[Type here]

Akademska godina 2019./2020.

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet Zagreb

Odsjek za turkologiju, hungarologiju i judaistiku

Klasična djela čagatajske književnosti

Profesor: dr. sc. Ekrem Čaušević

Studenti: Filip Seferi i Alen Matković

Kolegij: Stari turkijski narodi i jezici

 1

Uvod

Kada je Džingis-kan podijelio svoj teritorij među sinovima 1225. godine, vladanje

teritorijem centralne Azije povjerio je svom drugom sinu Čagataju. Tako je teritorij centralne

Azije kojim su vladali Karahanidi i u kojem je bilo većinsko muslimansko stanovništvo došao

pod vlast Mongola i postao Čagatajski Kanat.1 Čagatajski jezik i književnost koji su se razvili

pod Timuridima nakon podijele Čagatajskog Kanata u drugoj polovici 14.st. predstavljaju

najbriljantniju fazu razvoja turkijske književnosti centralne Azije.2 Turkolog Mehmet Fuat

Köprülü opisuje termin čagatajski u najširem smislu kao književni dijalekt središnje Azije

koji se razvio u kulturalnim centrima država koje su osnovali potomci Čagataj-kana između

13. i 15. st. kao što su Čagatajski Kanat, Ilhanidski Kanat i Zlatna Horda i kao bogatu

književnost čije su se glavne karakteristike razvile u vrijeme timuridskih država.3

Nastanak čagatajskog jezika

Postoje razna gledišta o porijeklu čagatajskog jezika. Neki turkolozi poput Radloffa i

Korşa tvrde da je čagatajski zapravo nastavak ujgurskog koji je došao pod utjecaj islamske

kulture u vrijeme Karahanida i da je čagatajski bio ne živi, nego umjetni pisani jezik.

Borovkov pak kaže da je pogrješno smatrati čagatajski nastavkom ujgurskog jer je ujgurski

bio vjerski i službeni jezik prije dolaska Islama, a kasnije se nije uspio suprotstaviti utjecaju

islamske kulture, dok se čagatajski razvio pod tim utjecajem i u novim kulturnim centrima

koje su osnovali potomci Džingis-kana. Mehmet Fuat Köprülü opisuje čagatajski kao turkijski

dijalekt središnje Azije koji se formirao pod pritiskom islamske civilizacije u periodu nakon

mongolske provale u centralnu Aziju i pronalazi temelje tog dijalekta u 11. stoljeću. Fuat

1
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge Archive,
Vol.6, (September 2011), 146
2
Mansuroğlu, Mecdut. “Turkish Literature through the Ages.” Central Asiatic Journal, Vol. 9, No. 2 (June 1964),
87
3
Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 168
 2

Köprülü ukazuje da je mongolska provala uzrokovala promjene kako u jeziku tako i u

političkom i društvenom životu i kao te promjene navodi ulazak mnogih mongolskih izraza u

turski centralne Azije, međusobnu posudbu između raznih dijalekata, oživljavanje izraza stare

ujgurske književnosti, formiranje azerskog književnog dijalekta, i hakanijski turski 12.st.

(nakon provale Karahitaja u Transoksijanu) kao korak prema klasičnom čagatajskom 15.st.4 5

Ahmet Caferoğlu pak smatra čagatajski književnim jezikom povezanim s Göktürk-Ujgurskim

periodom koji se pojavio kao rezultat miješanja pisanih jezika središnje Azije. Janos Eckmann

smatra čagatajski književnim jezikom središnje Azije koji se koristio do početka 15. st. i

smatra ga nastavkom književnog jezika Karahanida (hakanijskog turskog) i Hvarezma.6 7

