RSCIT

PSIHOLOGIJA SPORTA
Nastavni materijal- skripta za studente

(MATERIJAL ISKLJUČIVO ZA INTERNU UPOTREBU)

III semestar, 2018/19

 ŠTO JE PSIHOLOGIJA?

Psihologija: grč. psyche (dah, duša) + logos (riječ, govor)- „znanost o duši“

Psihologija proučava čovjekovo doživljavanje i ponašanje (bavi se pojedincem). Spada u

društvene znanosti (antropološke) što znači da ima svoj predmet mjerenja, znanstvenu teoriju,
znanstvene metode i znanstvenu terminologiju. Psihologija i njezine spoznaje utemeljene su
na sustavnom istraživanju, eksperimentiranju i mjerenju.

Grane psihologije: biološka i fiziološka, klinička, posebne psihologije (psihologija sporta),

razvojna, socijalna, sustavna

Definicija psihologije:

Psihologija je znanost o doživljajima i o ponašanju koje je odraz tih doživljaja (Petz, 2003)

Psihologija je znanost o psihičkim procesima i ponašanju (Rathus, 2000)

Psihologija je znanost o psihičkim procesima i ponašanju te njihovim fizikalnim, biološkim i

socijalnim uvjetima i učincima.

Psihički procesi predstavljaju psihonervnu aktivnost tj. živčane procese višeg reda koji se
zbivaju u višim živčanim strukturama (mozak). Oni su živčana aktivnost specifičnih
neuronskih krugova.
(to su: osjeti, percepcija, učenje, pamćenje, rasuđivanje, mišljenje, emocije, motivacija itd.)

Psihički procesi i ponašanje- uvjeti i učinci:

-uvjeti: sve ono što prethodi nekom ponašanju ili doživljavanju (mogu biti fizikalni, biološki,
socijalni)
-učinci: rezultat, posljedice ponašanja koje mogu potaknuti novo ponašanje

Vrste psihičkih procesa:

a) Kognitivni- njima spoznajemo svijet oko nas (osjeti, pamćenje, mišljenje,
rezoniranje...)
b) Emotivni doživljaji- na spoznaju vanjskog svijeta reagiramo emocijama koje mogu biti
različite kvalitete ( tuga, bijes, radost...)
c) Motivacijski procesi- emotivno reagiramo na ono što smo spoznali i obično nastojimo
nešto poduzeti (volja)

>>> psihologija proučava sve ove segmente, njihove relacije i interaktivno djelovanje
koje se manifestira u ličnosti pojedinca, njegovom karakterističnom doživljavanju i
ponašanju

Psiholozi su stručnjaci koji proučavaju psihičke procese i ponašanje čovjeka na znanstveni

način. Čine to kako bi ga razumjeli tj. da bi mogli opisati, predvidjeti i kontrolirati njegovo
ponašanje.
Uloga psihologa:
-pomoći ljudima s problemom/ima
-mjerenje i testiranje psihologijskim mjernim instrumentima i testovima (psihodijagnostika)
-podučavanje
-znanstveno istraživanje

Psiholozi se bave:
a) Istraživačkim radom
-temeljnim istraživanjima
-primjenjenim istraživanjima

b) Radom u praksi- pomažu ljudima i to:

-savjetodavni psiholozi i/ili klinički psiholozi
-organizacijski psiholozi
-sportski psiholozi
-školski psiholozi
-forenzički psiholozi
-itd.

c) Radom u institucijama- psihološkim tijelima

KRATKA POVIJEST

Predznanstveno razdoblje

Riječ psihologija prvi je upotrijebio Marko Marulić (1450.- 1524.) u svom spisu Psichiologia
de rationae animae humanae ( Psihologija, o naravi ljudske duše).

Aristotel (oko 384.-322. g. prije Krista); Peri Psyches (O psihi)

-smatrao da je ljudsko ponašanje poput gibanja zvijezda i mora, podvrgnuto pravilima i
zakonima
-ljudi su bazično motivirani tražiti ugodu i izbjegavati bol (današnja „moderna“
psihodinamska teorija i teorije učenja)

Demokrit (oko 460.- 370. g. prije Krista)

-smatrao da je naše ponašanje pod utjecajem vanjskih podražaja
-među prvima postavio pitanje o postojanju slobodne volje

Platon (oko 427.- 347. g. prije Krista)

-Sokratov savjet „upoznaj samoga sebe“
-ne možemo postići potpuno poznavanje sebe pomoću svojih osjeta jer oni nisu točan odraz
stvarnosti
-predlagao racionalno mišljenje i introspekciju

Znanstveno razdoblje

Razvoj eksperimentalne psihologije

1860.g. Theodor Gustav Fechner- Elementi psihofizike
1879.g. Wilheim Wundt osnovao je prvi psihologijski laboratorij u Leipzigu

Psihologija danas:
-biologistički pristup
-kognitivistički pristup
-humanističko-egzistencijalni pristup
-psihodinamski pristup
-pristup sa stajališta učenja (biheviorizam i socijalno- kognitivistički pristup)
-socijalnokulturalni pristup

DEFINICIJA I PODRUČJE PSIHOLOGIJE SPORTA

Psihologija sporta grana je psihologije u okviru primijenjene psihologije (skupni termin za

različite psihologijske discipline koje se bave primjenom psihologijskih spoznaja i metoda u
cilju rješavanja praktičnih problema u različitim područjima ljudske djelatnosti (Petz, 1992).

Psihologija spota primijenjena je znanstvena disciplina u okviru psihologije- obuhvaća

znanstveno proučavanje psiholoških faktora koji su povezani sa sportskom izvedbom i
djelovanjem u okviru sporta, vježbanja te ostalih područja tjelesne aktivnosti. Korištenjem
znanstvene metodologije te kroz savjetodavnu praksu sportski psiholozi implementiraju
spoznaje psihologijske znanosti u specifičan kontekst sporta, njegujući interdisciplinaran
pristup.

Primarne principe i zakonitosti psihologijske znanosti sportski psiholozi primjenjuju

prvenstveno kako bi ostvarili dva temeljna cilja:
a) pomoći sportašima u unaprjeđenju individualne ili timske sportske izvedbe
b) razumjeti kako sudjelovanje u sportu i tjelesnom vježbanju utječe na individualni
sportski razvoj, zdravlje i psihološku dobrobit pojednica
(APA, Division 47)

Ukratko, ciljevi primijenjene psihologije sporta su poboljšanje postignuća u sportu te

aktualizacija svih onih koji u njemu sudjeluju (Cox, 2005)

Područje djelovanja psihologije sporta

Psihologija sporta bavi se psihološkom analizom sportske djelatnosti, proučavanjem i
korištenjem psiholoških sredstava za poboljšanje sporstkih postignuća, psihološkom
problematikom sportskih disciplina, domenom socijalnog okruženja sportskog djelovanja,
psihološkim istraživanjima sportskog djelovanja... Ukratko, psihologija sporta proučava kako
sportska okolina, sportsko djelovanje te sportski ishodi i zahtjevi utječu na pojedinca
(sportaša) i/ili tim.

Kao bazična disciplina, psihologija sporta bavi se pronalaženjem zakonitosti, principa te

provjerom tih teorija u sportskoj praksi. Specifični problemi psihologije sporta odnose se na
primjenu psiholoških principa u sportskom okruženju radi poboljšanja sportskog postignuća.
Pri tome se koristi pozitivan pristup (sport kao sredstvo za obogaćenje čovjeka).

Što rade sportski psiholozi?

-općenito pomažu sportašima, trenerima, ekipama... u realizaciji njihovih sportskih ciljeva, tj.
njihovih maksimalnih potencijala
-u okviru psihološke pripreme koriste neke metode savjetodavnog rada, ali i mentalnog
treninga kako bi s jedne strane pomogli sportašima koji imaju nekih poteškoća vezanih uz
trening i/ili natjecanje, ili rade sa sportašima koji žele usavršiti svoje psihološke vještine kako
bi se što uspješnije nosili s natjecateljskim stresm i uspjeli realizirati svoje potencijale u
pravom trenutku

Uloga sportskog psihologa

1) Opća razina djelovanja

-SP u akademskom kontekstu (SP istraživači i edukatori)
-SP u primijenjenom kontekstu (savjetodavi SP)

2) Specifična razina djelovanja

-defnirana praktičnim zadaćama, a ostvaruje se međudjelovanjem psihologijske i
sportske znanosti (nužna šira stručna kompetentnost)

-8 temeljnih područja djelovanja:

a) učenje, izvedba, vještine

-motoričko učenje, unapređenje sportskih vještina i izvedbe
-motoričko pamćenje i kontrola
- praktične zadaće:
- utvrđivanje načina na koji kognitivni i perceptivni procesi za vrijeme učenja
funkcioniraju na razini pojedinog sportaša
- identificikacija najpovolnijih uvijeta učenja kako bi se pomoglo u realizaciji
istih

b) sport mladih
-karakteristike i osobitosti mladih sportaša
-prilagodba mladih na sportski život
-strategije motiviranja mladih sportaša
-praktične zadaće:
- rad usmjeren na razumijevanje djece i mladih
-rad sa sportašima, trenerima i roditeljima
-psiho-edukacija
-pomoć u formiranju sustava podrške sportašu

c) mentalne/psihološke vještine
-psihološka priprema sportaša (psihološki tretman- psihodijagnostička obrada i izrada
plana psihološke pripreme)
-praktične zadaće:
-rad na unapređenju mentalnih vještina
 -razvoj koncentracije i pažnje
-poboljšanje samopouzdanja i samopoštovanja
-oblikovanje atribucijskih procesa
-podizanje motivacije
-oblikovanje optimalnih ciljeva postignuća
-savladavanje stresa, kontrola emocija
-preuzimanje kontrole i samokontrola itd.

d) savjetovanje
-rad na problemima koji umanjuju sportaševu sposobnost za savladavanje sportskih i
životnih zahtjeva
-praktične zadaće:
-pomoći sportašu da stavi svoj unutarnji svijet pod kontrolu, savlada dileme,
krize, prihvati, promijeni ili prevlada teškoće, nauči se nositi s preprekama i
izazovima itd.

e) grupna dinamika
- timski sportovi
-pomoć članovima tima, ali i cjelini
-praktične zadaće:
-razvoj kohezivnosti
-motivacijska klima
-rad na komunikaciji svih sudionika
-rješavanje konflikata
-rad s trenerom

f) zadovoljstvo (well-being)
-više istraživački rad SP
-kvaliteta života
-edukacija trenera/voditelja s ciljem usvajanja znanja i vještina koje će se koristiti za
učinkovito zadovoljavanje potreba vježbača
-praktične zadaće:
-spoznati antecedente i poslijedice uključenosti u sport i tjelesno vježbanje kod
pojedinaca

g) vjednovanje/procjena/evaluacija
-korištenje raznih metodoloških postupaka i psihometrijskog znanja
-konstrukcija psiholoških mjernih instrumenata
-interpretacija rezultata psihološke procjene
-postupci predikcije sportskog uspjeha
-identifikacija i selekcija sportskih talenata
-postavljanje dijagnoza
-vrednovanje vlastitog rada
-praktične zadaće:
-testiranje i procjena
-konstrukcija skala i upitnika
-analiza prikupljenih podataka, izrada profila
-izrada/korekcija programa psihološke pripreme

h) life-style management sportaša

 -individualizirani servis podrške dizajniran specifično za pojedinog sportaša kako bi
mu pomogao kreirati jedisntveno okruženje potrebno za njegov uspjeh
-SP član tima koji brine o sportašu i izvan domene sporta
-praktične zadaće:
-komunikacija s medijima, upravljanje raspoloživim vremenom, sponzorstva,
promocije
-savjetovanje s ciljem građenja karijere i zapošljavanja
-pomoć u procesu obrazovanja

Sportski psiholog kao član stručnog tima:

-rad na predrasudama i pogrešnim uvjerenjima
-suradnja i suklađivanje s članovima tima
-suradnja s trenerom (SP=suradnik, pomagač)
-socijalno-emocionalno vođenje sportaša
-vodi brigu o specifičnostima, potrebama sportaša
-posvećenost cilju-razviti sportaša u sretnu, zdravu, sportu posvećenu osobu

ULOGA PSIHOLOGA I PSIHOLOŠKE PRIPREME U SPORTU

Perspektiva psihologije u suvremenom sportu

-cilj: pomoći sudionicima sportskog procesa da unaprijede izvedbu i daju maksimum
-sve više prepoznata
-potreba za cjelovitom stručnom pripremom
-potreba za kontroliranjem što većeg broja faktora koji mogu utjecati na sportski rezultat

Determinante sportskog uspjeha:

a) motoričke sposobnosti, vještine, kondicijski status, te-ta pripremljenost sportaša
b) psihološki faktori- motivacija, samopouzdanje, koncentracija, emocionalna kontrola

Psihološke vještine= faktor o kojem u najvećoj mjeri ovisi hoće li sportaš ostvariti svoje
potencijale. Ključne su za razlikovanje pojedinca izvanrednog sportskog talenta koji je postao
vrhunski sportaš od onog koji je ostao prosječan. Tradicionalan pristup u radu sa sportašima
zanemaruje važnost psiholoških vještina što je zastarjela strategija. Noviji trendovi sve više
prepoznaju potrebu za poboljšanjem psiholoških vještina, a fizička i te-ta priprema sve se više
nadograđuju mentalnom čvrstoćom. Psihološka priprema sportaša osnovni je preduvjet
optimalnog integriranja i realizacije svega što je sportaš usvojio i postigao u okviru ostalih
segmenata sportske pripreme. U vrhunskom sportu sportski psiholog neizbježan je dio tima.

Suradnja sa sportskim psihologom:

1) kontakt
2) psihodijagnostička obrada sportaša
3) psihologijski izvještaj-inicijalno stanje
4) plan psihologijske pripreme (u suradnji sa sportašem)
5) evaluacija
 LIČNOST I SPORT

Uspjeh u sportu i vježbanju ovisi o nizu faktora, a ličnost je jedan od važnijih.

Definicija ličnosti

Ličnost je jedinstveni, konzistentan sklop mišljenja, doživljavanja i ponašanja pojedinca u

odnosu na okolinu (Horga, 1993).

Ličnost je kompleksan sklop karakteristika tjelesnog i mentalnog funkcioniranja (Tušak i

Tušak, 2001).

Individualni sklop ponašanja, mišljenja i čuvstva koji obilježavaju životnu prilagodbu

pojedinca.

Ličnost je dijelom genetski determinirana, a dijelom naučena i razvija se do 30. godine života.

Crte ličnosti su trajne karakteristike osobe koje dolaze do izražaja u različitim situacijama,
odnosno povezuju se s nekim tipičnim obrascima ponašanja. To su unutrašnja svojstva koja
uzrokuju ponašanje.
-kombinacija crta-tip ličnosti
-dispozicijske varijable- internalne i kauzalne dispozicije

Psihologija ličnosti proučava strukturu ličnosti i dinamičke procese (emocije, motivaciju koje
na ispoljavanje osobina utječu u određenim okolnostima).

EYSENCKOV MODEL LIČNOSTI

-empirijski model (FA)
-hijerarhijski model
-osnovna pretpostavka: ličnost je determinirana ponašanjem i proučava se proučavajući
ponašanje ljudi
-sastoji se od 3 nezavisne dimenzije koje predstavljaju tipove ličnosti

Ekstraverzija-introverzija
Neuroticizam-emocionalna stabilnost
Psihoticizam-mentalno zdravlje

Ekstraverzija-introverzija
-odnosi se na stupanj u kojem je temeljna orijentacija neke osobe okrenuta prema van (prema
svijetu, drugima) ili prema unutra, prema sebi

Ekstraverzija-društven, aktivan, živahan, asertivan, sklon riziku, traži uzbuđenja, dominantan,

bezbrižan, poduzetan
-važno- prirođeno niža razina unutrašnje aktivacije u organizmu (traže vanjsku stimulaciju)
Introverzija- povučen, miran, kontroliran, sramežljiv, sklon povlačenju u sebe osobito ako su
u sukobu ili pod stresom
-važno- viša razina pobuđenosti nego ekstraverti, kondicionabilniji

Neuroticizam-emocionalna stabilnost

Neuroticizam- nestabilna, impulzivna, pretjerano reaktivna osoba koja je razdražljiva,

anskiozna, neprilagođena, depresivnost, osjećaj krivnje, nisko samopoštovanje, napetost,
iracionalnost, sramežljivost

Emocionalna stabilnost- smirena, dobro prilagođena osoba, kontrolirana

Psihoticizam-mentalno zdravlje

Psihoticizam- slaba kontrola impulsa, neugodna, napasna osoba, ne uklapa se, okrutna,
nehumana, bez empatije, neprijateljska prema drugima, manipulator, agresivna, voli
uznemiravati i smetati druge, spoznajni procesi su poremećeni ( za razliku od N kod kojih su
očuvani ali ne mogu kontrolirati emocije) , egocentričnost, tvrdoglavost, impulzivnost,
sklonost psihopatološkim ponašanjima

Mentalno zdravlje- dobra kontrola impulsa

Spolne razlike: M viši na ekstraverziji i psihoticizmu; Ž više na neuroticizmu.

Psihopati visoko na sve tri neovisne dimenzije.

LIČNOST I SPORTSKI USPJEH

Ličnost i predikcija sportskog uspjeha

-istraživanja 1980-ih- podijeljena stajališta
Ličnost nije najvažniji prediktor sportskog uspjeha ali jest prediktor! Na temelju samo
osobina ličnosti nije moguće pouzdano razlučiti uspješne od neuspješnih sportaša.

Profil ličnost sportaša

Sportaši vs. nesportaši
Sportaši se od nesportaša razlikuju u nekim osobinama ličnosti.
-za bavljenje sportom potrebna je izraženost nekih osobina ličnosti
- sportske situacije utječu na ponašanje pa i na specifičnu organizaciju osobina

Sportaši: neovisniji, objektivniji, ekstravertiraniji, imaju veću potrebu za postignućem, imaju

veću potrebu za podražajima i stimulacijom, manje anksiozni, samopouzdaniji, dominantniji,
emocionalno stabilniji, mentalno čvršći, samodiscipliraniji, savjesniji, odgovorniji...

Vrhunski vs. prosječni sportaši

Vrhunski: više skloni traženju senzorne stimulacije, ekstravertiraniji (imaju nižu razinu
pobuđenosti, traže podražaje, što je važno u sportu), veća tolerancija na frustraciju/bol, viši
psihoticizam (koji je u osnovi agresivnost), viša razina samopouzdanja i bolja slika o sebi,
niže prednatjecateljske anksioznosti i bolje se suočavaju sa stresom...

Ekipni vs. individualni

Ekipni: dobre socijalne vještine, socijalna inteligencija, komunikacijske vještine, sposobnost
rješavanja sukoba, tolerancija na frustraciju, osjetljivost za probleme drugih

Individualni: dominantnost, težnja za individualnošću, ustrajnost, samoodgovornost,

sposobnost samokontrole i samomotivacije

Sportašice vs. sportaši

Sportašice: neurotičnije; manje mirne i manja sposobnost samokontrole; manje dominantne
(više obzirne, tolerantne, popustljive, s više razumijevanja za druge...); više plahe, nesigurne i
neodlučne; manje emocionalno stabilne (labilnijeg raspoloženja, sklonije negativnim
emocijama); manje kompetitivne; manje aktivne, samosvjesne

-sličnije muškarcima nesportašima i sportašima

UTJECAJ SPORTA NA OBLIKOVANJE LIČNOSTI

Sportaši se opetovano nalaze u specifičnim situacijama što utječe na oblikovanje njihove
ličnosti. Također je i prisutno socijalno učenje odnosno transfer iz sporta u ostala područja
djelovanja. Važan je utjecaj situacije na ponašanje!

