Filozofski fakultet u Zagrebu,

Ivana Lučića 3

SEMINARSKI RAD:
Etnografsko istraživanje djetinjstva

Predmet: Antropologija odgoja i obrazovanja

Izradili: Jerko Stare (inf/ped)
Marija Trapić (kro/ped)
Mentor: dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

U Zagrebu, 20. travnja 2006.

Sadržaj:

1. Uvod…………………………………………………………………………………3

2. Etnografske tehnike………………………………………………………………….4

3. Etnografsko istraživanje djetinjstva………………………………………………….7

4. Zaključak…………………………………………………………………………….10

5. Literatura…………………………………………………………………………….11

2
1. Uvod

Djetinjstvo je period koji dolazi nakon ranog djetinjstva (koje obuhvaća trudnoću i dojenačku
dob) kada se od djeteta počinje zahtijevati da preuzme određene uloge i na taj način zakorači
u svijet odraslih. Kako bi se što bolje sagledalo samo djetinjstvo potrebno je istražiti i njegov
rani aspekt s kojim je čvrsto vezan. Kao i ostala doba čovjekova života i ono je obavijeno
mnogim vjerovanjima, očekivanjima, poticanjima i kočenjima koji će, ako se opaze i
zabilježe, osvijetliti razdoblje u kojem kultura najintenzivnije oblikuje svoje članove. Kraj
djetinjstva je početak adolescencije kada se od pojedinca zahtijeva preuzimanje novih uloga.
Da bi se bolje razumjelo etnografsko istraživanje djetinjstva, u prvom smo dijelu ovog
seminarskog rada iznijeli općeniti pregled etnografskih tehnika prema podijeli koju navodi
Conrad Phillip Kottak u svome djelu Cultural Antropology.
U drugom smo se dijelu približili etnografskom istraživanju djetinjstva iznoseći pitanja
vezana uz sve aspekte djetinjstva koje je potrebno istražiti kako bi se dobio cjelovitiji pogled
određene kulture na to razdoblje života. Ta pitanja produkt su rada benediktinke sestre M.
Inez Hilger koja ih je objavila u vodiču za buduća takva istraživanja Field guide to the
etnological study of child life.

3
2. Etnografske tehnike

Kottak u svojemu djelu Cultural Antropology navodi slijedeće tehnike koje se mogu
primjenjivati u etnografskom istraživanju:

1. Promatranje i sudjelujuće promatranje

Etnografi prilikom upoznavanja života svojih domaćina moraju obratiti pažnju na stotine
detalja svakodnevnog života, sezonskih događanja i neobičnih događaja. Moraju promatrati
individualno i kolektivno ponašanje u različitim okolnostima. Trebali bi ono zabilježiti što
vide tada kada to vide jer se stvari nikada ne će činiti tako neobične kao što se to čine prvih
par dana i tjedana na terenu. Etnograf se s vremenom navikava i prihvaća kao normalne
kulturalne navike koje su mu isprva bile strane. Uobičajeno je da etnograf provede više od
godine dana na terenu jer im to omogućava da promotre cijeli godišnji krug, a ostajanje malo
više od godine dopušta etnografu ponavljanje doba njegovog dolaska kada su određeni
događaji mogli biti zanemareni zbog početne nefamilijarnosti i kulturalnog šoka.
Mnogo etnografa bilježi svoje doživljaje u osobni dnevnik kojeg odvajaju od više službenih
terenskih bilježaka. Kasnije te bilješke ranih impresija pomažu ukazati na neke najosnovnije
aspekte kulturalne suprotnosti kao što su: razlikovni mirisi, buka koju čine ljudi, način na koji
pokrivaju usta dok jedu, kako promatraju druge… Te navike, koje su toliko osnovne da se
čine trivijalnima, je B.Malinowski okarakterizirao: „nemjerljivošću primitivnog života i
tipičnog ponašanja“. One su čak preosnovne da bi se o njima govorilo, ali ih oko
nenaviknutog antropologa prikuplja. Kasnije, familijarnošću, one izbljeđuju na rub svijesti i
stoga etnografi trebaju točno i pažljivo promatrati, bilježiti i izvještavati što nalaze na terenu.
Etnografi ne izučavaju životinje u laboratorijskim kavezima kao što to psiholozi rade sa
pingvinima, pilićima i štakorima. Etnografi ne kontroliraju sistematski subjektove nagrade i
kazne ili njegovu izloženost određenom stimulatoru. Subjekti nisu nijeme životinje nego
ljudske bića i u etnografsku praksu ne ulazi manipulacija njima, kontrola njihovog okoliša ili
eksperimentalno induciranje određenih ponašanja.
Sa domaćinima se nastoji uspostaviti dobar, prijateljski odnos zasnovan na osobnom kontaktu.
Jedan od karakterističnih postupaka etnografa je sudjelujuće promatranje, što znači da se
sudjeluje u životu zajednice koja se promatra. Poput ljudskih bića koja žive s drugima, niti
etnografi ne mogu biti potpuno neutralni u svom promatranju i bez utjecaja drugih ljudi i
vlastitih osjećaja. Također moraju sudjelovati u mnogim događajima i procesima koje
promatraju i nastoje razumjeti. Sudjelujući se može shvatiti zašto zajednica neke događaje
smatra veličanstvenima, kao i kako je organizirana i vođena.

