PETROGRAFIJA

• To je znanost koja se bavi proucavanjem

sastava, osobina i postanka stijena.
• Sinonimi koji se mogu cuti su petrologija
ili litologija.
• Stijene izgraduju vanjsku lupinu Zemlje ili
njenu koru.
• Stijene su prirodni agregati minerala

GRAÐA ZEMLJE
• Dva diskontinuiteta: (1)
Mohorovicicev koji odreduje
granicu izmedu kore i plašta i (2)
Weichert-Gutenbergov
diskontinuitet koji obilježava
granicu izmedu donjeg plašta
(mezosfera) i jezgre (barisfere)
• Jezgra-pretpostavlja se da je
izgradena od željeza i nikla. Dijeli
se na unutrašnju koja je cvrsta i
željezovita seže do 5080 km.
Vanjska jezgra je vjerojatno
tekuca masa s konvekcijskim
gibanjem.

1
GRAÐA ZEMLJE
• Plašt- sastoji se od tri sfere ili
lupine:
• - donji plašt (mezosfera) seže do
1000 km dubine i heterogenog je
sastava.
• - srednji plašt (astenosfera) seže od
1000 do 400 km dubine i
karakteriziran je konvekcijskim
gibanjem.
• - gornji plašt smješten je izmedu
astenosfere i kore. Stjenovit je i
sastoji se od ultrabazicnih stijena
(stijena eklogiteklogit s piroksenom i
granatom; peridotit s olivinom i
piroksenom). Gornji plašt s korom
cini stjenovitu cjelinu koja se naziva
litosfera.

GRAÐA ZEMLJE
• Lupinu litosfere cini kora koja
je prosjecno no debela 40 km
na kontinentima i 10-12 km
ispod oceana.
• Predstavlja krajnji vidljivi
rezultat diferencijacije Zemlje.
• Razlikujemo kontinentalnu,
granitnu ili Si-Al koru, te
oceansku, bazaltnu ili Si-Ma
koru.

2
 VRSTE STIJENA PREMA
NACINU POSTANKA

• ERUPTIVNE ILI MAGMATSKE

• TALOŽNE ILI SEDIMENTNE

• METAMORFNE

3
 SASTAV PRVIH 16 km ZEMLJINE KORE

95

0,25
0,75 4

magmatske stijene šejl pješcenjaci vapnenci

ZASTUPLJENOST STIJENA NA
POVRŠINI
• ZASTUPLJENOST STIJENA U HRVATSKOJ
• SEDIMENTNE STIJENE - >90% POVRŠINE
• METAMORFNE STIJENE – ZASTUPLJENIJE OD MAGMATSKIH
• MAGMATSKE STIJENE – NAJMANJE ZASTUPLJENE

4
 KEMIJSKI
SASTAV
LITOSFERE

TEMPERATURA LITOSFERE

• Izvori topline su: sunce i Zemljina unutrašnjost.

• Neposredno na površini ovisi o temperaturi koja vlada u
atmosferi.
• Na odredenoj dubini vlada stalna temperatura koja
odgovara srednjoj godišnjoj temperaturi tog podrucja.
• Ispod te dubine temperatura se pocinje povecavati s
porastom dubine (europski prosjek za 33m 10C).
• Geotermski stupanj: interval u metrima u kojem
temperatura zemlje poveca za 10C (33m).
• Geotermski gradijent: povecanje temperature za svakih
100m dubine

5
 NEKE VRIJEDNOSTI TLAKA I
TEMPERATURE

ZNACAJKE STIJENA
• NACIN POJAVLJIVANJA
• RASPROSTRANJENOST
• STRUKTURE I TEKSTURE
• MINERALNI SASTAV
• KLASIFIKACIJA STIJENA

6
 ERUPTIVNE ILI MAGMATSKE
STIJENE
• PLUTONSKE, INTRUZIVNE ILI DUBINSKE
STIJENE NASTAJU KRISTALIZACIJOM U
DUBINAMA LITOSFERE
• EFUZIVNE ILI POVRŠINSKE NASTAJU
NAGLIM HLAÐENJEM LAVE NA POVRŠINI
LITOSFERE
• ŽICNE ILI HIPABISALNE NASTAJU U VIDU
ŽICA DUŽ PUKOTINA U STIJENAMA.

MAGMA I LAVA
• MAGMA JE PRIRODNA SILIKATNA
OTOPINA KOJA SE NALAZI ISPOD
CVRSTE ZEMLJINE KORE

• LAVA JE TAKOÐER PRIRODNA

SILIKATNA OTOPINA ALI KADA
DOSPIJE NA POVRŠINU ZEMLJINE
KORE

7
• Kemijski sastav magme je vrlo složen.
• Najzastupljeniji kemijski elementi: O, Si, Al, Fe,
C, Na, K, Mg, Ti , te plinovi: sumporovodik,
klorovodik, fluorovodik, ugljicn dioksid, sumporni
dioksid i vodena para.
• Složeni kemijski sastav magme odreduje
mineralne zajednice koje kristaliziraju prema
Bowen-ovom slijedu kristalizacije gdje zajedno
kristaliziraju feromagnezijski (tamni) plagioklasi
(svijetli) minerali.
• Minerali pocinju kristalizirati izmedu 1400 C0
(olivin) i 570 C0 (kvarc) pa nastaju razlicite vrste
stijena.