Interakcijski pristup-situacija i osobine ličnosti kao i njihova interakcija determiniraju

ponašanje
-stupanj u kom će ličnost utjecati na postignuće ovisi o interakciji između sportaša (ličnosti) i
situacije (okoline)
-ako je utjecaj situacije jak, ličnost znatno manje determinira ponašanje

Pristup stanje- osobina

-osobine ličnosti predstavljaju trajne dispozicije
-psihička stanja, raspoloženja ovisna su o situaciji
(anksioznost)
Tri tipa utjecaja sporta na osobine ličnosti:
a) pozitivan
-pozitivni ishodi situacija postignuća potiču pozitivne emocije, raste samopouzdanje
-usmjerenost na zadatak i vještinu djeluje na razvoj samokontrole i prosocijalnih
stavova
-ulaganje napora priprema pojedinca na toleranciju progresivnog osjećaja neugode,
jača otpornost i toleranciju na frustraciju, a djeluje i na biokemijskoj osnovi- popravlja
se raspoloženje, snižava depresivnost; distraktivan utjecaj sporta, smanjuje ruminacije
-stres, u ovom slučaju sport, pobuđuje sve funkcije pa tako i konativne
-kooperacija s ostalima oko zajedničkog cilja pobuđuje toleranciju i razvija socijalne
vještine
 b) neutralan
-sport je samo jedan okolinski faktor i njegov se utjecaj ne može izolirati
-nemogućnost generalizacije rezultata
-manjkavi istraživački nacrti

c) negativan
-sportaši neosjetljivi na potrebe drugih
-kompetitivnost reducira prosocijalne tendencije kod dječaka, u smijeru rivalstva
-negativan utjecaj na stavove i moralnost, osobito kod M
-hiperkompetitivni i individualistički orijentirani igrači slabije su prilagođeni ličnosti;
mjere psihološke prilagodbe i zdravlja mogu biti i negativno povezane s
natjecateljskom uspješnošću
-sportovi s puno fizičkog kontakta- niži stupanj moralnog razvoja i veća agresivnost
kod djece
-natjecateljski stres može dugoročno negativno djelovati na ličnost

Najnezgodniji faktor sportske aktivnosti je i sama bit sporta-kompetitivnost, drugim riječima

samo natjecanje kao situacija traži njegovanje i poticanje kompetitivnog stava.

Utjecaj natjecanja= izvor stresa- djeluje na neke osobine ličnosti (agresivnost, anskioznost)
kod dugotrajne izloženosti, osobito kod mladih
-kompetitivnost inhibira prosocijalne tendencije
-dugotrajna izloženost velikim fizičkim naporima i trajna odricanja- moguće konverzije
>>> profesionalno bavljenje sportom- potpuni angažman: posljedice po identitet i poteškoće u
socijalnoj prilagodbi

Kompetitivnost vs. hiperkompetitivnost

Kompetitivnost= natjecateljski duh, zdravo nadmetanje, prilika za testiranje vlastitih
sposobnosti i dosega

Hiperkompetitivnost= jako izražena želja za natjecanjem i pobjedom radi povećanja vlastite

vrijednosti
-povezana sa slabije prilagođenim psihološkim funkcioniranjem
-povezanost s neuroticizmom, nepovjerenjem, makjavalističkim tendencijama, narcizmom,
niskim samopouzdanjem i slabim psihološkim zdravljem
-takve osobe iskorištavaju i manipuliraju drugima/protivnicima, skloni su omalovažavanju
drugih
-porijeklo: verbalno/fizičko zlostavljanje što dovodi do razvoja osjećaja bespomoćnosti i
ništavnosti
-fragilno samopoštovanje, ovisnost o vanjskoj evaluaciji

Ličnost i rekreativno vježbanje

-utjecaj na osobine ličnost drugog reda posredstvom: fizioloških promjena, percepcije
tjelesnog izgleda, socijalizacije i promjene nekih životnih navika, oblikovanja očekivanja,
stavova i vrijednosti te samopouzdanja

Ustrajnost u vježbanju ovisi o:

-lokusu kontrole- interpretaciji uzroka vlastitog uspjeha (internalni lokus-veća ustrajnost)
-samomotivaciji- vještine samoregulacije (ciljevi, praćenje, samonagrađivanje)
-stupnju slaganja aktivnosti i osobina ličnosti (potreba)
-razini neuroticizma- (veći N, veće odustajanje)- niska razina tolerancije na frustraciju, veća
podložnost stresu zbog slabih strategija suočavanja, veća sklonost ozljedi (kognitivno
neangažirani, usmjereni na sebe)

KOGNITIVNI PROCESI U SPORTU (INTELIGENCIJA, PAMĆENJE)

Značajke pamćenja:
1. tri faze pamćenja (kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje)
2. tri vrste pamćenja koje se koriste za pohranu informacija na dulje ili kraće vrijeme (senzorno,
kratkoročno i dugoročno)
3. različiti tipovi pamćenja koja se koriste za pohranu različitih vrsta informacija (npr.
pamćenje za činjenice, pamćenje za vještine)

Pamćenje - definicija
Sposobnost zadržavanja informacija stečenih iskustvom ili aktivnim učenjem (Petz, 1993)
Mogućnost usvajanja, zadržavanja, i korištenja informacija (Zarevski, 1994)

Ljudsko pamćenje se zasniva na složenim i međusobno povezanim neurofiziološkim

strukturama koje imaju različite zadatke u sklopu osnovne svrhe pamćenja: dobro pohraniti
informacije za buduću upotrebu.

Tijek kretanja informacija kroz različite faze/vrste pamćenja (Atkinson i Schiffrin, 1968;
Zarevski, 1994)

podražaji pronalaženje

senzorno kratkoročno dugoročno

pamćenje pamćenje pamćenje

ponavljanje
pažnja dosjećanje kodiranje
pohranjivanje

SENZORNO PAMĆENJE

Na razini SP kratko su vrijeme pohranjene stotine osjeta.

Dio svih mogućih dostupnih informacija se upućuje dalje u sustav, na obradu, a pažnja je prvi
kontrolni proces koji to determinira.
Senzorno pamćenje: vrsta pamćenja koja djeluje u kontaktu s podražajem i vrlo kratko
zadržava informacije u nepromijenjenom obliku.

Karakteristike senzornog pamćenja

- sadrži sve informacije iz okoline koje su registrirali osjetni organi (veliki kapacitet)
- vrlo kratko trajanje informacija
- mali dio informacija, one na koje se obrati pažnja, seli se dalje na obradu, u KP (kontrolni
proces)

Sadržaj senzornog pamćenja

Osjeti >> postoji dio senzornog registra za svaki osjetni modalitet
Značaj: perceptivno pamćenje, zadržava informacije još vrlo kratko nakon što je uklonjen
podražaj

Bitne sastavnice:
EHOIČKO PAMĆENJE (do 2 s)
IKONIČKO PAMĆENJE (0,5 s)
(fotografsko pamćenje-eidetske slike)

KRATKOROČNO (RADNO) PAMĆENJE

Kratkoročno pamćenje > 3 faze

1) kodiranje - podrazumijeva prevođenje informacije u neku smislenu cjelinu/oblik,

pridavanje koda informaciji
-kodiraju se one informacije koje su stigle u ovaj registar (one na koje smo obratili
pažnju).
-3 načina: fonološki, vizualni, semantički kod
(verbalni s.) (slike) (verbalni sadržaj, slike)

2) pohrana
-kapacitet KP: 5-9 informacija (7+/-2 - smislenih jedinica pamćenja)
Kapacitet se povećava grupiranjem informacija ('chunkovi'; rekodiranje, grupiranje)
-trajanje: kratko, 20-40 sekundi (slike 10-12) ; princip ‘pune klupe’

Kontrolni proces: ponavljanje

Pohrana > smislenost

3) pronalaženje
-sadržaji KP – oni aktivni u našoj svijesti; te su nam informacije dostupne, ne mora ih se
tražiti
-što ih je više, sporije ih identificiramo jer moramo prijeći sve te informacije
pretraživanje -jako brzo (40 ms) i nismo ga svjesni
-važna uloga KP u mišljenju!

Tri funkcije KP
-KP kratkoročno čuva potreban sadržaj i služi kao radni prostor zadržavamo informaciju
ponavljanjem u nepromijenjenom obliku dok nam je potrebna, nakon čega se ona gubi
-ako nam informacija treba na dulji rok, onda je nastojimo kodirati da bismo je bolje
pohranili u DP, tj. KP je stanica na kojoj se informacije pripremaju i čekaju pohranu u DP
-kad nam treba neka pohranjena informacija, pretražimo DP i tu informaciju vratimo u KP i
tu s njom baratamo

DUGOROČNO PAMĆENJE
-uključeno je kada podaci trebaju biti sačuvani od nekoliko minuta do zauvijek

-kapacitet DP - ogroman,
praktički neograničen
-trajanje - zauvijek, zbog zaboravljanja do nekih informacija ne možemo doći

Kako se prenosi informacija iz KP u DP?

-KP = ponavljanje radi zadržavanja, održava se razina aktivacije čestice
-bitno za upamćivanje i prijenos u DP
-za adekvatnu pohranu bitno razumjeti informaciju, naći smisao i povezati s postojećim
znanjem = više znakova za dosjećanje
-zapis u pamćenju = engram

-ponavljanje - sažeto višekratno prelaženje preko informacija, bez prerade. Takvo znanje
ostaje nepovezano, ako se na njega često ne vraćamo, gubimo ključ za dosjećanje.
-organiziranje –nastojanje da se informacije dobro organiziraju, tj. uklope s već pohranjenima
u smislene cjeline. Traže se unutrašnje veze i informacija se uklapa u hijerarhiju i sheme
-elaboracija – proces proširivanja novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s već
pohranjenim, stvaranje veza između novog i postojećeg. Informacija se nastoji višestruko
obraditi

Podjele DP
Prema osjetnom modalitetu
-vidno, slušno, mirisno..

Prema namjeri
- eksplicitno, implicitno
- automatsko, pamćenje koje zahtijeva napor

Prema sadržaju
-proceduralno - znanja o tome kako nešto učiniti; tu se pohranjuju vještine, odnosno stvaraju
asocijacije između pojedinih operacija koje se izvode određenim slijedom (bitno u sportu, ali
tu spadaju razne svakodnevne vještine)
-deklarativno pamćenje- odnosi se na znanje činjenica. Razlikujemo:
-epizodičko: informacije o tome kada i gdje smo usvojili neku informaciju;
upamćivanje vremenskog određenja kad su se događaji (epizode) zbili i njihovo
prostorno vremensko povezivanje (vl. iskustvo!), bitno za svakodnevno funkcioniranje
- semantičko: pamćenje značenja riječi, pojmova, pravila, to je opće znanje
omogućuje upotrebu jezika. Ono je konceptualno organizirano (sheme, kategorije) i
pronalaženje ovih informacija često je automatsko
ZABORAVLJANJE
= nemogućnost dosjećanja, nemogućnost pronalaženja informacija koje smo ranije pohranili

Razlozi zaboravljanja
-postepeno slabljenje tragova pamćenja
-nemogućnost pronalaženja informacije u DP – gubimo ključ
-represija – motivirano zaboravljanje –obrambeni mehanizam
-interferencija – pojava kada učenje jednog gradiva ometa pamćenje drugog
proaktivna negativan
retroaktivna transfer

Metode za ispitivanje pamćenja

- metoda prepoznavanja
- metoda dosjećanja
- metoda uštede

KAKO si olakšati pamćenje?

- Efekt prvenstva- lakše pamtimo ono što smo prvo čuli
- Efekt novosti – lakše pamtimo ono što smo zadnje čuli (još aktivno u KP)
- Von Restorffov efekt- uspješnost pamćenja prema mjestu čestice kada se u nizu nalazi
perceptivno istaknuta čestica

- mnemotehnike= različiti postupci kojima se olakšava zapamćivanje nekog verbalnog, ali i

drugih simboličkih materijala prilikom njihova učenja (oslanjaju se isključivo na kognitivne
procese onoga koji uči)
-temelje se na korištenju prethodno dobro, najčešće do automatizma naučenog materijala
-njima nastojimo: povezati nepovezano; naći dobre znakove za dosjećanje; učiniti besmisleno
smislenim; stvaramo kratice od početnih slova i sl.
-dijelimo ih na: verbalne, predodžbene, mješovite

- Elaborirano kodiranje – dodaju se informacije i prerađuju na takav način da budu što bolje
zapamćene
METAMEMORIJA – znanje o načinu funkcioniranja pamćenja koje pojedincu omogućava
učinkovito kodiranje, pohranjivanje i dosjećanje. Može se definirati i kao znanje o vlastitom
pamćenju, o svemu što imamo pohranjeno u memoriji.

Kontekst, emocije i pamćenje

- emocije – istraživanja pokazala da se bolje dosjeća kad se nalazimo u istom emocionalnom
stanju kao za vrijeme učenja.
-bolje pamtimo materijal u istom emocionalnom tonu kao naše raspoloženje
emocije >> znak za dosjećanje
-kontekst – okolinski znakovi mogu imati značajnu ulogu u određivanju traga pamćenja, tj.
dosjećanju (primjeri: studenti/ispit; iskazi svjedoka)

Biološka osnova pamćenja

-u mozgu ne postoji niti jedan centar koji bi pohranjivao informacije, već pamćenje uključuje
različite kortikalne i subkortikalne strukture – ‘difuzna sposobnost’

Kratkoročno p.-reverberacijski krugovi, njihova aktivnost i pobuđenost

Dugoročno p.-strukturalne promjene, povećanje broja i promjene veza između živčanih
struktura

Smetnje pamćenja
-hipomnezija: smanjena mogućnost upamćivanja

-amnezija: nemogućnost upamćivanja

-anterogradna: nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja– ili zbog
poremećaja pohrane novih informacija ili nemogućnosti njihovog vraćanja u
kratkoročno pamćenje
-retrogradna: gubitak pamćenja za događaje koji su prethodili ozljedi mozga; često se
javlja i razmjerno je kratka (30 minuta), a nekad se izgubi cijela osobna povijest.

-infantilna amnezija – amnezija dječje dobi, nesposobnost dosjećanja događaja koji su se zbili
prije 2.,3. godine života

-paramnezije – lažna sjećanja

-deja vu
-jamais vu

-alzheimerova bolest – javlja se kod starijih osoba, progresivna bolest koju karakterizira
postepeni gubitak pamćenja ali i ostalih kognitivnih f-ja (govor, rješavanje problema..)

Struktura dugoročnog pamćenja

- sadržaji našeg pamćenja strukturirani su i hijerarhijski poredani > semantička mreža
(po značenju)
=pojmovi, koncepti, predodžbe radnje >> kognitivne sheme>> semantička mreža

Kognitivne sheme – psihološke strukture u našem dugoročnom pamćenju koje su odraz našeg
znanja i iskustva i određuju, općenito rečeno našu interakciju s okolinom. Sheme su opće
predodžbe tipične strukture poznatih iskustava. Pamćenje organiziramo u skladu s našim
kognitivnim shemama. Broj i opseg shema razlikuje se s obzirom na dob, iskustvo..

Karakteristike semantičke mreže:

- predstavlja strukturu DP
- hijerarhijski je organizirana (postoje generalne informacije – kategorije koje vode do
specifičnih informacija – slučajeva, primjera)
- logična, međusobno povezana, ogromna, mreža informacija
- poveznice – tragovi pamćenja > olakšavaju pronalaženje i pristup određenoj informaciji
- sadržaj – mreža koncepata (pojmova), radnji, predodžbi

Kostruktivno pamćenje – pamćenje sadržaja u skladu s našim kognitivnim shemama,

prethodnim znanjem, iskustvom i sl. uslijed čega dolazi do rekonstrukcije 'prazina u pamćenju'
tj. konstruiranja dijelova sadržaja (priče) koje nismo uspjeli zapamtiti vlastitim sadržajem.
Takve distorzije u određenoj mjeri ili uopće ne odgovaraju stvarnim činjenicama, a posljedica
djelovanja konstruktivnog pamćenja jest da je sadržaj u određenoj mjeri promijenjen (nedostaju
dijelovi, neki su postojeći dijelovi izmijenjeni, a neki potpuno zamijenjeni drugima kojih u
originalnoj verziji nije ni bilo).

INTELIGENCIJA I SPORT

Definicija inteligencije
Svojstvo uspješnog snalaženja pojedinca u novim situacijama.
Sposobnost učinkovitog rješavanja problema.
Svojstvo jedinke da pronalazi nove prilagođene reakcije u prilikama bilo koje vrste.
Sposobnost apstraktnog mišljenja o kojoj ovisi intelektualni doseg pojedinca.

Inteligencija je opća kognitivna sposobnost.

Kognitivne sposobnosti i uspjeh u sportu

-kontradiktorni nalazi
-mali broj istraživanja
-dvojbenost eksperimentalnih nacrta
-nema informacija o utjecaju kognitivnih sposobnosti na sportsku uspješnost

Suvremena istraživanja bave se ispitivanjem specifičnih kognitivnih funkcija (pažnja, vrijeme

reakcije, trajanje vizualne fiksacije i sl.) u odnosu na neke specifične segmente sportskog
djelovanja. Usprkos nekim izuzecima moguće je zaključiti o pozitivnoj povezanosti između
sportske ekspertnosti i superiornih kognitivnih sposobnosti ali treba uzeti u obzir da su
iznadprosječni pojedinci u različitim područjima djelovanja također iznadprosječni.

Veza inteligencije i uspjeha u sportu objašnjava se:

1) korištenjem inteligencije pri pronalaženju odgovora u novoj situaciji
2) putem korelacije inteligencije i motoričkih sposobnosti (viša inteligencija ide uz
razvijene motoričke sposobnosti)
3) kvalitetnijim stilom života i korištenjem boljeg pristupa u oblikovanju sportske
karijere; kvalitetnijim strategijama suočavanja sa stresom
 PAŽNJA U SPORTU

Naša okolina neprestano nas bombardira s mnoštvom podražaja. Međutim, što god radili,
samo nam je mali dio informacija bitan za zadatak, ostalo je suvišno. Ključnu ulogu pri
odabiru informacija koje se zateknu u našem senzornom registru i njihovom daljnjem
prosljeđivanju informacija na obradu ima proces pažnje.

Što je pažnja?
Pažnja (pozornost) – trajnija usmjerenost opažača prema nekom izvoru podražaja.
Zanemaruju se neki podražaji da bi se učinkovito nosilo s nekim odabranim podražajima.
Pažnja – kognitivni proces izbora podražaja iz mnoštva koji nas okružuju i stalno salijeću.

Što uvjetuje odabir podražaja za daljnju obradu?

-fizikalna obilježja informacije
-značenje informacije

Predpažnja i pažnja
Pažnja je svjesna i namjerna aktivnost. Za ovu razinu nužna je svjesnost i uključenost nekih
viših kognitivnih procesa.
Predpažnja je stanje opće pobuđenosti organizma, živčanog sustava, posebice osjetila koja
postaju otvorena za ulazak informacija, a to početno prihvaćanje informacija odvija se
automatski.

Terminološka zbrka
pažnja, pozornost, koncentracija,fokus

Svijest je povezana s pažnjom, točnije, smatra se selektivnim aspektom pažnje. Jedna od

definicija svijesti kaže da se radi o zamjećivanju okoline posredstvom senzoričkog
podraživanja.
Pozornost je sinonim pažnji (namjerna vs. nenamjerna)
Pažnja je složeni kognitivni proces, trajnija usmjerenost opažača prema nekom izvoru
podražaja
Koncentracija je usmjerenost pojedinca na jednu stvar u određenom trenutku
Fokus je usmjeravanje sportaša na određene unutarnje ili vanjske znakove koji pozitivno ili
negativno djeluju na sportsku izvedbu.

Osnovne zakonitosti
1. kapacitet pažnje je ograničen
2. pažnju usmjeravamo na predmete/pojave koje nas zanimaju ili nas privlače
3. pažnja je multimodalna
4. pažnja je usko povezana s pamćenjem
 5. ljudi imaju sposbnost simultane obrade informacija
6. različite sportske situacije postavljaju različite zahtjeve pred sportaša s obzirom na
pažnju
7. postoji više stilova pažnje (ovise o ličnosti, tipu sporta, situaciji i njenom značenju)
8. postoji pozitivna povezanost između pažnje i pobuđenosti
9. sportaš može naučiti upravljati svojom pažnjom, kontrolirati fokus (najbolje kad je
usmjeren ful na zadatak)

Pretpostavke efikasnije fokusiranosti u sportu

-adekvatna pobuđenost
-automatizirana izvedba vještine (zahtijeva minimalan kognitivni napor),
-svjesnost zakonitosti procesa pažnje i zahtjeva sporta, povećava sportaševu sposobnost
koncentracije na terenu (važno uvježbati)

Pažnja i sportsko postignuće: pažnja >>> irelevantni faktori >>> potrošnja ograničene
energije >>> pad koncentracije >>> slabija izvedba

Posljedice gubitka koncentracije

-pogrešna odluka
-zakašnjela reakcija
-propust/pogreška
> neadekvatna obrada informacija
> preplavljivanje

Usmjeravanje pažnje
Faktori:
-svjesnost procesiranja informacija
-orijentacijski odgovor
-vremenski kapacitet pažnje
-selektivna pažnja
-suženje pažnje

Znakovi:
-vanjski
-unutarnji

-relevantni
-irelevantni (distraktirajući)

Suženje pažnje
-definira odnos između pažnje i pobuđenosti (arousal)
-Easterbrook, (1959) i Landers (1980): MODEL SUŽENJA PAŽNJE

POBUĐENOST I SPORTSKI USPJEH

-primjena Yerkes-Dodsonovog zakona
-razina pobuđenosti i težina zadatka su u obrnuto proporcionalnom odnosu
-s porastom složenosti vještine količina pobuđenosti potrebna za optimalno postignuće pada
-postignuće je najveće kad je pobuđenost srednja/optimalna

Što je optimalna razina pobuđenosti?

