HRVATSKA POVIJEST 1918.-1945. (21. i 22.

sat)

Dušan Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, str. 125-188

- tri glavna aktera 1918.-1945: NDH i sile Osovine; KPJ, HSS

- KPJ: vizija osvajanja i oblikovanja vlasti na temelju Lenjinove i Staljinove koncepcije

vlasti; s vremenom se pokazalo da se model ruskih revolucija u Yu neće ponoviti – yu društvo
naprednije od carske Rusije, yu buržoazija manje radikalna i manje sklona radikalnom
socijalnom preobražaju društva i antikomunistička; Crkva također antikomunistička

- građanske stranke ne žele suradnju s KPJ, ali vrijedi i obratno jer KP ne želi ugroziti svoj
identitet

- trajna opsesija KP – iskoristiti svaku društvenu krizu za preuzimanje vlasti – izlazi iz ilegale
za vrijeme puča u ožujku 1941. i kratkog travanjskog rata

- na dan njemačkog napada na SSSR – KPJ upućuje proglas narodima Yu s pozivom na

borbu; 1.7.KP proglas upućuje i Kominterna – rat protiv Hitlera – divovska borba na život i
smrt, od čijeg ishoda zavisi ne samo sudbina SSSR-a, već i sudbina svih naroda.

- komunisti kreću u rat s koncepcijom da mnoštvom lokalnih ustanaka zapale sveopći rat –
izbor trenutka za početak oružane borbe izuzetno težak – Njemačka i njeni saveznici na
vrhuncu moći – većina saveznički zemalja kapitulirale pred njemačkom vojskom; razlozi za
to: 1. Poslušnost direktivama SSSR-a; mit o snazi SSSR-a i Crvene armije – vjeruju u brzi
slom Njemačke i ne žele propustiti prigodu za zauzimanje vlasti; 3. Vjeruju da je rat stvorio
preduvjete za nastavak svjetske revolucije

- tijekom ljeta i jeseni 1941. – masovni ustanak uspio je samo u zapadnoj Srbiji i CG, srpskim
selima Hrvatske i BiH – oko 60 – 70 tisuća boraca; prvi partizanski odred – 22.6.1941. u
Sisku

- proces podjele i hrvatskog naroda: dio uz NDH, dio uz partizanski pokret, a najveći dio uz
HSS čekaju da se kaotična situacija sredi! – kako bi procijenili je li partizanski pokret
prosrpski, pročetnički ili radikalno komunistički

- za uspjeh NOB-a u njegovoj prvoj fazi odlučujuća je bilo opredjeljenje Srba – između KP i
četničkog pokreta

1
- četnički centar za Hrvatsku osnovan već u svibnju 1941. u Splitu; odakle se širi na Liku,
zapadnu Bosnu, Kordun, Baniju – najjači na području Knina, dok su Kordun, Banija i dijelovi
Like ostali partizanski, dok su komunisti u Slavoniji i Srijemu uspjeli gotovo sve Srbe
uključiti u partizanski pokret - velika većina Srba u Hrvatskoj na strani NOB-a

- HSS – povukla se iz političke borbe; pasivnost; Maček je uvjeren u poraz sila Osovine –
Kada se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom

- u pogledu budućnosti Hrvatske, moralo se voditi računa o odluci velikih saveznika da se

obnove sve države koje su razbile sile Osovine, što je značilo da će one diktirati i obnovu Yu
– zbog toga je nekoliko istaknutijih HSS-ovaca otišlo s izbjegličkom vladom u London – kako
bi obranili status BH

- ne priznaje ni legalitet ni legitimitet NDH – Maček: nije riječ o hrvatskoj državi nego je
Hrvatska okupirana i podijeljena na njemačku i talijansku zonu; s druge strane ustaški režim
HSS naziva izdajničkom strankom koja ima svoje prvake u yu vladi u Londonu

- KP/HSS: svoj ustanak protiv NDH i okupatora KP vodi pod parolama nacionalnog i
socijalnog oslobođenja – što je bilo dijelom slično Radićevom seljačkom pokretu. No , KP
ima i skriveni cilj: pretvaranje NOB-a u socijalističku revoluciju i uspostavljanje vlasti po
uzoru na boljševički režim u SSSR-u – stoga, u HSS-u vide većeg neprijatelja od NDH, jer su
znali da ona nestaje zajedno sa svojim pokroviteljima – a onda je pitanje tko će preuzeti vlast
jedina politička alternativa je HSS – stoga i uspjeh NOB-a ovisi o uključivanju seljaka u tu
borbu. S tim ciljem napadaju HSS – šurovanje s velikosrpskom buržoazijom u Londonu, a
time i pristajanje na obnovu Yu; pasivan odnos prema NDH – komunisti podilaze željama,
mislima i osjećajima hrvatskog naroda – kritiziraju Yu kao tamnicu naroda; ulaze u rat s
četničkim pokretom čime su dokazali da će spriječiti stvaranje Velike Srbije; ističu
federalizam koji je također bio i dio programa HSS-a – parole se prilagođavaju svijest masa –
u prvoj se godini rata ne ističe ideja obnove Yu, budući je bila omražena u narodu – njima je
bitno samo osvajanje vlasti

