju na površinu sile zbog pritiska P2 i težina stupca tečnosti, a sa donje strane sila zbog
pritiska P1. Ako su pritisci P1 i P2 jednaki, onda je visina stupca tečnosti jednaka nuli, h=0.
Taj pložaj se koristi kao nula položaj mjerne skale. Kada je pritisak P1 veći od pritiska P2
dolazi do pomicanja tečnosti i nakon određenog vremena se uspostavlja nova ravnoteža. Uvjet
ravnoteže glasi:

P1⋅S = P2⋅S+ρ⋅2⋅h⋅S⋅g (12.2)

- 81 -
Ako se izraz podjeli sa S i ako mjerni signal nivoa (h) se izrazi kao funkcija pritiska onda je :
1
h= ⋅ (P1 − P2 ) (12.3)
2 ⋅ρ ⋅ g

Kod tačnog mjerenja pritiska sa U-manometrom potrebno je voditi brigu o utjecaju

temperature na širenje stakla kapilare i promjenu gustoće žive, kao i na samu čistoću žive.
Jedna od modifikacija tečnog manometra je živin manometar sa čašicom prikazan na slici 77.

Slika 77. Shematski prikaz tečnog manometra sa čašicom [14]

Na slici 77. su date oznake koje se uzimaju pri izvođenju jednačine za pritisak.
Uvjet ravnoteže sila na površinu S je: F1 = F2
Sila sa gornje strane površine S je: F2 = P2 ⋅ S + (h+Δ) S⋅ρ⋅g (12.4)
Sila sa donje strane površine S je: F1 = P1 ⋅ S (12.5)

Pomak nivoa u čašici Δ određen je iz uvjeta da je volumen koji je istekao iz čašice prešao u
kapilaru, odnosno da je SΔ⋅ Δ = S ⋅ h. Nakon uvrštavanja izraza u uvjet ravnoteže je :

⎛ S ⎞
P1 ⋅ S = P2 ⋅ S + ⎜⎜ h + ⎟⎟ ⋅ S ⋅ ρ ⋅ g (12.6)
⎝ SΔ ⎠

Nakon dijeljenja sa S nivo tečnosti kao funkcija razlike pritisaka je:

P1 − P2
h= (12.7)
⎛ S ⎞
ρ ⋅ g ⋅ ⎜1 + ⎟
⎜ SΔ ⎟
⎝ ⎠

Budući da je odnos površine kapilare i čašice zanemariv formula u jednostavnom obliku je:

P1 - P2
h= (12.8)
ρ⋅g

- 82 -
Manometar sa priklonjenom kapilarom

Mjerni opseg manometra može se mijenjati ako se umjsto vertikalne kapilare upotrijebi
priklonjena kapilara. Umjesto visine stupca tečnosti u kapilari kao mjerni signal koristi se

Slika 78. Shematski prikaz tečnog manometra sa priklonjenom kapilarom [14]

pomak L tečnosti duž kapilare (slika 78). Ravnoteža sila može se izraziti za presjek kapilare
označene sa S na slici 78 kao F1⋅ S = F2 ⋅ S. Ako se izraze sile pomoću pritisaka i normalne
komponente težine tečnosti, tada je:

(h+Δh)⋅ρ⋅g⋅S+P1⋅S=P2⋅S (12.9)

Visine stupaca tečnosti mogu se izraziti sa pomakom tečnosti u kapilari

(h+Δh) = (L+ΔL)⋅sin(α) (12.10)

Pomak tečnosti u čašici je zanemariv zbog zanemarivog omjera površine čašice i kapilare

(L+ΔL)⋅S=SΔ⋅Δh (12.11)
S
≈0 ΔL ≈ 0
S∧

tako da se koristi jednostavna relacija između pomaka tečnosti duž kapilare, mjereno od
položaja 0, i razlike tlaka u čašici i otvora kapilare

L=
(P2 − P1 )
(12.12)
ρ ⋅ g ⋅ sin (α )
Promjenom ugla α može se mjerni opseg podesiti prema uvjetima eksperimenta. Ako je ugao
α mali onda manometar ima mali mjerni opseg, odnosno veliki statički koeficijent
osjetljivosti, a povećanje ugla α proširuje mjerni opseg i smanjuje osjetljivost.

- 83 -
Tečni manometar s plovkom [sl.78]

Na slici 79. dat je shematski prikaz i princip rada tečnog manometra s plovkom.

Slika 78. Shematski prikaz tečnog manometra s plovkom [14]

Prstenasti manometar

U industrijskim pogonima se često upotrebljava tečni prstenasti manometar. Prstenasti

manometar je izveden iz šuplje cijevi u obliku prstena koji je djelimično ispunjen tečnošću.
Kao tečnost se najčešće koristi živa, ali može biti ispunjen i vodom. Dijametar prstena je
izveden u obliku poluge čiji centar je smješten na vrh brida tako da se prsten može zakretati
oko središta. U središtu poluge nalazi se hvatište nosača sa tegom, tako da se zakretanje
prstena prenosi na zakretanje nosača i tega (slika 80.).

Slika 80. Shematski prikaz prstenastog manometra [14]

Kada su priključeni pritisci na obje strane manometra jednaki, P1= P2, poluga sa tegom je u
vertikalnom položaju i otklon manometra je α=0. Kada se pritisak P2 poveća, P2>P1, dolazi
do zakretanja manometra i nakon određenog vremena uspostavlja se novo ravnotežno stanje
tako da je teg otklonjen na suprotnu stranu gdje je pritisak manji. Mjerni signal je ugao
zakretanja α koji se očita kao otklon vrha tega od nultog (vertikalnog) položaja. Kalibrirana
karakteristika manometra se izvodi iz uvjeta ravnoteže za tijelo koje može rotirati oko čvrste
tačke, odnosno kada je zbir zakretnih momenata jednak nuli.

- 84 -
Zakretni moment sile zbog razlike pritisaka mora biti jednak i suprotan po predznaku od
zakretnog momenta tega, odnosno:

→ →
M P = −M m (12.14)

Zakretni moment je vektorski proizvod sile i vektora položaja hvatišta sile od sredine
zakretanja. Moment zbog razlike pritisaka je:

→ → →
M P = r x FP FP = (P2 − P1 ) ⋅ S (12.15)

gdje je r radijus prstena manometra, a S površina presjeka cijevi. Zakretnom momentu zbog
razlike pritisaka suprotstavlja se zakretni moment tangencijalne komponente F1 težine tega F.
Tangencijalna komponenta se određuje iz pravouglog trokuta (slika 80.),

F1= F⋅sin(α) F=M⋅g (12.16)

→ → →
tako da je zakretni moment tega M m = R xM ⋅ g ⋅ sin (α ) gdje je R radijus zakretanja tega, to
jest udaljenost od centra zakretanja do sredine mase tega. Ako se uvrste izrazi za iznose
momenta u uvjet ravnoteže tada je:

(P2-P1)⋅S⋅r = M⋅g⋅R⋅sin(α) (12.17)

Relacija između mjernog signala α i razlike pritisaka je

⎡ (P − P1 ) ⋅ S ⋅ r ⎤
α = arcsin⎢ 2 ⎥ (12.18)
⎣ M ⋅g ⋅R ⎦

Za razliku od prethodnih primjera, prstenasti manometar ima nelinearnu kalibrisanu

karakteristiku. Posebna prednost prstenastog manometra je jednostavnost pretvaranja zakreta
prstena u zakret klizača potenciometra i pretvaranje razlike pritisaka u električni signal.

12.1.2 Deforamacioni manometri

Deformacioni manometeri rade na osnovu elastične deformacije materijala koja nastaje pod
djelovanjem razlike pritisaka. Dijele se na:

• Bourdonove cijevi
• membrane
• mjehove

Bourdonova cijev je najčešće u industriji upotrebljavani manometar. Izrađen je od elastičnog i

šupljeg srpa koji ima jedan kraj učvršćen za kućište instrumenta, a drugi kraj mu je slobodan.
Zbog razlike pritisaka u cijevi manometra i okoline dolazi do savijanja slobodnog kraja čiji se
pomak pomoću mehanizma pretvara u zakret kazaljke instrumenta.

- 85 -
Budući da je deformacija Bourdonove cijevi određena razlikom mjerenog i vanjskog pritiska,
to takvi manometri uvijek mjere nadpritisak iznad atmosferskog (slika 80. i 81.).

Slika 81. Shematski prikazi različitih izvedbi Bourdonove cijevi [14]

Slika 82. Bourdonovi manometri:

A) analogni (s kazaljkom), mjerni opsezi 0-1 bar, 0-50 bar-a,
klasa tačnosti 3%;
B) digitalni mjerni opsezi 0-1 bar, 0-100 bar-a,
klasa tačnosti 0,25%, mjerni signal 4-20 mA

Mjerni signal je otklon kazaljke α manometra i kalibraciona karakteristika Bourdonovog

manometra je linearna

α = K⋅(P1-P0) (12.19)

Mjerni opseg Bourdonovih manometara je vrlo velik. Izrađuju se sa malim mjernim opsegom
(0 do 1 kPa) pa do vrlo velikih mjernih opsega (0 do 100 bar). Posebnim izvedbama se zakret
kazaljke može pretvoriti u električni signal, ili se mehanička deformacija Bourdonove cijevi
neposredno pomoću rasteznih traka pretvara u električni signal (digitalni Bourdonov
manometar, slika 82.A)).

- 86 -
Manometri sa membranama i mjehovima. Oni se najviše koriste za mjerenje malih
nadpritisaka ili podpritisaka (slika 83.).

Slika 83. Shema mjernih membrana [14]:

A) ravna membrana
B) slog membrana (mijeh)

Na slici 84. je prikazan način pretvaranja pritiska u električni signal. Pomak membrane se
preko pomične grede prenosi na pomak klizača potenciometra. Promjenljivi otpornik
(potenciometar) priključuje se u jednu granu otporničkog Wheastoneovog mosta, čime se kao
izlazni signal dobije napon. Izlazni napon se dalje pomoću električnog sklopa pretvara u
standardni strujni signal u području od 4-20 mA.

Slika 84. Shema pretvarača ("transducer") pritiska u električni signal pretvaranjem pomaka
membrane u pomak klizača potenciomentra [14]

Deformacija membrane može se pomoću transformatora razlike također pretvoriti u električni

signal. Transformator razlike ima sekundardnu zavojnicu spojenu od dva dijela i pomičnu
jezgru. To je linearni pretvarač pomaka i često se koristi i kod drugih mjernih uređaja za
pretvaranje pomaka u električni signal, na primjer kod rotametra za mjerenje protoka tečnosti
(slika 85.).

- 87 -
 Slika 85. Shematski prikaz manometra s pretvaranjem pritiska u električni signal [14]:
A) sa membranom i transformatorom razlike
B) Bourdonova cijev i elektromagnet

Pretvarači pritiska u električni signal mogu se izvesti u minijaturnoj izvedbi (slika 86.) kojima
je moguće on-line mjeriti raspodjelu pritiska u nekom procesnom prostoru (npr. sušari,
destilacionoj koloni, itd.)

Slika 86. Slika minijaturnog pretvarača pritiska u električni signal [14]

12.1.3 Vakuumetri

Vakuumetri su manometri za mjerenje niskih pritisaka, najčešće manjih od 100 Pa.

Najpoznatiji su McLodeov, Piranijev i jonizacijski vakuumetar. Piranijev vakuumetar se
koristi za mjerenje pritisaka u liofilizatorima za liofilizaciju slojeva mikroorganizama, stanica,
u proizvodnji lijekova, i također u proizvodnju vrijednih sastojaka hrane. Mjerenje niskog
pritiska se zasniva na efektu promjene koeficijenta prijenosa toplote sa vruće niti zavisno od
pritiska. Osnovni dijelovi uređaja su staklena cjevčica u kojoj se nalazi žarna nit.
Nit se napaja konstantnom strujom i električna energija pretvara se u toplotu koja se prenosi
kroz hidrodinamički granični sloj oko niti na plin u okolini. Temperatura niti je određena
koeficijentom prijenosa toplote i koristi se kao mjerni signal pritiska. Na površini niti zavaren
je termočlanak tako da se elektromotorna sila termočlanka kalibriše u zavisnosti od mjernog
pritiska. Kalibrisana funkcija određena je bilansom toplote za nit:
R(T)⋅I2=S⋅h(P)⋅(T-T0) (12.20)

- 88 -
R(T) je otpor mjerne niti koji je funkcija temperature niti T, I je struja kojom se napaja nit, S
je površina niti, h je ukupni koeficijent prijenosa toplote koji se mijenja sa mjerenim
pritiskom P i T0 je temperatura plina u okolini. Zbog nelinearnosti R(T) i h(P) kalibrirana
funkcija je nelinearna i mora se odrediti za svaki plin posebno jer se koeficijent prijenosa
toplote mijenja sa sastavnom plinova.

Slika 87. Shematski prikazi Piranijevog i jonizacijskog manometra [14]

Osim temperature može se kao mjerni signal upotrijebiti i električni otpor Piranijeve niti tako
da se ispitna cijev spoji u otpornički Wheastoneov most. Mjerno područje Piranijevih
vakuumetara je od 1 mPa do 0,1 kPa (slika 87.).

Za niske pritiske, u području od 1 μPa do 10 mPa koriste se jonizacijski vakuumetri (slika

87.). Za mjerenje se koristi trioda u kojoj se nalazi plin čiji se pritisak mjeri. Osnova mjerenja
je jonizacija plina do koje dolazi prijelazom naboja između katode i anode. Katoda je užarena
i dolazi do termičke emisije elektrona koji se ubrzavaju zbog napona mrežice i anode. Tokom
prijelaza dolazi do sudara elektrona i molekula plina i plin se jonizira. Negativni naboj se
prenosi sa katode na anodu, a pozitivni naboji se prenose u suprotnom smijeru. Ukupna struja
u krugu ovisi o stepenu jonizacije i mjerni je signal za pritisak plina u triodi. Efikasnost
jonizacije zavisi od vrste plina tako da se mjerni uređaj kalibrira zasebno za svaki plin. Na
slici 88. prikazan je jedan kapacitativni pretvarač vakuuma.

Slika 88. Kapacitativni pretvarač vakuuma [14]

- 89 -
Piezoelektrični element (pojava)

Piezoelektrini (grčki piez = pritiskivati) elementi se upotrebljavaju u različitim mjernim

uređajima (sistemima), kao na primjer za slijedeća mjerenja: nivoa, pritiska, sile, pomaka,
ultrazvučnog mjerenja protoka, ultrazvučne spektrografije (slikanje) u medicini, itd.
Piezoelektrični efekt je pojava deformacije nekih kristala (npr. kvarc, SiO2) i keramičkih
materijala u električnom polju, i obrnuto, pojava električnog naboja na površini tih materijala
ako se deformišu djelovanjem mehaničke sile (slika 89.).

A) B)

Slika 89. Prikaz piezoelektrične pojave[14]:

A) pojava deformacije kristala zbog električnog polja
B) pojava električnog napona zbog deformacije kristala
djelovanjem sile

Piezoelektrični pretvarači pritiska (slike 86. i 90.) mogu se izvesti u minijaturnom mjerilu,
imaju izvrsne dinamičke osobine, i zahvaljujući linearnoj statičkoj karakteristici omogućuju
precizno umjeravanje i veliku tačnost mjerenja.
Glavna primjena piezoelektričnih elemenata je za izvedbu generatora i detektora ultrazvuka
(slika 91.).

Slika 90. Piezoelektrični pretvarač pritiska [14]

- 90 -
 Slika 91. Shematski prikazi piezoelektričnih generatora i detektora ultrazvuka [14]

Generator je izveden tako da je piezoelektrični element u naizmjeničnom električnom polju

visoke frekvencije (>20 kHz) zbog čega dolazi do njegove oscilirajuće deformacije koja se
prenosi na okolinu (zrak, tečnost, tkivo) u obliku poremećaja pritiska, odnosno ultrazvuka. Isti
princip se koristi i za izvedbu detektora. Kod detekcije pritisni talas okoline djeluje na
piezoelektrični kristal, dolazi do deformacije kristala zbog kojeg dolazi do električne
polarizacije. Na osnovu intenziteta prostiranja ultrazvuka, promjene frekvencije (Dopplerov
efekt) i faznog ugla reflektiranog snopa izvedeni su najsavremeniji mjerni uređaji u medicini,
ali koji imaju i primjenu u procesnoj industriji.

- 91 -
13 MJERENJE GUSTINE (GUSTOĆE)

Gustina ili gustoća je po definiciji odnos mase i volumena nekog tijela, a iz toga slijedi da je
SI mjerna jedinica kilogram po metru kubnom [kg/m3]. Vrijedi, dakle,

m
ρ = (13.1)
V

Gustina pokazuje kolika je masa neke materije sadržana u jedinici volumena: što je ta masa
veća, kaže se da je tijelo veće gustine (gušće) [15].

Gustina nikada nije nepromjenjiva karakteristika neke materije, već ovisi najprije o
temperaturi, te to vrijedi za sve materije u svim agregatnim stanjima. Za plinovito agregatno
stanje gustina ovisi i o pritisku koji vlada u tom plinu.

