Rogić, 1., Kulturne .•.• Pollt. misao, Vol. XXV (1988) , No. 3. str. 3-17.

3
Kulturna politika

Izvorni znanstveni Tad

UDK 310.7 (497.1) + R2:008

Kulturne potrebe

I van Rogić
Urbanisttčki tn.sbitut- Zagreb

Sažetak

Programi kulturnih potreba najčešće se odnose na ap!'<tl·aktno~ kul-

tm·nog potrošač.."'~. iza koj e~ se obično skriva nel\li posebni inLeres. Pro-
jekL istr aživanja kultur·nih potreba među svojim ciljevima marR imRti
defin icije subjekat::~. potrošnje, otkrivanje nje~ovih potreba i utvrQiva-
nje i lua$lflikaciju l<UUumlh slantlcu·da. Zadaci Lakva projekta, na široj
razini, su istraživanje procesa artikulacije kulturnih pntrebR u pojE'Clinim
strategijamn socijnlizma; razvoj svijes ti o kultmn:im potrebama u na-
šim društvenim do kument.ima i opisivanje razvoja lrulturnih potreba po-
jedit1ih društvenih grupa. Metodološki referencijalni okvir su tzv. he-
rojski, inclividualnl i iivotnl k ulturni obrasci.

Predočenl tekst nije vrse od pokušaja da se sustavno obrazlo~i »potre-

ba za istraživan jem kulturnih potreba« i da se predlože neke od osnovnih
referencijalnih točaka takvog pothvata. S obzirom na činjenicu da u našim
prilikama kulturne potrebe nisu bile sustavno istraživane, tekstom želimo
potaknuti uvodne rasprave o tom krugu pitanja. I zrada nacrta posebnih
i~lraživanja predviđenih u sklopu projekta namijenjena je posebnim istra-
žival::kim grupama koje će raditi na izradi projekta. Ambicije ovog teksta
su manje: on je više ocl povoda, a manje od cjelovitog prijedloga. Ali baš
takav, čiul se, najbolje može poslužiti svrsi.

l. Uvod

Teorijsko legitimiranje pojma »potreba«, »nedostatak«, »ŽUchlja«, »treba-

nje« relativno je novo u evropskoj misaonoj arheologiji. Ono otpočinje isto-
dobno kad i kritika apstraktnog identiteta građanskog individuuma i čini
upravu jednu ocl klj učn ih dionica te kritike. Po Kantovoj paradigmi (i. ako
sc hoće, Flchleovoj) reprezentacije građanskog individuuma - a ona je
ROQlć, 1., Kulrume .. !'olit misao, Vol. 'XXII (1908), No. 3. str ~17
4

nedvojbeno jedna od najmjeroda' nijih - građanski i ndh iduum S\•oje unu-

tnt~-njc, ju:' m •ijek ap trak:tno, jedinst\'O duguje jednom tipu moralne ener-
gije koja se oblikuje i usmjent\a prema moralnom idealu. Ideal je, upu("Uje
Hegel, apstraktna op csija. Sukladno tomu, idealu pripada i odgovarajuča
idcali-;;.ocijska prak.\a. Po Habermasovim analizama ta i e idcaliz.ac ijili reid
oč ituj e kao uiL. po:.tupaka redukc ije (i, zašto ne, des trukcije) ČO\jekova op-
stanka, kako bi opstanak uopće uzdigao do mogućnosti ideali7.acije te e
na taj način mogao opisali kalcgurijama uma, rawma i moralnos ti. Tim
opcrncijama redukc ije i rastvaranja individualnog jedinstva i jastva u ap-
s trakciju osobito s u izložene one sfcn.: čovjekova opstank;~ koje u sebi kriju
načelnu razliku pre ma sferi ideali7.ac ije; to su ponajprije sfeTe čovjeko\'a
tije la kao stvarnog izvolišta kontingcnlnusli u opstanku. a osobito pak ti-
povi konkretne osjetilne prakse i u nJima očuvane žuunjc. Pa premda sc
i nakon radikalno provedene redukdje opstanka na s heme idealiteta u pro-
svjetiteljskim mjsaon im paradigmama - što su se razvile na tr~au osno' nih
kantm·skih shema - neprestano pokazivalo da preos taje neki nesvodlj iv
o talak, neko apsolu1no DRUGO, naime sama tvarnost opstanka, ipak to još
uvijek nije bio du,ulj11n povod da se 7apočne istra7Jvati polje tog ncjell>oog
uMa tka te da e oći ta po čemu taj o~tatak uopće i je!> l o La!ak. :ra . ociolo-
gijskom planu trag se te upornol>Li opaža još u DurkheimoYoj predodžbi
društnmc zbilje kao prvenst"'·eno moralne i umne, dakle zbilje uurcclcnc
bczm•jetnom žudnjom za smislom ili, imenovanom ua urngi način , apstra kt-
nom opsesijom. Stoga uso0\7Jli patogeni društveni proces može biti samo
a nomija, ili gubljenje dublje veze s primarnom moralnom energijom dru-
š tvene cjeline, dakle s umnim zakun(lm. Održavanje takve apstraktac 11c-
-ujdivusli (inuividuum ?.nači isto š to i atomos, naime ucdjcljiv) i društva
kao cjeline i pojedinca, a time i (lpStraklne cmtonomiie čovjeka, prosvjeti-
teljstva neće moći napustiti jer mu Lo ne dopušt..'\ju {najplodnije) njegove
pretpostavke. Stoga će teorijsko legitimiranje pojma • potreba«, • žudnja•
itd. postati ključnim dijelom kl;likc pro vjetiteljske paradigme i bez njega,
š to je već odamo razvidno, nije moguće probiti prus,·jetilcljski ubwr in-
terpretacije. Nije moguće osobitu lamu gdje se odlu čuj e o individualnoj ili
društ,enoj pralu.i, koja nije odr7.1va kao pojam ako nije osigurana pon-ebom
ili žudnjom. Dominantan interpretacijski m odel :. kraja 19. stoljeća ulazi
u to okružje s više ili manje snage; no mnoštvo tih pokušaja , premda nc-
d,ojbeoo priuunul>i konkretnijem opisu različitih potreba i cjelovitog • po-
lja trebanja•, ne us pijeva dovesti u pilanje pojam baštinjen izravno iz
prosvjetiteljstva, m~imc pojam ljudske prirode. Umjesto kritike Lug pojma
i anlropologizam i hio1ogizam vrše proStlll zamjenu određenja, ali ne i she-
mc. Ljudska priroda prema Lumc nije više invarijantno žariš te umne i mo-
ralne e nergije, nego nasljedni i invarijantni sklop odr~đ·enih t,ipova potreba.
U tom s u smjent osobitu odlučnu išli biologizam i mlađi mu brat ins link-
tivizam. McDougalluv popis instinkata. primjerice od grcgarnog in tinkta
du produktivnog, svjedoči o zavidnom teorijskom napon• da se izvrši pro-
mje na teorijskog polja, ali. zbog saur7.ane a-povije.\" nsri taj napor ne pro-
bija obzor omeđen jo u pn-im razdobl jima prosvjetilclj,lva. O socijalno j
i poli1ičkoj funkciji tab..-vih shema napisano je mnu~t\'o radm~a . pa o tome
ne bL mo ovom priHkom. Ali bismo se složili s A. Gchlcnom da je ta pri-
ljcžno't dm""ela do 1anovitog teorijskog kolapsa. jet e u raz.lii;ilim teorij-
Rogić l , Kutnm10 ... Pul U m osao, Vol. XXV (!1188) , No. 3. SIT. 3-17.
5