_____________

- iskoristivši odlazak njemačke vojske na rusku frontu, u ljeto 1941. KPJ je uspjela podići
ustanak u zapadnoj Srbiji i dijelu Šumadije – Užička republika – 25 000 partizana; oslobodili
cijelu CG od Talijana (20 000 u CG)

2
- na tom se području našla i skupina četnika pod Dražom Mihailovićem – u početku surađuju,
kasnije napadaju partizane s leđa

- četnički pokret prihvaća ideju Stevana Moljevića „Homogena Srbija“, takvu politiku
podržavaju i pojedini ministri u emigrantskoj vladi – Virovitica – Karlovac – Karlobag

- u tom trenutku Hrvati su bili kompromitirani suradnjom s Njemačkom i Italijom te neće

imati snage spriječiti obnovu Yu i stvaranje Velike Srbije – kao velika opasnost pojavio se
partizanski pokret koji koncepciju velike Srbije ruši prijedlogom stvaranja šest državnih
jedinica – jedini i pravi protivnik ideje Velike Srbije!

- jedini cilj je njegovo uništenje – taj cilj opravdava sva sredstva uključujući i vojnu suradnju
sa svim okupatorima

- jesen/zima 1941-42 – ugušen partizanski ustanak u Srbiji – ostaci partizana (5-6 tisuća) bježi
u planine istočne Bosne – sukob četnika i partizana

- „problem“ BiH – nacionalno heterogena – Hrvati i Muslimani koji su oduševljeno prihvatili

NDH, svojim su terorom izazvali spontane pobune Srba. Ustaški zločini okrenuli su Srbe
protiv Hrvata i Muslimana, a ovi su pod četničkim terorom još jače nasrtali na Srbe.

- Nakon gubitka Srbije i CG opstanak partizanskog pokreta ovisi o BiH – Srbima u BiH

- žestoka borba za mase- programima etničkog čišćenja ustaša nad Srbima, četnika nad
Hrvatima i muslimanima, KPJ suprotstavlja ideju „bratstva i jedinstva“ – brane Srbe od
ustaša, Hrvate i muslimane od četnika; borba protiv okupatora i NDH – time su uspjeli
odvratiti većinu Srba prečana od ideje Velike Srbije i četničkog pokreta – većina srpskog
naroda u Hrvatskoj i BiH do ljeta 1942. svrstala se u partizanski pokret. Ključna je bila i
četnička suradnja s okupatorom!

- nakon tih početnih previranja tijekom 1942 nastupilo je relativno čisto stanje i odnos
političkih snaga – jasno profilirane političke struje

- u istočnoj Bosni Tito i njegove jedinice ostaju 6 mjeseci

- i velikosrpske snage na čelu s yu vladom u Londonu dobro su procijenile da je glavni

neprijatelj partizanski pokret – kraljevska vlada krajem 1941 četnike proglašava yu vojskom,
a Mihailovića unapređuje u čin generala i imenuje ga ministrom vojske, mornarice i

3
zrakoplovstva – što je značilo da svaki građanin Yu koji ne priđe četnicima, može danas-sutra
odgovarati za izdaju države

- partizani se bore protiv njemačkih, talijanskih, četničkih , ustaško-domobranskih snaga –

svedeni na teritorij oko Zelengore – 4500 vojnika – ostatak od 50 000 – jedini spas odlazak u
Zapadnu Bosni i Hrvatsku, gdje se partizanski pokret stabilizirao - krajem lipnja 1942. s četiri
brigade kreću na zapad te se spajaju s partizanima Dalmacije i zapadne Bosne – zajedno u
jesen stvaraju tzv. Bihaćku republiku u studenom osnovan AVNOJ s namjerom da se formira
vlada i time onemogući povratak monarhije i starog režima – Moskva to spriječila jer se ne
želi zamjeriti saveznicima koji su podržavali kraljevsku emigrantsku vladu; nedugo nakon
toga osnovani AFŽ i USAOJ

