Nezakcij (Vizače)

Najstariji grad u Istri je Nezakcij pokraj Valture (u oblizini pulske

zračne luke).
Kao predpovijesna gradina naseljen je negdje u 15. st.p.n.e., dok u
željezno doba postaje centar histra. Kobne 177. p.n.e. osvajaju ga
rimljani i Nezakcij postaje važno rimsko središte. Ne spominje se na
Rižanskoj skupini, a pretpostavlja se da je grad jednostavno napušten
negdje u 7. i 8. stoljeću zbog napada avara i slavena.
Iskapanja Nezakcija započinju 1900. godine te se svako toliko
nastavljaju. Radovi su otkrili niz nalaza iz najstarijeg histarskog doba
te kasnijeg antičkog doba.
Iz histarskog razdoblja (uz bedeme na strani gdje ulazite u Nezakcij)
otkrivena je nekropola s mnogobojnim žarama (histri su spaljivali
svoje mrtve, pepeo stavljali u žare i žare pohranjivali u grobove
isklesane u stijenama). Osim nekropole otkriveni su i bedemi koji u
širokom krugu štite današnje ostatke.
Otrivena je nekropola i iz antičkog doba (uz cesticu koja od zidina vodi
prema Puli), zatim terme (manje ženske i veće muške), ostaci foruma,
veći centralni hram te dva manja uz njega, niz zgrada oko foruma.
Negdje u 6 st., nakon prihvaćanja kršćanstva, grade se i dvije bazilike.
Neki prapovjesni i antički nalazi danas se mogu vidjeti u Arheološkom
muzeju u Puli. Želite li saznati više ili vidjeti mapu Nezakcija koja
će vam pomoći u njegovom obilasku preporučujem ovaj link.

Legenda o kralju Epulonu:

Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda
vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij,
branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja.
Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa
zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na
vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u
nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.

Velikim porazom Histra u ratu s Rimljanima (177.p.n.e.) u ruke Rimljana dolaze i

tri histarske gradine na jugu Istre; Nezakcij (Vizače), Mutila (Medulin) i Faverija
(vjerojatno Mutvoran).
Nakon toga život u Nezakciju doživljava promjene. Dio Histra koji je preživio sukobe i
ostao ovdje živjeti postepeno se romanizira, dolaze neki novi stanovnici, novi običaji,
nova vjerovanja… Život u Nezakciju nastavio se i nakon 177.p.n.e. tako da je
Nezakcij nastavio svoju egzistenciju kao antički grad.
Istraživanja Nezakcija započela su početkom 20.st. kada je i otkriven, traju s većim
ili manjim prekidima do danas, a odvijati će se i dalje jer mnogi dijelovi Nezakcija još
nisu istraženi. Temeljitija istraživanja samog Foruma kao i trijade rimskih hramova
uz Forum (na slici, slikano sa stražnje strane hramova) započela su uoči Drugog
svjetskog rata, nastavila su se osamdesetih godina, a traju i danas.
Zamijećeno je kako se južni bočni hram (onaj najbliže Budavi, na slici desno) u
svojim temeljima te dijelovima nekih zidova po tehnici gradnje razlikuje od ostala
dva hrama. Osim toga, hram se razlikuje od ostala dva hrama po pregradnji njegove
unutrašnjosti.
Na koncu je zaključeno kako je na mjestu južnog hrama postojalo svetište lokalnim
božanstvima, izgrađeno nekako po padu Nezakcija 177.p.n.e. Histarsko svetište
doživjelo je promjene te je naknadno poprimilo obilježja antičkih hramova. Također,
tek poslije izgrađena su ostala dva hrama rimske trijade hramova čime je južni hram
uklopljen u trijadu i postaje sastavni dio rimskog foruma.
Tek negdje krajem 1. i početkom 2.st. gradi se prvo sjeverni hram (na slici lijevo)
koji je po dimenzijama identičan ovom južnom (tada se i južni hram donekle mijenja,
a lokalnim božanstvima južnog hrama vjerojatno su već prije toga dodana antička
božanstva), a tek se nakon toga između njih gradi centralni hram. U 3.st. je taj
centralni hram dodatno povećan sa zapadne strane (sa strane gdje su vrata kroz
koja ste ušli u Nezakcij) čime definitivno centralni hram postaje najveći hram rimske
trijade.
Sam centralni hram napravljen je na mjestu prapovijesne nekropole pa je ispod
njegovog poda otkrivena nedirnuta žarna grobnica.
Izvor: Kultna središta antičke Istre, prof,dr. sc. Vesna Girardi Jurkić

Nezakcij (Vizače, lat. Nesactium), najstariji je grad u Istri, a nalazi se pokraj Valture u
blizini pulske zračne luke.

Na jugoistočnim obroncima istarskog poluotoka, iznad zaljeva Budava, na jezičcu

zvanom Vizače, ostali su kroz vijekove sačuvani ostaci prapovijesnog, antičkog i
kasnoantičkog grada. Prve vijesti o Nezakciju potječu iz antičkih pisanih izvora (Tit
Livije, XLI, II, 4-16), a materijalna potvrda da Vizače predstavljaju ostatke grada sa
slavnom prošlošću, potvrđena je početkom stoljeća, nalazom zavjetnog žrtvenika caru
Gordijanu (3. st.) na kojoj se spominje Res Publica Nesactiensium.