skim pokušajima namnožilo oko J~.000 temeljnih ljud~kill potreba. eć sam

broj dostatno go,·ori o caz.ini i domašaju teorijske lrogosti znanosti o po-
trebama. (Helenski je svijet doduše poznavao, kako analize uvjeravaju , oko
30.000 bogo,·a i demona, imao je d:~kle svijesr o isto Lol.il..o potreba.)
Metodička sumnja, međutim, ne dU\'udi u pitanje sam broj, već l agodno~l
!) kujom se svaka (po\ijesno) artikulirana polrcba upi uje u takozvanu in-
varijanlnu ljud. ku hiL Druga faza teorijske svijesti o potrebama upravo
će i pokušati nadrosti teškoće .koje proizlaze iz gornje l\!dukcije. Tim su
sc poslom osobitu baviU marksizam, personalizam i psihoanaliza.
U marksjzmu se od samoga njegova zaSJlivanja potreba utemeljuje u
zbiljskom proi?yndnnnt procesCt. Potreba se -pojav ljuje kao moment cjelo-
vitog ciklusa proizvodnje živola. To omogućuje da i samu potrebu prepo-
znamo kao proizvede/uL lz toga uočljivo slijedi da vi e nije moguće pobi-
ljc:Jiti mnoštvo pO\ ijc~no artikulirnnih potreba kako bi se iz luga oči Lala
generička čovjeko\'a bit, nego . e ta bil očituje kao trajna proizvodna sila
u kojoj sc potreba ja\'lja kao jedan momenT raL.\ i janja i prakticiranja te
pt·oizvodne sile. A kako će l>C !)\aka po~ebna potreba uobličiti - Lo O\ i!.i o
podjehlloj situiranosti Ci izazo\'nO ti) čovjekove proiz\odne moći. S ob1irorn
na temeljnu ' 'rijcdno!illu opreku građanskog vijeta, na opreku razmjen-
ska-uporabna \'rijednost, moguće je i cijelo mnoŠL\O proizYedenih potreba
promatrali u njihovoj podvlaštenosti razmjenskoj vrijednosti gdje se one
svode na interes. lnrercs je, upućuj~.: Marx, ona ljudska potreba u kojoj St!
proces zadovoljenja reducira na apstraktno posj<.:du' <Ulje, gdje se stoga
porivna energija pokazuje kao premještena: kao poriv 7a posjcduvaujcrn
n~.:ovisno o zbiljskom trebanju. Ta prcobrazb~t povratno reducira i generičke
pmizvudtte sile 1w proizvod11c moc(11se hrdustrijskog suswva (ili a)<tualnog
proizvodnog sustava). Na taj način , :tahvaljujući opisanoj redukciji, potrebe
ulcuc u ekonomski sustav i mogu polagati pravo na legi limn.ust tcl:: ako su
prevrednovane i potvrđene rddolll tug sustaYa. Preciznije: potrebe postaju
mjesta gdje se jasno mogu otiru,·utt efekti rada ekonomskog sustava. Znhva·
ljujući lomu polje kJa!)ičnc marksO\ ~ke analize bilo je moguće proširili i na
clijalektiku pol reba. A. Heller 7.asnovanu upozo:ra\'a kaku je \CĆ u temelju
~davnih Marxo,·ih analiza tak'\'O shvaćanje potreba da se pomoću njega pro-
bijamo i do smi,la polaritcla otudcn-neotuden i do smisla teze o re,·olu-
cionarnom obratu. Osobito se 1ao lra\"a pitanje u povijesnoj odrcđcno!)Li
uporabne 'rijcdnosti predmeta. Granice i unurraSnja razdioba upor<lbne
vrijednosti, međurim, ostaju interpretacijskim mjestom koje se ne može
c~aktno iscrpsti, nego ostaje otvoreno revolucionarnoj kritici. Negativna
određenja tog polja (u smislu »ŠLO ono nije«) putem »jednodimenzionalnosti«,
»postvarenja«, •fetiš izma«, »nekrof iličnosti « upućuj e ua puljc uporabnih vd·
jednosti, uzevš i načelno, opstoji i važi koliko omogućt t je čovjeku da hude
on sam, naime čovjek (»slobotlJJu« i »s tvaralačko biće«), i da se kao čovjek
odno!>l prema drugima (da kle •Slobodno« i »stvaral aćki c), Međutim , na ra-
7ini koju gornja Ululologija ne o~igurava, interpretacija uporabne vrijedno-
sti nužno se pomiče prema određenjima vrijedno ti koje uopće uohličuju
polj\: upordbnosli. To posredo\"anje uporabnosti sferom vri1ednosti ne po-
gađa samo predmete simboličke proizvodnje, nego jednakom silinom i pred-
mete koji ~lu~e tadmoljaYanju ta kOL.\ anih •egzistencijalnih• ili biotićkih po-
treba. Jelu, odjeća , tijela itd. ja' ljaJU e u pmijc1>Li ncprc~tan.ce ~imbotički
Rogić. 1.. Kulturne •• • Pollt. misao. Vol. XXV (1988). Ho. 3, s rr 3-17 6

posredovani kako bi !>t: u određenom povijesnom razdoblju uopće mogli

javiti kao 11usioci uporabnih vrijednosLi. Pok<V..alo se kako ta inLc.:rprettacija
uopće ne može bez vrljcdnosne energije. Marksisti sc oc.; mogu lišiti nade
u mogućnost izgradnje ljudskih vrijednosti, upozorava A. Heller. U protiv-
nome.; cijeli marksovski pothvat gubi smisao. Upozorili bi~mu da e već u
posezanja za pojmom »\'rijednost• krije ideologij!.ka dvosmislica, ali A. Hellc1
to zacijelo duguje jednoj ogran.ii:':cnoj epistemologiji. .Alcdutim, uporaba poj-
ma »vrijednost« čini nam se u našem slučaju kuri. nim jer omogućuje ka-
sniju opcntciunalizaciju.
PsihoanaJitlčka istraživanja, rezultati kojih pogađaju ambicije prisutne
u ovom uvodu, ponajviše se mogu vezati uz J. T.acana, osobito uz dvije nje-
gove o 00\'1le teze: da sc ncs' jt:-.no strukturira kao jezik, le da je nesvjesno
subjekta govor DRUGOG. Obje te teze upućuju na nesvjesno kao polje je-
zične proi~voduje, pa onda ruuno j proizvodnje simbola. U pretresanju polja
trebanja nedjelko sc t.ahoravlja da uobličenje i proizvodnja potreba, ma
kako povijesno obrazJozeni, ostaju apstraktni ako se ne pokaže simbolička
struktura tog procesa. lli: u zbiljskom povijesnom kontekstu proi:t.vndnja je
potreba uvjcluvana osnovnom trovrsnum proizvodnjom ljudi, dobara, sim·
bola, i na neki način mora biti sukladna dominanLnim strukturama u tim
tipO\ima prouvodnje. Kesumnjivo, sin1bolič.ka proizvodnja ima u tom po-
gledu posebno mjesto.
~1nogo je teoretičara upozora,·alo na prvcn~t\·eno k"Valitativni Lnačaj
predmcla kuji je nosilac uporabne vrijednosti, za razliku od kvantitativnih
određenja prometne vrijednosti. Unatoč nedostatnosti tog razlikovanja do-
pušteno je upozoriti da se kvulitalivnost - ako nije na razini gole fuikalm:
činjenice predviđena za upurdhll strogo funkcionalno - nužno javlja osi-
gurana nekim 'iškom simbuličkOf!. smisla, :'to toj kvalitath nosti i daje onu
nesvodljivost koja je osoo\OD1 uporabne vrijednosti. U protivnom (kao štu
je već i predviđeno), dula7.i do nepopravlji,og hrkanja funkcionalnosti i upo-
rabne 'rijedno ti predmeta. I zahvaljujući upravo simboličkom višku upo-
rabna vdjednost obubvaća cjelinu predmeta, dok funkcionalnost, brinući
se oko neposredne primjene, OSL:lje i dalje ravnodušna pr~roa cjelini. Osnov-
nl »ul;inak« simboličkog viška jt: mugućnost upotrebe po mjc.:ri neke razlike.
Dakle, mišljeno u okviru polariteta. individuum-7ajednica, to naprosto znači
mogućnO!>l rddikalne ;"dt\'idualizacije procesa uporabe. Načelno uzevši, vi-
šak je uvijek neki višak razltke koji uopće i omogućuje da se oslobode lu-
dičke i produkcijske energije. Zalt\ aljujući roj tinj enici mognće je povezati,
pa naj7.ad, u hajnjoj CILi, i poisrovjetiti upombuu i k-ulturnu vrijednost.
Reducirati uporabne vrijednosti na funkcionalnu vrijednost doista znači pro-
ces uporahe istrošiti u traganju ~a tehn.ič'kim opcinw.mom., a njemu se pak
sva obilježja predmela koja nisu izravno povezana s funkcionalnim optimu-
mom čine kao i?Vanjska obilježja. Primjera te zabune ima mno~tvo. pogo-
tovo u feri svakodne\ nog ži\'ota i u projzyoduji uređaja za njegO\ e svrhe.
/.ahvaljujući tom nesporazumu mogao e arhitektonski funkcionalizam u
jednom Lrenutku učinili ozbiljuom ponudom društvenim ambicijama za pro-
mjenom u stamhenoj praksi.
Sli č,na p1;n1jedba pogađa j različite tipove proizvoda kulturne industrije.
I njima ostaje u:-;kraćen zahtjev po kojemu prui1.vodnja potrebe i ujoj su-
Rog•~. 1.. Kulturne, ... Pollt. misao. Vol. XXV (19881. No. 3. str. 3-17. 7