U pravilu, gustina svih materija opada s porastom temperature. To neće biti slučaj samo ako je
termičko širenje materije na neki način mehanički spriječeno; tada će se kod plinova povećati
pritisak, a kod čvrstih materija će se pojaviti naprezanje. Tečnosti će se ponašati vrlo slično
kao i čvrste materije, ali kod njih termičko rastezanje nema praktičnu važnost s obzirom da je
zanemarljivo i nema nikakve tehničke primjene – sva tečnost će početi isparavati prije nego se
dogodi znatno povećanje njenog volumena.

Jedina poznata materija u prirodi za koju ne vrijedi navedeno ponašanje gustine u ovisnosti o
temperaturi je voda. Voda je najgušća na temperaturi od 4oC, a u stvrdnutom stanju (led) ima
osjetno manju gustinu neko u tečnom stanju – zbog toga led pluta na vodi.
Veličina usko povezana s gustinom je specifični volumen. Veza specifičnog volumena s
gustinom je slijedeća:
1
υ = (13.2)
ρ

Mjerna jedinica specifičnog volumena je [ m3/kg ]. Ova veličina govori koliki volumen
zauzima jedinica mase neke materije. Specifični volumen je od naročite važnosti u
termodinamici.

_____________
[15]http://sh.wikipedia.org/wiki/Gustina

- 92 -
Gustina nekih čvrstih tijela u [kg/m3] na 20oC data je u tabeli 4.

Tabela 4. Vrijednosti gustine različitih materijala [15]

Materijal Gustina kg/m3 Materijal Gustina kg/m3

Aluminijum 2720 Magnezijum 1740
Antimon 6685 Mangan 7400
Arsen 5776 Bakar (elektrolitni) 8933
Azbest 2000-2800 grupa minerala-mika 2600-3200
Bakelit 1340 Mikanit 1900-2600
Barijum 3600 Molibden 10200
Berilijum 2690-2700 Legura bakra sa cinkom 8400-8700
Bor (hemijski element) 3300 Naftalin 1150
Beton 1800-2400 Nikl 8350-8900
Bizmut 9807 Nikelin 8600-8850
Bronza 8800-8900 Novo srebro 8400-8700
Celuloza 1380 Najlon 1140
Krom 6920 Olovo 11300-11400
Kromonikelin 8200-8370 Parafin 870-910
Cigla 1400-2200 Pjesak (suhi) 1550-1800
Kalaj (bijeli) 7200-7400 Platina 21300-21500
Cink 7130-7200 Pleksiglas 1180-1200
Drvo Porcelan 2300-2500
- hrast 600-900 Kalijum 870
- lipa 400-600 Šalitra 2260
Duraluminijum 2800 Sumpor monoklitni 1960
Ebonit 1100-1300 Sumpor romboidan 2067
Elektron
1740-1840 Koža (suha) 860
(legura magnezijuma)
Fosfor bijeli 1830 Natrijum 980
Gips 2310-2330 Srebro 10500
Glina (suha) 1500-1800 Čelik 7500-7900
Grafit 2300-2720 Nehrđajući čelik 7860
Guma 1100-1190 Topljeni čelik 7840
Palakvijum 960-990 Snijeg 125
Invar 8000 Staklo obično 2400-2800
Iridijum 22400 Kvarcno staklo 2900
Kadmijum 8640 Masti 920-940
Pampur 220-260 Tantal 16600
Kreda 1800-2600 Drveni ugalj 300-600
Kobalt 8900 Volfram 19100
Silicijum 2329,6 Vosak 950-980
Kvarc 2500-2800 Zlato 19282
Igelit 1350 Gvožđe čisto (α) 7875
Led na 0oC 880-920 Gvožđe (sivo) 800-7250

- 93 -
Gustina nekih tečnosti u [kg/m3] na 22oC je:

- aceton 790 - etilni eter 716

- metilalkohol 790 - azotna kiselina 1410
- benzin 700

Gustina je važan dio mjerenja i instrumentacije[4].

Mjerenje gustine se provodi iz dva važna razloga:
1. za određivanje mase i volumena proizvoda
2. radi kvaliteta proizvoda
Mjerenja gustine variraju s pritiskom i temperaturom. Variranje je mnogo veće kod gasova. U
mjerenjima postoje 2 bazna koncpeta: mjerenje statičke gustine i mjerenje dinamičke (on-line)
gustine.
Za ova ispitivanja postoje rezličite metode jer su bazirane na različitim fizičkim principima.
Statičke metode su jefinije, a dinamičke skuplje, visoko automatizirane. Gustina materije je
određena dijeljenjem gustine te materije gustinom standardne materije pod istim uslovima.
Postoje i termini tzv. specifična gravitacija (SG) i relativna gustina. Specifične gravitacije
tečnosti i gasova ispod referentnih stanja su date sa:

Tečnost SG = gustina tečnosti/ gustina vode

Gas SG = gustina gasa/ gustina zraka

Zajedničko za sve su stanja normalne temperature i pritiska (NTP) i standardna temperatura i

pritisak (STP). NTP se obično uzima 0,00oC a pritisak 760 mmHg (10,13 .104Pa).

13.1 Određivanje gustine tečnosti i čvrstih tijela

Određivanje gustine tečnosti je kompleksnije od određivanja gustine za čvrste materijale. Za

gustinu postoji veliki broj tehnika ispitivanja.

Određivanje specifične gustine tečnosti pomoću piknometra

Piknometar je staklena posuda određene zapremine. Zatvarač piknometra ima karakterističan

oblik kroz čiju sredinu prolazi uzani kanal, (slika 92.).

Kada je piknometar zatvoren zatvaračem i

napunjen tečnošću do vrha kanala onda on
sadrži, na određenoj temperaturi, tačno određenu
zapreminu tečnosti. Zapremina piknometra
određuje se pomoću destilirane vode [16].

Slika 92. Piknometar [16]

Postupak pri mjerenju

Piknometar se opere destilovanom vodom i osuši, a nakon toga mu se izmjeri masa zajedno sa
zatvaračem.
___________
[16]www.famm.unze.ba/vjezba/.20III.pdf

- 94 -
Zatim se piknometar napuni destiliranom vodom, stavi se zatvarač tako da višak vode izađe
kroz kanal zatvarača. Piknometar mora biti spolja suh. Ovako napunjenom piknometru se
izmjeri masa. Ako je:
m1(kg) - masa praznog piknometra,
m2(kg) - masa piknometra napunjenog vodom,
⎛ kg ⎞
ρ 0 = 10 3 ⎜ 3 ⎟ - specifična gustina vode,
⎝m ⎠

tada se zapremina piknometra izračunava pomoću jednačine:

m 2 − m1 m − m1
ρ0 = ⇒V = 2 (13.3)
V ρ0

Tada se piknometar isprazni, ponovo osuši i napuni tečnošću čija specifična gustina se mjeri,
zatvori zatvaračem i osuši sa spoljašnje stranje. Nakon toga se izmjeri masa m3, piknometra
koji je napunjen tečnošću. Specifična gustina tečnosti je tada jednaka:

m m3 − m1 m − m1
ρ= = ⇒ ρ = ρ0 3 (13.4)
V m2 − m1 m2 − m1
ρ0

Maksimalna relativna greška koja je učinjena pri ovom mjerenju je:

Δρ m 3 + m 2 − 2m 1
=2 Δm , (13.5)
ρ (m 3 − m 1 )(m 2 − m 1 )
gdje je Δm=0,1g.

Određivanje specifične gustine tečnosti pomoću spojenih sudova

(za tečnosti koje se ne miješaju)

Ako se dvije tečnosti koje se ne miješaju stave u spojene sudove (staklena "U" cijev otvorena
odozgo) slika 93., onda se one postavljaju tako da pritisci stubova tečnosti u jednom i drugom
kraku cijevi budu u ravnoteži. Sa ρ0 na slici je označen atmosferski pritisak.
Treba naznačiti da je ρ0 specifična
gustina tečnosti koja je poznata, a ρ1
specifična gustina tečnosti koja se
određuje. Sa slike 93. se vidi da vrijedi
jednakost koja se dobija na osnovu
ravnoteže pritisaka u odnosu na nivo
OO’ i to:
p0+ρ1gh1 = p0 + ρ0gh0 (13.6)
Iz ove relacije se izračunava nepoznata
specifična gustina tečnosti koja je
jednaka
Slika 93. "U" cijev sa kracima h
okrenutim gore [16] ρ1 = ρ 0 0 (13.7)
h1

- 95 -
Maksimalna relativna greška jednaka je:

Δρ1 h0 + h1
= Δh , gdje je Δh = 0,5mm (13.8)
ρ1 h0 ⋅ h1

Određivanje specifične gustine tečnosti pomoću hidrometra

(za tečnosti koje se miješaju)

Hidrometar je staklena "U" cijev (slika 94) čiji su vertikalni kraci okrenuti prema dolje. Oni
su potopljeni u dvije tečnosti koje se nalaze u staklenim sudovima (slika 93.). Za jednu od tih
tečnosti je specifična gustina poznata ρ0, a za drugu se ona treba odrediti, tj. treba odrediti ρ1.

Slika 94. Hidrometar [16]

Ako je ventil V na otvoru O otvoren, onda je pritisak zraka unutar cijevi jednak atmosferskom
pritisku p0, te je nivo tečnosti u oba kraka hidrometra izjednačen sa nivoima tečnosti u
sudovima. Međutim, ako se kroz otvor O izvuče nešto zraka, a nakog toga ventil V zatvori,
pritisak zraka unutar cijevi p će biti niži od atmosferskog pritiska, tako da će se tečnosti iz
posuda u krakove "U"cijevi popeti do različitih visina da bi se uspostavila ravnoteža pritisaka.
Za lijevu stranu slike se može pisati relacija:
p0 = p + ρ0gh0, (13.9)
a za desnu je p0 = p + ρ1gh1, (13.10)

Izjednačavanjem ovih relacija dobija se za nepoznatu gustinu tečnosti relacija

h
ρ1 = ρ0 0 . (13.11)
h1

Maksimalna relativna greška jednaka je

Δρ1 h0 + h1
= Δh , (13.12)
ρ1 h0 ⋅ h1

gdje je Δh=0,5 mm.

- 96 -
Određivanje specifične gustine pomoću Morove vage

Morova vaga radi na principu djelovanja sile potiska na tijelo zaronjeno u neku tečnost (slika
95.).

Slika 95. Morova vaga [16]

Vagu čini poluga, čiji kraci ne moraju biti iste dužine. Poluga je oslonjena u ležištu O. Na
jednom kraju vage obješeno je tijelo P, a na drugom kraju nalazi se teg Q koji se pomoću
zavrtnja može pomjerati da bi se postigla ravnoteža na vagi (dovođenje poluge u horizontalan
položaj). Prvo se tijelo P objesi na deseti podiok skale na poluzi i pri tome se isto nalazi u
zraku. Tegom Q se uspostavi ravnoteža na vagi. Nakon toga se tijelo u potpunosti potapa u
destiliranu vodu.
Uslijed sile potiska koja djeluje na tijelo P vertikalno naviše, sa napadnom tačkom koja se
poklapa sa desetim podiokom, ravnoteža na vagi je poremećena. Da bi se ponovo uspostavila
ravnoteža, sila potiska se kompenzira tegom-"jahačem" čija je masa tako odmjerena da teg na
desetom podioku poluge svojom težinim kompenzira silu potiska koja djeluje na tijelo P
zaronjeno u destiliranu vodu, tj. težina tega jednaka je težini istisnute vode. Nakon toga,
poluga je ponovo u horizontalnom položaju. Zapremina istisnute vode jednaka je zapremini
tijela P. Ovo se može izraziti u obliku slijedeće jednačine:

Fp= ρ0gV = mg (13.13)

gdje su:
Fp – sila potiska,
ρ0 – specifična gustina destilirane vode,
Vo– zapremina tijela P
m – masa najvećeg "jahača".

Iz navedene relacije slijedi da je zapremina tijela P jednaka

m
V = (13.14)
p0

- 97 -
Slijedeći korak u mjerenju specifične gustine tečnosti pomoću Morove vage jeste potapanje
tijela P u tu tečnost. Ravnoteža na vagi je poremećena, jer je zapremina istisnute tečnosti ista
kao i zapremina istisnute vode, ali njena specifična gustina je npr. manja od specifične gustine
vode. U tom slučaju je sila potiska te tečnosti koja djeluje na tijelo P manja od sile potiska
kojom djeluje voda na to tijelo. Ravnoteža se može postići smanjivanjem statičkog momenta
težine "jahača" njegovim postavljanjem na manje rastojanje od oslonca O, njegovim
postavljanjem u neki podiok po horizontalnoj skali tako da je što bliži horizontalnom položaju
poluge. Dakle, u tu svrhu je poluga, od oslonca O do kraja gdje je obješeno tijelo P,
podijeljena na deset jednakih dijelova (na mjestu svakog podioka nalazi se zarez u koji se
postavlja "jahač"). Da bi se postigla potpuna ravnoteža na poluzi, na raspolaganju su manji
1 1
jahači čije mase iznose , dijela mase najvećeg "jahača".
10 100
Ako je ravnoteža na poluzi ponovo uspostavljena tako što se najveći "jahač" nalazi na i-tom
zarezu poluge, srednji "jahač" na j-tom zarezu, a najmanji "jahač" na k-tom podioku skale na
poluzi tada se može pisati da je:
m m
ρ ⋅ g ⋅V ⋅ 10x = mg ⋅ ix + g ⋅ jx + g ⋅ kx , (13.15)
10 100
gdje su:
ρ-specifična gustoća tečnosti koja se određuje
x-dužina podioka skale na poluzi

Uvrštavanjem zapremine tijela P u dobijenu relaciju slijedi:

m m m
ρ ⋅g ⋅ ⋅ 10 x = mg ⋅ ix + g ⋅ jx + g ⋅ kx, odnosno
ρo 10 100
1 1 1
ρ ⋅ ⋅ 10 = i + ⋅ j + ⋅k ⇒ (13.16)
ρ0 10 100
⎛ i j k ⎞
ρ = ρ0 ⎜ + + ⎟.
⎝ 10 100 1000 ⎠

⎛ kg ⎞
Dakle, ako je specifična gustina tečnosti manja od 10 3 ⎜ 3 ⎟ , prvi veliki jahač nije potreban
⎝m ⎠
na mjestu desetog podioka na poluzi te njegov i-ti položaj predstavlja broj stotica gustine
tečnosti, j-ti položaj srednjeg jahača predstavlja broj desetica, a k-ti položaj najmanjeg jahača
broj jedinica mjerene specifične gustine. Npr. na slici 94. je prikazana Morova vaga i na
⎛ kg ⎞
osnovu položaja jahača se vidi da je specifična gustina tečnosti jednaka ρ = 852⎜ 3 ⎟ . Kada
⎝m ⎠
⎛ kg ⎞ ⎛ kg ⎞
se specifična gustina tečnosti nalazi u intervalu od 1 ⋅ 10 3 ⎜ 3 ⎟do 2 ⋅ 10 3 ⎜ 3 ⎟ , tada veliki
⎝m ⎠ ⎝m ⎠
jahač obješen na mjestu desetog podioka daje jednu hiljadu, položaj drugog velikog jahača
daje broj stotica, itd., vrijednost specifične gustine, kao u navedenom slučaju.

- 98 -
Određivanje specifične gustine tijela pomoću hidrostatičke vage

Na sva tijela zaronjena u tečnost djeluje sila potiska suprotna dejstvu sile Zemljine teže. Ova
sila jednaka je težini tijelom istisnute tečnosti (Arhimedov zakon), tj.

Fp = Gt = ρ0gVt (13.17)

Kako je zapremina istisnute tečnosti jednaka zapremini potopljenog tijela, a ρ0 je specifična

gustina tečnosti koja je poznata, to se zapremina tijela, ma kakvog oblika ono bilo, može
odrediti ako se odredi sila potiska, jer je:
Fp
V tijela = V t = .
ρ0 g

Sila potiska jednaka je razlici težine tijela izmjerene u zraku i težine tog tijela kada je ono
potopljeno u tečnost. Onda je:

G1 − G 2 m 1 g −m 2 g m − m2
V tijela = = ⇒ V tijela = 1 , (13.18)
ρ0 g ρ0 g ρ0

gdje su:
m1 – masa tegova kada se mjeri težina tijela u zraku i
m2 – masa tegova kada se mjeri težina tijela potopljenog u tečnost specifične gustina ρ0.

Specifična gustina tijela će biti:

m1 m1 m1
ρ= = ⇒ ρ = ρ0 . (13.19)
Vtijelo m1 − m2 m1 − m2
ρ0

Postupak pri mjerenju

Ovo mjerenje izvodi se pomoću hidrostatičke vage (slika 96.).