2. Konverzacija i intervjuiranje
Sudjelovanje u lokalnom životu znači da etnograf svakodnevno razgovara s ljudima i
postavlja pitanja o onome što proučava. Kako se njihovo znanje lokalnog jezika poboljšava,
oni više razumiju. Posebni javni govori, politički događaji i ceremonije ili ritualne prilike
često sadrže formalne riječi ili radnje koji se mogu zabilježiti za kasniju analizu s lokalnim
stručnjakom.
Jedna od tehnika sakupljanja podataka je vođeni intervju sa rasporedom. Ukoliko je zajednica
manja može se intervjuirati sva domaćinstva i dobiti rezultate koji će dati osnovne informacije
o zajednici. Pri tome treba zabilježiti ime, dob i spol svakog člana domaćinstva te razdijeliti
podatke prema tipu obitelji, političkom usmjerenju, religiji, prethodnim i trenutačnim
poslovima, prehrani, vlasništvu i mnogim drugim točkama.
Ovakav se pristup razlikuje od istraživanja sociologa i drugih istraživača iz područja
društvenih znanosti koji se bave velikim, industrijaliziranim narodima. Njihova istraživanja
uključuju biranje uzorka i neosobno prikupljanje podataka. Sociolozi svoje vođene upitnike

4
prepuštaju ispitanicima da ih sami ispune dok etnografi vođene intervju sami ispunjavaju
razgovarajući licem u lice sa ljudima, postavljajući pitanja i pišući odgovore. Intervjuiranje
svih domaćinstava i dobivanje potpunog uzorka omogućava upoznavanje sa većinom
stanovnika i uspostavljanje dobrih odnosa.
To daje osnove za prosuđivanje navika i iznimka u životu zajednice. Vođeni intervju čini
jezgru pitanja koja se postavljaju svakome, a, naravno, često iskrsnu i brojne zanimljive teme
koje se obrade tada ili kasnije. To može voditi u mnogo dimenzija seoskog života. Jedna
babica, a primjer, može postati ključni kulturalni savjetnik kojeg će se potražiti kada zatrebaju
informacije o lokalnom rađanju djece.
Etnografija je ujedno i kvalitativna i kvantitativna. Vođeni intervju omogućuje kvantitativni
dio koji se sastoji od osnovnih prikupljenih informacija koje se kasnije statistički obrađuju i
uspoređuju dok kvalitativnu dimenziju čine daljnja pitanja izvan jezgre, otvorene diskusije,
tračevi i rad sa ključnim savjetnicima.

3. Metoda genealogije
O povijesti i rodbinskim vezama često se uči genealogijom koja je dobro utemeljena
etnografska metoda. Ona je poznat i važan dio u društvenoj organizaciji neindustrijskih
društava gdje ljudi svakodnevno žive i rade sa svojom rodbinom. Antropolog treba prikupiti
genealoške podatke da bi razumio postojeće društvene veze i rekonstruirao prošlost. U mnogo
neindustrijskih društava rodbinske veze su osnova za društveni život i antropolozi ta društva
čak nazivaju „društvima sa rodbinskom osnovom“. U njima su svi su međusobno povezani i
provode najviše vremena sa svojom rodbinom, a pravila ponašanja dodana pojedinim
rodbinskim vezama čine osnovu svakodnevnog života. Brak je također vrlo važan u
organizaciji jer strateški brakovi između stanovnika, plemena i klanova stvaraju političke
saveze.