kladnih upontbnih vrijednosti nužno uključuje cjelinu predmeta, pa stoga

ponajprije simboUčko jedinstvo predmeLa.
U personali stičk.om pokul:aju dri..imo relevanmom onu teorijsku ambi-
ciju koju obrazlaže A. Gehlen. Tn7istirajući ua insliukti,noj ČO\'jekovoj ne-
specijaluinUlosti, Gehlen dokazuje kako čovjek. kao vrsta raspolaže ncspe-
cijali2i.ranim porivnim viškom. Taj 'isak je ona energijska podloga koja
omogućuje da se s...-aka kulturom artil..'Ulirana potreba pojavi ~ odgo\'araju-
ćom energijskom pratnjom i da munu bude ciljno usmjerena. Dapače, osim
Ljc::lesnlh dispozicija ( ili neizctiferenciranih stanja nedo tatka) koje se kasni-
jim ra7vojem pretvaraju u Lal.ozqme biotičke potrebe, sve druge potrebe
zabilježene u različitim popisima potreha (pa i one još ne artikulirane) spa-
daj u u klasu poLreba proizvedeui!l kultctrrzim i društvenim susta\•Om. Kao i
u Marxa, te se potrebe javljaju kao mnmcnl ukupnog procesa reprodukcije
opstanka, a Laj je proce s opet povijesno osiguran određenim tipom socijal-
nog, proizvodnog i kulturnog suslava. GeWenovhn jezikom: čovj ek je kao
nijednu biće u svemiru >)biće odgojau (ili »Samoizgradnjcu). Bez pretpostavke
o instink.tivnoj nespecijaliziranosLi i u:;lubođcnom pul'ivnom višku, teza o
proizvedenosti potreba zapala bi u znatne teškoće i1azva ne pitanjem o ener-
gijs koj podlozi tih poLreba. Medutim, ta se poteškoća može izbjeći, jer bu-
dući da je porivni višak pla stičan, te da proces samoizgradnjc ili odgoja i
nije drugu duh prcmjc; Lan jc porivnog energijskog viška prema drugim (no-
vim) kulturom osiguranim ciljevima, purivni višak zahvalj ujući nespecij ali·
ziranosli nije moguće funkcionalno iscrpsti, nf'go se on pokaz.uje kao sila
koja samu sebe proizvodi, pokazujući usio kao •uspulni pwu\odc i potrebe,
Lc sc upt-avo posredsn·om tih potreba odnosi i prema samoj sebi.
1 o, 7.hog toga što (drul:hcui) sustav prm;la i nijednosti usmjera\a kre-
tanje pori,'llog \'iška. moguće je da taj sustav prisvoji naj\·cći wo pori\'nc
energije tc da je 'ez:uje uz pnn·ila i ''Tijednosti. Na taj način on proizvod-
nju potreba pren·ara u proi7Vodnju samog susta\ a, dopuštajući razvijanje
samo onih potreba koje osiguravaju rad sustava. a toj točki lmsrećemo
e s onim pok-ušajem potisk.hanja kontingencije u opstanku !1o smo ga opi-
sali na početku. Marxo,·o razlikovanje razmjenske i uporabne vrijednosti
omogućuje da se potiski\'anje izvora lmntingencije prepozna kao razmah
razmjenske nijed.nosti, dakle i onih potreba koje imova hoće rekonstruirati
čovjeka kao •apstraktno hiće ~udnje« i gdje svaka druga nova polrcba nije
dn1go doli novi ohlik redukcije up:.lanka na jciliu:.L\l:JlU ap:,traklnu opsesiju.
Taj je proces dosta nem! ređe nu opisau kao Sl\ aran je ,.tržjšne oxiientacije«.
Ali to nam se čini prcknllko. Budući aps t:rak"iua, ona je usmjerena prisva·
janj u apstraktnog ekvivall!ola, koj i tek omogućuje svnku rnzmjenu: prisva-
janju vlasli. Pulreba izgradcna bez ostatka na prometnoj vrjjednosti nije
drugu uuli apslraktna opsesija v lašću.
Od ost alih teorijskih poku~;lj::l još n::~m se dva či ne korisnim za istraži·
vanje potreba i kul rumih potreba: pokušaj G. Allporta, l onaj poznatiji pn-
kušaj A. Maslowa. G. Al1port je u polje proučavanja potreba i motivacije
uveo pojam • tunk.cionalna au1onomija moti,-a«, pod kujim sc pomišlja na
činjenicu da sredst,·a uporrijebljena prililmm zado\'Oljcnja jedne pol.J:'ebe
mogu postati i i<yorom JlOt•e polrebe.
Rogić, 1.. Kulturno .... Polrt. ml.ao . Vol . XXV (1988), No . J arr 3 IV. 8

A. Ma.:.low m ·eo je u teoriju potreba dalek.ol.ei.nu tezu o '~:tLikalnorn i

evolucijskom izgrađivanju amotivacijskill t-uinac. U ~vujern je tumačenju
uspio izradili takav okvir u kojemu se osamostaJjena potreba za samoa-zbi-
Ljenjem pojavljuje kao uhunac jednog dugoll'ajnog C\ulucijskog procesa iz-
gradnje i smjene motivacijskih struktur~. procesa koji je zasnovan onloge-
uički a započinj e vladavinom potrebe za hranom, zatim potrche za sigurn0-
šću, pa za ugledom i samopoštovanjem, a posljed uj e duboko ekscentrijaju-
~im procesOUI isijavanja •porivnog viška« .

