Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

UVOD

U današnje vrijeme prenošenje signala se vrši kombinovano pomoću struje i

svijetlosti. Posebna nauka odnosno dio elektronike koji se bavi ovom
problematikom naziva se optoelektronika. Optoelektronske ili
fotoelektronske poluprovodničke komponente pretvaraju svjetlosnu
energiju u električnu ili vrše obrnutu transformaciju.

Postoji više teorija o prirodi svijetlosti, od one koja kaže da je svijetlost

kretanje čestica emitovanih iz izvora svjetlosti (Njutnova - Isaak Newton),
zatim teorija da je svjetlost mali dio širokog spektra elektromagnetnih
talasa (Maksvelova - D.Maxwell).
Svjetlost je elektromagnetno zračenje koje ima talasno - korpuskularnu
prirodu. Opseg talasnih dužina svjetlosti ide od 10nm - ultraljubičasti dio
spektra, do 106nm - infracrveni dio. ). Opseg vidljive svjetlosti za ljudsko
oko je od 380 nm (ljubičasta boja), do 750 nm (crvena boja). Spektralna
karakteristika oka, def. kao subjektivan osjećaj sa kojim oko vidi
monohromatsku svijetlost različitih boja i istog intenziteta, prikazana je na
slici :

Vidi se da oko najbolje registruje zelenu boju, a znatno lošije ljubičastu i

crvenu. Svjetlosne čestice se nazivaju fotoni odnosno svjetlosni kvant. Taj
pojam uveli su Max Planck i A.Einstein koristeći kvantnu teoriju. Energija
fotona se određuje izrazom:
W = hf = hC/ 
h - Plankova konstanta (4,137 • IO-15 eVs)
f i  - frekvencija i talasna dužina svjetlosti
C - brzina svjetlosti (3 • 108 m/s)

Mirsad Madeško IV-5 -2- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Rad optoelektronskih poluprovodničkih komponenata se zasniva na prelast-

elektrona između valentnog i provodnog opsega. Smjer kretanja elektrona
pri prelasku je suprotan kod apsorpcije i kod emisije svjetlosti.
Na osnovu međusobnog (interaktivnog) djelovanja između elektrona i fotona
u atomima zasniva se fotoelektrični efekat. Interakcija fotona i elektrona
je, ustvari, razmjena energije koja se odvija između jednog fotona i jednog
elektrona u dva smjera. Naime, jedan foton određene energije djeluje na
elektron. Elektron će napustiti svoju putanju ako je energija fotona
dovoljna, odnosno ona bi trebala biti veća od energije energetskog procjepa
između opsega (valentni i provodni). U tom slučaju elektron napušta svoje
jezgro i postaje slobodan nosilac elektriciteta. Dakle, u ovom slučaju
elektron je primio odnosno apsorbovao energiju fotona i postao slobodan.
Prijelaz na niži nivo, odnosno na nižu putanju, praćenje energijom jednog
kvanta energije (fotona). Treba imati na umu da je energija elektrona veća
ako je udaljeniji od jezgra. Pogledati sliku 2 (atom germanija).

Energija u zabranjenoj zoni Si (silicija) W = 1,1 e V, da bi elektron prešao

iz valentnog u provodni opseg mora da apsorbuje najmanje 1,1 eV energije.

Provodni opseg

apsorpcija emisija

Valentni opseg

Sl.3 Energija elektrona

Optoelektroničke elemente možemo podijeliti na fotodetektore i
fotoelektronske izvore svjetlosti. Fotodetektori pretvaraju energiju

Mirsad Madeško IV-5 -3- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

svjetlosnog zračenja u električnu energiju, odnosno, mijenjaju svoje

električke osobine pod dejstvom svjetlosti. U ovu grupu spadaju
fotootpomici, fotodiode, fototranzistori itd. Fotoelektronski izvori svjet-
losti direktno pretvaraju električnu energiju u svjetlosno zračenje. Ovdje
spadaju svjetleće poluprovodničke diode (LIGHT EMITTING DIODE -
dioda koja emituje svjetlost), laseri itd.

 Fotodetektori
Slika 4 predstavlja presjek poluprovodnika čija je gornja površina
osvijetljena.

Sl. 4. Poluprovodnik izložen djelovanju svjetlosti

Potoni pogađaju atome poluprovodnika i stupaju u interakciju sa elektronima.

Elektroni apsorbuju energiju i ona im omogućava da napuste valentnu zonu i
postanu slobodni, a na njihovim mjestima u kristalnoj rešetki ostaju šupljine.
Na svoj način fotoni u poluprovodniku izazivaju nastajanje parova slobodnih
elektron - šupljina. Ustvari, djelovanjem svjetlosti na površinu
poluprovodnika dolazi do promjene njegovih osobina, zbog povećanja broja
slobodnih nosilaca elektriciteta dolazi do smanjenja električne otpornosti
poluprovodnika. Ako se ne bi izvršilo razdvajanje parova elektron-šupljina,
došlo bi do rekombinacije. Međutim, razdvajanje se ostvaruje pod uticajem
sila električnog polja, tako da se na krajeve poluprovodnika priključi izvor
jednosmjernog napona. Elektroni koji su slobodni kretaće se prema
pozitivnom polu izvora, a Šupljine prema negativnom polu izvora. Jačina
struje, stvorene na ovaj način, proporcionalna je energiji svjetlosnog
zračenja koju apsorbuje poluprovodnik.