Slika 96. Hidrostatička vaga [16]

- 99 -
Na jednom kraju vage obješeno je tijelo čija specifična gustina se određuje, lakim koncem. Na
drugi kraj se postavljaju tegovi. Tečnost u koju se potapa tijelo je obično voda čija specifična
⎛ g ⎞ ⎛ kg ⎞
gustina iznosi ρ 0 = 1⎜ 3 ⎟ = 10 3 ⎜ 3 ⎟ . Maksimalna relativna greška, pri mjerenju specifične
⎝ cm ⎠ ⎝m ⎠
gustine tijela pomoću hidrostatičke vage jednaka je:

dρ ⎡ m1 ⎤ dm 1 dm 1 dm 2
d ⎢ρ 0 ⎥ = [lnρ 0 + l1nm 1 − l1n (m 1 − m 2 )] = + +
ρ ⎣ m1 − m 2 ⎦ m1 m1 − m 2 m1 − m 2

Nakon prelaska na konačno male veličine dobije se:

Δρ Δm 1 Δm 1 Δm 2
= + + . (13.20)
ρ m1 m1 − m 2 m1 − m 2

Obzirom da je Δm1=Δm2=Δm, slijedi da je

Δρ Δm Δm Δm m − m 2 + 2m 1
= + + = 1 Δm ⇒
ρ m1 m1 − m 2 m1 − m 2 m 1 (m 1 − m 2 )
Δρ 3m 1 − m 2
= Δm (13.21)
ρ m 1 (m 1 − m 2 )

gdje je Δm =0,1 g.

Postoje i drugi načini određivanja gustine kao što su [5]:

- Mjerači gustine s vibracionim elementom

- Radiaktivni mjerači gustine
- Refraktometar i indeks refraksioni mjerači gustine
- Apsorpcioni mjerači gustine i drugi.

14. MJERENJE I KARAKTERISTIKE MJERNIH PRETVARAČA I SENZORA

Šta je mjerenje?

Mjerenje je postupak kojim se ostaruju informacije o fizikalnoj ili hemijskoj prirodi

promatranog procesa. Može služiti u svrhu: posmatranja procesa, vođenja procesa ili
eksperimentalne analize.

Mjerenje se izvodi mjernim instrumentom. Svaki mjerni instrument se u pravilu sastoji od:
senzora, pretvarača i pokazivača.

Senzor je tehnički element koji neposredno osjeća promjene u procesu i na svom izlazu daje
odziv koji je analogan ulaznoj fizičkoj veličini.

- 100 -
Pretvarač je tehnički element koji izlaznu veličinu senzora pretvara u analognu fizikalnu
veličinu prikladnu za prijenos ili dovod na pokazivač. Energija što je daje pretvarač obično je
mehanička ili električna, iskazana kao standardizirani signal (0,2 – 1 bar ili 4 – 20 mA).

Sklop koji služi za osjećanje i pretvaranje naziva se općenito mjerni pretvarač [17].

Pokazivač je tehnički element koji na neki način pokazuje vrijednost mjerne veličine.

Mjerni pretvarači, koji se najčešće pojavljuju u vođenju procesa su: mjerni pretvarači pritiska,
temperature, protoka i nivoa. Njihovo vladanje je usko povezano s tipom mjerene veličine i
senzora koji se upotrebljavaju za odgovarajuće mjerenje.

Današnji mjerni instrumenti najčešće se izvode tako, da se mjerni signal i neelektričnih

veličina pretvaraju iz primarnih u sekundarne, a zatim se sekundarni pretvaraju u analogne
električne signale. Električni signali se onda pretvaraju u standardizovane naponske ili strujne
signale. Signali neelektričnih veličina mogu se pretvoriti i u standardizovane pneumatske ili
hidraulične signale pomoću odgovarajućih pretvarača signala.

Signal mjerene veličine se iz izlaza mjernog pretvarača do pokazivača prenosi prijenosnim

mjernim sklopom. Oni mogu biti mehanički, pneumatski i hidraulični prijenosni vodovi, te
električni vodovi.

14.1 Karakteristike mjernih pretvarača

Obzirom na istraživanje zavisnosti izlaznih i ulaznih veličina, razlikuju se statičke i

dinamičke karakteristike mjernih pretvarača.

14.1.1 Statičke karakteristike

Statičke karakteristike su one koje se ne mijenjaju s vremenom. Dobiju se izvođenjem

statičke analize tako da se pobudi određena promjena vrijednosti ulazne veličine, a kad se
sistem ustali određuje se nastala promjena izlazne veličine.

Određivanje statičke karakteristike živinog staklenog termometra

Termometar se drži na temperaturi okoline (20oC), a zatim se uranja u četiri kupke u kojima
se održava određena temperatura (30oC, 50oC, 70oC i 90oC). Pri svakoj ovoj temperaturi
stupac žive u kapilari termometra se ustali na nekoj vrijednosti (h30, h50, h70 i h90). Zavisnost
stupca žive, h, o temperaturi predstavlja statičku karakteristiku živinog staklenog termometra
(slika 97.).

Slika 97. Statička karakteristika živinog staklenog termometra [17]

[17]www.ktf-split.hr/∼stipisic/mjerenje.pdf

- 101 -
14.1.2 Dinamičke karakteristike

Dinamičke karakteristike se dobiju kao rezultat dinamičke analize, pri čemu se ispituju
vremenske promjene izlaznih veličina prema vremenskim promjenama ulaznih veličina.

Pri dinamičkoj analizi izvode se različite pobude. Primjenjuju se tri osnovne vrste pobuda
(promjena): prijelazne i periodične koje spadaju u determinirane, te slučajne ili
stohastičke.

Prijelazne pobude su:

a) sa skokom – ulazna vrijednost mijenja vrijednost skokom, trenutačno (slika 99.),

Slika 98.Pobuda sa skokom [17]

b) impulsna – ulazna veličine mijenja vrijednost skokom, kratkotrajno zadržava tu

vrijednost, te opet skokom poprima početnu vrijednost. To su zapravo dvije uzastopne
vremenski pomaknute pobude skokom, pobude istih iznosa, a suprotnih djelovanja (slika
99.),

Slika 99. Impulsna pobuda [17]

c) δ pobuda (Dirack-ova pobuda) – ulazna veličina poprima za trenutak beskonačno veliku

vrijednost (slika 100.).

Slika 100 - δ pobuda [17]

- 102 -
d) ulazna (linearna) – ulazna veličina mijenja vrijednost postepeno (slika 101.).

Slika 101. Linearna uzlazna pobuda [17]

Periodične pobude se koriste pri određivanju dinamičkog vladanja u okolini datog ustaljenog
stanja, a mogu biti:

a) sinusne – ulazna veličina mijenja vrijednost u skladu sa sinusnom funkcijom (slika 102.)

Slika 102. Sinusna pobuda [17]

b) pilasta – ulazna veličina mijenja vrijednost jednakom brzinom, dostiže datu vrijednost, te
trenutačno pada na početnu vrijednost, ponovno mijenja vrijednost jednakom brzinom itd.
(slika 103.).

Slika 103. Pilasta pobuda [17]

- 103 -
c) trokutasta – vrijednost ulazne veličine raste jednakom brzinom, dostiže datu najveću
vrijednost, te pada istom jednakom brzinom, dostiže datu najnižu vrijednost, ponovo raste
itd., (slika104.)

Slika 104. Trokutasta pobuda [17]

d) pravougaona – ulaznu veličinu prati tok impulsnih pobuda (slika 105.)

Slika 105. Pravougaona pobuda [17]

Ove periodične pobude djeluju kao talas, te se može govoriti o sinusnom, trokutastom i
pravougaonom talasu.

Slučajne pobude predstavljaju takve promjene ulaznih veličina, kojima se ni u jednom

trenutku vremena ne može predvidjeti način niti vrijednost promjene (slika 106).

Slika 106. Slučajna pobuda [17]

- 104 -
14.1.2.1 Dinamički odziv mjernog pretvarača prvog reda

To su mjerni pretvarači čiji se dinamički opis može prikazati pomoću obične linearne
diferencijalne jednačine I reda. Takva jednačina ima oblik:

dy
a1 + ao y = b o x (14.1)
dt

Tom jednačinom može se opisati vladanje staklenog tečnog termometra.

Uobičajeno je da se navedena jednačina podijeli s ao i prikazuje u obliku:

dy
τ + y = Kx (14.2)
dt

a1 b
gdje se τ = naziva vremenska konstanta, a K = o statička osjetljivost. Jednačina je
ao ao
linearna jer se nezavisna veličina y i njena derivacija pojavljuju kao članovi s prvom
potencijom, obična jer ne sadrži parcijalne derivacije, a prvog reda zato jer je prva derivacija
najviši red derivacije zavisne veličine obzirom na nezavisnu veličinu-vrijeme.

14.1.2.2 Dinamički odziv mjernog pretvarača drugog reda

Mjerni pretvarači čiji se dinamički opis može opisati linearnom diferencijalnom jednačinom
drugog reda nazivaju se mjerni pretvarači II reda. Takva jednačina ima oblik:

d2y dy
a2 2
+ a1 + a o y = bo x (14.3)
dt dt

Takvom jednačinom mogu se opisati mjerni pretvarači sa dodatnim zaostajanjem, u kojima su

pojedini mehanički dijelovi ili tečnost izloženi ubrzanju. Primjer prve skupine predstavlja U-
manometar, a druge stakleni tečni termometri u zaštitnoj cijevi.

Navedena jednačina se podijeli s ao i prikazuje u obliku:

1 d 2 y 2ξ dy
+ + y = Kx (14.4)
ω n2 dt 2 ω n dt

gdje je:

bo
K = - statička osjetljivost,
ao
ao
ωn = - neprigušena frekvencija prirodnog titranja,
a2

- 105 -
 a1
ξ = - koeficijent prigušenja,
2 ao a2
ao, a1, a2 i bo - konstante karakteristične za određeni mjerni pretvarač

Primjeri odziva

Smišljenom ulaznom promjenom pobuđuje se odziv, te se na temelju njega zaključuje o

vladanju mjernog pretvarača, odnosno procesa ili sistema.

Primjer 1: Stakleni tečni termometar

Vladanje stuba tečnosti u staklenom termometru u zavisnosti od mjerene temperature može se

opisati diferencijalnom jednačinom prvog reda. Poprečni presjek termometra prikazan je na
slici 107.

Slika 107. Poprečni presjek termometra [17]

14.2 Elektronske komponente mjernih pretvarača

Mnogo je izvedbi mjernih pretvarača. Međutim, svi oni u osnovi sadrže osnovne elektronske
komponente kao što su [18]:
• Termistori
Otpornici kojima se vrijednost mijenja promjenom temperature. Izrađuju se kao NTC i
PTC otpornici. Prvima otpor s porastom temperature pada, a drugima raste. Ukomponirani
u sklop s nekim izvorom napona i otpornim djeliteljem i ako treba pojačalom daju dobar
temperaturni senzor.
• Ugljeno- tlačni (pritisni) otpornici
Rade po principu zbijanja zrnaca ugljene prašine. Najpoznatiji proizvod je poznat kao
mikrofon u telefonskoj slušalici. No u mjerne svrhe radije se koriste ugljene pločice
posložene u stupić, kojemu se ukupna vrijednost otpora smanjuje što je pritisak na stupić
veći. Dakle, imaju zadaću za pretvaranje sile pritiska u analogni signal.
• Mjerni potenciometar
Žičani ili ugljeno-slojni potenciometri već odavno su poznati u elektonici i primjeni u
svakodnevnom životu. Izrađuju se kao otporna žica ili ugljeni sloj kružnog ili spiralnog
oblika duž kojeg se preko klizača očitava napon na spoju klizača koji je mehanički
povezan s okretnom osovinom postavljenom uzduž osi spirale potenciometra. Dakle,
pretvaraju kružno kretanje u analogni signal. Na tim načelima radi poznata igrača palica.

[18]http:/www.informatika.buzdo.com/s877.htm
- 106 -
• Tenzometrijska traka
Istezanjem otporne žice ona postaje tanja i duža te joj se prema tome mijenja otpor.
Ostane li se pri tome u granicama elastičnosti materijala žice pri prestanku istezanja
vrijednost otpora poprima prvobitnu veličinu. Obično je izrađena kao više paralelnih
žičanih elemenata spojenih serijski i čvrsto ugrađenih u plastičnu traku. Ako se takva
traka zalijepi za zgradu ili dio stroja tvrdim ljepilom može se pratiti istezanje ili torzija,
odnosno mehaničko opterećenje. U primjeni se najčešće koristi kod vaga.
• Induktivni mjerni pretvarači
Ako se u zavojnicu ukomponira pomični magnet, ili obrnuto, svaki međusobni pomak
zavojnice i magneta inducira u zavojnici nekakav napon. Što su promjene brže inducirani
napon je veći. Taj princip se koristi za mjerenje vibracija i ubrzanja, ili broja okretaja.
Slično rade magnetne glave u kasetofonu. Služi u krugovima regulacije broja okretaja i
slično.
• Kapacitativni mjerni pretvarači
Osobina kondezatora da se na njemu mijenja napon i spoju s otpornim djeliteljem
povezanim na generator naizmjenične struje ukazuje da će služiti u senzorima za nadzor
promjene frekvencije. To svojstvo se koristi u sondama za povećanje nivoa tečnosti u
tankovima, nadzor prostorija i slično. Vari-cap dioda je već od ranije poznata.
• Foto-elementi
Imaju osobinu da im se promjenom jačine osvjetljenja mijenja otpor. Izrađuju se kao
fotootpor, foto-dioda ili foto-tranzistor. U kombinaciji s nekim izvorom svjetla može
služiti od brojanja predmeta pa do nadzora prostora.
• Piezo-električni pretvarač
Svojstvo ovih pretvarača bazira se na svojstvu kvarca ili titana koji pri savijanju na
suprotnim površinama stvaraju različitu količinu naboja te stoga i potencijalnu razliku,
kao i suprotno tome da potencijalna razlika izaziva njihovo mehaničko savijanje. Služe za
praćenje brzih naizmjeničnih promjena.

• Magnetni pretvarači
Izrađuju se kao otpornici koji mijenjaju vrijednost u zavisnosti od jačine magnetnog polja.
Tu pripadaju magnetne diode i Halov generator kao aktivni element slično kristalima
kvarca.
• Termo-električni elementi
Dvije zavarene žice od različih materijala prilikom zagrijavanja spojenog mjesta daju na
krajevima napon. To je još jedan od pretvarača za praćenje temperaturnih promjena.

Neke fizikalne veličine ili stanja moguće je direktno izraziti na digitalan način, na primjer,
nadzor zatvorenosti vrata u prostoriju ili paljenje svjetla u vozilu pri otvaranju vrata. U tu
svrhu može poslužiti i običan prekidač. Takvo što teško je nazvati senzorom (osjetilom).

Dakle senzori će uglavnom davati analogni izlaz. Od njih se u osnovi traži da ne djeluju na
svojstva ili ponašanje sredine u kojoj se nalaze. Kod senzora se nastoji na njihovom izlazu
dobiti signal proporcionalan fizikalnoj veličini koju mjeri uz minimalni uticaj na istu.

Pri korištenju senzora treba voditi računa o njihovoj tačnosti, sposobnosti približavanja pravoj
vrijednosti fizikalne veličine, a koja se ogleda u slijedećim parametrima:

- 107 -
• Statička greška – odstupanje između pokazane i stvarne vrijednosti fizikalne veličine
kada se ova ne mijenja. Obično se daje u postocima prema najvećoj vrijednosti koja se
može mjeriti.

• Dinamička greška – koliko senzor "kasni" za promjene fizikalne veličine. Svaki senzor
posjeduje dinamičku grešku. Ova greška nestaje kad se fizikalna veličina prestane
mijenjati.

• Greška ponovljivosti – je najveće odstupanje od srednje vrijednosti pri ponovljenom

mjerenju nepromijenjene fizikalne veličine.

• Mrtvo vrijeme – predstavlja vrijeme potrebno da se promjene fizikalne veličine počnu

iskazivati i na izlazu iz senzora.

• Mrtva zona – je najveća promjena fizikalne veličine do koje se na izlazu iz senzora još
uvijek ne registruju promjene.

Koji od senzora će se upotrijebiti ovisi o vrsti procesa koji će se pratiti. Prethodno navedeni
samo su dio od mogućih koji se u praksi koriste. Računa se da danas ima preko 10 000 vrsta
senzora koji obrađuju više od 100 različitih parametara. Ne postoji nekakva posebna
senzorska tehnologija, nego je svaka vrsta i svaki senzor nešto specifično. Pri vrlo zahtjevnim
analizama i istraživanjima neće se koristiti samo navedeni senzori, već će oni biti sastavni dio
nekog analizatora koji će svoje rezultate isporučiti računaru preko A/D pretvarača. Takvi
analizatori obično su vrlo skupi uređaji renomiranih firmi i gotovo su nezaobilazni u
izučavanju hemijskih procesa.
U procesnoj tehnici vrlo su često potrebna razičita mjerenja kao: pH-mjerenje za određivanje
kiselosti tečnosti, mjerenje vlage, poroznosti, kontrola zraka, gdje će se tako složene
aparature upotrijebiti.

Svaki senzor prije upotrebe treba kalibrisati. Taj postupak obavlja se različitim metodama.

Primjer

Neki senzor definitivno je postao sastavni dio većine elektronskih uređaja koji se koriste. Ne
treba sve posmatrati kao elektronski uređaj. Moderan automobil ima mnoštvo senzora u
motoru i ostalim dijelovima vozila za nadgledanje stanja kočnice, vanjske temperature i još
dosta toga. Kada korisnik dođe u servis, serviser kablom preko posebnog priključka
automobilske senzorske izvode priključi s računarom za servisiranje i dobiju se odmah
prilično tačni podaci o stanju vozila.