Danas mjesto predstavlja svojevrstan arheološki park s konzerviranim arhitektonskim

ostacima antičkog i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen s 800 m istraženih bedema.
Na samom ulazu u grad, između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata
prapovijesna nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove
ukazuju na slojevitost naseljavanja i pokapanja od 9. st. pr. Kr. do rimskog osvajanja.
Domaći proizvodi i luksuzna uvezena roba povezuju Nezakcij i histarsku kulturu, čiji je
ovo bio centar, s kulturama gotovo cijelog Sredozemlja i srednje Europe.

Rimljani su poslije opsade 177. pr. Kr. porušili grad, a na istom mjestu sagradili novi s
dobro organiziranom urbanističkom izgradnjom. Na centralnom platou izgrađen je forum
s tri hrama, prostrane terme, no i druge građevine javnog i privatnog karaktera. Na
padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina, a bogata nekropola pružala se
duž ceste koja je iz Pule vodila u grad. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o
zavidnom kulturnom dometu grada u rimsko vrijeme.

Postupnim slabljenjem rimske države dolazi do znakovitih promjena: od antičkog

municipija grad je pretvoren u kasnoantičko utvrđeno naselje. Prostorije raskošnih termi
pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio tijekom 5. st. preuređen
u dvije monumentalne kultne građevine. Prva, sjeverna i nešto veća, južna bazilika,
predstavljaju značajan prilog u poznavanju starokršćanske arheologije.

Grad je preživio pad Rimskog imperija i buđenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim
napadima početkom 7. st.

Uz Nezakcij se povezuje legenda o posljednjem histarskom kralju Epulonu:

Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši
da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi
dospjeti u ruke neprijatelja. Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve
bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač.
Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao
je simbolom otpora.

Nezakcij (Vizače; lat. Nesactium), arheol. nalazište na brežuljku Glavica kraj Valture,
istočno od Pule.





Prapovijest. Gradinsko naselje postojalo je od brončanoga i željeznoga doba. Njegov

položaj nad plodnom dolinom i zaljevom Budava većim je dijelom prirodno zaštićen
strmim obroncima i vododerinama. Rub platoa bio je opasan bedemom, koji je ostao dio
obrambenoga sustava i kroz ant. i kasnoant. razdoblje. Izvan linije zidina, na obroncima,
prepoznatljive su još dvije uske terase, vjerojatno zone prapov. naselja. Visok nasip, koji
prekriva tri paralelna suhozida, štiti prodor u naselje sa zapadne, najpristupačnije strane.
U pokusnim iskopima J. Mladin nazvao je prostor između istočnog i sr. zida smetište, dok
je onaj između središnjeg i vanjskog, ist. dijela bedema odredio kao ustrinum. Kroz sjev.
kraj nasipa vodi uski hodnik, jedna od mlađih vrata, vjerojatno izgrađena u III.st.pr.Kr., a
rim. uređenjem naselja pretvorena u kaptažu za vodu. Izgled prapov. naselja nije poznat,
iako je prostrani plato bio posjećivan i nastanjen neprekidno od razdoblja starijega
neolitika sve do konačnoga gašenja života na njemu nakon događaja potkraj VI. i na poč.
VII.st. Uza zap. obrambeni nasip unutar naselja istražena je tzv. prapovijesna nekropola
(114 grobova i grobnica, među kojima je samo jedna s inhumacijom u zgrčenu položaju),
otkrivena 1900., ali su željeznodobni grobovi sa žarama dokumentirani i izvan te zone, na
širem prostoru naselja (ispod temelja rim. hramova, na području ist. ville urbane).
Željeznodobna nekropola sa žarama i bogatim prilozima, datiranim između XI. i IV–
III.st.pr.Kr., nastala je na mjestu uništene brončanodobne nekropole, od koje su
dokumentirani samo ostatci arhitekture (suhozidovi, ploče grobnih škrinja). Ostatci
spaljenih pokojnika, žare i prilozi polagani su u jednostavne jame i prekrivani kamenim
pločama ili nakupinom kamenja, ili u kamene škrinje, te grupirani u posebne cjeline. Vrlo
rano se pojavljuju grobnice s mnogim višestrukim pokopima. N. kao »prijestolnicu«
Histra potvrđuju mnogobrojni i bogati grobni prilozi, koji predstavljaju tadašnje prestižne
predmete (importirana daunijska, etruščanska i atička keramika, brončane posude – ciste i
kotlići, figuralno ukrašene situle, žezla, lepeze, nakit i dr.) i posebno skupina
monumentalne kamene plastike. Skupinu kamenih spomenika čine ploče ukrašene
geometrijskim motivima (spirala, svastika, cikcak-vrpca, šrafirani S) i ulomci pune
plastike (naga žena koja doji i rađa, nagi konjanik, dijelovi tijela mladića, glava konja,
tzv. žrtvenici). Najveći broj nađen je na području nekropole i svi su uvijek bili u
sekundarnom položaju, zbog čega se pretpostavlja da je riječ o nadgrobnim spomenicima
ili prikazima heroiziranih pokojnika, odn. o spomenicima unutar svetišta posvećenoga
kultu mrtvih. Datacija im je zbog okolnosti nalaza također nesigurna. Mladin njihovo
rušenje datira potkraj XIII. i na poč. XII.st.pr.Kr., a najčešće su datirani u razdoblje
između VIII. i VI.st.pr.Kr.
LIT.: A. Puschi, La necropoli preromana di Nesazio, Relazione degli scavi eseguiti negli anni 1901, 1902 e 1903, Nesazio – Pola, AMSI,
1905, 22; J. Mladin, Umjetnički spomenici prahistorijskog Nezakcija, Kulturno-povijesni spomenici Istre, 5, Pula
1964; K. Mihovilić, Nezakcij, Monografije i katalozi, Pula 2001, 11.