 Osnovni parametri fotodetektora su:

Mirsad Madeško IV-5 -4- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

• Osjetljivost (S), predstavlja odnos jačine struje (If) osvijetljenog

fotodektora i svjetlosnog fluksa (s) koji izaziva tu struju S = If / s.
Osjetljivost predstavlja struju I koja nastaje djelovanjem svjetlosnog
fluksa s, a mjeri se lm / m. Jedinica za osvijetljenost je lux, (oznaka lx).
Lux je neka jednoliko osvijetljena površina od l m 2 na koju pada svjetlosni
tok od l lumena (lm). Svjetlosni fluks (ili tok) je svjetlosna energija
emitovana ili apsorbovana u jedinici vremena. Jedinica za svjetlosni tok je
lumen (oznaka lm) u jediničnom prostornom uglu;
• Frekventna karakteristika fotodetektora predstavlja zavisnost njegove
struje od brzine promjene (frekvencije) svjetlosnog fluksa koji je uzrokuje
If =f(f)
Spektralna karakteristika, predstavlja zavisnost struje fotodetektora od
talasne dužine () svjetlosti koja je uzrokuje If =/();
• Nivo šuma fotodetektora je nivo slučajnh promjena izlazne struje ili
napona koje nisu uzrokovane promjenom osvijetljenosti fluksa.

 Podjela fotodetektora
Fotodeteklori se mogu svrstati u sljedeće grupe:

o Fotoemisioni elementi su oni u kojima se pri djelovanju svjetlosti

oslobađaju elektroni i napuštaju površinu fotoosjetljivosti materijala. Ova
pojava se naziva foto-elektronska emisija. Posebno dolazi do izražaja ako se
materijal izloži djelovanju svjetlosti u vakuumu. Fotodiode su predsrvnici
ovih elemenata.

o Fotokonduktivni elementi (fotoprovodni elementi) su oni kod kojih se pod

dejstvom svjetlosti mijenja koncentracija slobodnih nosilaca, odnosno
električna provodnost. Predstavnici ovih elemenata su fotootpornici.
Fotogencratorski elementi proizvode ems. (elektromotorna sila) na svojim
izvodima pod djelovanjem svjetlosnog zračenja. Predstavnici su solame
ćelije, koje energiju sunčevog zračenja pretvaraju u električnu energiju.

 Fotootpornici
Kao što je rečeno, kod fotokonduktivnih (fotoprovodnih) elemenata se vrši
apsorpcija fotona svjetlosti u poluprovodniku što povećava
koncentraciju
njegovih slobodnih nosilaca i mijenja električnu provodnost. Ako se na
fotokondukti-van elemenat priključi napon, onda se kroz njega uspostavlja
struja, čija jačina zavisi od intenziteta svjetlosti. Na tom principu je
zasnovan rad fotootpornika konstrukcija fototpornika je prikazana na slici
5 i princip rada:

Mirsad Madeško IV-5 -5- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Sl. 5
Na keramičkoj pločici sl. 1 je postavljen tanak sloj poluprovodnika jednog
tipa, na primer N, na čijim su krajevima vezane metalne elektrode kao
spoljni izvodi. Kućište ima stakleni prozor ili sočivo za prolazak svetlosti do
poluprovodnika. Otpornost folootpornika je najveća u mraku, i u kolu na slici
teče malu struja 160. Ako se osvijetli svjetlošću čija lalasna dužina daje
energiju fotona veću od energetskog procjepa poluprovodnika, broj
slobodnih nosilaca elektriciteta se povećava, tako da otpornost
poluprovodnika opada. Vanjski izvor (baterija) jednosmjernog napona R
uzrokuje elektrostatičko polje u fotootporniku, tako da sile tog polja
sprečavaju ponovnu rekombinaciju elektrona i šupljina. Elektroni odlaze ka
pozitivnom polu izvora a šupljine prema negativnom polu izvora, što dovodi do
porasta struje u vanjskom kolu. To znači da se usljed djelovanja svjetlosti
jedan njen dio pretvorio u električni signal. Grafički simboli fotootpomika
prikazan je na slici 6.