-individualno
-ovisi o stupnju usvojenosti vještine – optimalna razina pobuđenosti početnika niža
-ovisi o tipu sporta
-uz optimalnu razinu pobuđenosti >> optimalno postignuće
-priprema za natjecanja - traženje optimalne razine pobuđenosti !

Pobuđenost i efikasnost fokusiranja

Niska pobuđenost: sportaš skuplja i važne i nevažne znakove; neadekvatan fokus, pad
postignuća
Umjerena pobuđenost.: fokus se sužava, u optimalnoj točci ostaju samo relevantni znakovi,
postignuće optimalno
Previsoka pobuđenost: fokus se dalje sužava, odbacuju se i važni znakovi; pad postignuća

Stilovi pažnje
-varijabilni zahtjevi za fokusiranjem/rasponom pažnje po sportovima
-važna: fleksibilnost
-stil fokusiranja: 2 dimenzije: smjer( eksternalni/internalni) i raspon (široki/uski)

Stil utječe na sposbnost fokusiranja u određenom sportu i osobito dolazi do izražaja kad je
sportaš pod pritiskom.

Razlikujemo
• široki- internalni: tipični za analizu strategija i rješavanje problema za vrijeme
natjecanja, fokus na odlučivanju, mislima, kombiniranju akcija
• široki – eksternalni: sportaš je sposoban usmjeriti se na veći broj znakova iz okoline,
npr. na poziciju protivnika,linije, suigrače..– da bi to mogao sportaš mora reducirati
razinu tjelesne aktivacije
• uski – internalni: sportaši mentalno ponavljaju izvedbu, usmjereni na tehniku,
pozitivne misli
• uski-eksternalni: fokusiranost na 1-2 znaka važna za izvedbu (važno odrediti koje)

Stil fokusiranja dolazi do izražaja pod pritiskom.

CILJ: identificirati sportašev stil i jačati ga s obzirom na zahtjeve sporta >> vještine
upravljanja pažnjom
Važno znati: to je vještina!
Nužno: prakticirati na treningu (situacijski t.)
Utjecaj stresne situacije na pažnju sportaša (Nideffer i Sagal, 2001):

Faktori koji utječu na fokusiranost i koncentraciju

1. djelovati u sadašnjosti
2. usmjerenost na proces
- ključne riječi
- rutine

Normalno je da sportaš gubi fokus ali je važno da se može/zna refokusirati!

Kako trener može pomoći sportašu?

-situacijski treninzi
-u suradnji sa sportašem identificirati i definirati njegov problem s pažnjom i što mu
pridonosi, prethodi
-tehnika ključnih riječi (pr.‘lopta’ – trener + sportaš)
-rutine (osobito dijelova igre koji su pod kontrolom)
-dovoljno odmora
-pomoć sportskog psihologa

TRENER U PROCESU SPORTSKE PRIPREME

Trener ima odgojnu funkciju jer prenosi svoja iskustva na djecu i mlade. Zbog toga mora
voditi računa o tome koje su karakteristike djece ili mladih s kojima radi te svoje odgojne
postupke i načine rada prilagoditi njihovim karakteristikama.

Da bi trener svoju odgojnu i formativnu ulogu mogao kvalitetno ispunjavati mora poznavati
(barem) osnove intelektualnog, motoričkog, emocionalnog i socijalnog razvoja. Naime,
njegovi postupci moraju biti usklađeni sa značajkama razvojne faze u kojoj se nalaze njegovi
igrači, po svim ovim aspektima razvoja.
Inovativni treneri- karakteristika po kojoj se razlikuju vrhunski od dobrih trenera. Oni nisu
samo u skladu s vremenom i novim metodama treniranja, već su stalno korak ispred u
traženju novih ideja i mogućnosti.

Područja trenerovog djelovanja:

1) planiranje treninga
2) provedba treninga
3) kontrola uspješnosti treninga
4) svestrana skrb za sportaša
5) savjetovanje i pomoć svojim sportašima
6) uloga na natjecanju

RUKOVOĐENJE
=utjecaj na aktivnost i vjerovanja članova grupe, iniciranje akcije, donošenje odluka,
rješavanje sporova i donošenje sudova
Utjecaj trenera na usmjeravanje i koordiniranje djelovanja pojedinca (sportaša) prema
zajedničkom cilju.

Može biti:
-formalno
-neformalno

-instrumentalno (radno)
-ekspresivno (socijalno-emocionalno)

-autokratsko
-demokratsko

3 pristupa determiniranja
1) pristup osobina
-nastoji se naći profil ličnosti koji može razlikovati uspješne od neuspješnih vođa
-neke osobine mogu pomoći da netko bude uspješniji vođa, ali to ne garantiraju
-Kirkpatrik i Locke (1991)-postoje neke karakteristike koje su povezane s uspješnošću u
trenerskom poslu: ambicioznost, upornost, poštenje, motiviranost za vođenje sportaša,
samopouzdanje, inteligencija, kreativnost, fleksibilnost, odgovornost i kompetentnost.
-nedostatak modela- jednodimenzionalnost

2) situacijski pristup
-kontingencijski model (Fiedler, 1981)
-vođenje ovisi o situaciji (rang natjecanja, dob sportaša, tip sporta, periodizacija...)
-učinkovitost trenera: funkcija osobnosti+ stupanj kontrole nad situacijom
-2 tipa trenera: a) orinetirani prema ljudima
b) orinetirani prema zadatku

3) bihevioralni pristup
-polazi od identificiranja zajedničkih oblika ponašanja dobrih trenera
-tri tipa rukovođenja: autokratski, demokratski i leissez fair
 -karakteristike autokratkog vođe:
• donosi odluke samostalno
• očekuje njihovo bezuvjetno prihvaćanje
• pohvaljuje samo u rijetkim prilikama
• jednosmjerna komunikacija
• sportaš=izvršitelj
• prednosti: trajna usmjerenost ka svrsishodnom cilju bez obzira na umor,
iscrpljenost, distraktore, stres...
• nedostaci: nedovoljna samostalnost sportaša, problemi s mobilizacijom i
motivacijom u odsudstvu trenera, mogući problemi u komunikaciji

- karakteristike demokratskog vođe:

• uvažava i traži mišljenje sportaša
• pomaže pojedincu, nema pritiska
• brojne povratne informacije
• dvosmjerna komunikacija
• socijalna podrška
• sportaš=aktivni sudionik
• prednosti: naglasak na pojedincu, sportaš slobodan za istraživanje svog talenta i
dometa, brojne povratne informacije
• nedostaci: problemi s motiviranjem igrača u kriznim situacijama uz nemogućnost
maksimalne iskoristivosti raspoloživih potenicijala

- karakteristike laissez fair stila

• laissez fair (franc. doslovno) pustite neka svatko čini što hoće i neka sve ide
svojim tokom
• moć se koristi relativno malo
• visok stupan neovisnosti
• vođa kao medijator u odnosu ekipa-okolina

Na stil vođenja utječu spol, dob, iskustvo trenera, vrsta sporta, formalna struktura
ogranizacije, karaktersitike grupe/sportaša, veličina grupe, norme, ciljevi...

Emocionalna kontrola-velika odgovornost >>> povećana količina stresa >>> promjene u

radu srca.
Sportaš se lakše prilagođava tim fiziološkim promjenama jer napetost i anksioznost može
izraziti i do određene mjere potpuno odstraniti fizičkom aktivnošću na terenu. Trener prilikom
vođenja (treninga, utakmica) nema te mogućnosti.

Sportaši preferiraju trenera koji je umjeren u ponašanju i ekspresijama te koji odaje dojam
emocionalno smirene osobe. To utječe na povjerenje. S druge strane, trenerovo agresivno
ponašanje i impulzivno izražavanje emocija često izazove suprotne učinke kako kod igrača
tako i kod publike.

ODNOS TRENER  SPORTAŠ

-interakcija
-bihevioralni, kognitivni i emocionalni utjecaji
-važan faktor sportske pripreme
-dijada u kojoj se isprepliću emocije, stavovi, misli i djelovanje
-utječe na učinkovitiost zajedničkog rada
-formalni i neformalni kontakti
-razvija se u okviru treninga i natjecanja, a poprima i šire razmjere
-znanstveni, stručni, pedagoški pristup trenera u cilju razvoja različitih faktora sportske
izvedbe
-njihova komunikacija jedan je od najvažnijih aspekata sportske pripeme

Važna obilježja odnosa T-S (3 C, Jowett, 2003)

-bliskost (closeness)
-sukladnost (coorientation)
-komplementarnost (complementarity)
+
-kompatibilnost (compability)

Elementi uspješnog odnosa T-S

-međusobna osobna naklonost
-poznavanje (sposobnosti sportaša, njegovog zdravstvenog stanja, stavova, interesa, ambicija,
namjera, želja, obiteljske situacije, eventualne probleme u školi...)
-sličnost interesa
-sličnost stavova i vrijednosti
-sličnost razine inteligencije
-sličnost socijalnog podrijekla
-odgovarajuće metode rada

Zdrav odnos nužan je da bi sportaš mogao dati najbolje od sebe, da bi se razvio i kao osoba te
da bi obje strane bile zadovoljne. Neučinkovit odnos vodi u sukob, rađa nezadovoljstvo i lošu
izvedbu te može dovesti do odustajanja.

Europska istraživanja odnosa T-S

1) socijalno-emocionalni pristup
-ističe se emocionalna komponenta odnosa
-proizlazi iz interaktivnog djelovanja trenera i sportaša
-može utjecati pozitivno ili negativno na ponašanje sportaša i na prirodu diade
-emocionalni angažman iz:
-činjenice da je zajedničko sportsko postignuće idealizirani cilj 2 osobe koji se
realizira izvedbom jedne od njih (Leveque, 1992)
-emocije su poslijedica sportaševe potrebe za sigurnošću u kompetitivnoj situaciji
(Chappui i sur. 1998)
- emocije-trener (Kaliopuska i sur. 1993) u istraživanju potvrdili pretpostavke o asertivnom
i narcisoidnom ponašanju trenera zbog kompenzacije osobne nesigurnosti i nedostatka
samopouzdanja
-Salminen i Liukkonen (1983)- emocionalni odnos ovisi o trenerovom stilu: demokratski
orijentirani treneri imaju čvršći i pozitivniji odnos sa sportašima. U suprotnom trenerovo
ponašanje može sportašu biti izvor stresa.
 -zaključno: -trenerov socio-emocionalni utjecaj posljedica je njegovog ponašanja i
emocionalnog stanja, a slično se prenosi i na sportaša- djeluje na sportašev kognitivno-
bihevioralni odgovor

2) bihevioralni pristup
-obuhvaća utjecaj trenera na razvoj stavova, vrijednosti, konkretnog ponašanja sportaša
-Alfermann i sur. (2001) navode da je trener važan izvor motivacije sportaša, te njegova
samovrednovanja
-važna je uloga trenerovih motivacijskih tendencija

3) organizacijski pristup
-temelji se na koncepciji sportske ekipe kao organizacije sa posebnim karakteristikama
unutar šireg konteksta, u kojem trener djeluje kao lider koji mora respektirati ciljeve i
karakteristike situacije, članove koji u njemu sudjeluju, a s druge strane, njegovo je
ponašanje određeno i njegovim osobnim faktorima
-Multidimenzionalni model trenerovog ponašanja (Chelladurai, 1978, 1993)- klasifikacija
trenera prema načinu odlučivanja (autokratski, demokratski) te načinu djelovanja
(instruktivno, davanje povratnih informacija te socijalne podrške)

Trener je sportašima osoba od velikog značaja. On može utjecati na karijeru sportaša u smislu
djelovanja na razvoj njegovih sposobnosti i osobina, natjecateljske efikasnosti, ali i na
psihološki aspekt i to djelujući na zadovoljstvo sportaša, te na razvoj sportske karijere
(perzistencija ili odustajanje). Odnos trenera i sportaša važan je faktor koji može djelovati na
sportsku izvedbu.

DJELOVANJE TRENERA U POJEDINIM FAZAMA SPORTSKE PRIPREME

(Bloom, 1985)

Početna faza sportskog razvoja

-pedagoški pristup
-ljubav za djecu
-naglasak na uživanju i igri
-primaran proces razvoja vještina
-zadaci=izazov
-razvoj intrinzične motivacije
-ciljna usmjerenost na zadatak
-kooperativni uvijeti rada
-kompetentnost

-posljedice:
-osvješćivanje osobnih ciljeva, samokompeticija
-redukcija stresa i pritiska
-autonomnost, odgovornost, afektivni angažman
-perzistencija u sportskoj aktivnosti

Faza početka razvoja sportske karijere

-karakteristike: potpuna svjesnost sportaša o njegovom angažmanu u trenažnom procesu;
sportaš preferira zahtjevnog trenera
-razvijati sportaševu samokontrolu
-razvijati otpornost na stresne situacije
-djelovati na produženje fokusa pažnje i povećanje koncentracije
-razvoj socijalnih odnosa i pripadnosti grupi
-strategije reagiranja u uvijetima treninga i natjecanja
-prihvaćanje i analiza trenerova doprinosa
-samomotivacija

Faza sportske specijalizacije

-karaktersitike: formiran set psiholoških varijabli potreban za savladavanje zahtjeva
vrhunskog treninga; sportaš traži kompetentan izvor informacija

-savladavanje okolinskih distraktora

-strategije reagiranja na različite protivnike
-mogućnost ozlijede
-suradnja sa sportskim psihologom

Trenerova procjena sportaševe zrelosti u svakoj fazi sportske karijere- važan zadatak.
Potrebno zbog prilagodne procesa upravljanja sportaševim kvalitetama te razini sposobnosti i
sportske forme.

KOMUNIKACIJA TRENERA I SPORTAŠA

Komunikacija (lat. communicatio)

Izmjena poruka između dviju i više osoba koje mogu biti verbalne i neverbalne.
Uzajamno utjecanje ljudi upotrebom simboličkih sredstava (Novosel, 1991)
Svakodnevna pojava, sastavni dio života, povezano je s ljudskom potrebom za socijalnim
odnosima te na taj način možemo dobiti informaciju o sebi samima i svom ponašanju, ali i
emocionalno zadovoljstvo koje proizlazi iz odnosa s ljudima.

Predrasude o komuniciranju
1) komunikacija je nešto što svi znaju; dobro komuniciranja je samo po sebi razumljivo
2) komunicira se riječima
3) komunikaciju je moguće izbjeći
4) komunikacija je svjesna i namjerna kativnost; moguće je u potpunosti vladati svojom
komunikacijom
5) opsežnija komunikacija vodi boljim odnosima i rješavanju problema
Sekvenca komunikacijskog lanca trener-sportaš

TRENER SPORTAŠ

osjećaji Zamjećeno
verbalno i
neverbalno
ponašanje
namjere

osjećaji

Očekivano
verbalno i
Interpretacija
neverbalno
trenerovih
ponašanje
namjera

Evaluacija
trenera

Komunikacija je uvijek proces transformacije informacija koji uključuje značajnu kognitivnu

komponentu- interpretaciju.

Uspješan proces komunikacije

-dobro razvijene vještine slušanja
-dobro razvijene vještine opažanja
-vještine verbalnog iskazivanja
-vještine neverbalnog iskazivanja

Svrha komunikacije trener- sportaš/vježbač

-informirati sportaša o njegovom napretku, dati povratnu informaciju o učenju
-uvjeriti osobu na satu aerobika da može poboljšati svoje zdravlje redovitim vježbanjem
-motivirati ekipu za utakmicu
-riješiti problem
(moguće spajanje)

Važnost komunikacije:
Neuspjesi u komunikaciji često su izvor dubljih problema.
Komunikacija je važna zbog odnosa trenera i sportaša.
Komunikacija je važna zbog odabira ciljeva.

Problemi u komunikaciji > konflikt > posljedice >>> nezadovoljstvo, loša izvedba, pad
motivacije, otpor, hostilnost...

Trener bi trebao moći i znati učinkovito komunicirati kada:

-objašnjava igračima tehniku ili taktiku igre (u procesu učenja)
-objašnjava igračima kako da nastupe
-se obraća roditelju
-se obraća rukovodstvu kluba, medijima, sponzorima, navijačima...
----važnost neverbalnog!

Učinkovita komunikacija
-moramo znati što želimo reći ili poručiti
-moramo imati odgovarajuće komunikacijske vještine
-moramo imati pažnju slušaoca
-moramo dati dovoljno informacija, ali ne pričati previše
-moramo pozvati tzv „kongruentnu poruku“ odnosno sadržaj kojeg govorimo mora biti
usklađen sa neverbalnim znakovima koje šaljemo da bismo bili uvjerljivi

Neučinkovita komunikacija
-kada je sadržaj pogrešan (želimo reći jedno, a govorimo drugo)
-kada verbalne ili neverbalne vještine nedostavju ili se ne slažu
-kada nema pažnje od strane slušaoca
-kada se pogrešno tumači sadržaj ili namjera poruke
-kada postoji otpor slušaoca
-kada se razvija frustracija jer slušatelj nema mogućnosti da govori
-kada se sadržaj i neverbalni znakovi ne slažu

Intrapersonalna komunikacija je komunikacija sa samim sobom, unutrašnji monolog,

unutrašnji samogovor...
Svrha: pomaže u planiranju onog što radimo, razjašnjavamo sebi što ćemo reći, izvesti,
pripremamo se...

KAKO DATI POHVALU I KRITIKU

-jedan od najsloženijih zadataka komunikacije
-pretjerivanje je neučinkovito
-problem- na koji način saopćiti
-osnovno pravilo: razlikovati osobu od ponašanja (etiketiranje)
-prilikom davanja povratne informacije treba biti: određen, objektivan i pozitivan (ne
raspravljati!)

Kako pohvaljivati
-pohvale - nužan dio učenja
-djeluju kao pozitivne povratne informacije
-djeluju kao pozitivni potkrepljivači
-trebaju biti iskrene, pravovremene, neposredne i konkretizirane

Kako uputiti kritiku

-poznavati cilj davanja kritike- opći cilj trebao bi biti promjena negativnog ponašanja
-precizno opisati ponašanje i u kojoj situaciji želimo da se promijeni
-preispitati svoju subjektivnost
-preispitati intenzitet ljutnje
-pravovremenost
Tehnike davanja negativne povratne informacije:
-negativno + pozitivno
-sendvič= pozitivno+negativno+pozitivno
1) recite im što su učinili dobro
2) recite im što mogu popraviti
3) završite sa općenito pozitivnim završetkom

Komunikacija za uspješno učenje

Bolje je zamoliti sportaše da nešto učine nego im to narediti. Preporučije se dozvoliti aktivno
slušanje sportaša. Dobro je i pohvaliti igrače da uče iz iskustva. Nužno je davati dovoljno
povratnih informacija, često ponavljati bitne elemente i upute. Trudite se razvijati neovisnost i
samostalnost kod sportaša tijekom procesa učenja. Budite instruktivni, suportivni, pohvaljujte
i konstruktivno kritizirajte. Otvorena pitanja daju uvijek više prostora da se stvori uspješnija
komunikacija od zatvorenih. Pokušajte dobiti povratnu reakciju da je vaša poruka ispravno
protumačena i koristite humor kad god možete.

Kako komunicirati s djeteteom sportašem

Djeca nisu mali odrasli, djeca su djeca, a poruke koje im šaljemo trebaju biti primjerene
njihovoj dobi.Kada razgovarate s djetetom, gledajte ga u oči i pokušajte razgovarati na
njegovoj razini. Budite strpljivi, spremni na pitanja i vrlo iskrene komentare. Svaka opaska
usmjerena na osobu, osobito ukoliko se radi o djetetu ili mladom sportašu ostaje utisnuta u
djetetu i ukoliko ih često sluša, počinje određivati njegovo ponašanje. Stoga koristite pohvale,
povremeno i nagrade, a izbjegavajte javne kritike ali i javne pohvale. Ne nagrađujte samo
učenje i izvedbu, već i trud, ali i spremnost na suradnju te pokazivanje socijalnih i
emocionalnih vještina. Provjeravajte je li Vas dijete ispravno razumjelo.