VISKOZNOST MAGME

• NIŽA TEMPERATURA – VECA VISKOZNOST

• VIŠA TEMPERATURA – MANJA VISKOZNOST
• KISELE MAGME (BOGATE SiO2) – JAKO
VISKOZNE POPUT TIJESTA
• BAZICNE MAGME (SIROMAŠNE SiO2) –
FLUIDNE, POKRETLJIVE
• VIŠI TLAK – VECA VISKOZNOST
• NIŽI TLAK – MANJA VISKOZNOST

8
• Stadiji magmatizma su:
• - magmatski stadij: kristalizira vecina
magmatske smjese
• - pegmatitski stadij: iz preostale kisele magme,
plinova i pare nastaju žicne stijene (s ovim
stadijem završava proces nastanka novih
stijena)
• - pneumatolitski stadij: vruci i agresivni plinovi
i pare metamorfoziraju okolne stijene
• - hidrotermalni stadij: vruce tekucine prodiru
prema površini

NACIN POJAVLJIVANJA

9
 PROSTORNI SKLOP

• VELICINA I OBLIK STIJENSKE MASE,

• VREMENSKI SMJEŠTAJ,
• VRSTA KONTAKTA I
• PROMJENE NA KONTAKTIMA

LUCENJE ERUPTIVNIH STIJENA

• Lucenje je teksturna znacajka samo
eruptivnih stijena, jer prilikom hladenja stijena
one se skupljaju pa nastaju ravnine pucanja.
Lucenje može biti:
• - plocasto zbog hladena od površine,
• - stubasto ili prizmaticno kod ravomjernog
hladenja,
• - kockasto i paralelopipednoNR
ravnomjernog hladenja,
• - kuglasto ili sferoidalno kod neravomjernog
hladenja.

10
 STRUKTURA
• STRUKTURA JE DEFINIRANA STUPNJEM
KRISTALINITETA, VELICINOM, OBLIKOM, I
MEÐUSOBNIM ODNOSOM ZRNA U STIJENSKOJ
MASI.

• STRUKTURA OBUHVACA GEOMETRIJSKE

ZNACAJKE INDIVIDUALNIH KOMPONENTI STIJENE
(MINERALNA ZRNA) I NJIHOVO UREDENJE I
GRAÐU, KOJE JE MOGUCE ODREDITI NA UZORKU,
MAKROSKOPSKI (rjede) ILI MIKROSKOPSKI (cešce).
TO JE POSLJEDICA NACINA POSTANKA,
NAKNADNIH DIJAGENETSKIH PROMJENA,
METAMORFNIH PROCESA I PROCESA TROŠENJA
KOJIMA JE STIJENA BILA PODVRGNUTA.

• STUPNJEVI KRISTALINITETA: VARIRAJU OD

AMORFNOG DO KRUPNOKRISTALASTOG
• KRISTALINITET – POSTOTAK KRISTALIZIRANIH
MINERALNIH SASTOJAKA U STIJENI.
• HOLOKRISTALINA STIJENA – POTPUNO
KRISTALIZIRANA (INTRUZIVNE STIJENE).
• HIPOKRISTALINA (HIPOHIJALINA,
MEZOKRISTALINA) STIJENA – DJELOMICNO
KRISTALIZIRANA, A DJELOMICNO JE VULKANSKO
STAKLO.
• HOLOHIJALINA STIJENA – 0 2 5 ) 1 2 9 8 / . $ 1 6 . 2
STAKLO. NAGLO 2 / $C( 1 ( / $ 9 ( .

11
• VELICINA ZRNA U STIJENSKOJ MASI
VARIRA OD MEGASKOPSKE, PREKO
MAKROSKOPSKE DO MIKROSKOPSKE.

OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA

MAGMATSKIH STIJENA
ZRNATA

PORFIRSKA

STAKLASTA

12
NEKI PRIMJERI STRUKTURA

13
 • Tekstura, grada stijene obuhvaca raspored,
uredenost, pakiranje i orjentacijuVDW DYQLK
komponenti, a u pravilu se odreduje na izdanku
stijene.
• Primarne teksture formiraju se u stijenama
tijekom njezina nastanka. Nastale su u
sedimentnim stijenama prije litifikacije
(slojevitost, laminacija folijacija),a u eruptivnim
prije i u vrijeme kristalizacije (tecenje magme).
Metamorfne stijene nemaju primarne strukture,
buduci da su one same po sebi sekundarne
tvorevine.

• tekstura eruptivnih stijena može biti:

homogena (masivna), fluidalna (posljedica
tecenja), vezikularna kada sadrži šupljine,
mandulasta i tomu slicno.

14
 BOJA MAGMATSKIH STIJENA

• ODRAZ KOLICINSKOG I PROSTORNOG ODNOSA SVIJETLIH

PREMA TAMNIM MINERALIMA U STIJENI
• SALSKI MINERALI – MALA GUSTOCA, SVIJETLE BOJE, VELIKI
UDIO Si i Al (FELDSPATI, KVARC, MUSKOVIT), U PRAVILU
KISELE STIJENE
• FEMSKI MINERALI – VECA GUSTOCA, TAMNE BOJE, VELIKI
UDIO Fe i Mg (OLIVIN, PIROKSENI, AMFIBOLI, BIOTIT), U
PRAVILU BAZICNE STIJENE
• LEUKOKRATNE STIJENE – DO 30 vol.% FEMSKIH (TAMNIH)
NINERALA
• MEZOKRATNE STIJENE – 30 – 60 vol.% FEMSKIH MINERALA
• MELANOKRATNE STIJENE – VIŠE OD 60 vol.% FEMSKIH
MINERALA
• ULTRAMAFITNE STIJENE – 90 vol.% FEMSKIH MINERALA ILI
VIŠE