Na slici 7. prikazana je struktura fotootpornika

Mirsad Madeško IV-5 -6- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Na podlogu, koja je najčešće od keramike, nanosi se sloj fotoosjetljivog

poluprovodničkog materijala. Poluprovodnik se nanosi najčešće na podlogu
taloženjem isparenog materijala, ili sinterovanjem poluprovodničkog praha
na visokoj temperaturi. Sinterovanje je otapanje razmrvljene tvari na
čvrstu masu grijanjem bez topljenja. Na krajevima pločice se pričvršćuju
izvodi, pomoću metalnih kontakta, pomoću kojih se fotootpornik spaja u
električno kolo. Fotootpornik se zatvara u kućište (plastično ili metalno)
koje ima ugrađen "prozor" od provodnog materijala (staklo ili plastika) kroz
koji svjetlost djeluje na fotoosjetljivu površinu

Otpornost fotootpomika zavisi i od temperature jer njen porast povećava

sopstvenu koncentraciju slobodnih nosilca. Ovaj efekat treba svesti na
najmanju mjeru kod foto-provodnih elemenata da bi se postigla zavisnost
koncentracije slobodnih nosilaca elektriciteta samo od svjetlosti. To je
moguće izvesti biranjem poluprovodnika sa većim energetskim procjepom, a
to dovodi do smanjenja sopstvene koncentracije u polu-provodniku a time i
do smanjenja značaja njene promjene sa temperaturom. Sljedeća slika
predstavlja dijagram zavisnosti struje I od svjetlosnog fluksa (). Ovaj
dijagram se naziva i svjetlosna karakteristika fotootpomika, s tim da je
napon na krajevima fotootpomika konstantan. Pri većim vrijednostima
svjetlosnog fluksa nastaje strujno zasićenje, Što se vidi na slici 9.

Mirsad Madeško IV-5 -7- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Brzina rada fotokonduktivnih elemenata, uvjetovana je vremenom koje

protekne od promjene jačine svjetlosti do pojave promjene otpornosti
poluprovodnog materijala. Ovo vrijeme je malo i reda je milisekunde (ms),
što je posljedica procesa
stvaranja slobodnih
nosilaca elektriciteta pod
djelovanjem svjetlosti.
Fotootpornici se koriste u
jednostavnim
instrumentima za
mjerenje osvijetljenosti
(svjetlomjeri), te kao
detektori svjetlosti u
raznim alarmnim
uređajima. Na slici 10.
pokazana je jedna od
shema svjetlomjera.

 Fotonaponski elementi
Fotonaponski poluprovodnički elementi sadrže PN spoj. Pod dejstvom svet-
losti u njima se stvaraju slobodni nosioci prelaskom elektrona, koji je primio
energiju fotona, iz valentne u provodnu zonu. Elektroni i šupljine, koji se
generišu u dijelu PN spoja dalje od oblasti prostornog tovara, ne mogu da
opstanu zbog velike koncentracije okolnih slobodnih nosilaca sa kojima se
rekombinuju. Međutim, elektroni i šupljine, koji se generišu u oblasti pros-
tornog tovara, nastaju u zoni jakog električnog polja. Pošto je koncentracija
slobodnih nosilaca u oblasti prostornog lovara mala, nema rekombinacije, već
jako električno polje šalje fotogenerisane šupljine ka anodi, a elektrone ka
katodi. Ako se krajevi fotonaponskog elementa spoje, kroz njih proti će
struja pod dejstvom svjetlosti. Njena jačina je direktno srazmerna
intenzitetu svjetlosti.
Folonaponski elementi se koriste kao detektori prisustva ili intenziteta
svjetlosti u elektronskim kolima ili kao izvori električne energije na bazi
sunčeve svjetlosti. U prvu grupu spadaju fotodiode i fototranzistori, a u
dragu foumltaične ćelije.

Mirsad Madeško IV-5 -8- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

 Fotodiode

Konstrukcija, simbol i statičke karakteristike poluprovodničke fotodiode su

dati na slici 11. Kroz stakleni prozor ili sočivo, svjetlost pada na PN spoj.
Pošto se fotogenerisani elektrčini i šupljine na mjestima dalje od spoja brzo
rekombinuju u uslovima velike koncentracije slobodnih nosilaca. N sloj
poluprovodnika se pravi kao veoma tanak. Fotoni, kada dospiju u oblast pros-
tornog tovara, stvaraju slobodne nosioce koji se dejstvom jakog polja u toj
oblasti razdvajaju tako da Šupljine idu prema anodi, a elektroni prema
katodi. Na taj način se generiše fotostruja srazmjerna intenzitetu
svjetlosti. Ova struja je mala i ne može doći do izražaja pri direktnoj
polarizaciji diode. Stoga se fotodiode koriste isključivo u režimu inverzne
polarizacije s tim da se preduzmu sve konstruktivne mjere da struja
zasićenja diode, definisana jednačinom bude što manja (jače dopiranje,
niska radna temperatura fotodiode postignuta hlađenjem i slično). Struja
zasićenja fotodiode se naziva i struja mraka, kriva (a) na slici 11. Prema
tome, struja fotodiode ima dvije komponente: fotostruju lf i struju kroz PN
spoj ostvarenu dejstvom napona polarizacije Zavisnost folostruje od
intenziteta svjetlosti je linearna, jer se pri dvostrukoj jačini svjetla
generiše dvostruko veći broj slobodnih nosilaca putem apsorpcije fotona.

