Teorija Jezika - Sibilarizacija U Imenicama Zenskog Roda

You might also like

Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 7

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3, Zagreb

SEMINAR IZ TEORIJE JEZIKA

SIBILARIZACIJA U IMENICAMA ŽENSKOG RODA

Izradili: Ana-Marija Županić


Jelena Tisaj
Marija Trapić
Zoran Priselac

Zagreb, travanj 2005.


Sadržaj

Općenito o sibilarizaciji.........................................................................................................3
Vršenje sibilarizacije..............................................................................................................4
Odstupanja u ženskom rodu...................................................................................................5
Dvostrukosti kod imenica ženskog roda................................................................................6
Literatura................................................................................................................................7

2
Općenito o sibilarizaciji

U daljoj prošlosti velarni (zadnjonepčani) suglasnici k, g, h zamijenili su se palatalima č, ž, š,


što se naziva prvom palatalizacijom, ili sibilantima c, z, s, što se naziva drugom
palatalizacijom ili još sibilarizacijom.

Suglasnici k, g, h ispred glasa i zamjenjuju se suglasnicima c, z, s, ali ta pojava nije općenita i


u mnogim se riječima, pa čak i čitavim kategorijama, ne vrši.
Npr. veliki junaci, dragi supruzi, tihi dusi

U onim kategorijama u kojima se vrši obično ima izuzetaka, često veoma mnogo, tako da
nismo uvijek sigurni koji oblik treba upotrijebiti.

Izmjenjena osnova, npr. majc- u majci, noz- u nozi, propus- u propusi, zove se sibilarizirana
osnova.

3
Vršenje sibilarizacije

Sibilarizacija se vrši:
1. u nominativu, dativu, lokativu i instrumentalu množine muškog roda
Npr. N. jd. vuk- N. mn. vuci- D. L. I. mn. vucima k>c
N. jd. duh- N. mn. dusi- D. L. I. mn. dusima h>s
N. jd. drug- N.mn. druzi- D. L. I. mn. druzima g>z

2. u imperativu glagola prve vrste koji u trećem licu prezenta završavaju na –ku i –gu
Npr. k>c peku -peci, pecimo, pecite
teku- teci, tecimo, tecite
g>z strigu- strizi, strizimo, strizite

3. kod nesvršenih glagola


Npr. svr. gl. dignuti> nesvr. gl. podizati g>z
svr. gl. uzdahnuti> nesvr. gl. uzdisati h>s

4. u dativu i lokativu jednine ženskog roda


Npr. N. jd. majka- D. L. jd. majci k>c
N. jd. snaha- D. L. jd. snasi h>s
N. jd. pruga- D.L. jd. pruzi g>z

4
Odstupanja u ženskom rodu

U ženskom rodu dolazi do odstupanja kod:


1. domaćih riječi i posuđenica s jednosuglasničkim završetkom osnove
Npr. deka- deki
pjega- pjegi
psiha- psihi

2. imenica odmila, tkz. hipokoristika


Npr. baka- baki
seka- seki
koka- koki

3. imena i prezimena
Npr. Jasenka- Jasenki
Milka- Milki
Zrinka- Zrinki
Protega- Protegi
Gliha- Glihi

4. većine zemljopisnih imena


Npr. Krka- Krki
Kartaga- Kartagi
Boka- Boki

5. imenica sa završecima –cka, -čka, -ćka, -ska, -tka, -zga, - sha


Npr. kocka- kocki
mačka- mački
voćka- voćki
pljuska- pljuski
patka- patki
mazga- mazgi
pasha- pashi

6. tvorenica sa sufiksom –ka kojima osnova završava sonantom


Npr. agronomka- agronomki
crnka- crnki
čakavka- čakavki
intelektualka- intelektualki

5
Dvostrukosti kod imenica ženskog roda

U ženskom rodu ponekad se javljaju dvostrukosti i to kod


1. geografskih imena na –ska i –ška te onih s jednosložnim završetkom osnove
Npr. Aljaska- Aljaski/Aljasci
Gradiška- Gradiški/Gradišci
Lika- Liki/Lici
Požega- Požegi/Požezi
Radi lakšeg raspoznavanja ipak je samo Amerika- Americi
Afrika- Africi
Rijeka- Rijeci

2. imenica sa završecima –ška i –vka


Npr. puška- puški/pušci
travka- travki/travci
njuška- njuški/njušci

3. nekolicine imenica na –tka i –ska koje ne bi trebale provoditi sibilarizaciju, ali to iz


tradicije čine pa se mogu koristiti oba njihova oblika
Npr. guska- guski/gusci
bitka- bitki/bitci/bici

4. višesložnih imenica koje završavaju na –tka i –ska


Npr. zagonetka- zagonetki/zagonetci/zagoneci
pripovijetka- pripovijetki/pripovijetci/pripovijeci

Do ovih dvojakosti, osim kod imenica ženskog roda, dolazi i kod imenica muškog roda
koje imaju žensku sklonidbu.

6
Literatura

Babić, Finka-Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, 2001.

Barić i suradnici, Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Barić i suradnici, Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,


Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999.

Pravopisni priručnik- dodatak velikome Anićevu rječniku, Novi Liber. Zagreb, 2003.

You might also like