PEGMATIT-LEUKOKRATNA
PIROKSENIT-MELANOKRATNA

DIORIT-MEZOKRATNA

15
 MINERALNI SASTAV
ERUPTIVNIH STIJENA

• OVISI O KEMIJSKOM SASTAVU MAGMA

ILI LAVE
• O TEMPERATURI
• DUBINI NA KOJOJ STIJENA NASTAJE
• BRZINI PROCESA HLAÐENJA

MINERALI U STIJENAMA MOGU BITI PREMA UDJELU:

• GLAVNI (BITNI) MINERALI – PREVLADAVAJU U
STIJENI I ODREÐJU JOJ GLAVNA SVOJSTVA
• SPOREDNI – NALAZE SE U MANJOJ KOLICINI
• AKCESORNI – PRISUTNI U ZANEMARIVOJ KOLICINI
• U STIJENAMA JE U VECOJ KOLICINI ZASTUPLJENO
SVEGA 20-ak MINERALA, A OBICNO SADRŽE 1 DO 4
GLAVNA MINERALA.
• NAJCEŠCI MINERALI SU: FELDSPATI (GOTOVO 60
vol.%), AUGIT I HORNBLENDA (17 vol.%), KVARC (12
vol.%), TINJCI 4 vol.%) I OSTALI MINERALI (8 vol.%),
PONEKAD I VULKANSKO STAKLO.

16
PREMA VREMENU POSTANKA:
• PRIMARNI MINERALI – NASTALI
KRISTALIZACIJOM IZ MAGME ILI LAVE
PRI PRIJELAZU TALJEVINE U CVRSTO
STANJE
• SEKUNDARNI MINERALI – NASTALI
KASNIJE IZMJENOM ILI ALTERACIJOM
PRIMARNIH MINERALA
HIDROTERMALNIM PROCESIMA ILI
TROŠENJEM

17
 KLASIFIKACIJA MAGMATSKIH STIJENA

SADRŽAJ SiO2

KRITERIJ
ZA
KLASIFIKACIJU
MOŽE BITI

NACIN MINERALNI
POJAVLJIVANJA SASTAV

PODJELA ERUPIVNIH STIJENA

PREMA SADRŽAJU SiO2

• -kisele (>63 % SiO2),

• -neutralne (52-63 % SiO2),
• -bazicne (45-52 % SiO2)
• -ultrabazicne (<45 % SiO2)

18
• Graniti su kisele
dubinske stijene koje
se sastoje od kvarca,
K-feldspat biotita i
hornblende a
struktruktrura im je
zrnasta
• Rioliti su njihovi
efuzivni ekvivalenti s
istim min. sastavom
ali porfirnom
strukturom

19
• Granodioriti su kisele
dubinske stijenene
izgradene od kvarca,
Ca-plagioklasa, biotita
i hornblende a
struktura im je
hipidiomorfno zrnata

• Daciti su njihovi
efuzivni ekvivalenti,
porfirne strukture a
istog ili slicnog
mineralnog sastava

• Granitski porfiri su žicne stijene

mineralnog sastava kao graniti ili
granodioriti, samo porfirne strukture

• Pegmatiti: žicni ekvivalenti

iste magme, istog sastava
poznati po fenokristalima
velike velicine

• Apliti: žicne stijene alotriomorfne strukture,

istog mineralnog sastava

20
• Sijeniti: neutralne dubinske stijene,
hipidiomorfno zrnaste str., ortoklas,
mikroklin, malo plagioklasa, hornblenda i
biotit
• Trahiti: efuzivni ekvivalenti porfirske str.,
slicnog min. sastava

• Dioriti: intruzivne
stijene hipidiomrfno
zrnaste str., kiseli
plagioklas,
hornblenda, biotit,
piroksen. Ako ima
kvarca-kvarcdioriti.
• Andeziti efuzivi
porfirne str., istog ili
slicnog sastava

21
• Gabro intruzivne st.,
alotriomorfno zrnasta str.
pozanata kao gabro-
struktura s dubokim
prorastanjem minerala,
pa su te stijene vrlo žilave
i cvrste, Ca-plagioklas,
piroksen, amfibol ili olivin
• Bazalti: efuzivni
ekvivalenti, porfirna,
vitrofirna ili hijalina str.
• Postoje i alkalni gabro i
alkalni bazalti

• Dijabazi žicne stijene ofitske str., slicnog

min. sastava
• Spiliti: natrijem bogate bazicne stijene,
uglavnom submarine efuzivne pilow lave
• Peridotiti tamnozelene intruzivne zrnaste
stijene od olovina, piroksena, rijetko
hornblenda i biotit
• Duniti krupnozrni intruzivi skoro isljucivo
od olivina koji procesima serpentinizacije
prelazi u serpentin

22
 PRIMJENA MAGMATSKIH
STIJENA
• Svježe magmatske stijene su izvrsna podloga za
temeljenje objekata.
• Svježe intruzivne (dubinske) i žicne ne magmatske
stijene daju odlican arhitektonsko – UDÿHYQLNDP HQL
tehnicki kamen.
• Svježe efuzivne (površinske) magmatskeW LMHQHVX
kvalitetan prirodni gradevinski materijal koji se pretežito
koristi kao tehnicki kamen.
• U hidrogeološkom smislu, magmatske stijene su
vodonepropusne.Voda se zadržava samo u zoni
raspadanja i u pukotinama

SEDIMENTNE STIJENE

• Sedimentne stijene nastale su fizicko-

kemijskom razgradnjom magmatskih,
metamorfnih i starijih sedimentnih
stijena, transportom te litifikacijom
prethodno sedimentiranih cestica, zatim
kristalizacijom iz otopina i biološkim
procesima.