Nastanak klasičnog period čagatajske književnosti

Pred-klasični period čagatajskog jezika i književnosti je period u kojem je utjecaj

hakanijskog i hvarezmijskog turskog dijalekta intenzivan. 8 Međutim, taj period značajan je jer

su se u njemu počela stvarati originalna djela na turskom jeziku koja su kao kulturna i

umjetnička dostignuća mogla stajati rame uz rame s djelima na arapskom i perzijskom. 9 Za to

su zaslužni pjesnici poput Hucendija i Harizmija među kojima se pobudio interes za

pronalaženjem nacionalnog jezika i književnosti nasuprot dominaciji perzijskog jezika i

književnosti među aristokratima i jesevijske tradicije među pukom. 10 U 14. st. perzijski se

koristio kao službeni jezik na dvorovima timuridskih prinčeva. Iako se među višim slojevima

ne samo dobro znalo perzijski nego i kultiviralo pjesnike koji su stvarali na tom jeziku, osim

4
Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 168
5
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 143
6
Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 168
7
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge Archive,
Vol.6, (September 2011), 146
8
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 149
9
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 151
10
Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 169
 3

perzijskog i turski je dobio na prestižu i jedan dio pjesnika je počeo pisati poeziju na turskom,

posebice u periodu Husejina Bajkare. Taj timuridski vladar uspio je smiriti nestabilnost koja

je zahvatila središnju Aziju nakon smrti Šahruha i grad Herat je pretvorio u politički, kulturni

i umjetnički centar svog carstva.11 U ovom periodu u kojem je čagatajska književnost dosegla

svoj vrhunac svatko pismen je govorio o turskom jeziku, zagovaralo se turski jezik umjesto

perzijskog, i pokazalo se da se na turskom mogu proizvesti velika umjetnička djela. 12 Glavnu

ulogu u ovom razvoju odigrali su Ali Şir Nevai i Husejin Bajkara, pa se po njima period

klasične čagatajske književnosti zove Nevai-Bajkara period.13

Značajna djela klasičnog perioda

Ali Şir Nevai je najvažniji autor ovog perioda koji je stvorio 30 dovršenih djela koja

sadrže više od 100 000 stihova. Stvarao je u gotovo svim od 20 žanrova perzijske i turske

književnosti i njegovi gazali su skupljeni u 7 divana.14

Muhakamat al-lughatayn: Djelo je napisano 1499.g. i uspoređuje čagatajski i

perzijski jezik, njihovu fonetiku, leksik i morfologiju, i tvrdi da čagatajski nije ništa manje

melodičan i prigodan za književno stvaralaštvo od perzijskog ili arapskog.15 U ovom djelu

Nevai je dokazao vrijednost i ljepotu čagatajskog jezika i izazvao je sve pjesnike svoje države

da pišu na čagatajskom jeziku. Kritizira mlade pjesnike koji pišu poeziju na perzijskom

zanemarujući turski.16 Prema njemu, Turci su daleko praktičniji i pronicljiviji od Perzijanaca i

imaju čišća srca, a Perzijanci su daleko napredniji od Turaka u znanosti, dovitljivosti i

11
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 151
12
Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 169
13
Ölmez, Zuhal. “Çağatay Edebiyatı ve Çağatay Edebiyatı Üzerine Araştırmalar.” Türkiye Araştırmaları Literatür
Dergisi -Eski Türk Edebiyatı Tarihi, Vol.5, No. 9, 2007., 187
14
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 98
15
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 98
16
Ölmez, Zuhal. “Çağatay Edebiyatı ve Çağatay Edebiyatı Üzerine Araştırmalar.” Türkiye Araştırmaları Literatür
Dergisi -Eski Türk Edebiyatı Tarihi, Vol.5, No. 9, 2007., 193
 4

kontemplaciji. Zatim navodi kako u turskom jeziku isti koncept može izražavati nekoliko

različitih leksema te da je perzijski u tom pogledu siromašan i da je prisiljen posuđivati iz

arapskog jezika.17

Mecalisü'n-Nefais: Djelo je napisano između 1490-1491 na čagatajskom turskom i

sastoji se od 8 poglavlja u kojima autor iznosi biografije 461 pjesnika i njihova djela, te nudi

sažetu analizu tih djela.18 Značajno je i zato što obasjava svjetlo na društveni i kulturni život

središnje Azije 14. i 15. stoljeća i zato što nudi informacije o književnom životu i pjesnicima

tog perioda.19 Osmo poglavlje je u potpunosti posvećeno Nevaijevom bliskom prijatelju