Aktivno slušanje- slušanje s empatijom, odgovornošću i prihvaćanjem druge osobe;

usmjeravanje pozornosti, interpretiranje i pamćenje onoga što smo čuli
-na slušanje otpada oko 40 % komunikacije
-slušanje je vještina
-psiholozi preporučuju aktivno slušanje koje uključuje slušanje s pažnjom i interesom,
verbalno i neverbalno praćenje, odgovaranje, pružanje povratnih informacija, provjeravanje
razumijevanja
1) potvrđivanje
2) parafraziranje
3) postavljanje pitanja

Preporuke za učinkovito slušanje

-odlučite se za slušanje, kada žeite nešto važno razgovarati sa sportašem pobrinite se da prije
razgovora uklonite iz okoline sve što bi moglo remetiti razgovor ili vašu koncentraciju
-gledajte sugovornika u oči
-ne sudite o sugovorniku, već se usmjeravajte na poruku
-pitajte ukoliko niste dobro razumijeli ili tražite dodatno pojašnjenje
-nemojte previše govoriti
-nemojte prekidati i upadati u riječ sugovorniku
-pokušajte izbjegavati pripremanje odgovora dok sudionik govori
-izbjegavajte pokrete koji ometaju
Konfrontacija
-neuspjesi u komunikaciji vode konfrontaciji (diskusija licem u lice među ljudima u sukobu)
-može pridonijeti kvaliteti komunikacije ako osoba može kontrolirati emocije
-DA-za obranu stavova ili borbu za neki cilj (npr. uprava kluba)
-NE-sa sucima, sportašima
-kada-ovisno o trenerovoj individualnoj procjeni situacije
-kako: -izražavajte konstruktivno osjećaje
-ne napadajte karakter osobe već se usmjerite na čin, ponašanje
-pričekajte malo dok se ne smirite, odgodite razgovor
-budite empatični
-pokušajte predvidjeti situaciju
-ne naglite, postupajte postupno, korak po korak
-slušajte

Najčešće pogreške trenera u komunikaciji sa sportašima

1) usredotočenost na više stvari
2) opsesija rezultatom
3) opsesija protivnikom
4) iskazivanje „konačnih istina“
5) sarkazam i javna osuda
6) nemogućnost zadržavanja emocionalne kontrole

Da bi trener mogao uspješno komunicirati sa sportašima bitna je njegova samosvjest i

samokritičnost, spremnost na suočavanje sa svojim dobrim i lošim stranama te spremnost na
rad na sebi.

POVRATNE INFORMACIJE U TRENAŽNOM PROCESU

Povratna informacija je bilo kakva senzorma informacija koja se odnosi na proizvedeni pokret
ili ponašanje.

Klasifikacija Pi

Razlikujemo dva opća tipa povratnih informacija:

1) Unutrašnje povratne informacije- odnose se na one informacije koje se javljaju kao logična
poslijedica pokreta i dostupne su samom vježbaču
-eksteroceptivne-one koje dolaze iz izvora izvan tijela (vidimo, čujemo...)
-proprioceptivne-iz izvora unutar tijela (proprioceptivne)

2)Vanjske povratne informacije- informacije koje dolaze osobi iz nekog vanjskog izvora
(komentari neke osobe, displej štoperice, ploča s rezultatima, snimka pokreta...)
-ovaj tip PI javlja se uz unutrašnje PI koje su normalno i uvijek dostupne samom vježbaču
-potpuno su pod kontrolom nekog vanjskog faktora, mogu biti dostupne u različito vrijeme u
odnosu na izvedbu pokreta (neposredno nakon, kasnije, što ovisi o tom vanjskog izvoru) ili ih
uopće nemora biti.
 Razlikujemo dva tipa takvih vanjskih PI:

1) Znanje o rezultatima (KR)

-odnosi se na vanjsku, najčešće verbalnu informaciju, koja vježbaču govori o uspješnosti
njegove izvedbe uzimajući u obzir cilj njegove izvedbe, odnosno je li ili nije uspio postići
neki cilj (promašio si)
-javlja se uz unutrašnje PI (nekad redundantno!)
-nužno, osobito u nekim sportovima i na početku učenja

2) Znanje o izvedbi (KP)

-informacije koje se odnose na karakteristike izvedbe, vježbaču govore o kvaliteti
izvedenog pokreta
-tipovi: deskriptivna (kinematička)- „Iskorak ti je prekratak“
preskriptivma- „Jače pruži ruku“

Uloga vanjskih PI: -motivacijska

-potkrepljivačka (potkrepljenje- mijenja vjerojatnost pojave
ponašanja)
-informacijska

-mogućnost prevelikog oslanjanja na PI!

PRAKTIČNE PREPORUKE ZA DAVANJE PI U PRAKSI

Da li i kada dati PI?

Postoje aktivnosti u kojima su PI dostupne same po sebi. Međutim, generalno je stajalište da
su PI potrebne.

Dva pristupa:
-u svakoj aktivnosti postoji hijerarhija unutrašnjih PI koje subitne za uspješnost izvedbe,
vanjska PI nužna kako bi mu se skrenula pažnja na bitno.
-bitno- uputom, PI tek kada vježbač već ima formiranu generalnu sliku o strukturi pokreta

Koje PI dati?
Pravilo: dati PI o onome što vježbač ima pod kontrolom, na što može djelovati

Postoji više načina na koji se Pi mogu dati:

1) Perskriptivne i deskriptivne
2) Verbalne i vizualne
-verbalne PI-uglavnom prisune u obliku sugestije, uputa
-vizualne PI- demonstracija, slike,snimke,kinematički dijagrami...
Pri tom važno:
-voditi računa o ograničenosti kapaciteta za obradu informacija; plan gledanja
-znati- u sljedećem pokušaju može popraviti samo dvije stvari

U kojem opsegu dati PI?

Pravilo: ne previše inače je korekcija neučinkovita, a osoba će se demotivirati!
Bitno:
1) Usmjeriti se na najvažniju aktualnu pogrešku, onu koja remeti bazičnu strukturu izvedbe
pokreta i ograničiti svoju PI na tu pogrešku. Tek kad je bazična struktura pokreta savladana
mogu se dati i dvije PI odjednom.
2) Reći maksimalno informacija s minimalnim brojem riječi (slikovitost, simbolika)

Koliko precizna Pi mora biti?

Pravilo: U početku učenja vježbač radi velike pogreške, pa mu PI generalnog tipa puno
pomaže. Kad je učenje uznapredovalo, na višoj fazi razvijenosti vještine, informacija mora
biti preciznija ako želimo da prilagodba i korekcija pokreta bude kvalitetnija.

PI za usmjeravanje („Izveo si to prekasno/prerano“)

PI koja govori o veličini pogreške („Loptica je udarila u teren 5 cm desno od zadane mete“)
PI s obzirom na raspon tolerancije pogreške- daje se samo onda kada pogreška prelazi granicu
prihvatljivosti koja definira točnost pokreta
-prednosti: smanjuje se mogućnost oslanjanja na PI te djeluje kao negativno
potkrepljenje( kad prestanemo osoba se osjeća „nagrađeno“)

Koliko često dati PI?

Ovisi o količini i preciznosti PI, osobi koja uči i o složenosti zadatka.

PI bitne, osobito u fazi učenja, ali bitno je voditi računa da ne budu prečeste jer to djeluje
frustrirajuće na osobu ali i vodi do manjeg oslanjanja na PI tj. veće samostalnosti.

Pravilo: Što je zadatak kompleksniji, potrebno je češće davati PI, osobito u početku. Kasnije
vrijedi princip „manje je bolje“.

Metoda blijeđenja PI-označava progresivno smanjivanje PI proporcionalno napredovanju u

vještini
-u početku PI se daje čak i nakon svakog pokušaja, pa sve rjeđe; kad se dosegne osnovna
struktura pokreta čestina davanja PI opada, sve dok ne izostane
-ako dođe do nazadovanja ili veće pogreške, ponovno se 1-2 puta da PI pa se opet ukine

U kojem trenutnu dati PI?

Neposredna PI
Odgođena PI- pozitivna korelacija s kvalitetom izvedbe pokreta, vježbač ima vremena sam
procesirati npr. sumarna PI, nakon više pokreta

Kako dati PI?

Usmjeriti se na ponašanje, ne na osobu
PI mora biti u funkciji cilja, ne zato jer Vi imate potrebu nešto komentirati
PI mora biti promptna i ne preopširna
Negativna PI daje se samo za ponašanja koja osoba ima pod kontrolom
PI je efikasnija ako je otvorena i uključuje trenerova opažanja i procjene, a ne moralne
procjene ili općenite svari ili nešto što bi osobu mogli povrijediti
Bitno provjeriti da li je osoba razumjela poruku!

Kako iskomunicirati PI?

Pozitivne povratne informacije- često,uz odgovarajuću neverbalnu komunikaciju

Individualne - javne- bitno voditi računa o ravnopravnoj podjeli PI među pojedincima, PI

kratke, u smislu poticaja;
- privatne- specifične, detaljne; dobro popratiti pitanjem usmjerenim na
osvještavanje napredovanja (Jeste li Vi zadovoljni? Osjećate li Vi razliku?)
>>>Važno za usvajanje mogućnosti nalaženja unutarnjih izvora motivacije i
podizanje samopoštovanja!

PI u grupi- poželjno višekratno verbalno i neverbalno pratiti izvedbu tokom treninga i /ili
opća pohvala na kraju
-motivirajuće kada PI sadrži informaciju o napretku na generalnoj razini i o pomaku u odnosu
na ciljeve
-grupne demonstracije(uvodni dio sata)- motivirajuće

Korektivne PI, kritika

-individualizirane, privatne
-korekciju popratiti objašnjenjem
-bitno: ne prečesto korigirati i upozoravati istu osobu, nekada pustiti da griješi da se nebi
osjećala ugroženo
-uočenu grešku prvo referirati u obliku grupne upute (ponoviti objašnjenje/demonstraciju,
skrenuti pažnju na čestu pogrešku)
-nužno popratiti uputom za korekciju pogreške
-bitno: sendvič PI

Važno: Konstruktivna PI- sadrži objašnjenje onoga što nije bilo dobro uz UPUTU što točno
učiniti da bi se pogreška ispravila
-pozitivno intonirana
-motivirajuća, podržavajuća
-optimistična, sadrži vjeru unapredak

EMOCIJE

Čovjek svakodnevno spoznaje svijet oko sebe (kognicije)>> reagira tako da nam se to što je
oko nas sviđa ili ne (emocije) >> djeluje (ponašanje).

Definicija emocija
Emocije - reakcije na neki događaj (stvarni ili zamišljeni) koje uključuju promjenu
fiziološkog stanja osobe, a koje osoba doživljava i izražava na sebi svojstven način, pomoću
izraza lica i kroz tendenciju ka nekom djelovanju koje doživljena emocija može pokrenuti i
energizirati (Deci,1980)
Emocije su subjektivna stanja koja se sastoje od kognitivnih, fizioloških i ponašajnih
sastavnica (Rathus, 2000).

Emocija je složeni doživljaj sastavljen od više komponenti koji stvara spremnost na

djelovanje (Atkinson i Hilgard, 2003).

Podjela emocija Model Ekmana i suradnika (Ekman, Freiser i Ellsworth, 1982)

6 OSNOVNIH EMOCIJA
- Sreća - Tuga
- Bijes - Gađenje
- Strah - Iznenađenje

• ove se emocije smatraju primarnima

• tipično je da su univerzalne u svim kulturama i univerzalno se prepoznaju
• pokazalo se i da mala djeca, čak i životinje imaju i pokazuju ove emocije na svoj način

Hipoteza facijalne povratne veze

-emocionalna stanja potiču različite obrasce elektične aktivnosti lica i različito aktiviraju
određene regije mozga > veza > dvosmjerna
-izrazi lica mogu potaknuti ili pojačati određeno emocionalno stanje (Ekman, 1993)
-određeni izraz lica može izazvati promjenu raspoloženja
objašnjenje
- aktivacija određenih neuronskih krugova
- povećanje temperature mozga i oslobađanje određenih NT
-povećanje pobuđenosti

Podjela emocija
1) prema hedonističkom tonu:
ugodne / neugodne
2) prema složenosti:
jednostavne (primarne) / složene
3) prema trajanju
raspoloženja / afekti

Što čini emociju?

Emocionalni se doživljaj sastoji od više komponenti:
• fiziološke (simpatičke ili parasimpatičke reakcije tijela, fiziološko uzbuđenje)
• kognitivne (kognitivna interpretacija situacija, procjena, misli)
• bihevioralne (ponašanja, reakcija na doživljeno čuvstvo)
+ vanjska ekspresija (vanjski izražaj, crvenilo lica, drhtanje ruku..)

Kako nastaje emocija?

Svako emocionalno uzbuđenje izaziva fiziološku aktivaciju -niz tjelesnih promjena
 f-ja: opskrbiti organizam energijom za bijeg ili borbu
>> u pozadini- simpatičke i parasimpatičke reakcije; lučenje hormona
>>> posljedično dolazi do promjene tjelesne pobuđenosti

Kognitivna procjena
-emocije mogu biti potaknute nekim događajem, situacijom, akcijom koju poduzimamo,
drugim ljudima i njihovim ponašanjem, ali i našim mislima, očekivanjima, planovima
-mi uvijek procjenjujemo neku emociju u skladu s našim ciljevima i osobnom dobrobiti
-procjena ovisi o objektivnim i subjektivnim faktorima
-naša procjena situacije određuje intenzitet i kvalitetu emocionalnog doživljaja

Bihevioralna komponenta – ono što osoba čini u nekom emocionalnom stanju, kako reagira
na situaciju koja je emociju izazvala ali i to kako izražava emociju (licem, tijelom, glasom) te
kako se s emocijom nosi. Naše emocije potiču nas na neki oblik ponašanja.

Redosljed?
-različite teorije emocija

James-Langova teorija (1884)

događaj >uzbuđenje>doživljaj >emocija
(medvjed > simpatičke reakcije>bježim>bojim se)

Cannon – Bardova teorija

-emocije prate tjelesne promjene, a nisu njihova posljedica,
-događaj istodobno izaziva jedno i drugo
(medvjed > lupa mi srce, bojim se > bježim)

Kognitivističke teorije emocija

-kognitivna procjena prethodi emocionalnom doživljaju a kognitivna procjena i tjelesna
pobuđenost doživljavaju se zajedno
događaj >procjena+pobuđenost> emocija
(medvjed > slobodan, znači opasan, simpatičke reakcije > strah > bježim)

Neurobiološka osnova emocija

-našim emocionalnim doživljavanjem upravlja autonomni živčani sustav >>>
fiziološke reakcije tijela nastaju pod djelovanjem simpatikusa (bijes, strah, radost) ili
parasimpatikusa (tuga), što je u vezi s pobuđenošću
-moždana stukture uključene u nastanak emocija: limbički sustav i moždano deblo
-za nastanak emocija presudna amigdala + kora velikog mozga (svjesni dožvljaj emocija)

Neuropsihološka istraživanja
-potvrđuju da su emocije produkt i svjesne i nesvjesne analize, odnosno da postoje različiti
neuralni krugovi koji su aktivni u oba slučaja
-postoje dva puta – duži i kraći
Duži put aktivan je kada svjesno procjenjujemo neku situaciju
Kraći – kod brzih, naglih, automatskih emocionalnih doživljaja
(Zajonc 1980, Damasio, 1994; Le Doux, 1996)
Učinci emocionalnih doživljaja
Emocije utječu na:
- socijalne interakcije (odnosi, komunikacija, pomažu nam da razumijemo/osjetimo
druge i dr. nas)
- ponašanje (važan intenzitet)
- doživljavanje (utjecaj na kognitivne procese – pažnja,učenje, pamćenje..)

Karakteristike emocionalnog doživljavanja

-kroskulturalna univerzalnost
-kulturalna specifičnost (odgoj, društvena pravila)
-evolucijska determiniranost
-spolne razlike – spolni stereotipi i emocije
‘muške’ i ‘ženske’ emocije?

Emocionalno pamćenje
-pamćenje emocija vezanih uz neki događaj
-vezano uz amigdalu
-rana traumatična iskustva mogu biti spremljena u sustav emocionalnog pamćenja još dok
hipokampus nije niti razvijen, pa onda takva iskustva mogu utjecati na naše ponašanje putem
nesvjesnih procesa

Deklarativno pamćenje
-pamćenje eksplicitnih, konkretnih svijesti dostupnih informacija
-vezano uz hipokampus i korteks

Procjena emocija: psihologijski mjerni instrumenti, poligraf

KONTROLA EMOCIJA U SPORTU

MIŠLJENJE

EMOCIJE PONAŠANJE

Promjenom bilo kojeg segmenta nužno se mijenjaju i ostala dva; željena promjena može
početi s bilo koje strane!

Emocije u sportu
-emocije su neizostavni dio natjecateljskog sporta
-utječu na kognitivne procese, motivaciju, ulaganje napora ciljeve sportaša
-sportaši često nisu svjesni utjecaja emocija na izvedbu, kao ni činjenice da svojim
emocionalnim stanjima mogu upravljati

Utjecaj emocija na izvedbu: tijelo, fiziologija, tehnika, taktika, odnosi..=> sportaši

emocionalno reagiraju na natjecanje

Emocionalni odgovor
-ovisi o kognitivnoj procjeni – interpretaciji
-važnosti natjecanja
-spremnosti sportaša
-razini samopouzdanja
-ličnosti sportaša

Emocionalni odgovor dovodi do fizioloških promjena

“fight or flight reakcije” (‘bijeg ili borba’)
-bijeg ili borba reakcije tipične za npr. bijes ili strah
-simpatikus> simptomi: suha usta, povišena FS, ubrzano, plitko disanje, povišen tlak,
znojenje, mišićna napetost
-fiziološke promjene utječu na intenzitet doživljaja emocija (mogu pojačati emociju)
-nisu sve emocije povezane sa pojačanim simpatičkim reakcijama
-sportaš može doživjeti različit raspon finijih, manje tjelesno intenzivnih emocija (ponos,
krivnja, sram)

Važnost emocija u sportu

-velik utjecaj na natjecatelsjku izvedbu
-djeluju na: -intenzitet doživljaja
-motivaciju
-samopouzdanje
-fokus/koncentraciju

Kada sportaš doživljava emocije

Emocije i samopouzdanje
-ako sportaš osjeća emociju kontraproduktivnu uspjehu (strah, frustraciju) može izgubiti
samopouzdanje što će dovesti do povlačenja, manjeg ulaganja napora,nesigurnosti
-ako osjeća emociju kao što je ponos, sreća- samopouzdanje raste, motivacija raste, više se
strudi, sigurniji je
>>> različite reperkusije na izvedbu

Emocije i fokus
-pojačana razina pobuđenosti- suženje fokusa pažnje
-pojačana pobuđenost-jake emocije(strah, bijes... sreća)
Doživljaj emocija kod sportaša-emocionalna matrica

Emocije Ugodne Neugodne

Pomažu Uzbuđenje Frustracija

Sreća Ljutnja
Veselje
Ponos

Odmažu Zadovoljstvo Strah, Sram

Zadovoljenje Očaj, Krivnja
Osramoćenost
Panika, Tuga, Bijes

Zašto sportaš emocionalno reagira?

-važnost kognitivne procjene
-izazov vs prijetnja
-mentalna čvrstoća
-trigeri (nešto naučeno što pokreće emociju)
-izazov kognitivne procjene: ovisi o sustavu vrijednosti sporta i sportaša
-važnost poraza i pogreške
-značenje pobjede
-proces vs ishod

Kako pomoći sportašu

-svjesnost, osvješćivanje emocija
-kognitivna procjena (kognitivna restrukturacija, modulacija vjerovanja, stavova i sl.)
-pozitivni samogovor
-relaksacija
-vizualizacija
-treniranje uspjeha
-emocionalne promjene na djelu
>>> suradnja sa sportskim psihologom!

TREMA U SPORTU

Trema= Anksioznost
-jedan od prvih čovjekovih osjećaja
-ima zaštitnu funkciju
-lat. angere (stegnuti) i anxietas (briga, nespokoj)

Definicija anksioznosti
Osjećaj unutrašnje tjeskobe, strepnje, neodređenog straha.
'Slobodno lebdeći strah' koji nije vezan za neki objekt ili situaciju, već se radi o slutnji,
neizvjesnom iščekivanju opasnosti.
Negativno emocionalno stanje povezano s povećanom pobuđenošću.
Kada se anksioznost javlja?
-u situacijama koje doživljavamo prijetećima jer sumnjamo u vlastite sposobnosti nošenja sa
njihovim zahtjevima >>
• prijetnja našem samopoštovanju
• one koje mogu rezultirati ozljedom
• one koje proizvode nesigurnost ili imaju neizvjestan ishod po sportaša
• one koje su frustrirajuće one koje stvaraju pritisak
• one koje remete sportaševu rutinu
• one u kojima postoji prijetnja negativne socijalne evaluacije

Strah vs. anksioznost

Anksioznost
- Iracionalna priroda osjećaja ugroženosti
- Uzrok osjećaja je u ličnosti pojedinca
- Usmjerenost na budućnost, zato traje
- Ne može se generalizirati ni objektivizirati, ugrožava čovjekovo 'ja' i to onaj dio koji
ima egzistencijalnu vrijednost za osobu
- Većinom nesvjesna, bez poznavanja pravih uzroka i adekvatne obrane
- Osjećaj bespomoćnosti prisutan
- Ne širi se na okolinu, slaba mogućnost empatije drugih, ostali ostaju distancirani

Strah
- Racionalna osnova osjećaja ugroženosti
- Uzrok straha u vanjskom svijetu
- Odnosi se na sadašnjost, traje proporcionalno djelovanju objekta straha
- Može se obuhvatiti općim, objektivnim kriterijima
- Većinom svjestan i prepoznat.
- Osoba sama organizira obranu od straha
- Nema bespomoćnosti
- Lako se širi na grupu, okolina to lakše razumije i empatizira sa osobom

Zajedničko: neugodne emocije, fiziološke manifestacije, bijeg/izbjegavanje, uzrokuju reakcije

inhibitornog tipa.
Naučeno!