2. Ciljevi projekta

A) Jedan ud teme ljnih cilje\'a proJekta jcsL da njegovi re zultati posluže

7.a izgradnju ciljeva j metoda potrebnih u izradi planskih prijedloga kultur-
nog razvoja.
U prijedlotjma planskih dokumenata koji su najčešće u uporahi, kuJ-
lurnc potrehe na koje se ti prijedlozi pozivaju ili oslanjaju obično su in-
tuirane ili napros to nas l ij~.:tl<.:nc. Zbog toga se i mnogi programi odnose na
apstraktnog »kullurnog porrošača«, iza kojega se ob ičuo skriva interes po-
jedine druStvene institucije ili parcijalni inlcres kojeg egmenta u s tntk-tuLi
vlasti, dok sc S l\'arna • uporabna \'rijcdnos t• predlo~cnog plan kog prijed-
loga nije osigurala. Analiza kulturnih potreba i re7ultati dobiveni tim pulcm
osiguravaju ne samo za!>UO\ aniji pri tup lZr3di plonskib prijcdluga već i
s trategijsku r-cizradu cilje\'a kulturnog razvoja u pojedinim nemenskim od-
ječcima.
Subjekti u po\•ijesnoj praksi uhu pu~\'e jasni ni sami sebi, pa to jo <i
manje mogu biti l> ubzirum na druStvene mijene i nove okolnosri u kojima
mo1·aju pronala?it i vJastito mjesto.

B) Drugi cilj p1·ojekta mo1c sc formulirati kao arnbicija da rc.ruHaLI

projekta poslu1c prilikom izrade godišnjih planova kulturnog razvoj ~ . a oso-
bito pak konkretnih programa. Nekoliko shcmaličnih U\'ida u .kulturno pro-
gramiranje u sferi •kulture radac ili u s feri •element.arnc difu7ije Jmlture•
otkri' a koliko neistraženo polje k-ultw ni h potreba oteUl\'a ljudima zapos k·
nim u takvim poslovima, pa sc nerijetko programirn po nahođe nju ili pre-
ma sklonostima \'oditelja pojedinog odjela, katedre ili '>Ckcrje.
Potrebe su, nije Lcško dokučHi, ponajčešće latentne strukture. koje sc
rnor-dju izazwui da bi se uočila njihova slruklurn , dinamika, domašaj iit.l.

C) I ln;ći je cilj moguće opisati jednom ambicijom; naime ambicijom

da r·eztJ.ltati projekta m ogu poslužili prilikom definiranja kult w ·uih l-!tandar-
da kulturnog razvoja pa također i mi11imalnih kullUI'nih standarda.
Ta operacija očllo nije moguća dok se oe definira neki hipotetični m i-
nimum kullumih 7.ahtje'a koji bi se Lcmcljio na koliko-toliko aJ Likuliranom
m ·idu u kulturne potrebe.
Islra.Ži\'anje kulturnih potreba, njibo\e !>lruktun! i promjena te njiho-
VIh nositel_ ja (subjekata) nel.umnjivo mo:le u tom pogledu znatno ko ristiti.
Promjene u J,.ulturnim potre bama, diferencijacija IlO\ ih potreba i l d. d1u
Rogić, l ., Kulturne .... Polit. misao. Vol . XXV (1988), No 3, str 3-17. 9

su procesa uk.lju,l:ellill u ukupni društveni HlZYOj prema kojemu se moraju

zasnovafi i verificirati parametri i stamlanli kullurnog razvoja.

D) Uz spomenute »izvanjske« ciljeve projekta nužno je spomenuti i one

koji ga neposredno određuju. Na tom tragu glavni cilj projekta oči tuje se u
ambiciji da se izradi stanovila klas.ifikacljska karta kulturnih potreba. Spe-
cifilcacija te karte 1.1ključuje i razvijanje sadržajt~ pojedinih potreba, društve-
nu razinu njezina važenja le njezine subjekte (ili nositelje). Tako se na pri-
mjer potreba za samoaktualizacijom ponajprije javlja na individualnoj ra-
zini, u saddajnum jt.: pogledu polivalentna, a U;jezin je nosilac obično talen-
tirani pojedinac. Međutim, potrel'>a za razvijanjem lokalnog kulturnog iden-
titeta javlja se na razini lokalne zajednice, sadržajno je, premda polivalentna,
ipak omeđena lokalnim kulturnim paralliglllama, a njezin je nosilac ponaj-
prije lokatna zajednica i njezine odgovarajuć.e ustanove. Navedeni primjeri,
premda apstraktni, shemaLii:uu opisuju ono na što se prizivanjem ovog
cilja smjera. Pokraj razvijanja sad ržaja , razine važenja i subjekata određe­
ne polrebc, izrad<L karte morat će uključiti l ključne razvojne okoh1osti
pod kojima se pojedina .J;'lOtreba razvijala, sadržajno specificirala i,'.ili struk-
lUI'alno mijenjala. Potreba za čitanjem, primjerice, 11ije struktLLralno iden-
tična u pos.ljednjih stotinjak godina. Cilanjt.: u okoluuslima gdje se još nisu
razvHa tehnička pomagala medijske kullure očito je moralo i7.dr7.avati više
različit ih zahtjeva: zahtjev za informacijom, književnim užitkom, igrom, dru-
že.njem itd. U okružj u medijske h1lture možda su s\Ti ti :aililjevi još uvijek
na djelu, ali je zbog više alternativnih kanala koji udomljuju te zahtjeve i
koji ne pripadaju čitanja sanw čilanjt.: moguće promatrati kao odgovor na
potrebu da se ažiVt1 a tekstu. Ne znamo je li slučajno, no s igurno je indi-
kativno da se Barthesov Užitak u tekstu pojavljuje u okru:lju illedijskc kul-
tume prakse, gdje knjiga više nije izložena proturječnim društvenim ambi-
cijama da hude mjestom upisivanj a lekućill ideologija, ali ne i mjestom in·
dividualnog užitka.

ll) Sljedeći ci lj je izrada, ili pokušaj izrade, s tanovitih modela »bilant.:i-

ranja« pou·eba. Premda oznaka »bilancira;njM nosi izrazite knjigovodstvene
konotacije, ne pomisl ja sc na takvo sužavanje. Pod njom se ponajprije razu-
mijeva skupinu operacija pomoću kojih je moguće procijeniti strategijsku
razinu pojedine pulrebc s obzirom ua ttkup!te ciljeve društvenog mzv.oja.
Takva ambicija stoga jmplicira s jedne strane diferenciranje tipova potreba
s obzirom na društvenu, grupnu ili individualnu relevanciju, a s druge s
obzirom na mjesto koje ?.adovoljenje određene potrebe i:ma ili nastoji imati
u ukupnom budžetu slobodnog vremena i/ili sloboclnib sredstava potrebnil1
da hi se takvu zadovoljenje uopće dogodilo a s kojima raspolažu društvu,
gmpa i1i pojedinac.
U jednom korisnom razgovoru sa skup.inom animatora iz »Josipa Kraša«
jedan od sudionika razgovora upozorio je kako je stvarni fond raspoloživog
vremena za zadovoljenje :h'Ulturnih potreba njihovih radnica uočljivo manji
no to to pokazuju fm·malni računi , 11aprostn zbog Wl1ora izazvanog aktiv-
nostima na radnom mjestu. U takvim prilikama potreba za odmvrnm »pret-
hodi« ndnvuljenju svake kullurnt: potrebe, što potvrduju brojna istraži-
vanja.
Roglt. 1•• Kulturne • • • Pollt. misao. Vol. XXV (191!8) No. 3. str. 3-17.
10

Sukladno turne, potreba za kulturnom samoc.ljclatnošću, koja se s obzi-

rom na ciljeve ukupnog društvenog rar.·oja u društ,·enim dokumentima ucd-
nuje kao jedna od temeljnih potreba. via facti, zau.tima mnogo skromnije
mjesto. Promjena tog tnjt:!>t.a načelno nije moguća sve dok odgo,·arajuća
promjena tehničke i proizvodne strukture ne omof!ući bitnu prera?.diohu
ronda raspoloživog vremena. Ako sc o Loj okolno. ti ne vodj računa, pretje-
rano programiranje i inzistiranje na razvijaniu potrebe zadobiva izravna
represivna obilježja jer skraćuje v1ij cme odmora i faktički produžuje dnev·
no (ili tjednu) radno vrijeme. Validni model »bilancirauja« trebao bi dakle
omogućiti u vid u analogne paraduk:.c kako bi se došlo do faktičkog razvoj-
nog »poudera« odgovaraj ućih kullurnih potreba.