Međutim, senzor ugrađen u kućno ili neko drugo pomagalo na slici 108. nešto je neuobičajno.

*A/D pretvarač je pretvarač koji služi da se analogni signal pretvori u digitalni.

- 108 -
 Slika 108. Senzor pritiska [18]

Svaki pritisak prilikom otvaranja pivske ili vinske boce povećava brojčani iznos na
pokazivaču za jedan. Korisno je za one koji žele svoje neuobičajene slobodne aktivnosti imati
pod konotrolom.

Kako postoji više vrsta sklopovskih struktura u koje se pretvarač može ugraditi, obično PC ili
Macintosh prema vrsti procesa, odnosno paralelni ili PCMCI ako se priključuje na računare
preko nekog od standardnih priključaka, treba paziti prilikom nabavke pretvarača u koji se
sistem predviđa ugradnja. Naravno uz uređaj se mora dobiti:

• upravljačka programska potpora (driver) za OS računare,

• programska potpora za nadzor unosa izmjerenih podataka i njihovu obradu.

Pri odabiru mjernog sistema ekonomično je koristiti višekanalni sistem ako se ima namjera
upotrijebiti u različite svrhe istovremeno, kao što je dobro u pogledu cijene, odabrati
jednokanalni sistem ako će služiti isključivo jednom zadatku u dužem vremenskom razdoblju
[18].
Napredak tehnologije, osobito u izradi integralnih krugova omogućio je izradu priručnih
univerzalnih instrumenata koji imaju ugrađene A/D pretvarače te memoriju u koju mogu
pohraniti određeni broj podataka, kao i programsku potporu koja će omogućiti očitavanje
memorije i prijenos podataka u računalo. Takvi uređaji sasvim su dostupni za preliminarna
mjerenja ili za prikupljanje osnovnih podataka na terenu.

- 109 -
15. ANALITIČKA MJERENJA I MEHANIZMI PNEUMATSKE KONTROLE

U ovom dijelu daće se samo informativno šta su analitička mjerenja i koji su mehanizmi
pneumatske kontrole.

15.1. Analitička mjerenja

Analitička mjerenja traže definiranje sadržaja toka procesa i prema tome i omogućavanje
njegove kontrole [5].
Neka analitička mjerenja su fizička, a druga su opet elektrohemijska.

Fizičke vrste uključuju vlažnost, gustinu, diferencijalni pritisak, podizanje tačke ključanja,
kromatografiju, zamućenost itd.
Još neke kao spektroskopija, osmometrija i polarografija su laboratorijske tehnike i nisu
uobičajeno vezane sa automatskom kontrolom.
Neke su korištene povremeno.
Mnoga druga analitička mjerenja kao konduktivitet, pH (vodik jonske koncentracije), ORP
(redukcijsko-oksidacioni potencijal) i specifične jonske koncentracije su elektrohemijske.

15.2. Mehanizmi pneumatske kontrole

Osnova mehanizma pneumatske kontrole je jedinica poklopac-mlaznica (flapper-nozzle) –
slika 109.

Slika 109. Poklopac – mlaznica [5]

Ta jedinica, s povećanjem prenosa i rezultatima uzbune, je jednostavno, mehanizam kontrole

brze akcije.
Osnovni pneumatski mehanizam pretvara mali pokret (poziciju) ili silu u ekvivalentni
(proporcionalni) pneumatski signal.

- 110 -
Pošto pneumatski sistemi mogu koristiti signal od 3 do 15 psi tj. 20 do 100 kPa (3 psi ili 20
kPa za 0% i 15 psi ili 100 kPa za 100% skale) instrument mora imati sposobnost da pretvara
poziciju ili malu silu u proprcionalni pneumatski raspon od 12 psi (3-15 psi ili 20-100 kPa).
Na slici 109. prikazan je princip rada poklopac - mlaznica (flapper-nozzle) sistema. Ulaz
vazduha određenog pritiska (138kPa) snabdjeva mlaznicu kroz reduciranu cijev. Otvaranje
mlaznice je veće od konstrukcije cijevi. Kada se poklopac pokrene dalje od mlaznice, pritisak
u mlaznici opada ( 10 ili 20 kPa) na manju vrijednost; kada se poklopac pokrene da zatvori
mlaznicu, pritisak u mlaznici raste do nanesenog pritiska (138 kPa).
Pomijeranje poklopca nekoliko stotih od mm proizvodi proporcionalni pneumatski signal koji
može varirati od 0 do nanesenog pritiska (slika 110.).

Slika 110. Poklopac se treba kretati nekoliko stotih mm za punu vrijednost izlaznog
(mlaznica) pritiska [5].

Neki mehanizmi pneumatske kontrole koriste zrak u mlaznici (pritisak mlaznice) za kontrolu
rada ventila [5].

16. ELETRONSKI KONTROLNI SISTEM

Popularnost elektronih kontrolnih sistema, već široko prihvaćenih, rapidno se povećava iz
više razloga [5]:
1. Električni signali rade (operišu) preko velikih rastojanja bez doprinosa vremenskih
zaostajanja;
2. Električni signali lako mogu biti kompatibilni sa digitalnim kompjuterom;
3. Elektronskom jedinicom se lako može rukovati sa višestrukim – signalnim ulazima;
4. Elektronski uređaji mogu biti dizajnirani da uglavnom sačuvaju slobodu;
5. Unutrašnje sigurnosne tehnike imaju praktično eliminisane električne rizike;
6. Uopšteno, električni sistemi su manje skupi za ugradnju, zauzimaju manje prostora i mogu
raditi gotovo sva procesna mjerenja;
7. Elektronski uređaji su energetski efikasniji od uporednog pneumatskog aparata;
8. Specijalne namjene uređaja kao što su nelinearni kontrolori i analogne-računarske jedinice
sa pojednostavljene.
Komponente elektronskog instrumenta koji pravi tipični multi-petlja sistem se često
razmatraju. Jedan od procesa postoji u kotlovnici, kod većine fabrika (kontrolni sistem
napojne vode za bubanj kotla).

- 111 -
Kontrolni sistem napojne vode
Primjer sistema elektronske kontrole dat je na slici 111. Kontroliše se nivo vode u bubnju.
Ovo je postignuto mjerenjem ne samo nivoa vode, već protoka pare koja izlazi iz kotla, i
protoka vode koja ulazi u bubanj. Tri mjerne varijable su priključene na eletronski kontrolni
sistem, koji kontroliše vodu u bubnju, kako je dato na slici 111.

Slika 111. Kontrolni sistem napojne vode [5]

(1) Nivo vode bubnja, (2) Protok pare od kotla, preko pritiska parne turbine i
(3) Protok vode u bubanj
U ovom sistemu su korištena dva različita odašiljača (releja) pritiska, jedan za mjerenje
protoka vode, a drugi za mjerenje nivoa vode u bubnju.

17. ACTUATORI I VENTILI

Actuatori (Actuators) – Pokretači

Operacija kontrolnog sistema zatvorene petlje zavisi od performansi (izvedbe) svake petljine
komponente, uključujući završni kontrolni elemenat, bez obzira da li je to prigušivač,
promjenljiva brzina pumpe, motorni relej, zasićeni reaktor, ili ventil. Svaki od ovih elemenata
zahtijeva actuator koji će praviti potrebne promjene od izlaznog signala kontrolora do
elemenata ulaza. Ovaj izlaz kontrolora može biti pneumatski ili električni, a u nekim
slučajevima hidraulični ili mehanički. Prva potreba je onda uređaj, actuator, koji će mijenjati
ovaj kontrolni signal, u snagu koju će pozicionirati finalni kontrolni element. Sa ekonomske i
izvedbene tačke gledišta, najpopularniji operator je pneumastki membranski actuator. Tipični
actuator je prikazan na slici 112.

Ventil actuator
Pneumatski signal se odnosi na veliku fleksibilnu membranu podržanu s krutom
membranskom pločom. Stvorena sila je suprotna namotanoj opruzi sa fiksiranom brzinom
opruge. Međutim, pozicija pare je u ravnoteži sa silom koja zavisi od površine membrane,
pneumatskog pritiska i karakteristika opruge. Naprezanje opruge je podešeno da kompenzira
linijski pritisak na ventilu i da proizvede puni udar ventila sa promjenama signala od dna do
vrha vrijednosti skale. Mehanički dizajn varira od jednog do drugog proizvođača. Pneumatski
opružni-membrana actuatori imaju mnoge primjene, od kojih je najčešća operacija kontrolnog
ventila. Oni su adaptirani na kuglu, Sanders-patent, leptir i loptasti ventil.

- 112 -
Opružni-membrana actuatori pretvaraju pritisak zračnog signala do sile i pokreta i mogu biti
adaptirani na veliki broj industrijskih potreba kada se zahtijeva precizno opterećenje ili
pozicioniranje.

Slika 112. Ventil actuator [5]

Kada se izgubi zračni signal, opruga obezbjeđuje da se actuator vrati na nultu (0) poziciju
pritiska. Ova karakteristika obezbjeđuje neizvršenje sigurne akcije. Funkcija ventila je
određena, prvo, da obezbijedi maksimalnu sigurnost. Druga odabrana radnja je zrak do
otvoreno ili zrak do zatvoreno, koja će dopustiti da opruga stavi ventil u tu poziciju ako bi
energetsko snabdijevanje (pritisak zraka) moglo pasti. Prikazani actuator može biti reverzilan
za ili zrak do otvoreno ili zrak do zatvoreno akciju jednostavnim uklanjanjem poklopca,
okrečući preko actuatora i premještanjem poklopca.

Kontrolni ventil

Kontrolni ventil reguliše snabdijevanje materijala ili energije za proces podešavanjem otvora
kroz koji materijal protiče; to je promjena otvora u liniji. Formula (Bernoulli's teorema) za
protok kroz otvor je:
Q = CA ΔP (17.1)
gdje je: Q = količina protoka
C = konstanta za stanje protoka
A = površina otvora ventila
ΔP = pad pritiska preko ventila

Protok kroz ventil je proporcionalan površini otvora i kvadratnom korijenu pada pritiska
preko ventila [5].
Oba faktora variraju-površina varira sa procentom puta (pozicija) ventila a pad pritiska je
određen za uslove izvan ventila i određen je procesom, kao što je planiranje i provođenje
cijevima.
Slika 113. pokazuje procentualno putovanje (put) ventila nanešeno nasuprot rezultante
protoka za dva tipa najpopularnijeg ventila. Ta grupa krivih je nanešena na nekoliko fiksiranih
padova pritisaka (ispod aktuelnog radnog stanja, konstantni pad pritiska preko ventila se
rijetko susreće). Dakle, korištenje ventila ili kreiranje sistema mora uzeti u obzir ventil i

- 113 -
karakteristike procesa, tako da se oboje kombinuje za provođenje ukupne zahtijevane radnje
[5].
Izbor ventila povoljnih karakteristika je jedna od najvažnijih faza dizajniranja kontrolne
petlje.

Slika 113. Diferencijalni efekti pritiska [5]

Neki tipovi ventila dati su na slikama 114. i 115.

Slika 114. Regulacioni ventil s penumatskim servomotorom [19]

[19] www.atm.hr/katalog_hr/ah2_18_19_PRV_O.pdf

- 114 -
 Slika 115. Regulacioni ventil s elektromehaničkim pravolinijskim servomotorom [20]

18. LASERSKI I TELEMETRIJSKI SISTEMI

18.1. Laserski sistemi

Laser (Light Amplification of Stimulated Emission Radiation) je pojačanje svjetlosti

stimuliranim zračenjem [21]. Takva svjetlost je intenzivna, monohromatska (ima jednu
talasnu dužinu), ravninski polarizovana i veoma stabilna.
Laseri se mogu podijeliti prema klasama kako slijedi:

Klasa 1: ne proizvode štetno zračenje (laserski printeri),

Klasa 2: emituju zračenje u vidljivom spektru,
Klasa 3a: mogu biti opasni ako se usmjere kroz optičke leće,
Klasa 3b: mogu izazvati oštećenje vida i kao reflektovani,
Klasa 4: mogu oštetiti kožu i uzrokovati palenje.

Laserska mjerenja najčešće obuhvataju: mjerenje dimenzija, brzina, deformacija i ispitivanje

površine. [21]

Mjerenje dimenzija obuhvata:

- Mjerenje stacioniranih i pokretnih proizvoda laserskim skenerima,
- Mjerenje stacioniranih i pokretnih proizvoda projekcijom konture na setove fotodioda,
- Mjerenje malih zazora i čestica difracijom,
- Mjerenje optičkih zaklonjenih površina (konkavne površine, zubi zubčanika, unutrašnji
prečnik otvora),
- Mjerenje dužine, saosnosti i pomijeranja interferometrima,

[20]
- www.atm.hr/katalog_hr/ah2_12_14_ERV_1.pdf
Sortiranje proizvoda,
[21]http://pomacom.unze.ba/pat/TPC/07% 20 optical.pdf
- Trodimenzionalno mjerenje površine pomoću holograma,

- 115 -
- Sortiranje proizvoda,
- Trodimenzionalno mjerenje površine pomoću holograma,
- Mjerenje dužine preko mjerenja brzine pokretnih, kontinuiranih proizvoda.

Među najpoznatijim laserskim uređajima su laserski skeneri.

Laserski skeneri
Koriste se kao laseri klase 2.
Oni projektuju lasersku svjetlost na površinu dok kamera kontinuirano vrši triangulaciju.
Triangulacija je pojam koji definiše položaj tačke na osnovu sličnosti trouglova (laserska
zraka se emituje na objekat, senzor registruje reflektovanu zraku a ugao pod kojim pada
svjetlost na senzor je poznat ).
Laserski skeneri se pored 3D digitalizacije koriste za mjerenje debljine, hrapavosti, teksture
istrošenosti, radijusa zakrivljenosti, uglova itd. (slika 115.).

Slika 116. Laserski skener [21]

Ispitivanje proizvoda
Lasersko ispitivanje je beskontaktno i nema uticaj na proizvode. Pored mjerenja dimenzije,
laseri se koriste za otkrivanje proizvoda koji ne zadovoljavaju dimenzionalno, položajem ili
kvalitetom površine. Veći broj lasera u sistemu znači veće mogućnosti ispitivanja.
Uređaj poznat kao ESPI (Electronic Speckle Pattern Interferometry) ima digitalnu video
holografsku* tehniku za beskontaktno mjerenje deformacija. Uz to tzv. CCD kamera
registruje odbijenu koherentnu svjetlost iz dva lasera.
Sa ESPI mogu se vršiti statička i dinamička mjerenja. Sistem mjeri deformacije po X, Y i Z
osi, a iz komponenti naprezanja izračunava prostorna stanja naprezanja.
Shearography vš.ESPI koristi interferenciju sa referentnom površinom i za razliku od ESPI
daje gradijent deformacije. Shearography se može koristiti u automatskim sistemima i na
terenu (portabl setovi za ispitivanje).

* holografija koristi koherentno svjetlo lasera da bi se dobila slika interferncijom.

- 116 -
18.2 Telemetrija

Telemetrija je očitavanje i mjerenje vrijednosti potrebnih fizičkih veličina i prenošenje tih

informacija prema centralnom mjestu, gdje se te informacije mogu koristiti za daljinsko
upravljanje procesima [22].

GPRS telemetrijski sistem

GPRS telemetrijski sistem je naziv za telemetrijski sistem nove generacije, a podrazumijeva

korištenje svih mogućnosti javne mreže infrastrukture i protoka u mrežnoj komunikaciji.

Primjenom GPRS-a, ostvaraju se i druge mogućnosti koje navedeni sistem po svojoj

komunikacijskoj koncepciji nudi korisnicima. Korištenje GPRS servisa u "iznajmljenoj"
infrastrukturi, ujedno omogućuje i obavještavanje korisnika putem SMS-a.

Princip funkcionisanja GPRS telemetrijskog sistema

Opisani način funkcionisanja smisleno je objedinjen u sistem koji prikuplja sve zahtijevane
podatke iz postrojenja i GPRS vezom tako prikupljene podatke u pravilnim vremenskim
razmacima šalje na kolokacijski servis. Svi prikupljeni podaci dostupni su putem Interneta u
svakom trenutku i na bilo kojem mjestu svakom autoriziranom korisniku. Autorizacijom
korisniku je omogućeno preuzimanje podataka te njihova kasnija analiza i obrada prema želji,
odnoso potrebama. Do trenutnih podataka dolazi se GPRS konekcijom na web server ugrađen
u sami GPRS telemetrijski sistem. U ovom načinu pristupanja perifernoj stanici, omogućeno
je i upravljanje opremom koja se koristi u odvodu fekalnih voda (slika 117.).

Slika 114. Funkcionisanje telemetrijskih sistema [22]

[22]www.ptmg.hr7DownLoad/Radovi/Daljinski%20nadzor%20%20upravljanje

- 117 -
Prikazanim načinom funkcioniranja omogućena je primjena ovakvog sistema za sve potrebe
koje se danas korisnicima pojavljuju kao zahtjev kod upravljanja i parametriranja sistema za
daljinsko upravljanje i parametriranje.

