KONVENCIJA U SALAMANKI:

OBLIKOVANJE EUROPSKOG PROSTORA VISOKOG OBRAZOVANJA

(Konvencija na kojoj je sudjelovalo više od 300 europskih visokoškolskih institucija i njihovih

glavnih predstavnika, Salamanka od 29. do 30. ožujka 2001.)

Cilj: priprema priloga za praški sastanak ministara zaduženih za visoko obrazovanje u zemljama
uključenima u bolonjski proces, definiranje ciljeva, načela i prioriteta

Oblikovanje budućnosti

Europske visokoškolske institucije potvrđuju svoju potporu načelima iz Bolonjske

deklaracije i svoju obvezu stvaranja Europskog prostora visokog obrazovanja do kraja desetljeća.
Smatraju da osnivanje Udruge europskih sveučilišta ( European University Association - EUA) u
Salamanki ima simboličnu i praktičnu vrijednost koja će pomoći učinkovitijem prenošenju
njihova mišljenja vladama i društvu uz čiju potporu oblikuju svoju vlastitu budućnost u
Europskom prostoru visokog obrazovanja.

l. NAČELA

Autonomija s odgovornošću

Napredak zahtijeva da europska sveučilišta budu osnažena za djelovanje u skladu s

vodećim načelom autonomije s odgovornošću. Kao autonomni i odgovorni pravni, obrazovni i
društveni entiteti, sveučilišta potvrđuju svoju suglasnost s načelima Magne Carte Universitatum
iz 1988. godine i posebno s onima o akademskoj slobodi. Tako, sveučilišta moraju biti u
mogućnosti oblikovati svoje strategije, izabrati svoje prioritete u nastavi i istraživanju,
raspoređivati novac, izraditi nastavne planove i programe i određivati kriterije za prijam
profesora i studenata. Europske visokoškolske institucije prihvaćaju izazove djelovanja u
konkurentnom okruženju u zemlji, Europi i svijetu, ali da bi to mogle, potrebna im je sloboda
upravljanja, zakoni koji ih podupiru i pošteno financiranje. U suprotnom, bit će u položaju
nepovoljnom za suradnju i konkurenciju.
Dinamika potrebna za dovršenje Europskog prostora visokog obrazovanja ostat će
neostvarena ili će rezultirati nepravednom konkurencijom ako bude zadržana sadašnja pretjerana
regulativa i pomna administrativna i financijska kontrola visokog obrazovanja u mnogim
zemljama.
Konkurencija je u službi kvalitete visokog obrazovanja, ne isključuje suradnju i ne može
se svesti na komercijalnu koncepciju. Sveučilišta u nekim europskim zemljama još uvijek nisu u
mogućnosti natjecati se pod istim uvjetima i posebno su suočena s neželjenim odljevom mozgova
unutar Europe.

Obrazovanje kao javna odgovornost

Europski prostor visokog obrazovanja mora biti izgrađen na europskim tradicijama

obrazovanja kao javne odgovornosti, širokom i otvorenom pristupu dodiplomskim kao i

1
poslijediplomskim studijima; obrazovanju za osobni razvoj i cjeloživotno učenje; građanskim
vrijednostima, te kratkoročnom i dugoročnom društvenom značaju.

Visoko obrazovanje zasnovano na istraživanju

Budući da je istraživanje pogonska snaga visokog obrazovanja, stvaranje Europskog

prostora visokog obrazovanja mora ići usporedo sa stvaranjem europskog prostora istraživanja.

Organiziranje raznolikosti

Visoko školstvo u Europi karakterizirano je različitošću s obzirom na jezike, nacionalne

sustave, tipove i profile institucija te orijentacije u nastavnim planovima. Istodobno njegova
budućnost ovisi o njegovoj sposobnosti da uspješno organizira te vrijedne razlike kako bi
proizvele pozitivne rezultate a ne poteškoće, i fleksibilnost umjesto rigidnosti.
Visokoškolske institucije žele graditi na međusobnom približavanju - što se posebno
odnosi na približavanje u disciplinama - i baviti se različitostima kao prednošću, a ne kao
razlogom za nepriznavanje ili isključivanje.
Obavezne su vlastitim propisima osigurati minimalni stupanj povezanosti kako njihove
napore ka kompatibilnosti ne bi omela prevelika razilaženja u definiciji i provedbi bodovanja,
kategorija glavnih akademskih stupnjeva i kriterija kvalitete.

II. KLJUČNE TEME

Kvaliteta kao kamen temeljac

Europski prostor visokog obrazovanja treba biti izgrađen na temeljnim akademskim

vrijednostima izlazeći ususret očekivanjima dionika tj. pokazujući kvalitetu. Uistinu, procjena
kvalitete mora imati u vidu ciljeve i zadatke institucija i programa. To zahtijeva ravnotežu
između inovacije i tradicije, akademske izvrsnosti i društveno-ekonomske važnosti, sklad između
nastavnih planova i programa i slobode izbora studenata. Procjena kvalitete obuhvaća nastavu i
istraživanje, kao i upravljanje i administraciju, odgovaranje na potrebe studenata i pružanje ne-
obrazovnih usluga. Nije dovoljno samo podrazumijevati kvalitetu, nju treba pokazati i jamčiti da
bi mogla biti priznata te da bi studenti, partneri i društvo u Europi i svijetu mogli u nju imati
povjerenja.