Sl. 11

Mirsad Madeško IV-5 -9- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

U cilju povećanja brzine odziva na promjene intenziteta svjetlosti,

fotodiode se kostruišu sa ubačenim slabo doniranim slojem poluprovodnika '
između P i N oblasti, slika 11 . Time se dobiva mala kapacitivnost prostornog
tovara, jer se on raširi preko cijelog osiromašenog sloja poluprovodnika.
Tako konstruisane fotodiode se nazivaju PN fotodiode.
Fotodiode daju malu fotostruju, nekoliko stotina mikroampera pri jačini
svjetlosti reda o,1 1m/cm2.Povećanje struje kroz povećanje površine PN
spoja je neprihvatljivo zbog porasta kapacitivnosti koja usporava rad
fotodiode. Uvećanje fotostruje se može postići inverznom polarizacijom
diode tako, da ona uđe u oblast lavinskog proboja, odnosno da se aktivira
lavinski efekat. Time se svaki fotoelektron umnožava M puta, ali zavisnost
struje od jačine svjetlosti nije više linearna. Na opisanom principu rade
lavinske fotodiode, koje predstavljaju najoseitljiviji fotonaponski element.
Njihova brzina rada je nešto manja u odnosu na PIN fotodiodu zbog
vremena potrebnog za multiplikaciju nosilaca. Međutim, posto daje vetu
struju, lavinsku foiodiodu je moguće opteretiti manjom otpornošću
potrošača sa koga se detektuje korisni signal. Kako je minimalni prihvatljiv
nivo korisnog signala unaprijed određen. Kako je minimalni prihvatljiv nivo
korisnog signala unaprijed određen slijedi da će lavinska fotodioda raditi sa
manjom vremenskom konstantom od PIN fotodiode, a to znači da će imati
veću brzinu odziva na promjene intenziteta svjetlosti.
Spektralna karakteristika fotodiode pokazuje zavisnost njene struje od
talasne dužine svjetlosti konstantnog intenziteta. Njen oblik se određuje
izborom vrste materijala poluprovodnika prema potrebnom energetskom
procjepu E za dobijanje najveće osjetljivosti na odabranu vrstu u svjetlosti.
Posebno su interesantne infracrvene fotodiode za detekciju toplih objekata
u prirodi, koji emituju infracrvene zrake.

 Fototranzistori

Mirsad Madeško IV-5 -10- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Fototraniistori su bipolarni tranzistori koji koriste apsorpciju svjetlosti za

generisanje slobodnih nosilaca kao i fotodiode, s tim da se pomoću
mehanizma strujnog pojačanja, pri istoj jačini svjetlosti dobiva veća
kolektorska struja od struje fotodiode. Naime, inverzno polarisani
kolektorski spoj se izlaze dejstvu svjetlosti. Generisana fotostruja
dospijeva u bazu fototranzistora i daje 3 puta veću struju kolektora, ako
postoji spoljni napon između kolektora i emitora koji inverzno polariše
kolektorski spoj. Ovaj napon je nužan da obezbjedi radne uslove tranzistora
u kojima on posjeduje dovoljno veliko strujno pojačanje B- Da bi ukupna
kolektorska struja bila proporcionalna intenzitetu svjetlosti i da bi se
izbjeglo njeno maskiranje, fototranzisior se ne polariše spoljnom baterijom
u kolu baza - emitor. Na taj način, u mraku struja fntotranzisiora je
jednaka struji curenja između kolektora i emitera, a to znači da se može
zanemariti. Kada se koletorski spoj osvijetli, fotostruja pobuđuje bazu
tranzistora, U cilju dobivanja što veće kolektorske struje, treba usmjeriti
cijelokupnu fotostruju u bazu, Što se lako postiže ostavljanjem baznog
priključka da bude slobodan. Prema tome. fototranzisior se korist polarisan
kao za rad u aktivnom režimu, ali sa nepriključenom bazom.
Konstrukcija, simbol i statičke karakteristike foto tranzistora su pokazani
na slici. Da bi se dobila što veća kolektorska struja za određen intenzitet
svjetlosti, treba osvijetliti čto veću površinu kolektorskog
spoja, što sa druge strane povećava njegovu kapacitivnost i
usporava rad tranzistora. U cilju povećanja brzine odziva na promjenu
intenziteta svjetlosti