4. Ključni kulturalni savjetnici

Svaka zajednica ima ljude koji slučajno, iskustvom, talentom ili učenjem mogu dati
najpotpunije i najkorisnije informacije o pojedinim aspektima života. Ti su ljudi ključni
kulturalni savjetnici. Oni daju informacije o području koje nas zanima, a oni ga najbolje
poznaju, pr. o povijesti sela, o rađanju i sl, a kad naše zanimanja prijeđe njihovo poznavanje
najčešće će nas znati kome uputiti.

5. Životne priče
I u neindustrijskim društvima kao i u industrijskim, pojedinačne osobnosti, interesi i
mogućnosti se razlikuju. Neki se stanovnici više zanimaju za rad etnografa i više su od
pomoći, zanimljiviji su i ugodniji od drugih. Kada se naiđe na nekog iznimno zanimljivog
kazivača sakuplja se njegove (ili njezine) životne priče. Ta sjećanja životnog iskustva
omogućuju intimniji i osobniji kulturni portret koji drugačije ne bi bio moguć. Životne priče,
koje se mogu zabilježiti za kasniji pregled i analizu, otkrivaju kako specifični ljudi
percipiraju, reagiraju i pridonose promjenama koje utječu na njihove živote. Takvi izvještaji
mogu ilustrirati različitost koja postoji unutar svake zajednice i nošenje s određenim
problemima.

6. Lokalna i etnografova vjerovanja i percepcije

U etnografiji se nastoji otkriti lokalne poglede, vjerovanja i percepcije koje bi se mogle
usporediti sa etnografovim osobnim razmatranjima i zaključcima. Na terenu etnografi obično
kombiniraju dvije strategije istraživanja: lokalno orijentiranu i znanstveno orijentiranu.
Lokalno orijentirani pristup istražuje kako lokalni ljudi misle, kako percipiraju i kategoriziraju
svijet, koja su njihova pravila ponašanja, što za njih ima značenje, kako zamišljaju i

5
objašnjavaju stvari…Etnograf traži „lokalnu točku gledanja“ oslanjajući se na lokalne ljude,
njihova objašnjenja stvari i izjave je li nešto važno ili nije. Znanstveno orijentirani pristup
mijenja fokus sa lokalnih na antropologove kategorije, izražaje, objašnjenje i interpretacije jer
su članovi kulture u svoju kulturu previše upleteni da bi ju neutralno interpretirali. U
znanstveno orijentiranom pristupu etnograf naglašava što je kao promatrač zapazio i razmatra
važnost toga. Naravno i etnografi su ljudska bića s kulturalnom zaslijepljenošću koja
sprječava potpunu objektivnost. Postojeća obučavanja za uspoređivanje ponašanja između
različitih društava mogu smanjiti, ali ne i eliminirati, pristranost, a kao bi što bolje opisao i
interpretirao kulturu, etnograf treba prepoznati predrasude koje dolaze iz njegove vlastite
kulture kao i predrasude ljudi koje proučava.

7. Problemski orijentirana etnografija

U etnografiji je došlo do tendencije da se odmakne od cjelovitog pristupa prema problemskom
pristupu i eksperimentalnoj etnografiji. Usprkos zainteresiranosti za cjelokupni kontekst
ljudskog ponašanja, nemoguće je detaljno proučavati sve i terensko istraživanje se obično
usmjeruje na određeno pitanje. Većine etnografa pristupa terenu sa određenim problemom
koji želi istražiti i sakupljaju podatke i različita razmatranja važna za taj problem. Odgovori
lokalnih ljudi nisu jedini izvor informacija jer antropolozi također sakupljaju informacije
prema faktorima kao što su gustoća naseljenosti, kvaliteta okoliša, klima, prehrana,
iskorištenost tla… koji se ili sami mjere ili preuzimaju iz državnog arhiva.

8. Longitudinalno istraživanje
Nekoć je trebalo mjesecima putovati da bi se došlo do terena i ponovni posjeti su bili rijetki, a
danas sustav transportiranja omogućuje etnografima da češće posjećuju područje svojih
istraživanja i brzo se vrate. Etnografski izvještaji danas rutinski uključuju podatke sa dva ili
više terenskih boravaka. Longitudinalno istraživanje je dugotrajno proučavanje zajednice,
regije, društva, kulture ili neke druge jedinice, uglavnom zasnovano na ponavljanim
posjetima. Longitudinalna istraživanja su često i timska istraživanja, a mogu biti i
višenacionalna.