3. Zadaci projekta

A) /slražili kuko se artikttTtralc kulturne potrebe u poicdinim strate-

'Otl
gij ama socijaJivna. aime, noluma je činjenica da su različite strategije
različito \Tcdnm·ale i ra7\;jale pojedine k:ulturne potrebe. Tu sc uočava ci-
jeli registar odnosa. od •nedostatka !>vijesti da sistemu bilo što uedost.ajcc
- kako npr. J. Kri:-.tc,·a upisuje pojedine faz:e kineske l'C\olucije - do raz-
rađenih pokušaja strukturne promjene kultnrni11 potreba kakvi su ua djelu
prvih postoktobarskih godina. Kori•mu razdiobu predlaže u tom smislu A.
Heller. Ona razlikuje različite tipove prakse usmjerene promjeni društvenih
odnosa i, sukladno tome, nuličiLu postupanje s kulturnim potrebarna.
P rvi Lip prakse usmjeren j e tzv. ))parcijalnim reforrmuua«, tlakle djelo-
mičnom mijenjanju pojedinih ru·ušlvcnih sfera, ll St~nova i odnosa koji U
njima vladaju. Takve reforme, po uvjerenju A. Heller, stvaraju sLr·učnjacL
Ra7.,;janje potreba, dakle i kulturnih potreba, u njihovu se ok"Vint ograni-
čuje na • odstrani i\ anje konkretnih dru~n·enih disfunkcionalnosti koje sc
i:.poljavaju u ne7.adovoljstvu određenih društvenih klasa i slojevac.
Drugi tip prakse parcijalnim reformama smjera na mijenjanje cjelo-
kupnog društva. Taknt promjenu A. Helle r nazi\·a •općom reformom•. Ako
!>tvar razmotrimo idealnotips"ki, tad je tom tipu najbli.li socijaldcmokratski
tip promjene. U njego\u ok.\lru (u\jcra\•a ista autorica) dominantni odnos
prema tlruštYenim i kulturnim potrebama prepoznaie se u »IormulirMlju
protivurječnosti izmedu potreba i opstanka, između potreba i njihovog mani·
kavog zadovoljavanja u postojećoj uruštv.cnoj kla.c;i ili sloj u«. Pritom su u
prvom pJanu obično egz.istencijaloc poln:be, a tek potom one k-valltativne
ili kulturne.
Treći tip prakse očituje sc kao 7.;~htjcv za radikalnim političkim prc-
obražajem drušh:a. Taj tip veliku pažnju posvećuje mobLiizaciji stras ti. I
pr·emda se u tom ok\·int javljaju zabljc\i za sveukupnom promjenom s tntk·
ture potreba, ti zahtje\i ostaju ipak relativno ap:.lmklni.
Cctvrti tip prak~c upućene promjeni teži, napokon, dubokom re\·olucio-
niranju st:akudnevnnc_! ~i\·oto, kao rc~alnug olnu-a ue samo JlOlitičk:c nego i
/Jud'>kc emancipacije. Tek u tom Ok\ iru. po A. Heller, na djelu jt: promjena
same strukture potr~ba i 'rijcdno~ti kuje su s njima po,·ezane.
-Rogić, l • Kultume . •• Pollt. mino. Vol. XXV (IM) No. 3, str. 3 11. 11

B ) Tlstvrditi kako :.11 razdjala •wijest o kulturmm potrebama u uasuu

clru.{f\ •enim dokumentima i ua kojim je potrebamu bilo re~iJte. J edno od
mogućih pretraživanja tog ~t-'glllcnta otkrilo bi tri dominantne struktw·c.
U prvim razdobljima razvoja nMeg društva uoča\a !>C dominacija as ketskog
odnosa prema potrebama. Kulturne pntrehe artikuJiraju se prema tom o:.·
novnom obzoru kao poLrebe da se pripada (apstraktno j) zajcdnid. Ra7hija-
nje tc struktw·e sezdesetlh ~odim.1 pu:.tupno oh-ara vrata dominaciji potrebe
t.a individualnom amoaktualizacijom. Nju u kasnim sedamdesetim godin~­
ma smjenjuje isticanje poLrcbc .at »humanizacijom sva kodnevnog života«.
Ta Lri usnuvna pril'ltupa potrebama i kulturnim potrebama koja su uomini-
rala u našem poratnom razdoblju razvili su se krmr. različite društven<. do-
kulllenle i rnchaninne u više ili manje konzistentne •modele trebanja«, iL-
ravno povez.omc s osnovnim ciJ je' ima ukupnog društvenog Tamoja i prel-
po:,ta\kama tog ntzYoja. Dr"L.imo da <>e preci.ziranje jedne koliko-toliko cjelo-
\'ite karte potreba ne može izvršiti dok sc LcmcJjitn ne istraži kako su se
tri spomenuta • modela ncdm;tatka• arrikulirala, kako su se diferencirala i,
napokon, što se u s[eri društ,·enih ustanova na njiho,oj podlo7i tJ·aj no ob-
likovalo.

C) I stražiti i opisali ra:.voj kulturnih poLrcbn .'i obzirom na dJelovanje

dominanlnilz dntJ tvem/l proizvodmh odnosa. U različitim il>traživačkim anali-
zama i u brojnim ocjenama tekuće društvene pTakse 11 nas upozoreno je kako
na društvenoj sceni paralelno djeluju ni tipa ch·uštvenih odnosa: samouprav-
ni, tržišni i etatistički. Nedvojbeno je djelovanje samoupravnog dr ušlvcnog od-
noso dominantJJu. Na njemn uostalom iz.rastaju i oclriosi u posebnim sfera-
ma društva a i institucionalna i normativna oprema i praksa. Razvoj tog
odnosa očito nawcćc ne samo promjenu .naslijeđenih kultwnih polreba n ego
i duboku promjenu ..modela trebnnja• u smislu na.maka A. Heller o promje-
ni čovjekove sntkudnevnice.
U kulturnoj je prak:.i IlčlL.OČno i djelovanje tržišnog društvenog odnosa.
Ponaj,·cći dio njegovih efekata moguće je opisati na tcJnclju analiza proi7-
voda tzv. kulturne industrije. Prilom nam se jednosmjerno ospora,anjc Lih
dekata ne čini L.aSOO\'anim. Temeljitija analiza može otkriLi ne <::amo načine
i potrebe što ih zadovolja,·aju proiz,odi kulturne industrije Yeć i načine na
koje ta proizvodnja arlikulira nove potrebe, koje se još nisu oblikc.l\'ale u
okviru kulturne prakse izrasle na samoupra djačlwm društvenom odnos u.
Ta uzajamna po\czanost, a nerijetko i prožimanje, stavlja na kušuju i naj-
uclijc analitičk e pothvate. Nisu zanemarivi ni učinei statističkog društve-
nog odnosa u kultunwj praksi. Slijedimo li teorijske elaboracije ramijent'
u okviru tzv. socijalističkog realizma uočit ćemo kako se takva kultw'lln
praksa zaustavlja na razini opć\.:-poschno a da ne dopušta artikulaciju in-
di\ridualnc razine trehanja. U različitim programskiut nacrtima »kullwrne
ponude« učinci tog ograničenja uopće nisu rijetki. Medutim, bilo bi neop-
hodno a.nalit.om prcci1irari kartu potreba smjc~tcnu u temelju takvog ob·
wra kao i označiti moduse njeziua reproduciranja.