23
• Zastupljenost sedimentnih
stijena je razlicita kad se
promatra po površini i po
zapremini Zemljine kore
• 5% volumena kore (A), a
75% površinske
zastupljenosti (B)
• Cesto jedina zabilješka
geoloških zbivanja

NJIHOV POSTANAK JE SLOŽEN I

DUGOTRAJAN PROCES KOJI IMA
SLIJEDECE FAZE:
• fizicko-kemijsko raspadanje ili trošenje
starijih stijena (eruptivnih, sedimentnih i
metamorfnih)
• transport cestica (gravitacijom, vodom,
vjetrom, ledom)
• sedimentacija (taloženje)
• litifikacija ili okamenjivanje (dijageneza)

24
 RAZGRADNJA ILI TROŠENJE
• je proces razaranja stijena na Zemljinoj površini
ili plitko pod površinom zbog erozije, djelovanja
atmosferilija, vode, leda, klimatskih i
temperaturnih promjena, insolacije i životne
djelatnosti organizama.
• Pri razgradnji bitno se mijenja mineralni sastav
stijene, jer dio minerala nestaje zbog slabe
otpornosti, izlužuje se ili pretvara u nove
minerale koji su stabilni u promijenjenim
fizikalno-kemijskim uvjetima.
• Kompaktna i glatka stijenska masa, bez pukotina
lakše odolijeva procesima razgradnje

TIPOVI (VRSTE) RAZGRADNJE

• Fizicka razgradnja (dezintegracija)
najcešce je samo usitnjavanje stijena bez
tvorbe novih minerala.
• Kemijska razgradnja (dekompozicija)
zbiva se pod djelovanjem vode obogacene
agresivnim komponentama.
• Biološko trošenje zbiva se pod utjecajem
organskih procesa (bakterije i kiseline
nastale truljenjem, rast korjenja i sl.)

25
 FIZICKA RAZGRADNJA

Uzrokovana silama koje djeluju iz atmosfere, hidrosferei biosfere. Ne dolazi do

promjene kemijskog sastava stijene, vec samo do komadanja i usitnjavanja.
Olakšano je sustavima pukotina i prslina.

KEMIJSKA RAZGRADNJA
• VODA U PRIRODI NIKAD NIJE POTPUNO CISTA;
NAJCEŠCE SADRŽI OTOPLJENI CO2 I PONAŠA SE
KAO VRLO BLAGA UGLJICNA KISELINA.
• BLAGO KISELI ILI BLAGO LUŽNATI MEDIJ PUNO
LAKŠE OTAPA MINERALE NEGO NEUTRALNA VODA.
HIDRATIZACIJA
CaCO3 + H2 O + CO2 = Ca(HCO3) 2
HIDROLIZA
2KAlSi3O8 + 2H+ + H2O = Al2Si2O5(OH)4 + 2K+ + SiO2
ortoklas kaolinit

OKSIDACIJA
4FeS2 + 8H2O + 15O2 = 2Fe2O3 + 8H2SO4
pirit hematit sumporna
kiselina

26
 BIOLOŠKA RAZGRADNJA

Erozija je egzodinamicki proces koji

oznacuje mehanicko razaranje i
kemijsko otapanje razorenog
materijala s površine ili u plicem
podzemlju.

Erozija se dijeli na: glacijalnu ili

eroziju ledom i snijegom, eolsku ili
eroziju vjetrom, rijecnu ili fluvijalnu te
marinsku eroziju.

27
 PRIJENOS ILI TRANSPORT
CESTICA
• gravitacijom: kotrljanje i klizanje cestica niz
padinu – koluvijalni sedimenti, sipari, odroni
• vodom (najveca kolicina sedimenata): u obliku
vucenog nanosa, cestica u suspenziji (prah i
glina), turbiditnih struja te pravih otopina (kationi
i anioni)
• vjetrom: eolski sedimenti
• ledom: glacijalni sedimenti ili
• ledom i vodom: glaciofluvijalni sedimenti

NACIN TRANSPORTA PROIZVODI

RAZLICITE TALOGE

Vjetar: dine
Led: morene

Rijeka: aluvijalni nanos Gravitacija: sipari

28
NACIN DJELOVANJA TRANSPORTA

Duljina transporta djeluje na :

• Sortiranost

• Zaobljenost

• Sfericnost

Povecavaju se s duljinom transporta

29
 SEDIMENTACIJA ILI TALOŽENJE

• taloženje pocinje kada prestanu djelovati

sile koje uzrokuju transport
• okoliš taloženja: sredina odredenih fizickih,
kemijskih i bioloških karakteristika
• fizicke: brzina i energija vode (vjetra),
temperatura
• kemijske: salinitet, pH vrijednost, kemijski
sastav vode i stijenja
• biološke: flora i fauna

OKOLIŠI TALOŽENJA MOGU BITI:

• Kontinentalni okoliš: teresticki

(pustinjski, glacijalni, špiljski) i akvaticki
(rijecni, mocvarni i jezerski i delte )
• Prijelazni okoliš: estuariji,lagune i
plimske zone.
• Marinski okoliš: priobalni i grebenski,
neriticki (<200 m), batijalni (200-2000 m)
abisalni (> 2000 m), hadalni (> 5000 m).
Vecina sedimenata taloži se u moru

30
• Dijageneza obuhvaca sve mehanicke i
kemijske promjene koje se dogadaju u
sedimentima od njihova taloženja pa do
pocetka metamorfnih procesa.
• Najvažniji dijagenetski procesi jesu procesi
litifikacije ili okamenjivanja kojima od
rahlih, nevezanih, vodom saturiranih
taloga, nastaju cvrste stijene. U osnovi se
razlikuje mehanicka i kemijska dijageneza.