Najčešći uzroci straha u sportu

-prisjećanje nekog prošlog negativnog iskustva
-sportaš je uvjeren da su zahtjevi trenera ili natjecanja iznad njegovih sposobnosti
-posljedica je uputa koje dobiva

Tipični strahovi sportaša: Strah od neuspjeha /poraza

Strah od uspjeha /pobjede
Strah od odbacivanja trenera
Strah od agresivnosti
Strah od boli
 kombinacije

Porijeklo anksioznosti
-posljedica predviđanja negativnih posljedica vlastite sportske izvedbe
-rađa se kad postoji neravnoteža između postavljenih ciljeva i sposobnosti
Anksioznost u sportu je normalna pojava, boje se i najbolji, no razlika je u tom što oni nad
tim strahom imaju kontrolu i prihvaćaju ga.

Tipovi anksioznosti:
1) specifična>>> stanje anksioznosti
– trenutačno je emocionalno stanje koje karakterizira zabrinutost, strah, porast
emocionalne pobuđenosti
-procjena: observacija, samoiskaz, upitnici (CSAI-2, Martens i sur.1990)

2) opća >>> crta anksioznosti

-trajna je dispozicija ličnosti; sklonost percipiranju različitih podražaja iz okoline
prijetećima i reagiranje na te situacije povišenim stanjem anksioznosti.
-procjena: npr. SCAT (Sport Competition Anx. Test, Martens i sur, 1977)

Multidimenzionalna anksioznost (Martens, Valey i Burton, 1990)

Tri subkomponente kojima sportaš reagira na stresne situacije:
1) Kognitivno stanje anksioznosti
-označava je zabrinutost, strah od negativne evaluacije, strah od neuspjeha i gubitka
samopoštovanja, prati je smanjena mogućnost koncentracije, narušen fokus,
dominiraju negativne misli.
-evaluativne prirode
-povezana negativno s duljinom matjecateljskog iskustva, pozitivno s ego o.
-spolne razlike

2) Somatsko stanje anksioznosti

-percepcija tjelesnih simptoma anksioznosti kojima sportaš reagira na stresne zahtjeve
okoline; to je kondicionirani odgovor na kompetitivno okruženje
-ne uključuje komponentu vrednovanja
-potaknuta znakovima približavanja natjecanja
-najznačajniji prediktor: anksioznost kao crta ličnosti

3) Samopouzdanje

Utjecaj anksioznosti na sportaša

-pojačava se rad simpatikusa, luči se adrenalin (!), reakcije bijeg-borba
-manifestacije na:
- fiziološkom planu
- kognitivnom planu
- u ponašanju

Simptomi anksioznosti kod sportaša

• nervozno vrpoljenje
• lizanje usana
 • trljanje dlanova o odjeću
• zaboravljanje detalja
• zbunjenost
• podrhtavanje
• oslabljena koncentracija
• nemogućnost donošenja odluka
• izobličenje vida
• iskrivljenje sluha
• osjećaj umora
• mučnina
• nagon na mokrenje
• povraćanje
• proljev
• bol u prsima/želucu
• suha usta
• vlažni dlanovi
• ubrzan puls
• tahkardija
• napetost mišića
• znojenje

ANKSIOZNOST I SPORTSKA IZVEDBA

-interakcija s motivacijom
-pozitivni i negativni utjecaj anksioznosti >> važna suptilna granica
-povezanost sa pobuđenošću
-somatska i kognitivna anksioznost imaju različit utjecaj na sportsku izvedbu!
-somatska anksioznost djeluje po principu obrnute U funkcije
-kognitivna anksioznost i sportska izvedba – negativni linearan odnos

Teorija katastrofe (Fazey i Hardy, 1988)

-preispituje pretpostavke prethodnih
-izvedba ne opada postepeno kako se pobuđenost povećava, već da postoji ponekad
dramatičan pad izvedbe-katastrofa
-objašnjenje – interakcija kognitivne i somatske anksioznosti + njihov različit utjecaj na
izvedbu
-kognitivna anksioznost = ‘faktor razdora’
-povećanje kognitivne anksioznosti može imati pozitivan učinak na izvedbu ako je sportaš
niske razine somatske anksioznosti
-povećanje kognitivne anksioznosti imati će negativan učinak na izvedbu ako ide uz povišenu
pobuđenost
-ako je kognitivna anksioznost visoka daljnje povećanje (i malo) pobuđenosti uzrokovat će
snažan i nagao pad izvedbe i igračke učinkovitosti (katastrofu)
-ako do katastrofe dođe, mali pomaci u redukciji pobuđenosti nisu dovoljni da bi doveli
izvedbu na prethodnu razinu, sportaš se treba dobro opustiti da bi spoustio pobuđenost ispod
razine ne kojoj je katastrofa započela

Dinamika anksioznosti
-razina stanja anksioznosti djeluje na kvalitetu izvedbe
-kad natjecanje počne, somatska anksioznost nestaje, dok kognitivna varira tijekom natjecanja
ovisno o tom kako se mijenja vjerojatnost uspjeha/neuspjeha

Uz intenzitet važan i smjer anksioznosti !!

(POTICAJNA --- REMETEĆA)
- Diskriminira uspješne od neuspješnih sportaša
- Diskriminira sportaše s obzirom na razinu očekivanja uspjeha

Važnija je percepcija sportaša i njegova procjena situacije i simptoma anksioznosti nego

intenzitet anksioznosti >>> povezano sa doživljajem stresa !!

NEKE METODE ZA REDUKCIJU ANKSIOZNOSTI

-anksioznost je jedan element kog treba stabilizirati unutar okvira ‘zone optimalnog
funkcioniranja’
-trener i sportski psiholog pomažu sportašu da postigne idealnu razinu anksioznosti koja je
povezana s njegovom najboljom izvedbom (identificirati!)

Tehnike:

1) Tehnike kojima se djeluje na tijelo

• biefeedback
• tehnike disanja
• relaksacija
-Jackobsonova PMR
-zamišljanje ugodne scene
- vođena relaksacija uz imaginaciju
-meditacija
-hipnoza

2) Kognitivne tehnike
• imaginacija
• samogovor
• kogntivna reinterpretacija
• intervencije za povećanje samopozdanja

3) Bihevioralne tehnike
• usmjerene na ponašanje, uvježbavanje novih obrazaca u sportskoj situaciji
• moguće u sklopu sistematske desenzitizacije (postupno izlaganje)

4) Distrakcija
• odvraćanje pažnje od simptoma anksioznosti ili podražaja koji je izazivaju
(disanje, objekt manipulacije – lopta; refokusiranje)

> kombinacije, pojedine tehnike sadrže i elemente više njih

Zaključno o tremi
• Trema je normalna
• Trema povisuje pobuđenost tijela, povezana je sa natjecateljskim stresom
 • Na tremu se može djelovati
• Važno je što sportaš misli/vjeruje o tremi
• Normalno je i da trener ima tremu, važno da to ne prenosi na sportaše
• Malo treme je potrebno za dobru izvedbu

MOTIVACIJA U SPORTU I VJEŽBANJU

Što je motivacija?
-definicije se razlikuju ovisno o teorijskom pristupu
-složeni konstrukt, motivacijski procesi nužno uključuju i neke druge psihološke procese
-do danas nema jedinstvene teorije motivacije

Definicija motivacije
lat. movere – kretati se
Pokretačka snaga koja nas navodi na neku aktivnost.
Teorijski pojam koji objašnjava zašto ljudi (ili životinje) izabiru određeni način ponašanja u
određenim okolnostima (Beck, 2003).
Stanje u kojem smo iznutra pobuđeni nekim potrebama, porivima, željama ili motivima na
određeno ponašanje usmjereno prema postizanju nekog cilja (Petz, 1992).

Psihološki konstrukt koji je osnova našeg djelovanja koje je usmjereno ka postizanju ciljeva.
Ciljevi iz vana djeluju kao poticaji na ponašanje:
-ciljevi s pozitivnim ishodima > približavanje
-ciljevi s negativnim ishodima > izbjegavanje

2 bitne karakteristike motivacije

AKTIVIRA pojedinca i čini ga spremnim da izvede neko ponašanje
USMJERAVA organizam prema nekom cilju ili ga udaljava od njega

Motivi i motivacijski ciklus

Motivi- unutarnje pobude koje pokreću, usmjeravaju naše ponašanje, određuju mu intenzitet i
trajanje
-primarni i sekundarni (biotičke vs. naučene, stečene potrebe – izvori motiva)

Motivacijski ciklus- objašnjava kako dolazi do nekog ponašanja

-započinje narušavanje homeostaze (ravnoteže u organizmu)

Elementi motivacijskog ciklusa

1) Homeostaza – stanje ravnoteže; kada je narušena javlja se potreba za djelovanje radi
ponovnog postizanja ravnoteže
2) Potreba – stanje nedostatka ili viška nečega
3) Osjećaj, emocija praćena kognicijom – odraz potreba u našoj svijesti
4) Cilj – stvaranje slike onoga što želimo postići
5) Akcija/ ponašanje- odabiranje ponašanja koje će dovesti do ostvarenja cilja (ponovne
homeostaze)
Teorije motivacije
a) Teorije potreba
-motivirano ponašanje uzrokovano je unutrašnom napetosti u organizmu (napetost
uzrokovana fiziološkom ili psihološkom neravnotežom)
b) Kognitivne teorije
-motivi su stečene, stabilne dispozicije koje se temelje na spoznaji (kogniciji) o vlastitim
mogućnostima u situaciji postignuća

Maslovljeva teorija hijerarhije potreba- najpoznatija teorija motivacije

Koncept hijerarhije motiva, pokušava objasniti redoslijed zadovoljavanja potreba, uz
pretpostavku da nisu istog reda, ili da nisu jednako važne u određenom trenutku

Osnovne pretpostavke:
a) samo potrebe koje još nisu zadovoljene mogu utjecati na ponašanje
b) naše su potrebe razvrstane prema hijerarhiji važnosti:
1. fiziološke potrebe,
2. potrebe za sigurnošću;
3. potrebe za ljubavlju i pripadanjem;
4. potrebe za poštovanjem i samopoštovanjem,
5. samoaktualizacija (potreba za prepoznavanjem, razvijanjem i ostvarivanjem naših
potencijala, potreba da budemo sve ono što možemo biti- krajnji cilj).

= Kritika modela - hijerarhija je individualna

MOTIVACIJA U SPORTU
Motivacija - važan faktor zbog prirode sporta i sportskog treninga

Iskustva iz sportske prakse

Svaki trener želi imati motiviranog sportaša
Neadekvatna motivacija = nemoguća misija
Sportska psihologija – motivacija je jedna od najvažnijih karika

Kako motivirati sportaše?

Zanima nas zašto jesu motivirani; što ih motivira

Motivacija u sportu –ISTINE I ZABLUDE

-sportaši su ili motivirani ili nisu
-trener je taj koji motivira
-pristup ‘mrkve i batine’

Motiv postignuća – potreba da se dostigne/premaši određeni standard kvalitete

-socijalni motiv, jedan od najčešćih pokretačkih motiva kod sportaša
-ovisi o omjeru pozitivnih i negativnih iskustava u sportu

-Duda i Hall (2001) djeluju razni faktori: osobno značenje postignuća + individualna procjena
(ne)uspjeha
-Roberts (2001) operacionalizacija motiva postignuća:
-izbor aktivnosti
-uloženi napor
-ustrajnost
-izvedba (rezultat)

Motiv postignuća objašnjavaju:

a) Whiteova teorija kompetentnosti
-sposobnost pojedinca da se bavi okolinom i proizvodi:
-pozitivne poslijedice= zadovoljstvo
-negativne poslijedice= nezadovoljstvo
-akumuliranje prošlih uspjeha/neuspjeha dovodi do procjene visoke ili niske
kompetentnosti
-motiv postignuća = motiv djelotvornosti + visoka kompetentnost

b)Weinerova atribucijska teorija

-bitna je percepcija čemu se pripisuje (ne)uspjeh
-lokus uzročnosti (unutarnji/vanjski)
-stabilnost (stabilno-nestabilno)
-kontrolabilnost (kontrolabilno-nekontrolabilno)
-spolne razlike:
-Ž- uspjeh- sreća i socijalna podrška; neuspjeh- nedostatak sposobnosti
-M- uspjeh-visoke sposobnosti i napor; neuspjeh- loša sreća

>>> Motivacija ovisi o omjeru pozitivnih i negativnih iskustava u sportu

(ne mora biti sukladno pobjedama i porazima!), na to djeluju razni faktori, npr.
 Omjer intrinzične i ekstrinzične motivacije
 Ciljevi

INTRINZIČNA vs. EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA

Intrinzična motivacija = unutrašnji razlog sudjelovanja u nekoj aktivnosti zbog nje same,
zbog uživanja koje se aktivnošću proizvodi, zbog učenja, sudjelovanja, bez namjere da se
postigne neka vanjska nagrada (Nicholls, 1989, Roberts, 2001; Duda, 2001)

Ekstrinzična motivacija =suprotan tip motivacije, osoba se aktivnošću bavi prvenstveno zbog
vanjskih razloga, nagrada i pohvala, a ne iz vlastitog interesa (Deci i Ryan, 1985, 2000, Roberts,
2001)

Teorija kognitivne evaluacije u sportu (Deci i Ryan, 1985; Ryan i Deci 2000)
= IM odražava urođenu potrebu pojedinca :
-da se osjeća kompetentnim
-da ima osjećaj kontrole i vlastitog izbora (nagrade!)
-da se zabavi i da mu aktivnost bude uzbudljiva
-da nešto nauči
-da ima osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti
Nagrade = ekstrinzični motivatori
- brojna istraživanja potvrđuju da nekad nagrade mogu imati poguban utjecaj na IM (Deci i sur,
1999; Eisenberger i sur., 1999, meta analiza)
- u sportu postoji širok raspon vanjskih motivatora
- kada nagrada nosi osjećaj vanjske kontrole (pritisak, imperativ) – motivacija pada
- nagrada je poticajna ako je zaslužena i ako se dodjeljuje za neko smisleno, značajno
postignuće, tada je motivirajuća jer povećava osjećaj kompetentnosti
Poruka koju šaljemo sportašu je bitna!

Primjena u praksi
-postavljanje ciljeva
-praćenje napredovanja i ostvarenja ciljeva
-potkrepljivanje + pizitivne povratne informacije
-dobra radna atmosfera i pozitivan pristup
-rad na samoefikasnosti
-važnost osjećaja kompetentnosti vježbača

CILJEVI I MOTIVACIJSKA KLIMA U SPORTU

Razlike u ponašanju sportaša događaju se zbog visoke ili niske razine motivacije te različitih
ciljeva koje si postavljaju.

Važnost ciljeva
Cilj- nešto čemu stremimo i što nastojimo postići,ono prema čemu su usmjereni naši motivi
(Petz, 2005)
-determiniraju stavove i vjerovanja
-determiniraju procese odlučivanja
-djeluju na komunikacijske procese
-utječu na ponašanje

Kako ih postavljati?
Ciljevi su jedna od najučinkovitijih tehnika kojom se može podići motivacija sportaša i
usmjeriti njegovo ponašanje.
Trebaju biti:
a) Specifični/konkretni
b) Kratkorični i dugoročni
c) Realni i umjerene težine
d) Izazovni
e) Usmjereni na rezultat i/ili izvedbu
f) Formulirani u pozitivnim terminima
g) Relevantni, u funkciji glavnog cilja

Teorija postignuća u sportu (Nicholls, 1992; Duda, 1993; Roberts, 1993)

-svaki je pojedinac intencionalno, cilju usmjereno biće koje funkcionira na racionalnoj osnovi,
fokusirano da demonstrira vlastitu kompetentnost u bilo kojem području postignuća
-motiv postignuća- potreba, napor i nastojanje pojedinca da dostigne ili premaši određeni
standard kvalitete
-ponašanje sportaša je funkcija visoke/niske motivacije i različitih ciljeva
-ciljevi determiniraju kognicije, emocije i ponašanje u kontekstu postignuća (osoba je
motivirana demonstrirati svoju kompetentnost)
-osnovni pojmovi teorije postignuća: ciljna orijentacija i motivacijska klima

Ciljna orijentacija u sportu

-ciljevi, odnosno način na koji sportaši definiraju uspjeh i neuspjeh bitne su odrednice
motivacije
-motivacijski koncept proizašao iz teorije postignuća u sportu
-dispozicijska karakteristika + kognicija
-predstavlja opću tendenciju osobe da na određeni način definira uspjeh u situaciji postignuća
i djeluje u skladu s tim
-može se djelomično mijenati pod utjecajem značenja zadatka

-velike individualne razlike u načinu na koji sportaši definiraju uspjeh/neuspjeh

Što je podloga tih individualnih razlika?

-3 osnovna cilja postignuća u sportu:
1) kompetitivna sposobnost
2) sportska vještina
3) socijalno odobrenje (izraženije kod mlađih sportaša ispod 12 godina)
-svatko ima određenu sklonost procjenjivati svoju kompetentnost u situaciji postignuća što
ima poslijedice na motivaciju

Obrasci ciljne orijentacije

1) Usmjerenost na učenje, usavršavanje vještina, zadatak (task)
-sportaš vlastitu kompetentnost prosuđuje prema kriteriju samoreferenciranosti (u
odnosu na vlastitu prošlu izvedbu ili postignuti napredak)
-osnovni kriterij uspjeha- subjektivni osjećaj usavršavanja sportske izvedbe ili
savladavanja sportskog zadatka
-ulažu znatan napor u trening i natjecanja- po njihovom mišljenju to im osigurava
postizanje većeg stupnja vještine

2) Usmjerenost na ishod i rezultat (ego)

(podtipovi sportaša – oni koji traže uspjeh i oni koji izbjegavaju neuspjeh)
-sportaš doživljaj uspjeha temelji na socijalnoj komparaciji (biti uspješan=biti bolji od
ostalih)
-uspjeh smatra poslijedicom superiornih sposobnosti, a ne uloženog napora
-zadovoljstvo= potrebno demonstrirati vlastitu superiornost ili izbjeći demonstraciju
slabijih strana
-često biraju manje zahtjevne ciljeve 8kako bi izbjegli neuspjeh)

+ Samoreferencirana usmjerenost na ishod i rezultat (Harwood i sur., 2000, 2002)

-sportaš dominantno usmjeren na zadatak i usavršavanje vještina, no u kompetitivnoj situaciji
mijenja svoju usmjerenost prema postizanju rezultata
+ Socijalno odobravanje (dominantno kod djece mlađe od 12 godina)
-prisutno i u prethodnim oblicima ciljne orijentiranosti
-ističe se zato jer je često kod djece mlađe od 12 godina
-sudjeluju u sportskoj aktivnosti zbog postizanja odobravanja drugih ljudi
-često ulažu puno napora jer se trenerovo odobravanje percipira kao ovisno o uloženom
naporu
-odobravanje= kriterij neuspjeha/uspjeha

Motivacijska klima
Motivacijska klima u sportskom okruženju predstavlja niz faktora koji određuju ciljeve koje
sportaš treba/ želi postići, vrednovanja i nagrađivanja njegovih stremljenja ka tom cilju, te
zahtjeva koji se postavljaju pred sportaša a tiču se njegovog odnosa s ostalima (najčešće
suigračima) u određenoj sportskoj situaciji (Seifriz i sur., 1992).

