Seminarski rad iz predmata osnove ekologije

(Tema: Tropske kišne šume)

Studentice:
Emina Alispahić
Emina Gobeljić
Maida Kadrić
Ajla Sadiković

Sarajevo, decembar 2019.

 Sadržaj

Sadržaj
1. Tropske kišne šume ................................................................................................................ 2
1.1. Vječno zelene .................................................................................................................. 3
1.2. Borba za opstanak ............................................................................................................ 3
1.3. Južna Amerika .................................................................................................................. 4
1.4. Jugoistočna Azija .............................................................................................................. 5
1.5. Pluća svijeta ..................................................................................................................... 6
2. Literatura ................................................................................................................................ 7

1
 1.TROPSKE KIŠNE ŠUME

Područja ekvatorijalne Južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije mjesta su s najviše topline,
svjetla i vlage na Zemlji. Upravo su ti čimbenici razlogom što su ova staništa dom milijunima
vrsta biljaka i životinja.

Osim što predstavljaju jedan od najbogatijih ekosustava na planetu, tropske kišne šume
važne su i stoga što proizvode goleme količine kisik, troše ugljični dioksid i igraju važnu ulogu
u ciklusu vode.

Slika br. 1 Tropske kišne šume

Slika br. 2 Područja pod tropskim kišnim šumama

Tropske kišne šume zauzimaju golema prostranstva ekvatorijalnog dijela zapadne Afrike,
jugoistočne Azije, otoka zapadnog Pacifikia te Južne Amerike: od Paname preko bazena
Amazone do južnog Brazila. Ovo su područja s najgušćim i najbogatijim biljnim pokrovom na
Zemlji, a znanstvenici mogu jedino nagađati o ukupnom broju tamo nastanjenih biljnih i
životinjskih vrsta.
Klimatski uvjeti u tropskim kišnim šumama manje-više su stalni tijekom čitave godine. S
obzirom na to da se ova područja nalaze u blizini ekvatora, nema izmjene godišnjih doba, a
količina svjetla i dužina dana jednaki su tijekom cijele godine. K tome, postoje tek mala

2
kolebanja temperature i padalina, pri čemu se godišnje temperature kreću između 24 i 27 °C,
a padaline su svakodnevne pa godišnje padne čak i preko dva metra kiše po četvornom
metru. Razlika između kišne i sušne sezone u tim je krajevima jedva primjetna.

1.1.Vječno zelene

Zbog nepostojanja izmjene godišnjih doba u području oko ekvatora, nema niti jasnih
klimatskih znakova za drveće da sve istodobno odbaci lišće. To ne znači da tropsko drveće
uopće ne odbacuje svoje lišće, već da to čini u drugačijim vremenskim razmacima i s manje
pravilnosti nego što smo navikli promatrajući šumu umjerenog pojasa.

Slika br. 3 kišna šuma u Nacionalnom parku Daintree u Australiji

1.2.Borba za opstanak

Zbog pogodnih uvjeta za rast biljaka, na jedinici površine nalazimo više vrsta drveća nego bilo
gdje u svijetu. To znači da ćemo jedva naići na slobodan komadić površine za naseljavanje
nove jedinke. U biljnom svijetu tropskih kišnih šuma vlada neprestana borba za svjetlom, što
u takvoj gustoj šumi znači borbu za opstanak. Kad padne na slobodni komadić tla, sjemenje
drveća neko se vrijeme pritaji i čeka svoju priliku. Jedna od takvih prilika koje se nikako ne
propuštaju u svijetu klijanaca i mladica tropskog drveća je uginuće i rušenje starog stabla,
čime se otvara rupa u gustom šumskom svodu.

Guste krošnje drveća onemogućavaju dostatan prodor svjetlosti do samog tla, te u tropskim
šumama uglavnom ne postoji bogat prizemni biljni pokrov. Zeljaste biljke, poput paprati,
bromelija i orhideja, tome su doskočile tako što nastanjuju visoke grane i debla drveća
(epifiti). Većina njih na svojim su domaćinima samo podstanari i pribavljaju vodu vlastitim
zračnim korijenjem iz vlažne atmosfere, a hranjive tvari upijaju iz sloja humusa koji se razvio
na debelim granama i deblima, ili su poput povijuša ukorijenjene u samo tlo, a drveće koriste
samo kao skelu.