Kvaliteta je osnovna pretpostavka povjerenja, značenja, pokretljivosti, kompatibilnosti i

atraktivnosti u Europskom prostoru visokog obrazovanja.

Izgradnja povjerenja

Osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju ima međunarodnu dimenziju jednako kao i

vrednovanje istraživanja. U Europi osiguranje kvalitete ne bi trebalo zasnivati na jednoj agenciji
koja nameće zajedničke standarde. Put u budućnost bit će pronalaženje mehanizama zajedničkog
prihvaćanja kontrole kvalitete na europskoj razini, s "akreditacijom" kao jednom od mogućih
opcija. Takvi mehanizmi trebali bi poštovati nacionalne, jezične i razlike među disciplinama te ne
bi smjeli preopterećivati sveučilišta.

2
Značenje

Značenje za europsko tržište rada treba pokazati na različite načine u nastavnom planu i
programu, ovisno o tome jesu li kompetencije za zaposlenje stečene nakon prve ili druge
diplome. Mogućnost je zaposlenja s gledišta cjeloživotnog učenja najbolje ostvariva kroz
vrijednost kvalitetnog obrazovanja, različitost pristupa i profila studijskih programa, fleksibilnost
programa s višestrukim ulaznim i izlaznim točkama i razvojem vještina i kompetencija kao što su
komunikacija i jezici, sposobnost upotrebe znanja, rješavanja problema, timskog rada i
razumijevanja društvenih procesa.

Mobilnost

Slobodna mobilnost studenata, nastavnika i poslijediplomanata neophodna je dimenzija

europskog područja visokog obrazovanja. Europska sveučilišta žele poticati veću mobilnost - i
"horizontalnu" i "vertikalnu" – te virtualnu mobilnost ne smatraju zamjenom za fizičku. Voljna su
koristiti se postojećim instrumentima za priznavanje i mobilnost (ECTS, Lisabonska konvencija,
dodatak/suplement diplomi, NARIC/ENIC mreža) na pozitivan i fleksibilan način. Što se tiče
važnosti nastavnog osoblja s europskim iskustvom, sveučilišta žele eliminirati nacionalne
zahtjeve i ostale zapreke za akademske karijere u Europi. Dakako, zajednički je europski pristup
virtualnoj mobilnosti i transnacionalnom obrazovanju također potreban.

Kompatibilne kvalifikacije na dodiplomskim i poslijediplomskim stupnjevima

Visokoškolske institucije prihvaćaju pomak prema kompatibilnom sustavu kvalifikacija

zasnovanom na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima. Dogovor je da za prve diplome
treba zahtijevati 180 do 240 bodova, ali trebaju biti različite ovisno o tome vode li k zaposlenju
ili pripremaju za daljnje poslijediplomske studije. Pod određenim okolnostima sveučilište može
odlučiti uspostaviti integrirani nastavni plan koji vodi izravno do stupnja magistra. Mreže koje
povezuju srodne predmete predmete imat će važnu ulogu u donošenju takvih odluka. Sveučilišta
su uvjerena u pogodnosti sustava akumulacije i prenošenja bodova zasnovanog na ECTS-u kao i
na njihovu osnovnom pravu da odluče hoće li prihvatiti bodove stečene drugdje.

Atraktivnost

Europske institucije visokog obrazovanja žele biti u poziciji privući darovite ljude iz
cijelog svijeta. To zahtijeva djelovanje na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.
Posebne mjere uključuju prilagodbu nastavnih planova, diplome priznate unutar Europe i izvan
nje, vjerodostojne mjere osiguranja kvalitete, nastavu na glavnim svjetskim jezicima, adekvatno
informiranje i marketing, službe prihvata za strane studente i znanstvenike te strateško
umrežavanje. Uspjeh također ovisi o brzom otklanjanju ilegalnog useljavanja te o propisima na
tržiš tu rada.

Europske institucije visokog obrazovanja priznaju da njihovi studenti trebaju i zahtijevaju

kvalifikacije kojima se mogu koristiti u svrhu svog studiranja i karijere po cijeloj Europi.
Institucije i njihove mreže i organizacije priznaju svoju ulogu i odgovornost u tome te
potvrđuju svoju volju da se organiziraju sukladno s tim a u okvirima autonomije.

3
 Institucije visokog obrazovanja pozivaju vlade, u nacionalnom i europskom kontekstu, da
olakšaju i potaknu promjene i osiguraju okvir za međusobnu suradnju i međusobno približavanje.
One potvrđuju svoju sposobnost i volju da započnu napredak unutar zajedničkih nastojanja:
da redefiniraju visoko obrazovanje i istraživanje za cijelu Europu;
da preustroje i osvježe nastavne planove i visoko školstvo kao cjelinu;
da se nadograđuju na istraživačkoj dimenziji visokoga školstva;
da usvoje uzajamno prihvatljive mehanizme za procjenu, osiguranje i potvrdu
kvalitete;
da se uključuju u europsku dimenziju i osiguraju kompatibilnost između različitih
institucija, nastavnih planova i diploma;
da potiču pokretljivost studenata i osoblja te zapošljavanje diplomanata u Europi;
da potiču napore modernizacije sveučilišta onih zemalja gdje su izazovi za europski
prostor visokog obrazovanja najveći;
da se suoče s izazovom prepoznatljivosti, atraktivnosti i konkurentnosti u zemlji,
Europi
i svijetu;
da nastave smatrati visoko obrazovanje javnom odgovornošću.