GPRS Telemetrijski Sistem može se koristiti u primjeni na slijedeće načine:

a- kao klasični telemetrijski NUS*

b- kao klasični telemetrijski NUS s mogućnošću neograničenog broja dodatnih nadzornih
stanica
c- kao klasični telemetrijski NUS s mogućnošću neograničenog broja dodatnih NU sistema
d- kao klasični telemetrijski sistem mogućnošću neograničenog broja mobilnih NU sistema

ad a – primjenom kao klasični NUS; prednosti se ogledaju u blizini i količini prenesenih

informacija korištenjem GPRS protokola.
ad b – slanjem podataka na Internet server osigurana je opća dostupnost u pogledu nadzora
(po konstrukciji GPRS-a slanje podataka s Interneta na GPRS nije moguće, pa je tako i
sigurnost daleko iznad nivoa postojećih komunikacionih rješenja).
ad c – uključenjem dodatnih korisnika u GPRS mrežu dobiva se željen broj NU sistema.
ad d – u sam GPRS telemetrijski uređaj ugrađene su komponente koje osim izvođenja i
programiranja logičkih matematičkih operacija korisniku omogućavaju različite
komunikacijske protokole. Uređaj predstavlja Internet WEB server i kao takav
omogućuje prikaz statusa postrojenja u korisničkim suočavanjima koji podržavaju
spomenute protokole. To su različiti Internet pretraživači.

Osnovni razlozi za odabir GPRS telemetrijskog sistema za daljinski nadzor opreme za

odvođenje fekalnih voda su:

- analitički
- sigurnosni
- finansijski

analitički – sve dobivene informacije o radu, kao i poremećajima u radu opreme za odvod
fekalnih voda mogu se snimiti i analitički obraditi u obliku kakav se trenutno želi. Podaci se
dobiju brzo, a dobivene vrijednosti su tačne. Sve vrijednosti kao što su, protok fekalnih voda,
nivo istih u komorama, otvorenost ventila, te pritisak i hemijski sastav fekalnih voda mogu se
statistički obraditi i poslužiti za buduća planiranja i to na različite načine, za razliku od
postojećih sistema, kod kojih je analiza moguća samo na računaru centralnog nadzornog
mjesta. GPRS telemetrijski sistem omogućava obradu prikupljenih podataka u nekom od opće
prihvaćenih alata, kao što su Excel, Acces, Word ili slično.

sigurnosni - brzina prijenosa sistemom radio veze omogućena je jačinom signala,

udaljenošću repetitorskih stanica i konfiguracijom terena. Obzirom da je sistem radio veze
javni komunikacioni kanal za prijenos podataka, potrebno je koristiti protokole koji
osiguravaju visok stepen enkripcije, pa je za pouzdanost veze potrebno izdvojiti znatna
finansijska sredstva. Postavljeni visoki antenski sistemi izloženi su udarima groma, što opet
iziskuje skupo održavanje. Svi navedeni parametri nemaju utjecaj na funkcionisanje GPRS
telemetrijskog sistema, a prijenos informacija je siguran i brz.

*NUS-nadzorno upravljački sistem

- 118 -
finansijski – nema potrebe za izgradnjom i održavanjem vlastitog sistema veza.
Kompatibilnosti s novim komunikacionim protokolima EDGE i UMTS osigurava dugoročnu
mogućnost korištenja (stalno sniženje cijena usluge prijenosa podataka). Znatno su smanjeni
troškovi obilaska mjesta gdje je smještena oprema.

Parametri koji se mogu pratiti kod daljinskog nadzora i upravljanja

Sva oprema koja ima elektronski ulaz odnosno izlaz, može se daljinski nadzirati i upravljati.
Parametri koji se na primjer mogu očitavati na PC-u odnosno PDA uređaju ili GSM/GPRS
modulu (sa aktiviranom GPRS uslugom i mogućnošću izlaska na web) su:
- protok fekalne vode (trenutni i ukupni)
- nivo fekalne vode u pumpnim stanicama
- pritisak fekalnih voda u cjevovodu
- hemijski sastav otpadnih voda
- status pumpi
- obavijest o ulasku u objekt udaljenog postrojenja
- prijava nestanka mrežnog napajanja
- alarm

18. OPTIČKA MJERENJA

Optika je područje fizike koje proučava svojstva svjetlosti i njezinog međudjelovanja s

materijalom.

U optici pojam svjetlosti obično obuhvata vidljivo, infracrveno i ultraljubičasto područje, iako
se slične pojave mogu proučavati i u drugim područjima elektromagnetnog zračenja, pa se
prema tome optika može shvatiti kao posebno područje elektromagnetizma. Neke pojave u
optici ovise o kvantnoj prirodi svjetlosti što optiku povezuje i s kvantnom mehanikom. U
praksi se ipak većina pojava može objasniti elektromagnetnom prirodom svjetlosti koja je
opisana Maxwellovim jednačinama.

Klasična optika se dijeli na fizikalnu optiku koja proučava talasna svojstva svjetlosti i
geometrijsku optiku koja predočava širenje svjetlosti u obliku ravnih crta ("zraka").

Primijenjena optika se bavi konstrukcijom i optimizacijom optičkih elemenata, sistema i

naprava kao što su leće, ogledala, prizme, objektivi, okulari, mikroskopi, teleskopi [23].

Radovima Huygensa, Fresnela, Younga i dr. dokazana je talasna priroda svjetlosti [24].
Međutim, pojava kao što je fotoelektrični efekat se objašnjava postojanjem svjetlosne čestice
– fotona.
Talasni oblik i kretanje svjetlosti može se predočiti posmatranjem površine vode na koju je
bačen kamen. Na sličan način, kod svjetlosnih talasa elektromagnetni podražaj se prenosi
usljed uzajamnog dejstva električnog i magnetnog polja. Kretanje elektromagnetnih talasa
opisuje se jednačinom čija rješenja najčešće opisuju kuglasti talas (izvora) ili ravni talas
(daleko od izvora). Najjednostavniji pristup (matematički i eksperimentalni) omogućava
upotreba izvora koherentne svjetlosti (laseri) pri čemu svjetlosna talasna fronta se modulira
optičkim elementima kao što su leće, ogledala i djelitelji snopova itd.

[23]http://hr.wikipedia.ogr/wiki/Optika
[24]http://eskola.hfd.hr/projekt/sp-5/uvod.html

- 119 -
Pojam lasera kao posebnog izvora svjetlosti velike snage i prostorne usmjerenosti danas je
poznat velikom broju ljudi kroz njegovu primjenu u svakodnevnom životu. Posebnost lasera
sadržana je u koherenciji svjetlosti (fotona) koju zrači, što znači da svi talasi titraju vremenski
i prostorno u istoj fazi [25].

Atom, najmanji djelić na koji se materija može razdijeliti bez razdvajanja na nabijene čestice,
pokazuje u određenim uvjetima talasna svojstva, kao i svjetlost. Tek u zadnjih nekoliko
godina znanstvenici uspijevaju iskoristiti talasnu prirodu atoma u praktične svrhe.

Da je moguće konstruisati uređaj koji će analogno laseru, emitirati koherentni snop atoma
pokazala je grupa istraživača dr. Wolfganga Ketterlea sa Massachusetts Institute of
Technology (MIT), SAD, 1997. godine. Optički laser zahtijeva optički rezonator, aktivni
medij i izlazno ogledalo. U atomskom laseru MIT grupe "rezonator" je magnetna stupica u
kojoj su atomi zarobljeni pomoću "magnetnih ogledala". Aktivni medij je oblak izuzetno
hladnih atoma, a ulogu izlaznog ogledala imaju pulsevi radio frekventnog zračenja kojima se
upravlja "refleksivnošću" magnetskih ogledala.
Osnovu za njihov uređaj dalo je postignuće Bose-Einsteinove kondenzacije dvije godine
ranije. Tada su istraživači sa Joint Institute for Laboratory Astrophysics (JILA), Boulder,
SAD, predvođeni Erickom Cornellom i Carlom Wiemannom uspjeli u atomskoj stupici
ohladiti razrijeđeni plin (paru) atoma rubidija do te mjere (manje od milijontinke stepena
iznad apsolutne nule) da su atomi izgubili svoj identitet. Stvoreno je posebno stanje materije u
kojem veliki broj čestica ima jednu te istu makroskopsku kvantnu talasnu funkciju. Time je
eksperimentalno potvrđeno predviđanje Satyendra Natha Bosea i Alberta Einsteina još iz
dvadesetih godina 20. stoljeća.

Prvi korak ka atomskom laseru učinila je grupa dr. Ketterlea, kada su uspjeli primjenom radio
talasa na kondenzat natrijevih atoma u magnetnoj stupici izbacivati pulseve kondenzata u
formi snopa, analogno izlaženju svjetlosti (fotona) kroz jedno od ogledala laserskog
rezonatora. U slijedećem koraku pokazali su da su kondenzati koherentni. U tu svrhu stvorili
su dva kondenzata "režući" početni kondenzat laserom i pustili ih da se nakon pada kroz
vakuum ponovo prekriju i interferiraju, pokazavši pritom atomsku verziju tamnih i svijetlih
pruga u interferentnom uzorku. To znači da, kao fotoni u laseru, svi atomski talasi u
kondenzatu putuju u istoj fazi (brijeg do brijega, dol do dola) (slika 118.).

- 120 -
[25]http://eskola.hfr.hr/proc_za_vas/proc-1/proc1.htm
Nakon prve dojave rezultata ostalo je nejasno dolazi li u
atomskom laseru do takvog procesa kao što je stimulirana
emisija kod konvencionalog lasera, koja dovodi do
stvaranja jakog koherentnog snopa. To je nagnalo mnoge
skeptike da tvrde kako termin atomski laser uopće nije
prikladan, s obzirom na druge velike razlike između
fotona i atoma.

Nedavno ista Ketterleova grupa načinila je nov prodor

pokazavši da je proces kojim se formira Bose-Einsteinov
kondenzat analogan procesu stimulirane emisije, na način
da atomi koji se već nalaze u kondenzatu privlače dodatne
atome iz okoline stupice. Nazvali su taj proces
boznoskom stimulacijom odnosno koherentnim
pojačanjem talasa materije i prisilili skeptike da priznaju
kako naziv atomski laser ima svoje puno opravdanje.

Još je rano za potpunije sagledavanje posljedica ovog

0 Skala gustoće (proizv.jed.)
Slika 118. Atomski laser –
frekvencija 200 Hz
velikog otkrića, no već sada se može s pravom očekivati
procvat atomske optike, ogranka atomske i molekularne
fizike u kojem se atomima manipulira kao što se u
klasičnoj optici manipulira svjetlošću, posebno u razvoju
atomske interferometrije. Ne manje važno jest očekivanje
1 unapređenja primarnih standarda vremena – atomskih
satova i preciznost mjerenja osnovnih fizikalnih
konstanti. Značajne su i moguće primjene u
nanotehnologiji, npr. atomskoj litografiji (proizvodnji
električnih sklopova pomoću atomskih snopova).

Mjerni pretvarači svjetlosti

Prema literaturi [26] to su:

- fotootpornici
- fotodiode i fototranzistori
- fotoosjetljive cijevi
- uređaji za mjerenje intenziteta svjetlosti

Mjerni pretvarači svjetlosti imaju niz primjena u raznim granama djelatnosti kao:

- fotografije
- sigurnosni sistemi
- industrijski pogon i proizvodni procesi

Mjerenje nivoa osvjetljenja ili samo detektovanje prisustva svjetlosti vrši se pomoću
navedenih komponenti.

[26]www.etfos.hr/∼dontonic/Nastava/rip/Semiran%2014%20Mjerni%20pretvornici%20svjetlosti.pdf

- 121 -
19. KVALITET I AUTOMATIZIRANI PROCESI MJERENJA

19.1. Kvalitet u proizvodnim sistemima

Proizvodnja je proces pretvaranja raspoloživih resursa u proizvode-robu i usluge. Skup

aktivnosti i operacija namijenjenih proizvodnji roba i usluga jedne organizacije naziva se
proizvodni sistem [27].

Svaki proizvodni sistem ima tri osnovne komponente:

1. Ulaz: Ulaze predstavljaju postrojenja, kapital, oprema, ljudstvo, energija, informacije,

znanje, vještina, iskustvo idr.
2. Izlaz: To su proizvodi i usluge proizvedene u sistemu, posljedice po okruženje.
3. Procese: Sistem aktivnosti koji koristi resurse za transformaciju ulaza u izlaze.

Optimizacije koje proizvodne sisteme posmatraju isključivo kao cjeline sastavljene od

navedene tri komponente, odvojene od unutrašnjih i spoljnih korisnika, imaju male šanse da
postignu željeni rezultat. Po Demingu neophodno je uz odnose ulaza, procesa i izlaza,
razmatrati uloge potrošača i isporučilaca, međuzavisnost organizacionih procesa kao i
aktivnosti na istraživanju potreba i zahtjeva potrošača.

Efektivnost i efikasnost

Efektivnost podrazumijeva stepen do koga izlaz (proizvod) jedne organizacije odgovara

sopstvenim ciljevima, ili standard performansi postavljen od strane kupaca/korisnika. Peter
Drucker za efektivnost kaže da je to "kada se rade prave stvari".

Po ISO 9000:2000 Efektivnost je mjera obima realizacije planiranih aktivnosti i dostizanja

planiranih rezultata.

Efektivan proces je onaj koji rezultira proizvodom/uslugom po mjeri korisnika/kupca.

Efikasnost predstavlja međusobni odnos između postignutih rezultata i korištenih resursa. To

je stepen minimizacije troškova za proizvodnju određenog proizvoda ili pružanja usluge.
Podizanje efikasnosti postiže se povećanjem proizvodnosti pri istom ili smanjenom utrošku
sredstava, ili smanjenjem utrošenih sredstava pri istoj ili povećanoj produktivnosti. Po
P.Drucker-u efikasnost je "kada se nešto radi na pravi način".

Efektivnost je osnova uspjeha, a efikasnost je minimalni uslov za opstanak nakon postignutog

uspjeha.

Nivoi kvaliteta

Tradicionalni način posmatranja organizacija se ogleda kroz njihovu vertikalnu dimenziju –

uvidom u njihovu organizacionu šemu. Na ovaj način se stiče uvid u efikasnost organizacije.

_________________
[27]www.serbianfurniture.org/srpski/images/dokumenti/diplomski_rad.pdf

- 122 -
Međutim, organizacija funkcioniše preko procesa kojim se ulazi pretvaraju u izlaze. Rezultati
se postižu horizontalno, a ne hijerarhijski. Zbog toga je veoma bitno da svaka organizacija
obrati pažnju ne samo na vertikalnu, nego i na horizontalnu dimenziju, dakle mogu ono što se
radi, raditi na pravi način.

Organizacije koje su posvećene kvalitetu, zbog prethodno navedenog, moraju obratiti pažnju
na tri nivoa kvaliteta:

1. Organizacioni nivo: Na organizacionom nivou briga za kvalitet sastoji se u zadovoljenju

zahtijeva spoljnih korisnika, zbog čega svaka organizacija treba da uzme u obzir sugestije
korisnika.
2. Procesni nivo: Na procesnom nivou, organizacione jedinice su koncipirane kao funkcije
ili sektori, kao što su marketing i istraživanje, projektovanje, finansije i dr.
3. Operativni nivo: Na operativnom nivou, standardi za izlaz moraju se zasnivati na
zahtjevima koji su identifikovani na organizacionom i procesnom nivou. Ovi standardi
podrazumijevaju tačnost, preciznost, potpunost, poštovanje rokova i troškova.

Upravljanje procesima

Upravljanje procesima obuhvata projektovanje procesa koji rezultiraju proizvodima i

uslugama koji zadovoljavaju potrebe korisnika, svakodnevnu kontrolu ispravnosti njihovog
odvijanja i njihovo kontinuirano unapređivanje. Dobro isprojektovani procesi rezultiraju
kvalitetnijim proizvodima i uslugama, manjim škartom i potrebom dorade.

Upravljanje procesima podrazumijeva preduzimanje aktivnosti prevencije. Prevencija

podrazumijeva ugrađivanje kvaliteta, pri projektovanju, u proizvode i usluge, kao i u procese
kojima se oni dobiju. Troškovi prevencije u fazi projektovanja su neuporedivo niži od
troškova koji nastaju pri korekcijama nastalih problema.

Upravljanje podacim i informacijama

Savremeno poslovanje se sve više svodi na mjerenje i analize koje se koriste pri planiranju,
preispitivanju rezultata poslovanja, unapređivanju procesa i operacija, poređenju sa
konkurentskim organizacijama. Primjena statističkih metoda, sa realnim podacima,
predstavlja moćno sredstvo za rješavanje problema i neprekidno unapređivanje.

Mjerenjima se dobijaju najvažniji podaci o ključnim procesima, proizvodima, uslugama i

postignutim rezultatima. Za ocjenjivanje i unapređenje kvaliteta koristi se više tipova
podataka i informacija o:
- potrebama korisnika
- karakteristikama proizvoda i usluga
- izvođenju operacije
- rezultatima istraživanja tržišta
- radu zaposlenih

Organizacija može računati na uspjeh ako shvati značaj kvaliteta u organizaciji, koje prednosti
on donosi i ako realizuje potrebne aktivnosti u vezi kvaliteta.