-kontekstualna varijabla- kolektivna ciljna orijentiranost sportaša

Važni faktori su:

-situacijski faktori- „psihološka atmosfera“
-karakteristike sportaša
-karakteristike trenera ( jedan od najvažnijih)

-novije tendencije=integrativni pristup

(istraživanja uglavnom na temelju procjena koje daju sudionici, a ne na temelju objektivnih
mjera)

Razlikuje se:
- objektivna m.k.
- subjektivna m.k.(kako spoortaši/treneri doživljavaju okruženje, njihovapercepcija)
(istraživanja uglavnom na temelju procjena koje daju sudionici, a ne na temelju objektivnih
mjera)

Obrasci motivacijske klime

1) motivacijska klima usmjerena na učenje, usavršavanje i suradnju u ekipi (mastery)
-tipična za kooperativno okruženje, vrednuje se ulaganje napora, suradnja, postizanje
vještina, svi pridonose grupnim ciljevima
2) motivacijska klima usmjerena ka demonstraciji superiorne izvedbe i rezultatu
(performance) – manje poželjni obrazac
-važan rezultat, imperativ pobjede, kompetitivnost među suigračima, neuspjeh se
kažnjava, postoje zvijezde

= različite osobitosti trenera i sportaša s obzirom na ovakvo psihološko okruženje

Uloga trenera
- demokratski treneri (instruktivniji, suportivniji, sprermniji dati pozitivne povratne
informacije)- oblikovanje klime usmjerene na učenje i suradnju
- autokratski treneri (odluke donose sami, vođenje uz naredbe, skloniji kažnjavanju
nego nagrađivanju)- oblikovanje klime usmjerene na ishod

Odnos između ciljne orijentacije i motivacijske klime

-dinamičan i složen (Duda, 2001)
-veza nije kauzalna već recipročna
-niska do umjerena korelacija (Barić, 2004)
-oba konstrukta zahvaćaju različite dijelove motivacije za postignućem u području sporta

Ciljna orijentacija (dispozicijska sklonost)+ motivacijska klima (situacijski faktor) >>>

utjecaj na intrinzično motivirano ponašanje sportaša

Preporuke za razvoj poželjnog obrasca motivacijske klime

-ne biti opsjednut imperativom postizanja rezultata
-dati sportašima dovoljno instrukcija i objašnjavati
-dati dovoljno socijalne podrške i pozitivnih povratnih informacija
-interesirati se za i uvažavati mišljenja i prijedloge sportaša
-osluškivati i slušati potrebe svojih sportaša
-isticati potrebu za suradnjom članova ekipe
-NE koristiti javna vrednovanja individualne izvedbe (osobito ne javno kritizirati; ukoliko se
koriste javne pohvale nužno je to ravnopravno distribuirati na svih, ne samo na neke)
-ne nametati vremenska ograničenja
-postavljati realne ciljeve
-jasno definirati ulogu svakog sportaša
-isticati kratkoročne ciljeve pred dugoročnima
-raditi na unapređenju komunikacije sa sportašima
-raditi na sebi i evaluirati vlastito rukovodeće ponašanje
-imati vremena za neformalnu komunikaciju (humor dobrodošao)

Što preporuča psihologija sporta?

-njegovati instrinzičnu motivaciju, stvarati pogodnu motivacijsku klimu u kojoj će sportaši
moći zadovoljavati svoje potrebe
-izbjegavati imperativ rezultata (što ne znači eliminirati kompetitivnosti i natjecanje, to je
poanta cijelog sporta, već se radi o tome što će biti u direktnom fokusu, a što daje okvir cijeloj
priči)
-usmjeriti se na proces a ne na ishod
-u fokusu: dobar osjećaj zbog bavljenja sportom, uživanje u svom sportu, treningu i izvedbi
-raditi na unaprjeđenju komunikacije, raditi na sebi (evaluacija rada)
-naći vremena za neformalnu komunikaciju
-obratiti pažnju na sportaše kao na ljude i izvan sporta te pokazati interes za njih

REKREATIVNA GRUPA KAO TIM

Team= ekipa
-nije isto ko i skupina ljudi
-tim je skupina ljudi sa zajedničkim ciljem

 strukturirana
 djeluje kao cjelina
 razvoj osjećaja povezanosti i pripadnosti
  potiče kreativnost
 potiče usmjerenost k rezultatu
 potiče motivaciju

Struktura tima
-ovisi o karakteristikama grupe i situacije
-može biti kritična za razvoj grupe
-tijekom razvoja grupe mijenja se i njena struktura

Elementi grupne strukture:

-osobe
-pozicije- integrirane su ulogama, normama, statusom, kontrolom, privlačenjem i
komunikacijom

Struktura je naime odnos između pozicija čija se vrijednost određuje statusom pojedinca u
grupi, a status s druge strane, određuje potencijalnu socijalnu moć člana.

Norme- implicitna ili eksplicitna pravila o tome što netko treba ili što ne treba činiti
-pomažu grupama da ostvare svoje ciljeve i da se održavaju kao grupe

Faze u procesu razvoja tima (Tuckman i Jensen, 1977)

1) Forming(formiranje)
- moguća nesigurnost
-draft, scouting, selekcija, upis...
-stvaranje odnosa
-prilagodbe
-standardni uzroci ponašanja
-formalno komuniciranje
-prosječna zainteresiranost
-nepovjerenje i zadržanost
-osjećaj straha
-potrebe za nalaženjem „svojeg mjesta“
-ovisnost o autoritetu i hijerarhiji
-moguć kritički odnos prema cilju i svrsi
-mogući stereotipi

Zadaci trenera/vođe:
-predstavlja ciljeve
-predstavlja očekivanja
-omogučava čim bolju komunikaciju prilikom upoznavanja
=stvoriti preduvjete za što bolji kontakt i interakciju

2) Storming(konflikti i nesuglasice)
- mogući konflikti među članovima, koji su potrebni za dajljni razvoj tima
-turbulentan stadij
-članovi izlažu svoje želje i potrebe
-testiraju jedni druge
-ciljevi pojedinca vs. ciljevi ekipe
-mogući otpori od utjecaja grupe, zahtjeva zadatka i autoriteta
Zadaci trenera/vođe:
-potiče otvorenu komunikaciju
-potiče prihvaćanje različitosti u stajalištima, ciljevima, željama
-kontrolira konflikte i nesuglasice
-definira uvijete rada

Pretjerani konflikti negativno utječu na: motivaciju, samopouzdanje, emocije, intenzitet i

smjer rada

3) Norming (normiranje)
- povezivanje, razvoj i uspostava pravila, podjela uloga, bonding, povjerenje
-stadij razvoja kohezivnosti
-normiranje odnosa
-iskazivanje međusobnog povjerenja
-zajednički interesi i ciljevi
-jasna pravila i zadaci
-prihvatili svoje uloge i odgovornosti
-razvija se osjećaj pripadnosti
-razvija se odnos prema treneru
-stvorili „kulturu ekipe“
-kvalitetnija komunikacija
-rješavanje napetosti i animoziteta
-razvoj sklada, povjerenja, potpore i poštovanja
-razvoj samopouzdanja
-razvoj kontrole

Zadaci trenera/vođe:
-nadziranje rada
-manje direktivan više konzultativan
-potiče sportaše na izlaganje prijedloga i preuzimanje odgovornosti
=razvoj odgovarajućih smijernica i struktura za što učinkovitije djelovanje!

4) Performing (visoka izvedba)

-fleksibilnije i funkcionalnije uloge, rješenje i odluke
-stadij visoke izvedbe
-uspostava funkcionalnih odnosa
-snažna usmjerenost i predanost ka postizanju zajedničkog cilja
-prvi učinkoviti rezultati
-uspješno pronalaženje rješenja i rješavanje problema
-postaju kompetentniji i autonomniji u odlučivanju

Zadaci trenera/vođe:
-pratiti napredak postignuća
-potiče neovisnost i samostalnost pri donošenju odluka
-postavlja pred njih nove izazove

=ova faza/stadij može trajati tjednima, mjesecima...

5) Adjourning (odgađanje kraja)

 - zaključak, moguć strah zbog raspada tima i kraja druženja/suradnje, evaluacija, pohvale i
nagrade
-stadij odgađanja zaključka i raspada grupe
-odlazak nekih članova
-moguća pojava nezadovoljstva, tuge, žalosti...

Zadaci trenera/vođe:
-da sažme i predstavi postignuća
-da predstavi doprinose svakog pojedinca
-da adekvatnim metodama „zaključi“ druženje

KOHEZIVNOST
-slaganje među suigračima/ članovima grupe
-sposobnost suigrača/ članova grupe da djeluju zajedno u smjeru postizanja zajedničkog cilja

Vrste kohezivnosti
1) Socijalna kohezivnost
-druženje/timski duh
-dobri odnosi među suigračima
-prijateljstva
-grupni identitet
-uspješno rješavanjekonflikata
-ALI i neformalna komunikacija među članovima

2) Kohezivnost u izvođenju zadatka ili na zadatak usmjerena kohezivnost

-timski rad
-dobra suradnja
-opredjeljenje prema zajedničkim ciljevima
-podjela i prihvačanje uloga
-ALI samo formalna komunikacija među članovima

U literaturi možemo još naći izraze:

-društvena kohezivnost i radna kohezivnost (Tušak i Tušak, 2003)
-emocionalna povezanost i funkcionalna povezanost (Marković i Žugić, 2003)

Ruski psiholog Petrovski (1983) predložio je podjelu povezanosti sportske ekipe na tri razine:
1) Socijalna povezanost (neformalno druženje, prijatelji)
2) Kohezivnost u izvođenju zadatka (formalna povezanost kroz uloge u ekipi i
koordinaciju napora)
3) Povezanost kroz uzvišeni cilj (npr patriotizam)

Najbolji rezultati (vrhunske ekipe)- visoka socijalna i kohezivnost u izvođenju zadatka.

Kohezivnost povezana sa zadovoljstvom i uspjehom.

Istraživanje Jowett i Claundya (2004):

Dimenzije trenerovog rukovođenja (demokratski stil, komunikacija, povratne informacije) te
varijable njegovog odnosa sa igračem/ima (opredjeljenje, bliskost, komplementarnost) bolji
su prediktor kohezivnosti u izvođenju zadatka nego socijalne kohezivnosti. Smatraju da je
trenerov temeljni cilj utjecati na ekipu tako da stvori klimu u kojoj svi članovi rade zajedno u
svrhu postizanja što boljih rezultata.

TEAM BILDING
-skup različitih metoda koje pomažu ekipi poboljšati/povećati
-učinkovitost
-zadovoljstvo
-radnu sredinu

Pomoću team buildinga pokušavamo poboljšati /povećati kohezivnost među igračima tj. svim
članovima ekipe!

Dijelovi team building programa:

-trening komunikacije
-postavljanje ciljeva
-povjerenje i oslanjanje na suigrače
-suradnja među suigračima
-evaluacija ekipnog rada

Provođenjem team building programa uglavnom se želi utjecati na sljedeće aspekte

ekipe:
1) Postavljanje ciljeva (kako zajedničkih, tako i individualnih)
2) Raspodjelu uloga i odgovornosti svakog člana
3) Identifikacija mogućih problema i pronalaženje načina za njihovo rješavanje
4) Razvoj otvorene, iskrene radne atmosfere (temeljene na povjerenju i međusobnom
razumijevanju njenih članova) tj. stvaranje djelotvorne motivacijske klime

Kada koristiti team bilding?

Ovisi o tome što želimo poboljšati i kad to želimo poboljšati. Team building program provode
uglavnom sportski psiholozi u suradnji sa trenerom i sportašima. Prije same provedbe
programa poželjno je poznavanje: strukture tima, njegovih karakteristika, njegovu trenutnu
učinkovitost, odnose unutar tima, grupnu dinamiku, izmjerenu kohezivnost...

Uspješna komunikacija u timu

Komunikacija u širem smislu predstavlja prijenos informacija od pošiljaoca ka primaocu, a u
užem smislu promatra se kroz odnos trener sportaš.
-članovi tima komuniciraju otvoreno i iskreno
-vidljivi su toplina, razumijevanje i prihvaćanje
-članovi slušaju jedan drugoga
-poštuju se razlike u mišljenju i stavovima
-usklađeni ciljevi!

TJELESNO VJEŽBANJE I KVALITETA ŽIVOTA

Tjelesna aktivnost- svaki oblik kretanja koji rezultira povećanjem energetske potrošnje.
-oblik tjelesnog vježbanja, rekreativne ili organizirane aktivnosti koja se upražnjava s ciljem
unapređenja zdravlja i tjelesnog statusa

Razlozi za vježbanje:
• Zdravstveni aspekt-optimalno funkcioniranje organa i organskih sustava, regulacija
tjelesne težine
• Sociološki aspekt- druženje, socijalna uloga
• Psihološki aspekt- samoaktualizacija, pozitivni psihološki obrasci, jačanje osobina
ličnosti, bolje raspoloženje

Djelovanje u sportu: profesionalno, rekreativno i aktivni promatrači >>> svi uključeni u

proces sporta, svatko na svoj način!

Izazov- uvjeriti ljude da prihvate aktivan životni stil (stručnjaci, mediji, kultura, društvene
vrijednosti)
-reperkusije na zdravstvenom, ekonomskom i političkom planu
-potrebno strateški djelovati (ciljevi)

Činjenice- stopa bavljenja sportom i vježbanjem, aktivno ili rekreativno, opada s dobi
(fenomen osipanja)
-dinamika suvremenog života- bitan remeteći faktor (manjak slobodnog vremena)

Bitno-kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme

-donošenje odluke ovisi o interakciji osobnih, okolinskih i ponašajnih faktora
-prevladavanje psiholoških faktora u odlučivanju o alternativnim opcijama i/ili odustajanju od
vježbanja

Najčešći razlozi nevježbanja: nemam vremena, to nije za mene, nije mi blizu, loša ponuda,
ne volim se umarati/znojiti, ne želim se ozlijediti, to nije u skladu s mojim potrebama,
pametnije mi je... >>> pronalaženje dobrih umjesto pravih razloga (racionalizacija)

Psihološki faktori: nerealna očekivanja, negativan stav prema vježbanju, sniženo

samopouzdanje i nedostatan osjećaj kompetentnosti u kombinaciji sa nedostatnom razinom
samoregulacijskih vještina negativno djeluju na vježbača.

Glavne prepreke vježbanju:

 Osobne- geni i obiteljska kultura, dob, SES, obrazovanje, gojaznost, psihološke
prepreke negativnog stava, neadekvatnost ciljeva, neuočavanje potkrepljenja,
nedostatne organizacijske vještine, potreba za kontrolom...
 Okolinske- nedostatak adekvatnih programa/voditelja, neprilagođenost fizičke okoline
bavljenju sportom, transport, nedostatak socijalne podrške...
 Ponašanje- prošlo iskustvo s vježbanjem, navike, alternativna ponašanja i njihova
privlačnost...

Postoje brojni načini kojima nevježbač ili vježbač labave motivacije može opravdati svoje
nesudjelovanje ili odustajanje. Intervencija i prstup >>> ciljane skupine (potencijalni vježbači
fiksirani u „kontemplantivnoj „ fazi, „uvjetni vježbači“, vježbači na prijelomnici)
Rekreacija danas: vježbanje dostupno svima, preventivno i kurativno djelovanje, aktivni
odmor

Vježbanje u rekreaciji- transformacijski proces

-planiranje, programiranje, kontrola
-inicijalno stanje (antropološki status)
-željeno finalno stanje, niz tranzitivnih faza/ciljeva
-trenažni operatori
-praćenje i analiza efekata/promjena
>> garancija pozitivnih psihofizičkih učinaka

Bitno: motivacija za vježbanje- donošenje odluke o početku vježbanja i njeno sprovođenje u

djelo te ustrajanje u vježbanju!

Razlika vrhunski-rekreativni sportaši

-motivacija
-osobno značenje vježbanja:
-unutrašnja stvarnost (iskustvo, povijest)
-objektivna stvarnost (okolina)

-vrhunski sport: -kompetitivni uvjeti

-imperativ rezultata
-stroga disciplina i režim života, stres
-izazov >> uživanje

-rekreativni sport: -predvidljiva okolina i situacija

-„program po mjeri“
-socijalni aspekt
-mogućnost odabira >> samoodređenost >> uživanje

Poveznica- pozitivan pristup (potreba za realizacijom individualnih potencijala osobe)

Pozitivna psihologija
-pokret u okviru psihologijen čije je temeljno polazište optimizam i naglašavanje pozitivnih
strana ljudskog funkcioniranja
-reakcija na usmjerenost psihologijske znanosti na proučavanje poteškoća, poremećaja, bolesti
-naglasak: proučavanje pozitivnih subjektivnih iskustava, pozitivnih emocija kao temelj
dobrog i kvalitetnog života
-bit: iskorištavanje vlastitih snaga i potencijala radi gratifikacije u područjima života važnim
za pojedinca

Pozitivne emocije (zadovoljstvo sobom, prošlošću, optimizam, vjera u budućnost, sreća,

uživanje u sadašnjosti) >>> pozitivni utjecaj na tjelesno zdravlje, psihološko blagostanje i
povećanje kvalitete života.

Kvaliteta života složeni je konstrukt od više faktora kao što su kulturalni i socijalni kontekst,
determinante psihološkog blagostanja (ciljevi, aspiracije individualna prošlost, usporedbe s
drugima, vrijednosti), zatim dominantno raspoloženje i razina fiziološkog te subjektivnog
stresa, izvori zadovoljstva i poteškoća, te neuralna osnova emocija (Kahneman, Diener i
Schwartz, 1999)
-psihološki fenomen- sve ono što nas okružuje, od prirode do društvenog uređenja, sve što
ljudi čine ili ne čine određuje kvalitetu života
-proizlazi iz kompletne psihološke strukture pojedinca u interakciji sa njegovom fizičkom i
socijalnom okolinom

Što utječe na kvalitetu života?

-vanjski faktori (okolina, životni standard, socijalni faktori...)
-unutarnji faktori (ličnost, tipičan način doživljavanja i ponašanja, zdravlje, zadovoljenje
osnovnih potreba...)
 Srž: individualni doživljaj zadovoljstva ili nezadovoljstva načinom života, njegovim
uvjetima, perspektivama, ograničenjima i sl., a taj se doživljaj bazira na individualnom
iskustvu, ali i na željema, vrijednostima pojedinca, a determiniran je karakteristikama
same osobe i uvjetima u kojima živi

Doživljaj kvalitete života

-unutarnji faktori moduliraju procjenu >>> pojedinac procjenjuje svoju kvalitetu života na
osnovi doživljaja uspješnosti svojih različitih životnih uloga (roditelja, bračnog partnera...) ili
pak uloga vezanih uz društvene aktivnosti, zanimanje, političko opredjeljenje ili način
provođenja slobodnog vremena
Važnost vrijednosnog sustava!

Kvaliteta života- važnost individualne procjene

-ovisi o brojnim kognitivnim i konativnim faktorima
-zato kvaliteta života ne ovisi primarno o prednostima koje se čovjeku pružaju, niti o
nedostacima koji ga opterećuju, već o individualnoj sposobnosti osobe da te nedostatke
kompenzira, a prednosti iskoristi tj. da se prilagodi i postigne svojevrsnu ravnotežu između
očekivanja i realizacije
-nije moguće na temelju nekih objektivnih pokazatelja suditi o nečijoj kbaliteti života!

-snižena kvaliteta života:
-pojedinac više ne može pomoću nekih izvora zadovoljstva
nadoknaditi negativne okolnosti kojima je izložen, ili pod
pritiskom okolnosti gubi doživljaj kontrole nad vlastitim
životom
-reperkusije na raspoloženje, radnu efikasnost, socijalne odnose,
svakodnevno funkcioniranje

Rekreativno vježbanje- veza sa svim faktorima

 Fizička okolina- utječe na zadovoljstvo životom (npr. uvjeti stanovanja,
zagađivanje...+ materijalni uvijeti rada, broj dvorana, uređenost vježbališta, kadar...)
 Socijalna okolina- socijalna podrška, modni trendovi, osviještenost i educiranost o
potrebi i korisnosti vježbanja
 Civilizacijska razina- kako i koliko građanske slobode, demokracija, osjećaj društvene
pravednosti utječu na kvalitetu života (svijest društva o dobrobiti tjelesnog vježbanja i
koje su koristi za širu društvenu zajednicu)
 Životni standard- odabir rekreativnog programa diktiran je količinom novca koju je
pojedinac spreman za sebe u to uložiti, no to nije presudno
Ključan faktor- pojedinac
 Faktor ličnosti- ličnost = jedinstveni sklop doživljavanja i ponašanja pojedinca u
odnosu na okolinu; crte ličnosti- bitne za odabir programa
 Zdravstveni status- rekreativac dolazi na vježbanje s određenim stupnjem zdravlja o
kojem ovisi kako i koliko će biti spreman vježbati. On bira program s obzirom na
indikacije ili kontraindikacije, rizične grupe te nivo motoričkih i funkcionalnih
sposobnosti.
 Socijalni status- ekonomski status, utjecaj okoline, edukativni status
 Životni stil- jedinstven skup svih motiva, osobina ličnosti i vrijednosti osobe koji se
manifestira u karakterističnom načinu ponašanja. Bitno za odabir aktivnog načina
života, ali i za opstanak u procesu vježbanja
 Motivacijski faktori- najjača komponenta ove strukture, ima pokretačku snagu

Tjelesna aktivnost doprinosi kvaliteti života djelujući na:

-kontekstualne varijable (važno za emocije)
-percipiranu razinu stresa
-tjelesno zdravlje i zdrave navike
-raspoloženje
-zadovoljstvo životom
>>> promjene uslijed tjelesne aktivnosti su kvalitativne i kvantitativne

Kompleksan odnos! >> zajednička poveznica: izgradnja i iskorištavanje individualnih snaga i

potencijala pojedinca (temeljno načelo pozitivne psihologije)

Proces: tjelesno vježbanje >>> unaprijeđenje tjelesnog statusa i zdravlja >>> pozitivne
promjene na psihološkom planu >>> raste samopouzdanje, osjećaj zadovoljstva, povećava se
motivacija za vježbanjem, „flow“
Tjelesno vježbanje ima i terapijske učinke (tretman i prevencija somatskih oboljenja, ali i
psiholoških poremećaja)

Postoje različiti pozitivni učinci tjelesnog vježbanja na fizičku, ali i psihološku dobrobit
pojedinca pa se stoga može reći da tjelesna aktivnost izravno povećava individualnu kvalitetu
života.