Mirsad Madeško IV-5 -11- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

funkcija brzog fototranzistora se

može postići vezivanjem katode
PIN fotodiode na kolektor i anode
na bazu standardnog bipolarnog
tranzistora. Na taj način brži
fotonaponski element pobuđuje
standardni brži tranzistor.
Treba istaći da je zavisnost
kolektorske struje
folotranzistora od jačine
svjetlosti znatno nelinearni nego
kog fotodiode, zbog nelinearne
zavisnosti koeficijenta strujnog
pojačanja od veličine struje
kolektora.
Pored bipolarnog, postoje i
fotofet tranzistori. Kod njih se PN spoj gejt-kanal izlaze dejstvu svjetlosti
koja generise fotostruju gejta. Fotofet se koristi polarisan sa dvije
baterije tako, da radi u režimu zakočen ja kada nema svjetlosti. Pri tome se
na red sa baterijom, koja inverzno polariše spoj gejt-sors, mora staviti
otpornik na kome će fotostruja gejtu stvarati suprotan pad napona u odnosu
na bateriju.
Postoje i fototiristori, kod njih se dejstvodi svedosti vrti uključivanje.
Osveti java se PN spoj koji odgovara kolektorskora spoju NPN tranzistora
(videti sliku 6.1). Generisana fotostruja teče u gejt i izaziva uključenje
tiristora na isti način kao i struja dovedena iz spoljne baterije.

 Fotogenerator

Radi na istom principu kao i fotodioda. To je poluprovodnički element sa

jednim PN spojem i dva izvoda. Naime, ovi elementi pretvaraju energiju
Sunčevog zračenja u električnu energiju i još se nazivaju solarne ćelije ili
fotonaponske ćelije.

Mirsad Madeško IV-5 -12- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Naime, osvijetljeni PN spoj fotogeneratora apsorbuje fotone koji mu

prodaju svoju energiju, i ako je
njihova energija veća od energije
energetskog procjepa poluprovo-
dnika, dolazi do otvaranja parova
slobodnih elektron-šupljina pa se
poveća koncentracija manjinskih
nosilaca u zaprečnom sloju PN
spoja.Djelovanjem elektrostatičkog
polja, koje je uzrokovana prostornim
opterećenjem, potpomognuti su
razdvajanje i transport
fotogenerisanih slobodnih nosilaca,
(manjinskih). Naime, manjinski
nosioci napuštaju zaprečni sloj, a
većinski ostaju u svojim oblastima.
Zbog toga u p i n oblastima se stvara
velika koncentracija većinskih nosilaca elektriciteta, koja se na izvodima
fotogenertora javlja kao fotoeiektromotoma sila. Ako se izvodi
fotogeneratora spoje preko otpornika, kroz kolo će poteći struja koja je
sraz-mjerna djelovanju svjetlosnog fluksa na površinu fotogeneratora. Slika
16. predstavlja zavisnost napona u praznom hodu, tj. gustine struje kratkog
spoja Ik od promjene svjetlosnog fluksa ()
Fotogeneratori su osnovni izvor električne energije u kosmičkim
letjelicama. S obzirom da se ovi elementi nazivaju i solame ćelije, glavni
njihov nedostatak je visoka cijena proizvodnje i uzak stepen korisnog
djelovanja (odnos dobijene i apsorbovane energije) koja iznosi oko 10% za
silicijske ćelije.

Mirsad Madeško IV-5 -13- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

 Fotoelektronski izvori svjetlosti

Svjetlosni izvori su elementi koji konvertuju električnu energiju u energiju

svjetlosnog zračenja. Pored toga što se koriste za osvjetljenje, ovi izvori se
koriste i za vizuelno pokazivanje informacija. Zato se koriste izvori
različitih konstrukcija: sijalice sa usijanim vlaknom, gasne cijevi, "Niksi"
(Nixie) cijevi, itd. Danas su posebno usavršeni elementi za prikazivanja
inforamcija. Naime, automatizacija proizvodnih procesa, izgradnja velikih
sistema za daljinsko upravljanje, velika primjena računara, doveli su gotovo
do savršenstva elemente za pokazivanje informacija. Najpoznatiji
fotoelektronski izvori su svjjetleće diode (Light Emilting Diode), odnosno
dioda koja emituje svjetlost.

 LED dioda (LIGHT EMITTING DIODE)

LED diode ili svjetlosne diode su poluprovodnički elementi sa jednim PN
spojem u kojem se vrši konverzija električne energije u energiju svjetlosnog
zračenja. Rade na principu davanja energije emitovanjem fotona kada se u
diodi izvrši rekombinacija slobodnog elektrona i šupljina, odnosno kada
slobodni elektron pređe iz provodne u valentnu zonu. Na slici 6.20. je
predstavljen presjek svijetleće diode.

Prilikom proticanja struje kroz PN spoj, koji se uvijek polarizuje u

direktnom smjeru, poluprovodnički materijal emituje svjetlost. Ta se pojava
naziva efekat elektroluminiscencije. Ova pojava je uočljiva samo kod nekih
poluprovodničkih materijala. LED diode se prave od materijala sa
energetskim procjepom između (1,7 - 3,5) eV. Najčešće se koriste
galijfosfid, (GaP, AW = 2,3 e V) zelene boje i galij-arsenid-fosfid (GaAsP,
AW = 2 eV), nijansa crvene boje. LED dioda emituje nekoherentnu svjetlost,
što znači da emitovani fotoni imaju različite talasne dužine, faze i
polarizacije. Da bi došlo do emisije svjetlosti LED diode, mora se u njoj
ostvariti rekombinacija slobodnih nosilaca. To se ostvaruje tako što se dioda
priključi na vanjski izvor, i to tako da je anoda na pozitivnom polu izvora