D) Tstrmili r opisati ra::.1·oj kultrmulr potreba uu~lalilt kan re-.ultut ru::-

••oja pojedirtilz, uo' ilr se~menata 11 dnt.~ll·CJwj :.truk turi. Pod tom n:l.ZDakom
načelno pomišljamo na analizu ooib kulturnih pou·eba koje su nlll.Lalc ih
Rogić, 1.• Kulturne .. .. Poli!. m1sa1>, Vol. XXV (1988) , No. 3, str. 3-17. 12

još nastaju u sklopu razvoja tehnosfere (industrijalizacija), urbanosfere (ur-

banizacija) i razvoja lokalne zajednice (teritorijalizacija). Sva tri spomenuta
procesa globalni su pu karakLcru, no ipak je moguće sistematizirati neke
njihove efekte u kulturnoj praksi. P roces razvoja tehnosfere osobito je za-
oštrio pitanjc o odnosu čovjeka pn:ma arLiii.cijdnom okolišu, koji gotovo
da i nije moguće kontrolirati. Urbanizacija je intenzivirala sklop potreba ko-
je se ostvaruju u »potrazi za idenlilctom«, oči tovala sc ta potraga na indi-
vidualnom ill grupnom planu. Teritorijalizacija je izoštrila onaj sklop potre-
ba koji se najgrublje može opisati domovinsko-emi.graulskim okvirom (po-
treba 7-<l pripadnošću , zavičajnošću itd .).

E ) I stražiLi i opisati unaj lip (novih) kulturnih potreba koji nastaje kao
rezultat promjene »proizvodnih « sredstava u samoj kulturnoj praksi. Prem-
da bi ovaj odjeljak načelno valjalo obradili u prethodnom odjel j ku, naime
ondje gdje se tematiziraju promjene u tehnosferi, odlučili smo se za njegovo
odvajanje zbog specifičnih efekata promjena )>proizvodnih« sredstava u kul·
turnoj proizvodnji. Od prosvjetiteljstva do naših dana proizvodna se opre-
ma same kttltmne sheme nekoliko puta stubokom promijenila. Pritom nije
dolazilo samo do puke promjene (i zamjene) različitih tehničkih aparata, već
do smjene cijelih medijskih cjelina, a s njima i do promjena u teritorijalnoj
i vremenskoj organizaciji kulturne proizvoclnjc. Primjerice, prihvat i prijem
građanskog teatt·a predviđen je u posebnom prostoru za razliku od televi-
zijske slike koja je moguća bilo gdje, pod u vjetom da je to neki prostot·
:ta sjedenje, stajanje i gledanje. Tehnička prenosivost originala, omogućena
s uvremenim medijskim uređajima, izaziva dalekosežne promjene, na koj<.:
jc upozoravao već Benjamin. Tc promjene nisu jednostavno prihvatljive ili
neprihvatljive, nego cijeli registar učinaka valja podvrgnuti analitičkoj paž-
nji i definirat i one strukture potreba .o a kojima sc lemi.:!ji prui~voclnja tih
u č inaka.

F) Istražiti i opisati specifične potrebe pojednih društvenih grupa. Dio

lc problematike istražen je u traganju .za »kulturnim slamlarc.lum radničke
klase«, no rezultati tog istraživanja n e mogu biti mjerodavni ni po opsegu
ni po domašaju, mJatoč tomu što s u korisni. Pod gomjim n<L'ilovom pomi-
š ljamo na pokuš aj da se opišu specifične kulturne potrebe pojedinih slojeva
ili grupa, ako su one njihovo nesvodljivo obilježje. Kulturne su potrebe us-
larjelih ljudi, naprimjer, u nekim svojim aspektima nedvojbeno jedinstvene
i ne sreću se u dntgim skupinama. Vj erojatno je slično i sa seljacima, omla-
uioom, radnicima iz pojedinih privrcc.lnih grana (građevinarima, pomorci-
ma i dr.),
Grupne specifičnosti prelamaju se preko regionalnih kulturnih specifič­
nosti. U slučajevima kad socijalna diferencijacija nije t oliko uznapredovala
da bi se već artiku.J.b.-ala i na razini posebnih životnih k ullurnih stilova, gmp-
nc ra:tlikc ugrađene su n:giunalnim kullurnim matricama, pa je na toj razini
jedino i moguće. razlikovanje.
Po nekolikim urbanim istraživanjima teritor ijalne identifikacije ni prak-
ticiranjc rcgiunaluih kulturnih matrica nije ravnomj erno raspoređeno na
sve društv~ne grup e. Ta 11eravnomjcmost već ·pugailil pred loženu analizu
ROgić, l • Kulturne . .. PniH. mlsull, Vul XXV (1!188), No 3, e-tr. 3-1 7 13

~pccifićno li. Napokon, l.a.')lo !.pecifično r pojedinih grup:. ne bi bila u či­

njenici da su njihoYe kulturne potrebe međusobno oprečne? Ne bi lo bio
pn i po' ije:.ni primjer.

G> Jstratiti mogućnost bllauctrauja kulmrnilt potreba. Strogo uzevši po·

trebe sc ne mogu bilancinlli, nego sc mogu bilam:irali aktivnosti, vrijeme i
sredsct•a, s pomoću lcojih se te potrebe zadovoljavaju. Osno,'Ili je korak da-
kle obrazložiti i kako odredene al·thnosti stoje u \Czi ~ odn.-đcnom kultur-
nom polrcbom (ili polrebama). Ohra7laganje j utemeljivanje te veze ostaje
interpretacijskim mjestom koje se upra' o zalo mora osigurali ana1izama
predloženim u ranijim odjeljcima, kako hi se sama interpre tacija mogla iz.
vesti u koliko-toliko povijesno zasnoYanom okvil-u.
Em piri jski elementi bHanciranj:~ spadaju u konvencionalni sociologij. ki
in~Lrumcntarij . Kao §to je poznato. to s u: fond raspoloživog ne-radnog vre·
mena, stvarna shema kotišten,jn log vremena, po:leljna shema korjštenja t e
razdioba (i.Hancijskog fonda. Na temelju tih elemenata moguće je izgradili
hi lo individualnu bilo grupnu bilancu pojedinih djclalnos li s pomoću kojih
se zadovoljavaju kultw·ue potrebe. Daljnji je element te slike moguće pro-
naći u tipu kulturnog centra koji dominira. Osim već klasičrtib kulturnih
centara - komunalna kullunta usl~wova ili privatni stan - proces društve-
nog razvoja sve \'iše ojačava kao kulturne centre radne organizacije i lokalne
zajednice. Premda se u njima repmduciraju prctc.liLo kullurni obrasci pTe·
uzeli iz jačih kulturnih sredi~ta, njihO\' e rad ipak ne može iscrpsti u tab..·vu
vođenju . Kulrurne polrebc š to se reali2iraju putem prumjene kvalitete sva-
kod.nemof! uvola S\Ojc mt.lo\Uijavanje rra7.e ponajprije u njima, jer su b aš
one kulturna sred išta svakodne,·nog okružja. Zbog lc pu\'C'atnosti potreba
- aktivnost, tip kulturnog centra i bilanciranje mora lijediti odgovarajući
okvir. Prilikom opisa ulo7enih financijskih sredstava nužno je računali i :.
njima. Različiti Lipovi centara iziskuju i nuličilc • financ ij<>ke angažmane...
pa je bez rc:.pckliranja lc činjenice nemoguće valjano čitati financijske m-
dikatorc 7ad0\•olja,·anja pojedinih kulturnih potreba.