Husejinu Bajkari i u tom poglavlju, koje formira petinu djela, Nevai govori da je taj vladar,

koji je njegov prijatelj iz djetinjstva, vrhunski pjesnik. U tom djelu se nalaze interpretacije

Bajkarinih gazela dostupnih u njegovom divanu. Iako je djelo napisano na čagatajskom

jeziku, od 461 pjesnika koji se u njemu spominje samo 41 je pisao na tom jeziku, a ostatak su

mahom bili turski pjesnici koji su pisali na perzijskom, pa je ovo djelo značajno i za povijest

perzijske književnosti.20

Mahbûbu’l-kulûb: Ovo je Nevaijevo posljednje djelo napisano prije njegove smrti.

Djelo se bavi moralom i podijeljeno je u 3 sekcije: prva daje informacije o raznim klasama u

društvu tog perioda, u drugoj se bavi vjerskim i sofističkim pitanjima i dobrim i lošim

ponašanjem te nastoji pružiti mladim generacijama smjernice za dobar i moralan život, a u

trećoj u kojoj se tematizira ljubav opisuje tri vrste ljubavi: pučku ljubav, strastvenu i istinska

ljubav.21 Nevai je sam rekao da: “…knjiga opisuje vrline i mane koje se nalaze u ljudima

različitih klasa i potiče ih da njeguju visoke duhovne vrijednosti.” U ovom djelu Nevai nudi

17
A. Azmi Bilgin. “Muhakemet ü’l-Lugateyn.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 397
18
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 100
19
Eraslan, Kemal. “Mecalisü’n-Nefais.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 216
20
Eraslan, Kemal. “Mecalisü’n-Nefais.” IslamAnsiklopedisi, Türkiye Diyanet Vakfı, 216
21
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 154
 5

definiciju ljudskog društva, njegovih struktura i duhovnih temelja na kojima počiva. Navodi

samo-transformaciju, pokajanje, odricanje zlodjela, nadu, zadovoljstvo u malim stvarima,

strpljivost, prijateljstvo, ljubaznost, pažnju, ljubav i harmoniju kao 10 vrlina koje spašavaju

ljudsku dušu od žudnje i predrasuda. Važno je napomenuti da se tih 10 vrlina podudaraju s

tradicionalnom terminologijom principa sufijske moralnosti. Djelo završava Nevaijevom

posljednjom željom, da knjiga bude od koristi cijeloj naciji i cijelom ljudskom rodu, da

pomogne u uspostavljanju poštenog društvenog sustava i izgradnji moralnih standarda ljudske

ličnosti.22

Hamse: Djelo koje se sastoji od 5 epova, dovršeno je 1487 i sastoji se od 64 000

stihova sveukupno.23 Napisao ga je kao odgovor na hamse azerbajdžanskog autora Nazimija,

ali je uveo promjene u tematici i karakteristikama likova, kako bi pokazao vrijednost svog

jezika i kulture i djelo se razlikuje od drugih primjeraka u perspektivi, naraciji i kompoziciji.24

Prvi ep, Hayrat al-Abrar napisan je 1483.g. i pokazuje Navaijeve filozofske, socio-političke i

etičko-obrazovne doktrine, a glavna mu je ideja stvaranje savršenog čovjeka. Drugi ep,

Farhad wa Shirin, napisan je 1484 i sadrži 54 poglavlja. U perzijskoj tradiciji postoji ep

Khusraw wa Shirin koji govori o stvarnom perzijskom kralju i njegovoj ljubavi prema

armenskoj djevojci Shirin, ali Nevai, koji je želio stvoriti originalnu tursku tradiciju, pokazuje