ZAŠTO LJUDI VJEŽBAJU?

-najčešći odgoor- „Osjećam se dobro“ osjećaj“
-sveopća prepoznatost korisnosti vježbanja, aktivna promocija
-znanstvena istraživanja donose empirijske dokaze o neposrednim i dugoročnim pozitivnim
učincima
-„dobar osjećaj“ za vrijeme i nakon vježbanja ima veliku motivacijsku snagu

Pozitivne psihološke posljedice vježbanja

-pozitivan utjecaj na zdravlje (veza tjelesno i psihičko > mens sana in corpore sano)
-redukcija simptoma stresa
-pozitivan utjecaj na samopouzdanje i samopoštovanje
-prevencija i tretman depresivnih simptoma, podizanje raspoloženja
-socijalizacija, socijalno potkrepljenje
Zašto se osjećam dobro?
Prediktori psihološke dobrobiti
-ulaganje u sebe
-redukcija stresa i anksioznosti (redukcija hormona stresa- bolje suočavanje)
-povećanje samopouzdanja (prilagođenija ponašanja, veća samoučinkovitost)
-veća intrinzična motivacija (ugoda, uživanje, zadovoljstvo)
-bolji san- zaštitni faktor
>>> bolje mentalno zdravlje (biokemijske promjene)

Karakteristike tjelesne aktivnosti nužne za povećanje psihološke dobrobiti pojedinca

-znanstvena potvrda i usklađenost s principima pozitivne psihologije
=sudjelovanje u aktivnosti koja nas veseli i koja je naš osobni izbor
-postoje tri skupine karakteristika koje izazivaju pozitivni psihološki učinak:

Tjelesna aktivnost u funkciji poboljšanja kvalitete života:

• Biti aktivan- nasuprot „sjedilačkom“ načinu života, što nosi mnogobrojne psihološke,
fizičke, socijalne i druge korisne posljedice za realizaciju svih osobnih potencijala
• Otkrivati uživanje- dobro se osjećati u svakoj aktivnosti koja za samu osobu mora biti
smislena, svrhovita, izazovna, usmjerena ka poboljšanju vještina i obogaćivanju našeg
iskustva u pozitivnom smislu
• Flow stanje- poželjno stanje u svakoj aktivnosti

Karaktersitike tjelesne aktivnosti

1) Vrsta, trajanje, intenzitet, frekvencija vježbanja
-aerobna aktivnost
-kontinuirano trajanje
-umjeren režim rada/ opterećenje
-ritmična aktivnost, ponavljajući, kretni obrasci
-aktivnosti koje promoviraju ritmično, abdominalno disanje

2) Nekompetitivni karakter aktivnosti

-mogućnost veće usmjerenosti na sebe
-mogućnost veće fokusiranosti na pokret, samu aktivnost
-minimalizirana potreba za socijalnom komparacijom
-nema imperativa rezultata

3) Određenje/ tip aktivnosti

-aktivnost zatvorenog tipa koja se provodi u invarijabilnim uvjetima
-visoka predvidivost s obzirom na dominantne kretne obrasce, vrijeme i prostor
-veća mogućnost opuštanja, fokusiranja pažnje ili „oslobađanja“ misli

Postoje velike individualne razlike!

Moguća alternativa: visoko intenzivna, fizički naporna, dinamična aktivnost koja će imati
katartično djelovanje.
Važno: potrebe, preferencije i ciljevi pojedinca.

Međutim... dobrobiti dostupne samo malom postotku u populaciji, onima koji su spremni
uporno, često i redovito vježbati. Ključ svega je upravo motivacija jer ustrajnost i količina
napora određuju kvalitetu dobrobiti koja iz tjelesnog vježbanja može proizići.
Pravi recept: individualne razlike + različiti situacijski faktori = interakcija i varijacije. Nužno
naći optimalnu kombinaciju za određenog pojedinca u određeno vrijeme i na određenom
mjestu!

Da bismo uživali u aktivnosti:

-optimalan izazov
-doživljaj kompetentnosti
-osjećaj internalne kontrole
>>> velika odgovornost trenera /voditelja

Pozitivno iskustvo i naučene strategije iz domene vježbanja moguće je generalizirati i na

ostale aspekte života.
Ishod: -osoba prepoznaje i bira aktivnost ukojoj uživa
-naučila je prepoznati i pratiti vlastiti napredak, traži povratne informacije
-koristi socijalno okruženje za zadovoljenje temeljnih potreba (raste zadovoljstvo i
psihološka dobrobit)
=koriste se individualni potencijali u skladu s potrebama i mogućnostima
=dobitak: cjelovito tjelesno i mentalno osnaživanje osobe

Modulacijski mehanizam pozitivnih psiholoških promjena usljed tjelesnog vježbanja

= 3 fiziološko-biokemijske hipoteze

1) Monoamiska hipoteza
-posljedica tjelesne aktivnosti- biokemijske promjene koje se očituju u povećanju razine
nekih neurotransmitera npr. serotonina ili dopamina koji pozitivno djeluju na naše
emocije, raspoloženje, regulaciju naših potreba i obrambene kapacitete organizma.

2) Pirogenička hipoteza
-povišena temperatura tijela uslijed vježbanja pozitivno utječe na raspoloženje

3) Endorfinska hipoteza
-za „dobar osjećaj“ za vrijeme i nakon vježbanja zaslužni endorfini, prirodni opijati koje
izlučuje naš mozak
-pozitivan učinak postoji neposredno nakon treninga, ali i dulje
-nakon dugoročnog redovitog bavljenja sportom naše tijelo razvija potrebu, svojevrsnu
„pozitivnu ovisnost“ o vježbanju, što ima veliku motivacijsku snagu

-hipoteza distrakcije- tjelesno vježbanje omogućuje „isključivanje“ iz svakodnevnih

problema

-povećanje osjećaja kompetentnosti- tjelesno vježbanje utječe na osjećaj kompetentnosti-

pozitivan utjecaj na psihičko stanje

-podizanje smaopouzdanja/samopoštovanja- svaki napredak bilo u području vještina,

smanjenju kilograma,oblikovanju mišićaili druženja s ostalima nama sličnima, jača naše
unutarnje snage, raste osjećaj vlastite vrijednosti
 Ako vježbanje dugoročno doživljavamo kao pozitivno iskustvo postoji realna mogućnost
da ćemo takav doživljaj moći preslikati i u druge aspekte vlastitog života.

STAVOVI PREMA TJELESNOM VJEŽBANJU

Motivacija je sve ono što nas iznutra potiče na neku aktivnost tj. na postizanje nekog cilja, i
što održava tu aktivnost (Petz, 2001).

Stavovi su stečena, relativno trajna i stabilna organizacija pozitivnih ili negativnih emocija,
vjerovanja ili reagiranja prema nekom objektu (Petz, 2001).

Poznavanje motiva povezanih s izborom sporta omogućuje, na praktičnoj razini,

selekciju sporta/programa vježbanja koji je najprikladniji za određenog pojedinca, zatim
postavljanje ciljeva u sportu te, u rekreaciji, kreiranje najatraktivnijeg programa ponude. S
teorijskog aspekta, omogućuje osmišljavanje višedimenzionalnih teorijskih modela koji
sadrže generalizirane zakonitosti te konkretne preporuke za postizanje optimalnog
transformacijskog, emocionalnog i socijalnog učinka.

SITA (Horga, Baršnik, 1991) Upitnik stavova prema tjelesnom vježbanju

-Kenyonov model- tjelesna aktivnost promatra se kao sociopsihološki fenomen koji se može
razložiti na više različitih komponenti
-osnovna pretpostavka: tjelesna aktivnost (u smislu aktivnog vježbanja) može se opisati
određenim brojem percipiranih izvora zadovoljstva koje ta aktivnost može imati za sudionika
-iako su sve dimenzije bile procjenjene kao stavovi, one ujedno predstavljaju neke od
mogućih razloga izbora i bavljenja sportom
-SITA hipotetska struktura:
 Tjelesna aktivnost kao socijalno iskustvo (S)
 Tjelesna aktivnost kao način postizanja zdravlja i kondicije (Z)
 Tjelesna aktivnost kao traženje uzbuđenja, opasnosti (O)
 Tjelesna aktivnost kao estetsko iskustvo (E)
 Tjelesna aktivnost kao katarza (Kt)
 Tjelesna aktivnost kao asketsko iskustvo (A)
+
 Tjelesna aktivnost kao izraz potrebe za kretanjem (K)
 Tjelesna aktivnost kao izraz potrebe za igrom (I)

Motivacijska struktura nekih hrvatskih rekreativnih vježbača

(Brkić, Barić, Oreb, Kasović; 2002)

-postoji razlika u strukturi motiva dobnih skupina:

-mlađe znatno više od starijih vježbaju zbog kontrole vlastite težine i izgleda, zbog
savladavanja stresa i održavanja pokretljivosti organizma te zato što vježbanje
smatraju više osvježavajućim
 -starije vježbaju zato što im je to vježbanje propisano; svi ističu dugoročne ciljeve,
održavanje vlastitog zdravlja i izbjegavanje bolesti

OVISNOST O VJEŽBANJU

Trening kao stres > fizički, biokemijski i psihološki „napad“ na organizam.

-niz pozitivnih reakcija- unaprjeđenje statusa, osjećaj nadmoći i pozitivno raspoloženje
>>> superkompenzacija- osjećaj povećane radne sposobnosti
Trening = stres; stresom protiv stresa

Pretjerano vježbanje
-prisutno
-signal poremećaja ili neuravnoteženog životnog stila
-podložni i sportaši i rekreativci
>>> ovisnost o vježbanju (kontradikcija- terapija > poremećaj), „fitnesomanija“

Ovisnost o vježbanju
-podrazumjeva pretjerivanje u količini i intenzitetu treninga
-previše treninga u danu, tjednu, mjesecu
-preintenzivni treninzi, preko granica pojedinčevih sposobnosti

Klinička slika
-vježbanje kao opsesija
-anksioznost, depresivnost, krivnja ako izostane
-anksioznost i depresija i nakon treninga („nije bilo dovoljno dobro“)
-vježbanje preuzima kontrolu nad životom
-veza sa poremećajima u prehrani (AN i BN) i poremećajima spavanja
-opsesivni poremećaj (OCD)
-nije zaveden u DSM IV klasifikaciju kao samostalni poremećaj već kao indikativan simptom
poremećaja prehrane
-velik problem prihvaćanja problema na racionalnoj, osobito na emocionalnoj razini-
negiranje, okrivljavanje, racionalizacija, iskrivljene interpretacije (obrambeni mehanizmi)

Porijeklo
-visoka motiviranost (uvjerenje da više treninga daje bolje efekte) >> ne ostavi se organizmu
dovoljno vremena za oporavak >>> raste rizik za pretreniranost
-rekreativci- smanjenje težine uz nerealne ciljeve i/ili prekratak period, vježbanje u
kombinaciji sa dijetom
-socijalni pristisci (trener, roditelj, mediji, okolina)
-pogrešna uvjerenja („ako nisam umoran nije OK“)

Uzroci
-slično poremećajima prehrane,korijen u djetinjstvu i ranim iskustvima (iskrivljena slika o
sebi, izgledu...)
-pokušaj stjecanja kontrole nad životom ( npr. osobe kojenemaju zadovoljavajući život
/karijeru)
-narcizam, želja za izgledom (superiornost nad „prosjecima“)
>>> ovisnost ne rješava ništa od toga (ona je dodatni problem)

Objašnjenje
-endorfini-endogeni opijati
-psihološka ovisnost
-fragilno samopoštovanje, loša slika o sebi...

Rizici
-ozljede, bolesti
-kronične promjene (mišićne, koštane, mase, osteoporoza, kroničan umor- snižena
funkcionalnost)
-ž- amenorea
-srčane promjene, dehidracija
-psihološki: rizik za razvoj anksioznosti, depresije, poremećaja prehrane, narušenih socijalnih
odnosa

Simptomi
-pravljenje dnevnog rasporeda prema planu vježbanja
-socijalna izolacija
-otkazivanje obaveza zbog vježbanja
-osjećaj bezvrijednosti uslijed nevježbanja
-depresija i potištenost, anksioznost
-smanjenje bavljenja ranije ugodnim aktivnostima
-višekratno vježbanje (dnevno, previše tjedno)
-dijeljenje dana na „prije“ i „poslije“ treninga
-strah od gubitka kondicije, forme, izgleda ako se propusti trening- grižnja savijesti

Zdravo vježbanje vs. ovisnost

-nekada tanka granica (vježbanje kao strategija suočavanja nekad „povuče“)
-samo 8 % populacije vježbača zadovoljava kriterije ovisnika
-zdravi vježbači- uživanje, socijalna povezanost, relaksacija + važnost svih životnih uloga
-vježbači ovisnici- potreba za kontrolom- tijela, raspoloženja i okoline; tako dobivaju osjećaj
za strukturu i red u životu, ali gube sposobnost balansiranja različitih uloga i drugih prioriteta

Kako pomoći
-razgovor i savladavanje otpora
-stručna pomoć (kineziolog, psiholog)
-redukcija pritiska
-važnost okoline (kriticizam poguban)
-rad na poboljšanju samopoštovanja
-uključivanje osobe u socijalne aktivnosti (s obitelji, prijateljima)
-izrada adekvatnog programa vježbanja (kognitivno-bihevioralna intervencija po potrebi)
 PREGLED RAZVOJNIH RAZDOBLJA I ASPEKTI RAZVOJA

Što je razvojna psihologija?

-primjenjena je psihologijska disciplina, jedna od najvećih među brojnim podpodručjima
psihologije
-bavi se proučavanjem promjena u ponašanju i sposobnostima koje se događaju s
napredovanjem razvoja

Razvojni psiholozi imaju dva cilja:

1) opisati ponašanja u svakoj točci razvoja (npr. kad djeca počinju hodati, koje su tipične
matematičke sposobnosti sedmogodišnjaka, kako djeca u šestom razredu rješavaju
konflikte s vršnjacima..)

2) otkriti uzroke i procese koji proizvode promjene u ponašanju od jedne vremenske

točke do druge – nastoji se istražiti uloga nasljeđa, odgoja, socijalne okoline,
iskustva..i njihov utjecaj na razvoj i promjene

Razvojna psihologija - cjeloživotna psihologija

>> većina razvojnih psihologa se usredotočava na period koji završava adolescencijom jer...
-je to razdoblje brzog razvoja
-utjecaji su dugoročni
-omogućava uvid u složene procese odraslih
-primjenjuje se u socijalnoj politici
-zanimljiv je predmet istraživanja

Što je razvoj?
Razvoj je slijed kvalitativnih i kvantitativnih promjena koje se događaju od trenutka začeća do
smrti

-smatra se da je rezultat kombiniranog djelovanja nasljeđa i okoline =interakcionistički

pristup
=interakcionistički pristup

Razvoj pojedinca
-Čine ga promjene u ponašanju i osobinama
-Promjene se javljaju tijekom vremena po ustaljenom redoslijedu
-Uvjetovane su biološki zacrtanim planom

Je li razvoj skokovit ili kontinuiran?

-neriješeno pitanje
- ponašanja se nadograđuju i tako grade složenije obrasce ponašanja
- razvoj je stabilan dok je dijete u određenoj fazi, prijelaz u novu omogućava kvalitativna
promjena/e > dolazi do nagle promjene u djetetovim sposobnostima i ponašanju (nova faza)
- tijek faza je nepromjenjiv, razlike su u vremenu javljanja (teoretičari faza)
- biološke promjene su preduvjet psiholoških
Bitno znati
-djeca nisu mali odrasli, djeca su djeca i za razumijevanje djece potrebno je drugačije
polazište
-važnost ranih godina, ranog odgoja i utjecaja za razumijevanje ljudskog ponašanja, odrasle
osobe, je velik
-djeca su ranjivija od odraslih jer nisu potpuno razvijena bića te smo se dužni prema njima
odnositi s puno pažnje, odgovornosti, brige..
-djeca su također osobe i imaju svoja prava, treba ih uvažavati kao osobe
u radu s djecom važno poštivati razvojne značajke dječje dobi

Aspekti razvoja
1) tjelesni i motorički
2) kognitivni
3) socijalni
4) moralni

Psihički razvoj
-Razvoj percepcije
-Kognitivni razvoj
-Socijalni i emocionalni razvoj
-Moralni razvoj

Razvojna razdoblja
Prenatalno r. (od začeća do rođenja)
Novorođenče (do 2 tjedna)
Dojenče (do kraja 1. god.)
Rano djetinjstvo (1-3 god.)
Predškolska dob (3-6/7)
Školska dječja dob (6/7 – 12/13)
Pubertet (12 - 15)
Adolescencija (15 - 18/20)
Zrela dob (20 - 50/60)
Predstaračka dob (50/60 – 70)
Starost (60/70 )

TJELESNI I MOTORIČKI RAZVOJ

-obuhvaća prenatalni i postnatalni razvoj
-tjelesni razvoj obilježava drastičan porast visine i težine, osobito u ranoj fazi (paralelno:
razvoj percepcije)
-razvoj teče na dva načina, odvija se u dva smjera:
-cefalokaudalni - od glave prema repu, prvo se razvijaju centralne a onda periferne
strukture
-proksimodistalni – od bližeg prema daljem, tj. prvo se razvijaju strukture bliže
središnjoj osi (kralješnici) kasnije udovi.
-iste principe slijedi i motorički razvoj, odnosno upravljanje tijelom – prvo se razvijaju grubi,
a onda finiji pokreti, prvo udova, npr. ruku, a onda prstiju (npr. pinceta hvat- 9.mj.)
Motorički razvoj
-razvoj: kretanja i držanja tijela
hvatanja (za oboje vrijede CK i PD princip)
-postoje neke glavne prekretnice u ranom motoričkom razvoju (miljokazi: podizanje glave,
rolanje posjedanje, hodanje uz pridržavanje, samostalno hodanje, trčanje, natraške, skakanje..)
– genetska osnova + vježba pomaže

Psihološke posljedice motoričkog razvoja

-motorički razvoj nije samo nešto što se djetetu samo po sebi događa, već dijete to i samo
uzrokuje > tu se vidi začetak ljudske motivacije za postignućem ili djelotvornošću – želja
malog djeteta da postane učinkovito u djelovanju na svoju okolinu, da se može s njom nositi
-djeca kretanjem i motoričkim djelovanjem organiziraju svoj svijet, uče prostorne odnose i
bolje upravljaju vlastitim pokretima, postaju samostalnija i djelotvornija, razvijaju
kompetentnost

KOGNITIVNI RAZVOJ
-razvoj mišljenja – niz godina
-dječji kognitivni procesi razvijaju pravilno, po stupnjevima, iako neka djeca mogu biti
naprednija, slijed je nepromjenjiv
-pristup – povezan s mjerenjem inteligencije
-djeca: aktivna

Kognitivno-razvojni pristup Jeana Piageta

Organizacija
Razvojni stupnjevi:
Senzomotoričko razdoblje (0-2 g)
Predoperacijsko razdoblje (2-6)
Konkretno razdoblje (6-12)
Formalno razdoblje (12 – odrasle dobi)

Senzomotoričko razdoblje (0-2 god)

-mišljenje se manifestira preko senzomotoričkih kanala (perceptivnih i motoričkih),
-karakterističan intenzivan razvoj od refleksa do simboličkog mišljenja (predočavanje stvari
na simboličkom planu, razvija se razumijevanje konstantnosti predmeta – od 8. mj)
-počinju namjerno djelovati na okolinu ne bi li produžili trajanje zanimljivih događaja;
-počinje razvoj govora

Predoperacijsko razdoblje (2-6/7 g)

-razvija se simboličko mišljenje (ne moraju raditi, naučili su misliti o radnji), simbolička igra;
-mišljenje je egocentrično
-mišljenje je reverzibilno
-ne mogu se usmjeriti na dva aspekta situacije istodobno
-animizam, artificijelizam

Razdoblje konkretnih operacija (7-12. g.)