9. Timska istraživanja
Timska (uglavnom i longitudinalna) istraživanja su u kojima međusobno sudjeluje više
istraživača različitih iskustava, znanja i područja zanimanja. Podaci izneseni prije prepuštene
su novim propitkivanjima i nadograđivanjima. Da bi se uvidjele promjene ponovno se
provode intervjui i uspoređuju sa prethodno obrađenima.
U usporedbi sa modelom samostalnog etnografa timski rad (u vremenu i prostoru) ostvaruje
bolje razumijevanje kulturalnih promjena i društvene kompleksnosti.

6
3. Etnografsko istraživanje djetinjstva

U svojem vodiču Field guide to the etnological study of child life sestra M. Inez Hilger je na
temelju svojeg istraživanja sedamnaest sjevernoameričkih indijanskih plemena i jednog
južnoameričkog plemena iznijela niz pitanja koja se dotiču teme djetinjstva i na koje bi se u
svakom ozbiljnom istraživanju te teme svakako trebalo osvrnuti. Njeno istraživanje bilo je
longitudinalno (od 1932. do 1952. godine) i timsko, a kao metode navela je promatranje i
sudjelujuće promatranje, intervju sa grupama djece i odraslih te pojedinačni intervju i
konsultacije s ključnim kulturalnim savjetnicima. Pitanja kojima zaokružuje djetinjstvo se
treba shvatiti kao smjernice koje se mogu i trebaju nadopuniti, a poneka se odnose isključivo
na spomenuta plemena. U ovom ćemo radu iznijeti samo neka pitanja koja se odnose na
pojedine aspekte djetinjstva koji su važni sa upoznavanje i razumijevanje odnosa strane
kulture prema djetinjstvu:

1. Prenatalni period
Tko je odgovoran za začeće (majka, otac, oboje)? Je li dijete reinkarnacija nekoga i po čemu
se to zaključuje? Kako se i tko mjeri vrijeme trudnoće? Vjeruje li se da je fetus čovjek i
zašto? Kako se objašnjavaju njegova pomicanja? Koji su razlozi mogućeg pobačaja i kako se
to čini? Kakav je stav okoline o spontanom i namjernom pobačaju, ima li kazni za to? Kakav
je stav okoline i buduće majke o trudnoći? Kako se priprema za dolazak djeteta? Predviđa li
se i kako spol? Iščekuje li se i zašto određeni spol? Ima li prvorođeni i zašto određene
privilegije? Koja se vjerovanja vežu uz blizance? Postoje li kakvi prehrambeni ili uopće tabui
za oca i majku i što ukoliko se prekrše?

2. Rođenje
Gdje se i zašto može/treba roditi dijete? Je li majka i koliko u izolaciji te je li netko s njom?
Tko prisustvuje porođaju i zašto? U kojem se položaju rađa? Što se čini s posteljicom i
pupkovinom? Kako se i u čemu dijete prvi put kupa te tko to čini? Tko i kako objavljuje
porod? Slavi li se rođenje i tko sudjeluje? Što se događa s djecom rođenom prije vremena?
Što se događa s mrtvorođenčadi, a što s djecom koja ostanu bez majke? Plaća li se onima koji
su asistirali porodu?

3. Postnatalni period
Buši li se djetetu koji dio tijela i tko to čini te čime? Ukrašuju li se različito muška i ženska
djeca i zašto? Kada se i koga obrezuje, tko to čini i prati li to određena ceremonija? Kakve se
koriste pelene i tko ih radi? Kakva je njega djeteta? Kako se oblikuje djetetova glava i od
kakve je to važnosti? Kako je načinjena kolijevka i tko ju je radio? Nasljeđuje li se, posuđuje
ili svako dijete ima svoju? Kako je ukrašena i koja je njezina uloga? Kako se dijete
transportira? Kada se, kako i zašto dijete šiša? Kakva je i od čega djetetova prva odjeća.

4. Dojenje
Kakav je položaj majke koja doji i njenog djeteta? Do kada treba dojiti i koji su razlozi za
moguće produljivanje toga razdoblja? Doji li se različito dječake i djevojčice? Kakvu hranu i
zašto trebaju jesti,a kakvu izbjegavati dojilje? Kako hraniti dijete uz majčino mlijeko ili kad
ga nema?

