MONOGAMNI ODNOSI

Za temu ovog istraživanja, dakle monogamni odnosi, gledale smo kako su oni kao takvi prikazivani u
filmovima u razdoblju od 60-ih do 90-ih. Naslovi filmova koje smo obrađivale jesu: Annie Hall (1954,
Woody Allen), Zakon požude (1987, Pedro Almodovar), Do posljednjeg daha (1960, Jean Luc Godard)
i Muškarci više vole plavuše (1953, Howard Hawks), Prljavi ples (1987, Emile Aldorino), Oficir i
džentlemen (1982, Taylor Hackford), Djeca manjeg boga (1986, Randa Haines), Flashdance (1983,
Adrian Lyne) Kad je Harry sreo Sally (1989, Rob Reiner)

Iako su filmovi različitih žanrova, rad drugih redatelja, a svaki ima svoj osobni potpis, ipak se provlače
neke poveznice koje su vrlo vjerojatno uvjetovane viđenjem određenih stvari, odnosa i ljudi koje je
bilo prisutno u to doba. Upravo ta perspektiva, način razmišljanja i reprezentacija monogamnih
odnosa jest ono što nas zanima, a ujedno je i baza ovog istraživanja.

Točke koje ćemo obrađivati jesu; nemogućnost monogamije u potpunosti, percepcija muške/ženske
seksualnosti, rodni stereotipi

JE LI MONOGAMIJA MOGUĆA?
Nekakav sveopće prihvaćen koncept monogamije jest odnos dvoje ljudi, bez drugih partnera
(emocionalno ili seksualno). Čak i sitna naznaka toga uzorkuje sukob među partnerima (flert, izlasci,
fizički kontakt). Međutim, ono što se iščitava iz ovih filmova to je da taj koncept monogamije
jednostavno nije moguć. Flert je posve normalna stvar, čak i seksualni odnos s drugim ljudima.

Ali ono što je zanimljivo, jest da se ovaj prikaz monogamije većinski provlači kroz filmove prije 80.ih,
dok oni nakon imaju više „klasičnu“ reprezentaciju monogamnih odnosa. U njima, postoje samo dva
partnera i tu je glavni fokus, nema neke treće osobe, čak niti naznake flerta, varanja i tome slično kao
u prethodnim filmovima. Dok, na primjer, u prijašnjim godinama svjetske filmografije, fokus na
individui, ne na paru.

PRIMJERI (60-ih, 70-ih)

Annie Hall

1. scena pred kraj filma, Alvy i Annie su u Kaliforniji na zabavi, oboje flertuju s drugim
partnerom, odvojeni jedno od drugog.

Do posljednjeg daha

1. Michael zamoli taksista da zaustavi auto (dok je Patricia s njim) kako bi drugoj ženi podignuo
suknju
2. Na početku filma govori jednoj od svojih djevojaka/ljubavnica kako bi volio biti žigolo,
pokazujući kako uživa imajući više žena istovremeno
3. Patricia flertuje sa poznatim romanopiscem tokom novinske konferencije

Zakon požude

1. Cijela radnja je ljubavni trokut između tri muškarca (Juan, Pablo i Antonio). Antonio
predstavlja monogamne odnose kao lik, jer želi Pabla u potpunosti, a ne ga dijeliti s drugima.
Kao takav, prikazan je psihotičnim, dok se cijeli ljubavni trokut, odnosi s drugim ljudima
 prikazuju sasvim normalnim. Oni su ono što potiče strast, ljubav i žudnju, a monogamija je
jednostavno prevelik zahtjev od jedne osobe za drugu.

Muškarci više vole plavuše

1. Lorelei i Dorothy na krstarenju konstantno flertuju s druigm muškarcima, odnosno

Olimpijskom momčadi, dok je Lorelei za to vrijeme zaručena. Njeno očijukanje s drugim
muškarcima, pogotovo sa vlasnikom rudnika ima više komičnu i zabavnu ulogu nego li
problematičnu.

PRIMJERI (80-ih, 90-ih)

Prljavi ples

1. U cijelom filmu ne vidimo naznake varanja, čak niti flerta s drugim ljudima. Ako se on i
dogodi, sa strane sporednih likova prema protagonistima (Baby i Johnny), vidimo da glavni
likovi ne obaziru pažnju na to, postoje samo njih dvoje u odnosu. Njihova ljubav je jaka,
fizička i strastvena.

Oficir i džentlemen

1. U ovom filmu, dvojica prijatelja odmah se zanimaju za dvije prijateljice. Kao i u prethodno
navedenom naslovu, ne postoje druge osobe. Fokus je samo na partneru. U početku, obje se
baziraju samo na seksu i fizičkoj privlačnosti, a kasnije vidimo kako ejdna uspijeva, dok druga
propada. Ali u svemu tome, ne postoje drugi ljudi.

Iz navedenih primjera, vidimo kako u ranijim filmovima popularan koncept monogamije nije ostvariv,
zbog nemogućnosti individue da se cijela preda i obveže samo na jednu osobu. Dok u kasnijim
filmovima, to je jedino ispravno i ono čemu se treba težiti; pronaći osobu kojoj će se druga u
potpunosti dati i ne pomišljati na odnose s drugim ljudima.