-javljaju se operacije, tj. logičko mišljenje, mogu rješavati logičke probleme s konkretnim
objektima.
-razlikuju odnose.
-stječu pojam konzervacije – razumiju nepromjenjivost osobina tvari,
-mogu se usmjeriti istodobno na različite aspekte nekog problema (decentralizacija).
-prestaju biti egocentrična, prihvaćaju stajalište drugih

Razdoblje formalnih operacija (12...)

-razvoj apstraktnog mišljenja, stječe se sposobnost izvođenja deduktivnih zaključaka, mogu se
stvarati hipoteze koje se testiraju;
-razumiju se odnosi i događaji koji ne moraju biti stvarni, mentalno se rješavaju problemi,
usmjerava se istodobno na brojne aspekte situacije
-adolescenti eksperimentiraju, različitim ponašanjima prema ljudima i okolini pokušavaju
otkriti najbolje za sebe

MORALNI RAZVOJ
MORAL = u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila,običaja,
navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice
određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao
dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose

Moralni razvoj > Lawrence Kolhberg

I. pretkonvencionalna razina (0-9 god)
-moralne prosudbe se temelje na prosudbama posljedica ponašanja
1. nagrada i kazna
2. moral omogućava zadovoljavanje potreba

II. konvencionalna razina (10-16) – u ovoj fazi moralni sudovi odražavaju društvena pravila,
moralno je ono što je u skladu s pravilima, što vrijedi za većinu
1. prilagođavanje drugima
2. red i zakon

III: postkonvencionalna razina (16....)– moral se temelji na osobnim moralnim pravilima,

ljudi sami određuju vlastite moralne standarde koji proizlaze iz vlastitih vrijednosti
1. društveni ugovor
2. univerzalna etička pravila

SOCIJALNI RAZVOJ
-Djeca se kao socijalna bića razvijaju kroz odnose s važnim drugim osobama – roditelji,
braća, učitelji, treneri, prijatelji...Ti inicijalni utjecaji vrlo bitni!
Djeca razvijaju jake emocionalne veze (osobito s majkom) u ranoj fazi, a rani socijalni razvoj
jako je utjecajan

Privrženost:
-snažna naklonjenost,
- ovisnost o osobi koja se primarno brine za dijete (majka najčešće)
-različiti obrasci privrženosti
-porijeklo privrženosti ? (exp)- kod životinja > etiološki pristup > Konrad Lorenz,
utiskivanje

Socijalni razvoj
0 – 3 godine = glavni socijalni utjecaji u početku majka (primarni skrbnik), potom i drugi iz
obitelji – glavni zadatak djeteta je razviti temeljno povjerenje i sigurnost u svijet
3-6, predškolsko dijete = djetetovi horizonti se šire, stiče prijatelje, obitelj i dalje vrlo bitna.
-Dijete se osamostaljuje, planira, aktivno, inicijativno, to treba podržati >razvoj osjećaja
djelotvornosti

6-12 g. –školsko dijete, bitni vršnjaci, pokušava biti uspješno, kompetentno i to kroz
usporedbu s drugima, socijalnu komparaciju >ponos, osjećaj kompetenosti, pozitivna slika o
sebi Treba imati mogućnosti za takva iskustva (sport – reperkusija za praksu = omogućiti
pozitivne povratne informacije svima).
-U ovoj fazi postaju izrazito važni vršnjaci, ali i treneri, učitelji

12-20 g – razdoblje puberteta i adolescencije, burna faza; temeljno je pitanje koje obilježava
socijalni razvoj je pitanje vlastitog identiteta > razvoj radne i spolne uloge
-Najbitniju ulogu imaju vršnjaci, roditelji više nisu autoritet imperativ je mišljenje prijatelja,
razvija se svojevrsna lojalnost, vjernost prema prijateljima, ali i prema sebi
-Djeca postaju samostalna i to im se treba omogućiti, oni trebaju stvarati odnose i izvan
obitelji i određeno udaljavanje od roditelja je adaptivno
-Sukobi- normalni dio ove faze, adolescenti se traže, buntovni su..treneri ovdje mogu biti
podrška, adolescenti nekada traže utjehu i razumijevanje kod drugih koji su im uz roditelje
bliski

SPORT DJECE I MLADIH

Tko je na prvom mjestu, dijete ili sportaš?

Za početak..
- činjenica jest da djeca nisu mali odrasli, djeca su djeca i za razumjevanje djece potrebno je
drugačije polazište
- djeca su ranjivija od odraslih jer nisu potpuno razvijena bića te smo se dužni prema njima
odnositi s puno pažnje, odogovornosti, brige..
- djeca su također osobe i imaju svoja prava, treba ih uvažavati kao osobe
- važno je u radu s djecom poštivati razvojne značajke dječje dobi
- važno je u svakom trenutku rada s djecom biti svjestan vlastite uloge (model!)

Uloga trenera/profesora
-Kompleksna i zahtjevna
-Nužno razumijevanje onih s kojima se radi
-Bitno poznavati razvojna obilježja
-Obrazovna + odgojna komponenta

Važnost sporta
-sport ima veliku ulogu u životu djece, više od 60% djece bavi se sportom, osobito do
puberteta
-u SAD oko 20 miliona djece u dobi ispod 14 godina bavi se nekim sportom, ali statistika
kaže da troje od četvero djece koja se počinju sportom baviti u dobi od 6-7 godina od njega
odustaju ulaskom u pubertet ili najkasnije do 15. godine (Papalia, Olds i Feldman, 1999)
Zašto djeca vježbaju?
-kompetentnost (učenje i usavršavanje vještina)
-afilijacija (biti sa prijateljima i stvarati prijateljstva)
-grupna pripadnost (biti dio ekipe, ekipni duh)
-zdravlje i fitness (dovesti se u formu i ostati u formi)
-natjecanje (uzbuđenje, demonstracija vještina)
-igra, zabava

Zašto djeca odustaju od sporta?

-osipanje (dropping out, withdrawl)
-pojava da djeca odustaju od sporta ulaskom u pubertetsku dob i nešto kasnije, obično pred -
kraj osnovne škole (prvi val), a dio ih odustane pri završetku srednje škole, odnosno
prelaskom na fakultet
-nema “objektivnih razloga” (npr. ozljeda), iako su svi razlozi djeci objektivni
-dio djece mijenja sport, prelazi na manje zahtjevan režim istog sporta
-glavni razlog: percipirana nekompetentnost
-drugi razlozi:
-spot prestaje biti zabavan
-visoka očekivanja okoline (pritisak),
-previsok naglasak na imperativu rezultata,
-nedostatak vremena za igru i ostalo,
-atraktivnost drugih aktivnosti,
-odlazak vršnjaka/prijatelja iz sporta
-nezadovoljstvo s trenerom
-utjecaj:
-Kognitivnog razvoja
-Socijalne okoline
-Reperkusije na: formiranje slike o sebi, stavove i vrijednosti, ali i psihološke reakcije
djece
=nedostatna kompetentnost, nisko uživanje u aktivnosti

Optimalan psihološki razvoj djeteta sportaša

 pozitivna slika o sebi
 intrinzična motivacija
 interpersonalne vještine
 pozitivne vrijednosti prema tjelesnom vježbanju i sportu
 suočavanje sa natjecateljskim stresom
 moralni razvoj i razvoj sportskog identiteta
 pozitivne emocije
 razvoj nekih osobina ličnosti i navika (odgovornost, disciplina, samodisciplina, radne
navike..)

Kako djelovati na razvoj ovih karakteristika?

Trener djeluje kao: edukator, odgajatelj i važan socijalni faktor.
Potreba za KOMPETENTNOŠĆU
-potvrda u motivacijskim teorijama
(Harter, 1989, Nicholls, 1989)
-sport bi trebao biti 'sredstvo' za podizanje samopouzdanja, okruženje u kom će ono moje
dobro moći doći do izražaja
-ako zadovoljimo osnovnu potrebu djece, posredno djelujemo i na stvaranje ostalih preduvjeta
bitnih za optimalni psihološki razvoj djeteta

Kako djeca razvijaju osjećaj kompetentnosti?

-baveći se nečim što ih zanima u izazovnom okruženju,
-usavršavajući sebe
-imajući mogućnost za demonstraciju naučenog

Kada su uloženi napori u očima djeteta urodili plodom

= osjećaj kompetentnosti,
= unutrašnje atribucije,
= pozitivni afekt (osjećaj ponosa, zadovoljstva...)

-sposobnosti djeteta da adekvatno procijeni svoju fizičku kompetetnost su razvojno

promjenjive

-Bitna dva razvojna fenomena:

-dječje kognitivne sposbnosti da razumiju i analiziraju uspjeh u terminima sposobnosti,
napora i težine zadatka
-dolazi do promjene u korištenju izvora informacija prema kojima se prosuđuje
kompetentnost u f-ji dobi

Korelati percipirane kompetentnosti

Motivacija
Atribucije
Ciljna orijentacija
Pozitivna slika o sebi

Kako djelovati na razvoj kompetentnosti kod djece ?

-Povratne informacije
- različite reakcije i preferencije s obzirom na dob
- bitan način davanja PI
- nagrade (kontrolni i informacijski aspekt)
-Poruke (verbalne, neverbalne)

Što trener može?

-Individualan pristup
- strukturirati optimalno izazovnu aktivnost
-prilagoditi aktivnost djetetu!
-Modeliranje
- uloga vršnjaka!
-Povratne informacije
-Bitan način reagiranja na pogrešku
-Stvarati pozitivnu motivacijsku klimu
- Naglasak na učenu, razvoju vještina i suradnji
Kognitivne karakteristike: utjecaj na rad s djecom sportašima
-bitno jer povećava vjerojatnost doživljaja uspješnosti (prilagođenost djejetu s obzirom na
razvojna obilježja)
-karaktersitike kognitivnog razvoja utječu na način na koji djeca percipiraju svoju okolinu,
zahtjeve koji se pred njih postavljaju, kao i na način na koji u okolini djeluju
-procesiranje informacija
-količina informacija bitna
-ograničen kapacitet pažnje
-percepcija
-donošenje odluka
-sposobnost korištenja PI

Kada dijete osjeća da ne djeluje u sportu na način na koji bi željelo, zato jer unaprijed osjeća
strah od neuspjeha koji ga ograničava, zato jer je zbog toga tužan, ljut, općenito se osjeća
neugodno, sport postaje opterećenje, više rad nego zabava, a rezultat je jedini kriterij, i ako se
osjeća nezadovoljnim, neuspješnim... ne preostaje mu drugo nego odustati.

Cilj: imati mlade sporatše koji su primarno usmjereni prema usavršavanju i učenju sportskih
vještina, koji se zbog toga osjećaju dobro, kompetentno, koji imaju osjećaj da mogu i imaju
kontrolu nad cijelim procesom, koji uživaju i zabavljaju se, savladavajući optimalno izazovne
ciljeve, ulažući napor, ustrajući kad je teško i na taj način gradeći sigurnost u sebe, dobar
osjećaj zbog sporta i zadovoljstvo na općenitoj razini, što bi se trebalo transferirati i u
svakodnevni, nesportski život.

RODITELJI U SPORTU

Roditelji su važan socijalni faktor koji ima veliki utjecaj na bavljenje sportom kod djece i
njihov doživljaj cijele sportske priče. Cjelokupni djetetov razvoj, pa tako i sportski, pod
utjecajem je roditeljskih odgojnih psotupaka, ali i vrijednosti, stavova i ponašanja roditelja
prema djeci u raznim sportskim situacijama

Uloga roditelja > aktivna, podržavajuća

Odstupanja! (neznanje, neadekvatne uloge)

Roditelji i treneri – najvažniji faktori razvoja sportske karijere mladog sportaša

(roditelji, obitelj = ‘nevidljivi igrač’)
Cilj: partnerski odnos
Incidentna ponašanja roditelja > stereotip o suvišnosti roditelja na terenima (praksa)
Problemi s roditeljima >> negativan utjecaj na sportski razvoj djeteta

Sportski trokut sportaš-trener-roditelj (Hallstad, 1987)

Tipovi roditeljstva
-dimenzije : -toplina
-nadzor
 autoritativni (+,+)
 autoritarni (-,+)
 popustljivi (+,-)
 ravnodušni (-,-)

Tipovi roditelja u sportu

 Pretjerano angažirani (problemi)
 Umjereno angažirani (poželjno)
 Neangažirani (problemi)

Bitno za one koji rade s djecom

• Prepoznati ponašanje roditelja i ukoliko se radi o nečem što smeta to na vrijeme
iskomunicirati
• Osobito je bitno imati dobar odnos s roditeljima u početnoj fazi razvoja sportske
karijere (Wylleman i sur, 2002), brojna su sitraživanja pokazala da dobar odnos
trenera i roditelja povećava vjerojatnost sportskog uspjeha, dok loš može ugroziti sve.
• Kako sportaš sazrijeva uključenost roditelja je sve manja, više su kao podrška iz
pozadine, potreba za interakcijom s trenerima se smanjuje.
• Bitno je da trener shvati da kad dobija dijete sportaša postaje uključen u cijelu
obiteljsku dinamiku, da s djetetom u paketu dolaze i roditelji - izbalansirati

Preporuke za trenera
• Aktivno raditi na uspostavljanju dobre komunikacije s roditeljima
• Iskomunicirati nesuglasice
• Jasno postaviti pravila ponašanja i definirati vlastita očekivanja i uloge
• Tretirati roditelje kao partnere, konzultirati se s njima oko bitnih stvari vezanih uz
dijete – raditi na izgradnji odnosa povjerenja (preduvjet)
• Dogovoriti pravila ponašanja vezana uz dijete (npr. obaveza izvještavanja o bolesti ili
fizičkom ograničenju i sl)
• Ukoliko do odstupanja i incidenata dođe, o njima promptno razgovarati i pokušati
utvrditi razloge i zajednički tražitinačine prevladavanja problema
• Uključiti roditelje u neke segmente trenažnog procesa (logistika, informacije)
• Imati vremena za neformalnu komunikaciju s roditeljima
• Biti dostupan za informacije, pomoći roditeljima da savladaju pravila igre i sustav
natjecanja
• Ukazivati na važnost modeliranja – pozitivni primjeri djetetu
• Nikada djetetu govoriti protiv roditelja niti protiv njihovih postupaka
• Potražiti pomoć stručne osobe, organiziati edukacije za roditelje

Dječja prava u sportu i TZK

1) Svako dijete ima pravo na sigurne i pozitivne uvjete provođenja nastave tjelesnog
odgoja, neovisno o talentu i razini sposobnosti
 2) Svako dijete ima pravo na pristup informacijama o sportu i vježbanju od strane
kvalificirane osobe (prof. kineziologije) onda kada i gdje se uključi u sportsku
aktivnost po svom izboru
3) Svako bi dijete trebalo imati mogućnost isprobati različite oblike vježbanja /sportove
4) Svako bi dijete trebalo imati mogućnost za bavljenje sportom izvan redovite nastave
ako to poželi
5) Svako bi dijete trebalo moći sudjelovati u tjelesnom odgoju, trebalo bi moći osim
informacija o važnosti i načinima provođenja sporta i tjelesnog vježbanja dobiti
informacije i o zdravlju i zdravstvenom aspektu vježbanja i sporta
6) Svako bi dijete trebalo imati priliku razvijati poželjne socijalne vještine kroz sport i
nastavu TZK, koje će jednog dana moći iskoristiti i u drugima aspektima života
7) Svako dijete ima pravo na adekvatnu opremu za vježbanje, neovisno o financijskoj i
socioekonomskoj pozadini
8) Svako dijete ima pravo na redovnu dostupnost nastave tjelesnog odgoja
9) Svako dijete ima pravo na zabavu i igru na nastavi TZK

PSIHOLOŠKI ČIMBENICI BOLI I NEUGODE I STRATEGIJE SUOČAVANJA U

SPORTU

Sposobnost tolerancije boli i posjedovanje učinkovitih strategija za suočavanje sa stresom

jedan je od najvažnijih faktora koji čini razliku između uspješnih i manje uspješnih sportaša u
sportovima izdržljivosti.

Velike individualne razlike u kapacitetu za toleranciju boli i neugode: psihološki, socijalni i

situacijski faktori

Bol
-doživljaj boli važan- znak upozorenja
-složen osjet
-bol=neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim
oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oštećenja (IASP)
-nema jasno lokaliziranog centra za bol
-u treningu izdržljivosti- veza s ostalim „difuznim osjetima“

Neugoda
-ono što bi mnogi definirali kao bol sportaši doživljavaju kao neugodu
-kvalitativno bitno različitiji doživljaj od boli
-čuvstvena kvaliteta tipična za situacije koje narušavaju na neki način homeostazu našeg
organizma, fizičku ili psihičku ravnotežu, a situacije koje prati osjećaj neugodne nastojimo
izbjegavati ili što više skratiti

Psihološke odrednice boli i neugode

-psihološki faktori- uzrok, pojačivači, ublaživači
-psihološko značenje boli
-emotivna stanja
-iskustvo
 -očekivanja
-pažnja
-sugestija
-ličnost

Reakcije na bolni podražaj i neugodu

-na osjet i modifikaciju boli utječu i nefiziološki mehanizmi
-psihološki i sociokulturalni faktori utječu na razlike u doživljavanju i izražavanju boli
-dva aspekta boli utječu na ponašanje: fizički i afektivni (osjećaj subjektivne patnje)
-prag boli podjednak- razlike u stupnju tolerancije boli/neugode
>> sportska praksa:
-poteškoće- posljedice pojačanog i kontinuiranog fizičkog napora kojem su sportaši izloženi,
a percipiraju se kao bolne/neugodne
-pojava specifične akutne lokalizirane boli (npr u nekom mišiću)
-grč u mišiću, „otkazivanje“
-malaksalost, pojava preplavljujućeg umora uslijed tjelesne iscrpljenosti
-mučnina/povraćanje
-osjećaj panike i napetosti zbog nedostatka zraka

Pojedinci često različito dramatično reagiraju na pojavu ovih simptoma:

-tri razine reakcija: reakcije AŽS (nevoljne), mišićne reakcije, psihičke reakcije

Tolerancija boli kod sportaša

-zaključci istraživanja:
 Tolerancija boli ovisi o razini tjelesne i psihološke pripremljenosti
 Sportaši i sportašice tolerantniji na bol od nesportaša
 Stariji, iskusniji i kvalitetniji natjecatelji imaju bolje strategije suočavanja s boli
 Spol- veća tolerancija na bol kod sportaša
 Veća tolerancija na bol kod sportaša kontaktnih sportova

Utjecaj boli na ponašanje sportaša

-bol izaziva frustraciju (ometa postizanje ciljeva treninga, natjecanja) >>> stres
-težimo stanju bez boli- ponašanja usmjerena ka smanjenju ili prekidanju boli
-sportaši- naglašeno djelovanje P i SK faktora, zbog specifičnih vjerovanja
-neugoda, umor, pozitivna trenažna bol >> znakovi napretka
-negativna trenažna bol ,viši stupnjevi boli > otpor
-pojačane fiziološke reakcije
-verbalizacija boli
-reakcije tipa izbjegavanja
-emocionalne reakcije (stres, neugodne emocije)
>>> porast razine pobuđenosti organizma >> različite posljedice po izvedbu

Savladavanje boli i neugode

-sportaši- specifična populacija motivirana za pomicanje granica boli
-različite strategije suočavanja (+,-)
-analitički pristup
-distraktivan pristup
-pomoć sportašu= trener + sportski psiholog (važno nakon ozljede)

Tehnike za savladavanje boli

-opuštanje, relaksacija
-vježbe disanja
-imaginacija
-korištenje klučnih riječi
-preusmjeravanje misli
-samogovor
+
-edukacija

Što trener može učiniti

-trener = važna druga osoba; može pomoći ili odmoći sportašu
-bitno- poštivati sportašev izbor i brinuti prvenstveno o dobrobiti sportaša
-znati da samo sportaš može razumjeti svoju bol
-izbjegavati govorili o boli kao isključivo o tjelesnom ili psihičkom fenomenu
-nikada ne ignorirati bol
-pomoći sportašu razvijati adekvatne strategije suočavanja
-biti svjestan pokušaja prikrivanja boli kod sportaša- razgovarati
-bol umanjuje motivaciju- biti podrška i pomoć u situaciji
-pokazati strpljenje, ohrabrivati, podržati sportaša (oporavak od ozlijede)

Zaključak
-u sportu jedan odnajvećih izazova- nadmašiti samog sebe i ostvariti dobar rezultat
-važno: očuvanje sportaševe dobrobiti
-naučiti sportaša da si sam pomogne, biti podrška i poštivati pravo na osobni izbor (nekad
nauštrb rezultata)- odlike pozitivnog pristupa i izazov za trenere
-bol, neugoda, ozlijede- povećavaju količinu izazova- upravo takva iskustva nekad su najveća
predosti i dobitak