STRUKTURE SEDIMENTNIH STIJENA

DIJELE SE NA:
1. KLASTICNE (krupnoklasticne,
srednjeklasticne i sitnoklasticne)
2. KRISTALASTE

31
 TEKSTURE SEDIMENTNIH STIJENA

• HOMOGENA
• SLOJEVITA
• BRECASTA

32
 SASTAV SEDIMETNIH STIJENA
• Vrste zrna u sedimetima i stijenama mogu biti: mineralna
zrna (pojedini mineral), odlomci stijena, skeleti ili ljušture
organizama i bioklasti (dio skeleta)
• Minerali mogu biti: autigeni (od maticnih stijena) i
alotigeni (kristalizacijom iz otopine),
• Najcešci minerali su: kvarc, muskovit, kalcit, dolomit i
minerali glina.
• Velicina zrna može biti: blokovi, valutice, šljunak,
pijesak, prah i glina.
• Oblik zrna može biti: uglast do dobro zaobljen (ovisno o
transportu), sferican, štapicast, plocast i sl.

• Slojevitost je znacajka sedimetnih stijena.

Sloj je geološko tijelo uglavnom jednolicnog
sastava, teksture i strukture po cijeloj
debljini, a od sedimenata u krovini i podini
odvojen je mehanickim diskontinuitetom
(slojnom plohom) ili pak promjenom
granulometrijskog sastava, nacinom
slaganja zrna ili promjenom strukture.
Slojevitost može biti planarna, kosa,
ukrštena ili valovita,nepravilna ili pravilna.

33
 PODJELA SEDIMENTNIH STIJENA

• Sedimentne stijene dijele se na klasticne i

neklasticne.
• Klasticne sedimentne stijene sastavljene su
od cestica nastalih razaranjem drugih stijena.
• Neklasticne sedimentne stijene mogu biti
kemogene, nastale kristalizacijom iz otopine i
organogene, nastale taloženjem organskih tvari
ili anorganskih skeletnih dijelova organizama.

• Klasticne sedimentne stijene nastale su

taloženjem i vezivanjem ili cementacijom cestica
nastalih fizickom razgradnjom eruptivnih,
metamorfnih i starijih sedimentnih stijena.
• Dijele prema stupnju vezanosti cestica na
nevezane, polu-vezane i vezane.
• S obzirom na velicinu sastojaka klasticne stijene
se dijele na krupno, srednje i sitnoklasticne.
• Krupnoklasticne stijene (ruditi ili psefiti), imaju
prevladavajucu velicinu zrna vecu od 2 mm.
Njihovi osnovni tipovi su brece i konglomerati
(vezane stijene), kao ekvivalenti kršju i šljunku
(nevezanim stijenama).

34
• Breca (kršnik) sastoji se od uglastog do
poluuglastog stijenskog kršja veceg od 2 (3) mm
i cementa ili matriksa. Velicina fragmenata
najcešce jako varira. Uglatost je posljedica
kratkog transporta. Prijelazni tip izmedu brece i
konglomerata naziva se breco-konglomerat.
• Prema nacinu postanka razlikujemo vulkanske,
tektonske i sedimentne brece. Piroklasticne ili
vulkanske brece sastoje se od odlomaka koji
potjecu od vulkanskih erupcija. Kataklasticne ili
tektonske brece nastaju u procesu lomljenja ili
drobljenja stijena. Kod tog procesa tektonski
pokreti bili su najvažniji cinitelj. Sedimentne ili
intraformacijske brece nastaju tijekom
sedimentacije.

• Konglomerat (valuticnjak) se sastoji od

zaobljenih do poluzaobljenih odlomaka
vecih od 2 (3) mm i cementa ili matriksa.
Velicina i oblik zrna ovisi o vrsti i tvrdoci
ishodišne stijene, kao i o duljini transporta.
Eruptivne i masivne sedimentne stijene
daju sfericna zrna, a tankoslojevite i
škriljave stijene spljoštena zrna. Po
podrijetlu se razlikuju rijecni, jezerski,
marinski i glacijalni konglomerati.

35
 BRECA KONGLOMERAT

• Srednjeklasticne stijene (areniti ili psamiti) imaju

najcešcu velicinu sastojaka velicine pijeska od 0.06 do
2.0 mm. Osnovni tip je pješcenjak, kao ekvivalent
pijesku.
• Pješcenjaci imaju veliku raznolikost mineralnog i
granulometrijskog sastava. Mogu sadržavati zrna
šljunka, kao i sitnije cestice dimenzija praha i gline koje
cine cement ili matriks. S obzirom na kolicinu matriksa
pješcenjaci se dijele na: ciste pješcenjake ili arenite
(matriks < 15 %) i neciste pješcenjake ili grauvake
(matriks > 15 %). Bitni sastojci pješcenjaka su kvarc,
feldspati i odlomci stijena, a sporedni tinjci, karbonati,
minerali glina i teški minerali. Najvažniji sastojak gotovo
svih tipova pješcenjaka je kvarc. Najcešci tipovi
• pješcenjaka su: kvarcni pješenjaci (pretežito zrna
kvarca i malo matriksa), arkoze (zrna kvarca i felspata s
malo matriksa), grauvake (zrna kvarca, odlomci stijena i
dosta matriksa) i kalkareniti ili vapnenacki pješcenjaci.