Mirsad Madeško IV-5 -14- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

priključena, a katoda se priključuje na negativni pol izvora, U tom slučaju

smanjuje se širina zaprečnog sloja i dolazi do injektovanja glavnvih nosilaca
iz jedne u drugu oblast (odnosno Šupljina u N oblast, elektrona u P oblast).
Injektovani elektron i šupljine postaju u novim oblastima manjinski nosioci
elektriciteta, tako da dolazi do međusobnih rekombinacija. Prilikom
rekombinacije oslobađa se, u obliku svjetlosnog zračenja, energija koja je
srazmjerna širini energetskog procjepa poluprovodničkog materijala od
kojeg je dioda izgrađena. Prilikom rekombinacije oslobađa se jedan kvant
energije (foton).
Prema obrascu W= hf= hc / =>  = hc/W (mm)
Pri čemu je: h Plankova konstanta; c je brzina svjetlosti
Znači daje talasna dužina emitovane svjetlosti obrnuto srazmjema razlici
energetskih nivoa koje je prešao elektron. Odnosno, elektromagnetno
zračenje LED diode dobija se na račun električne energije iz baterije.
Emitoavni fotoni lakše izlaze u okolinu kao svjetlost ako je P oblast (bliža
prozoru) što tanja. Tanak P sloj lakše omogućuje izlazak fotona u okolinu. Na
slici 18 je predstavljen grafički simbol LED diode (a), kao i jednostavno kolo
sa LED diodom (b).

Sto se tiče brzine odziva, svjetleće diode su sporije od standardnih dioda

zbog veće kapacitivnosti PN spoja čije su dimenzije veće da bi svjetleća
površina bila dovoljno velika. LED diode se koriste kao izvor svjetlosti čija
se efikasnost defniše kao odnos energije emitovane svjetlosti i uložene
električne energije. Koriste se kao indikatori kada emituju vidljivu svjetlost
na komandnim tablama u avionima, brodovima. Koriste se i kao pretvarači
električnog signala u svjetlost za potrebe prijenosa signala kroz optičke
kablove u telekomunikacijama. Svjetleća dioda se ugrađuje u metalizirana ili
plastična kućišta, najčešće cilindričnog oblika, pri čemu je površina s gornje
strane providna (najčešće staklo, a može i plastika). Ponekad se na gornjoj
površini ugrađuje sočivo ili optički filter za promjenu svjetlosti. Slika 19.

Mirsad Madeško IV-5 -15- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

pokazuje izvedbu LED diode.

Optokapler

Optokapler je složen poluprovodnički optoelektronički element koji

predstavlja kombinaciju LED diode i fototranzistora i služi za prijenos
električnog signala između galvanski razvodjenih električnih kola. Ovaj
prijenos se ostvaruje pretvaranjem električnog signala (struje) u svjetlosni
i obrnuto. Na slici 20. predstavljena je izvedba optokaplera.

Električni signal se dovodi na ulaz (između anode i katode), prethodna slika

c, LED diode. Proricanjem struje kroz LED diodu izaziva se emisija
svjetlosnog fluksa, koji je proporcionalan intenzitetu struje koja protiče
kroz LED diodu. Svjetlosni fluks je fokusiran u bazu fototranzistora Tf,
tako: ako su izvodi fototranzistora (kolektor, emiter) povezani preko
potrošača, u izlaznom kolu protiče struja proporcionalna svjetlosnom fluksu,
tj. ulaznom signalu. Dakle, između ulaznog i izlaznog kola ne postoji galvanski
kontakt, već samo optička veza. Zavisnost struje fototranzistora nije
linearna u odnosu na ulaznu struju i mijenja se sa nivoom pobude. Zato se
optokapleri koriste u digitalnim kolima za prijenos informacije, tj. signala 1 i

Mirsad Madeško IV-5 -16- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

0. Brzina odziva, kao parametar optokaplera, može se postići upotrebom PN

fotodiode za pobudu tranzistora. Rad ovih elemenata ograničen je veličinom
probojnog napona između diode i fototranzistora, a ograničenje osobinama
materijala za izolaciju.
Optokapleri se nazivaju i optički izolatori, naime (optocoupler – engl.
optička spojnica), ili optoelektronski izolatori. Konstruktivno, LED dioda i
fototranzistor se stavlja u zajedničko kućište, tako da se između njih
stavljaju provodni izolacioni materijali (staklo ili plastika) koji omogućuju
prolazak svjetlosti, a u isto vrijeme je ostvareno i galvanske povezivanje
ovih elemenata.