4. ~1 ecodulo.\ke na:nake

a) O primjeni pojma ,.Jru1tumi obnuac«

Već smo naznačili kako je veza između aktivnosti kao konkretnih, em-
pil'ijskih datosti, i pott·eba kao latentne s truktw·e osigurana ili se osigurava
primjerenim inwrpn:Lacijskim 7.ahvatima. Međutim, ela bi takav interpreta·
cijski 7.ahvat lWpće bio održiv, neophodno je odnos između aktivnosti i poh·c·
be razmotriti u sklopLL š.ir(;g .t'(;fcrcncijalnog okvira. a temelju tog okvira
moguće je očitati pod kojim sc uvjetima pojedine aktivnosti javl jaju usmje·
re ne prema 7.adovoljenju pojedine potrebe i zašLo. Kraće: takav referenci·
jalni okvir omogućuje oči tavanje onih ohlika socijalnog i povijesnog po!->Te·
<lovanja koji uobličuju ne samo konkretne "--ulturne potrebe nego i načine
i uvjete njihova zadovolja,·anjo. Na tragu R. B enedictO\e analize nazvat
ćemo te referencijalne ok-vire kulturnim obrascima. R. Be nedict upozora,·a·
•Određena kultura, kao i pojedinac, predstavljaju manje ili \'iše dosljedan
Rogić , l • Kullutnu 14

obrazac mi~li i akdje. U okvir S\·akc kulture ulaJA:: karakteri tični ciljevi
koji nisu nubto i ciljevi ust.alih tipo\•a društava. Povinujući se tim ciljevima,
svaki narod s ve više i v~e učvršćuje svoje iskustvo, i ornjcmo nužnosti spo-
menutih težnj1 nunorodna područja ponašanja dobivaju u sve većoj mjeri
odgovarajući oblik. Prihvaćena od stram; jedne dovoJjno integrirane kulture~
većina loše udruženih pona~anja postaje karakteristi čna za njene navla'ltite
ciljeve, često putem najnevjerojatnijih pJ:cobrd.Zbi. Ohlik koji ta ponašanja
uzimaju moicmo razumje1i jedino ako prvo shvatimo glavne osjećaje i in·
telektualne pobude tog društva.• Spomenuto upozorenje valja razumjeti po-
najprije kao metodološki naputal\ da se izbjegne apstraktno promatranje i
analiza kulturnih potreba izvan konkretnih obraaca društvene i kulturne
prakse. Pritom ne vjerujemo u funkcionalističl."i fantnza.m o ncproturječno
homogcniLiranoj skupini ili društ\'\1. Nije nemoguce ni 7.amisliri ni opisali
društvene sk-upine koje su raz\'ijah; međusobno oprečne kulturne obrasce
ne samo na uijakronijskoj nego i na sinkronijskoj nw.ni promatranja. l
hudući da je moguće održati tezu u ·~hizofrenim c strategijama pojedinih
društvenih skupina, mo!:,ruĆe je i takve »Shizofrene« elemente opis<:Lli pom oću
pojedinih (konzistentnib) obrazaca. Sloga nam sc čini dl'l je u analizi pojedi-
nih oblika kLllturne praluie primjena pojma »kulturni obrazac« !<'ljučna. Na
tragu već ranijih naznaka moguće je prcdloEli tvrdnju da se ukupna kullur-
na praksa može razvrstati u četiri ,·elika segmenta: masovnu kulturu, po-
pularnu kulturu (narodnu), industrijsku kullu.ru (kulturu rada) i, uvjetno
rečeno, elitnu ili - preciznije - autor<;ku k:ulruru. Predložena razclioba ne-
ma n ..--ćc ambicije doli biti pomoćnim radnim ok' irnm. ćvrstc granice iz-
među pojedinih segmenata ionako ni!\u više održh·e. Sve je uočljhijc ua
pojedini ·~rov. ki elementi«, karakteristični za jeuan segmenr. postaju sa-
stavnim dJjelo\!ima drugih (slučaj s krimićima naprimjer), da eksplicitni
ciljevi jednog segmenta postaju ciljevima dru.gili (:slučaj s premještanjem
l:ilja »U ~.itak« iz m asovnog segmenta u »eli tn i«) itd . S toga j e nemoguće, ma-
kar i shematična, izradili osnovne empirijske obrasce proizvodnje zajedničke
zn. ~va četiri kNltuma sc~menta.

b) Shematićni opis dominantnih empidj~kih obrazaca

Radna hipoteza koju predlažemo temelji sc na uvjerenju da j e ukupnu
kulrurnu proizvodnju u četiri spomenuta segmenta moguće opisali pomoću
tri s kupine dominantnih obrazaca. Te skupine obnua(.-a valja sh\'atiti kraj-
nje orijentacijski, ''iše kao islra.livački i:t.azov da se za obrascima traga negoli
već formiran istraživački stav. Sukladno tomu., predloženu shemu valja pod-
vrći temeljitoj kritici i kroz taj proces formirati one skupine obnu.aca koje
će biti is traživački upotreb ljive. U tom kontekstu u projekt u se predviđa
kao posebna faza rad na određivanju skupine dominantnih emipiri jskih obra-
zaca.

b 1. Herojski obra:<>ci
Oznak"U •heroj kic rabimo dakako U\'jetno. Izbo1· te nrnake dugujemo
upozorenju A. Heller da obično oni modeli društvene preobrazbe kojima
je do radikalne polit:ičke promjene dru~tva velilm pažnju po:.vcćuju »mobi-
lizaciji strasti•. To znnči dn ćemo u svakoj revolucionarnoj epohi moći di-
Oogld. 1., Kulrume . .. Polll. mosao, Vol. XXV (1911!1) No 3 str ~17. 15

fcrcncirati simboltčk• obrazac koji rnčuna s energijom !>lrasti i koji ih i7,a-

7h;a. Međutim, su-a:.t ima paradu.halnu strukrum; koliko ona naime po-
kreće iudh'"iduali/.acij. ke energije pojedinca ili skupine, toliko je i!>L<Xlobnn
7,auzeta eshatologijskim ill\esticijama. Pokretanje slr<i'>ti je stoga d\·osmjer-
ni proces: s jedne l>Lrane individuali7.acija skupina ili pojedinca rasLe du
prekomjernosli, a s dmge strane wnirujc ili poni ta,•a u nadindividual:J1o•n
koje se pokazuje kao ap!>Lraktni rcpre7.entant zajednice. U našim sc puvijcs-
nun okolnostima taj apstraktni supstrat zajednice poka:r.ao kao rad. Stogn
se i mobilizncija strasti poduzima s jed11e strane kao mobilizncija procluk·
livHih slrasti, ali "e one s druge strane smiruju u radu za ap:-.traktnu 7.ajcd-
nicu. Na toj čistini diferencira sc reprezentant herojskog obrascn u liku
heroja rada. Dominantni simbolički obrasci bez njegove prisulnosli više
ni u mogući, pa je unatoč rubnim ra~likama moguće ustvrditi da pripadaju
zajedničkom generalnom obrascu koji označujemo kao herojs1ti. Na Lom
tragu uređivat će se i komunikacijs ka praksa. U7.e\·ši shematična, odlikuju
je sljedeća obiljdja: a) tipsko reproentiranje zbilje, b) izbor jezičnih sred-
!>la\'a koja dopu taju maksimalnu idealizaci_ju (brh.anje tragova fakticiteta,
materijala, zbiljnosti), e) zatvorena ekonomija jezika, d) zahtjev za !Uobal-
nim 'aicnjcm. ta sociologijskoj razini subjekt toga obr<~."ca je drla'-a ili
dmštvene skupine koje u njezino imc djeluju. rretresen po segmentima,
tnj obrazac pouajprijc djeluje u autorskoj i popularnoj kulturi, a polom 1
u kulturi rada. U segment masomc kullure probija se kasnije. Ali ondje
nikad nije postao dominantan.