36
 PJEŠCENJAK

• Sitnoklasticne sedimentne stijene (lutiti ili peliti)

imaju cestice velicine manje od 0.06 mm ili cestice
velicine praha i gline. Najcešce stijene homogene
teksture su siltiti, a lisnate šejlovi. Te stijene
sadrže više od 50% zrnaca i cestica dimezija praha
i gline (< 0.06 mm). Podjela pelitnihVGLP HQDW D
bazira se na medusobnim odnosima sadržaja praha
i gline, na stupnju litifikacije i teksturnim
znacajkama.
• Prahovnjak, muljnjak i glinjak imaju
debeloslojevitu do homogenu teksturu.

37
• Lisnati prahovnjak, muljnjak i glinjak (šejl) imaju
tankolaminiranu do lisnatu teksturu. Prevladavajuci
detriticni sastojak sitnozrnatih klasticnih stijena jesu zrna
kvarca. Znacajni sastojci su zrna feldspata i tinjaca.
Cement je najcešce kvarc i njegov varijetet: opal
(amorfan) i kalcedon (kripotkristalast), kao i mineralno
vezivo nastalo dijagenetskim procesima iz minerala
glina. Neki varijeteti sadrže znacajni udio kalcitnog
cementa pa se nazivaju kalciticni siltit, klaciticni muljnjak
i sl. Posebne vrste sitnozrnastih klasticnih stijena su les i
lapor.

FLIŠ
• Fliš je opisni termin za kompleks klasticnih sedimentnih
stijena nastalih turbidnim tokovima odnosno podmorskim
klizanjima sedimenata. Ti sedimenti su prethodno nastali
kao posljedica brze erozije okolnog uzdignutog gorja. Za
flišni kompleks karakteristicna je sukcesivna izmjena
sitnozrnastih sedimenata kao što su šejlovi, siltiti i lapori
s pješcenjacima. Fliš može sadržavati brece,
konglomerate i vapnence. Naziv flišolike naslage rabi se
za slican kompleks sedimentnih stijena. Flišne naslage
paleogenske starosti rasprostranjene su u južnim
dijelovima Hercegovine .

38
• Les (prapor) je homogeni, obicno
neslojeviti, slabo okamenjeni
sediment. Izrazito je porozan. Sadrži
najcešce zrna velicine srednjeg i
sitnog praha, a u manjoj mjeri sitnog
pijeska i gline. Od minerala
prevladavaju zrna kvarca. Lesa u
velikim kolicinama ima u istocnoj
Slavoniji, Baranji i Srijemu. Nastao je
taloženjem eolskog materijala,
donesenog vjetrom iz velikih
udaljenosti u ledenim geološkim
razdobljima pleistocena. Opcenito se
smatra da prah potjece od
fluvioglacijalnih sedimenata, odnosno
muljeva, preostalih nakon povlacenja
voda i leda.

• Lapor je miješana
karbonatno-glinovita
stijena sastavljena od
razlicitog odnosa zrnaca
kalcita i cestica gline.
Laporom se smatra
stijena koja sadrži kalcit
i 20-80 % gline. Lapori s manje od 20 % gline su
kalcitom bogati lapori, a oni koji sadrže više od
80 % gline su glinoviti (glinom bogati) lapori.
Lapori su važna sirovina za proizvodnju
cementa. Cesti su litološki clan fliša

39
 PIROKLASTICNE STIJENE

• Piroklasticne (vulkanoklasticne) stijene su posebna

skupina klasticnih sedimentnih stijena. Nastale su od
materijala izbacenog vulkanskim erupcijama,
sastavljenog od ocvrsle lave i fragmenata stijena kroz
koje lava prodire. Uglasti komadi veci od 32 mm su
blokovi, a oni zaobljeni vulkanske bombe. Odlomci
velicine od 4 do 32 mm su lapili, a cestice manje do 4
mm nazivaju se vulkanski pepeo. Cementacijom
vulkanskih bombi i lapila nastaje vulkanski
konglomerat, a varijetet s velikim blokovima zove se
aglomerat. Vulkanske brece su mješavina komadica
lave i drugih stijena. Vezani vulkanski pepeo je tuf.

PIROKLASTICNE STIJENE
LAPILI

TUF

VULKANO-KLASTIT

40
 KEMIJSKE SEDIMENTNE STIJENE

• S obzirom na kemizam nastanka dijele se na

karbonatne, silicijske i evaporitne sedimentne stijene.
• Karbonatne stijene mogu nastati na više nacina.
Razlikuju se stijene ciji su sastojci klasticnog,
kemogenog i biogenog (organogenog) podrijetla. U
karbonatne sedimentne stijene ubrajaju se vapnenci,
dolomiticni vapnenci i dolomiti medu kojima postoje
postupni prijelazi. Neciste karbonatne stijene sadrže i
silikatne minerale velicine pijeska, praha i gline, kao i
druge minerale. Sedimentne karbonatne stijene su vrlo
raširene u Hrvatskoj.

VAPNENAC

• Vapnenac je sastavljen je uglavnom od kalcita, a može

sadržavati druge minerale, kao što su dolomit (dolomitski
vapnenac), kvarc (kvarcni vapnenac), glina (laporoviti
vapnenac) ili organske tvari (bituminozni vapnenac).
Cisti vapnenci su bijele boje, a zbog oksida i hidroksida
željeza postaju crvenkasti do žuckasti. Zbog primjesa
ugljevite tvari su sivi, a zbog bitumena smeDi. Vapnenac
je poligenetska stijena koja može nastati na više nacina.
Razlikuju se klasticni, kemogeni i organogeni vapnenci
koji su najrasprostranjeniji. Vapnenci nastaju taloženjem
u vodenom okolišu, vecinom u moru, a rjeDe u jezerima i
rijekama. Prema strukturi razlikuju se vapnenci grejston
tipa s zrnastom potporom i vekston muljeviti tip.