 Svjetlosni indikatori ili pokazivači

To su optoelektronske komponente koje služe za vizuelno pokazivanje

informacija u alfanumeričkom obliku (slova, brojevi, specijalni znaci). Za
njih (tj. svjetlosne pokazivače) se koristi i naziv displej (engl. display
prikazivanje, izlaganje, pokazivanje). Danas se displeji koriste, između
ostalog, i kao pokazivači kod digitalnih mjernih instrumenata. Naime, u
potpunosti su potisnuli analogne pokazivače (tj. mjerne instrumente s
kazaljkom), jer predstavljaju brojnu vrijednost mjerene veličine direktno u
obliku cifara. Moguće je vizuelno pokazati i informacije koje predstavljaju
slova i specijalne znake. U prvoj fazi kao displeji korišteni su digitalni
pokazivački elektromehaničkog tipa sa klasičnim izrazima (sijalice ili Niksi -
cijevi). Danas se kao pokazivači koriste svjetlosne diode (LED) i tečni
kristali LCD. (tj. LCD - Licquid Crvstal Displav, tj. tečni kristal).
LED diode se koriste u indikatorima za pokazivanje cifara (numerički
displej) i pokazivanje slova, brojeva i specijalnih znakova (alfanumerički
displej), što pokazuje slika 21.

Mirsad Madeško IV-5 -17- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

 Indikatori s LED diodom

Kod indikatora sa segmentima se prave posebne konstrukcije od galijfosfida
(GaP), u kojima svjetlost ima refleksije unutar segmenta, tako da cijeli
segment svijetli. Svaki segment, ponaosob, predstavlja diodu. Jedna vrsta
njihovih krajeva LED se jednu

veže u zajedničku tačku, a ostali ostaju slobodni za dovođenje pobudnog

napona kada odgovarajući segment treba da se aktivira. Ako su katode
vezane u jednu tačku, imamo displej sa zajedničkom katodom. Tačkasti
indikatori, prethodna slika pod c), sadrže određen broj svjetlosnih dioda,
poredanih u obliku matrice, obično 7x5, tako da se cifre ili slova pokazuju
aktiviranjem (tj. paljenjem) odgovarajućih dioda. Napomenimo da i tačkasti
indikatori moraju biti sa zajedničkom katodom ili anodom. Indikatorima sa
LED diodama potrebno je dovesti spoljnju pobudu da bi se proticanjem
glavne struje (struja većinskih nosilaca) ostvarili uvjeti za njihovu

Mirsad Madeško IV-5 -18- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

rekombinaciju, odnosno emisiju svjetlosti. Za jači intenzitet svjetlosti

potrebna je i veća pobudna struja, stoje problem kod vanjskog napajanja iz
baterije.

 Indikatori s tekućim kristalima (Iiquid - cristal )

Neke organske materije s benzolovom strukturom molekula u tekućem

stanju pokazuju stanovit red među molekulima, pa su u nekom smislu slične
kristalima.

Molekule tih materija su štapićastog oblika i asimetrične grade, tako da irn

centri pozitivnog i negativnog naboja ne padaju u ishi tačku, pa formiraju
električni dipol. Zbog navedenih svojstava i medumolekuiamih sile ove
molekule tekućih kristali) zauzimaju isti međusobno paralelni smjer u
prostoru u kojem su smještene. Najčešće je to smjer oko-mil na elektrode,
što ovisi o obradenosti površine elektroda s njihove unutrašnje strane (slika
24), kada smjer molekula može biti i kos prema elektrodi. Pod uticajem
električnog polja dipoli mijenjaju smjer,a osim toga, malen broj električnih
naboja svojim gibanjem uzrokuje lokalne poremećaje u električnom polju,