5. Ponašanje dojenčeta
Kako se objašnjava prvi plač djeteta? Razumiju li se značenja pojedinog djetetovog plača?
Kako se smiruje dijete? Kako se objašnjavanju njegove stisnute šake? Kada se dijete počinje
služiti prstima, a kada samostalno hraniti? Kakav je odnos prema puzanju? Počinje li dijete

7
hodati spontano ili ga se uči? Kada bi dijete trebalo znati brinuti za osobnu higijenu? Kada se
očekuju i kako tretiraju prvi zubi? Kako se objašnjavaju djetetov prvi smiješak i strah od
neznanaca? Kada se očekuju i kako tretiraju djetetovi glasovi te prve riječi? Kakav je odnos
prema sporijoj djeci?

6. Razvoj djetetovih osjetila

Kada dijete može vidjeti, čuti, mirisati, osjetiti? Kako se prepoznaju njegove reakcije na
hladnoću, gorak okus…? S kojim stvarima dijete dolazi u kontakt u pojedinim razdobljima
svojeg života? Kako se igra s djetetovim tijelom?

7. Atipični uvjeti
Kakav je odnos prema rođenju blizanaca i kakva se vjerovanja povezuju uz to? Čemu se
pripisuje bolest djeteta? Liječi li se i kako? Kakav je status deformirane djece u obitelji i
zajednici? Kako se to objašnjava i što se poduzima glede njihova stanja? Kako se nastoji
objasniti govorne mane, ljevorukost i daltonizam? Pokušavaju li se ispraviti i kako? Kakav
stupanj rodbinske veze podrazumijeva pojam incesta? Koliko je to česta pojava? Kakav je
stav prema izvanbračnoj djeci? Ubijaju li se i tko to čini te smatra li se to ubojstvom? Gdje
majke rađaju takvu djecu? Tko koga zapošljava kao poslugu? Tko smije posvajati i u kojim
uvjetima?

8. Imena
Zašto se daje ime te tko to, kada i kako čini? Kako i kada zajednica postaje svjesna djetetova
imena? Označava li ime djetetovu pripadnost određenoj zajednici? Daju li se svima nadimci?
Bira li se kada drugo ime- kako i zašto? Daje li se ono nekome i kojom prigodom? Ima li
razlika u muškim i ženskim imenima? Kakve se ceremonije vezuju uz ime? Kakve se
vrijednosti vezuju uz imena? Označuju li koja reinkarnaciju?

9. Ponašanje mlađe djece

Koja ponašanja od djeteta stariji očekuju? Koja su ponašanja koja odudaraju od toga i kako se
zajednica odnosi prema roditeljima neposlušnog djeteta? Kada se djecu počinje učiti idealnom
ponašanju? Koja je najveća nagrada za djevojčice, a koja za dječake? Koji je položaj djeteta u
obitelji, a koji u zajednici? Kako se dijete pripušta u svijet odraslih? S kim dijete ostvaruje
prisnost i kako to pokazuje? Šale li se ili vrijeđaju očevi ili majke za vrijeme igre sa djetetom?
Vole li majka i otac više starije ili mlađe sinove ili kćeri? Kakav je odnos među sestrama i
braćom? Tko djetetu pruža sigurnost? Prihvaća li se temperament djeteta? Čega se djeca boje?
Zašto su ljubomorna? Kako prihvaćaju prinovu u obitelji? Što dijete smije, mora i može
učiniti? Tko djetetu smije zapovijedati? Koristi li se obećanja ili prijetnje? Što djeca i zašto
kradu? Kako se zbog toga s njima postupa? Kakav je odnos prema laganju i hvalisanju?

10. Učenje i poučavanje

Postoji li formalno obrazovanje? Kako se neformalno uči? Tko poučava djecu i koliko pravo
na njih ima? Čemu se djecu poučava i koje se metode u tome koriste? Što uče slušanjem, a što
gledanjem? Što se očekuje da zna djevojčica, a što dječak? Što je s djecom koja odbijaju
učiti? Uvažavaju li se individualne razlike? Dopušta li se djeci maštanje? Kako se pohvaljuje,
a kako kažnjava? Kada se pričaju legende i koliko staroj djeci? Uči li se napamet i što? Potiče
li se razvijanje mišljenja? Planiraju li roditelji djetetovu karijeru?