- 123 -
19.2. Automatizacija procesa

U jednom automatiziranom sistemu postoji:

- zadani cilj (željena temperatura sobe, željeni profil brzine kretanja, tok radnji itd.),
- uticaji koji ne daju da se taj cilj ostvari (otvaranje prozora, uspon ili pad, kvar ili
blokada itd.),
- način da se zadani cilj ostvari korektivnim djelovanjem na proces (pojačanje grijanja,
kočenje, promjena toka radnji itd.).

Zadavanje cilja
- Zadavanje cilja (reference) kao analogne veličine (napon na potenciometru, regulisani
izvor napona),
- Zadavanje reference kao digitalne veličine – A/D pretvaranjem analognog signala,
neposrednim zadavanjem digitalne vrijednosti, prema SCADA* (System Control and
Data Acquisition),
- Zadavanje reference kao niza impusla,
- Zadavanje reference kao logično stanje.

Ostvarenje zadanog cilja (Registrovanje stanja u procesu)

- Za ovo treba mjeriti veličinu koja se reguliše odnosno čitati logička stanja u procesu
(dobivenu povratnu informaciju iz procesa dovodimo u regulator kao analogni ulaz) [28].
- Element koji se koristi za mjerenje regulisane veličine zajedno s elementom koji
formira mjerni signal u oblik pogodan za datu vrstu regulatora zove se mjerni član ili član
veze.

Primjer sistema automatskog upravljanja dat je na slikama 119 i 120.

Slika 119. Primjer sistema automatskog upravljanja [28]

[28]http://fireg.rasip.fer.hr/courses/cop/eapindex.html
* SCADA se sastoji od pretvarača i actuatora, Remote terminalske jedinice, komunikacione mreže, centralne
stanice [29]
[29]http://spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2001(scada/spvp SCADA 1.htm

- 124 -
 Slika 120. Izgled laboratorijske makete sistema automatskog upravljanja [28]

Svi procesi koji se odvijaju prema određenim zakonitostima mogu se automatizirati i to na

više nivoa; od samo nekih pojedinosti do automatskog generiranja određene konstrukcije [30].
Automatizacija procesa, ako je pravilno osmišljena i izvedena, omogućava prepoznavanje
problema čak i prije nego se pojave, a u svakom slučaju smanjuje mogućnost individualne
greške. Svaki učesnik poznaje svoju ulogu u procesu te može biti siguran da je slijedeći
učesnik informisan kako je prethodna aktivnost izvedena i da može preuzeti zadatak.
Na ovaj način povećava se efikasnost jer je broj ispravki koje je potrebno učiniti puno manji i
troši se manje vremena na njih [31].

[30]http://www.eag.hr/portfolio/automatizacija_procesa.htm
[31]http://www.king-ict.hr/ict_news>Arhiva>ICT_news13

- 125 -
- 126 -
LITERATURA

[1] *** Skripta za Seminar "Osiguranje kvaliteta i mjeriteljstvo", Sarajevo,

1998.godina.
[2] N. Zaimović-Uzunović: Mjeriteljska infrastruktura, Mašinski fakultet u Zenici,
Zenica, 2003, str. 15, 16, 29-32
[3] xxx Zakon Vlade Federacije za 2005.god.str.1-2.
(http:// www.fbih vlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2005/zakon/1bos.htm
[4] N. Perić i I.Petrović: Identifikacija procesa, Predavanja, Fakultet elektrotehnike i
računovodstva, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 115-121, 127, 148.
[5] Norman A. Anderson: Instrumentation for Process Measurement and Control, ,
Third Edition, CHYLTON COMPANY RANDOR, PENNSYLVANIA, 1997, 1-36.
[6] http://www.answers.com/topic/flow-measurement
[7] mr.sc. Vladimir Škoro, dipl.ing.-http://www.vanis.hr./SCADA/Teorija-mjerenja-
protoka-u-odvodnji.thm
[8] OMEGA Complete Flow and Level Measurement Handbook and Encyclopedia, OMEGA
Press, 1995.
[9] "Ultrasonic Flowmeter Basics", Gabor Vass, Sensors, October, 1997.
[10] http://www.answers.com/topic/flow-measurement
[11] www.ktf-split.hr/∼stipic/mjerenje.pdf
[12] E.Terzić: Savremene tendencije u području mjerenja valžnosti, 5 Naučno-stručni skup
"kvalitet 2007" Neum, str.459-464.
[13] www.fer.hr/_dam load/repositoriy/HP09 Mjerenje vlage i mokrine.pdf
[14] www.pdf.hr/lambra/MJER72001tlak.pdf
[15] http://sh.wikipedia.org/wiki/Gustina
[16] www.famm.unze.ba/vjezba/.20III.pdf
[17] www.ktf-split.hr/∼stipisic/mjerenje.pdf
[18] http:/www.informatika.buzdo.com/s877.htm
[19] www.atm.hr/katalog_hr/ah2_18-19_PRV_O.pdf
[20] www.atm.hr/katalog_hr/ah2_12-14_ERV_1.pdf
[21] http://pomacom.unze.ba/pat/TPC/07% 20 optical.pdf
[22] www.ptmg.hr7DownLoad/Radovi/Daljinski%20nadzor%20%20upravljanje
[23] http://hr.wikipedia.ogr/wiki/Optika
[24] http://eskola.hfd.hr/projekt/sp-5/uvod.html
[25] http://eskola.hfr.hr/proc_za_vas/proc-1/proc1.htm
[26] ww.etfos.hr/∼dontonic/Nastava/rip/Semiran%2014%20Mjerni%20pretvornici%20
svjetlosti.pdf
[27] www.serbianfurniture.org/srpski/images/dokumenti/diplomski_rad.pdf
[28] http://fireg.rasip.fer.hr/courses/cop/eapindex.html
[29]http://sprp.zesoi.fer.hr/seminar/2001/scada/spvp SCADA 1.htm
[30]http://www.eag.hr/portfolio/automatizacija_procesa.htm
[31]http://www.king-ict.hr/ict_news>Arhiva>ICT_news13
[32] xxx Katalog bosanskohercegovačkih standarda 2005, Institut za standarde, mjeriteljstvo i
intelektualno vlasništvo BiH, Sarajevo, 2005, str. 121-129.

- 127 -
- 128 -
PRILOZI

Prilog I : Međunarodni sistem jedinica SI

Prilog II: Popis tehničkih komiteta u BiH i najvažnije
skraćenice organizacija i društava
Prilog III: BAS standardi – Mjeriteljstvo i mjerenje
fizikalne pojave

- 129 -
- 130 -
Prilog I

Međunarodni sistem jedinica SI

Prvobitno su jedinice bile uspostavljene prema nestabilnim i osjetljivim prototipovima. Svaki

prototip je mogao biti izmijenjen, a da se za to i ne zna. Razlog za to je bio što je za svaku
mjernu jedinicu postojao samo jedan prototip.
Unifikacija mjera je počela u vrijeme Francuske revolucije 1790.god. Francuska ustavotvorna
skupština stavila je svojoj Akademiji nauka u zadatak da izradi jedinstven sistem mjera.
Rezultat ove inicijative je decimalni metarski sistem usvojen 1795.god. Osamdeset godina
ovaj sistem je bio korišten jedino u Francuskoj. Tek 1875.god. predstavnici 17 evropskih
zemalja potpisali su Konvenciju o metru. Do 1965.god. metarski sistem usvojilo je 40 zemalja
svijeta, tako da je ovaj sistem bio prvi koji je dobio međunarodno priznanje.
Razvojem nauke i tehnike stvorena su još četiri sistema, tako da je do 1980.god. bilo u
upotrebi pet sistema mjernih jedinica. Prelaz iz jednog u drugi sistem bio je komplikovan i
praćen ''parazitskim'' koeficijentima koji su otežavali računanje. Stoga su ulagani napori da se
uvede internacionalni sistem mjera, što je i učinjeno.
Međunarodni sistem mjernih jedinica sačinjen je od osnovnih, izvedenih i dopunskih jedinica.
Sistem je zasnovan na sedam osnovnih mjernih jedinica, s obzirom da se pomoću njih mogu
predstaviti gotovo sve bitne fizikalne veličine, kako u nastavi i naučno-istraživačkom radu,
tako i u cijelom poslovnom svijetu i ukupnom međunarodnom prometu.

Osnovne SI jedinice

Veličina Jedinica Oznaka

DUŽINA metar m

MASA kilogram kg

VRIJEME sekunda s

ELEKTRIČNA
STRUJA amper A

TERMODINAMIČKA
TEMPERATURA kelvin K

JAČINA SVJETLOSTI kandela cd

KOLIČINA
MATERIJE mol mol

Metar je dužina putanje koju u vakuumu pređe svjetlost za vrijeme od 1/299792458 sekunde.
Kilogram je jednak masi međunarodnog prototipa kilograma.
Sekunda je trajanje od 91192631770 perioda zračenja koje odgovara prelazu između dva
hiperfina nivoa osnovnog stanja atoma cezijuma 133.

- 131 -
Amper je jačina stalne električne struje koja među dva paralelna vodiča, neograničene dužine
i zanemarljivo malim kružnim presjekom, koji su u vakuumu razmaknuti jedan metar,
proizvodi među njima silu od 2x10 –7 Njutna po metru dužine.
Kelvin je termodinamička temperatura koja je jednaka 1/273. dio termodinamičke
temperature trojne tačke vode.

Kandela je jačina svjetlosti izvora koji u odredjenom pravcu, emituje monohromatsko

zračenje frekvencije 540.10 12 Herca čija je energetska jačina u tom pravcu 1/683 vata
po steradijanu.

Mol je količina materija sistema koji sadrži onoliko elementarnih jedinki koliko ima atoma u
0.012 kilograma ugljika C12.

Dopunske SI jedinice

Veličina Jedinica Oznaka

UGAO (U RAVNI) radijan rad

PROSTORNI UGAO steradijan sr

Radijan je ugao između dva poluprečnika koji na krugu isijecaju luk dužine jednake
poluprečniku (1 rad = 1).
Steradijan je ugao kupe sa vrhom u sredini kugle, koji na površini kugle omeđuje površinu
jednaku površini kvadrata određenog poluprečnikom kugle (1 sr = 1).

Neke od izvedenih jedinica izraženih pomoću osnovnih SI jedinica

Izraženo osnovnim SI
Veličina Jedinica Oznaka
jedinicama
POVRŠINA kvadratni metar m2 m2

ZAPREMINA kubni metar m3 m3

BRZINA metar u sekundi m/s m . s-1

UBRZANJE metar u sekundi na kvadrat m/s2 m . s-2

DUŽINSKA MASA kilogram po metru kg/m m-1. kg

POVRŠINSKA MASA kilogram po kvadratnom metru kg/m2 m-2. kg

GUSTOĆA kilogram po kubnom metru kg/m3 m-3. kg

UGAONA BRZINA radijan u sekundi rad/s s-1

UGAONO UBRZANJE radijan u sekundi na kvadrat rad/s2 s-2

POVRŠINSKI NAPON njutn po metru N/m kg . s-2

- 132 -
Primjeri izvedenih SI jedinica s posebnim nazivima i znakovima

Izraženo Izraženo
Veličina Jedinica Oznaka drugim SI osnovnim SI
jedinicama jedinicama

FREKVENCIJA herc Hz - s-1

SILA njutn N - m.kg. s2

PRITISAK paskal Pa N/m2 m-1.kg. s-2

ENERGIJA/RAD džul J N.m m2.kg. s-2

SNAGA vat W J/s m2.kg. s-3

KOLIČINA
kulon C - s.A
ELEKTRICITETA

ELEKTRIČNI
volt V W/A m2.kg. s-3
NAPON

ELEKTRIČNI
farad F C/V m-2.kg-1. s4.A2
KAPACITET

ELEKTRIČNA
simens S A/V m-2.kg-1. s3.A2
VODLJIVOST

CELZIJEVA 0
Celzijev stepen C - K
TEMPERATURA

INDUKTIVNOST henri H Wb/A = Ω . s m2.kg. s-2.A-2

SVJETLOSNI TOK lumen lm cd . sr -

APSORB.DOZA
grej Gy J/kg m2. s-2
JONIZ. ZRAČENJA

- 133 -
- 134 -
Prilog 2

Popis tehničkih komiteta Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine (BAS)

BAS/TC 1 Informaciona tehnologija BAS/TC 21 Beton i proizvodi od betona

BAS/TC 2 Zavarivanje i srodni postupci BAS/TC 22 Cestogradnja

BAS/TC 3 Upravljanje kvalitetom i BAS/TC 23 Ljekovito i aromatično bilje

osiguranje kvaliteta
BAS/TC 24 Ispitivanje bez razaranja
BAS/TC 4 Čelik i čelični proizvodi
BAS/TC 25 Tehnologija zaštite zdravlja
BAS/TC 5 Telekomunikacije
BAS/TC 27 Čvrsta mineralna goriva
BAS/TC 6 Električni uređaji za eksplozivne
atmosfere BAS/TC 28 Eksplozivi za civilne namjene

BAS/TC 7 Okolina BAS/TC 29 Sredstva i uređaji za dizanje i

prenošenie tereta
BAS/TC 8 Koordinacija izolacije,
visokonaponska ispitivanja i BAS/TC 30 Električni kablovi
mjerni transgormatori
BAS/TC 31 Gas i gasna tehnika
BAS/TC 9 Cement, gips, kreč i drugi
anorganski vezivni materijali BAS/TC 35 Cestovna vozila

BAS/TC 10 Oprema za mjerenje električne BAS/TC 36 Arhitektonske konstrukcije,

energije i upravljanje tehnologija i organizacija
opterećenjem građenja i fizika zgrade

BAS/TC 11 Nafta i naftni derivati BAS/TC 37 Sigurnost građevina od požara

BAS/TC 13 Zaštita od požara BAS/TC 38 Dimenzionalne i geometrijske

specifikacije proizvoda
BAS/TC 14 Lična zaštitna oprema
BAS/TC 39 Zaštita materijala od korozije
BAS/TC 15 Elektomagnetna kompatibilnost
BAS/TC 40 Sigurnost mašina
BAS/TC 16 Tolerancije i nalijeganja, navoji,
elementi za spajanje, metalne BAS/TC 41 Oprema pod pritiskom i
cijevi i fitinzi kontejneri

BAS/TC 17 Tehničko crtanje, simboli i BAS/TC 42 Drvo i proizvodi od drveta

jedinice
BAS/TC 43 Hrana
BAS/TC 18 Energetski transformatori,
mjerni releji i zaštitna oprema BAS/TC 44 Bibliotekarstvo

BAS/TC 19 Električne instalacije u

zgradama

- 135 -
Najvažnije skraćenice organizacija i društava

BIPM Bureau international des Poids et Mesures

Međunarodni biro za utege i mjere
CASCO ISO Committee on conformity assessment
ISO Komitet za ocjenjivanje usklađenosti
CEN Comité Européen de Normalisation
Evropski komitet za standardizaciju
CENELEC Comité Européen de Normalisation Electrotechnique
Evropski komitet za standardizaciju u elektrotehnici
CIE Commision Internationale de l'eclairage
Međunarodna komisija za rasvjetu
COPOLCO ISO Committee on consumer policy
ISO Komitet za potrošačku politiku
DEVCO ISO Development Committee
ISO Komitet za razvoj
DIN Deutche Institut für Normung
Njemački institut za standardizaciju
EA European co-operation for Accreditation
Evropska saradnja na akreditiranju
EMC Electromagnetic compatibility
Elektromagnetna kompatibilnost
EN Norme Européen – Europäische Norm
Evropski standard
ETS European Telecommunication Standard
Evropski standard za telekomunikaciju
ETSI European Telecommunication Standards Institute
Evropski institut za telekomunikacione standarde
ICS International Classification for Standards
Međunarodne klasifikacije standarda
IEC International Electrotechnical Commission
Međunarodna komisija za elektrotehniku
IFAN International Federation of Standards Users
Međunarodna federacija korisnika standarda
ISO International Organization for Standardiation
Međunarodna organizacija za standardizaciju
ISONET ISO Information Netwok
Informaciona mreža ISO-a
OIML Organistion Internationale de metrologie legale
Međunarodna organizacija za zakonsko mjeriteljstvo
REMCO ISO Committee on reference materials
ISO Komitet za referentne materijale
VELMEC European Co- operation in Legal Metrology
Evropska saradnja u zakonskom mjeriteljstvu

- 136 -
Prilog 3
Spisak standarda objavljenih prema Katalogu [30] za područje:
MJERITELJSTVO I MJERENJE. FIZIKALNE POJAVE

Ovaj spisak obuhvata popis svih standarda objavljenih u BiH do 31.12.2005.god.