41
 DOLOMIT

• Dolomit je naziv za mineral i ujedno za sedimentnu

karbonatnu stijenu. Stijena dolomit je mineralni agregat
minerala dolomita, a cesto sadrži i kalcit. Dolomit kao
izvorni kemogeni sediment vrlo je rijedak. Pretežito
nastaje procesom dolomitizacije, odnosno
metasomatozom vapnenaca. Ioni magnezija iz morske ili
podzemne vode zamjenjuju kalcij u kristalnoj rešetki
kalcita. Zamjena može biti potpuna ili djelomicna. Zato
postoje prijelazni oblici od vapnenca, dolomiticnog
vapnenca, kalciticnog dolomita do dolomita. Ovi varijeteti
dolomita su raširene stijene u Hercegovini.

SEDRA I TRAVERTIN

• Sedra (tufa) je spužvasti, izrazito porozni tip

vapnenaca nastalih na slapovima rijeka i na
izvorima izlucivanjem kalcita po vodenom bilju,
posebno u podrucju prskanja vode vodopada.
• Travertin je cvrsto litificirani, šupljikavi,
nepravilno laminirani ili slojeviti vapnenac nastao
anorganskim izlucivanjem kalcita iz vrucih voda
oko termalnih izvora.

42
sedra

vapnenac

dolomit

SILICIJSKI SEDIMENTI

• Silicijske sedimentne stijene sadrže pretežito minerale

iz skupine silicijskih oksida i hidroksida, kao što su kvarc,
kalcedon, opal. Mogu nastati biokemijskim i kemijskim
izlucivanjima iz vodenih otopina u kojima se nalazi
otopljena silikatna kiselina H4 SiO4 .
• Biogene stijene talože se u obliku skeleta organizama
dijatomeja - dijatomiti, radiolarija - radiolariti kao i
spikula spužvi - spikuliti.
• Dijagenetske stijene nastaju potiskivanjem prvobitnih
minerala u procesu silicifikacije pa nastaje stijena
rožnac.

43
 EVAPORITNE STIJENE

• Evaporitne stijene su sedimentne stijene nastali

kemijskim izlucivanjima iz prirodno visoko koncentriranih
otopina-salina zbog isparavanja ili evaporizacije vode.
Nastaju u aridnoj klimi, u rubnim dijelovima slanih jezera,
u priobalnim salinama (sabkhama) ili u zatvorenim
lagunima buduci da je isparavanje višestruko brže od
dotoka vode. Najvažniji minerali u evaporitnim stijenama
su gips, anhidrit, halit i druge soli.
• Gips (sadrenac) je mineral (CaSO4 x 2H2O) i
kemogena (evaporitna) sedimentna stijena. Stijena gips
nastala je isparavanjem voda u jezerima i zatvorenim
morskim bazenima.

PRIMJENA KAMENA SEDIMENTNOG PODRIJETLA

• Šljunci, pijesci i kršje koriste seu pripravi betona,

asfalta te za održavanje i nasipanje makadamskih
putova.
• Šljunak se koristi i kao tamponski sloj u gradnji
prometnica.
• Pijesak se koristi i za izradu žbuke, ako ne sadrži
tinjce.
• Tereni izgradeni od šljunka i pijeska povoljni su za
vodoopskrbu (sadrže velike kolicine podzemne vode).
Negativna znacajka ovakvih terena je lako
zagadivanje.

44
• Lapor ima posebnu ekonomsku važnost za
proizvodnju cementa.
• Glina i prapor se koriste kao sirovina u u industriji
opeke i crijepa.
• Odredene vrste glina (bentonit) koriste se i kao isplaka
kod bušenja, za održavanje stijenki bušotina i kao
suspenzije ( s potrebnim dodacima) za injektiranje.
• Brece, konglomerati, pješcenjaci, vapnenci i dolomiti
koriste se kao tehnicki i arhitektonsko gradevni
kamen.
• Vapnenci i dolomiti koriste se i kao sirovine za
dobivanje vapna i ostalih veziva, te u cementnoj
industriji.

• šljunci i pijesci –stabilnost i nosivost takvih

terena ovisi o zbijenostii granulometrijskom
sastavu; ako su dobro zbijeni, znacajke za
temeljenje su povoljne
• prah –treba izbjegavati kao medij za temeljenje,
posebice ako je saturiran vodom (mulj) i
zaglinjen zbog velike stišljivosti
• glina –treba izbjegavati kao medij za temeljenje
zbog izražene komponente slijeganja koje se
odvija u dvije faze i zbog lake promjene
konzistencije –detaljni istraživacki radovi za
decidirani zakljucak o mogucnostima temeljenja

45
• vezane klasticne stijene (brece, konglomerati,
pješcenjaci, lapor) –cine stabilnu podlogu za
temeljenje, problem fliša (heterogenost i brza
izmjena litoloških clanova razlicitih fizicko -
mehanickih svojstava, u vertikalnom i
lateralnom smislu)…
• vapnenci i dolomiti –vrlo povoljan medij za
temeljenje
• Tuf se lokalno koristi za gradnju i pokrivanje
poljskih kuca. Vitroklasticni tuf se koristi kao
dodatak u proizvodnji cementa.
• Osim tufova i tufita, preostale piroklasticne
stijene predstavljaju medij na kojem je
temeljenje moguce.