RODNI STEREOTIPI

Kako smo primijetile u većini filmova pojavljuju se stereotipi koji su karakteristični za razdoblja u
kojima je nastao određeni film. Zanimljivo je kako su predrasude, za razliku od prošle pretpostavke
koju smo istraživale, prisutne u svim filmovima koje smo pogledale. Prema tome dolazimo do
zaključka kako monogamni odnosi, pa i sama ljubav nailaze na mnoge predrasude i stereotipe baš
kao većina toga u životu. Ono što je zanimljivo jest činjenica kako se nisu mnogo promijenili pogledi
na žene i na muškarce u tom razdoblju od 60-ih do 90-ih koje smo mi pratile.

PRIMJERI (80-ih, 90-ih)

Flashdance
 1. Nick je uspješan, poduzetan i bogat. Pun samopouzdanja zaljubljuje se u svoju radnicu Alex i
pokušava ju osvojiti. On je prikazan kao netko tko može biti njen zaštitnik koji će ju voditi u
životu i pomagati joj.
2. Alex je prikazana kao siromašna mlada djevojka koja mora raditi dva posla, a sanja o baletnoj
školi. Nesigurna u sebe, hladna, odbija Nicka jer joj je šef i jer ne želi njegovu pomoć,
međutim on tu sve sredi kako bi se njeni snovi ostvarili: njen uspjeh je njegova zasluga, a ne
izričito njen rad i trud. Na kraju filma, to njoj ne stvara problem. Iz toga se mogu iščitati stvari
poput njegove superiornosti nad njom, njene bespomoćnosti kao žene bez muškarca i
njegove moći da učini što želi, a ona nema isto.

Oficir i džentlemen

1. Pretpostavka je bila da sve žene u tom gradu žele biti sa budućim pilotima zbog novaca, a na
kraju se ispostavi da je jedna od dvije žene motivirana novcem te iz tog razloga završava sa
partnerom, dok druga ruši stereotipe i to čini iz ljubavi.

PRIMJERI (60-ih, 70-ih)

Annie Hall

1. Alvyu je jedino u cilju intelektualni razvoj njegove partnerice, a zapravo samo reflektira sebe
na nju. U svemu tome ona ispada tupasta, nonšalantna i nemirna. Ostavlja ga zbog drugih,
novih prilika, smatrajući kako s njim ne postoji budućnost, a on joj je samo želio dobro.

Muškarci više vole plavuše

1. Materijalizam protagonistica je u prvom planu, sve ostalo je sporedno. Jedna ide za

dijamantima, druga za novcem, ali obje žele raskoš. Muški likovi, manipulirani njihovom
seksualnošću i ženstvenosti, učini bi sve da im to omoguće, zbog čiste simpatije, a zapravo su
one manipulatori cijele situacije. Ukratko, hladne su, proračunate i materijalne, a oni su
nježni, osjećajni, iskreni.

Do posljednjeg daha

1. Michael želi Patriciju za sebe, da pobjegnu skupa u Rim. Ona isprve ne želi biti dio njegovog
kriminalističkog života, ali u određenom trenutku popušta zbog ljubavi i adrenalina. Na kraju
ga prijavi policiji te on umire. Ono što je zanimljiv element ovoga filma to je njeno neznanje,
njena zbunjenost oko života. Ne zna što želi i zato je impulzivna i brzo mijenja odluke. Dakle,
nije „cijela“ kao osoba, kao lik, dok je on dinamičan i dominantan.

SEKS U CIJELOJ PRIČI

Bitan dio monogamnih odnosa, zapravo ljubavnih odnosa općenito jest fizički dio: seks. U ovom
razdoblju zanimljivo je proučavati reprezentaciju muške i ženske seksualnosti. Ono što se provlači
kroz starije filmove jest muški doprinos seksu, koliko im je bitan, ima terapeutski učinak, a žene to
obavljaju „jer moraju“, jer se to od njih očekuje. Prikaz njihove seksualnosti je poprilično suhoparan i
definitivno manje im je bitno nego muškarcima.

Dok u filmovima 80-ih i 90-ih, seksualnost je i jednom i drugom spolu podjednako važna i izražena.
PRIMJERI (60-ih, 70-ih)

Annie Hall

1. Scena prikazuje Alvya i Annie paralelno kod psihijatra. Liječnici im postavljaju isto pitanje:
„Koliko ste se puta seksali ovaj tjedan?“. Odgovor je tri puta, ali na to je njegov komentar
kako je to premalo, a njen kako je to previše. Kroz film vidimo kako njoj uvijek trebaju
supstance prije odnosa, jer se ne može opustiti bez toga.

PRIMJERI (80-ih, 90-ih)

Prljavi ples

1. Tokom cijelog filma vidimo njihovu kemiju i seksualnu privlačnost, a ona dolazi do vrhunca
kada Baby dolazi kod Johnnya kako bi razgovarali, a zatim počinju plesati. Kroz ples iskazuju
svoje emocije, njihov jezik ljubavi je onaj fizički, te iz plesa to postaje seks. Međutim, on je
prikazan kao uzajamno strastven, važan, emotivan i lijep.

ZAKLJUČAK
Za kraj htjele bi reći kako se vrlo jasno može vidjeti promjena u reprezentaciji monogamije,
muškaraca i žena, seksualnosti i općenito ljubavi kroz godine. Kako smo uzele filmove određenih
razdoblja, neki od njih su tranzicijski prema suvremenim filmovima, te je bilo izuzetno zanimljivo
proučavati razvoj monogamnih odnosa kroz filmske naslove.

Koliko god su neke stvari prikazane, usudile bi se reći, stereotipno neke od njih su se i dalje zadržale
u suvremenom durštvu.