Mjeriteljstvo i mjerenje općenito BAS EN 22768-1:2001

BAS EN ISO 10012:2004 Opće tolerancije – Dio 1: Tolerancije za
dužinske i uglovne mjere bez naznačavanja
Sistemi za upravljanje mjerenjem – Zahtjevi za
pojedinačne tolerancije
procese mjerenja i opremu za mjerenje
(EN 22768-1:1993 IDT* 2768-1:1989 IDT)
(EN ISO 10012:2003IDT*ISO10012:2003
IDT) BAS EN 22768-2:2001
BAS ISO 3:2005 Opće tolerancije – Dio 2: Tolerancije
geometrijskih karakteristika elementa za
Standardni brojevi – Redovi standardnih
spajanje bez naznačavanja pojedinačnih
brojeva
tolerancija
(ISO 3:1973 IDT)
(EN 22786-2:1993 IDT*ISO 2768-2:1989 IDT)
BAS ISO 17:2005
BAS EN 4759-3:2001
Vodič za upotrebu standardnih brojeva i
Tolerancije elemenata za spajanje – Dio 3:
redova standardnih brojeva
Ravne podloške za vijke i navrtke . Klasa
(ISO 17:1973 IDT)
izrade A i C
BAS ISO 497:2005 (EN ISO 4759-3:2000IDT*ISO 4759-
Vodič za izbor redova standardnih brojeva i 3:2000IDT)
redova koji sadrže modificirane vrijednosti BAS ISO 370:2001
standardnih brojeva
Tolerisane dimenzije - Konverzija inch-a u
(ISO 497:1973 IDT)
milimetre i obrnuto
BAS ISO 10012-2:2000 (ISO 370:1975 IDT)
Osiguranje kvaliteta opreme za mjerenje- Dio BAS ISO 1119:1999
2: Smjernice za kontrolu procesa mjerenja
Geometrijske veličine i detaljni opis (GPS) -
(ISO 10012-2:1997 IDT)
Red konusa i konusnih uglova.
Granične vrijednosti i prilagođavanja (ISO 1119:1998 IDT)
BAS EN 20286-1:2001 BAS ISO 1829:2001
ISO sistem tolerancije i nalijeganja – Dio Izbor tolerantnih polja za opću namjenu
1:Osnove o tolerancijama, odstupanjima i (ISO 1829:1975 IDT)
nalijeganjima
BAS ISO 5252:2001
(EN 20286-1:1993 IDT* ISO286-1:1988 IDT)
Čelične cijevi - Sistemi tolerancija
BAS EN 20286-2:2001
(ISO 5252:1991 IDT)
ISO sistem tolerancije i nalijeganja – Dio 2:
BAS ISO 8062:2001
Tabele standardnih stepena tolerancije i
graničnih odstupanja za otvore i osovine Odlivci - Sistem veličina tolerancija i dodaci
(EN 20286-2:1993 IDT*ISO 286-2:1988 IDT) za mašinsku obradu
(ISO 8062:1994 IDT)

[30] xxx : Katalog bosanskohercegovačkih standarda 2005 god., Institut za standarde mjeriteljstvo i
intelektualno vlasništvo BiH, 2005, str.121-129

- 137 -
BAS ISO/R 1938:2001 BAS ISO 1:2005
ISO sistem tolerancija i nalijeganja - Dio 2: Geometrijske specifikacije proizvoda (GPS) –
Kontrola ravnih komada Standardna referentna temperatura za
(ISO/R 1938:1971 IDT) geometrijsku specifikaciju i verifikaciju
proizvoda
BAS ISO/TR 14638:2001
(ISO 1:2002 IDT)
Geometrijska specifikacija proizvoda - Opći
Mjerila
pregled
(ISO/TR 14638:1995 IDT) BAS CEN/TS 1793-4:2005
Svojstva površina Sredstva za smanjenje buke od saobraćaja -
Metoda ispitivanja za određivanje akustičnih
BAS EN 13036-1:2004
performansi - Dio 4: Bitne karakteristike- In-
Karakteristike površine puta i aerodroma – situ vrijednosti difrakcije zvuka
Metode ispitivanja – Dio 1: Mjerenje dubine (CEN/TS 1793-4:2003 IDT)
makroteksture površine kolovoza koristeći
BAS CEN/TS 1793-5:2005
volumetrijsku metodu
(EN 13036-1:2002 IDT) Sredstva za smanjenje buke od saobračaja –
Metoda ispitivanja za određivanje akustičnih
BAS EN 13036-4:2005
performansi - Dio 5: Bitne karakteristike - In
Karakteristike gornjih površina cesta i situ - vrijednosti refleksije zvuka i zračne
aerodroma – Metode ispitivanja - Dio 4: izolacije zvuka
Metoda za mjerenje hrapavosti površina - (CEN/TS 1793-5:2003 IDT)
Ispitivanje pomoću klatna
BAS DIN 263-2:1999
(EN 13036-4:2003 IDT)
Trapezni navoji, sa jednim i dva početka sa
BAS EN ISO 2064:2004
zazorom Granične mjere navoja i odstupanja,
Metalne i druge anorganske prevlake – dozvoljena odstupanja pri izradi i dozvoljena
Definicije i konvencije koje se odnose na habanja graničnih mjerila
mjerenje debljine (DIN 263-2:1999 IDT)
(EN ISO 2064:1996 IDT * ISO 2064:1996
BAS DIN 863-1:1999
IDT)
Ispitivanje geometrijskih veličina - Mikrometri
BAS EN ISO 2178:2004
Dio 1: Lučni mikrometar, standardne izvedbe -
Nemagnetne prevlake na magnetnim pojmovi , zahtjevi, ispitivanja
podlogama – Mjerenje debljine prevlake – (DIN 863-1:1999 IDT)
Magnetna metoda
BAS DIN 863-2:1999
(EN ISO 2178:1995 IDT * ISO 2178:1982
IDT) Ispitivanje geometrijskih veličina - Mikrometri
Dio 2: Montažni mikrometri, Mikrometri za
BAS EN ISO 9013:2003
dubinu -pojmovi, zahtjevi, ispitivanje
Termičko rezanje – Klasifikacija termičkih (DIN 863-2:1999 IDT)
rezova- Geometrijska specifikacija proizvoda i
BAS DIN 863-3:1999
tolerancija kvaliteta.
(EN ISO 9013:2002 IDT * ISO 9013:2002 Ispitivanje geometrijskih veličina - Mikrometri
IDT) - Dio 3: Lučni mikrometar specijalne izvedbe -
Sigurnost konstrukcije, zahtjevi, ispitivanje /
BAS EN ISO 9013/A1:2004
Pažnja: Važi sve zajedno sa DIN 863 – 1
Termičko rezanje - Klasifikacija termičkih (DIN 863-3:1999 IDT)
rezova – Geometrijska specifikacija proizvoda
BAS DIN 865:1999
i tolerancije kvaliteta
(EN ISO 9013:2002/A1:2003 IDT * ISO Mjerna letva - Ispitne mjerne letve - Zahtjevi
9013:2002/A1:2003 IDT) (DIN 865:1983 IDT)

- 138 -
BAS DIN 866:1999 BAS DIN 2240-2:1999
Mjerni linijar - Radni mjerni linijar - Zahtjevi, Drške za mjerne čepove sa zvjezdastim
Izvedba žljebovima iznad 40 mm. Drške, cilindricni
(DIN 866:1983 IDT) vijci i stezni komadi
(DIN 2240-2:1989 IDT)
BAS DIN 874-1:1999
BAS DIN 2248-1:1999
Linijari - Plosnati linijari čelični, mjere,
tehnički uvjeti isporuke Tijela prolaznih kontrolnika za otvore
(DIN 874-1:1973 IDT) nazivnog prečnika od 1 do 40 mm
(DIN 2248-1:1989 IDT)
BAS DIN 875:1999
BAS DIN 2248-2:1999
Čelični ugaonici od 90 stepeni
(DIN 875:1981 IDT) Tijela prolaznih kontrolnika za otvore
nazivnog prečnika od 40 do 120 mm
BAS DIN 877:1999
(DIN 2248-2:1989 IDT)
Alati za mjerenje nagiba (Libele)
BAS DIN 2248-3:1999
(DIN 877:1986 IDT)
Tijela prolaznih kontrolnika za otvore
BAS DIN 879-1:2005
nazivnog prečnika od 120 do 200 mm
Ispitivanje geometrijskih veličina – Percizni (DIN 2248-3:1989 IDT)
pokazivač - Dio 1: Sa mehaničkim
BAS DIN 2248-4:1999
pokazivačem
(DIN 879-1:1999 IDT) Tijela prolaznih kontrolnika za otvore
nazivnog prečnika od 40 do 250 mm. Za fina
BAS DIN 879-3:2005
radionička mjerenja
Ispitivanje geometrijskih veličina - Precizni (DIN 2248-4:1989 IDT)
pokazivači – Dio 3: Sa mehaničkim
BAS DIN 2249-1:1999
pokazivačem i električnim graničnim
kontaktom Tijela neprolaznih graničnih mjerila za otvore
(DIN 879-3:1999 IDT) nazivnog prečnika od 1 do 40 mm
(DIN 2249-1:1989 IDT)
BAS DIN 2231:1999
BAS DIN 2249-2:1999
Granična račvasta mjerila i kovana tijela
mjerila za interval mjera nazivnog prečnika Tijela neprolaznih graničnih mjerila za otvore.
iznad 3 mm do 100 mm Kalibri za otvore nazivnog prečnika od 40 do
(DIN 2231:1982 IDT) 500 mm
(DIN 2249-2:1989 IDT)
BAS DIN 2232:1999
BAS DIN 2249-3:1999
Prolazna granična račvasta mjerila sa kovanim
tijelom za interval mjera nazivnog prečnika Tijela neprolaznih graničnih mjerila za otvore.
iznad 3 mm do 100 mm Pljosnato tijelo mjerila za cilindrična tijela,
(DIN 2232:1982 IDT) mjerila za otvore nazivnog prečnika od 120 do
200 mm
BAS DIN 2233:1999
(DIN 2249-3:1989 IDT)
Neprolazna granična račvasta mjerila sa
BAS DIN 2249-4:1999
kovanim tijelom za interval mjera nazivnog
prečnika iznad 3 mm do 100 mm. Tijela neprolaznih granična mjerila.
(DIN 2233:1982 IDT) Cilindrično tijelo mjerila za otvore nazivnog
prečnika od 40 do 120 mm
BAS DIN 2240-1:1999
(DIN 2249-4:1989 IDT)
Drške za mjerne čepove sa konusnim otvorom
1: 50 nazivnog prečnika od 40 mm
(DIN 2240-1:1989 IDT)

- 139 -
BAS DIN 2249-5:1999 BAS DIN 2285-2:1999
Tijela neprolaznih granična mjerila. Navojni prolazni granični mjerni prstenovi za
Cilindrično tijelo, mjerila za otvore nazivnog milimetarski ISO - navoj nazivnog prečnika
prečnika od 40 do 250 mm. Za fina radionička iznad 50 do 200 mm za fina radionička
tehnička mjerenja tehnička mjerenja.
(DIN 2249-5:1989 IDT) (DIN 2285-2:1985 IDT)
BAS DIN 2250-1:1999 BAS EN 1793-3:2005
Prstenasti prolazni mjerni kontrolnici i Sredstva za smanjenje buke od saobraćaja –
podešljivi prstenasti mjerni kontrolnici Metoda ispitivanja za određivanje akustičnih
nazivnog prečnika od 1 do 315 mm za opću performansi – Dio 3: Standardizovani spektar
primjenu i pneumatske mjerne uređaje. buke od saobraćaja
(DIN 2250-1:1989 IDT) (EN 1793-3: 1997 IDT)
BAS DIN 2250-2:1999 BAS EN ISO 3650:1999
Prstenasti neprolazni mjerni kontrolnici i Pomična mjerila za spoljašnje mjere - Etaloni
podešljivi prstenasti mjerni kontrolnici dužine – Granične mjere
nazivnog prečnika od 1 do 315 mm za fina (EN ISO 3650:1998 IDT)
radionička tehnička mjerenja.
BAS ISO 3599:1999
(DIN 2250-2:1989 IDT)
Nonijus sa podjelom od 0,1 do 0,05 mm.
BAS DIN 2253:1999
(ISO 3599:1976 IDT)
Kontrolna mjerila za račvasta mjerila, nazivne
BAS ISO 3611:1999
mjere od 1 do 10 mm
(DIN 2253:1983 IDT) Mikrometar za spoljašnje mjere.
(ISO 3611:1976 IDT)
BAS DIN 2254-1:1999
BAS ISO 8512-1:1999
Ispitivanje geometrijskih veličina - Granična
mjerila za prstenove - Dio 1: Nazivni prečnik Ploče za poravnavanje - Dio 1: Ploče od
od 1 do 315 mm - Opća primjena livenog gvožđa
(DIN 2254-1:1995 IDT) (ISO 8512-1:1990 IDT)
BAS DIN 2254-2:1999 BAS ISO 8512-2:1999
Ispitivanje geometrijskih veličina - Granična Ploče za poravnavanje - Dio 2: Ploče granitne
mjerila za prstenove - Dio 2: Nazivni prečnik (ISO 8512-2:1990 IDT)
od 1 do 315 mm - Fina mjerna tehnika Mjerenje zapremine, mase, gustoće,
(DIN 2254-2:1995 IDT) viskoznosti
BAS DIN 2279:1999 BAS ASTM D 445:2003
Granična mjerila sa milimetarskim ISO Standardna metoda za određivanje kinematičke
navojem - Granična mjerila za spoljnje i viskoznosti prozirnih i neprozirnih tečnosti
unutrašnje navoje - Pregled, obilježavanje, (Izračunavanje dinamičke viskoznosti)
primjena. (ASTM D 445:2003 IDT)
(DIN 2279:1982 IDT)
BAS ASTM D 4052:2003
BAS DIN 2285-1:1999
Standardna metoda za određivanje gustoće i
Navojni prolazni granični mjerni prstenovi za relativne gustoće tečnosti digitalnim mjeračem
milimetarski ISO - navoj nazivnog prečnika od (ASTM D 4052:2002 IDT)
1 do 200 mm - za opću primjenu
(DIN 2285-1:1989 IDT)

- 140 -
Mjerenje sile, težine i pritiska Akustika i akustička mjerenja
BAS EN 562:2004 Akustička mjerenja i smanjenje buke
općenito
Oprema za plinsko zavarivanje - Manometri
koji se koriste pri zavarivanju, rezanju i BAS EN ISO 15667:2005
srodnim postupcima
Akustika - Upute za smanjenje buke
(EN 562:2003 IDT)
pregradama i potpuno zatvorenim kabinama
Mjerenje protoka fluida (EN ISO 15667:2001 IDT* ISO 15667:2000
IDT)
Protok u zatvorenim vodovima
BAS ISO 9053:2005
BAS EN 13220:2003
Akustika - Materijali koji se primjenjuju u
Protočna mjerila za priključenje na utičnice
akustici – Utvrđivanje otpora strujanja vazduha
cijevnih sistema za medicinski gas
kroz materijal
(EN 13220:1998 IDT)
(ISO 9053:1991 IDT)
BAS EN ISO 5167-1:2004
BAS ISO 9613-1:2005
Mjerenje protoka fluida na bazi diferencijalnog
Akustika - Prigušenje zvuka koji se širi na
pritiska umetanjem uređaja kružnog
otvorenom vanjskom prostoru - Dio 1:
poprečnog presjeka u cjevovod punog protoka-
Proračun apsorpcije zvuka u atmosferi
Dio 1: Opći principi i zahtjevi
(ISO 9613-1:1993 IDT)
(EN ISO 5167-1:2003 IDT * ISO 5167-1:2003
IDT) BAS ISO 9613-2:2005
BAS EN ISO 5167-2:2004 Akustika - Prigušenje zvuka koji se prostire u
atmosferi - Dio 2: Opće metode proračuna
Mjerenje protoka fluida na bazi diferencijalnog
(ISO 9613-2:1996 IDT)
pritiska umetanjem uređaja kružnog
poprečnog presjeka u cjevovod punog protoka- BAS ISO 9614-1:2005
Dio 2: Blende
Akustika - Utvrđivanje nivoa zvučne snage
(EN ISO 5167-2:2003 IDT * ISO 5167-2:2003
izvora buke korištenjem intenziteta zvuka -
IDT)
Dio 1: Mjerenje u odabranim tačkama
BAS EN ISO 5167-3:2004 (ISO 9614-1:1993 IDT)
Mjerenje protoka fluida na bazi diferencijalnog BAS ISO 9614-2:2005
pritiska umetanjem uređaja kružnog poprečnog
Akustika - Utvrđivanje nivoa zvučne snage
presjeka u cjevovod punog protoka- Dio 3:
izvora buke korištenjem intenziteta zvuka -
Dizne i Venturi dizne
Dio 2: Tačan metod mjerenja skeniranjem
(EN ISO 5167-3:2003 IDT * ISO 5167-3:2003
(ISO 9614-2:1996 IDT)
IDT)
BAS ISO 9614-3:2005
BAS EN ISO 5167-4:2004
Akustika - Utvrđivanje nivoa zvučne snage
Mjerenje protoka fluida na bazi diferencijalnog
izvora buke korištenjem intenziteta zvuka -
pritiska umetanjem uređaja kružnog poprečnog
Dio 3: Precizna metoda mjerenja pomoću
presjeka u cjevovod punog protoka –Dio 4:
skeniranja
Venturi cijev
(ISO 9614-3:2002 IDT)
(EN ISO 5167-4:2003 IDT * ISO 5167-4:2003
IDT) BAS ISO 9645:2005
Akustika - Mjerenje buke emitirane od mopeda
u pokretu - Priručna metoda
(ISO 9645:1990 IDT)

