NADA U BOLJE SUTRA UVIJEK POSTOJI

_______________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 12.03.2020
NADA U BOLJE SUTRA UVIJEK POSTOJI

Nauka koja proučava kulturu zove se kulturna antropologija. Šta zapravo otkriva
kulturna antropologija? Ona osim kulture otkriva i nekulturu. Mnogi se pozivaju da
izvorno pripadaju Zapadnoj tj. evropskoj kulturi povezujući je sa religijom, u ovom
slučaju sa kršćanstvom. Mada svi Evropljani imaju iste/slične pretke, za nemali broj njih
postoji želja za nazovi evropskim jedinstvom i jasnom međusobnom razlikom kao
(ne)kulturnom falinkom, mada se dijelom Zapadne kulture smatra islam koji je oduvijek
bio prisutan na tlu evropskog kontinenta. Potrebe za jasnom razlikom prestaju kada se
krene naglašavati da je spaljivanje žena i razapinjanje vjernika, prostitucija, trgovina
robovima i robovlasništvo, klasični kolonijalizam, hegemonizam, terorizam. vjerski
ratovi, ratovi civilizacija, otkriće i upotreba atomskog oružja, agresivni populizam,
fašizam i nacizam nesumnjivo bazni dio Zapadne (kršćanske) kulture. Korektor u borbi
protiv « agresivnih oblika kulturnog izražaja » pojedinih kultura svijeta zamišljeno je da
pliva u vodama međunarodne zajednice i politike ; obzirom da je « međunarodnost »
rastezljiv pojam, značenje se gubi i često prelazi u ruke onih protiv kojih bi trebala biti
uperene mjere korekcije. Tako se došlo do klasične priče « kadija te tuži, kadija ti sudi ».
«Sirova sila » opet je ostala ista ona koja ima veoma značajnog udjela u vođenju politike.
Ne postoje samo asimetrični ratovi, već postoje i asimetrične politike.

"Ostavimo se prošlosti, okrenimo se budućnosti!" Kakve prošlosti, kakve budućnosti?

Ako je pojedinac slika (odraz) nakaradnog društva kojeg k tome slijepo slijedi i
podržava, zato što to od njega traži društvo u kojem se nalazi, kakva je budućnost
društva i pojedinca?

Živjeti u državi koju (kao i njene zakone i običaje) većina otvoreno ne poštuje, ne voli i to
javno pokazuju iz dana u dan (država tako i izgleda – opljačkano i porobljeno, u smeću i
plastici, čast rijetkim izuzecima - zapušteno i zaboravljeno); poštovati nazovi- 'političare
i državnike' koji nisu vrijedni poštovanja; život proćardati u strahu - k tome godinama
vjerovati u poluistine i laži; davati glas, srce i dušu onima koji ne zavređuju 'da im čovjek
dadne ovce na čuvanje'; da se čovjek identifikuje sa nečim što nije u redu, što ne vrijedi
na drugoj strani grada i obale, pomenimo lažne/kupovne diplome, potom sve što nije
prirodno, ljudsko, niti je nešto što je vrijedno identifikovanja. To su oni koji kada kažu
"mi", misle na sebe; kada kažu "naše" misle na "svoje"; to su oni lažnjaci koji nemaju
vjere ni povjerenja ; koji se kriju iza boga –koji avaj, umjesto ljubavi njime ugone strah u
kosti vjernika, uvijek po potrebi, u zbilji - na štetu zajednice a svoju dobit i korist; takvi
se kunu u poštenje a vjeruju jedino u moć novca ; ako zajednica ne postoji, još gore – ako
postoji podijeljena i pocijepana, ako ne postoji timski rad kao dio sojećaja pripadnosti
zajednici, ostaje tek tijesni skup umiješane žive mase dokonih lopova i lažova, sudbinom
pogođenih koji vise između smrti i života, između individualnih veličina i napuhanih ega.

Istina je: ima nas! Ima nas koji smo sebi i među sobom dragi a drugima smo ostali, drugi
i drugačiji!

Sva normalna bića svijeta imaju sposobnost govora i u mnogim društvenim zajednicama
ta bića većinu vremena provode govoreći. Govor im je neophodan radi
sporazumijevanja, naravno, isti nije garant rezultata međusobnog sporazumijevanja.
Često takva vrsta sporazumijevanja završi nesporazumom i nerazumijevanjem, ne zato
što se nešto neće, već naprotiv, upravo zato jer se tako želi i hoće. Takvima jezik ne
koristi za sporazumijevanje već za svađu i prepirku i tako provode većinu svog
ovozemaljskog vremena – u nesporazumu, svađi i prepirci. Tako je jezik bića koja još
zovu « bićima razuma » postao "osnova i produkt svoga rada" pri čemu se ljudi zatečeni
u svađi vraćaju plaču tj. vraćaju se iskonu vremena kada još nisu znali govoriti. Osim
plača njihovi putevi su zastrti simbolima, signalima i gestama da se za njih može reći da
je upotreba petro- i hijeroglifa za njih visoko razvijeno, čitaj napredno doba. Sposobnost
životinja da se sporazumiju jednim pogledaom za takve vrste specija je napredak u
evoluciji jezika.

Globalizam djeluje i pomaže da pojedine države i narodi nemaju svijesti o sebi,

zamjenjujući tu svijest drugim oblicima i ciljevima ; međusobni sukob klanova u borbi za
(pre)vlast je svakodnevnica i nerijetko liči na klasični sukob mafijaških porodica ; u ratu
ljudi slijede pametne i hrabre a u miru titule i titulare koji ih koriste za neke svoje ili
ciljeve vlasti kojoj i sami pripadaju; narod razjedinjen i podijeljen čezne za slobodom ali
nije u stanju da tu slobodu ostvari – osim ako ih ne ujedini državna teritorija koju toliko
vole.

Narod koji izolovano živi u rezervatima dijeleći se po svim mogućim šavovima, vjerski,
politički, jezički, (ne)kulturno, na konstitutivne, građane i ostale – i ćutke to smatra
normalnim; koji pliva u tmini (diktature) religije, populizma, nepotizma, kriminala; koji
šakom i kapom drugima dijeli gradove i morske obale; koji se divi svemu tuđem toliko
da ne zna da uredi sebi – koji se divi tuđim državnim i nacionalnim odličjima, predajući
se i odajući nacionalizmu, fašizmu i klerikalizmu; narod koji nemajući druge
(demokratske !) alternative masovno napušta domovinu kojem se potom domaća vlast i
mediji dive za ostvarenja u tuđini; na kraju, narod koji ima kriminogenu i nakaradnu
sredinu i vlast, loše navike, običaje i još lošije izvore, uzore i izborne rezultate, ne treba
se brinuti za svoju budućnost, jer ona kao takva ne postoji. (hc)

Lažna nada lažnim narodima! Lijepo je davati nadu, ali nije lijepo lagati.