b 2. Obrasd individ,lalizacije
Korozija hcroj!>kog modela 7.bivn se prvenstveno zbog loga što sc već
Mraslima pokrenute individualizacijske energije ne mogn smiriti u apstrakt-
nom procesu rada, nego p1.·obljaju taj ?.adani okvir, nastojeći dosegnuti ap-
s trukttzi obzor otmrenosti koji se obadja ili uo "-rajnji jamac beskonač­
noga roda proinodnih moći (pojedinca ih skupine) ili kao upomlc s knjega
sc polazi u •humanističlm provjeru• ČO\'jekova op:.Lanka. \:a prvom lragu
artikuliraju se tehutki obrasci ittdividualiwc..ije, a na drugom egzistencijalni
oh rase i.
U prvom se slučaju artikulacija apslraktne otvorenosti opstanka /hh·a
kao ruvjanje modela telmičke svemoći subjekta kulturne proizvodnje. Sto-
ga ~e cilj same proizvodnje premješta s proizvodnje herojskog znaka na pro-
i<,vodnju metode proizvodnje. Ta redukcija proizvodnje (djela) na metodu
proizvodnje (djela) krije u sebi dublji pomak: sama metoda puscala je ;zna-
kom. Njezino je značenje sabrnno u tc:Gi: raspolagat·i metodom znači raspu-
lagati samom pL·ouukLivnom sposobno~ću. Ukratko, metoda postaje glavnim
predmetom i »glavnim jtmakom« djela, djulo samo. Osnov:oa obilježjn obttt·
zaca tehničke .individualizac.:ije jesu: a) tehničko reprezentiranje zbilje, b)
odabir jezičnih sredstava koja osiguravaju maksimalnu začudnost, e) o l vo-
rena e konomija jezika, d) zahtje\ .ta globalnim važenjem. Na sociologijskoj
s u razini subjektom Log-.t obrasca nO\'Oformirane skupine ~trućrre radne suage.
F.gzi rencijalni obrasci indi,'idunlizacijc ap!>traktni ob7.or on·orenosti aJ·-
tikuliraju kao model tragičnog opstanka, gdje pO\·ez..most pojedinca ::. me-
tafi7ičkim slojc,•ima zbilje osigurava pojedincu razliku i po. ebnost, ali ne
Rogić, l ., Kulturne . . .. Pollt. misao . Vol. XXV (1988), No. 3. str. 3-17. 16

više u punini herojske projekcije, nego, naprotiv, u problcmaUčnosLi i. otu-

đenosti. Egzistencija se otkriva kao polje u kojemu vl.adaju nerješive nap~­
tosti. U ovom slučaj u na djelu su: a) ukidanje svakog reprezentiranja zbil}',
b) izbor jezičnih sredstava koja dopuštaju maksimalnu začudnost, e) otvo-
rena ekonomija jezika i d) zahtjev za globalnim važcujem. Na sociologijskoj
razini subjekt takvih obrazaca istl je kao i u sluč.aju obra7.aca tehni č ke in·
dividualizacije.
I telmički i egzistencijalni obrasci individualizacije ostaju međutim ap-
straktni, naprosto zato što se iscrpljuju u r ep rezentaciji bilo tehni čkih bilu
metafizič.kih mogućnosti subjekata, ali ga još ne reprezentiraju kao Su m
izvor proizvoclnje živora. Stoga i Lc obras<..:e pogađa Lmutrašnj a koru?:ija i
trošenje.

b 3. Obrana »Obrazaca .živog«

Op će je ohilježje takv ih ob1·azaca da se u njihovu sklopu znak pojavljuje
kao znak nečega živog. Time se subjekt simboličke proizvodnje smjera re-
prezentirati kao kon.krelno živu biue. Budući da je praksa 7ivota obilježena
proizvodnjom različitosti, ambieija se upotpunjuje. Od obrazaca tehničke
.indiv.idualizat:ijc »obrazac živog« prihvaća: a) izbor jezičniJ1 sredstava koja
osiguravaju maksimalnu začudnost ,razUčitost, b) otvorenu ekonomiju jezi-
lea, ali na mjesto Lehničke reprezentacije zbiljt: dolazi <..:) rcprezentiranje, u
smislu zbilje kao polja proizvodnje razlike.* Za razliku od ranijih obrazaca,
»Obrazac živog« ne teži globalnom važenju. Iz same njegove biti slijedi da
se on parcijalizira. Prema lome, razina važe nja uglavnom je grupna.
Na dijakronijskoj ravni moguće jt: naznačili da »obrazac živog« smjenju-
je obrasce tehničke i egzistencijalne individualizacije s kraja sedamdesetih
godina, kada i inače temeljna ins piracija dmšLvcne kritike izvire iz brige za
s udbinu života. Jačanje ekologijs.ke svijesti, potraga za autentičnim oblicima
samoupravljačke političke prakse, kritika represije tijela, razbijanje antro-
pomorfnih. modela reprezentacije prixode, osporavanje znanstvenog nihiliz-
ma, kritika totalita•izma itd. samo su posebne manifestacije te brige. No
još je prerano govorili o zrelim Ionnalizat:ijama takvih obrazaca; moguće
je intuirati tek osnovne momente, koji ih barem u početnoj fazi odreduju .
Ako se prisutnost pre d loženih obra?..aca odredi u svje tlosti već s pome-
nutih zadataka projekata, tad je moguće usm·diti da je za svaku skupi:uu
obrazaca - osim formalnih karakteristika i socijalnih autora - pot rebno
odrediti: a) pod kojim se dominantnim društvenim odnosima pojedini ob-
rasci javljaj u, b) u kojim iliušlvcnim okru.žjima (Lchnosfera, urbanusfcr:.t,
lokalna zajednica), e) s kojim se medijskim promjenama pojava pojedinih
tipova obrazaca neposredno povezuje, d) koje potrebe zadovoljavaju. Da-
kako da polje istraživanja ostaje određeno pomoću četiri već spomenuta
segmenta kultun1e proizvodnje: masovne kulture, induslrijske kullure (kul·
lure ratla), narodne kulture i »elitne« ili au torske kulture.

* Buduć i
ria je kretanje života odredeno prisutnošću razlike, dakle je nužno
određen o prisutnošću Drugoga, .-obrazac živog~< te7J ponajprije dramatičnoj rep re-
zentaciji (bipolarna ::;t mktura orlnosa prema Drugom) ill ludjčkoj reprezen taciji
(multipolarnn str uk tunl onnosR p remil Drugom), gd je se Dl'ugi pojavlju je kao mno-
štvo Drugih.
Rogić l. Kulturne •• _ P<>fll . nnsao. Vol . XXV (1988), No 3. str 3 17 17

Do' ršcnje zadatka G) implicira donšavanje nabrojenih analiza, kakn

hi se mogli (ako ~e mogu) rredlo7iti :-.lauuvili postupci bilandranja o DO\'·
nih kulturnih o bra?.aca i s njima povezanih kulturnih potreba.

Iv:.n Rogić

CL'LIURAI. EEDS

SW/11//(/f_\'

Programs uf c ult~trnl needs usually address an abstract consumer

of cultw·e bt>hind whom some paJ ticulur interesr is usuaUy hidden.
A projcct of research concerning cultural m:ec.ls ought among other
things to aim at dcfinmg lhe subjects of consumption, dhcovering
his needs, and .:stablishing and cla..sifving cultw-al standards. Broaclly
speaking. the tasks of such a pJ.ojcet include a study of the proce.c;s
of the articulation of C'ulturaJ needs in each strategy of socialism,
the growth of a\\an:ncs:. conc~ming cultural m:cc.ls in our social
uocuments. and a dcl"cription of Lhe development of the cultULil)
n('edll of each social group. The m ethodologicl:ll framework to which
this research would refer are 1he hcroic, the individual, and tbc
\'ital cuUuml paltems.