METAMORFNE STIJENE
• Metamorfne stijene nastaju
metamorfozom ili izmjenom
postojecih stijena u litosferi pri
promjenama fizicko-kemijskih uvjeta.
• Glavni cimbenici metamorfnih
procesa su:
- temperatura,
- tlak i
- kemijski aktivni fluidi.

46
• Prilikom metamorfoze stijena zbivaju se
mineraloške odnosno kemijske, strukturne i
teksturne promjene.

• Metamorfoza može biti progradna i

retrogradna. Kod progradne metamorfoze
nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju
pri višim temperaturama nego sastojci prvobitne
stijene. Kod retrogradne metamorfoze nastaju
nove skupine minerala koji kristaliziraju pri nižim
temperaturama nego sastojci ishodišne stijene i
odvija se vrlo sporo.

TLAK I TEMPERATURA KAO FAKTORI

METAMORFIZMA
Povecanje temperature zbiva se zbog:
• geotermijskog stupnja (svakih 1 km za oko
250 0C),
• djelovanja topline iz magmatskog tijela
utisnutog u hladnije postojece stijene i
• radi trenja stijena pri tektonskim pokretima.
Usmjereni tlak (stres) GRJDÿDVHXSO L cim, a
hidrostatski tlak u dubljim dijelovima litosfere.

47
 PREMA PORASTU TLAKA I
TEMPERATURE RAZLIKUJU SE:
• epizona: najbliža površini (stress, umjerena
temperatura), vecinom mehanicka metamorfoza
• mezozona (visoki hidrostatski tlak i
temperatura), zbiva se najveci dio promjena u
stijenama, djelomicna do potpuna
prekristalizacija stijena;
• katazona: najdublje (vrlo visoki hidrostatski tlak i
temperatura), potpuna prekristalizacija stijena.

48
 VRSTE METAMORFIZMA PREMA
GLAVNOM UZROCNIKU

• Dinamotermelni (regionalni), djelovanje stresa i visoke t na

vecim dubinama, prekrtistalizacija minerala, djelomicna ili
potpuna promjena kemizma, srukture i teksture
• Dinamski (kataklasticni) metamorfizam jaki stres, niska t,
površinski dijelovi litosfere, mehanicko drobljenje bez kemijskih
promjena
• Termalni metamorfizam, povišena t, nizak p, djelomicna
promjena kemizma, rekristalizacija vec postojecih minerala.
Razlikujemo: pirometamorfizam, kontaktni met.,
pneumatolitski, hidrotermalni i autometamorfizam

VRSTE METAMORFIZMA PREMA

GLAVNOM UZROCNIKU

Plutonski metamorfizam, visoka t, hidrostatski tlak, u

najdubljim dijelovima litosfere, potpuna promjena
kemizma, strukture i teksture.
Polimetamorfizam nastaje ako su kombinirane
metamorfoze razlicitih geoloških razdoblja.

Na temperaturi vecoj od 15000C stijena se tali.

49
 Struktura metamorfnih stijena je posljedica
istovremene prekristalizacije u cvrstom mediju i
može biti:
• Blasticna (prekristalizacija i rast minerala) i
• kataklasticna (zbog drobljenja)
Tipovi blasticne strukture su: homeoblasticna,
granoblasticna, lepidoblasticna ili
nematoblasticna.
• Tipovi klasticne strukture su: porfiroklasticna (veca
zrna u sitnoj masi), mortasta (brecasta),
kataklasticna (zdrobljena stijenska masa)

• Tekstura metamorfnih stijena je

specificna i odraz nacina nastanka, a
može biti:
• Škriljava i ona je odlika vecine
metamofnih stijena, jer se mineralna zrna
orjentiraju okomito na smjer najveceg
tlaka,
• Okasta (flasterska) neki minerali (kvarc)
tvore lecaste forme u sitnozdrobljenom
materijalu
• Homogena (masivna) zrna rasporedena
bez vidljive orjentacije

50
 MINERALNI SASTAV METAMORFNIH
STIJENA

• Neki minerali kao u eruptivima: kvarc,

feldspati,biotit, hornblenda
• Cešci u metamorfitima ali ima ih i u eruptivima
su:granati, turmalin, diopsid, grafit
• Tipicno metamorfni: volastonit, andaluzit,
silimanit, disten, kordijerit, talk
• Akcesorni: apatit, cirkon, magnetit, ilmenit

51
• Mramor nastaje regionalnom i kontaktnom
metamorfozom (uz umjereni tlak i visoku
temperaturu) vapnenaca i dolomita.
Mramori uglavnom sadrže kristale kalcita.
U pravilu su to kompaktne stijene, bilo
homogene ili
škriljave teksture i
trakastog izgleda.

Slejt je najniži
stupanj metamorfizma
gline šejla

Filit je sljedeci stupanj

preobrazbe

52
• Škriljavci

Gnajsi

Paraškriljavci Eklogiti

53
 PRIMJENA KAMENA
METAMORFNOG
PODRIJETLA
• Ogranicena zbog škriljavosti.
• Svježi varijeteti serpentinitaNULVWHVHNDR
arhitektonsko-gradevni kamen.
• Amfibolit se koristi kao izvrstan tehnicki
kamen.
• Mramor se koriste kao arhitektonsko –
gradevni kamen, te u kiparstvu.
• KvarcitVNRULVW LVDP RNDRO RP O
MHQL
kamen, za sve grube gradevinske radove
radove.

54