Khusrawa kao zlikovca, a Farhada, sina turkijskog vladara, kao časnog, bogobojaznog

ratnika.25 26 Treći ep, Layli wa Majnun, je tragična priča o ljubavi dvoje mladih pripadnika

različitih plemena kojima okrutne životne okolnosti ne dopuštaju zajednički život. Na kraju si

22
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 101-9
23
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 153
24
Ölmez, Zuhal. “Çağatay Edebiyatı ve Çağatay Edebiyatı Üzerine Araştırmalar.” Türkiye Araştırmaları Literatür
Dergisi -Eski Türk Edebiyatı Tarihi, Vol.5, No. 9, 2007., 191
25
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 82
26
Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University Knowledge
Archive, Vol.6, (September 2011), 153
 6

protagonisti, na vidjevši smisao u život jedno bez drugog, oduzimaju život. Četvrti ep,

Sabba’i-sayyar, napisan 1484., razlikuje se od ostalih po tome što je napisan u stilu narodne

bajke. Protagonist priče, sasanidski kralj Bahram, zaljubi se u Dilaram, djevojku iz Kine.

Uspjeva ju dovesti na svoj dvor i opčinjen njenom ljepotom zanemaruje vladarske dužnosti.

Kada ga djevojka uvrijedi, u pijanom bijesu ju odluči napustiti u pustinji, ali uskoro žali zbog

te odluke. Nakon toga svaku noć provede u jednoj od palača obojanih u boje sedam planeta i

sluša ljubavne priče, dok sedme noći ne čuje priču o svojoj Dilaram i ponovno se ujedini s

njom. Priča završava još jednim pijanstvom Bahrama koje rezultira smrću oboje ljubavnika,

čime je Nevai poručio vladarima da se klone loših navika i da uče iz tuđih grešaka. Posljednji

ep, Sadd-i Iskandari, je herojska epopeja. Protagonist, Aleksandar, je zamišljeni heroj koji

simbolizira pravednog i educiranog vladara o kakvom je Nevai sanjao. Aleksandar je više

zainteresiran za znanost i samo-poboljšanje, no nakon očeve smrti mora preuzeti vladarsku

odgovornost i kao vladar osvaja zemlje kako bi u njih uveo red i pravdu, i na kraju osvaja

cijeli svijet.27

Najvažnija ličnost perioda klasične čagatajske književnosti nakon Nevaija je Babur.

Njegova važnost za taj period proizlazi iz činjenice da je bio i odličan vladar, ali i odličan

pisac proznih i pjesničkih djela. Došao je na vlast u Fergani s 12 godina i bio je prisiljen

ratovati protiv svojih ujaka, zatim begova odanih Husejinu Bajkari i konačno uzbečkog

vladara Šejbani kana. Nakon teškog poraza protiv Šejbani kana osnovao je turkijsko-indijsko

carstvo na teritoriju Afganistana i Indije u kojem se pobudio interes za čagatajskim jezikom i

književnošću.28

Baburnama: Riječ je o autobiografskom djelu pisanom na čagatajskom jeziku, Baburu

znanom kao Türki. Budući da je u pitanju visoko obrazovan autor, a koji nije pisao niti stilom
27
Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa ijodiy uyi,
2018, str. 90-98
28
Ölmez, Zuhal. “Çağatay Edebiyatı ve Çağatay Edebiyatı Üzerine Araştırmalar.” Türkiye Araştırmaları Literatür
Dergisi -Eski Türk Edebiyatı Tarihi, Vol.5, No. 9, 2007., 200-202
 7

dvorskog pjesnika, niti stilom klasičnog kroničara onoga doba29 u djelu se isprepliće nekoliko

različitih disciplina što mu daje jednu kompleksnost neviđenu za slične zapise toga vremena.