11. Životno znanje

Što odrasli misle da djeca moraju naučiti i znati i u kojoj dobi? Kako dijete uči svoju ulogu u
društvu određenu spolom? Kada se djeca počinju ponašati prema tim ulogama? Koja znanja

8
trebaju djeca sakupiti o higijeni, zdravlju i bilju? Koliko trebaju biti upoznati s religijom?
Koliko trebaju sudjelovati u obredima? Koliko se upoznaju s rodbinskim vezama i
ponašanjem prema rodbini? Što znaju o vlastima? Kako uče fizionomiju tijela? Kako crtaju,
računaju i mjere? Kako objašnjavaju prirodne pojave? Kakvi su pogledi na biljke i životinje i
kako se odnose prema njima? Predviđaju li vrijeme i kako?

10. Starija djeca

Kako se pozdravljaju i s kim? Kada moraju biti po strani? Kakva su pravila ponašanja? Kako
se pokazuje pažnja? Kako se ponaša prema strancu? Koje riječi se koriste u izricanju zakletvi
i kojim povodom se izriču? Kakav je odnos prema ubojstvu, samoubojstvu i osveti? Kada se
smije piti alkohol i kockati te kakav je stav zajednice prema tome? Prakticira li se
kanibalizam? Kada se muška i ženska djeca počinju igrati odvojeno? Kakav je odnos između
brata i sestre?

11. Fizički trening

Koliko se spava i do kada? Je li vrijeme strogo određeno? Ima li u tome razlike između
djevojčica i dječaka? Kojom se fizičkom aktivnošću djeca bave? Nose li i žene teške objekte i
uče li djevojčice što iz toga? Postoje li testovi izdržljivosti, tko ih daje i kome?

12. Razonoda
Igraju li se sva djeca zajedno ili postoji podjela- kakva i zašto? Kakve igračke imaju
djevojčice, a kakve dječaci? Izrađuju li ih sami ili ih dobivaju? Od čega su načinjene? Kako se
koriste? Imitiraju li se aktivnosti iz svijeta odraslih? Kakvi se plesovi pri tome plešu i što se
pjeva? Sudjeluju li i odrasli u nekim igrama i kakav je njihov stav prema igri općenito? Što je
sa djecom koja ne sudjeluju u igrama? Puše li djeca i kada počinju? Kakav je stav odraslih
prema tome?

9
4. Zaključak

Ukoliko se pristupa ovakvom istraživanju važno je da istraživač bude upoznat s načinom rada
kakvo to istraživanje zahtjeva. Prije svega mora se voditi etikom, zatim nastojati biti
objektivan, a prije dolaska na teren proučiti postojeću literaturu o problemu te kraju i ljudima
među koje dolazi kako bi im znao adekvatno pristupiti. U radu spomenuta pitanja sestre M.
Inez Hilger vezana za djetinjstvo svako trebaju biti nit vodilja za daljnje istraživanje, ali ih je
potrebno proširiti i prilagoditi terenu koji se istražuje jer je djetinjstvo period koji obuhvaća
niz finih i teže primjetljivih čimbenika. Važno je istaknuti da je, kako bi se djetinjstvo u
određenoj kulturi razumjelo, osim istraživanja samog djetinjstva važan i kontekst istraživane
kulture- povijest toga kraja, način privređivanja, vjerski život, način stanovanja, prehrane,
oblačenja, higijene, liječenja i dr. aspekata svakodnevnog života. Na temelju svega navedenog
dobiven izvještaj trebao bi dati dovoljno detaljne i točne informacije koje bi čitateljima
omogućile razumijevanje, a potencijalnim istraživačima ishodište za moguća daljnja ili
ponovna istraživanja te teme.
Ističemo važnost ovakvog istraživanja kako bi se bolje razumjelo i lakše pristupalo članovima
drugih kultura, a i kako bi se sačuvalo znanje o kulturama u nestajanju ili onima koje već jesu
nestale, kao što je to bilo sa starom hrvatskom kulturom, kao danak globalizacije.

10
5. Literatura

Kottak, Conrad Phillip. 2000. „In the Field“. U: Cultural Antropology. Eight edition.
McGraw Hill. Str. 33 – 57

Sister M. Inez Hilger. 1960. Field guide to the etnological study of child life. Human
Relations Area Files Press. New Haven.

11