Mirsad Madeško IV-5 -19- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

sto ruši postojeći red među molekulama i ima kao posljedicu turbulenciju
odnosno difuzno raspršenje svjetla, kroz tekuće kristale. Tekući kristali ne
predstavljaju ni krutu ni tekuću fazu, pa se mogu nađi u više međufaza, tzv.
međufaze. U slučaju da se žele upotrijebiti kao indikatori ovisni o
električnom polju, upotrebljava se nomatička mezofaza kod koje su duže osi
molekula međusobno paralelne. Tekući kristali smještaju se između prozirnih
i električki vodljivih elektroda, koje su razmaknute svega 6 mm do 25 mm.
Dok ne djeluje električno polje, taj tanki sloj tekućih kristala je proziran.
Pod djelovanjem električnog polja nastaje turbulencija i raspršivanje
svjetla, kada taj sloj izgleda kao "zamrznuto staklo" Do efekta raspršivanja
svjetla dolazi samo u području djelovanja električnog polja, koje je
određeno oblikom i površinom elektroda. Na jednoj strani sloja tekućih
kristala nalazi se sedam segmenata koji su izvedeni kao prozirne električke
vodljive elektrode, dok druga strana sloja ima prozirnu, vodljivu elektrodu
pravokutnog oblika, Koja pokriva površinu svih sedam segmenata. Na taj je
način električno polje ograničeno samo na segmente, a ne na dovode do
segmenata. Osim opisanog načina primjene tekućih kristala, koji je poznat
kao dinamičko raspršenje, postoji još jedan način koji se koristi
polarizacijom svjetla. U drugom slučaju postavljaju se s vanjske strane
elektroda polarizatori. Tekući kristali u tom su slučaju u kolesteričnoj
mezofazi, kada su molekule raspoređene kao helikoidna spirala, pa svjetlo
prolazi uz tako raspoređene molekule tekućih kristala, zaokrećući
polarizacionu ravninu kroz unakrsno smještene polarizatore. Djelovanjem
električnog polja molekule se zaokrenu, što ima kao posljedicu neprolaženje
svjetla kroz polarizatore. Kod indikatora s tekućim kristalima ne radi se o
emitiranju svjetla pod utjecajem električnog polja, nego o promjeni
providnosti i o pojavi raspršivanja svjetla. Postoje dva tipa indikatora sa
tekućim kristalima: transparentni i reflektirajući tip. Transparentni tip ima
dvije prozirne elektrode, a izvor svjetla je postavljen direktno odostraga.
Svjetlo izvora se ne primjećuje, jer je postavljen sa strane; tek pomoću
električnog polja dolazi do raspršivanja svjetla i na taj način do vidljivosti.
Reflektirajući tip indikatora ne mora imati poseban izvor svjetla; on se ko-
risti svjetlom ambijenta u kojem se nalazi indikator. Uz priključeni napon
dolazi do raspršivanja svjetla, pa područje koje je pod utjecajem električ-
nog polja biva vidljivo. Intenzitet reflektiranog svjetla ovisi o intenzitetu
svjetla koje pada na indikator. To je posebno povoljno u jako osvijetljenim
prostorijama i na danjem svjetlu, što kod drugih tipova indikatora umanjuje
kontrast. Tekući kristali najviše se izvode kao sedmosegmentni numerički
indikatori s jednim, tri ili četiri digita, i sve se više ugrađuju u manje
instrumente, kalkulatore, satove i slične uređaje koji rade na dnevnom
svjetlu uz vrlo malen potrošak električne energije. Ti indikatori troše struju

Mirsad Madeško IV-5 -20- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

od svega l mA (3 V) do 3 mA (7 V) uz sve segmetne u pogonu. Naponi

napajanja su najčešće u području od 7-20 V, iako ima izvedbi koje za na-
pajanje ne trebaju više od 3 V. Tekući kristali imaju dugo vrijeme porasta i
pada pri promjeni stanja koje iznosi od 50-150 ms. To je posljedica
zaostalog naboja na elektrodama, jer one s tekućim kristalima (dielektrik)
između imaju određeni kapacitet. Zato se kod indikatora s tekućim
kristalima ne može provesti sekvencijalni rad odnosno multipleks ako je broj
digita veći od dva.

Mirsad Madeško IV-5 -21- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Osnovne prednosti tekućih kristala su jednostavnost i pouzdanost, vrlo

malene dimenzije, pogotovo Što se tiče debljine, beznačajna potrošnja
energije.

Mirsad Madeško IV-5 -22- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

 Zaključak:

Mirsad Madeško IV-5 -23- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Literatura:

1. Dipl. el.inž. Alija Džigal

Elektronika za drugi razred, Sarajevo
2. Nikolić P. M., Raković D. I.: Elektrotehnički
materijali, Naučna knjiga, Beograd, 1987, g], 3.
3. Cvetković S., Cvetković Z.: Elektronika.
Vojnoizdavački zavod, Beograd,1985, gl, 9.
4. Hewletl Packard : Optoelectronics Designer's Catalog, 1986,
gl. 3.6.7.
5. TeSić S.: Digitalna elektronika, Naučna knjiga, Beograd, 1988,
si. 269-271.

web stranice:
- www.eskola.com
- http://hr.wikipedia.org/
- www.elitesecurity.org
- www.klik.hr

Mirsad Madeško IV-5 -24- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

 SADRŽAJ

Uvod ……………………………………………………………………………………………… . . . ..2

Fotodetektori………………………… ……….………………………… . . ………. … .. .. ..4
Fotootpornici…………………………………………………….. …… … …………. …. .. … 5
Fotonaponski elementi……… …………………………………………. .. … ….. ….. ..8
Fotodiode………………………………………………………………………………………………...9
Fototranzistori …………………………………………………… …… … …… … … …. 11
Fotogenerator ……………………………………………… . . …. … .. 12
Fotoelektronski izvori svjetlosti………….……………………………………..... 14
LED dioda……………………………..……………………………………………… . . ………… 14
Optokapler……………………………………….. ……………………………… . …. .16
Svjetlosni indikatori ili pokazivači…….. …………………………………17
Indikatori sa LED diodom………………………………………… ……………….18
Indikatori sa tekućim kristalom……… ……………………………….18
Zaključak…………………………………………………. ………… ..……….. … ………… …22
Literatura…………………………………………………………..……………………………… ..23

Mirsad Madeško IV-5 -25- mentor: Džigal Alija

Maturski rad Optoelektronske poluprovodničke komponente

Mirsad Madeško IV-5 -26- mentor: Džigal Alija