Formule iz Statistike I parcijala

Aritmetička sredina
Σfẍ Σf (ẍ − X’/i)
𝑀= ili 𝑀 = X’ + ( ° i)
𝑁 N

Centralna vrijednost
Kada su podaci raspoređeni u razrede, C računamo prema formuli:

𝑁
−𝐹
𝐶 = 𝑎 + [2 ∗ 𝑖]
𝑛

a – prava donja granica u kojoj se nalazi 50% rezultata

N – broj ispitanika
F – kumulativna frekvencija do razreda u koji pada C
n – broj ispitanika u razredu u koji pada C

Poluinterkvartilni raspon
Kada su podaci grupirani u razrede formula za izračunavanje Q1 i Q3 glase:

𝑁 3𝑁
( − 𝐹) ( − 𝐹)
𝑄1 = 𝑎 + [ 4 ∗ 𝑖] 𝑄3 = 𝑎 + [ 4 ∗ 𝑖]
𝑛 𝑛

a – prava donja granica u kojoj se nalazi 50% rezultata

N – broj ispitanika
F – kumulativna frekvencija do razreda u koji pada C
n – broj ispitanika u razredu u koji pada C

Standardna devijacija
𝛴(𝑋−𝑀)2
U rezultatima koji nisu grupirani, koristimo formulu 𝛿 = √ 𝑁−1

2 (𝛴𝑓𝑋′)2
𝛴𝑓𝑋′ −
U rezultatima grupiranim u razrede, formula je:𝛿 = 𝑖 ∙ √ 𝑁−1
𝑁

z-vrijednosti
Centili i decili
Kod rezultata grupiranih u razrede centil se određuje prema
sljedećoj formuli:

X – rezultat za koji tražimo centil,

RKFD – relativna kumulativna frekvencija (%) rezultata ispod razreda u kojem je rezultat X,
D – prava donja granica razreda u kojem se nalazi rezultat X,
i – interval,
RFR – relativna frekvencija (%) rezultata u razredu u kojem se nalazi rezultat X.

Za određivanje rezultata koji pada na neki centil primijenit ćemo

sljedeći izraz:

Centil – zadati centil

D – prava donja granica razreda u kojem je rezultat X,
fD – ukupan broj rezultata ispod razreda u kojem je rezultat X,
fR – broj rezultata u razredu u kojem je rezultat X,
i – interval.

t-test
veliki nezavisni uzorci
𝑀1 − 𝑀2
𝑡= d.f.= N1 – 1 + N2 - 1
√𝛿1 2 + 𝛿2 2

Mali nezavisni uzorci

𝑀1 − 𝑀2 𝛿1 2 ∗(𝑁1 −1)+ 𝛿22 ∗(𝑁2 −1)

𝑡= 𝛿̅ = √ (𝑁1 −1)+(𝑁2 −1)
̅√ 1 + 1
𝛿
𝑁1 𝑁12

Veliki zavisni uzorkci

𝑀1 − 𝑀2
𝑡= d.f.= N – 1
√𝛿1 2 + 𝛿2 2 −2∗𝑟∗𝛿1 ∗ 𝛿2

Mali zavisni uzorci:

1. Odrediti razliku I i II mjerenja 𝛿𝐷

5. odrediti 𝛿𝑀𝐷 =
∑𝐷 √𝑁
2. Odrediti prosjećnu razliku MD = 𝑀𝐷
𝑁 6. izračunati 𝑡 = 𝛿𝑀𝐷
3. Odrediti d= D - MD
∑ 𝑑2
4. odrediti 𝛿𝐷 = √𝑁−1