- razvoj partizanskog pokreta u Hrvatskoj – spor i stabilan – nije bilo ustanka nalik onome u
Srbiji – privrženost seljaštva HSS-u, svojim domovima i gospodarstvima, zanos nastao
stvaranjem nacionalne države… - ljudi se teško odlučuju napustiti sigurnost vlastitog doma i
otići u odmetnike

- u početku PP prilaze uglavnom Srbi

- tijekom 1943. – IV. i V. ofenziva – istovremeno i četnički napad na partizanske snage –

bitka na Neretvi, Sutjesci – poraz glavne četničke grupacije (oko 26 000 četnika) u bici na
Neretvi – nakon toga četnici se više neće oporaviti veliki broj poginulih partizana; pokušaj
proboja u Srbiju – neuspješno, ali Nijemci nisu uspjeli u namjeri da ovim ofenzivama u
potpunosti slome partizanski pokret

- 1943. – ključna godina – prekretnice i na europskom bojištu u korist saveznika

- jačanje podrške partizanskom pokretu među hrvatskim stanovništvom – usporedno s

političkim inicijativom i stvaranjem mreže narodnooslobodilački organa, KPH osniva i
masovne omladinske, ženske i dječije organizacije – opismenjavanje, poljski radovi,
skupljanje hrane, odjeće…; lipanj 1943 – ZAVNOH (predsjednik V. Nazor) – na svom
drugom zasjedanju u listopadu oblikovan je tako da je djelovao kao sabor s Izvršnim odborom
i tajništvom, koji su funkcionirali kao privremena vlada; donesena odluka o pripojenju Istre,
Zadra, Cresa, Lastova i onih dijelova Dalmacije koje je anektirala Italija

- kapitulacija Italije – utrka u zauzimanju ispražnjenog teritorija – partizani razoružavaju

veliki broj talijanskih vojnika, dolaze do naoružanja – partizani do kraja 1943. – 300 000

4
- zbog straha od savezničkog iskrcavanja na Sredozemlju rukovodstvo KPJ smatra kako je
potrebno što prije proglasiti uspostavu nove yu države, pripremiti vojne snage,
ustavnopravnim aktom oduzeti legitimitet kraljevskoj vladi, proglasiti ih izdajnicima i tako
prisiliti saveznike da priznaju legalitet nove države – drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu –
studeni 1943. – AVNOJ se konstituirao kako vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko
tijelo Yu, donesena odluka od stvaranju Yu na federativno načelu; formiran NKOJ sa svim
obilježjima vlade; oduzeta prava izbjegličkoj vladi da zastupa narode Yu, zabranjen povratak
kralju Petru u zemlju; odluka o pripojenju slovenskog primorja, Istre i otoka

- tijekom 1943. – od ukupno 96 brigada NOV – 38 bilo je iz Hrvatske (40%)

- promjena politike saveznika prema PP – VB za obnovu Yu, od1941. podržava yu vojsku tj.
četnički pokret; SAD također za obnovu YU; propaganda u korist Draže Mihailovića – heroj,
Robin Hood yu planina, neustrašivi orao; američki The Time ga 1942. stavlja među najveće
savezničke vojskovođe, ispred Timošenka i Čang Kaj Šeka

- odlučili interesi – interesi britanske politike sve više ugrožava yu vlada i četnički pokret od
kojih se očekivalo da će slomiti partizanski pokret, informacije o četničkoj suradnji s
okupatorima – cilj im je ojačati one snage koje se bore protiv Hitlera, osigurati obnovu Yu s
njezinim starim društvenim uređenjem, obnoviti dominaciju zapada nad budućom Yu –
britanska namjera pomirenja partizana i četnika – dopisivanje između Tita i Churchilla
tijekom 1944.

- konferencija u Teheranu krajem 1943. – saveznici priznaju partizane kao savezničku

vojsku, obećavaju podršku - što ipak nije značilo priznanje odluka AVNOJ-a, jer saveznici i
dalje priznaju Kraljevinu Yu i izbjegličku vladu kao jedino yu predstavnika

- Britanci izbacuju Mihailovića iz vlade, povlače svoju misiju iz njegova štaba, smjenjuju
Božidara Purića, a na mjesto premijera dolazi Šubašić; tijekom pola godine prepiske Tito je
odbio Churchillove zahtjeve za revizijom odluka II. zasjedanja AVNOJ-a te usput dobio na
vremenu jer je tijekom te godine došlo do uzleta NOB-a i u Srbiji, a završavaju se i pripreme
za proboj u Srbiju