Priložena je tako događajnica svih bitnijih političkih zbivanja na području Središnje Azije za

Baburova života, ali je daleko od suhoparnog nabrajanja događaja, imena i godina.30 Iako se

pobrinuo da čitatelj niti u jednom trenutku s uma ne smetne činjenicu da čita riječi velikog

timuridskog vladara, na pojedinim će mjestima u Babunrami ipak pokazati naznake nekih

dvojbi, sumnji, pa čak i strahova31 koji nisu strani niti jednom čovjeku. Taj će se osjećaj

otvaranja, intime provlačiti kroz tekst zahvaljujući i brojnim citatima stihova pisanih na

perzijskom jeziku, od kojih je mnoge spjevao sâm Babur. Uz te su stihove nerijetko priložena

i njihova tumačenja te su opisane okolnosti i osjećaji koji su do njihova stvaranja doveli.32

Upravo je taj element učinio Baburnamu djelom mnogo vrijednijim od godišnjih kronika

jednoga vladara. Uz povijesno-političke kronike toga područja, Babur je dobar dio teksta

oplemenio i svojim zapažanjima i razmišljanjima vezanim za svakodnevni život ljudi, o

prirodi, flori i fauni današnje Indije, nerijetko se upuštajući u opise kojima pokazuje svu

raskoš svog intelekta, svoje sposobnosti zapažanja i zaključivanja. Tako će jednom zgodom,

opisujući nosoroge, zamijetiti kako je to životinja koja “nalikuje više konju no ijednoj drugoj

životinji.” (moderna će zoologija dokazati da se red neparnoprstaša danas dijeli na porodice

konja i nosoroga)”33 Zbog tih naznaka unutarnje analize prilikom pisanja autobiografije, koja

nije razvijena kao u primjerice Rousseaua ili Goethea34(koji su, istina je, pisali gotovo dva

stoljeća kasnije), jednostavnosti jezika kojim se koristi, ali i izvrsnih karakterizacija likova

velik je broj svjetskih stručnjaka koji nedvojbeno drže da bi Baburnama, kad bi u pitanju bilo

29
Dale, The Poetry and Autobiography of the Bâbur-nâna, str. 637
30
Dale, The Poetry and Autobiography of the Bâbur-nâna, str. 639
31
Dale, The Poetry and Autobiography of the Bâbur-nâna, str. 641
32
Dale, The Poetry andAutobiography of the Bâbur-nâna, str. 642
33
Gascoigne, Bamber, The Great Moghuls, 1971., London: Jonathan Cape, str. 38.
34
Dale, The Poetry and Autobiography of the Bâbur-nâma, str. 638
 8

djelo kakvog europskog mislioca, našla svoje mjesto u panteonu velikih povijesnih kronika,

uz bok ranije spomenutom dvojcu.

Posljednja velika ličnost čagatajske književnosti pojavila se u 17.st., gotovo jedno

cijelo stoljeće nakon Babura. Taj vladar i pjesnik bio je Ebülgazi Bahadır Kan. Nakon mnogih

sukoba s braćom i dugog perioda izbivanja iz svoje zemlje, 1642. proglašen je kanom

Urgenča, a nakon povlačenja vladara Buhare iz uzbečke prijestolnice Hive 1645. postao je i

kan Hive i vladar cijele države Hvarezma. U 10 godina koje je proveo u Iranu svladao je

perzijski, arapski i mongolski jezik.35Ostavio je dva djela važna za tursku povijest i

književnost, a to su Şecere-i Terakime i Şecere-i Türk.36

Şecere-i Terâkime: Djelo je dovršeno 1659. godine, napisano na čagatajskom jeziku i

iznosi povijest i genealogiju Turkmena. Kao glavni izvor koristio je poglavlje zvano

"Oguznama" iz Reşidüddinove povijesne knjige na perzijskom jeziku. Međutim, u djelu se

nalaze i neke informacije kojih nema u Reşidüddinovoj knjizi. Djelo se čitalo s posebnom

pažnjom među turkmenskim (oguskim) plemenima.37

Şecere-i Türk: Ovo je djelo koje proučava povijest i krvnu liniju mnogih vladara iz

mongolskih, džingisidskih i uzbečkih dinastija. U djelu se objašnjava turkijska povijest,

pomiješana s mitološkim i epskim temama.38 Ebülgazi u knjizi tvrdi da je on prvi vladar koji

je ujedno bio i povjesničar, iako je jedan od njegovih vlastitih predaka gotov jedno stoljeće

prije njega pisao povijesna djela. Ebülgazijevo djelo je 1717. pronašao Philip Johan von