- 141 -
BAS ISO 10847:2005
Akustika - Utvrđivanje prigušenja vanjske
buke od svih vrsta barijera na terenu
(ISO 10847:1997 IDT)
BAS ISO 14163:2005
Akustika - Smjernice za suzbijanje buke
pomoću prigušivača
(ISO 14163:1998 IDT)
Buka koju proizvode mašine i oprema
BAS EN 1547:2005
Industrijska oprema za termičku obradu -
Propisi za ispitivanje buke industrijske opreme
za termičku obradu uključujući njenu pomoćnu
opremu za rukovanje
(EN 1547:2001 IDT)
BAS EN ISO 11200:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Smjernice za upotrebu osnovnih
standarda za određivanje emisije zvučnog
pritiska na radnom mjestu i na drugim
određenim položajima
(EN ISO 11200:1995 IDT ISO 11200:1995
IDT)
BAS EN ISO 11200/AC:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Smjernice za upotrebu osnovnih
standarda za određivanje emitiranja zvučnog
pritiska na radnom mjestu i na drugm
specificiranim mjestima - Amandman AC
(EN ISO 11200/AC:1997 IDT* ISO
11200:1995 IDT)
BAS EN ISO 11201/AC:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Mjerenje zvučnog pritiska emisije na
radnom mjestu i na drugim određenim
mjestima – Priručna metoda mjerenja u
slobodnom zvučnom polju iznad reflektirajuće
površine - Amandman AC
(EN ISO 11201/AC:1995 IDT* ISO
11201:1995 IDT)
BAS EN ISO 11201:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Mjerenje zvučnog pritiska emisije na
radnom mjestu i na drugim određenim
mjestima – Priručna metoda mjerenja u
slobodnom zvučnom polju iznad reflektirajuće
površine (EN ISO 11201:1995 IDT* ISO
11201:1995 IDT)
- 142 -
BAS EN ISO 11202/AC:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Mjerenje zvučnog pritiska emisije na
radnom mjestu i na drugim određenim
mjestima – Metoda procjene na terenu -
Amandman AC
(EN ISO 11202/AC:1995 IDT *ISO
11202:1997 IDT)
BAS EN ISO 11202:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Mjerenje zvučnog pritiska emisije na
radnom mjestu i na drugim određenim
mjestima – Metoda procjene na terenu
(EN ISO 11202:1995 IDT* ISO 11202:1995
IDT)
BAS ISO 11203:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema Određivanje zvučnog pritiska emisije
na radnom mjestu i drugim specificiranim
mjestima i zavisnosti od zvučne snage
(EN ISO 11203:1995 IDT * ISO 11203:1995
IDT)
BAS EN ISO 11204:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema-Mjerenje nivoa zvučnog pritiska
emisije na radnom mjestu i na drugim
određenim mjestima – Metoda za korigiranje
uticaja okoline
(EN ISO 11204:1995 IDT* ISO 11204:1995
IDT)
BAS EN ISO 12001:2005
Akustika - Buka koju emitiraju mašine i
oprema - Pravila za izbor i prikaz kodiranih
rezultata ispitivanja
(EN ISO 12001:1996 IDT* ISO 12001:1996
IDT)
BAS ETS 300753:2003
Inženjering opreme (EE) - Akustički šum
emitovan od telekomunikacione opreme
(ETS 300753 ED.1:1997 IDT)
BAS IEC 60551/AMD 1:2000
Određivanje nivoa buke za transformatore i
prigušnice - Amandman A1
(IEC 60551 AMD1:1995 IDT)
BAS IEC 60551:2000
Određivanje nivoa buke za transformatore i
prigušnice (IEC 60551:1987 IDT)
BAS ISO 1999:2005 BAS ISO 15664:2005
Akustika - Buka na random mjestu, Akustika - Postupci pri projektiranju zaštite od
utvrđivanje izlaganja buci i proračun bukom buke na otvorenom prostoru
izazvanog oštećenja sluha (ISO 15664:2001 IDT)
(ISO 1999:1990 IDT)
Buka koju proizvode prijevozna sredstva
BAS ISO 8297:2005
BAS DIN 863-4:2005
Akustika - Utvrđivanje nivoa zvučne snage
Ispitivanje geometrijskih veličina - Mikrometri
industrijskih postrojenja sa više izvora za
- Dio 4: Mikrometri za unutrašnje mjerenje -
procjenu nivoa zvučnog pritiska u okolini -
Pojmovi , zahtjevi, ispitivanje
Priručna metoda
(DIN 863-4:1999 IDT)
(ISO 8297:1994 IDT)
BAS EN 1793-1:2002
BAS ISO 9295:2005
Uređaji za smanjenje buke od saobraćaja na
Akustika - Mjerenje visokofrekventne buke od
cestama – Metoda ispitivanja za određivanje
računara i kancelarijske opreme
zvučnih karakteristika - Dio 1: Unutrašnje
(ISO 9295:1988 IDT)
karakteristike apsorpcije zvuka
BAS ISO 9296:2005 (EN 1793 -1:1997 IDT)
Akustika - Označene vrijednosti emitiranja BAS EN 1793-2:2002
buke od računara i kancelarijske opreme
Uređaji za smanjenje buke od saobraćaja na
(ISO 9296:1988 IDT)
cestama – Metoda ispitivanja za određivanje
BAS ISO 9612:2005 zvučnih
Akustika - Smjernice za mjerenje i procjenu karakteristika - Dio 3: Normalizovan spektar
izloženosti buci u radnoj okolini saobraćajne buke
(ISO 9612:1997 IDT) (EN 1793-2:1997 IDT)
BAS ISO 9613-1:2005 BAS EN ISO 11819-1:2003
Akustika - Prigušenje zvuka koji se širi na Akustika - Mjerenje uticaja gornjih površina
otvorenom vanjskom prostoru - Dio 1: kolovoza na saobraćajnu buku - Statistička
Proračun apsorpcije zvuka u atmosferi ispitivanja prolaska vozila
(ISO 9613-1:1993 IDT) (EN ISO 11819-1:2001 IDT * ISO 11819-
1:1997 IDT)
BAS ISO 10052:2005
BAS EN ISO 13473-1:2005
Akustika - Terenska mjerenja izolacije od
zračne i udarne buke i uređaja servisne opreme Karakteriziranje teksture kolovoza upotrebom
- Metoda procjene profila površine - Dio 1: Određivanje srednje
(ISO 10052:2004 IDT) dubine profila
(EN ISO 13473-1:2004 IDT*ISO 13473-
BAS ISO 10053:2005
1:1997 IDT)
Akustika – Mjerenje smanjenja zvuka pregrada
BAS ISO 2922:2005
u kancelarijama u specifičnim laboratorijskim
uslovima Akustika - Mjerenje buke koju emitiraju plovni
(ISO 10053:1991 IDT) objekti na rječnim tokovima i u lukama
(ISO 2922:2000 IDT)
BAS ISO 10302:2005
BAS ISO 2923:2005
Akustika- Metoda mjerenja emitirane buke od
malih ventilacionih uređaja Akustika - Mjerenje buke na plovilima
(ISO 10302:1996 IDT) (ISO 2923:1996 IDT)

- 143 -
BAS ISO 13473-1:2005 BAS ASTM D 1535:2003
Određivanje karakteristika strukture kolovoza Standardna praksa za specifikaciju boje putem
autoputa kod primjene površinskih profila - Munsell-sistema
Dio 1: Određivanje srednje dubine profila (ASTM D 1535:2001 IDT)
(ISO 13473-1:1997 IDT)
Termodinamika i mjerenja temperature
BAS ISO 13473-2:2005
Toplota, Kalorimetrija
Određivanje karakteristika strukture kolovoza
BAS EN 12697-13/AC:2002
autoputa kod primjene površinskih profila -
Dio 2: Termini i osnovni zahtjevi u vezi sa Bitumenizirane smjese - Metode ispitivanja
analizom profila strukture kolovoza vruče miješanog asfalta -Dio 13: Mjerenje
(ISO 13473-2:2002 IDT) temperature - Amandman AC
(EN 12697-13/AC:2002 IDT)
BAS ISO 13473-3:2005
BAS EN 12697-13:2002
Određivanje karakteristika strukture kolovoza
autoputa kod primjene površinskih profila - Bitumenizirane smjese - Metode ispitivanja
Dio 3: Termini i osnovni zahtjevi u vezi sa vruće miješanog asfalta -Dio 13: Mjerenje
analizom profila strukture kolovoza temperature
(ISO 13473-3:2002 IDT) (EN 12697-13:2000 IDT)
BAS ISO 13742-1:2005 Mjerila temperature
Akustika - Mjerenje osobina apsorpcije zvuka BAS EN 12470-1:2003
površine kolovoza na terenu - Dio 1: Proširena Klinički termometri - Dio 1: Stakleni
(SO 13742-1:2002 IDT) termometri s tečnim metalom s uređajem za
Ostali standardi koji se odnose na akustiku čuvanje i pokazivanje vrijednosti maksimalne
temperature tijela
BAS EN ISO 11821:2005
(EN 12470-1:2000 IDT)
Akustika - Mjerenje smanjenja zvuka
BAS EN 12470-2:2003
pokretnim panelima
(EN ISO 11821:1997 IDT* ISO 11821:1997 Klinički termometri - Dio 2: Termometri
IDT) promjenljive faze (obilježena matrica)
(EN 12470-2:2000 IDT)
BAS EN ISO 11957:2005
BAS EN 12470-3:2003
Akustika - Utvrđivanje zvučne izolacije kabina
- Laboratorijska i terenska mjerenja Klinički termometri - Dio 3: Izvedba čvrstih
(EN ISO 11957:1996 IDT * ISO 11957:1996 električnih termometara (predvidivi i
IDT) nepredvidivi) s uređajem za čuvanje i
pokazivanje vrijednosti maksimalne
Vibracije, udari i mjerenja vibracija
temperature tijela
BAS EN 1032:2004 (EN 12470-3:2000 IDT)
Mehaničke vibracije - Ispitivanje pokretnih BAS EN 12470-4:2003
mašina u cilju određivanja vrijednosti emisije
Klinički termometri - Dio 4: Izvedba
vibracija
električnih termometara za kontinuirano
(EN 1032:2003 IDT)
mjerenje
BAS EN 1033:2004 (EN 12470-4:2000 IDT)
Vibracije ruku - Laboratorijska mjerenja BAS EN 12470-5:2003
vibracija na rukohvatu ručnih mašina - Opšte
Klinički termometri - Dio 5: Izvedba
odredbe
termometara za uho sa infracrvenim zračenjem
(BAS EN 1033:1995 IDT)
(s uređajem za čuvanje i pokazivanje
Optika i optička mjerenja vrijednosti maksimalne temperature tijela)
(EN 12470-5:2003 IDT)
Boje i mjerenje svjetlosti

- 144 -
BAS ISO 4268:2002 BAS IEC 60044-2/A1:2004
Nafta i tečni naftni proizvodi – Mjerenja Mjerni transformatori - Dio 2: Induktivni
temperature – Manuelni postupci naponski transformatori, Amandman 1
(ISO 4268:2000 IDT) (IEC 60044-2/A1:2000 IDT)
Elektricitet, Magnetizam.,Električna i BAS IEC 60044-3:2004
magnetska mjerenja
Mjerni transformatori - Dio 3: Kombinovani
Elektricitet, Magnetizam, Opći aspekti transformatori
(IEC 60044-3:2002 IDT)
BAS IEC 60059:2004
BAS IEC 60044-5:2004
IEC Standardne nominalne vrijednosti struja
(IEC 60059:1999 IDT) Mjerni transformatori - Dio 5: Kapacitivni
naponski transformatori
Mjerenje električnih i magnetskih veličina
(IEC 60044-5:2004 IDT)
BAS EN 50383:2005
BAS IEC 60044-6:2000
Osnovnii standard za proračun i mjerenje
Mjerni transformatori - Dio 6: Zahtjevi za
jačina elektromagnetnog polja i SAR-a koji se
zaštitu strujnih transformatora od uticaja
odnose na izloženost ljudi od radio baznih
tranzijenata
stanica i fiksnih terminalnih uređaja za bežične
(IEC 60044-6:1992 IDT)
telekomunikacione sisteme (100 MHz – 10
GHz) BAS IEC 60044-8:2004
(EN 50383:2002 IDT)
Mjerni transformatori - Dio 8: Elektronski
BAS EN 60387:2002 strujni transformatori
(IEC 60044-8:1992 IDT)
Simboli za električna brojila izmjenične struje
(EN 60387:1992 IDT) BAS IEC 60052:2004
BAS IEC 60044-1:2000 Mjerenje napona pomoću standardnog zračnog
iskrišta
Mjerni transformatori - Dio 1: Strujni
(IEC 60052:2002 IDT)
transformatori
(IEC 60044-1:1996 IDT) BAS IEC 60186/AMD 2:2000
BAS IEC 60044-1/A2:2004 Naponski transformatori - Amandman 2 na
IEC 60186
Mjerni transformatori - Dio 1: Strujni
(IEC 6018 AMD 2:1995 IDT)
transformatori, Amandman 2
(IEC 60044-1/A2: 2002 IDT) BAS IEC 60790:2000
BAS IEC 60044-1/A1:2004 Osciloskopi i vršni voltmetri za impulsna
ispitivanja
Mjerni transformatori - Dio 1: Strujni
(IEC 60790:1984 IDT)
transformatori, Amandman 1
(IEC 60044-1/A1:2000 IDT) BAS IEC 60833:2000
BAS IEC 60044-2:2000 Mjerenje električnog polja napona industrijske
frekvencije Flikermetri, Funkcionalne i
Mjerni transformatori - Dio 2: Induktivni
izvedbene specifikacije
naponski transformatori
(IEC 60833:1987 IDT)
(IEC 60044-2:1997 IDT)
BAS IEC 61036:2000
BAS IEC 60044-2/A2:2004
Statička vatsat brojila aktivne energije za
Mjerni transformatori - Dio 2: Induktivni
naizmjeničnu struju klase 1 i 2
naponski transformatori, Amandman 2
(IEC 61036:1996 IDT)
(IEC 60044-2/A2:2002 IDT)

- 145 -
 BAS IEC/TR2 61083-2:2001 BAS EN 60601-2-9:2002
Digitalni pisači za mjerenje pri Medicinska električna oprema - Dio 2: Posebni
visokonaponskim ispitivanjima – Dio 2: zahtjevi sigurnosti za kontaktne pacijent
Ocjena softvera koji se koristi za određivanje dozimetre koji se koriste u radioterapiji,
parametara oblika implusa električno povezanih sa detektorima zračenja
(EN 60601-2-9:1996 IDT * IEC 60601-2-
(IEC 61083-2:1996 IDT)
9:1996 IDT)
BAS IEC 61358:2000
BAS EN 60731/A1:2005
Primjena ispitivanja za direktne (primarne)
Medicinska električna oprema - Dozimetri sa
vatmetre naizmjenične struje za aktivnu
jonizirajućim komorama primjenjeni u
energiju (klase 1 i 2)
radioterapiji; Amandman A1
(IEC 61358:1996 IDT)
(EN 60731:1997/A1:2002 IDT *IEC
BAS IEC/TR2 60868:2002 60731:1997/A1: 2002 IDT / NOTE:
Flikermetri, Funkcionalne i izvedbene ENDORSEMENT NOTICE)
specifikacije (IEC/TR2 60868:1986 IDT) BAS EN 60731:2005
BAS IEC/TR2 61321-1:2000 Medicinska električna oprema - Dozimetri sa
Visokonaponske tehnike ispitivanja sa veoma jonizirajućim komorama primjenjeni u
brzim impulsima -Dio 1: Mjerni sistemi za radioterapiji
prenapone brzog čela generirane u gasom (EN 60731:1997 IDT *IEC 60731:1997 IDT)
izolovanim postrojenjima BAS EN 61674 :2005
(IEC/TR2 61321-1:1994 IDT)
Medicinska električna oprema – Dozimetri sa
Mjerenje zračenja jonizirajućim komorama i/ili poluprovodnički
BAS CISPR 19:2002 detektori korišteni kod snimanja u
dijagnostici X- zračenjem
Smjernice za upotrebu metode supstitucije za (EN 61674:1997 IDT*IEC 61674:1997 IDT)
mjerenje zračenjaod mikrovalnih pećnica za
frekvencije iznad 1 GHz BAS EN 61674/A1:2005
(CISPR 19:1983 IDT) Medicinska električna oprema – Dozimetri sa
BAS EN 60580:2005 jonizirajućim komorama i/ili poluprovodnički
detektori korišteni kod snimanja u
Medicnska električna oprema - Mjerač dijagnostici X- zračenjem; Amandman A1
proizvoda površine snopa zračenja i prosječne
doze
(EN 60580:2000 IDT * IEC 60580:2000 IDT)

- 146 -

View publication stats