- no, u vodstvu KP prevladalo je mišljenje da treba ostvariti privremeni kompromis jer će on

olakšati međunarodno priznanje nove YU, te će utjecati i na one koji se predomišljaju oko
ulaska u partizane

5
- neuspjeli desant na Drvar – Tito se sklanja na Vis; sporazum Tito-Šubašić – Šubašić traži
sastavljanje zajedničke vlade od ministara predstavnika NOP-a i predstavnika predratnih
građanskih stranaka s prevlašću kraljevih ministara – Tito odbio

- Vis: dogovoreno je da će kraljevska vlada izdati deklaraciju da priznaje federativno uređenje

zemlje, privremenu upravu NKOJ-a i AVNOJ-a, odati priznanje NOV i maršalu Titu, osuditi
sve suradnike okupatora i uputiti poziv svim snagama da se ujedine u zajedničku frontu; Tito
će dati izjavu o suradnji s kraljevskom vladom te neće pokretati pitanje državnog uređenje sve
do konačnog oslobođenja – Titov uspjeh u političkoj borbi s Churchillom – nije ništa
žrtvovao, dok su se njime britanci odrekli Draže i četničkog pokreta

- po povratku Šubašićeva vlada objavila je spomenutu deklaraciju; dok je Tito izjavio i

obvezao se da cilj NOP-a nije uspostavljanje komunizma; Mihailović smijenjen s položaja
zapovjednika vojske, a Tito priznat jedinim vođom borbenih snaga u Yu

- dopuna Viškog sporazuma – Beogradski sporazum 1.11.1944. – dogovoreno formiranje

zajedničke vlade, AVNOJ jedino zakonodavno tijelo do izbora, kralj se ne vraća dok narod o
tome ne donese odluku, slobodan rad političkih stranaka

- položaj hrvatskog naroda tijekom 1943 – najveći dio naroda uz HSS – tijekom te godine
dolazi do pregovora HSS i NDH – neuspješno (Mandić predlaže koalicijsku vladu, HSS
činovničku vladu kao prijelaznu)

- formiranje paralelnog HSS unutar PP-a što je utjecalo na priljev pristaša

- trogodišnja pasivnost HSS-a praktički su paralizirali stranku: stranka se podijelila u tri

frakcije: lijevo krilo koje je osnovalo novu HSS u partizanima, skupina političara u Londonu
na čelu s Krnjevićem (i oni međusobno podijeljeni za i protiv sporazuma s Titom), desno krilo

- pregovori s obje strane tijekom 1943-44.: uz pomoć naroda te domobranstva, odbaciti režim
NDH i prijeći na stranu saveznika ili sklopiti sporazum s KP, podijeliti vlast i osigurati punu
državnost Hrvatske unutar Yu – glavni pregovarač August Košutić

- HSS-KP – Košutić dolazi na partizanski teritorij s dokumentom Temeljna načela i

konstatacije – HSS legitimni predstavnik naroda, zalažu se za socijalnu i demokratsku
Hrvatsku u savezu sa svim yu narodima, formiranje koalicijskog tijela, održavanje
parlamentarnih izbora tri mjeseca nakon rata – Hebrang sve odbio – traži uključivanje pristaša

6
HSS i domobranstva u NOP – PP je toliko već jak, uz to dobio je i priznanje saveznika, da
nemaju namjeru buduću vlast dijeliti s HSS-om niti bilo kime

- sve više Hrvata u vojnim i političkim organima vlasti KPH, uključuju se i broji domobrani,
masovnije i intelektualci – sve veća politička samostalnost i jačanje hrvatskog elementa –
rukovodeća jezgra KPJ udaljena od Hrvatske – politički život u FH autonoman i samostalan –
listopad 1944. Hebrang povučen u Beograd – Bakarić – zaustavljena tendencija jačanja
demokratizacije, liberalizacije i suvereniteta FH; 1.3.1945. Hrvatska je ostala i bez svoje
vojske koja je uključena u JA

- krajem 1944. oslobođena Srbija; četnici se povlače u istočnu Bosnu, završne borbe s njima u
svibnju 1945.; do kraja 1944 oslobođene Makedonija, CG, Dalmacija

- britanci inzistiraju na uspostavi zajedničke vlade što se istaknulo i na konferenciju na Jalti u

veljači 1945. – vlada formirana 7.3.1945 (Grol, Šubašić, Šutej, Kosanović SDS…) – tijekom
ožujka vladu su priznale sve tri velike sile