Strahlenberg koji je bio u zatočeništvu u Sibiru i ubrzo je prevedeno na neke od najvažnijih

europskih jezika tog vremena, poput ruskog, njemačkog i francuskog. Djela Ebülgazi Bahadır
35
Kafalı, Mustafa. "Ebülgazi Bahadır Han." IslamAnsiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfi, 359
36
Kabaklı, Ahmet. "Türk Edebiyatı 2. Cilt." Türkiye Yayınevi, 1973, str. 92
37
Kafalı, Mustafa. "Ebülgazi Bahadır Han." IslamAnsiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfi, 359

38
Kabaklı, Ahmet. "Türk Edebiyatı 2. Cilt." Türkiye Yayınevi, 1973, str. 93
 9

kana značajna su kao izvor informacija o povijesti i krvnim linijama turkijskih naroda

centralne Azije.39

Zaključak

Čagatajski jezik i književnost nastali su kao rezultat dinamičnih i kompleksnih

povijesnih okolnosti i odnosa među raznim plemenima, kulturama i jezicima centralne Azije.

Prigodno je onda da je takav jezik, koji se često mijenjao kroz svoju dugu povijest i došao pod

utjecaj raznih kultura i drugih jezika bio jezik književnosti i administracije u cijeloj centralnoj

Aziji nakon Timurovih osvajanja. Neka od najznačajnijih djela koja se i danas čitaju i

proučavaju ne samo u centralnoj Aziji nego i u cijelom svijetu pripadaju toj književnosti. Iako

neke nacije nastoje prisvojiti tu tradiciju i njezine predstavnike kao isključivo svoje, zbog

velike količine miješanja i posuđivanja nemoguće je tvrditi da čagatajski jezik i književnost

pripadaju jednoj naciji. Umjesto toga, valja prihvatiti da ta tradicija pripada mnogim narodima

centralne Azije i da niti jedan jezik nije „čist“, odnosno bez utjecaja drugih jezika i kultura.

39
Kafalı, Mustafa. "Ebülgazi Bahadır Han." IslamAnsiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfi, 360
 10

Izvori

A. Azmi Bilgin. “Muhakemet ü’l-Lugateyn.”TDV Islam Ansiklopedisi 30. cilt, Türkiye Diyanet Vakfı,

2005.

Cakan, Varis. “Chaghatai Turkish and Its Effects on Central Asian Culture.” Osaka University

Knowledge Archive, Vol.6, (September 2011)

Dale, Stephen F. “The Poetry and Autobiography of The Bâbur-nâma.“ The Journal of Asian Studies,

Vol. 55, 1996.

Eraslan, Kemal. “Çağatay Edebiyatı.” TDV Islam Ansiklopedisi 8. cilt, Türkiye Diyanet Vakfı, 1993.

Gascoigne, Bamber. “The Great Moghuls.” London: Jonathan Cape, 1971.

Kabaklı, Ahmet. "Türk Edebiyatı Cilt 2" Türkiye Yayınevi, 1973

Kafalı, Mustafa. "Ebülgazi Bahadır Han." TDV Islam Ansiklopedisi 10. cilt, Türkiye Diyanet Vakfi, 1994.

Mansuroğlu, Mecdut. “Turkish Literature through the Ages.” Central Asiatic Journal, Vol. 9, No. 2

June, 1964

Sirojiddinov, Shuhrat S. “Mir ‘Ali Shir Nava’i the Great.” G'afur G'ulom nomidagi nashriyot-matbaa

ijodiy uyi, 2018.

Ölmez, Zuhal. “Çağatay Edebiyatı ve Çağatay Edebiyatı Üzerine Araştırmalar.” Türkiye Araştırmaları

Literatür Dergisi -Eski Türk Edebiyatı Tarihi, Vol.5, No. 9, 2007.