3
Nisu svi epifiti dobronamjerni. Ima i onih koje će s vremenom svog domaćina koštati života;
takva je primjerice smokva daviteljica. Njena će sjemenka proklijati na grani nekog drveta, a
korijen klijanaca spustit će se do tla i početi intenzivnije crpsti hranjive tvari i vodu. S
vremenom će smokva proizvesti gustu krošnju koja će zasijeniti domaćina i stajati ga života.
Do tog vremena smokva će već stvoriti snažno korijenje kojim će obaviti domaćina. Kad
deblo domaćina istrune, preostaje šuplji cilindar smokve koja je uspješno obavila zadatak
preživljavanja.

1.3.Južna Amerika

Najveća šumska prostranstva na svijetu predstavljaju vlažne tropske šume Amazone (Hylaea
amazonica). Samo u Brazilu ovaj šumski kompleks zauzima čak 2,5 milijuna četvornih
kilometara. Te guste neprobojne šume čini više od 4000 različitih vrsta drveća, a na samo
jednom hektaru takve šume nalazimo više od 400 stabala preko stotinu različitih vrsta.
Kukci, pauci i stonoge natanjuju sve katove, a svojim prilagodbama na različite ekološke niše,
kao i na obranu od brojnih predatora, zapanjuju.

Svijet kornjaša i leptira je u kišnim tropskim šumama Južne Amerike posebna priča jer
oduzima dah brojem vrsta, bojama i oblicima. Kako bi opstali u tom za njih opasnom svijetu,
mnogi se od njih služe mimikrijom i u tome su svakako najveći majstori. Milijuni godina
evolucije bili su dovoljni za neke nimalo opasne vrste kukaca da bojom i oblikom oponašaju
svoje otrovne rođake. Uglavnom, jarke boje, kao što su crvena i narančasta, upozoravaju na
opasnost, a otrovni se kukci i njihovi imitatori koriste upravo njima jer ih ptice jako dobro
uočavaju.

Slika br. 4 Crvenokosa drvena žaba traži plijen

1.4.Jugoistočna Azija

4
Kišne tropske šume jugoistočne Azije ne tvore neprekinut pojas poput onoga u Južnoj
Americi i Africi. Osim na kopnu, tropske se kišne šume ovdje šire preko Malajskog poluotoka
na tisuće otoka malajskog arhipelaga, a osobito velike površine prekrivaju na otocima Javi,
Sumatri i Borneu.

Specifično je za tropske kišne šume ovog područja da u njima nalazimo velik broj različitih
vrsta mesojednih biljaka i to u prizemnom sloju među otpalim lišćem ili u višim katovima, jer
su mnoge od njih penjačice. Iako ih ima različitih oblika, dominira univerzalni vrčasti oblik.
One na svojim skliskim rubovima luče nektar pa se kukci privučeni njegovim mirisom strovale
u tekućinu na dnu vrča, gdje ih probavni sokovi biljke razgrade.

Osim specifičnosti biljnoga svijeta, ovim orijentalnim kišnim tropskim šumama svojstvena je i
skupina životinja koje su sposobne jedriti među krošnjama. Ovakve su prilagodbe stekle neke
žabe, manji gmazovi i vjeverice. Vrsta macaklina roda Ptychozoon ima s obje strane trbuha
široko kožno okrilje, među prstima letaće opne i plosnat rep. Vrsta guštera iz roda Draco
životinjica je koju krase velike letaće opne koje podsjećaju na krila leptira. Lemur letaš
predstavnik je sisavaca s razvijenom sposobnošću jedrenja među krošnjama, a endemičan je
za područje jugoistočne Azije.

Slika br. 5 flickr, tauntingpanda

1.5.Pluća svijeta

5
Osim što su jedno od najbogatijih ekosustava na svijetu, tropske kišne šume su i najveće
kopnene tvornice kisika, pa nije čudno da ih nazivamo plućima svijeta. Tim izrazom najbolje
opisujemo njihovu nezamjenjivu ulogu na planetu.
No, usprkos tome, nepregledna prostranstva vječno zelenih tropskih kišnih šuma nestaju s
lica Zemlje. Potrebe industrije drveta i nezaustavljivo širenje poljoprivrednih površina
svakodnevno ubiru danak.

Nastavimo li ovim tempom, znanstvenici predviđaju da bismo za nekoliko sljedećih

desetljeća mogli bespovratno uništiti gotovo sve tropske kišne šume na svijetu. S njima
nestaju milijuni biljnih i životinjskih vrsta, opustošeno tlo podložno je eroziji, proizvodnja
kisika – plina bez kojeg nema života – opada, a remeti se i ciklus vode u prirodi. Ovo je jedan
od trenutno najvećih globalnih problema, a ukoliko se trend uništavanja ovih oaza
raznolikosti boja i oblika živog svijeta nastavi, posljedice bi mogle biti zaista ozbiljne.

Slika br. 6

2.Literatura